Está en la página 1de 7

Poglavlje 5

Srednjevjekovna matematika
5.1

Arapi i muslimanske zemlje

Mnogi smatraju da u razdoblju od kraja grcke anticke znanosti do kasnog srednjeg vijeka u Europi nije bilo vaznih dogadaja u matematici osim prevodenja grckih
tekstova na arapski koji su tako - ne direktno preko rimskog nasljeda, vec indirektno preko arapskih osvajanja - postali dostupni Evropi srednjeg vijeka. No zapravo je doprinos arapskog podrucja matematici mnogo veci od samog prevodenja
i prijenosa podataka. Danasnja matematika zapadnog stila mnogo je slicnija matematici kakvu susrecemo u arapskim doprinosima nego onoj u starogrckim. Mnoge
ideje koje su pripisane Evropljanima kasnog srednjeg vijeka i renesanse pokazale
su se zapravo arapskim. Ovdje cemo opisati razdoblje 8 15. stoljeca. U sedmom stoljecu Muhamed je utemeljio islam, vjeru koju su primili izvorno nomadski
Arapi. Njegovi nasljednici (kalifi) tokom 7 9. stoljeca osvajaju velike teritorije i
na njima osnivaju carstvo - arapski kalifat - koje je u svom najvecem obimu (podrucja su zbog cestih ratova varirala) obuhvacalo cijelu sjevernu Afriku, Pirinejski
poluotok, juznu Italiju, srednju Aziju te dio Transkavkazije sve do granica Indije.
Za drzavni jezik tog teritorija proglasen je arapski i to je razlog zasto se znanost
tog vremena i prostora cesto, ne bas pravilno, zove arapskom. U stvari, radi se o
znanstvenicima raznih naroda i vjera koji su radili u centrima kalifata (Damask,
Bagdad, Rei, Buchara, Choresm, Samarkand, Isfahan, Gasna, . . . ) i bili prisiljeni
pisati arapski. Od utjecaja, uz grcki, vazan je i indijski utjecaj, koji se osobito osjeca
u razvoju dekadskog sustava i brojeva te racunskih tehnika. Arapski kalifat nestaje
u trinaestom stoljecu kad Mongoli ubijaju zadnjeg kalifa.
Prvi poticatelj znanosti i prevodenja grckih tekstova (npr. Euklidovih Elemenata)
na arapski bio je kalif al-Hajjaj , koji je na vlast stupio 786. Glavni znanstveni
centar postaje Ku
ca mudrosti, vrsta akademije ili sveucilista u Bagdadu (osnovan
762), koju je pocetkom devetog stoljeca osnovao al-Hajjajev sin kalif al-Mamun.
Prijevode matematickih tekstova su pisali znanstvenici i matematicari, a ne prevoditelji bez znanja o matematici, tako da su arapski prijevodi vrlo kvalitetni.
Prevodenje je bilo vrlo poticano jer se smatralo dijelom istrazivanja i doprinosa
znanstvenom napretku. Tako su u razdoblju 8 10. stoljeca prevedeni Euklidovi
Elementi, Data, Optika i jos neka Euklidova djela, O sferi i valjku te O mjerenju
73

74

POGLAVLJE 5. SREDNJEVJEKOVNA MATEMATIKA

kruga od Arhimeda, gotovo sva Apolonijeva djela, Diofantova Aritmetika, Menelajeva Sphaerica, Ptolomejev Almagest, i mnoga druga.
Do desetog stoljeca u arapskim su se zemljama koristila tri tipa aritmetike:
racun na prste: brojevi se pisu rijecima; ovaj nacin racuna su koristili trgovci
i racunovode;
seksagesimalni sustav: brojevi oznaceni arapskim slovima, a koristio se najcesce
za astronomiju;
indijski dekadski sustav: znamenke su preuzete iz Indije, ali bez standardnog
skupa simbola, tako da se u raznim krajevima koristilo donekle razlicite oblike
znamenki; ispocetka su ih koristili na prasnjavim plocama koje su omogucavale
isto sto i danas ploca i kreda; al-Uglidisi (roden 920.) pokazao je kako metode
prilagoditi za pero i papir.
Posljednji sistem je omogucio napredak numerickih metoda, npr. vadenje korijena (Abul-Wafa, Omar Khayyam), otkrice binomnog teorema za prirodne eksponente (al-Karaji), aproksimaciju transcendentnih realnih brojeva i racunanje ntih korijena (al-Kashi). Arapi su najpoznatiji po svojim dostignucima u algebri i
teoriji brojeva, ali su bitno doprinijeli i geometriji, trigonometriji i matematickoj
astronomiji. Ibrahim ibn Sinan, roden 908., uveo je metodu integracije opcenitiju
od Arhimedove.
Prvi veliki arapski matematicar je al-Khwarizmi (Abu Abdallah Muhammad

ibn Musa al-Magusi al-Khwarizmi al-Choresmi). Zivio


je otprilike 780. 850. i
bio je ucenik, a kasnije ju je vodio, u Kuci mudrosti, i djelovao pod zastitom
kalifa al-Mamuna. Pisao je o algebri, geometriji i astronomiji. Al-Khwarizmi
donosi novi koncept odmaka od grcke matematike, koja je u biti bila geometrija,
prema algebri. Algebra je omogucavala tretiranje racionalnih i iracionalnih brojeva, geometrijskih velicina idr. kao algebarskih objekata, sto je dovelo do potpuno
novog razvoja matematike. Pratio je grcke i indijske uzore, s tim da se osjeca jaci
utjecaj grckih. Ipak, primjeri su mu numericki, a ne geometrijski. Napomenimo
da je al-Khwarizmi svu svoju matematiku opisao rijecima, bez simbola (simboli
su se kod Arapa pojavili tek mnogo kasnije). Glavno djelo mu je udzbenik algebre Hisab al-jabr wal-muqabala. Iz njegova naziva izvedena je rijec algebra (al
jabr). Al-Khwarizmi svojom knjigom zeli olaksati rjesavanje svakodnevnih problema (npr. pitanja nasljedivanja u muslimanskim zakonima), no prvi dio se moze
smatrati i ozbiljnije algebarskim: bavi se linearnim i kvadratnim jednadzbama. Dao
je klasifikaciju tih jednadzbi, koja proizlazi iz cinjenice da su mu bili nepoznati nula
i negativni brojevi, tako da razlikuje sest tipova, koje je opisao preko konkretnih
primjera:
1. x2 = ax
2. x2 = a
3. ax = b

5.1. ARAPI I MUSLIMANSKE ZEMLJE

75

4. x2 + ax = b
5. x2 + a = bx
6. ax + b = x2
gdje su a i b pozitivni brojevi.
Redukcija proizvoljne linearne ili kvadratne jednadzbe na jedan od tih sest tipova
provodi se operacijama al-jabr (upotpunjavanje - misli se na micanje negativnih
clanova prebacivanjem na drugu stranu jednakosti) i al-muqabala (uravnotezavanje
tj. skracivanje jednakih clanova s dvije strane jednakosti). Al-Khwarizmi je dao
i pravila za rjesavanje svakog od navedenih tipova (u biti uobicajena algebarska
formula za konkretne primjere) i dokaz za svaki primjer (u biti geometrijsko svodenje
na potpun kvadrat). Dozvoljavao je, naravno, samo pozitivna rjesenja, tako da je
jedini tip koji eventualno daje dva rjesenja tip 5.
Primjer 7 Recimo da rjesavamo jednadzbu x2 + 10x = 39. Lijeva strana odgovara jednom kvadratu sa stranicama x te uz njega prilozenim dvama pravokutnicima
stranica x i 5. Da bismo sliku upotpunili do kvadrata, treba dodati jedan kvadrat
stranice 5.

slika 5.1.1. - al-Khwarizmijevo svodenje na potpun kvadrat

Stoga je x2 + 10x + 25 = 39 + 25 tj. (x + 5)2 = 64, pa se vidi da je x + 5 = 8 tj.


x = 3.
Ostatak knjige bavi se primjenama i primjerima. Osim tog djela, al-Khwarizmi
je napisao i tekst o indoarapskim znamenkama, koji je izgubljen, ali ciji latinski
prijevod Algoritmi (=al-Khwarizmi) de numero Indorum je dao rijec algoritam u
znacenju: postupak racunanja. Djelo opisuje indijski dekadski pozicijski sustav i
algoritme za sest osnovnih racunskih operacija.
Pravo stapanje grcke i indijske matematike s arapskom desit ce se tek mnogo
kasnije. Prema nekim povjesnicarima, jos oko 1000. godine postojale su dvije skole
u arapskom svijetu, jedna upoznata s indijskim algoritmima i druga koja inzistira
na strogo znanstvenom stavu Euklida i koja cak odbija koristenje znamenki. Ipak,
vjerojatnije je da se radilo o dva stila pisanja, ovisno o tom kome su namijenjeni
tekstovi.
Al-Mahani (Abu Abd Allah Muhammad ibn Isa Al-Mahani, ca. 820. 880.)
je znacajan po ideji svodenja geometrijskih problema, npr. problema duplikacije
kocke, na algebarske. Thabit ibn Qurra (Al-Sabi Thabit ibn Qurra al-Harrani,
826.901.) je djelovao u Kuci mudrosti i pisao o mnogim temama (osim matematike

76

POGLAVLJE 5. SREDNJEVJEKOVNA MATEMATIKA

i o astronomiji, mehanici, logici, psihologiji, etici, klasifikaciji znanosti, gramatici,


politici, simbolizmu u Platonovoj Republici, religiji, anatomiji ptica, boginjama,
slanosti morske vode . . . ) Vjerovao je u postojanje stvarne (ne samo Aristotelove
potencijalne) beskonacnosti. Za matematiku je najpoznatiji po svom radu u teoriji
brojeva, konkretno o prijateljskim brojevima. Tako je dokazao slijedeci teorem: Ako
je n N, n > 1, neka je pn = 3 2n 1 i qn = 9 22n1 1. Ako su pn1 , pn i
qn prosti, onda su brojevi 2n pn1 pn i 2n qn prijateljski. Za n = 2 se dobije par
220 i 284, za n = 3 se ne dobije proste brojeve, a za n = 4 Thabit je dobio par
17296 i 18416 i vjerojatno je prvi koji ih je nasao. Al-Battani (Abu Allah Mohammad ibn Jabir ibn Sinan al-Raqqi al-Harrani al-Sabi al-Battani, ca. 850. 929.)
je bio astronom i astrolog te se bavio trigonometrijom. Izradio je tablice sinusa
(tj. polutetiva dvostrukog kuta, a ne tetiva kao Ptolomej). Njegovo astronomsko
djelo Kitab al-Zij utjecalo je na Brahea, Keplera, Galilea i Kopernika. Iz Egipta
je bio veliki Abu Kamil (ca. 850. 930.), jedan od neposrednih nasljednika alKhwarizmijeva djela. Prema njegovim je rijecima al-Khwarizmi osmislio algebru.
Abu Kamilova djela su temelj Fibonaccijevih i time uvodenja algebre u Evropu.
Bavio se kvadratnim jednadzbama, primjenom algebre na pravilni peterokut i de), zabavnom
seterokut, prakticnom geometrijom (za je koristio aproksimaciju 22
7
matematikom i diofantskim jednadzbama. Abu Kamil je prvi matematicar arapskog svijeta koji je znao rjesavati diofantske jednadzbe, i to u doba prije nego je
Diofantova Arithmetica proucena u arapskom svijetu. Opisao je i neke metode koje
se ne mogu naci kod Diofanta. Kao i niz drugih arapskih matematicara, znacajan
je po primjeni algebre na geometriju i kombinira grcki, babilonski i al-Khwarizmijev
pristup. Znao je raditi s potencijama varijabli do eksponenta 8, a pokazuje i razumijevanje identiteta xm xn = xm+n . Iako se kao i al-Khwarizmi drzi konkretnih
numerickih primjera, sistematicniji je u pristupu i strozije se drzi grcke formalnosti.
Abul-Wafa (Mohammad ibn Muhammad al-Buzgani Abul-Wafa, 940. 998.)
je bio bagdadski matematicar i astronom. Pisao je o geometriji, trigonometriji,
aritmetici i prakticnoj astronomiji, a bio je i prevodilac. Njegovo djelo iz artimetike
namijenjeno je trgovcima i slicnim zanimanjima, a bavi se mjerenjem, kamatnim
racunom idr. To je jedino djelo tog doba u muslimanskim zemljama u kojem se
koriste negativni brojevi. Brojevi se pisu rijecima, a racuni provode u glavi.
Drugo njegovo djelo za prakticnu upotrebu je Knjiga o geometrijskim konstrukcijama
potrebnim obrtniku. U njoj se, medu ostalim, mogu naci konstrukcije parabola,
priblizne trisekcije kuta, upisivanje i opisivanje pravilnih poligona kruznicama idr.
U trigonometriji, istakao se kao prvi trigonometrijski sistematicar Orijenta, dao je
novu metodu za izracunavanje tablice sinusa, tako da je sin(1/2 ) izracunao na
devet decimala tocno (Ptolomej samo tri). Prvi je koristio tangens. Al-Kuhi (Abu
Sahl Waijan ibn Rustam al-Kuhi, ca. 940. 1000.) je vodeca licnost nastavljanja i
ozivljavanja grcke geometrije. Bavio se geometrijskim problemima, vecinom takvima
koji se svode na kvadratne ili kubne jednadzbe, i rjesavao ih pomocu presjeka konika i
koristeci njihova svojstva. Bavio se i problemima projiciranja, tako da npr. kruznice
sfere projicira na ekvatorsku ravninu pa ih, nakon manipulacije, projicira natrag na
sferu.
Al-Karaji (Abu Bekr Muhammad ibn al-Husayn Al-Karaji, ca. 953. 1029.),

5.1. ARAPI I MUSLIMANSKE ZEMLJE

77

bagdadski matematicar i inzinjer, smatra se prvom osobom koja je potpuno oslobodila algebru od geometrijskih operacija i zamijenila ih aritmetickim, sto je osnova
moderne algebre. Tako npr. svodenje na potpun kvadrat provodi cisto algebarski.
Prvi je definirao monome x, x2 , x3 , . . . i 1/x, 1/x2 , 1/x3 , . . . (nema x0 = 1) i dao
pravila za produkt bilo koja takva dva monoma. Dozvoljavao je i racionalne eksponente. Osnovao je utjecajnu algebarsku skolu koja ce uspjesno raditi vise stoljeca.
Kod njega se mogu naci i zaceci matematicke indukcije: u dokazu prvo pokazuje
tvrdnju za n = 1, pa za n = 2 pomocu vec dokazanog za n = 1, za n = 3 pomocu
n = 2 i tako do n = 5 uz komentar da bi se beskonacno moglo nastaviti s tim postupkom. Tom se metodom bavio binomnim teoremom (do potencije 5) i Pascalovim
trokutom, zatim sumama prvih n (kvadrata, kubova) prirodnih brojeva:
X
X
X
i2 =
i+
i(i 1)
X
X
i3 = (
i)2
(drugi identitet je za sumu 13 +23 +. . .+103 pokazao tako da je prvo pokazao da je (1+
. . .+10)2 = (1+. . .+9)2 +103 , isti postupak primijenio na (1+. . .+9)2 itd. se spustio
do 1). Bavio se i Diofantovim problemima (generalizirao neke stare i dodao neke
nove). Al-Haytham (Abu Ali al-Hasan ibn al-Haytham, 965. 1040.) je vjerojatno
prvi koji je pokusao klasificirati parne savrsene brojeve, kao one oblika 2k1 (2k 1)
gdje je 2k 1 prost. Takoder je prva poznata osoba koja je izrekla Wilsonov teorem
(prost p dijeli 1 + (p 1)!) Nije jasno je li to znao dokazati, a teorem se zove po
John-u Wilson-u jer mu je njegovo poznavanje (ne i dokaz) pripisano 1770. Prvi
poznati dokaz dao je Lagrange 1771. Al-Haytham se bavio i optikom, kvadraturom
kruga i sustavima kongruencija. Al-Biruni (Abu Arrayhan Muhammad ibn Ahmad
al-Biruni, 973. 1048.) je bio matematicar, astronom, geograf, geodet, povjesnicar,
etnograf i pjesnik, roden u Kathu (danas Biruni, Uzbekistan). Vazan je kao izvor
znanja o indijskoj matematici. U svojim djelima obraduje gotovo sva podrucja
tadasnje matematike, a iz rjesenja konkretnih zadataka izvodi nove ideje. Bavio se
i kartografijom (dakle projiciranjem).
Avicenna (Abu Ali al-Husain ibn Abdallah ibn Sina, 980. 1037.) je takoder
bio iz Uzbekistana. Bio je lijecnik, prirodoznanstvenik i pjesnik, a pridavao je velik znacaj matematici. Jedan je od najpoznatijih arapskih znanstvenika i filozofa.
Najznacajnije matematicko djelo mu je Knjiga lijecenja, vrsta enciklopedije, jedan
od cija cetiri dijela je posvecen matematici (dijeli ju na geometriju, astronomiju,
aritmetiku i glazbu). Geometriju dijeli na geodeziju, statiku, kinematiku, hidrostatiku i optiku, astronomiju na astronomske i geografske tablice te kalendar, aritmetiku na algebru i indijsko zbrajanje i oduzimanje, a glazbu dijeli po instrumentima. Geometrijski dio se temelji na Euklidovim Elementima i u njemu se bavi
pravcima, kutevima, ravninama, paralelama, trokutima, konstrukcijama ravnalom i
sestarom, povrsinama paralelograma i trokuta, pravilnim poligonima, geometrijskom
algebrom, svojstvima i povrsinama krugova, omjerima (bez spominjanja iracionalnih brojeva), volumenima poliedara i sfere. U aritmetickom dijelu se medu inim
bavi problemima djeljivosti kao sto je iduci: Ako pri dijeljenju broja s 9 dobijemo
ostatak 1 ili 8, pokazati da je ostatak pri dijeljenju kvadrata tog broja s 9 jednak 1.

78

POGLAVLJE 5. SREDNJEVJEKOVNA MATEMATIKA

Omar Khayyam (Ghiyath al-Din Abul-Fath Umar ibn Ibrahim Al-Nisaburi


al-Khayyami, 1048 1131) je bio Perzijanac, djelovao je i u Kuci mudrosti i u
Samarkandu, u dosta teskim politickim uvjetima u doba Turaka Seldzuka. Bavio
se i astronomijom, filozofijom i poezijom. Glavno djelo mu je Algebra. Dao je potpunu klasifikaciju kubnih jednadzbi (14 tipova) s geometrijskim rjesenjima pomocu
sjecista konika i prvi uocio da ne moraju imati jedinstveno rjesenje. Omar Khayyam
se poziva na prve dvije Apolonijeve knjige o konikama, i daje algebarsku metodu
kako druge kubne jednadzbe pretvoriti u kvadratnu ili neki od tipova iz svoje sistematizacije.
Primjer 8 Realna rjesenja jednadzbe x3 + ax2 + bx + c = 0 dobio je kao sjeciste
razlicito od (c, 0) hiperbole
bc
y=
+b
x
i kruga

2
a+c
(a c)2
x+
+ y2 =
.
2
4
Tako je npr. rijesio jednadzbu x3 + 200x = 20x2 + 2000 odnosno nasao joj jedno
pozitivno rjesenje.

slika 5.1.2. - Khayyamovo rjesenje kubne jednadzbe

Aproksimativnu numericku vrijednost rjesenja je dobio interpolacijom pomocu


trigonometrijskih tablica. Zanimljivo je da Khayyam tvrdi da se rjesenje te kubne
jednadzbe ne moze dobiti konstrukcijom ravnalom i sestarom (sto je dokazano tek
750 godina kasnije).
Zapisao je i da se nada dati potpun opis algebarskog rjesenja kubnih jednadzbi,
a iz formulacije je jasno da je svijestan da je njegov rad nepotpun. Razlikuje aritmeticka i geometrijska rjesenja jednadzbi (pod aritmetickim podrazumijeva trazenje
racionalnih rjesenja, a geometrijska dozvoljavaju i iracionalne i podrazumijevaju
geometrijski prikaz i dokaz). Jedan je od mnogih koji su pokusavali dokazati Euklidov peti postulat te je tako dokazao neka svojstva likova neeuklidske geometrije.
Medu zapadnim Arapima istice se Jabir ibn Aflah iz Seville (ca. 1100. 1160.,
cesto poznat pod latiniziranim imenom Geber). Njegova su djela prevodena na
latinski i tako je bio dostupniji Evropljanima nego neki mnogo znacajniji arapski
matematicari. Najvazniji su mu tekstovi o sfernoj trigonometriji. Najpoznatije djelo
mu je Islah al-Majisti (Ispravak Almagesta). Djelo je slicno djelima Abul-Wafe i
Thabita, tako da je diskutabilna originalnost. No, zato je velik utjecaj ibn Aflaha,

5.1. ARAPI I MUSLIMANSKE ZEMLJE

79

osobito na astronomiju i na Regiomontanusa, koji je u svom De triangulis prepisao


dijelove iz ibn Aflahova djela bez da ga navede kao autora.

Nasir al-Din al-Tusi (Muhammad ibn Muhammad ibn al-Hasan al-Tusi, 1201.
1274.) je roden u sjevernom Iranu, u doba mongolskih osvajanja. Nakon sto HuleguHan osvaja tvrdavu Alamut (u kojoj se dotad al-Tusi nalazio, vise ili manje dobrovoljno), al-Tusi ostaje u njegovoj sluzbi kao znanstveni i vjerski savjetnik i u toj je
sluzbi uspio osnovati i opservatorij u Azerbejdzanu. Napisao je vazna djela o logici,
etici, filozofiji, matematici i astronomiji, a napisao je i mnoge komentare grckih tekstova. Pisao je i o mineralima, draguljima i parfemima. U komentaru Ptolomejeva
Almagesta (1247.) uveo je razne trigonometrijske tehnike za izracunavanje tablica
sinusa. Najvazniji doprinos mu je stvaranje trigonometrije kao matematicke discipline, a ne sredstva za astronomske proracune, te je dao prvi potpun prikaz ravninske
i sferne trigonometrije (O kvadrilaterali). U tom je djelu dao teorem o sinusima za
ravninske trokute ( sina = sinb = sinc ). Al-Kashi (Jamshid Giyat ad-Din al-Kashi,
ca. 1380. 1429.) odrastao je u doba Timurovih osvajanja i obnove mongolskog
carstva sa sredistem u Samarkandu. To je doba siromastva i al-Kashi je takoder zivio
siromasno, putujuci od grada do grada i baveci se astronomijom i matematikom.
Nakon Timurove smrti carstvo je 1405. podijeljeno izmedu dva sina i okolnosti se
poboljsavaju. Kako je u to doba za znanstvenika bilo nuzno biti pod zastitom nekog
vladara, al-Kashi je iskoristio priliku da dode u milost i napisao Kompendij znanosti
astronomije (1410. 1411.) i posvetio ga jednom od nasljednika Timurove dinastije.
Svoju iducu vaznu knjigu s astronomskim tablicama (napisane na temelju Nasir alTusijevih) posvetio je Timurovom unuku Ulug Begu (1394. 1449.), koji je postao
vladar u Samarkandu, a koji je i sam bio znacajan znanstvenik te je odlucio grad
pretvoriti u velik kulturni centar. Ulug Beg osniva sveuciliste za teologiju i znanost
te opservatorij i okuplja najbolje znanstvenike, medu inim i al-Kashija koji ce postati
glavnim tamosnjim astronomom i matematicarem. Doba Ulug Bega je poznato kao
znanstveni vrhunac doba mongolskih vladara. U Samarkandu ce al-Kashi napisati
svoja najbolja djela: O opsegu kruga (1424.) u kojem je 2 izracunao na 16 decimala
(za usporedbu, Kinezi su najdalje dosli do 6 decimala u 5. stoljecu i tek 200 godina
iza al-Kashija ce van Ceulen dobiti bolju tocnost od 20 decimala) i Kljuc aritmetike
(1427.), udzbenik za studente kako bi naucili osnove matematike za astronomiju,
mjeriteljstvo, arhitekturu, racunovodstvo i trgovinu. U tom djelu razvio je teoriju
decimalnih razlomaka i racuna s njima (u zapadnu Evropu ce ih uvesti tek Simon
Stevin 135 godina kasnije). Napomenimo ipak da se decimalni razlomci mogu naci
kod vise matematicara al-Karajijeve skole. Al-Kashijeve tablice sinusa su neobicno
tocne, a zanimljiva je metoda kojom je izracunao sin 1 : elementarnim metodama
dobiva sin 3 te postavlja kubnu jednadzbu za sin 1 koju iterativnim postupkom
rjesava na 9 seksagezimalnih tj. 16 decimalnih mjesta tocno (slicnu metodu koristit ce i Kepler). Glavni al-Kashijev doprinos je u povezivanju seksagezimalnog i
decimalnog sistema te razvoj metoda aproksimacije.