Está en la página 1de 23

Spoljno-trgovinsko i devizno poslovanje

Sreko Radoii

Spoljno trgovinska mrea


Spoljno-trgovinska mrea u najirem smislu jeste specifina mrea uesnika na
nacionalnoj teritoriji kao mrea razvijena u inostranstvu
Sve uesnike u spoljno-trgovinskom poslovima moemo podeliti na 2 velike grupe
- direktne (neposredne) uesnike
- indirektne (posredne)
Direktni uesnici u spoljno-trgovinskim transakcijama su firme, preduzea iz raznih
sektora privrede, registrovani na nacionalnoj teritoriji sa pravom obavljanja spolj. Trg.
Poslova.
Indirektni uesnici u spoljno-trgovinskimm transakcijama su takodj dvojaki.o.o To su
dravne institucije nadlene po sektoru ekonomskih odnosa sa inostranstvom.
Sa stanovita koje definie spoljnotrgoviske mree jedne zemlje predstavljaju
prvenstveno firme registrovane za bavljenje spoljno-trgovinskim poslovima na nekoj
teritoriji.
Spoljno-trgovinske firme javljaju se u svim faktorima organizovanja preduzea kao:
- jedno-personalne i porodine firme
- ortaka drutva
- akcionarska drutva
- drutva sa ogranienom odgovornou (D.O.O)

Spoljno trgovinske firme


Pravo bavljenja spoljnotrgovinskim poslom bilo je ogranieno. Tako se u jednom
preduzeu ovim poslovima nisu mogle baviti proizvodne firme, to ograniava broj
uvoznika u spolj.trg.mrei. jugoslavije dugi niz godina. 90'tih godina xx veka
spolj.trg.firme nisu mogle biti u privatnim rukama.
U spolj.trg. uestvuju kako proizvodne tako i trgovinske firme iz dve ili vie zemalja koje
se sa stanovita vlasnitva mogu svrstati u :
- privatna
- zadruna
- dravna
- meovita preduzea
Ako se posmatra nain na koji se obavezuje kapital za osnivanje i pitalnih preduzea kao
oblik u spolj.trg transakcijama mogu uestvovati
- jednopersonalne i porodine firme
- ortaka drutva
- drutva sa ogranienom odgovornou
Vremenom su se ova drutva pored trgovine bavila i proizvodnom delatnou- ta
trgovinska drutva se mogu podeliti na:
- drutva lica

- drutva kapitala
- hibridna drutva
Drutva lica se po pravilu osnivaju odlukom ili ugovorom, i za osiguranje ovih drutva
nije neophodan osnivaki kapital kako se on definie. Iz drutva se ne moe istupiti bez
saglasnosti ostalih lanova drutva. lanovi drutva su odgovorni za poslovanje drutva
celokupnom imovinom. U drutvima lica spadaju jednopersonalne i porodine firme i
ortaka drutva. Drutvo kapitala osniva se osnivakim aktom. Kod ovih drutva se
zahteva osnivaki ulog. lanovi drutva ne odgovaraju za obaveze drutva celokupnom
svojom imovinom ve samo do odreene visine uloenih sredstva. U ovo drutvo spada
akcionarsko druotvo. Hibridno drutvo ima osobine i durtva ili drutva kapitala. U
hibrida drutva spadaju komanditno drutvo i Drutva sa Ogranienom Odgovornou.

Jednopersonalne firme u spoljnoj trgovini


Jedno personalne firme su vie prisutne u unutranjoj trgovini nego u spoljanjoj. Blasnik
ovih firmi je pojedinac koji odgovara za poslovanje firme celokupnom svojom
imovinom. Po pravilu ove firme zapoljavaju mali broj radnika. Jednopersonalne firme
ne raspolau velikim kapitalom ali su u prednosti na osle firme poto se lako
prilagoavajau trnim okolnostima i pokazuju visok stepen fleksibilnosti.

Porodine firme
Porodine firme su se razvile iz jednopersonalnih firmi. Za njih je karakteristino da
zapoljavaju lanove porodice. Ovaj oblik preduzea prisutan je irom sveta, a pre svega
u Italiji i SAD-u. Mnoge porodine firme su u poetku bile male firme da bi se
vremenom razvijale zahvaljujui akcijskom kaptilalu.. tako da su mnoge danas velike,
znaajne internacionalne kompanije.
Prednosti- u njima vlada porodina atmosfera i vea briga za zaposlene. Smatra se da je
mlai kadar porodice boljeg perspektiva. U porodinim firmama kojima se mlai vraaju
po zavretku kolovanja. Meutim porodine firme su optereene problemima kojima su
optereene sve porodice. U njima je pristuno rivalstvo brae i sestara praeno borbom za
prevlast i kontrolu nad firmom. Ovo naroito dolazi do izraaja posle smrti vlasnika i
osnivaa firme. Porodini odnosi nuno donose prisustvo ljubomore i napetosti meu
lanovima porodice. Naroite probleme predstavljalju lenji roaci i bekorisni porodini
prijatelji. Poetkom 90-tih godina 50% zaposlenih u SADu zasniva porodine firme koje
su digle polovinu amerike populacije.

Ortaka drutva
Prva ortaka drutva razvila su se iz porodinih firmi i sainjavali su ih lanovi porodice.
Ovaj porodini karakter zadrava se do xx veka. Kapitali se u ortaku firmu udruju na
bazi ugovora o ortakluku koji meusobno zakljuuju ortaci. Ortaka firma spada u
drutvo lica. Jedan od ortaka ne sme prodati svoj deo bez saglasnosti ostalih orgaka.
Osnivanjem ortakih firmi ortaci odgovaraju celkupnom svojom imovinom. Ulog u
ortaku firmu moe biti novac, nekretnine, steena prava, imovina i dr.

U savremenim uslovima ortake firme nisu pristune u velikoj meri u spoljnoj trgovini,
upravo zbog solidarne neograniene odgovornosti organa.

Komanditno drutvo
U srednjem veku svetenstvo, plesvo i oficiri su posedovali velika bogatstva, a sami nisu
bili spremni da preuzmu trgovaka putovanja u daleke zemlje. Sa druge strane
preduzimljivi trgovci bili su spremni da se otisnu u nepoznato voeni velikim zaradama
steenim na morskim putovanjima.
Udruivanjem kapitala jedne grupe ljudi i preduzimljivosti druge grupe nastaju
komanditna drutva. Ovaj naziv dobila su po lanovima drutva komditora, kao i to na
kome su se pojavila ova prva drutva. Komanditno drutvo je oblik trgovakog drutva
koje osnivaju komanditori (poverivai sredstava) i komplementar (trgovci) za obavljanje
trgovake delatnosti. Komanditori su tajni ortaci, dok su komplementari javni.
Komanditno drutvo ima najmanje dva ortaka, jednog javnog i jednog tajnog.
Komplementari odgovaraju celokupnom svojom imovinom. Komanditori odgovoaraju za
poslove samo do visini uloga.

Komanditno drutvo na akcije


Komanditno drutvo na akcije ima sve osobine klasinok komaditnog drutva samo to
svoj kapital prikuplja emitovanjem akcije. Akcije drutva mogu posedovati i
komplementari i komanditori.

Akcioanrsko drutvo
Prvi poznati oblik akcionarskog drutva nastao je u enovi u xv veku kada se osniva
aktionarsko drutvo za obavljanja trgovinom kolonijalnom robom. AD je tipino drutvo
kapitala u kome lanovi drutva imaju odgovornosti samo do visine uloenih sredstava.
Akcija ima nominalnu vrednost koja zavisi od uspenosti poslovanja drutva. Vlasnik
akcije stie pravo na prihod od akcije koja zavisi od uspenosti poslovanja drutva.
Minimalan broj akcionara jeste jedan, dok maksimalan broj nije ogranien. Akcionari
mogu biti fizika i pravna lica. Ulog akcionara moe biti novac, stvari, prava..
akcionarskim drutvom upravlja skuptina akcionara.

Drutva sa ogranienom odgovornou


D.O.O pojavilo se u nemakoj u xix veku. Maksimalni broj osnivaa ovog drutva je
jedan lan i zakon zahteva pokretanje osnivakog uloga. Broj lanova d.o.o se po pravilu
kree do 50, obino posle ovog broja drutvo prelazi u akcionarsko drutvo.
lanovi ulau novac, stvari, prava i imaju ogranienu odgovornost do visine tih
sredstava.
Ukoliko bi neko od lanova drutva poeleo da otuu svoj udeo ili da se povue iz
drutva mora dobiti saglasnost ostalih lanova durtva. d.o.o je veoma rasprostranjen u
nemakoj (transnacionalne kompanije)

Dravne firme u spoljnoj trgovini


Primer dominacije dravnog vlasnitva u spoljnotrgovinskom sistemu zemlje, svakako je
dravni monopol spoljentrgovine. Treba imati u vidu da u velikim zemljama postoje
sektori koji su po pravilu u dravnim rukama. Dravna preduzea su u mnogim zemljama
prisutna u energetskim sektorima kao to je proizvodnja el energije, eksploatacije rudnih
bogatstva i nafte.
U jednom periodu tokom 70-ih godina xx veka mnoge kapitalistike trine privrede
izvrile su produavanje mnogih sektora u nadi da e obezbediti veu efikasnost privrede.
U istom periodu je dolo do rasta uea dravnog sektora u privrednom ivotu kako se
pokazalo da su dva preduzea po pravilu neefikasna. Dravne kompanije su vrlo prisutne
u trgovini orujem i stratekim proizvodima.

Zadruge u spoljnoj trgovini


Zdruge predstavljaju kolektivne ekonomske organizacije sa elementima preduzea a i
privrednog udruenja. Vremenom se zadruge osnivaju u razliitim oblastima kao to su
proizvodnja, bankarstvo, osiguranje, poljoprivreda. Karakteristine su: proizvoake,
politike, poljoprivredne (ribarske, vinarske) bankarske, transportne, stambene itd.
Osnovni zadruni principi:
- dobrovoljnost podrazumeva ulanjenje svojom voljom
- otvorenosti podrazumeva da je zadruga otvorena za prijem svih lica koja nalaze
svoj interes u ovakvom obliku organizovanja.
- Princip demokratinosti
- Ekonomsko uee lanova drutva
- Nezavisnosti i autonomnosti odnosi se na samostalnost zadruge.
- Obrazovanja, odluke i informisanja lanova zadruge.
- Meuzadrne saradnje
Spoljtrg zadruge mogu uestvovati kako u poslovima izvoza, tako u poslovima uvoza

Transnacionalne kompanije u spolj.trg.


Pojam i nastanak TNC
Pod pojmom transnacionalnosti podrazumeva se u nairem smilu prenoenje poslovnih
aktivnosti izvan granica matine zemlje.
Strana filijala TNC je inkorporirano (akcionarsko preduzee) ili neinkorporirano
preduzee u inostranstvu u kome jedan investitor, koji je rezident druge zemlje poseduje
ulog koji mu obezbeuje trajne interese u upravljanju tim preduzeem.
Po ovoj definiciji u strane filijale spadaju
1.podrunice
2.Pridruene kompanije
3.Ogranci
-Inkorporirana preduzea u zemlji domaina u kome drugi emitent poseduje vie od 50%
glasake veine
-preduzee koje investitor poseduje 10% ali ne vie od 50% glasake veine. TNC
podrazumeva investiranje u inostranstvo i u formi direktnih investicija.

Motivi prenoenja proizvodnje u inostranstvo kod TNC:


- prevazilaenje carinskih barijera odnosno irenjue trita.
- Nii trokovi proizvodnje u inostranstvu, (jeftinija radna snaga, sirovine i rudna
bogatstva)
- Ekoloki faktori
- Tehnoloki faktori (razvoj tehnologije, komunikacije, saobraajnih sredstava,
informacione i telekomunikacione)
- Meunarodna trita (ujednaavanje ukusa potroaa)
Struktura i regionalni pravci ulaganja TNC-a Najvei broj TNC potie iz razvijenih
zemalja. Mnoge od njih osnovale su svoje filijale u zemljama u razvoju sa namerom da za
svoje potrebe, iskoriste jeftiniju radnu snagu ili prirodna bogastva zemlje domaina.

Posredni uesnici u spoljnotrgovinskom poslu


Multilateralne institucije meunarodne trgovine
Svetska trgovinska organizacija
Od meunarodnih institucija najvei uticaj na pojedinane aktere u meunarodnoj
trgovini svakako ima STO. Pored STO na odvijanju meunarodne trgovine na posredan
nain utiu i meunarodni monetarni fond. MMF, kao i meunarodna banka za obnovu i
razvoj.
Za nadgledanje i regulisanje tokova meunarodne trgovine od 1995 u svetskim okvirima
nadlenan je STO sa seditem u enevi. Ova institucija je nadlena za praenje tokova
meunarodne trgovine svih zmalja svojih lanica. Zemlje lanice STO moraju se striktno
pridravati donetih pravila ponaanja koje je ova institucija formirala kroz sporazum o
osnivanju STO. Za sve nepravilnosti koje STO ustanovi u pogledu nepridravanja
dogovorenog ponaanja u meunarodnnim trgovinskim tokovima ona moe sankcionisati
odgovornu zemlju. Zemlja lanica e vrlo lako ustanoviti ko je od njenih uesnika u
spoljnotrgovinskim transakcijama izazvao problem. Nekada e to direktno utvrditi STO,
a nekada institucije zemlje lanice pogoene ponaanjem konfliktne firme. Sporazum o
osnivanju STO stupa na snagu 1.januara 1995. kada poinje sa radom. Do poetka 2000
godine 135 zemalja je steklo pravo lanstva u STO.
Osnovni zadaci STO su:
1. Asministriranje trgovnskim sporazumima, ako to namee poslovna praksa,
razmatra nove oblasti meunarodne trgovine i donosi nove sporazume. U
zavisnosti od aktuelnih problema meunarodne trgovine koncentrie se na njih i
daje im prioritetan tretman.
2. pojednostavljivanje i ubrzavanje ralizacije spoljnotrgovinskih poslova kroz
donoenje propisa kojima se
a. podstie sklad navionlnih propisa na meunarodnom nivou
b. vri unifikacija dokumenata koja prate robu u uvozu i izvozu.
c. Vri karmanizacija i standardizacija raznih spoljnotrgovinskih odnosa od
kojih su najvanije carinske procedure
d. Postie standardizaciju tragovakih tremina koji se nazee pojavljuju u
komercijalnoj korespodenciji i dokumentaciji.

Spoljnotrgovinska politiki i spoljnotrgovinska mrea


Dravni monopol spoljne trgovine drava i spoljna trgovina pojavila se prvi put u
bivem SSSR po zavretku oktobarske revolucije 1925god. Monopol spolj.trg karakterie
velika uloga i direktno meanje drave u spolj trg operacije i transakcije. Praktino
drava kontrolie kompletno odvijanje dpoljne trgovine kroz vrlo detaljne godinje i
petogodinje planove. Na bazi planova izvoza i zvoza sklapaju se meudravni ugovori
posle kojih slede pojedinani kupoprodajni aranmani izmeu domaiz i stranih firmi.
Poto drava budno motri na spoljn trg odnose i njihovo pslovanje klasina uloga cairne
gotovo da nestaje, i tako da carinska zatita ne treba. Poto drava odreuje koja
preduzea mogu vriti uvoz-izvoz, nastupaju u odnosu na stranog partnera u svoje ime i
za svoj raun. To znai da pri izvozu kupuju na domaem tritu robu i izvoze je na
inostrano trite a pri uvozu kupuju robu na inostranovm tr i prodaju na domaem.
Nedostaci dravnog monopola spoljn trg u ovako organizovanom sistemu spolj trg (gde
drava odreuje ta se uvozi i izvozi) ne igranikakvu ulogu. Izvoze se samo vikovi tako
da marketing ne igra nikakvu ulogu. Ovo za posledicu ima gubitak kontatka izmeu
proizvoaa i potroaa. Proizvoa u trenutku proizvodnje nezna kom tritu i kojoj
vrsti potroaa je namenjen njegov proizvod. im nema povrtatne informacije sa trite
nema ni usavravanja proizvoda. Nema ni razvoja kvaliteta niti napredovanja u
konkurentnosti.
Roba namenjena izvozu kupujue se na domaem tritu po domaim cenama koje su
potpuo dovojene od svetskih cena, a prodaje se u inostranstvu po trinim cenama.

Liberalno spoljnotrgovinska politika


Prestavlja drugu krajnost u odnosu na dravni monopol spolj trgovine. U ovakvom
sistemu spoljnotrgovinske firme imaju potpunu slobodu osluivanja o uvozu i izvozu.
Drava se nemea u odluivanje spolj trg frime o tome kojom vrstom robe trguje, u kojoj
koliini i po kojoj ceni.
Apsolutna liberalna struktura u realnim uslovima ne postoji. Drava ne utie direktno na
odluivanje spolj trg firmi ali moe indirektno kroz odreene instirukcije, podrke,
obezbediti povoljnije uslove za uvoz ili izvoz odreenog sektora.

Carine
Carina je iznos koji se naplauje prilikom uvoza ili izvoza robe. Re carina potie od rei
CARENEA- dabina, poto su prve ubirane carine bile carinski prihod.
U zavisnosti od metoda koji se primenjuje prilikom obrauna carine razlikujemo sledee
vrste carina:
- carine po vrednosti
- specifine carine
- kobinovane carine
U zavisnosti od toga koji cilj drava eli postii razlikjujemo:
- fiskalne (namenjene rastu budetskih prihoda)
- zatitne (imaju za cilj da zatite domau proizvodnju)
- represivne (imaju za cilj da zabrane uvoz roba za koje su propisane)
- retorzivne (propisuju se kao kontra mera na postupak druge zemlje koja je zavela carina
na uvo nae robe)

- preferencijalne nia stopa od obinog


- Diferencijalne najvia stopa
- kompenzatorne
- sezonske (propisuju se na uvoz polj proizvoda u odreenim periodima)
- _______

Carinska tarifa
Re tarifa na arapskom jeziku znai cenovnik. U tajirem smislu pod carinskom tarifom
podrazumeva se sistematizovan pregled robe po tarifnim oznakama , tarifama, brojevima,
nazivu robe, carinskom stopom.

Osnovni pojmovi carinske tarife


Tarfni broj je numerisanje robe koj je odreeno sa dva dvocifrena broja odvojena takom.
Tarfini podbroj je numerovanje robe oznaeno sa najmanje est cifara.
Tarifne oznake su simbolike oznaka kojima su oznaeni tarifni brojevi i tarfni
podbrojevi.
Tarifni stav obuhvata tarifnu oznaku, numerovanje tarifnog podbrojeva i stopu carine.

Carinjenje robe
Osnovna delatnost carinske slube jeste vrenje kontrole robe i putnika pri izlasku
teritorije zemlje i ulasku na njenu teritoriju. Carinjenje robe se vri u prostorijama sedita
carinarnice, odnosno njene oranizacione jedinice, bilo da je to carinska ispostava ili
referent. Postupak carinjenja robe u uvozu se sastoji od sledeih faza:
1. prijem carinskih i ostalih dokumentacija
2. pregled robe i poreenje stvarnog stanja sa podacima iz dokumentacije.
3. obraun carine i ostalih dabina na carinsku osnovicu.
4. naplata obraunatih iznosa i ostalih dabina.
5. prilikom izvoznog carinjenja nadlenost carinske slube je izdavanje
odgovrajuih dokumenata.
6. robu koja je smetene u magacine, carinska skladita i slobodne carinske zone,
carinski organi imaju obavezu da carine najkasnije u toku od 5 radnih dana od
dana podnoenja carinskih isprava.

Carinska dokumenta
Carinskim dokumentom podrazumevamo dokument koji izdaju carinski organi prilikom
sprvoenja carinskog postupka i po izvretku carinjenja. Tu spadaju:
- jedinstvena carinska isprava (JCI)
- carinska isprava za prijavljivanje robe (CIPR)
- uverenje o poreklu robe (EUR)
- specifikacija za razduivanje privremeno izveene robe.
JCI predstavlja dokumen na osnovu kog se ri prijavljivanje robe na carinjenje i
sprovoenje carinskog postupka na robu. Ovu ispravu popunjava pediter i stavlja je na
uvid carinskim organima.

CIPR se koristi iskljuivo za sprovoenje mera carinskog nadzora nad orobom i


prevoznim sredstvima u eleznikom, vazdunom i vodenom saobraaju.
Specifikaciju za razduivanje privrememeno izveene robe izvoz i uvoz robe se podnosi
samo u sluajevima kada se privremeno uveena ili izveena roba vraa u inostranstvo ili
iz inostranstva u promenjenom stanju.
EUR izdaje se na zahtev kupca koji eli da se osigura da je roba nova, proizvedena u
pogonima proizvoaa od koga kupuje robu.

Razvoj i karakteristike spoljno trgovinske mree nae


zemlje
Jugoslovenska poljnotrgovinska mrea u zemlji do 1990 god.
Neposredno po zavretku drugog svetskog rada imajui u vidu posledice velikih
razaranja, optu nestaicu dobara na unutranjem tritu, 1945 godine pri ministarstvu za
snabdevanje, formirana je uprava za spoljnu trgovinu. Krajem 1945 godine privatne firme
vie nemogu da se bave spoljno trg poslovima.
U spolj trg mrei Jugoslavije formira se nekoliko velikih spolj trg firmi koje postaju
nosioci spolj trg prometa u zemlji. Ove firme su bile u dravnoj svojini. Njime nije bila
dozvoljena inicijativa izbora, ta,koliko i gde izvoziti. Moemo rei da je Jugoslovenska
spolj trg mrea u peropdu od 1946 do 1952 god imala sve odlike mree koja deluje po
principima dravnog monopola spoljne trgovine.

Jugoslovenska spoljnotrgovinska mrea od 1990god.


Propast velikih spolj trg kua poklapa se sa prvom koje su privatne firme stekle da se
bave spoljnom trgovinom. Uporedo sa privatnim firmama u privredi se zadravaju i firme
u drutvenom sektoru kao i meovite firme.
Veina velikih splj trg firmi naih kua spolj trg mree je propala a radnici su postati na
prinudne odmore. Privatne spolj trg firme su pokazale veliki stepen fleksibilnosti u
obavljanju spolj trg transakcija i pored zabrane od strane meunarodnih zajednica.
Privatne firme u 1997 god realizuju polovinuvrednosti jugoslovenskog robnog uvoza, od
30-50% vrednosti, dok drutvene frime realizuju oko 40% jugoslovenskog robnog izvoza.

Jugoslovenska spoljnotrgovinska mrea u inostranstvu


(spoljnotrgovinska mrea SFRJ u inostranstvu)
Sa dobijanjem, u poetku ogranienim, a zatim sve veeg stepena smostalnosti,
jugoslovenska preduzea organizju sopstvena predstasvnitva u inostranstvu.
Nagli razvoj nae spoljnotrgovinske mree u inostranstvu poinje od 1960 god. Naroito
uoene slabosti koje su pogodile uticale na spolj trg jugoslavije:
- sva spljtrg pred bila su u drutvenom vlasnitvu. Dobijali smo konkurente koji
smo sami stvorili.
- Naa predstavnitva u inostranstvu su bila skoncentrisana preteno u
glavimgraodovima.

Deficit smo imali sa italijom, japanom, SAD'om, australijom, a pri tom smo
usvakoj od ovih zemalja imali na desetine predstavnitva i firmi.

25. jugoslovenska mrea SRJ u inostranstvu JSMI


Uvoenje ekonomskih sankcija UN prema SRJ, 1992 god predstavljalo je veliki udarac i
najznaajnii faktor raspada nae spolj trg mree u inostranstvu. Polovinom 90-tih u SRJ
ima oko 250000 registrovanih firmi od kojih su oko 200000 privatnih. Polovina privatnih
firmi je registrovana za sektor spoljne trgovine.

26.Period posle sankcija


Uvoenje ekonomske sankcije UN SRJ, 1992 god predstavljalo je veliki udarac i
naznaajniji faktor sapada nae spolj mree u inostranstvu pogoen delovanjem sankcija,
velikibroj naih preduzea zatilo je gaenje ili mirovanje spoljnih inostranih filijala.
Najveu fleksibilnost u periodu ekonomske blokade zemlje, pokazale su privatne firme
koje su bez obzirana potekoe uspele da opstanu.
Vanredne uslove u jugoslovenskoj privredi iskoristila su mnoga, naroito novoformirana
privatna preduzea da posluju sa inostranstvom.
Krajem 90-tih godina u spoljtrg mrei inostranih firmu u inostranstvu preovlauju
privatne firme iji su osnivai proizvodne firme.

Organizovanje spoljnotrgovinskih operacija


Spoljnotrgovinske operacije se mogu organizovati kako u okviru proizvodnih preduzea
tako i u okviru firmi koje se bave proizvodnom delatnou. U svakom sluaju da bi se
bavilo spoljntrgovinskim poslovanjem preduzee firma mora biti registrovana za
obavljanje ovih vrsta posla kod nadlenih administrativnih institucija. Po pravilu su to
privredni sudovi u kojima se vode registri spoljnotrgovinskih firmi, pri emu svaka od
njih prilikom registracija dobija svoj matini broj kojim obezbeuje prepoznatljivost.

Direktno obavljanje spoljnotrgoviskih operacija


Kada proizvodna firma svoj proizvod plasira na inostrano trite (vri izvoz) i kada stvori
repromaterijal, kaemo da se spoljnotrgovinske opracije obavljaju diretkno.
Organizovanje spoljnotrgovinskog deljenja (izvoznog-uvoznog) proizvodne firme zavisi
od same firme, njene pozicije na tritu, ekonomske moi. Proizvodnom preduzeu
stredstva su potrebna za proizvodni proces, a nikako da se zarobe krzo kreditiranje
kupaca.
Direktan izvoz robe moe vriti samo proizvoa robe. U tom sluaju proizvoa postaje
izvoznik. Osnovna obaveza izvoznika jeste da isporui ugovarau robu a kupca da plati
ugovorenu vrednost.

Klasine trgovinske firme u spoljno trgovinskim operacijama


Pored proizvodnih firmi diretan oblik obavljanja spolj trg operacija pristuan je i kod
klasinih trgovaca. Klasian trgovac moe da izvozi u svoje ime i za svoj raun. Oni prvo
kupuju robz na domaem ili stranom tritu, a zatim robu izvoze.

Rezultat ove spolj trg transakcije treba da bude zarada koja se ostvaruje kroz kupljene i
izvezene robe.

Izvozne (eksportne) spoljnotrgovinske firme


Trgovinske firme koje kupuju robu na domaem tritu a potom je prodaju na
inostranom, predstavljaju klasine spoljnotrgoinske izvozne firme. One na domaem tr
kupuju a inostranom prodaju za svoje ime i za svoj raun. Zaradu ostvaruju i u potpunosti
preuzimaju rizik. U grupu izvoznih spoljnotrgovinskih firmi spadaju specijalizovane
izvozne spoljnotrgovinske firme.

Uvozne (importne) spoljnotrgovinske firme


Trgovinske firme koje kupuju robu na inostranom tritu a potom je prodaju na domaem
predstavljaju klasine uvozne (importne) firme. Zaradu ostvaruju i u potpunosti
preuzimaju rizik i posluju u svoje ime i za svoj raun.
U grupu uvoznih spoljnotrgovinskih frimi spadaju specijalizovane uvozne
spoljnotrgovinske firme koje u inostranstvu kupuju velike koliine robe koje zatim
prodaju na domaem tritu.
Specijalizovani uvoznici su prisutni kod uvoza robe iroke potronje, pogotovu kod
uvoza prehranbenih proizvoda, kafe, eera itd...

Specijalizovane firme drutvenog tipa


Spoljnotrgovinske firme opteg tipa bave se spoljnotrgovinskim transakcijama. Ovde je
re o klasinim trgovcima koji kupuju i prodaja u sovje im i za svoj raun i u potpunosti
preuzimaju riik poslovanja. Firme su podeljene na dva odeljenja: uvozno i izvozno

Direktan izvoz uz angaovanje zastupnika (agenta)


U spoljnotrg poslovanju zastupnitvo je karakteristino kod izvoza i prodora na inostrano
trite. Zastupnik moe biti firma ili pojedinac. Zadatak zastupnika je da locira kupce,
primi porzdbinu i dostavi je nalogodavcku, kako bi ovaj dalje realizovao
spoljnotrgovinski posao. Za ove poslove zastupnik naplauje zastupniku proviziju.
Zastupnik (agent) deluje za tue ime i za tu raun.
Zastupnik mora tititi svuda interese svoga principala koji sanjim ulazi. Zastupnik
ponekad prodaje robu na veoma udaljenom tritu. Dobar satupnik mora izvrsno
poznavati proizvodni program svoga principala da bi u svakom momentu bio u stanju da
prui odgovarajuu informaciju zainteresovanim kupcima. Mora biti spreman na ulaganje
u reklamu i straivanje trita.

Distributeri u spoljnotrgovinskom poslovanju


Distributer na prvi pogled ima slinosti sa posrednicima poto ima znaajnu ulogu u
irenju trita i distribuciji odreenih proizvoda. Distributer deluje u svoje ime i za svoj
raun. On kupuje proizvode od prodavca (proizvoaa ili trgoca) sa kojima zakljuuje
ugovor o distribuciji. Poto nabavlja velike koliine dobara, distributer kupuje po
specifinim cenama, niim nego na slobodnom tritu. Na RuC ostvare zaradu poto
prodaje po tritnim cenama.

Prodaja dobara posredstvom distributera moe za prodavca-prozvoaa predstavljati


rizika kada se radi o posredovanju prava na intelektualnu svojinu, trgovaku parku i sl.
Veliki distributeri mogu zloupotrebiti svoju poziciju i u svom poslu koristiti trgovaku
marku, ako na svojoj teritoriji registruje svoje pravo distribucije, patent, trgovau marko i
pravo kompiranja proivoda koje distribuira.

Obavljanje spoljnotrgovinskih operacija preko


posrednika.
Posredovanje je nastalo sa ciljem da se olaka i ubrza proces trgovanja. Posrednici se
pojavljuju jo u staroj grkoj kada su pojedinci posredovali izmeu stranih trgovaca i
lokalnog stanovnita koje se svodilo u poetku na tumaenje i prevoenje.
Uloga i znaaj
-posrednik poseduje struno znanje o odreenoj robi i odreenom tritu.
-zahvaljujui posredovanju poslovi se bre odvijaju i istrauje se traite.
-smanjuje se rizik i poveava sigurnost zakljuenja posla.
Osnovna obaveza posrednika je da bude nepristrasan i objektivan. Mora uvati poslovne
tajne i mora voditi posredniki dnevnik o zakljuenim ugovorima.
Osnovno pravo posrdnika je pravo na posredniku proviziju koju plaa stranka koja ga je
angaovala.

Posrednici komisionari u spoljnotrgovinskim


operacijama
Razlikuju se: uvozni i izvozni
Prednost izvoznog komiosionara:
Komisionar je specijalizovan za poslove distribucije izvoza pa bolje od ostalih poznaje
zahtee meunarodnog trita.
Ako je dugo u ovom poslu komisionar ima ostvarene saradnje sa proverenim partnerima,
ime obezbeuje sigurnost u poslovanju.
Angaovanjem komisionara izvoznik plaa proviziju to moe za njega predstavljati
manji troak nego prilikom direktnog izvozva.
U ovom sluaju postoje dva ugovora:
-ugovor o komesionu (ije su stranke komiosiona firma i proizvoa proizvoda koji se
plasira na inostrano trite)
-ugovor o kupoprodaji(izovzu-ije su stgranke komisiona firma i kupac u inostranstvu)
Prednosti uvoznog komisiona:
-Komisioni uvoznik je upuen sa ponudom i potencijalnim meunarodnim tritem.
Komisionar je speciojalizovan za uvoz sa meunarodnog trita kao i za uvoz odreene
robe.
Za proizvoaa krajnjeg korisnika komisionar predstavlja mnogo nii troak nego ako je
vrio direktan uvoz.
U ovom sluaju postoje dva ugovora:
- ugovor o komisionom poslu
- ugovor o kupoprodaji (uvozu- ije su stranke komisionar i prodavac iz inostranstva)

Spoljnotrgovinski poslvi
Su poslovi meunarodnog prometa robe. Usluga i intelektualne svojine, zakljuen izmeu
pravnih lica sa seditem u razliitim zemljama. Sve spoljnotrgoviske poslove moemo
podeliti na dve osnovne grupe:
-proste ili klasine spoljnotrgovinske poslove
-sloene spoljnotrgovinske poslove
Prosti (osnovni) spolj trg poslovi su prvi nastali i tu spadaju poslovi uvoza i izvoza: robe,
usluga, int svojine. Kod prostog spoljtrg posla kretanje robe prano je iskljuivo
kretanjem novcka. Sve proste spoljno trg proslove moemo pedeliti u dve grupe:
- privremene (karika u lancu realizacije sloenih spolj trg poslova)
- redovne spoljnotrgovinske poslove (mogu i ne moraju biti praeni planiranjem)
Finalno carinjenje privremeno uvezene/izvezene robe se ne vri, niti se kod ove vrste
posla naplauju carine i uvozne dabine.
Privremene se moe uvzoti roba radi izlaganja na meunarodnim sajovima, zatim uvzo i
izvoz alata, pribora za montiranje opreme itd..
Privremeni spoljtrg posao se obavlja u ogranienom vremenskom periodu.
Razlikujemo
-privremeni spolj trg posao koji nije praen planiranjem
-privremeni spolj trg posao koji je praen planiranjem
Po pravilu kod ovih poslova nema plaanja prema inostranstvu niti naplate iz inostranstvo
po osnovu spoljnotrgovinskog posla.
Privemeni uvz/izvoz rove koji je praen plaanjem prema inostranstvu karateristian je
kod reeskontnix poslova.
Redovni spolj trg poslovi su klasiani poslovi izvoza i uvoza: robe, usluga i interelktualne
svojine kod kojih su tokovi robe obavezno praeni tokovima novca.
Roba koja je predmet redovnih spoljtrg poslova podlee finalnom carinjenju prilikom
ulaska i izlaska, a tkoe i naplati carina i drugih dabina.
Uesnici u poslu redovnog uvoza/izvoza:
Kod direktnog izvoza u zemlje uvoznika uetvuju
- proizvoa-izvoznik
- poslovna banka izvoznika
- pediter izvoznika
- prevoznik robe
- carinska sluba
- osiguravajua drutva
u zemlji kupaca (uvoznika) uestvuju:
- kupac robe
- Poslovna banka kupca
- pediter kupca
- Carinska sluba
- Osiguravajua drutva
U direktnom izvozu preko zastupnika u zemlji izvoznika uestvuju:
- proizvoa-izvoznik

- poslovna banka izvoznika


- pediter izvoznika
- carinska sluba
- osiguravajua drutva
- prevoznik
U zemlji kupca (uvoznika)
- kupac robe
- poslovna banka kupca
- pediter kupca
- carinska sluba
- osiguravajua drutva
- zastupnik izvoznika
Dokumenta o spoljtrg poslu
- trgovaka faktura
- proforma faktura
- konzlarna faktura
- izvozna lista pakovanja
- zapisnik o kvantitativnom i kvalitativnom prijemu
- uverenje o krajnjem korisniku (end-use-certificate)
- uverenje o ispravnosti robe
- atest proizvoaa
Trgovaka faktura je dokument koji izdaje izvoznik. U njoj je detaljno opisana roba
koja je predmet meunarodne isporuke. Ona predstavlja okaz o vlasnitvu nad robom.
Proforma faktura izdaje izvoznik na zahtev kupca. Ona se takoe izdaje ako kupac
plaa robu pre nego to ju je primio, unapred.
Konzularne fakture moraju biti pripremljene na jeziku zemlje uvoza i njih overava
konzulat zemlje uvoza u zemlji izvoza.
Izvozne liste pakovanja su spiskovi robe upakovane u odredjenim odgovarajuim
pakovanjima, paketima itd.
Zapisnik o kvantitativnom prijemu robe je dokument kojim korisnik robe koliinski
proverava i potvruje da li je deklarisana koliina robe p fakturi trita prispelo.
Kvalitativnim prijemom robe, korisnik robe proverava da li je prispela roba u ispravnom
stanju. Po zavretku korisnikog pregleda izdaje se zapisnik o kvalitetu robe i zapisnik o
kvalitetu primljene robe.
Uverenje o krajnjem korisniku izdaje se na zahtev izvoznika koji eli da se osigua od
daljeg transport prodate robe.
Atest proizvoa potvruje da je roba proizvodene u njegovim pogonima.

Pregovaranje o poljnotrgovinskom poslu


Pregovaranje je nain da se prevaziu razliita gledanja na jedan isti problem, odnosno
nain da se ree konflikti izmeu dve ili vie strana. Kada u procesu pregovaranja
uestvuju dve strane, govorimo o bilateralnim pregovorima, a kada uestvuju vie strana
vode se multilateralni pregovori. Pregovaraki proces se najgrublje moe podeliti u dve
faze
-fazu neformalnih pregovora (F.N.P)
-fazu formalinh pregovora (F.F.P)
FNP obuhvata sve aktivnosti koje spoljtrg firme ostvaruju kako kroz indirektne tako i
kroz direktne kontakte sa svojim potencijalnim partnerima.
FFP Na FFP prelazi se kada obe strane zakljue da mogu postii povoljnije uslove od
onih koji su dati u ponudi izvoznog posla. Formalni pregovori podrazumevaju
pregovaranje lice u lice za pregovarakim stolom gde su prisutne obe pregovarake
strane. Rezultat formalnih pregovora je zakljuavanje ugovora o prodaji robe sa ijomi
uslovima su saglasne obe pregovarake strane.
-kako se pripremiti za pregovore o spoljnotrgovinskom poslu?
Mnogi pripremni faktori za pregovore smatraju se kljunim faktorom uspeha. Nije retko
da se uje konstatacija da 80% uspeha pregovora ini sama priprema dok se samo 20%
pripisuje faktorima interakcije (sposobnosti pregovaraa)
Ustupci na pregovorima: na poetku prevora ne sme se izai sa konanom ponudom
(ustupkom) na pregovorima je u prednosti ona stranka koja nije vremenom ograniena.
Takoe se ne sme uriti sa prihvatanjem ustupka koje ini druga strana, a da se pri tome
ne poui ta se za uzvrat mora dati. Uvek treba imati na umu da to pregovara eli manje
da rizikujem mora biti spreman da prihvati manji ustupak. Veliki ustupci skopani su
velikim rizicima.
- ko su pregovarai u spoljnotrovinskom poslu?
Sam proces formalnog pregovaranja o spolj trg poslu mogu realizovati dva
pregovaraa ili dva pregovaraka tima zavisne od kompleksnosti, vrednosti i rokova
meunarodnog posla koji je predmet pregovora. to je sloeniji spoljnotrgovinski
posao bie potrebnan i veliki broj lanova pregovarakih timova. U timskim
pregovorima mora se odrediti rukovodilac tima koji je predstavnik firme.

Ugovor o meunarodnoj kupoprodaji (najvaniji


dokument u spolj trg poslu)
Ugovor predstavlja susret dve volje i konano njihovu saglasnot o predmetu ugovora.
Ugovor odrava autonomija volje koja se ogleda u sledeem:
-Subjekat prava je slobodan da zakljui ili ne zakljui ugovor, on je obavezuje
samo svojom voljom.
-subjekat prava po svojoj volji odreuje sadrinu, uslove i formu ugovora ako
zakonom nije druaije odreeno.
-legalno zakljueni ugovori zamenjuje zakon za one koji su ih potpisali.
- ugovori se menjaju ili raskidaju samo voljom stranaka.

Nesporazum, sporovi i njiho reavanje


Jezika konfiguracija moe izazvati nedoumice u tumaenju odreenih ugovora. Kupac i
prodavac u tom sluaju potpisuju ugovor sa predstavom da su usaglasili svoja prava i
obaveze, a za pravo nisu ni svesni da svako od njih ima sopstveno tumaenje ugovorenih
prava i obaveza. Nakon to se se ugovor potpie kasno je za ispravke. U ovakvim
sluajevima, kada se kupac i prodavac nemogu dogovoriti u pomo se poziva vaei
zakon koji mora dati tumaenje. Kae se da je: San poslovnog oveka da napravi
ugovor koji niko nee imati potrebe ponovo da pregleda, odnosno ugovor koji ima
tretman ZRZ Zakljuen, Realizovan, Zaboravljen

Rizici u spoljnotrgovinskom poslu


Rizike u spoljnotrgovinskom poslu delimo na
- prenosive i
- neprenosive
prenosivi rizici su rizici koje pregovarake strane mogu preneti na III lice i po pravilu ovi
rizici su rezultat delovanja nekih objektivnih okolnosti. U preostale rizike spadaju:
- transportni
- ratni
- politiki
neprenosivi rizici se ne mogu prenositi na III lice poto su rezultat delovanja subjektivnih
faktora i mora ih snositi strana koja ih je izazvala.

Insrumenti meunarodnog platnog prometa


Bezgotovinski platni promet je najvie prisutan u meunarodnom platnom prometu i
ostvaruje se kroz primenu brojnih instrumenata od kojih izdvajamo:
-Doznaku
-Menicu
-ek
-Kreditna pisma
-dokoumentarnu naplatu
-dokumentarni akreditiv
Doznaka je instrument meunarodnog prometa. Naplata izvezene robe doznakom moe
se reiti bilo kada je ugovoren nain plaanja. Bankarska doznaka podrazumeva sledee
uesnike:
-Kupca- nalogodavca koji daje nalog za vrenj doznake u inostranstvu (da isplati
odreene sume novca ) svojoj poslovnoj banci
-Korespodentne banke
-izveznika korisnika doznake kome korespodentne poslovne banke isplauju
naznaenu sumu.
Korienje doznake kao instrumenta plaanja nosi rizik za izvoznika koji isporuuje pre
naplate, da otpremi robu, a da kupac kasni sa plaanjem ili da uote ne plati. Za uvoznika

postoji rizik da plati robu a da je ne dobije ako je ugovorene plaanje pre isporuke.
Doznaka spada u najstarije instrumente meunarodnog prometa i koristi se u ogromnoj
meri za meunarodno plaanje. Koristi se kod plaanja avansom i u meunarodnoj
trgovini.
Menica je hartija od vrednosti koji njen izdavalac TRASANT vue na TRASATA koji se
obavezuje da e treem licu REMITENTU izvriti isplatu naznaene sume u naznaeno
vreme i na naznaenom mestu (trasirana menica).menica moe biti i sopstvena kad se
trasant kao izdavalac menice obavezuje da e sam isplatiti odreenu sumu novca, licu
naznaenom na menici (remitentu). Kod ovih SOLO menica trasant i trasat su jedno lice.
Menica je HOV za koju vai strogi formalizam. Osnovni elementi koje mora da sadri
svaka menica su:
- naziv menice
- bezuslovni uput da se isplati odreena suma
- ime lica koje treba da plati
- naznaka dospea
- mesto plaanja
- ime (remitent)
- datum i mesto gde je menica izdata
- potpis izdavaoca
ek je instrument meunarodnog platnog prometa. ek je strogo formalna HOV i sadri
sledee elemente:
- oznaku da je ek
- naredbu za plaanje odreene sume novca
- datum i mesto plaanja
- naziv trasanta
- naziv trasata
- naziv remitenta
banka (trasat) e izvriti isplatu naznaene sume u eku iz pokria trasanta koje on ima na
svome deviznom raunu kod banke - trasata.
ek kao instrument plaanja se koristi kod naplate robe izvezena na kredit.
Kreditno pismo je za razliku od menice i eka je instrument meunarodnog platnog
prometa koji se ne moe prenositi na druge korisnike. Kreditno pismo podrazumeva
nalogodavca kreditnog pisma (kupca) koji izdaje nalog svojoj poslovnoj banci, da izda
menino pismo korisniku (izvozniku) kojim banka kupca ovlauje svoju korespodentnu
banku da izvri isplatu navedene sume. Suma navedena u kreditnom pismu moe biti
isplaena odjednom ili parcijalno. Banka izdaje kreditno pismo u tri primerka. Dva dobija
korisnik (izvoznik) a jedan primerak ostaje banci. Banka e izvriti kreditni posao tek
poto nalogodavac (kupac) deponuje naznaenu sumu.
Ako poslovna banka kupca ovlasti samo jednu banku za isplatu sume naznaene u
kreditnom pismu, izdato je posebno specijalno kredino pismo. Ukoliko vei broj banaka
dobije ovo ovlaenje od poslovne banke kupca izdto je cirkularno kredino pismo.
Dokumentarna naplata (inkaso) je napovoljniji vid naplate, sa stanovita prodavca,
poto podrazumeva obavezu prodavca da iporui robu a potom da izvi naplatu.

Preporuuje se u sluaju kada se poslovni partneri dobro poznaju, kod kojih je prisutan
visok stepen poslovnog poverenja.
Rizik da izvoznik isporui robu, a da kupac ne plati, pri korienju ovog instrumenta
plaanja veoma je veliki. Za kupca inkaso plaanje ima prednosti u odnosu na ostale
instrument plaanja poto ne mroa angaovati sredstva sve dok ne dobije robu.
Razlikujemo:
- Direktni inkaso posao (prodavac dostavlja direktno kupcu uredno kompletnu
dokumentaciju o opremi)
- Bankarski inkaso posao (predaja dokumenata o izvrenoj otpremi poslovnoj banci
prodavca koja ih zatim prosleuje korespodentnoj banci u inostranstvu koja
poziva kupca na plaanje)
Dokumentirani akreditiv predstavlja instrument naplate u toku isporuke robe.
Dokumentarni akreditiv je jedan od najsigurnijih instrumenta naplate izvezene robe i kao
takav u najveoj meri koristi se u meunarodnom platnom prometu.
Osnovna ugovorena obaveza izvoznika jeste da isporui ugovorenu robu u skladu sa
odreeneim uslovima. S druge strane osnovna obaveza je da plati robu. Treba imati u
vidu da roba ponekad dugo putuje do kupca (u primorskim isporukama vie od mesec
dana) tako da bi za izvoznika bilo vrlo nezgodno da po uredno izvrenoj otpremi i
izvoznom carinjenju eka da roba stigne da bi bila plaena. On eli da po izruenju svoje
ugovorene obaveze ostvari svoja prava, pre svega pravo na naplatu koje mu pripada iz
ugovora o meunarodnoj kupoprodaji. To pravo e ostvariti ako ugovori naplatu
posredstvo dokumentarnog akreditiva.
Dokumentarni akreditiv je nalog kojim kupac robe nalae svojoj banci da neposredno ili
preko druge banke isplati izvozniku ugovorenu brednost stim da je izvoznik uredno
izvrio otpremu robe u skladu sa ugovorenim uslovima.
Uesnici pri realizaciji naplate dok akr su:
1. kupac (uvoznik robe) je nalogodavac koji daje svojoj banci nalog za otvaranje
akreditiva.
2. akreditivna banka je banka koja po nalogu kupca otvara akreditiv u korist
prodavca robe.
3. izvoznik robe je korisnik akreditiva koji e stei pravo naplate akreditivnog
izinosa poto uredno isporui robu.
4. isplatna banka
Dokumentarni akreditiv se deli na:
- loro
- nostro
nostro akreditivi su akreditivi koje nai uvoznici otvaraju u korist inostranih izvoza
loro akreditiv koje inostrani uvoznici otvaraju u korist naih izvoznika.

Osuguranje od rizika neizmirenja ugovorenih obaveza


stranaka
Tokom pregovora o spoljtrg poslu prodavac i kupac, jean drugom obeavaju ispunjenje
raznih obaveza. Najvei rizici kojima je izloen izvoznik tokom realizacije ugovora su
rizici od neizmirenja plaanja isporuene robe, to se moe desiti kod isporuke robe
unapred ili isporuke robe na kredit. Sa druge strane i uvoznik rizikuje. Uvoznik moe
rizikovati da plati dogovoreni avansni deo, a da isporuke ne doe.
Ugovor o izdavanju bankarske garancije- za bankarsku garanciju kae se da je vrlo sloen
pravni posao poto u njemu uestvuju tri strane.
- nalogodavac
- banka garant
- primalac (korisnik) garancije
bankarska garancija je pismena isprava kojom se banka garant obavezuje prema
primaocu garancije (korisniku) da mu za sluaj da nalogodavac garancije ne ispuni
obavezu o dospelosti, izmiri obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.
Garancija se izdaje u nadi da se njeni uslovi za isplatu nee ostvariti, odnosno da e
stranke iz osnovnog ugovora svoje obaveze u potpunosti izvriti.
-Osnovni elementi bankarske garancije
Garancija se izdaje povodom nekog posla, obezbeenje jedne strane od tetnih posledica,
neizvrenja ili neurednog izvrenja obaveza.
- Nalogodavac je ugovorena strana u akreditivnom poslu. Nalogodavac moe biti
prodavac i kupac koji se obraaju svojoj poslovnoj banci.
-

Korisnik je ugovorena strana u osnovnom poslu koji je zahtevala pribavljanje


garancije. Obavetenje o izdavanju garancije korisnik dobija od svoje poslovne
banke.
- Garant je najee banka. Garanta odreuje korisnik u osnovnom ugovoru.
- Osnovna transakcija koja zahteva izdavanje garancije
- Maksimalni iznos koji se plaa i valuta koja se plaa.
- Rok vaenja ili dogaaj kojim prestaje vaenje garancije.
- Uslovi za poziv na plaanje
- Uredba o smanjenju iznosa garancije
Vrste bankarskih garancija
1. za povraaj
2. za dobro izvrenje posla
3. za uee na licitaciji
4. za kontra kupovnu
Banka-garant se obavezuje da e kupcu isporuiti odreeni iznos ukoliko izvoznik ne
izvri ugovorenu isporuku i ne vrati primljeni avans. Garant se obavezuje da e kupcu za
proizvod isplatiti odreenu sumu ukoliko izvoznik ne ispuni svoju obavezu.

Finansiranje spoljnotrgovinskih poslova


Veliki uvoznici ostvaruju svoj uvoz zahvaljujui kreditovanju uvoznih poslova
posredstvom raznih finansijskih institucija pre svega poslovnih banaka.
Moramo praviti razliku izmeu prodaje robe na kredit i kreditiranje izvoznika. Izvoznik
moe biti kreditiran, a pri tom da ne prodaje robu na kredit. Pod kreditiranjem izvoznih
poslova finansijske institucije daju izvoznicima uz kamatu kako bi bio prevazien jaz
izmeu trenutka otpreme i trenutka naplate izvezene robe. Ovaj jaz moe da traje od
nekoliko dana do nekoliko godina.

Kreditiranje izvoznih poslova


Izvozni poslovi mogu se kreditirati u:
- fazi pre isporuke,
- fazi posle isporuke.
U kreditiranju izvoza uestvuju:
- direktni uesnici i
- indirektni uesnici
direktni uesnici u kreditiranju izvoznih poslova su:
- drava- je direktnim investiranjem podsticala izvoz odreenih industrijskih
sektora ili odreenih proizvoda. Sa jaanjem trita smanjuje se uticaj drave na
privredne fondove.
- bankarski sektor povaenjem drave iz sektora finansiranja izvoza i porastom
uloge privatnih finansijera menja se i pristunost finansiranja spoljnotrg poslova.
Drava se ukljuuje u finansiranje spoljtrg poslova smo tamo gde privatni sektor
nema smelosti da se angauje
- individualni uesnici u spoljtrg poslu mogu doprineti pronalaenju kanala
finansiranja i obezbediti veu sigurnost u realizaciji spoljnotrg poslova.
- Razne konsultantske kompanije
- Revizori
- Pravni savetnici
- Meunarodni pediteri
- Osiguravajue kompanije
- Komisione firme

Meunarodni faktoring (international factoring)


Meunarodni faktoring predstavlja kuporpodaju prava i potraivanja nastalih u
meunarodnim poslovima. M.F. ima feliki znaaju spoljtrg transakcijama, a posebno za
proizvodne firme koje direktno uestvuju u ovim poslovima. Ideja da se firmira
specifina institucija (faktor) nastala je u SAD-u poto je uoeno da je veliki broj dunika
koio proizvodne firme.

Meunarodni forfeting (international forfeiting)


Meunarodni forfeting predstavlja kupoprodaju dugoronih prava potraivanja nastalih
kao rezultat spoljtrg poslova. Primenjuje se kod dugoronih izvoznih poslova kod kojih je
period kreditovanja stranog partnera od dve do pet i vie godina.

Rizici kreditiranja izvoza


Izvoznik i uvoznik imaju zajednike interese, da se posao u celini realizuje. Kupcu
odgovara da to kasnije plati, a prodavcu da to pre naplati. Roba prolazi mnogo zemlja
do svog odredita i izloena je mnogoim rizicima i nepredvidljivim dogaajima.
Razlikujemo:
- komercijalne rizike (rizik da kupac odbije da primi robu, rizik da kupac ne plati
prispeli dug u roku)
- politike i ekonomske rizike, pravni rizici, devalvizacija valute plaanja.

Prvila za tumaenje meunarodnih termina


(INCOTERMS)
Cilj nastanka jedinstvenih pravila za tumaenje trg termina (incoterms 2000) je stvaranje
standardnog odnosa, istovetnog tumaenja trgovinskog termina od strane svih uesnika u
spoljnotrgovinskom poslu. Time se:
- eleminiu nesporazumi razliitih tumaenja, meunarodnih prava i obaveza
- eleminiu skupi sporovi
- smanjuje rizik nesporazuma
- ubrzava odvijanje meunarodne trgovine
Incoterms je zbirkka moguih kombinacija prava i obaveza kupaca i prodavaca pri
isporuci robe. Kupac i prodavac moraju biti upoznati sa kompletnim tekstom Incoterms
klauzulom koji je izdala meunarodna trgovinska komora u Parizu, verzija vaea od
januara 2000god.
Incoterms klauzule svrstane su u 13 skgraenica kod kojih se svaka sastoji od 3 slova
Svaka od 13 Iterpraters klauzule daje odgovore na sledea pitanja koja su bitna za kkupca
i prodavca:
- Koji vid prevoza e biti korien?
- Ko ima obavezu prevoza robe?
- Gde e biti izvrena isporuka robe?
- Ko vri izvoz a ko uvozno carinjenje?
Incoterms klauzule se mogu svrstati u 4 grupe prema poetnom slovu skraenice.
- grupe E
- grupu F
- grupu C
- grupu D
klauzule E,F, i C su klauzule otpreme a klauzule D klaujule prispea.
E kluzule podrazumevaju minimalnu obavezu za prodavca pri isporuci robe.

Prodavac mora da stavi na raspolaganje robu kupcu na dogovorenom mestu otpreme.


F klauzule oslobaaju prodavca od ugovaranja i plaanja prevoza i siguranja robe.
C klauzula prodavac ima obavezu da ugovori uobiajeni prevoz i snosi trokove vozarine
do naznaenog mesta.
D klauzula su klauzula prispea poto je prema njima isporuka izvrena kada roba
pristigne na odredite kupca.

Sloeni spolj trg poslovi


1. vezani poslovi
2. poslovi reeksporta
3. meunarodni franizing
4. meunarodni lizing
5. meunarodna montana proizvodnja
6. meunarodna dugorona proizvodnja kooperacija
7. otplaivanje novoizgraenih kreditnih kapaciteta
8. meunarodne koncesije
9. zajednika ulaganja
10. slobodne carinske prodavnice
11. OFF OR poslovi
12. slobodne (eksportne) proizvodne zone
13. slobodne carinske zone
iako se vezani poslovi povezuju sa kompenzacionim poslovima odomaenim u naoj
spoljtrg praksi mi ih ne bi trablo poistoveavati. Vezani poslovi su iti pojam i u njih se
svrstavaju:
- kompenzacioni poslovi
- knjiga kupovine
- plaanje proizvodnjom
- OFF SET aranmani
- Poslovi prethodne kupovine
Reeksportni posao u najirem smislu podrazumeva uvoz odreene robe koja e u
relativno kratkom periodu biti izvezena. Postoji vie vrsta reeksporta:
- isti
- Reeksportna dorada
- Direktni
- Ran. plasman.
Meuinarodni franizing je sistem saradnje i meusobnih poslovnih odnosa izmeu
neizavisnih odvojenih preduzea iz dve zemlje koje su povezane ugovorom o franizingu
premakome jedna od njih (franizer) ustupa drugom pravo korienja, pod tano
odreenim uslovima: znak ili komercijalnu formulu, pomo i redovne usluge; u cilju
olakavanja eksploatacije.
Meunarodni lizing vezuje se za kraj XIX veka u SAD. Re LEASE znai zakup,
najam. U praksi lizing nije isto to i naplata. Nabavkom opreme na lizing korisnik lizinga
odmah angauje sva sredstva za kupovinu. Ukoliko se odlui na lizink, korisniku lizinga

ostaje deo sredstava koji moe plasiratu druge poslovne aktivnosti. Kao jedan od
nedostatka, navodi se obaveza plaanja prve rate lizing zakupnine unapred.
Meunarodna monetana proizvodnja u inostranstvu spada u sloene spoljtrg poslove.
Razvija se od 60-ih god XX veka. Me mo pr predstavlja proizvodnju finalnih proizvoda
procesom montiranja i sklapanja delova koji potiu iz inostranstva, u pogonima zemlje
domaina.
Meunarodne koncesije su sloeni oblik spoljtrg posla. U ovom poslu se javlja stranka,
davalac koncesije koncedent ( drava i stranka), korisnik koncesije koncesionar
(pravno ili fiziko lice iz inostranstva.
Koncesija je: ustupanje prava korienja prirodnih bogatstva ili dobara upte u potrebi
koje su u dravnoj svojini stranom pravnom ili fizikom licu.
- dobijanje dozvole od drave za obavljanje deltanosti od oteg interesa.
Zajednika ulaganja dva partnera iz razliitih zemalja u cilju organizovanja procesa
proizvodnje ili pruanja usluga je najsloeniji spoljtrg posao. Zajednikim ulaganjem
inostrani partner udruuje svoja sredstva, rad, znanje sa partnerom iz zemlje domaina
radi ostvarivanja zajednikog cilja.
Slobodna carinske prodavnica roba u ovim prodavnicama bila je osloboena carinskih
dabina. Pravilo je da se car prodavnice podiu na graninim prelazima i u saobraajnim
sredstvima na meunarodnoj relaciji. Slobodna carinska prodavnia otvara se sa namerom
da putnik dok eka prevoz ispuni vreme kupovinom i prenese iz zemlje neku uspomenu.
OFF OR kompanije se podriu u zemljama koje su se proglasile za OFF OR carine.
irom sveta ima oko 50 OFF OR carina od kojih su najprometnije: Kipar, Kajmanska
ostrva, Panama itd. Osnivanje Offor kompanija zemlja domaina stimulie poreskim i
carinskim dabinama.
Slobodne carinske zone su deo ograenog prostora u okviru koga je roba pod carinskim
nadzorom. Ove zone se mogu otvarati u
- u pomorskoj luci
- vazdunom ili kopnenom pristanitvu
- robno-transportnom centru
na prispeloj robi se mogu vriti
- oplemenjivanje
- sortiranje
- dorada
- prepakivanja
- skladitenje
- carinjenje
-

También podría gustarte