knjievnost

PREGLED CRNOGORSKE
USMENE KNJIEVNOSTI
Aleksandar Radoman

The paper gives an analysis of the Montenegrin oral literature.

The author presents an overview of the first traces of oral literary heritage in Montenegro, classifying it in terms of genre and
analysing its individual segments. In addition to a number of
issues related to genre, theme and motif, typological and other
aspects of the Montenegrin oral literature, the author outlines
the problem of a relationship between oral and written literature.

Opisujui u svojoj Istoriji politike i vojne prilike s kraja VI

vijeka, u vrijeme vizantijskoga cara Mavrikija, hroniar
Teofilakt Simokata donosi i prve vijesti o slovenskoj muzikoj i
usmenoknjievnoj kulturi. Simokata svjedoi kako su careve
titonoe u blizini Herakleje uhvatili trojicu uhoda, Slovena, koji
kod sebe nijesu imali nikakva oruja, a u prtljagu su nosili samo
kitare. Vizantijski zatoenici tvrdili su da njihova zemlja ne
zna za oruje te da im mir u kojem ive omoguava da sviraju
lire, ne znajui za vojne trube.1 Premda se u vjerodostojnost
1 Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom I, Srpska akademija

nauka, posebna izdanja, knjiga CCXLI, Vizantoloki institut, knjiga 3, Nauna

knjiga, Beograd, 1955, str. 111.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

223

Aleksandar Radoman

opisa slovenskoga naina ivota, u svijetlu onovremenih avaroslovenskih vojnih operacija na Balkanu, s pravom moe sumnjati,
Simokatino svjedoanstvo prvi je pouzdan trag slovenske muzike tradicije. Neto pozniji arapski izvori potvruju Simokatine
navode i iz njih je razvidno da su Sloveni ve u X vijeku koristili
gusle. Zanimljivo je i to da je slovenska rije igrici sve do XII stoljea oznaavala profesionalne pjevae na maarskome jeziku.2
No, sve i da se u literaturi nijesu sauvala pomenuta svjedoenja,
bogatstvo junoslovenskoga usmenoknjievnog nasljea koje e
u vrijeme romantizma, poetkom XIX vijeka, zadiviti i velike
duhove te epohe, svakako je moralo imati razvijenu predistoriju,
tek sporadino fiksiranu zapisima usmenih pjesama.
Prvi takav zapis nije nastao na junoslovenskim prostorima, ve
u junoj Italiji. Boravei u gradiu oja del Kole u pratnji
napuljske kraljice Izabele del Balco, slabo poznati poznorenesansni pjesnik Roeri de Paienca zabiljeio je 1. juna 1497.
godine stihove bugartice Orao se vijae nad Smederevom
gradom, koju su u sklopu proslave doeka napuljske kraljice
izveli Sloveni nastanjeni u okolini toga gradia. Izvoenju pjesme
prethodio je cijeli ritual o kojem Paienco pie s neskrivenom kulturolokom distancom opisujui plesove u parovima, pjevanje
romanci, gromko vikanje i kolo u kojem su se nali mukarci i ene, ali i djeaci, koji su kruili okolo i skaui kao koze
pjevali rijei svoje pjesme. Stihove pjesme, kao i imena
Slovena koji su je pjevali, De Paienca je pribiljeio onako
kako je umio, u skladu s talijanskom ortografijom, no, premda se
na njegovo objavljivanje ekalo sve do 1977. godine,3 taj je zapis
2 Vido Latkovi, O pevaima srpskohrvatskih narodnih pesama do kraja

XVIII veka, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, XX, Beograd,

1954, str. 188.

3 Miroslav Panti, Nepoznata bugartica o despotu uru i Sibinjanin

Janku iz XV veka, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, XXV, Novi

Sad, 1977, str. 421439.

224

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

dragocjen trag ranoga razvoja nae usmene knjievnosti. Budui

da je pored mnotva slovenskih imena koje je De Paienca notirao, stajalo i jedno albansko,4 valjalo je razumjeti da su Sloveni
iz okoline oja del Kole, svakako s prostora slovenskoalbanskoga etnikog dodira, ponajprije iz srednjovjekovne Zete,
to su novija otkria natpisa na dvijema lokalnim crkvama i
potvrdila, identifikujui jednog od tih naih najranijih pjevaa
kao Braja Bjelopavlia iz ponosne slovenske zemlje Zete.5
Sama pjesma, odnosno njen fragment koji je De Paienca pribiljeio, pripada formi bugartica,6 narodnih pjesama dugoga
stiha koje pripadaju najstarijem sloju nae usmene epike.
Bugartice, sauvane zahvaljujui primorskim, dubrovakim i
perakim, zapisima XVII i XVIII vijeka,7 ve su u XVIII vijeku
prestale biti dio ivoga usmenog pjevanja, ustuknuvi pred
deseterakim i osmerakim usmenim pjesmama. Od
Paiencinoga zapisa, preko niza rukopisa i zapisivaa u rasponu
od XV do XIX vijeka, te zlatne ere nae usmene poezije iji su
vrhunci Vukove zbirke, pa sve do prouavanja Milmana Perija i
Alberta Lorda tridesetih godina XX vijeka i savremenih
folkloristikih izuavanja, crnogorska usmena knjievnost
zavrijedie najprije status dominantnoga literarnog modusa, ali
i doekati trenutke pretrajalosti i imitativne jalovosti.
4 Narodne pesme u zapisima XVXVIII veka. Antologija, izbor i predgovor

dr Miroslav Panti, drugo izdanje, Prosveta, Beograd, 2002, str. 3132.

5 Boidar ekularac, Tragovi prolosti Crne Gore, Centralna narodna

biblioteka ure Crnojevi, Cetinje, 1994, str. 267.

6 U knjievnoj istoriografiji ipak nema saglasnosti po tom pitanju, pa Jovan

Dereti iznosi pretpostavku da bi pjesma koju je Paienca zabiljeio mogla biti

osmeraka epska pjesma. V. Jovan Dereti, Istorija srpske knjievnosti,

etvrto izdanje, Prosveta, Beograd, 2004, str. 250251.

7 V. Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa, sabrao i na svi-

jet izdao Valtazar Bogii, knjiga prva, s raspravom o bugarticama i s

rjenikom, Beograd, 1878.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

225

Aleksandar Radoman

Premda su bugartice8 najstarije zapisane nae epske pjesme,

suenom tematsko-motivskom okosnicom vezanom za feudalni
ambijent i protagoniste, a po svemu sudei i feudalnoga porijekla,9 nemjerljivo iru sliku usmenoga knjievnog iskustva
nude deseterake epske pjesme.10 Pored zbirki koje je u prvoj
polovini XIX vijeka publikovao vrijedni sakuplja i prvi folklorist s junoslovenskih terena, Vuk Stefanovi Karadi,11 a
koje su obuhvatile znatno iri prostor, za crnogorsku folkloristiku vane su i zbirke Sima Milutinovia Sarajlije (1833. i
1837)12 i Petra II Petrovia Njegoa (1845).13 Korpus usmenih
epskih pjesama pribiljeen u prvoj polovini XIX vijeka daje
8 Antologiju crnogorskih bugartica priredio je Vojislav P. Nikevi. V.

Crnogorske bugartice, priredio dr Vojislav Nikevi, Biblioteka Lua, knj.

62, NIO Pobjeda, Titograd, 1979.

9 Svetozar Koljevi, Postanje epa, Srpska akademija nauka i umetnosti,

Ogranak u Novom Sadu, Novi Sad, 1998, str. 47.

10 Najznaajnije antologije crnogorskih deseterakih pjesama su: Epska

narodna poezija Crne Gore, priredili dr Vido Latkovi i Jovan aenovi,

Biblioteka Lua, knj. 7, Grafiki zavod, Titograd, 1964. i Crnogorske epske

pjesme raznih vremena, priredio Radovan Zogovi, Grafiki zavod, Titograd,

1970.
11 Poslije uspjenog objavljivanja dvije pjesmarice (1814. i 1815) Vuk je u

Lajpcigu 1823. godine tampao drugu i treu knjigu Srpskih narodnih pje-

sama, 1824. publikovao je prvu knjigu, dok je etvrta knjiga izala 1833. u

Beu. Pored ovoga, tzv. Lajpcikoga izdanja, u nauci se kanonskim smatra i

tzv. Beko izdanje, odnosno posljednje izdanje koje je Vuk za ivota priredio

(I knjiga 1841, II knjiga 1845, III knjiga 1846. i IV knjiga 1862).

12 Simo Milutinovi Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovaka, prire-

dio Dobrilo Aranitovi, NIO Univerzitetska rije, Niki, 1990.

13 Petar II Petrovi Njego, Ogledalo srpsko, biljeke i objanjenja Novak

Kilibarda, Biblioteka Patrimonium, knjiga II, Institut za crnogorski jezik i

knjievnost, Podgorica, 2011.

226

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

jasnu sliku razvijene epske tradicije iji su pjesniki vrhunci

zabiljeeni u pjesmama nekoliko Vukovih pjesnika-pjevaa, u
prvome redu Starca Milije14 i Teana Podrugovia.15 Savremeni
knjievni istoriar i ponajbolji poznavalac crnogorske usmene
knjievnosti Novak Kilibarda taj korpus dijeli na dva repertoara:
prvi, heterogene tematike, i drugi, o crnogorskim borbama protiv Osmanlija XVIIXIX vijeka.16 Prvome repertoaru pripadaju
brojna ostvarenja zabiljeena mahom u Vukovim zbirkama, a
meu njima ima i nekih koje su odjek drevnih i neodgonetljivih
odnosa i sistema (Sveci blago dijele, Jovan i divski starjeina), usmena prerada apokrifa (Ognjena Marija u paklu),
neke, pak, trag ilavog otpora hristijanizaciji (Car Duklijan i
Krstitelj Jovan), a ak i u pjesmama herojske motivacije ili feudalne tematike, kakve su dominantne, nailazimo na relikte
drevnih obreda. Takav je sluaj s pjesmom Zidanje Skadra,
koju je Vuk zabiljeio od crnogorskoga pjesnika-pjevaa Starca
Raka, a u ijoj je osnovici kult uziivanja rtve u temelje grada,
poznat u nekoliko balkanskih varijanti. Zanimljivo je da pored
toga crnogorskog usmenoga svjedoanstva o rtvi mlade
Gojkovice, postoji i albanska verzija, u kojoj zazidana evojka
nosi ime same tvrave Rozafa. Obje verzije nadopunjene su
predanjem o majinom mlijeku koje tee niz zidine grada i koje
daruje dojiljama mlijenost. Od znamenitih feudalnih porodica
crnogorska usmena deseteraka epika pamti Mrnjavevie i
Crnojevie. Na prve, koje istorija vezuje za makedonske prostore, a epika za grad Skadar, odnosi se nekoliko antologijskih
14 Starac Milija, Pjesme, priredio Novak Kilibarda, Biblioteka Patrimonium,

knjiga III, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.

15 Tean Podrugovi, Pjesme, priredio Adnan irgi, Biblioteka Patrimo-

nium, knjiga IV, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.

16 Novak Kilibarda, Istorija crnogorske knjievnosti, knj. I, Usmena
knjievnost, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012, str. 175.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

227

Aleksandar Radoman

pjesama, poput Zidanja Skadra i enidbe kralja Vukaina,

kao i ciklus pjesama o Marku Kraljeviu, najrazvijeniji u opusu
pjesnika-pjevaa Teana Podrugovia, dok je o Crnojeviima
ispjevana moda i najljepa pjesma ukupne junoslovenske
deseterake epike, enidba Maksima Crnojevia, koju je Vuk
Karadi zabiljeio od Starca Milije, pjesnika-pjevaa iz
Rovaca. Baliima u crnogorskoj usmenoj epici nema ni
pomena, no injenica da se Mrnjavevii vezuju za Skadar, prijestonicu Balia, kao i pretpostavke istoriara knjievnosti da
se iza omiljenoga epskog junaka Strahinia Bana krije istorijska
linost ura Stracimirovia Balia,17 moda uvaju eanje
na tu znamenitu vladarsku dinastiju. Prvome repertoaru pripadaju i poznija ostvarenja bjelopoljskoga pjesnika- pjevaa
Avda Meedovia, posljednjega izdanka autentinoga, neimitativnog epskog pjesnitva, iji je opus, a u prvome redu obimna
epska pjesma, gotovo ep, enidba Smailagi Meha,18 harvardskim homerolozima Albertu Lordu i Milmanu Periju
posluila za ubjedljivo razrjeenje homerskoga pitanja.
Drugome repertoaru pripadaju pjesme za koje je jo Karadi
primijetio da je u njima vie istorije nego poezije, a koje prate
crnogorski otpor Osmanlijama u rasponu od nekoliko vjekova.
Te su pjesme imale prije svega mobilizatorsku ulogu, no poesto
su i slika drutveno-ekonomskih prilika u stijenjenoj, ali
nepokornoj Crnoj Gori. Nastajale mahom neposredno nakon
kakvoga dogaaja, esto i lokalnoga karaktera, pjesme toga
repertoara zapravo su epske hronike s dominantnim motivima
sukoba na granici i tzv. udara na ovce. Glavni junaci tih pjesama istorijski su poznate linosti, poput, Nikca od Rovina,
17 Radmila Pei & Nada Miloevi-orevi, Narodna knjievnost,

Trebnik, Beograd, 1996, str. 24.

18 Zlatan olakovi: Epika Avda Meedovia. Kritiko izdanje, knj.1.

enidba Smailagi Meha, Almanah, Podgorica, 2007.

228

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

Lazara Pecirepa, Batria Perovia, Petra Bokovia, Vuka

Lopuine... Poseban krug pjesama pjeva o etovanju i borbama
s Osmanlijama u Boki, e su glavni protagonisti Bajo Pivljanin
i Harambaa Limo.
Dok su neizbjean pratilac deseterakih epskih pjesama bile
gusle, osmerake pjesme pjevale su se uglavnom u kolu.
Prouavaoci naega usmenog nasljea uglavnom su saglasni da
bi osmerake epske pjesme mogle biti prelazna forma, od starijih bugartica, s kojima dijele tematiku i jezik ka deseterakim
pjesmama, kojima su bliske po metrici. esto vezane za svadbene obrede, te su pjesme nerijetko sadrale i ljubavno-erotske
motive, poput pjesme koju je zabiljeio Miun M. Pavievi,
Lov lovio Malisore / pokraj Skadra i Bojane.19
Lirska usmena poezija, sinkretike prirode, kompleksnijega
repertoara i razuenijega stiha, vezana za obrednu ili kakvu
drugu ulogu iz svakidanjega ivota, redovno srasla s melodijom koja je prati, ostavila je snaan trag u crnogorskome
usmenoknjievnom iskustvu.20 Lirske pjesme zabiljeene su
ve u perakim rukopisima Nikole Burovia (kraj XVII vijeka)
i Nikole Mazarevia (1785), da bi u prvoj knjizi Vukove zbirke
usmenih pjesama (1824) dobile reprezentativni antologijski
obol. Osnovna podjela usmene lirike u knjievnoj istoriografiji
je definisana njihovom namjenom, tako da se razlikuju: obredne
i obiajne pjesme, pjesme o radu i uz rad, vjerske pjesme,
ljubavne pjesme i porodine pjesme.21 Ako se i u usmenoj naoj
19 Miun M. Pavievi, Narodne pjesme. Crna Gora i Dukain, Zagreb,

1935.
20 Antologiju crnogorske lirske poezije priredila je Jelena auli. V. Lirska

narodna poezija Crne Gore, priredila dr Jelena auli, Biblioteka Lua, knj.

13, Grafiki zavod, Titograd, 1965.

21 Vido Latkovi, Narodna knjievnost, I, priredile Radmila Pei & Nada

Miloevi-orevi, Nauna knjiga, Beograd, 1975, str. 150.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

229

Aleksandar Radoman

lirici, kao i u epici, mogu prepoznati elementi srastanja istorije i

mitologije, liriku dodatno definie snano pagansko oeanje
ivota,22 kako je to primijetio jo Vladan Nedi. Ilustrativan
primjer te Nedieve opaske nalazimo u koledarskoj pjesmi o
Bijelome Vidu, pjevanoj uoi Boia, u koju su se slili drevni
prethrianski obredi u vezi s kultom plodnosti i dolaskom
sunca, s konkretnim istorijskim okolnostima otpora
Osmanlijama i Ugrima. Koledarske pjesme, s elementima
karnevalskoga rituala, poznate i kod drugih slovenskih naroda,
relikt su drevnih, paganskih shvatanja i obiaja. Slinoga su
karaktera i spasovske pjesme, koje je Vuk Karadi pribiljeio u
Budvi i koje su pjevane na Spasovdan, kad bi narod izlazio na
brdo Spas i na Vilinu guvnu zapoinjao kolo koje su pratile
obredne, spasovske pjesme iji su protagonisti mitska bia vile,
zmajevi, suneva sestra, koliko i junaci i evojke iz stvarnoga
ivota. Sam obiaj ritualnoga izlaenja na brdo koje je Vuk
Karadi zabiljeio u Budvi, ima svoje paralele i u drugim
crnogorskim krajevima, kakav je sluaj s iznoenjem krsta Sv.
Vladimira, prvoga dukljanskog sveca, na brdo Rumiju na
Trojiindan ili slian obred notiran na Lovenu. Nema sumnje
da se drevna paganska tradicija sauvala nominalnim
prilagoavanjem hrianstvu, odnosno vezivanjem obreda za
hrianske svece i unoenjem pojedinih elemenata hrianske
tradicije. Pagansku drevnost zasvjedouju i mitoloke pjesme,
iji je najvei broj Vuk zabiljeio u Boki Kotorskoj. U tim pjesmama mitska bia, vile, zmajevi, nebeska tijela, imaju antropomorfna svojstva i mistian uticaj na ljudsku sudbinu. Jedna od
njih, Ieden ovar, u pastirsku atmosferu uvodi motiv
sinoubistva, daleki odjek obrednih rtvovanja. Dok su svatovske
pjesme i poasnice vezane za slavljenike i vedre trenutke iz
ivota, tubalice, kao najintimnija lirska forma, relikt su
22 Novak Kilibarda, isto, str. 31.

230

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

drevnog kulta mrtvih. Za razliku od ostalih lirskih usmenih pjesama, tubalice sadre snanu individualnu notu, uokvirenu
ustaljenom metrikom formom, stihovima formulama i
jednolinom, tunom melodijom. Karakteristina za prostor
patrijarhalne kulturne zone (Crna Gora, Hercegovina,
Dalmacija), tubalica, najee u osmercu, s osobenim
etvoroslonim pripjevom, sadri pohvalu i spomen pokojniku,
nerijetko i obraanje i poziv na povratak iz zagrobnoga ivota.
Upotreba stilskih figura, osobito poreenja, metafore i
metonimije, nige kao u tim pjesmama ne pokazuje rasko i
stilsku izgraenost usmenoknjievnoga repertoara. Za prikupljanje tubalica osobite zasluge pripadaju Rinjaninu Vuku
Vreviu,23 saradniku Vuka Karadia, a znatan korpus prikupio je i Novica auli izmeu dva svjetska rata. Pored
Crnogorskoga primorja e se postojanje usmenih lirskih formi
moe kontinuirano pratiti u izvorima XVIIXIX vijeka, za taj
vid usmenoga iskaza posebno pogodno tlo bili su crnogorski
kontinentalni gradovi pod osmanskom vlau. Dok je u krajikim gradovima, poput Nikia, bila razvijenija muslimanska
epika, u gradskim sreditima udaljenijim od crnogorskoosmanske granice, kao to su Podgorica, Pljevlja, Berane, Bijelo
Polje, Plav, Roaje i Gusinje, razvijala se osobena forma
ljubavne lirske pjesme sevdalinka.24 Sevdalinka (arap. sawda
23 Vuk Vrevi, Tubalice, priredio Danilo Radojevi, Biblioteka

Patrimonium, knj. I, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica,

2011. Antologije tubalica priredili su Branko Banjevi i Novak Kilibarda. V.

Polje jadikovo. Antologija crnogorskih narodnih tubalica, priredio Branko

Banjevi, Biblioteka Lua, knj. 32, Grafiki zavod, Titograd, 1971; Puti

nedohodi. Antologija tunih pjesama, priredio Novak Kilibarda, NIO

Univerzitetska rije, Niki, 1988.
24 V. Husein Bai, Usmena lirika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije.

Antologija, Almanah, Podgorica, 2003.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

231

Aleksandar Radoman

= crna u) je etna, ali i erotina lirska pjesma, vezana za

kolorit zatvorenih patrijarhalnih sredina. Nerijetki su u njoj
intimni, ispovijedni momenti, proeti oeanjem bezizlaznosti i
kobnih navjetaja ljubavne situacije. Kao specifina forma muslimanske gradske lirike, sevdalinke su vremenom iskoraile iz
svojih prvobitnih sociokulturnih koordinata i postale ivim i trajnim usmenoknjievnim i muzikim nasljeem crnogorskih
gradskih sredina. Podgorike sevdalinke Sejdefu majka
buae, Pue puka ledenica, Adamijo, kukala te majka
ili pljevaljska Po Taslidi pala magla danas su neizostavni dio
kulturnoga identiteta tih gradskih sredina, a u nekim domenima
i njihov znak prepoznavanja.
Na prijelazu izmeu epske i lirske usmene poezije nalaze se
balade, narativne pjesme s izraenim lirskim i dramskim elementima. Najpoznatija balada s junoslovenskih prostora,
Hasanaginica, koju je 1774. godine objavio Alberto Fortis,
zasluna je to je junoslovenska usmena epika krajem XVIII i
poetkom XIX vijeka dospjela u centar interesovanja uenih
evropskih krugova. Kobna predodreenost junaka Hasanaginice,
naracija u funkciji osvjetljavanja dramskoga karaktera, okovanog lirskim raspoloenjima i neumitnim sudbinskim razrjeenjem, dostojan su reprezent balade kao forme, kako u junoslovenskom, tako i u irem evropskom knjievnom kontekstu.
Usmena proza zahvata irok spektar literarnih formi: basne,
bajke, legende, novele, aljive prie, ratniko-patrijarhalne
anegdote, te sitnije tvorevine, poput zagonetki, poslovica i
poslovinih pitalica.
Crnogorske usmene basne, kao vrsta alegorine poune prie u
kojima se ivotinje ponaaju kao ljudi, obiluju internacionalnim
motivima, a tipoloki se razvrstavaju na one realistikohumoristikoga smjera i basne s izraenijom alegorijskom funkcijom. I pored velikoga duga dugoj tradiciji evropske moralne
poune prie (Ezop, La Fonten, Krilov), a sasvim vjerovatno i
232

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

dalekoistonim uticajima (srednjovjekovni slovenski kodeks

Stefanit i Ihnilat djelimina je prerada Panatantre), crnogorske
usmene basne, odraavaju, kako veli Radoje Radojevi, nain
miljenja i sistem moralnih vrijednosti Crnogoraca.25
Crnogorske usmene bajke, ije je najbolje primjere zabiljeio
Vuk Karadi, a antologijski ih priredio i publikovao Radoje
Radojevi, kao pria fantastine sadrine i irokoga kruga tema,
u znatnoj su mjeri, kao i basne, proete internacionalnim motivima, prije svih onim antike provenijencije.26 Bajka Divljan, na
primjer, tematski je povezana s Homerovom Odisejom, odnosno
motivom Odisejeva boravka u peini jednookog diva Polifema.
Svijet bajki je jednodimenzionalan i u njemu natprirodna bia
(zmajevi, adaje, divovi, vile) i ovozemaljske pojave
funkcioniu kao skladna cjelina, a fluidne dimenzije prostora i
vremena ne izazivaju uenje. Crnogorske usmene bajke, pored
sve srodnosti s bajkama drugih naroda, ipak karakterie izvjesna
realistinost. Pored toga, bajke su pouzdan uvar starih
mitolokih iskustava, hrianskih nanosa, etikih obiljeja,
obiajnih regula i drugih drutveno-istorijskih specifinosti
crnogorskoga naroda. Vrhunce jeziko-stilske i tematsko-kompozicione uspjelosti crnogorske usmene bajke dostiu
naslovima Ba-elik, Meedovi, udotvorni no, Tica evojka,
evojka bra od konja, Lijek od maija...
Crnogorske usmene legende,27 nastajale iz potrebe da se
objasni neka pojava u prirodi, ivotu ili istoriji, prepletene s
25 Kad je sve zborilo. Crnogorske narodne basne, izbor Radoje Radojevi,

predgovor i pogovor Danilo Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 61, NIO

Pobjeda, Titograd, 1979, str. 47.

26 Vatra samotvora. Antologija crnogorskih narodnih bajki, priredio Radoje

Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 49, NIP Pobjeda, Titograd, 1976, str. 16.
27 Vilina gora. Antologija crnogorskih legendi, priredio Radoje Radojevi,

Biblioteka Lua, knj. 33, Grafiki zavod, Titograd, 1971.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

233

Aleksandar Radoman

oblicima legendarne prie i etiolokoga predanja,28 mogu se

podijeliti u dva korpusa: legende o postanku mjesta i legende o
linostima, premda se te dvije vrste esto prepliu. Najstarijim
slojevima legendi svakako se mogu smatrati one o postanku primorskih gradova, drevnih grkih kolonija Kotora, Ulcinja i
Budve. Te su legende vrsto povezane s antikim mitom. Prema
jednoj od njih, Kotor su osnovali Kolhiani, nakon zavretka
poere za Jasonom koji im je oteo zlatno runo. Za mit o
Argonautima vezana je i legenda o postanku Ulcinja, osnaena i etimologijom (Kolhinium, Olhinium, Olcinium,
Dulcinium, Ulcinium...). Po jednom fragmentu Filona, koji
navodi Stefan Vizantinac, Budvu je osnovao tebanski kralj
Kadmo, koji je nakon to je proeran iz Tebe, zajedno sa enom
Harmonijom, stigao na volovskim kolima u zemlju Enheleja i
pomogao im da savladaju suedne Adrijeje, nakon ega je
proglaem kraljem Ilirika. I ta je legenda podrana etimologijom, pa se ime Budve izvodi od rijei vo (gr. buo = vo).29 Za
legendu o Kadmu vezan je i kult zmije, snano ukorijenjen u
ilirskoj tradiciji. Naime, po legendi, Kadmo je u mladosti ubio
zmiju boga rata Aresa zbog ega je od bogova kanjen i u
starosti pretvoren u zmiju, ba kao i njegova ena Harmonija.
Njihova sina Iliriosa, mitskoga rodonaelnika ilirskoga roda,
prema starogrkoj legendi koju je zapisao Apolodor, zmija je
obavila im je roen, prenijevi tako u njega svoju maginu
mo.30 Kult zmije, po svjedoenju brojnih etnologa, snano je
impregniran u svijest crnogorske patrijarhalne zajednice, a do
28 Sneana Samardija, Oblici usmene proze, Slubeni glasnik, Beograd,

2011, str. 273.

29 V. Radoje Radojevi, Crnogorske legende, Studije i ogledi iz mon-

tenegristike, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012, str. 48.

30 Aleksandar Stipevi, Iliri. Povijest, ivot, kultura, kolska knjiga,

Zagreb, 1989, str. 15.

234

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

dananjih dana oituje se u vjerovanjima o zmiji uvarkui ije

bi ubijanje donijelo nesreu domu ili onome o velikoj srei koja
eka dijete koje zmija obavije u kolijevci.31 Motiv preobraaja
ljudi u zmiju, odnosno zmija u ljude, srijeemo u dvijema
deseterakim pjesmama i dvijema bajkama istovjetnoga naslova, Zmija mladoenja, koje je zapisao Vuk Karadi. I legende
o ilirskoj kraljici Teuti i njenoj prijestonici Risnu dio su
najarhainijih slojeva nae usmenosti. Pored tih legendi,
starobalkanskoga porijekla, koje svjedoe o starini i kompleksnosti duhovnoga nasljea Crnogoraca, postoji prilino razuen
korpus usmenih legendi o vladarima, gradovima, vilama,
udesnim vodenim biima i duhovima (ini, eni), ljudima natprirodnih ili specifinih svojstava (domiljani, zduvai, tenci,
divovi, psoglavi, ungrevi, vjetice, mre), svecima, avolu,
skrivenom blagu, raju i paklu... Jedan od prvih istraivaa
crnogorskoga duhovnog nasljea Pavel Apolonovi Rovinski
primijetio je da je crnogorski pogled na svijet oslonjen na realizam i uporedo s tim, bogatu fantaziju, punu likova ivih i
jarkih, no ne udovinih.32 Rovinski biljei i neobino
prisustvo avola u svakodnevnome ivotu Crnogoraca od
cijeloga kruga legendi do svakidanjih uzreica (poput ak
avolu hvala). Lik avola u crnogorskoj usmenoj knjievnosti supstituisan je likom cara Dukljana. Car Dukljan je zao duh,
suprotan bogu, no on je istovremeno i istraiva, pobunjenik,
izumitelj koji ljudima daje pronalaske bez kojih bi teko mogli
ivjeti. U stalnoj borbi i nadigravanju sa svecima on je esto
rtva prevare, a svakako simbol uzaludnoga otpora, pa je oita
naklonost usmenoga pripovjedaa prema tome liku. Ako se u
njegovu imenu i sauvalo neko mutno eanje na cara
31 Pavel Apolonovi Rovinski, Etnografija Crne Gore, tom II, CID,

Podgorica, 1998, str. 326.

32 Citat prema: Radoje Radojevi, isto, str. 57.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

235

Aleksandar Radoman

Dioklecijana, car Dukljan je zapravo blizak tipu boga tame iz

dualistikoga mita kakav srijeemo u vavilonskoj, iranskoj i
estonskoj tradiciji.33 Od srednjovjekovnih vladara u crnogorskim usmenim legendama poseban trag ostavio je Ivan
Crnojevi. Boravei tridesetih godina XIX vijeka u Crnoj Gori,
Vuk Karadi je zatekao ivo narodno predanje o Ivanu, odnosno Ivan-begu Crnojeviu, kao da je jue bio.34 Detaljnije
piui o kultu Ivana Crnojevia Novosaanin Emil akra sredinom XIX vijeka biljei da kad grom zagrmi Crnogorci kau da
se Ivan rasrdio, da se kunu duom praeda Iva, te da je Rijeka
Crnojevia postala od suza koje je Ivan prolio gledajui muke
svojega naroda.35 Francuz Rober Siprijan zapisao je legendu da
Ivan nije umro ve se povukao u peinu ispod svoje nekadanje
prijestonice Oboda, e spava na krilu vila koje e ga kad za to
doe vrijeme probuditi da svojim ljubljenim Crnogorcima
povrati Kotor i plavo more.36 Brojni toponimi i topografske
legende, koje je u novije vrijeme objedinio Vuki Pulevi,37
potvruju snano prisustvo kulta Ivana Crnojevia na cijeloj teritoriji dananje Crne Gore. Ba kao i bajke i basne, i crnogorske
usmene legende znatno duguju fondu internacionalnih motiva,
to je vidljivo, recimo, u jednoj od najrazvijenijih topografskih
legendi Srean san, ije motivske paralele pronalazimo jo u
33 Radmila Pei & Nada Miloevi-orevi, isto, str. 73.
34 Vuk Karadi, O Crnoj Gori. Razni spisi, priredio Golub Dobrainovi,

Sabrana dela Vuka Karadia, knj. 18, Prosveta, Beograd, 1972, str. 138.
35 Citirano prema: ivko Andrijaevi, Politika upotreba tradicije

Crnojevia u XVIII i XIX vijeku, Crnojevii. Znaaj za crnogorsku dravu i

kulturu. Zbornik, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2010, str. 38.

36 Vilina gora. Antologija crnogorskih legendi, priredio Radoje Radojevi,

Biblioteka Lua, knj. 33, Grafiki zavod, Titograd, 1971, str. 75.
37 V. Vuki Pulevi, Crnogorske onomastike studije, Institut za crnogors-

ki jezik i knjievnost, Podgorica, 2012, 693717.

236

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

1001 noi. Posebnu formu legendi ine u Crnoj Gori veoma

razvijena porodina ili plemenska predanja. U formi u kojoj su
doprla do nas kroz zapise brojnih etnologa druge polovine XIX
i prve polovine XX vijeka, uz natrune ideolokih projekcija vremena u kojem su zapisana, ta predanja ipak su vrijedna riznica
arhainih vjerovanja i odnosa, etnikih mijeanja i obiajnih
kodeksa. Ona su i dragocjen trag specifinoga amalgama karakteristinog za patrijarhalni prostor Crne Gore i everne Albanije,
koji se oituje kako u folklornim, obiajnim i etikim slinostima, tako i u predanju o zajednikome porijeklu pojedinih plemena. Prema jednome od tih predanja, od brae Hota, Krasna,
Pipa, Vasa i Ozra, porijeklo izvode dva albanska i tri crnogorska plemena: Hoti, Krasnii, Piperi, Vasojevii i Ozrinii.
Usmene novele, kojima je u crnogorskoj folkloristici posebnu
panju posvetio Danilo Radojevi,38 donose motive i ambijent
svakodnevnoga ivota, s tipskim karakterima domiljatih ljudi,
zlih ena, snalaljivih kradljivaca i esto suprotstavljenim
parovima: pravian i zao, tvrdica i dareljivac, nemilosrdna
svekrva i milostiva snaha... Posebnu grupu ine aljive prie,
anegdotskoga karaktera, u kojima se neki svakidanji dogaaj
razvija dijalokim postupkom, a razrjeava duhovitom poentom.
Likovi aljivih pria predstavnici su odreenih socijalnih ili
etnikih grupacija: pop, kaluer, trgovac, turin, Ciganin,
latinin...39 Posebno su popularne aljive prie iji su protagonisti Nasradin hoda, Ero ili Vuk Dojevi.
Za crnogorsku usmenu knjievnost od osobitoga je znaaja
ratniko-patrijarhalna anegdota. Jednostavne, zbijene fabule s
poentom koja redovno ima etiku dimenziju i vaspitnu funkciju,
38 Potopno vrijeme. Crnogorske narodne prie, izbor Radoje Radojevi i dr

Danilo Radojevi, predgovor i napomene dr Danilo Radojevi, Biblioteka

Lua, knj. 67, NIO Pobjeda, Titograd, 1982.

39 Novak Kilibarda, isto, str. 202.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

237

Aleksandar Radoman

taj tip anegdote na najbolji nain reprezentuje stanje duha i

potrebe patrijarhalne zajednice.40 U krugu popularnih anegdota
o narodnome pametaru Suli Radovu, istina, moe se nai i
podosta internacionalnih motiva, no autentinost didaktikoga
usmjerenja ratniko-patrijarhalne anegdote time nije naruena.
Karakterie je i znatna istorinost s uvijek jasno naznaenim
pojedincem na koga se odnosi, te vrsto izgraen sistem narodnoga etosa. Primjeri ojstva i junatva Marka Miljanova
Popovia paradigmatina su zbirka crnogorskih ratniko-patrijarhalnih anegdota.
Sitnije knjievne tvorevine, u koje knjievna istoriografija
svrstava poslovice, zagonetke te poslovine pitalice, neizostavan
su i bogat segment crnogorskoga usmenoknjievnog nasljea.41
Odnosu izmeu usmene i pisane knjievnosti u crnogorskoj
knjievnoj istoriografiji nije posveeno dovoljno prostora.
Istina, dobro su izueni usmenoknjievni nanosi u djelima klasika XIX vijeka, Petra II Petrovia Njegoa42 i Stefana Mitrova
Ljubie,43 iji se literarni prosede i izgraivao s dominantnim
osloncem na usmenu batinu, no pitanje interferenci za period
40 Antologiju crnogorskih anegdota priredio je Radosav Medenica. V.

Crnogorske narodne anegdote, priredio Radosav Medenica, Biblioteka

Lua, knj. 20, Grafiki zavod, Titograd, 1967.

41 Antologijski izbor crnogorskih poslovica i izreka priredio je Niko S.

Martinovi. V. Evanelje po narodu. Crnogorske narodne poslovice i izreke,

priredio dr Niko S. Martinovi, Biblioteka Lua, knj. 25, Grafiki zavod,

Titograd, 1969.
42 V. Vojislav P. Nikevi, Mladi Njego. Pjesnikovi putevi ka sintezi,

Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011; Jovan Dereti,

Kompozicija Gorskog vijenca, Oktoih, Podgorica, 1996.

43 V. Dr Boidar Pejovi, Knjievno djelo Stefana Mitrova Ljubie,

Svjetlost, Sarajevo, 1977; Milorad Nikevi, Njego i Ljubia. Uticaji i para-

lele, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011.

238

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

do XIX vijeka tek je sporadino istraivan.44 Ve u najstarijim

poznatima pisanim spomenicima crnogorske knjievnosti, poput
Andreacijeve povelje s poetka IX vijeka, itija Sv. Vladimira iz
XI i Kraljevstva Slovena, odnosno Ljetopisa Popa Dukljanina,
iz sredine XII stoljea, prepoznajemo uoljive tragove usmene
tradicije. Sredinji dio Andreacijeve povelje zapravo je tipini
obrazac srednjovjekovne vite ili legende o svetoj djevici, sa
snanim elementima lokalne tradicije. O uticaju usmene
knjievnosti na srednjovjekovnu hroniku Kraljevstvo Slovena, i
njen sastavni dio svetako itije kneza Vladimira, u nauci
postoje oprena miljenja, no relikte usmenosti van svake sumnje moemo pronai u topografskim legendama koje hronika
sadri, poput one o ostrvu Radoslavljev kamen, kraj Lastve
(dananji Petrovac), koje je dobilo ime po kralju Radoslavu, to
je na tom ostrvu naao utoite bjeei pred poerom vojske
njegova sina aslava, ili one o lokalitetu Boja milost, nazvanom tako nakon to je u jeku borbe s vizantijskom vojskom
Gojislav, u nevielici, nasrnuo na svojega oca kralja Vojislava i
u posljednjem trenutku prepoznao njegov glas. Jedno crmniko
predanje o knezu Vojislavu, notirano krajem XIX vijeka, samo
je potvrda ilavoga opstajanja usmenog predanja. Iako zabiljeena kao srednjovjekovno itije, nema sumnje da je i fabula o
dukljanskome knezu Vladimiru i makedonskoj princezi Kosari
morala ivjeti u formi legende. Potvruje to, uostalom, i kult Sv.
Vladimira, sauvan do dananjih dana, ali i onomastiki tragovi.
Nije u dovoljnoj mjeri izuen ni odnos srednjovjekovnoga
romana i nae usmene epike, a tipske paralele izmeu likova
kakvi su junak vizantijskoga epa Digenis Akrita, slovenskome
44 U novije vrijeme time se iscrpnije bavio Vladimir Vojinovi u radu

Uticaj oblika usmene na pisanu crnogorsku knjievnost, Lingua

Montenegrina, br. 9, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica,

2012, str. 201224.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

239

Aleksandar Radoman

svijetu poznatog preko prozne prerade nastale najvjerovatnije u

Duklji, i na Marko Kraljevi, jedva da su i uoene.45 Tragove
meusobnog uticaja usmene i pisane knjievnosti nude nam i
barokni tekstovi Timoteja Cizile, Andrije Zmajevia, Julija
Balovia i dr, a osobito bokeljske i perake pjesmarice XVII i
XVIII vijeka, u kojima se jedne kraj drugih, a esto i nerazluive
jedne od drugih, javljaju usmene lirske pjesme i pjesme nepoznatih autora. Tako, recimo, ljubavnu lirsku pjesmu Ciganica
vodu gazi iz Mazarovieve zbirke, srijeemo gotovo stotinu
godina kasnije u preradi Branka Radievia.46 Nasuprot tome,
pjesmu Jo ne svie bijela zora koju je u svojoj knjizi Misli i
popijevke objavio Miroslav Zanovi 1785. godine, danas znamo
u tek neznatno izmijenjenoj formi kao usmenu pjesmu.
Knjievno djelo Petra II Petrovia Njegoa i Stefana Mitrova
Ljubie najbolje je svjedoanstvo u kojoj je mjeri usmena
knjievnost i kultura bila utisnuta u duhovni ivot Crnogoraca,
ali i mona potvrda izrastanja vrhunskih ostvaranja pisane
knjievnosti iz usmenoknjievnih osnova.

45 Radoslav Rotkovi, Istorija crnogorske knjievnosti, knj. II, Crnogorska

knjievnost od poetaka pismenosti do 1852, Institut za crnogorski jezik i

knjievnost, Podgorica, 2012, str. 76.

46 R(adoslav). Ro(tkovi), Usmena knjievnost, Enciklopedija

Jugoslavije, 3, CRN , Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav

Krlea, Zagreb, 1984, str. 128.

240

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

Bibliografija
- Andrijaevi, ivko: Politika upotreba tradicije Crnojevia u
XVIII i XIX vijeku, Crnojevii. Znaaj za crnogorsku dravu i kulturu. Zbornik, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2010.
- Bai, Husein: Usmena lirika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije.
Antologija, Almanah, Podgorica, 2003.
- olakovi, Zlatan: Epika Avda Meedovia. Kritiko izdanje,
knj.1. enidba Smailagi Meha, Almanah, Podgorica, 2007.
- Crnogorske bugartice, priredio dr Vojislav Nikevi, Biblioteka

Lua, knj. 62, NIO Pobjeda, Titograd, 1979.

- Crnogorske epske pjesme raznih vremena, priredio Radovan
Zogovi, Grafiki zavod, Titograd, 1970.
- Crnogorske narodne anegdote, priredio Radosav Medenica,
Biblioteka Lua, knj. 20, Grafiki zavod, Titograd, 1967.
- Dereti, Jovan: Istorija srpske knjievnosti, etvrto izdanje,
Prosveta, Beograd, 2004.
- Dereti, Jovan: Kompozicija Gorskog vijenca, Oktoih, Podgorica,
1996.
- Epska narodna poezija Crne Gore, priredili dr Vido Latkovi i
Jovan aenovi, Biblioteka Lua, knj. 7, Grafiki zavod, Titograd,
1964.

- Evanelje po narodu. Crnogorske narodne poslovice i izreke,

priredio dr Niko S. Martinovi, Biblioteka Lua, knj. 25, Grafiki
zavod, Titograd, 1969.
- Kad je sve zborilo. Crnogorske narodne basne, izbor Radoje
Radojevi, predgovor i pogovor Danilo Radojevi, Biblioteka Lua,
knj. 61, NIO Pobjeda, Titograd, 1979.
- Karadi, Vuk: O Crnoj Gori. Razni spisi, priredio Golub
Dobrainovi, Sabrana dela Vuka Karadia, knj. 18, Prosveta,
Beograd, 1972.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

241

Aleksandar Radoman

- Kilibarda, Novak: Istorija crnogorske knjievnosti, knj. I, Usmena

knjievnost, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.
- Kilibarda, Novak: Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.
- Koljevi, Svetozar: Postanje epa, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ogranak u Novom Sadu, Novi Sad, 1998.
- Latkovi, Vido: O pevaima srpskohrvatskih narodnih pesama do
kraja XVIII veka, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, XX,
Beograd, 1954.
- Latkovi, Vido: Narodna knjievnost, I, priredile Radmila Pei &
Nada Miloevi-orevi, Nauna knjiga, Beograd, 1975.
- Lirska narodna poezija Crne Gore, priredila dr Jelena auli,
Biblioteka Lua, knj. 13, Grafiki zavod, Titograd, 1965.
- Milutinovi Sarajlija, Simo: Pjevanija crnogorska i hercegovaka,
priredio Dobrilo Aranitovi, NIO Univerzitetska rije, Niki, 1990.
- Narodne pesme u zapisima XVXVIII veka. Antologija, izbor i
predgovor dr Miroslav Panti, drugo izdanje, Prosveta, Beograd, 2002.
- Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa, sabrao i na
svijet izdao Valtazar Bogii, knjiga prva, s raspravom o bugarticama i s rjenikom, Beograd, 1878.
- Nikevi, Milorad: Njego i Ljubia. Uticaji i paralele, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011.
- Nikevi, Vojislav P: Mladi Njego. Pjesnikovi putevi ka sintezi,
Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011.
- Panti, Miroslav: Nepoznata bugartica o despotu uru i
Sibinjanin Janku iz XV veka, Zbornik Matice srpske za knjievnost i
jezik, XXV, Novi Sad, 1977.
- Pavievi, Miun M.: Narodne pjesme. Crna Gora i Dukain,
Zagreb, 1935.
- Pejovi, Dr Boidar: Knjievno djelo Stefana Mitrova Ljubie,
Svjetlost, Sarajevo, 1977.
- Pei, Radmila & Miloevi-orevi, Nada: Narodna knjievnost,
Trebnik, Beograd, 1996.
242

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Pregled crnogorske usmene knjievnosti

- Petrovi Njego, Petar II: Ogledalo srpsko, biljeke i objanjenja

Novak Kilibarda, Biblioteka Patrimonium, knjiga II, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011.
- Podrugovi, Tean: Pjesme, priredio Adnan irgi, Biblioteka
Patrimonium, knjiga IV, Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
Podgorica, 2012.
- Polje jadikovo. Antologija crnogorskih narodnih tubalica, priredio Branko Banjevi, Biblioteka Lua, knj. 32, Grafiki zavod,
Titograd, 1971.
- Potopno vrijeme. Crnogorske narodne prie, izbor Radoje
Radojevi i dr Danilo Radojevi, predgovor i napomene dr Danilo
Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 67, NIO Pobjeda, Titograd, 1982.
- Pulevi, Vuki: Crnogorske onomastike studije, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.
- Puti nedohodi. Antologija tunih pjesama, priredio Novak
Kilibarda, NIO Univerzitetska rije, Niki, 1988.
- Radojevi, Radoje: Crnogorske legende, Studije i ogledi iz montenegristike, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.
- Ro(tkovi), R(adoslav).: Usmena knjievnost, Enciklopedija
Jugoslavije, 3, CRN , Jugoslavenski leksikografski zavod
Miroslav Krlea, Zagreb, 1984.
- Rotkovi, Radoslav: Istorija crnogorske knjievnosti, knj. II,
Crnogorska knjievnost od poetaka pismenosti do 1852, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.
- Rovinski, Pavel Apolonovi: Etnografija Crne Gore, tom II, CID,
Podgorica, 1998.
- Samardija, Sneana: Oblici usmene proze, Slubeni glasnik,
Beograd, 2011.
- ekularac, Boidar: Tragovi prolosti Crne Gore, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje, 1994.
- Starac Milija, Pjesme, priredio Novak Kilibarda, Biblioteka
Patrimonium, knjiga III, Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
Podgorica, 2012.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

243

- Stipevi, Aleksandar: Iliri. Povijest, ivot, kultura, kolska knjiga, Zagreb, 1989.
- Vatra samotvora. Antologija crnogorskih narodnih bajki, priredio
Radoje Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 49, NIP Pobjeda, Titograd,
1976.
- Vilina gora. Antologija crnogorskih legendi, priredio Radoje
Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 33, Grafiki zavod, Titograd, 1971.
- Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom I, Srpska
akademija nauka, posebna izdanja, knjiga CCXLI, Vizantoloki institut, knjiga 3, Nauna knjiga, Beograd, 1955.
- Vojinovi, Vladimir: Uticaj oblika usmene na pisanu crnogorsku
knjievnost, Lingua Montenegrina, br. 9, Institut za crnogorski jezik
i knjievnost, Podgorica, 2012.
- Vrevi, Vuk: Tubalice, priredio Danilo Radojevi, Biblioteka
Patrimonium, knj. I, Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
Podgorica, 2011.

244

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me