ROMANTIZAM:

ORUJE U
RUKAMA EJTANA
"Gospodaru na" rei e "nai prohtjevi su bili od nas jai,
te smo postali narod zalutali.
(Kur'an, 23:106)

HARUN YAHYA

Prvo izdanje April 2002

Millat Book Center, 2002

ISBN:

Printano u Indiji

Distribuirao:
Millat Center

Svi prevodi iz Kurana su iz "The Noble Qur'an:

a New Rendering of its Meaning in English"
by Hajj Abdalhaqq and Aisha Bewley, published by Bookwork,
Norwich, UK. 1420 CE/1999 AH.

Website: http: // www.harunyahya.com

E-mail: info@harunyahya.com

SADRAJ
BILJEKA O AUTORU
I T AT E L J U
PREDGOVOR
UVOD
I S P R AVN A I N E I S P R AVN A L J U B AV
ROMANTINI NACIONALIZAM
RAZLIITE IDEOLOGIJE ROMANTIZMA
ROMANTIZAM U IME RELIGIJE
ISTINSKA MUDROST KOJA PROIZILAZI IZ VJERE
ROMANTIZAM: KOLEKCIJA
I D E J A R O M A N T I N E L J U B AVI
F I Z I K A B O L U Z R O K O VAN A R O M A N T I Z M O M
ZAKLJUAK: KAKO IZBJEI OBOLJENJE ROMANTIZMA
ZABLUDA EVOLUCIJE

BILJEKA O AUTORU
Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, roen je 1956. godine u Ankari. Nakon
osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, koluje se na Fakultetu primijenjenih
umjetnosti na Mimar Sinan univerzitetu i na Filozofskom fakultetu Istanbulskog univerziteta. Od
'80-ih godina naovamo napisao je niz djela iz oblasti vjere, nauke i politike, znaajna djela koja
iznose neosnovanosti teorije evolucije, obmanjivake metode evolucionista i mrane povezanosti
darvinizma sa krvavim ideologijama.
Pseudonim Harun Yahya nastao je kao spomen i izraz potovanja prema dvojici
vjerovjesnika, Harunu i Jahji, a. s., koji su se borili protiv nevjernitva svojih naroda. Simbolika
autorovog koritenja poslanikovog peata na koricama knjiga je u vezi sa sadrajem ovih knjiga.
Peat simbolizira Kur'an kao (posljednju Objavu) i poslanika Muhammeda (neka je Boiji mir i spas
na njega) kao zadnjeg poslanika. Sva svoja djela autor je, takoer, zasnovao na dva osnovna temelja:
Kur'anu i sunnetu Muhammeda a.s. Na taj nain on ima za cilj da kae "posljednju rije" koja e,
jednu po jednu, pobiti sve temeljne tvrdnje ateistike filozofije i u potpunosti uutkati ateistike
prigovore uperene protiv vjere. Poslanikov peat se koristi u namjeri da ponudi posljednu rije.
Sva djela Haruna Yahye imaju samo jedan cilj: da prenesu poruku Kurana, ohrabre itaoce
da razmisle o osnovnim postulatima vjere kao to je postojanje Boga, jedinstvo i ivot nakon smrti,
ali i da razrue slabe temelje nevjernikih sistema i perverznih ideologija. Upravo su veliku paznju
na sebe privukla ta djela Haruna Yahye u mnogim zemljama .
Djela Haruna Yahye uivaju iroku u mnogim dravama, od Indije do Amerike, od
Engleske do Indonezije, od Poljske do Bosne i Hercegovine, od panije do Brazila, od Malazije do
Italije, od Francuske do Bugarske i Rusije. Neke od njegovih knjiga dostupne su i engleskom,
francuskom, njemakom, panskom, italijanskom, portugalskom, urdu, arapskom, bosanskom,
albanskom, kineskom, swahili, hausa, dhivehi (govori se na Mauriciusu), ruskom, srpskom,
hrvatskom, poljskom, malajskom, uygur, indonezijskom, bengali, danskom i vedskom.
S obzirom da su jako cijenjena sirom svijeta, ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu
vjernici, i da mnogi drugi ojaaju svoje ve postojee vjerovanje. Svako ko proita i analizira ove
knjige uoit e njihov prepoznatljiv stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srdanosti te
njihov nauni i racionalni pristup.
Djela nose odlike kategorinosti i apsolutne nespornosti. Nemogue je da materijalistiku
filozofiju, ateizam i sve ostale zalutale filozofije i gledita iskreno brane oni koji proitaju i ozbiljno
razmisle o temama koje se obrauju u ovim djelima. ak i ako to nastave raditi, to e biti samo
emocionalna odbrana iz inata, s obzirom da su kroz ova djela u potpunosti pobijeni idejni oslonci
ovih filozofija. Sve savremene ateistike tendencije su idejno u djelima Haruna Yahye.
Nesumnjivo, ove karakteristike potiu od izuzetno impresivnog stila i mudrosti Kur'ana.
Sam pisac skromno namjerava biti povod da itaoce usmjeri na pravi, Boziji put. Materijalna dobit
nije povod za ova djela. Oni koji ohrabruju druge da itaju ove knjige, da otvore svoje umove i srca i
da ih upute da postanu odanije sluge Bogu, takoer ine neprocjenjivo djelo.

Umjesto preporuivanja ovih vrijednih knjiga, propagirati knjige koje mute ljudski razum,
koje dovode do velikog misaonog nereda i koje nemaju jak i prodoran utjecaj u domenu odbrane
vjere i razbijanju sumnja kao to je iz iskustva vidljivo, je gubljenje vremena i truda. Nemogue je
da knjige, iji je jedini cilj da naglase autorovu literalnu mo umjesto plemenitog cilja da spase
ovjecanstvo od gubitka vjere, imaju tako snaan efekat. Oni koji sumnjaju u ovo mogu lahko vidjeti
da je jedini cilj knjiga Haruna Yahye da preovladaju nevjernitvo i da ire moralne vrijednosti
Kurana. Uspjeh i utjecaj ovakvih djela manifestuju se kroz uvjerenje itatelja.
Jednu injenicu treba imati na umu: glavni razlog za trajnu okrutnost, sukobe i druge tekoe
koje trpi veina ovjeanstva je taj to nevjernike ideologije preovladavaju. Ovo moe biti
okonano samo porazom nevjernikih ideologija i prenosei uda stvaranja i Kuranskog morala
kako bi ljudi mogli ivjeti u skladu s njima. Sa obzirom na stanje u svijetu danas, sve dublji pad u
rupu nasilja, korupcije i sukoba, jasno je da ovo mora biti uinjeno brzo i efektivno, inae e biti
prekasno.
U tom kontekstu djela Haruna Yahye preuzimaju vodeu ulogu. Ako Bog da, ova djela e
biti sretstva kojima e ljudi u XXI stoljeu dosezati mir, pravdu i sreu koja je u Kuranu obeana.
Nadamo se da e italac pogledati i pregled drugih djela ovoga autora koje se nalaze na
poleini ove knjige. Bogat izvor materijala za vjerske teme jako je koristan i ugodan za itanje.
U ovim djelima, za razliku od nekih drugih, neete pronaci autorove line stavove,
objanjena bazirana na sumnjivim izvorima, bezobziran stil u pogledu postivanja ugleda svetih osoba
niti beznae i pesimistine stavove koji stvaraju sumnje u glavama i srcima.

ITATELJU
Posebno poglavlje odnosi se na teoriju evolucije u svim djelima Haruna Yahye , jer je ova
teorija bazirana na ateistikoj filozofiji. S obzirom da Darvinizam negira stvaranje, a samim tim i
postojanje Boga, proteklih 140 godina bio je uzrokom gubitka vjere ili u najmanju ruku uzrokom
sumnje u vjeru kod mnogih ljudi. Stoga se kao primarna dunost, od maksimalne vanosti, namee
obaveza obznane da je ova teorija samo obmana. Mogue je da e neki itatelji biti u prilici da
proitaju samo jednu nau knjigu, zbog ega smatramo prikladnim da se u svakoj posveti po jedno
poglavlje razjanjavanju ove teme.
Sve knjige ovog autora odgovaraju na vjerska pitanja u svjetlu Kur'anskih ajeta i pozivaju
itaoce da spoznaju Boije rijei i da ive u skladu s njima. Sve teme vezane za Boije rijei
objanjene su tako da ne ostavljaju mjesta sumnji i pitanjima u glavama italaca.
Iskren, jednostavan i tean stil ovih knjiga omoguava da ih sve generacije i itatelji svih
profila mogu lahko razumjeti. Zahvaljujui efektivnom i razumljivom stilu ova se djela mogu itati
u jednom dahu. ak i oni koji rigorozno odbijaju religioznost bivaju dirnuti injenicama
zabiljeenim u ovim djelima i nisu u mogunosti negirati njihovu istinitost niti njihov sadraj.
Ova, i sve druge knjige ovog autora, mogu se itati odvojeno ili se o njima moe raspravljati
kao o zbirnom djelu. itaoci odluni da profitiraju iz ovih knjiga pronai e da je raspravljanje o
njima veoma korisno jer omoguava razmjenu utisaka i iskustava.
ta vie, bio bi velianstven doprinos islamu omoguiti tampanje i itanje ovih knjiga,
pisanih iskljuivo radi postizanja Boijeg zadovoljstva. Knjige ovog autora su zaista uvjerljive. Iz
tog razloga, objasniti religiju nekome, najlake je metodom ohrabrivanja te osobe da ita ova djela.

P R E D G O VO R
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijeima njezinim razmislili i da
bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Kur'an, 38:29)
U drutvima u kojima je izezlo prakticiranje religije est je sluaj da se istina posmatra kao
la, a nasuprot tome, ono to je lano smatra se istinitim. Dok ohrabruju i promoviu pogrean sistem
koji Bog nije odobrio, ova drutva poinju smatrati da je ispravno vjerovanje neadekvatneono ili ak
nepoeljno. Brkanje perverznog s onim to je ispravno je eto u nereligioznim drutvima; takvo
stanje proima njegovu cijelu strukturu.
Romantizam je jedna od tih neistina koja se pogreno shvata istinskom. U drutvima gdje
ljudi ne ive u skladu s ispravnom religijom, romantinost se prikazuje kao povoljna osobina
svojstvena suosjeajnim i dobrim ljudima. Meutim, kao to e i biti objanjeno poukom ove knjige,
prisvajanje sentimentalne enje je opasno. U biti, jedna od najtetnijih osobina romantizma koje se
moramo uvati, je to to razum suprotstavlja svojojoj filozofiji.
Svrha ove knjige je da, bavei se temom romantike, privue panju na injenicu da, iako
naizgled bezopasna, ona predstavlja razmiljanje koje vodi do iznenaujuih opasnosti. Iako se
romantika moe uiniti kao sasvim obian pogled na stvari, ova e knjiga pokazati koliko ozbiljnu
opasnost predstavlja, kako za drutvo, tako i za pojedinca. I naravno, ova knjiga e pokazati nain na
koji se lako moe izbjei takva opasnost, a to je okretanje ka Kuranu kao jedinoj uputi koju je Bog
podario ovjeanstvu. Obezbjedit emo brojne primjere da bismo ukazali na injenicu da, kada
ovjek potuje Kuran, ne moe mu se dogoditi da zanemari razum slijedei naela bazirana na
emocijama.

UVOD
I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjeadiju, i
budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obeanja a ejtan ih samo obmanjuje. (Kuran,
17:64)
T o je prikrivena opasnost koja odvlai ljude od religije, sprjeava ih da se pokore Bogu
kao svom jedinom Gospodaru, a na poslijetku donosi ljudima i brojne druge nevolje i nelagode. Ova
seopasnost moe uoiti u mnogo razliitih podruja naeg ivota: stisnute ake faista, entuzijastina
himna komunista ili u rijeima pisma koje je pisao mladi iskazujui ljubav svojoj voljenoj. Sve
ovo potie od istog opasnog izvora.
Najalarmantniji aspekt ove opasnost jeste da ogromna veina ljudi ovo ne smatraju
opasnou uopte, niti shvataju da je to ustvari stanje uma koje je potpuno suprotno religiji. Zapravo,
mnogi to posmatraju, ne kao opasnu pogreku ve kao vrlinu koja zasluuje da bude ohrabrena i
nadaleko rasprostranjena.
Opasnost o kojoj govorimo je sentimentalizam koji navodi ljude da ive, ne u skladu sa
svojim razumom, ve u skladu sa svojim emocijama; to jeste, u skladu sa svojim prohtjevima,
svojom sklonou iskuenjima i svojom tvrdoglavou.
Sentimentalizam je postao dio kulture neukosti ijem uticaju sada podlijeu milioni ljudu
irom svijeta. U stvari, to je jedno od oruja koje koristi ejtan (ejtan) da bi odvukao ljude od
Boijeg puta, jer neko ko je pao u kande sentimentalizma gubi sposobnost da koristi razum. A kada
ne moe koristiti razum onda ne moe cijeniti injenicu da ga je Bog stvorio, niti moe prepoznati
Njegove znakove i upute, te ivjeti u skladu sa uzvienim istinama religije. Ispravan ivot ovisi od
toga koliko se ovjek koristi svojim razumom, jer Bog je objavo u svetoj knjizi, Kuranu, "da bi oni
o rijeima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili." (Kur'an,
38:29)
Preciznije, ako ve nije prijetnja, onda bolest sentimentalizma onemoguava ovjeku da
razumije i iskusi religiju u pravom smislu. ta vie, ako ve nije prijetnja, onda bolest
sentimentalizma onemoguava ovjeka da okona besmislene rasprave, bespotrebnu patnju, nasrtaje,
nelagodu i okrutnost koju ljudi nanose jedni drugima na ovom svijetu.
Ova se knjiga bavi temom sentimentalizma razmatrajui nekoliko primjera ove neuke
kulture, i u skoroj prolosti a i u nam svakidanjim ivotima. Niko se ne bi trebao smatrati
bezbjednim od ove opasnosti, ve naprotiv, svi bi trebali biti na oprezu od ove zamke u koju nas
ejtan eli uhvatiti.

ISPRAVNA I NEISPRAV LJUBAV

O vjernici, ako ste poli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s
Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte oni poriu Istinu
koja vam dolazi (Kuran, 60:1)
Sentimentalizam, ili drugim rijeima romantina enja prezentira se najee pod prividom
ljubavi. Na primjer, kako istraujemo u strancama koje slijede, romantini nacionalisti, tvrdei da
vole svoju dravu, neprijateljski su nastrojeni ili ak agresivni prema drugim nacijama. Ili
manifestacija istog kod mladia koji je zaljubljen u djevojku koja je postala jedini fokus njegova
ivota: pie joj poeme govorei: volim te i postaje opsjednut njome, pa ak i izvri samoubistvo, te
je, u stvari, oboava; to moemo uzeti kao pojam ljubavi. Onda tu su i homoseksualci, oni koji
ine ono to je Bog zabranio, te besramno i uporno praktikuju svoje preverzije; i oni tvrde da su
pronali ljubav.
to se tie veine ljudi, oni smatraju da svaka emocija kojoj se pripisuje naziv ljubav je
puna vrlina, ista, pa ak i sveta, i da su takvi primjeri romantine enje, koje smo prethodno
spomenuli, potpuno prihvatljivi.
Ljubav je zaista predivna emocija koju je Bog dodjelio ovjeanstvu, ali vano je razlikovati
da li se radi o pravoj ljubavi li ne, te razmotriti kome je ona upuena i na kakvim je osjeajima
zasnovana. Takvo istraivanje bi trebalo uiniti oitim razliku izmeu sentimentalizma koji vodi u
perverznu ljubav i prave ljubavi kao to nam je to Bog i objasnio u Kuranu.
Ova pitanja emo razmatrati u ovoj knjizi. Ali prvo, u vidu osnovne informacije, dozvolite
da definiemo znaenje ljubavi koju pronalazimo u Kur'ranu. Prema Kuranu, ljubav se pokazuje
onima koji je zasluuju. One koji to ne zasluuju ne treba voljeti. Trebamo se ak emocionalno i
distancirati od njih, ili im bar ne biti naklonjeni. Ali oni koji zasluuju ljubav, zasluuju je zbog
svojih vrlina.
Jedino bie koje zasluuje apsolutnu ljubav je Bog, koji nas je sve stvorio. Bog nas je
stvorio, obezbjedio nam bezbroj blagoslova u kojima uivamo, pokazao nam put i obeao nam vjeni
raj. On nam pomae pri svakoj potekoi i milostivo usliava sve nae molitve. On nas hrani sve dok
se ne zasitimo, lijei nas kada smo bolesni i onda nam povraa nae raspoloenje. Dakle, onaj koji
razumije misterije univerzuma voli Boga vie od svega i voli onoga koga Bog voli, to jeste one
portvovane pojedince koji se predaju Njegovoj volji.
S druge strane, oni prestupnici koji ustaju protiv Boga, njihova Gospodara, nisu vrijedni
ljubavi. Gajiti ljubav prema takvim ljudima je ozbiljna greka, na koju Bog upozorava vjernike
slijedeim rijeima:

O vjernici, ako ste poli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s
Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte oni poriu Istinu
koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato to u Allaha, Gospodara vaeg, vjerujete. Vi
im kriom ljubav poklanjate, a Ja znam i ono to tajite i ono to javno inite. Onaj od vas koji
to bude inio s Pravog puta je skrenuo. (Kuran, 60:1)
Kao to se i navodi u predhodnom ajetu, vjernici ne smiju gajiti ljubav prema
neposlunicima. Bitna poenta ovog ajeta koju treba imati na umu je da iako vjernik ne osjea ljubav
prema nekome ko se protivi religiji, on e svejedno uitinti sve to je u njegovoj moi da takvoj
osobi priblii vjeru i preputanje Bogu. Ne gajiti ljubav prema takvoj osobi ne znai mrziti je niti
ne eljeti dobro za nju. Naprotiv, osoba koja vjeruje u Boga e objasniti znaenje religije svakoj
osobi koja traga za pravim putem i koja je spremna da prihvati uputu. Vjernik koji podsjeti takvu
osobu na postojanje Denneta (raja) i Dehenema (pakla), te ju upozori na smrt, Sudnji dan i vjeni
ivot poslije smrti, ispunit e svoju dunost brinosti i suosjeanja.
ta vie, ak i ako ta osoba ne prihvati vjeru, uprkos svim naporima, to ne sprijeava
muslimana da se prema njoj odnosi pravedno. Osim ako ne pokua nauditi vjernicima ili izazvati
sukobe i neslogu meu ljudima, vjernik bi se svejedno trebao nastaviti ophoditi jednako tolerantno
prema takvima jer Bog nareuje Svojim vjernicima:
Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne
ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone Allah, zaista, voli one koji
su pravini ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i
koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima
prijateljuju sami sebi ine nepravdu. (Kuran, 60:8-9)
U navedenim ajetima, kao i u onom citiranom prije ovih (Kur'an, 60:1), Bog, iz Svoje
najvee mudrosti, nas ui neemu to je jako bitno razumijeti. Ponaanje osobe ne smije biti voeno
emocijama jer nas one mogu odvesti do velike greke. Osoba se mora ponaati, ne u skladu sa svojim
emocijama ve u skladu sa svojim razumom, voljom i Boijim zapovjedima. ta vie, on mora
uvjebati svoje emocije da zadovoljavaju njegov razum i volju.
Ovu potrebu moemo prepozbati u ponaanju svih koji su zapali u zamku sentimentalizma.
Stotine miliona ljudi su orobljeni prohtjevima svojih srca, ambicija, strasti, mrnje i bjesa. ine
stvari neracionalno i pravdaju svoje postupke bespomonou, tvrdei na primjer. Ne mogu si
pomoi, jednostavno mi se to svia. ili Ne mogu si pomoi. elim to. ejf mi je. Ali injenica da
neko neto eli ne znai da je to neto za njega dobro i ispravno. Nae unutranje ja nas tada
nagovara da postupamo pogreno, jer nas ejtan pote da napravimo greke. Kada se neko ponaa
suprotno Boijim odredbama i kae Ne mogu si pomoi. elim to, njegovo unutranje ja se
zapravo ponaa kao ejtanov instrument. U Kuranu Bog o ovakvim ljudima kae slijedee:

Jesi li vidio onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajui
ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapeatio, a pred oi njegove koprenu stavio?
Ko e mu, ako nee Allah, na Pravi put ukazati? Zato se ne urazumite? (Kuran, 45:23)
Na narednim stranicama emo ispitati nekoliko primjera pretjerane romantinosti kao vrste
sentimentalizma. Raspravljat emo o vrstama opasnosti koje vrebaju ljude koji razmiljau ovako i
objasniti kako se ovaj vid bolesti moe lijeiti.

ROMANTINI NACIONALIZAM
Kad su nevjernici punili svoja srca fanatinim arom, fanatinim arom paganskim,
Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju
ono zbog ega e postati pravi vjernici a oni i jesu najprei i najdostojniji za to a Allah sve
zna. (Kuran, 48:26)
O penito, romantizam se definie kao romantinost ili pokret romantizma u devetnaestom
stoljeu, ali osim tih oblika, raomantizam je takoer usko povezan sa pojedinim politikim
osjeanjima. Glavni meu njima je romantini nacionalizam koji se pojavio krajem devetnaestog
stoljea i u mnogome utjecao na svijet do sredine dvadesetog stoljea.
Prvo mora se razjasniti da naa kritinost nije protiv pripadnosti naciji samoj po sebi, ve
protiv romantinog nacionalizma. Postoji ogromna razlika izmeu ova dva termina.

Fanatini ar
Nacionalizam, po najpoznatijoj definiciji, odnosi se na ljubav pojedinca prema svom narodu
i svojoj dravi. To je dobro i potpuno opravdano osjeanje. S obzirom da se ne protivi religiji, ne
teti ovjeanstvu. Ba kao to je ljubav pojedinca prema njegovoj majci ili ocu opravdano osjeanje,
tako je i ljubav prema naciji, koja ga je odnjegovala u svojoj kulturi i vjeri, opravdano osjeanje.
Nacionalistika osjeanja postaju neopravdana kada prerastu u iracionalna ili pretjerano
strastvena. Ako osoba, iz ljubavi prema svojoj domovini, pone, bezrazlono da gaji neprijateljska
osjeanja prema drugim nacijama, ili da gazi prava drugih nacija i naraoda zbog intersa njegova
vlastitog na primjer, ako im otima zemlju ili prisvaja njihovu imovinu prelazi granice opravdanog.
Ili, kada dozvoli da njegova ljubav prema naciji preraste u oblik rasizma, to jeste, kada pone da
tvrdi da je njegova nacija superiornija od druge, onda je on usvojio iracionalno gledite.
Bog nam skree panju na iracionalni nacionaluzam u Kuranu. Ono to je opisano u
slijedeim ajetima kao fanatini ar, osobina je drutvava koja su se rastavila od religije.
Kad su nevjernici punili svoja srca fanatinim arom, fanatinim arom paganskim,
Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju
ono zbog ega e postati pravi vjernici a oni i jesu najprei i najdostojniji za to a Allah sve
zna. (Kuran, 48:26)
Osim to prethodno citirani ajet govori o fanatinom aru, takoer govori o
prosvjetljenosti koju Bog daruje onima koji vjeruju u Njega. Ovakvo sueljavanje ukazuje na
injenicu da osoba koja voli svoje sunarodnjake, svoj klan ili zajednicu, gaji mrnju ili agresivnost
prema drugima kao proizvod te ljubavi, ima pogreno ponaanje. Naprotiv, Bog eli da Njegovi
robovi uivaju u miru, spokojstvu i sigurnosti; drugim rijeima, dobro stanje duha je ono to Bog eli
da Njegovi sljedbenici posjeduju.

"Fanatini ar" ne dozvoljava da takav poeljan uvjet postoji, ve huka jednu grupu protiv
druge, samo na osnovu razliitog jezika, rase, plemena ili klana.
Bog je opisao ovaj "fanatini ar" jo prije vie od 1400 godina u Kuranu, a i danas je
mogue svjedoiti njegovim uincima u svakom dijelu svijeta. Postoje ljudi u Africi koji ubijaju
ljude davei ih samo zato to pripadaju drugom plemenu. U Evropi, fudbalski me se pretvara u
oruani sukob kada huligani skoro na smrt pretuku navijae oponentskog kluba, samo zato to
pripadaju suprotnoj strain. U zapadnom svijetu postoje organizacije ija je jedina svrha da raspiruju
mrnju protiv Afrikanaca, jevreja, muslimana i ostalih manjina, ak u takvoj mjeri da ih ine rtvama
teroristikih napada.
Uticaj fanatinog ara ne prevladava samo meu najniom klasom, ve takoer u najviim
ealonima pojedinih drutava. Postoje mnoge drave koje iskoritavaju situaciju da i povodom
najmanjeg spora oko granice, poine akte otvorene agresije. U cilju zadovoljavanja svojih ratnih
tendencija, oni uvlae svoje drave u ratove, tvrdoglavo istrajavajui u svojoj agresivnosti godinama,
potapajui tako ne samo graane neprijateljske zemlje, ve i vlasiti narod, u mizeriju. Vlasti koje
donose takve odluke su pogoene onim to nazivamo fanatini ar. Kao to je i objanjeno u
prethodno citiranom ajetu, onaj ko ispuni svoje srce fanatinim arom ivi u neznanju.
Meu tim neznalicama se takoer nalaze i oni koji su potaknuli dvije najvee nesree
dvadesetog stoljea: Prvi i Drugi svjetski rat. rst and Second World Wars. Motivirani lanim idealima
kakvi su "Njemaki heroizam, Engleski ponos i Ruska hrabrost, podvrgli su svoje vlastite
narode, kao i cijeli svijet, ogromnim patnjama, prolijevajui krv 65 miniona ljudi i ostavljajui
desetine miliona osakaenih, udovica i siroadi.
Glavni uzrok ovih nesrea bio je fanatini ar. Sada to nazivamo romantinim
nacionalizmom.

Nastanak romantinog nacionalizma

Nacionalizam je ideja koja se rairila Europom u 18. Stoljeu. Prije toga ljudi su ivjeli pod
vlau mnogih feudalnih gospodara. Onda su se ujedinili pod jednonacionalnu vlast koju predvodi
centralna administracija. Europske zemlje kao to su Engleska i Francuska su bile meu prvima koje
su prihvatile pokret nacionalizma i postale jednonacionalne drave. Do 19. stoljea veina nacija u
Europi postigla je nacionalno jedinstvo.
Samo dvije drave nisu uestvovale u ovim dogaajima: Njemaka i Italija. U obje ove
drave mo kneevina ili malih drava trajala je mnogo due. Italija je postigla nacionalno jedinstvo
tek 1870. godine, a Njemaka godinu kasnije, 1871. godine. Drugim rijeima, obje ove drave su
kasnije usvojile implementaciju ideje nacionalizma u odnosu na ostale europske drave.
Meutim, ova specifina situacija uzrokovala je razvoj mnogo radikalnijeg oblika
nacionalizma u ove dvije drave nego je to bio sluaj u ostalum dravama Europe. Prema rairenom
miljenju sociologa, razlog za nastanak i dosezanje moi ekstremnih oblika nacionalizma u ove dvije
drave, nacizma i faizma, bilo je irenje fanatinih osjeaja tokom kasnog formiranja nacionalnog
jedinstva.

U te dvije drave, a posebno u Njemakoj, oni koji su promovirali ideju fanatinog

nacionalizma bili su poznati kao "romantini nacionalisti. Osnovne karakteristike koje opisuju
romantine nacionaliste su njihove eskalacije emocija na utrb razuma, njihovo uvjerenje da je
njihova nacija obdarena mistinim i misterioznim duhom, te da taj duh ini njihovu naciju
superiornijom od ostalih. Pred kraj 19. stoljea romantini nacionalizam je bio pod utjecajem
rasistikih teorija koje su tada bile iroko prihvaene i koje su dalje vodile ka tvrdnji da su Europske
rase superiornije od drugih rasa svijeta i samim time stiu pravo da vladaju njima.
Romantini nacionalizam se irio brzo, opet, najbre u Njemakoj, tokom prve dvije dekade
19. stoljea. Pisci kao to su Paul Lagarde i Julius Langbehn podravali su ideju neke vrste
hijerarhijskog svjetskog poretka u kojem su Njemci bili upravnljai. Oni su tvrdili da se to moe
postii zahvaljujui prirodnoj superiornosti njemakog duha i njemake krvi, te da se konano,
Njemci moraju okrenuti od monoteistikih religija kao to je kranstvo i fokusirati se na svoju
pagansku prolost.
Porast mistinih (okultnih) drutava u Njemakoj odigrao je bitnu ulogu u irenju
romantinog nacionalizma u ovom periodu. Svjetonazor koji su propagirala ova drutva sastojao se
od nekoliko plitkih ideja poput ovih: ljudska bia mogu postii istinu, ne svojim razumom nego
svojim osjeanjima i intuicijom; svaka drava posjeduje nacionalni duh; Njemaki nacionalni
duh je paganski duh. Ova su drutva pirpremila teren za uspon Hitlera i nacizma. Engleski
historiar Michael Howard zapisuje da uspon pan-njemakog nacionalnog pokreta koji je vukao
duhovnu snagu iz okultnog i njegove ideologije, od erotskih filozofija do tajnih drutava formirao
je ekstremnu rasisitiku dokrinu tokom 1920-tih godina, koja je iznjedrila Nacionalni
socijalizam.1
Zaista, jedini doprinos romantinog nacionalizma ovjeanstvu ogleda se u pripremanju
terena za nacizam, jednog od najbrutalnijih i najkrvavijih reima u historiji.

izofrenija romantinog nacionalizma

Iz raloga to su romantini nacionalisti vjerovali da e kroz osjeanja i intuiciju, a ne kroz
razum, pronai istinu, poeli su usvajati najkonfuzniji svjetonazor, onaj koji se ogledao u njihovom
jadnom duhovnom stanju. Ameriki profesor historije, Gerhard Rempel, u svom lanku nazvanom
Reforma, osloboenje i romantinost u Pruskoj, opisuje duhovno stanje romantinih nacionalista
slijedeim rijeima:
Romantiari ele pobjei u matu, sentimentalizam i alegoriju. Duhovno se poigravaju
smru, gnijezdei se u tmurnim, tamnim i mranim odajama noi. Novalis (pionir ranog njemakog
romantizma) kae: ivot je oboljenje duha. Ono s ime se ovdje susreemo je poetak
bezbonikog pesimizma romantizam otkriva dublje neracionalne sile ljudskoga duha Novalis
je vjerovao da svi svjetovi i godine mogu biti ujedinjeni magijom imaginacije kroz partiotsku
literaturu rat za oslobaanje ovog plesa due dosee do iokih masa naroda.
Njemaki romantisti su razvili kult estetike koji je promptno odbacivao razum i pokuaje
razumijevanja jedinstva i neposrednosti. U ovoj teoriji poema je predstavljala apsolutnu stvarnost. 2

Temelji romantinog nacionalizma su leali na osjeaju. Ova izmiljena ideologija

proizvela je pojedince koji su bili odsjeeni od stvarnosti i izgubljeni u pometnji vlastith umova.
Romantizam, orobljavajui ljude njihovim osjeajima, ih vodi do gubitka veze sa stvarnou i u tom
se smislu moe usporediti sa izofrenijom (oni koji pate od izofrenije potpuno su odvojeni od
realnosti i ive u svijetovima koje je stvorila njihova vlastita mata.)
Ovaj vid oboljenja izofrenije obezbjeuje dirljivu analogiju duhovnih uvjeta za romantini
nacionalizam, koja se zasniva na brojnim pogrenim idejama, meu kojima su glavne ideje krvi i
oevine, koju potom ideologiziraju i pretvaraju u opsesiju koju treba slijepo slijediti. U Njemakoj,
poetkom dvadesetog stoljea, ideja "Blut and Boden" (Krvi i oevine) stekla je zamah. Prema
ovom pokretu, njemaka krv i njemaka oevina bile su svete, a one manjine u dravi koje nisu
pripadale njemakoj rasi, posmatrane su kao tvari koje zagauju njemaku krv i prljaju njemaku
oevinu. Struje ovakvih misli imale su ogroman utjecaj na nacistiku ideologiju, koja je prolijevanje
krvi posmatrala kao dio svetog rata. U toku neuspjenog dravnog udara 1923. Godine, Hitler je
uzeo zastavu partije umrljane nacistikom krvlju i doslovno ju pretvorio u idol koji se oboavao. Ova
zastava postala je poznata kao "Blutfahne" (Krvava zastava). Sauvana je u izvornom obliku i
postala najsvetiji simbol na svakom nacistikom skupu. Druge, nove zastave su bile doticane njome,
kako bi se i na njih prenijelo neto njene svetosti. 3

Krvoprolie u romantinom nacionalizmu

Vrsta stava u okviru kojeg se krv i krvoprolie smatraju svetim uzrokovala je najkrvavije
konflikte u ljudskoj historiji. Prvi i Drugi svjetski ratovi nisu bili nita drugo do sukobi romantinih
nacionalista. Struja romantinog nacionalizma bila je najjasnije vidljiva u Njemakoj, ali takoer je
imala uticaja u tom periodu i u Engleskom, Francuskom i Ruskom drutvu, i takoer bila uzrokom
ulaska tih zemalja u rat. Zapalila je one probleme koji su inae mogli biti rijeeni diplomatskim
putem i, u konanici, izazvala po svijetu masakre miliona ljudi.
Kako bi se razumio ishod romantinog nacionalizma, korisno je izuiti razvoj Prvog
svjetskog rata. Iako su mnoge drave uestvovale u tom ratu, samo je nekoliko njih igralo kljunu
ulogu. Na jednoj strani su bile Engleska, Francuska i Rusija; na drugoj, Njemaka i Austro-Ugarsko
carstvo. Na samom poetku rata, svi su generali dijelili istu strategiju: kroz jak napad, neprijateljske
linije se mogu razbiti i pobjediti tako da se za nekoliko sedmica, ostvari pobjeda. Meutim, rat nije
donio pobjedu nikome.
1914. godine, Njemaka je najednom napala Francusku i Belgiju. Nakon poetne prednosti,
snage su bile usmjerene ka borbi, prve linije napada su povuene, i skoro tri i po godine nije bilo
osvajanja teritorija. Svaka je strana neprestano napadala drugu u nadi da e probiti protivniki front,
ali je situacija ostala nepromijenjena. U slavnoj bitci kod Verduna, koju su zapoeli Njemci, ukupno
315,000 Francuskih i 280,000 Njemakih vojnika je poginulo a linija razgranienja je pomjerena
samo nekoliko kilometara. Nekoliko mjeseci kasnije, Englezi i Francuzi su pokrenuli protunapad
bitkom kod Somma i ishod tog krvavog poduhvata bilo je , 600,000 Njemakih, vie od 400,000
Engleskih i oko 200,000 Francuskih poginulih vojnika. Bez obzira na to, njemaki front pomjeren je
natrag samo 11 kilometara. Entuzijastini zbog romantinih mareva i uz motivirajuu poeziju koja

velia Njemaki duh, Englesku asti Francusku hrabrost, vojne strategije i taktike konano su
poele praviti neoprezne poteze, uzrokujui pokolje vlastitog naroda. Veina vojnika koji su
preivjeli tri i po godine u blatnjavim traneama, onemogueni ak i da promole glavu zbog
konstantnog bombardovanja, patili su takoer i od psiholokih posljedica iskustava kroz koja su
proli.
Grozan primjer besmislenog krvoprolia uzrokovanog romantinim nacionalizmom u Prvom
svjetskom ratu bio je i napad na Njemake linije predvoen francuskim generalom Robertom
Nivelle-om u aprilu 1917. Nivelle je obeao prije bitke da e u roku od dva dana probiti njemake
linije i u roku od dvije sedmice izvojevati pobjedu. Iako je njemaka armija bila bolje
pozicionirana, fransuska armija je nastojala ispuniti ovo nerazumno obeanje, te ih je 16. aprila
napala. Napad za koji su se nadali da e zavriti za dva dana trajao je due od mjesec i pol, bez
rezultata, osim smrti stotina hiljada vojnika, a konano i pobune u francuskoj armiji.
Isti krvoeljni mentalitet doao je do izraaja i u Drugom svjetskom ratu ali ovaj put sa jo
veim rtvama. Ukupno 55 miliona ljudi je umrlo kao rezultat uobraene ambicije psihopatskih
romantiara kakvi su bili Hitler, Mussolini i Staljin.
Romantizam nije igrao glavnu ulogu samo u globalnim konfliktima; on je takoer i korijen
ratova i agresija izmeu razliitih drava, plemena i organizacija. Bez jasnog razumijevanja faktora
situacije u kojoj su ivjeli, milioni ljudi pod uticajem emotivnih slogana i bajki o heroizmu,
usmjeravani su pjesmama i poemama da uzmu oruje i prosipaju ne samo vlastitu , ve i krv onih
koji su smatrani neprijateljima, gurajui tako svijet u konfuziju i razdor.
Na poetku ove knjige, istakli smo da je sentimentalnost oruje kojim se koristi ejtan da
odvrati ovjeanstvo sa Boijeg puta i da ga odvede u oaj. Ova zamka koju ejtan postavlja
ovjeanstvu je jasno vidljiva u romantinom nacionalizmu. U Kuranu Bog govori kako ejtan
pokorava one koji mu padnu pod utjecaj dravnikom teroru, zabuni i neprijateljstvu:
"Odlazi!" ree On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi kazna
dehennemska bie vam puna kazna. I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih
svoju konjicu i svoju pjeadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obeanja a
ejtan ih samo obmanjuje (Kuran, 17:63-64)
Navedeni ajet govori o tome kako ejtan, koritei one pojedince koje kontrolie, eli
zavesti sve one koje bude mognao svojim glasom i potjerati na njih svoju konjicu i pjeadiju
sredstva koja su nastala iz romantinog nacionalizma.

Darvinizam: intelektualna baza romantinog

nacionalizma
Romantini nacionalisti su pribjegli i filozofskim i takozvanim naunim otkriima kako bi
opravdali svoje sklonosti ka krvoproliima. Baza ovih otkrovljenja je svakako Darvinova teorija
evolucije.

Darvin, engleski biolog, napisao je knjigu pod nazivom Porijeklo vrsta koja je objavljna
1859. godine. U ovoj knjizi on obrazlae da se u prirodi odvija nemilosrdna borba, te da u skladu s
tim da li je ili nije osvojilo prednost u borbi, ivo bie se razvija i na taj nain nastaju nove vrste.
Drugim rijeima, prema Darvinu klju razvoja u prirodi je konflikt. U drugoj knjizi Porijeklo
ovjeka, objavljneoj 1871. godine, Darvin razvija svoje ideje jo vjetije i nalae, ta vie, da su neke
ljudske rase naprednije od drugih, time polaui temelje naunom rasizmu. Darvin je posmatrao
evropsku bijelu rasu kao naprednu rasu i smatrao je afrikance, azijatu, pa ak Turke primitivnim i
polovino majmunolikim.
irenjem Darvinove teorije, rasizam i militantnost brzo dobivaju podrku do te mjere da ih
se poinje smatrati naunim injenicama.
Veza izmeu darvinizma i romantinog nacionalizma bi dakle trebala biti jasna: romantini
nacionalisti su zasnovali svoju udnju za konfliktom i svoju opsesiju superiornou njihove rase nad
drugima, na darvinizmu.
Uoljive su katastrofalne posljedice darvinizma na ekstremna krvoprolia koja su se
dogodila tokom Prvog svjetskog rata. Baz okljevanja, njemaki, francuski, engleski i austrijski
generali su slali stotine hiljada vojnika u smrt, bez razloga. Pridravali su se Darvinova slogana da se
iva biaa razvijaju kroz konflikte i da rase kroz ratove postiu presti. U skladu sa ovom
floskulom oni su nareivali borbe.
Na primjer, vezu izmeu rata i zakona prirodnog konflikta odravao je Friedrich von
Bernhardi, general iz Prvog svjetskog rata. Izjavio je da je rat bio bioloka potreba, da je bio
neophodan u svrhu borbe za prirodne elemente, kako on daje bioloki opravdanu odluku, jer takva
osluka lai u veoma prirodnim stvarima. 4
Komandant Austro-Ugarsog carstva, general Franz Baron Conrad von Hoetzendorff, napisao
je u svojim memoarima nakon rata:
Filantropske religije, moralna uenja i filozofske doktrine mogu sigurno ponekad posluiti
da oslabe ljudsku borbu za preivljavanje u sirovom obliku, ali nee nikada uspjeti da ih uklone kao
pokretake sile svijeta u skladu s ovim velikim principima katastrofe svijetskih ratova su nastale
kao rezultat motivacionih sila u ivotima drava i ljudi, kao grom koji se mora po svojoj prirodi
isprazniti.5
Savjetnik njemakog kancelara Theobald von Bethmann-Hollweg i njegov lini prijatelj
Kurt Riezler napisao je 1914. Godine:
Vjeno i apsolutno neprijateljstvo i fundamantatalna inherentnost u vezama ljudi; i
neprijateljstvo koje moemo uoiti posvuda to nije rezultat perverzije ljudske prirode ve bit
svijeta i izvor samog ivota.6
Romantinost ohrabruje strastvenu vezu meu onima istog ranka, ali inicira ljutnju i mrnju
prema onim drugima. Ovo je duh koji je u skladu sa Darvinovim konceptom borbe za

preivljavanje rasa. Kada se primjeni u drutvenim naukama, Darvinoj teoriji se daje ime socijaldarvinizam i ogroman je izvor opravdanja za romantini nacionalizam i rasizam. Ameriki pisac
Janet Biehl, u svom lanku naslovljenom "Reciklaa i modernizacija faizma u njemakoj ultra
desnici, ima slijedee da kae na ovu temu:
Social-darvinizam ima duboke korijene u njemakoj ultra desnici kao i anglo-ameriki
social darvinizamism, njemaki social-darvinizam projektuje ljdske, drutvene institute na neljudski
svijet kao prirodne zakone i onda priziva te zakone da opravda ureenje ljudskog drutva kao
prirodno. Takoer primjenjuje maksimu preivljavanje najsposobnijih na drutvo. Ali dok je
anglo-ameriki social-darvinizam prihvatio termin najsposobnijeg u smislu krvave borbe zubima i
kandama u kapitalistikoj dungli, njemaki social-darvinizam je svesrdno prihvatio termin
nasposobniji u smislu rase. Ipak, najsposobnija rasa ne samo da eli ve i treba da preivi,
anulirajui sve svoje konkurente u borbi za opstanak. 7
U Njemakoj najznaajniji predstavnik social-darvinizma bio je biolog Ernst Haeckel (18341919). On je doprinio darvinizmu propagirajui teoriju sumiranu u Ontogenezi rekapitulacije
filogenije, po kojoj sisari repliciraju proces evolucije u svom embrionskom razvoju. (Godinama
kasnije ustanovljeno je da je ova teorija bila neosnovana i kako je Haeckel ak i falsifikovao svoje
kartone i dijagrame.)
Haeckel je osnovao Ligu Monista," asocijaciju iji je cilj propagiranje ateizma i koja je
istovremeno postala centar rasizma i romantinog nacionalizma. 1920-tih nacistiki pokret, koji je
tada bio u razvoju pod vodstvom Hitlera, bio je pod uticajem ideja Haeckela i "Monistike lige.
Historiar Daniel Gasman, piui o ovom razvoju u The Scientific Origins of National Socialism:
Social Darvinism in Ernst Haeckel and the German Monist League (Nauno porijeklo socijalizma:
social-darvinizam kod Ernesta Haeckela i Njemake monistike lige), rekao je slijedee:
...[R]asno inspirisan social-darvinizam u Njemakoj duguje se skoro potpuno Haeckelu
zbog njegovih djela njegove ideje posluile su da se ujedine u potpunu ideologuju trendovi
rasizma, imperailzma, romantizma, anti-Semitizma i nacionalizma Haeckel je onaj koji je dao
teinu nauci u prilog onome to su u biti Volkismove iradcionalne i mistine ideje. 8
Gasman je takoer napisao:
Moe se rei da ako je darvinizam u Engleskoj bio produetak laissez faire individualizma
projektovanog sa drutvenog na prirodni svijet, [u Njemakoj je bio] projekcija Njemakog
romantizma i filozofskog idealizma forma u kojoj su social darvinizam preuzeli u Njemakoj bila
je prava pseudo-nauna religija oboavanja prirodno-mistinog u kombinaciji sa pokretom rasizma. 9
U istom smislu, pisao je i Janet Biehl slijedee: "Haeckel je takoer bio vjernik mistinog
rasizma i nacionalizma, tako da je social-darvinizam od poetka bio politiki konept koji je ponudio
romantini rasizam i nacionalizam na pseudo-biologijskoj bazi." 10

Zakljuak
Sve o emu smo raspravljali pokazuje jo jednom da je romantizam psiholoka dispozicija i
svjetonazor koji je nespojiv i potpuno izvan granica religije. Ovo je takoeer jasno i u smislu da,
darvinizam koji je bio skoro sinonim za ateizam jo od njegova nastanka, zapravo isprepleten
romantizmom.
Veza romantinog nacionalizma sa darvinizmom i njegovom ulogom u usponu nacistikog
pokreta, otkriva nam jo jednu bitnu injenicu: romantizam ima jako opasno dejstvo, kako na
pojedinca, tako i na drutva. Oni koji mu se prepuste mogu lako biti obmanuti i poeti razmiljati
potpuno suprotno inteligenciji, zdravom razumu i savjesti. Moe ih se navesti da vjeruju, na primjer,
da je njihova rasa superiornija od drugih, da imaju prava zapoeti rat, napadati i okupirati vei dio
svijeta, te da legitimno mogu istrijebljivati i orobljavati druge nacije.
Nacistika Njemmaka je bila prvi historijski primjer koji je demonstrirao destruktivnost i
okrutnost romantinog nacionalizma. Kada su Nacisti doli na vlast 1933. godine, Hitler i njegovi
generali poduzeli su kampanju da uliju romantina osjeanja, i za kratko vrijeme, njemako
drutvo je usvojilo besmislene tvrdnje o romantinom nacionalizmu. Krajem 1930-tih ogromna
veina Njemaca povjerovali su da e Njemako carstvo (Trei rajh) biti osnovano i da e vladati
cijelim svijetom, te da e trajati hiljadu godina. Kako bi ostvarili sudbinu koju su osmislili, vjerovali
su da njemaku rasu treba oisiti kroz eliminaciju svih manjina u dravi. Takoer su vjerovali da je
Hitler nedodirljiv i nepobjediv lider (Fhrer) koji posjeduje nadnaravne moi i koji e ih odvesti
do sigurne pobjede.
Suznih oiju su sluali Hitlerove bjesne, hukake, paranoine i
diskriminirajue govore, mase su bile zaarane i izgubile su dodir sa stvarnou.
Slavni nacistiki Nimberki skupovi su bili oita manifestacija "romantinog ispiranja
mozga. Ameriki istraivai Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln opisuju ove skupove
slijedeim rijeima:
Popularni Nimberki skupovi nisu bili politiki skupovi one vrste koji se dogaaju danas na
zapadu ve vjete, scenske predstave kakve su se na primjer odravale na Grkim religijoznim
festivalima. Sve - boje uniformi i zastava, pozicije gledalaca, trenutak poetka noi, upotreba
reflektora i drugog osvjetljenja, osjeaj za pravi trenutak - je bilo precizno izraunato. Isjeci iz
filomova prikazuju ljude koji se truju pjevajui mantru Sieg Heil! padaju u trans i klanjaju se
Fhreru kao da je boanstvo. Na licima u masi je otisnto bezumno blaenstvo to nije stvar
ubjedljive retorike. Zapravo, Hitlerova retorika je prilino neubjedljiva. Najee je bila banalna,
djetinjasta, repetativna i bez dodira sa temom. Ali njegov je izraaj imao otrovnu energiju, ritmian
tempo i bio je hipnotian poput udaranja bunja; a ovo u kombinaciji sa infektivnim emocijama mase,
koje su slijedile hiljade ljudi strpanih u jedan skuen prostor proizvodi masovnu histeriju ono
to se moglo vidjeti na Hitlerovim skupovima je izmjena svijesti poput one koju psiholozi
povezuju sa mistinim iskustvima. 11

Preciznije, Nacistiki skupovi su bile sesije masovne hipnoze, koja je potpuno oduzimala
ljudima mogunost da koriste razum. Izazivajui Drugi svjetski rat, ova romantina histerija je svijet
stajala 55 miliona ljudskih ivota.
Nacizam je tek jedan primjer destruktivnih posljedica romantizma. Iz razloga to
romantizam liava ljude njihova razuma i stavlja ih pod kontrolu njihovih emocija, moe ih navesti
na svakojake preverzije. Iz tog razloga, lahko je manipulisati romantinom osobom. Pod odreenim
uvjetima, i za vrlo kratko vrijeme, ta osoba moe postati estoki rastit ili faist. S druge strane, ona
moe postati i komunistiki militant, napadati nevine ljude dok pjevui Lenjinove mareve, ili ak
izgubiti pojam u tolikoj mjeri da se spali za ono to on smatra opravdanim razlogom. Mogue je da
romantina osoba bude okrutna i gruba u jednom momentu, a ve u slijedeem da emotivno jeca.
Nema granica ludila koje se moe izazvati kada jednom stavimo razum van funkcije, te osoba
postane talac emocija - bolje reeno, bezumnih strasti koje ejtan u njemu izaziva.

RAZLIITE IDEOLOGIJE
ROMANTIZMA
"Ja u se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe odreen broj Tvojih robova, i
navodiu ih, sigurno, na stranputice, i primamljivau ih, sigurno, lanim nadama, i sigurno u
im zapovijediti pa e stoci ui rezati, i sigurno u im narediti pa e stvorenja Allahova
mijenjati!" A onaj ko za zatitnika ejtana prihvati, a ne Allaha, doista e propasti!" (Kuran,
4:118-119)
U prethodnom poglavlju sagledali smo sve posljedice romantizma koje proizilaze iz
romantinog nacionalizma." Sada emo sagledati neke od ostalih manifestacija romantizma da
bismo upoznali sve katastrofe koje je ta pojava donijela ovjeanstvu. Prva ideologija koju moramo
ispitati jednako je zastraujua kao i romantini nacionalizam: to je komunizam.

Komunistii romantizam
Kommunizam je posmatran kao navodna ideologija razuma. Njegovi osnivai, Karl Marx
(1818-1883) i Friedrich Engels (1820-1895) usvojili su filozofiju materijalizma koju su mislili
primijeniti na drutvene nauke i objasniti zakone historije. Marx je razlikovao nekoliko stadija
historije: napredne drave tog vremena, kao to je Engleska, su ivjele u kapitalistikoj fazi. On je
predvidio da e nakon ove faze neizbjeno uslijediti radnika revolucija koja e zapoeti
socijalistiku fazu. Takoer je predvidio da e se revolicija desiti spontano, to jesti, dii e se na
inicijativu radnika samih, i dogodit e se u Engleskoj i drugim industrijaliziranim dravama.
Marxova se predvianja, meutim, nisu ostvarila. injenica da se to nee dogoditi postala je
evidentna 30 ili 40 godina nakon njegove smrti. Nije bilo revolucije u Engleskoj niti u drugim
industrijaliziranim dravama; naprotiv, socijalni i ekonomski uslovi za radnike su se poboljali.

Komunistiko svojatanje racionalnosti

je lano
Marksova bi se teorija trebala smatrati jednom od mnogih historijskih greaka poinjenih u
ime drutvenih nauka, i trebala bi samim tim biti naputena. Ali to nije bio sluaj. Grupa
pojedinaca koji su se nazvali Marksistima pokuavala je, s potekoama, da aktuelizira Marksovo
neosnovano predvianje. Iako se revolucija za koju je Marks predvidio da e se dogoditi spontano"
nikada nije dogodila, Marksisti su traili nain da iniciraju revoluciju kroz odreene organizacije
koje e ostvatiri taj cilj vojnom silom. Najznaajniji marksist koji je pokuao revidirati Marksovu
teoriju i iznai izgovore za njegova nerealizirana predskazanja, bio je Lenjin.
Lenjin je tvrdio da se revolucija nee odigrati u razvijenim dravama poput Engleske, ve u
neindustrijalizovanim dravama kakva je Rusija. Govorio je da e komunizam tu biti uspjean i da e
se odatle poeti iriti po cijelom svijetu. Da bi ostvario svoj san, proveo je mnogo godina i unutar i

izvan Rusije, pripremajui se za revoluciju. Prilika za njega da doe na vlast se pojavila u zbrci koju
je uzrokovao Prvi svjetski rat.
Lenjinove pretpostavke, ba kao i Marksove su propale. Niti je sistem koji je osnovao bio
uspjean niti se komunizam rairio po cijelom svijetu. Danas je Sovjetski savez koji je Lenjin
osnovao otjeran u prolost a komunistiki sistem koji je nametnuo u onim dravama koje je okupirao
sruen je u svakoj od njih. Ope je prihvaeno da je komunizam bio najvei i najneuspjeniji
politiki eksperiment dvadesetog stoljea.
Da je marksizam pogrean dokazano je, ne samo njegovim neispunjenim predvianjima i
padom sistema koji je stvorio, nego i obaranjem filozofije na kojoj je zasnovan. Bazine
pretpostavka ove materijalistike filozofije, koja je osnova marksizma, diskreditovana je naunim
otkriima dvadesetog stoljea. Na primjer:
1. Materializam tvrdi da je univerzum postojao oduvijek i da materija, samim time, nije
stvorena. Ali Big Bang teorija koja je prihvaena u 20. stoljeu ukazuje da su materija i vrijeme
stvoreni od niega. Ova teorija propagira da je svemir nastao od niega prije 10-15 milijardi godina,
pojavljujui se kao iznenadna i malena aktivnost nitavila. Drugim rijeima, istina koju otkriva "Big
Bang" teorija je da se nita nije dogodilo sluajno; da je postojala aktivnost nitavila i nakon te
aktivnosti, pojavili su se materija i vrijeme. Ova teorija potpuno diskreditira materijalistike tvrdnje i
dokazuje da su materija, vrijeme i prva aktivnost Boije djelo.
2. Materializam tvrdi da su materija i vrijeme oboje apsolutni to jeste da su postojali
odubjek, nepromjenjivi i stabilni. Meutim Einsteinova teorija relativiteta je dokazala da materija i
vrijeme nisu apsolutni, ve je to tek percepcija subjekata koja je opet promjenjiva.
3. Materializam tvrdi da ljudske mentalne funkcije i kapaciteti mogu biti svedeni na
materiajalno objanjenje. Meutim, otkria modane aktivnosti su pokazala da postoji nekoliko
mentalinih funkcija koje ne odgovaraju osobinama mozga, i dokazali da ljudski mentalitet postoji i
izvan materije, te da pripada duhu."
4. Materializam tvrdi da iva bia nisu stvorena ve da su naslala, kako Darvinova teorija
evolucije tvrdi, sluajno. Ova je tvrdnja pobijena naunim injenicama otkrivenim u dvadesetom
stoljeu, i sad je jasno da postoji neporeciv dizajn u ivim biima koji upuuje na injenicu da je
Bog stvorio cjelokupan ivot.
Ako neka ideologija tvrdi da je racionalna ali da ne podrava preispitivanje razloga ili nauku
ili ak, da oite injenice nisu same po sebi dokaz svoje validnosti, onda takva ideoloka tvrdnja
mora biti oborena. Oni koji su usvojili takvu ideologiju moraju je podvrgnuti razumnom rasuivanju,
kako bi otkrili njenu neistinitost te je potom i napustili. Da su komunisti bili ljudi koji su koristili
logiku i zdrav razum umjesto to su ivjeli pod utjecajem bajkovitog okruenja, komunizam bi bio
diskreditiran stotinu puta do sada.
Iz razloga to temelji konunizma lee na romantizmu, oni koji ga nastavljaju propagirati ine
to nasuprot upozorenjima razuma i nauke, i u stanju su ga braniti jedino zatvorenih oiju pred
injenicama da je to zastarjela ideologija. Ve kada je ustanovljeno da osnovne pretpostavke
marksizma nee biti ostvarene, trebalo ga je ostaviti po strani. Meutim, nije naputen.

Revolucionarni pokreti su pokrenuti po cijelom svijetu, pokuavajui na taj nain silom ostvariti
marksistike snove, koristei se graanskim ratom, gerilom i teroristikim napadima.
Sovjetski savez i cijeli Istoni blok su srueni, Crvena Kina je usvojila kapitalistiki
ekonomski sistem. Meutim, kounizam jo nije naputen. ak i danas, irom svijeta komumisitke
organizacije nastavljaju svoje aktivnosti. Uprkos injenici da moraju znati da je revolucija o
kojoj govore fantazija, nastavljaju prolijevati krv, samo da ne bi bili prisiljeni napustiti
komunizam. Mahnito spaljuju sebe i svoje drugove dok pjevaju komunistike mareve, romantino,
slijepo i tvrdoglavo se drei svoje zastarjele ideologije.
Ovo ukazuje na to da komunizam nije ideologija bazirana na razumu i da oni koji je se dre
rade to iz nekih raloga koji nemaju veze sa razumnim uvjerenjem. Mnogi bi pomislili da je razlog
takve posveenosti komunizmu fanatizam, licemjerje ili opsesija onim to naivaju "idee fixe."
Tokom daljnjeg istraivanja postaje oito da ispod takozvanog fanatizma lei ogroman utjecaj
romantizma. To jest, komunizam takoer vue svoju snagu iz arolije romantinosti.

Primjeri komunistike romatninosti

Inicijalno, ljudi su inae nesvjesni komunistikog romantinog duha jer komunisti uvijek
govore u terminima nauke, filozofije i razumnosti. Meutim, komunisti razvijaju svoje ideje iz
ograniene prerspektive. Zapravo, oni slijepo odbijaju one naune pronalaske koji se ne uklapaju u
njihove cijeve, kao to je "buroazija." Staljin je ak otiao do take da sistematizira predrasude
stvarajui apsurdnu razliku izmeu "buroaske" i "proletarijatske" nauke.
S druge strane, ako pogledamo detaljno komunistike publikacije, magazine, poeziju ili
mareve, otkrit emo da je njihova ideologija vrsto vezana za romantinost. Oni su idealizirali
odreene ideje, razvijajui pretjerano emotivnu povezanost s njima. Najvanija od tih ideja je
svekako revolucija.
Za komuniste, revolicija je kraj svakog zla i poetak svakog dobra. Oni su beznadeno
zaneseni fantazijom za koju znaju da se nikada nee ostvariti. Ni ne pokuavaju da razumno
razmotre svoju ideju revolucije, niti se pitaju, na primjer: Iz kojih razloga mi trebamo udjeti za
revolucijom? "Koje je opravdanje revolucije u kojoj e masa nevinih ljudi biti ubijena i u kojoj e
patiti kompletno drutvo? Mogu li se poboljati uslovi ivota siromanih bez revolucije?" "Kako
e to utjecati na ekonomiju? Kako e se onda upravljati dravom, kako e se rjeavati njeni
unutranji sukobi i kako e se zatiti od spoljnjih prijetnji?
Komunista ne smatra da ova pitanja imaju ikakvog znaaja; njegov jedini cilj je revolucija.
Ako je u situaciji da da odgovor na bilo koje od ovih pitanja onda e citirati tipinu i eto
ponavljanu frazu iz Lenjinove knjige, nekog djela Staljina ili Maoa, ali on sam nee razumno
razmisliti o odgovoru na ova pitanja. Ono to ga najtjenje vee za ideju revolucije je emotivna
poema ili sa strau napisana pjesma mara koje opjevavaju revoluciju. Komunistika literatura
eto govori o lijepoj dravi prekrivenoj cvijeem i crvenom Suncu na horizontu." Zapravo, veza
izmeu komuniste i njegove ideje o revoluciji moe se usporediti sa romantinom ljubavnom
priom. Postoje komunistiki govori na univerzitetima, sajmovima knjiga i kulturnim centrima; ako
odete i u jedno od njih ili u komunistiki bar ili kafi, tamo ete pronai mnoge simbole koji se

koriste da bi se podstakao ovaj totemizam. Posteri monog proleterijata koji kida svoje lance,
figure sa stisnutim akama, revolucionarne pjesme o borbi do smrti za socijalizam, najei su
simboli romanantike komunizma.
Ovakav romantizam je takoer ponekad reflektiran i kroz komunistike odore. Mladi
komunista se esto moe vidjeti kako nosi maslinastu jaknu i beretku, identificirajui se tako sa
latinoamerikim gerilcem Che Guevarom, i bez sumnje u svojoj sobi e, meu linim stvarima, imati
i poster "Che-a." Jedina razlika izmeu njega i tinejdera romantino opsjednutog nekom pop
zvjezdom je u tome kakvu je zvjezdu odbrao; on nije muziar ve gerilac.
Jo jedan zanimljiv primjer komunistikog romantizma za razmotriti je njihovo ogromno
oduevljenje nanoenjem sebi boli i izazivanjem saaljenja drugih ljudi. Na primjer,
komunistiki militant e zapoeti trajk glau" u zatvoru, spreman da se izgladni na smrt kako bi
postigao neki patetini cilj. S jedne strane, osjea zadovoljstvo bolom koji mu to izaziva i uiva
suosjeanje drugih koji ale njega i njegov zavjet, a sa s druge strane, on je ponosan injenicom da
e biti priznat meu svojim prijateljima kao "heroj."
Romantino zadovoljstvo koje komunisti osjeaju zbog svog bola ponekad dosee visok
nivo. Komunisti su poinilli neka od zastraujue divljih djela u toku svojih demonstracija; na
primjer, spaljivali su se, vezivali su odreen broj svojih lanova na eljezne reetke, posipali ih
zapaljivim tenostima i palili ih pjevajui komunistike mareve dok su gorjeli. Od ovakvih prizora
militanata koji izvode bezumna djela divljatva nema mnogo razlike u odnosu na skupove nacista;
svi oni prolaze kroz pomraenje svjesti i uma i bivaju zarobljeni emocionalnim i psiholokim
transom.
Samo zbog tvrdoglavosti mogue je da komunisti ostanu vrto pri svojoj ideologiji, znajui
da njene ideje nikada nee biti implementirane. Ova slijepa posveenost ideologiji demostrira se
razmetanjem poput: Nije me briga je li pogreno, niti da li smo uspjeni ili ne, ja sam komunist i
takav u umrijeti. Sigurno se razumna osoba tako ne bi ponaala. Ova slijepa posveenost je vrsta
ludila koja se manifestuje u opsesivnoj elji ovjeka ili ene koji su ponieni od strane onoga to su
voljeli, ali uprkos tome oni odbijaju da to prestanu voljeti.
Time je ukazano da komunizam jednostavno predstavlja element oruja romantizma koji
ejtan koristi da ukrade ljudima razum i da ih udalji od vjere u Boga. Uprkos tvrdnji da je racionalna
filozofija i ideologija, kominizuam obiluje idejama koje su u suprotnosti i sa prostim razumom i
naukom. Barem je sada okonano stoljee tokom kojeg su komunisti nastavljali da tvrdoglavo brane
svoju ideologiju, jasno ukazujui da se radi o romantinoj posveenosti cilju.

ROMANTIZAM U IME RELIGIJE

A kada urade neko runo djelo, govore: "Zatekli smo pretke nae da to rade, a i Allah
nam je to zapovijedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade runa djela! Zato o Allahu
govorite ono to ne znate?" (Kur'an, 7:28)
I ako nije u potpunosti razvijen kao samostalna ideologija, romantizam je vie utjecaj koji se
reflektuje na nekoliko drugih ideologija, nudei im emotivne kvalitete koji im omoguavaju da
ljudima ukradu racionalnost. Osim to je prodrla u potpuno nevjernike i perverzne ideologije kao
to su faizam i komunizam, takoer se ponekad manifestuje i pod krinkom religije.
Prije nego nanemo ovu temu, od iznimne je vanosti razjasniti nekoliko stvari. Pokret koji
za sebe tvrdi da je religijski ne mora u stvarnosti i biti takav. S tim u vezi, u prolosti je bilo mnogo
pojedinaca, grupa i ideja koje su, djelujui prividno u ime Boga i religije, imale namjeru nanijeti
tetu religiji i vjernicima. Bog nam daje primjere takvih pokuaja u Kuranu, na primjer, kada je
jedan kriminalac pokuavao ubiti jednog od Boijih poslanika, poslanika Saliha. Dok je kovao plan,
on i oni koji su radili s njim su se odluili zakleti Bogom:
"Zakunite se najteom zakletvom, Bogom, jedan drugome" rekoe "da emo nou
njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbliem krvnom srodniku rei: 'Mi nismo
prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo." (Qur'an: 27:49)
Oni pagani koji su se protivili poslanicima eto su ih optuivali da izmiljaju lai protiv
Boga, istiui tako da oni sebe smatraju vjernicima i bogobojaznima. (Kur'an, 42:24) Na primjer,
faraon, koji je bio perverzan do te mjere da je tvrdio da je on sam bog, rekao je Musau:
... "Pustite vi mene" ree faraon "da ubijem Musaa, a on neka trai pomo od
Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vau ne izmijeni ili da u zemlji nered ne
izazove.". (Kur'an, 40:26)
Ovo ukazuje na injenicu da je mogue biti iskvaren i provoditi perverzna djela u ime i pod
krinkom religije, a romantizam je na samom vrhu liste onih iskvarenosti kaje se smatraju
religijoznima ali u stvari ni na koji nain nisu s njom povezane.
Da bismo razumjeli kako se romantizam zabunom uzima za religiju , potrebno je potpuno
razumjeti ideju iskrenosti. Iskrenost predstavlja injenje neega da bi se steklo jedino Boije
zadovoljstvo. Ako se neto zaista ini potpuno iskreno, Bog to posmatra kao akt oboavanja. Na
primjer, molitve, post, davanje milostinje, rad u ime Boga i svaki drugi akt sluenja, posmatrat e se
kao djela oboavanja Boga samo ako su poduzeti s ciljem dobivanja Boijeg zadovoljstva.
Oboavanje koje se ini bez iskrene namjere da se pridobije Boije zadovoljstvo nije vrijedno prema

onome to Bog navodi u Kuranu: "A teko onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju
kako treba ne izvravaju, koji se samo pretvaraju " (Kur'an, 107, 4-6)
Ovo je takoer oito i u rijeima Poslanika Muhammeda, koji je rekao: Bog prihvata ona
djela koja su uinjena iskljuivo zbog Njega i kojima se imalo namjeru traiti Boije
zadovoljstvo."12
Ovim sredstvima romantizam iskrivljuje religiju. Usmjerava religiju u one svrhe koje ne
podrazumijevaju sticanje Boijeg zadovoljstva; predstavlja religiju kao emotivno iskustvo u kojem
ljudi mogu zadovoljiti svoje emocionalne potrebe, a ne kao ponaanje kojim se zasluuje
zadovoljstvo Boga;
Pomuivanjem ove suptilne, ali ipak jako bitne razlike, romantizam navodi ljude da potpuno
pogreno razumiju religiju, to za rezultat ima mistinost. Kada ljudi ne uspiju razumijeti religiju kao
pokornost Bogu, i ponu je posmatrati kao sredstvo za psiholoko uzbuivanje onda se pojave
brojne mistine prakse koje ih potapaju jo dublje u ovaj pogrean pristup.
Kada poredimo romantiziranu religiju sa religijom koju je Bog objavio u Kuranu,
uoavamo brojne razlike:
1. U Ku'ranu, Bog nareuje ljudima da koriste svoj um, da razmiljaju, da razmotre ta je sve
Bog stvorio i da na taj nain pronau vjeru. Meutim, romantiki pristup religiji iskljuuje
razum; ne navodi ljude da koriste svoj um, ve naprotiv, ohrabruje ih da uopte ne
razmiljaju.
2. U skladu sa romantinim poimanjem religije, esto je poeljno i preporuljivo da
osoba sama sebe zlostavlja i nanosi si povrede. Na primjer postoje krani koji smatraju da se,
raspinjui sami sebe na kri, pribliavaju Isau. U pojedinim orjentalnim religijama, kao to je
budizam, izgladnjavanje, spavanje na neudobnom mjestu i drugi oblici samortvovanja
predstavljaju put u svetost pojedinca. Meutim, u Kuranu nema apsolutno niti jedne ideje koja bi
mogla motivirati osobu da sama sebi uzrokuje bol. Ovaj ajet iz Kurana jezgrovito opisuje ovo
deformisano romantiarsko shvatanje: "Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi
je sami sebi ine." (Kur'an, 10:44)
Ukratko, prema romantiarskom pristupu, religija je neto to podrava tendencije
pojedinaca da idealiziraju, da ne razmiljaju, da budu nostalgini, da sami sebi nanose povrede i da
budu autodestruktivni. To je sistem protivborbe koji se sastoji od vjerovanja i prakse koja je potpuno
strana religiji.
Umjesto da ue ta Bog od njih trai i da ive u skladu s time, ljudi preferiraju da nastave sa
tradicionalnim pristupom religiji, ponaanju i stereotipskom nainu razmiljanja koje su naslijedili
od svojih predaka. Ne ive svoje ivote u skladu sa racionalnim procjenama uvjeta koji ih okruuju,
ve se pridravaju istih, starih, tradicionalnih ablona razmiljanja i ponaanja. To je razvrat na koji
je Bog upozorio u mnogim Kuranskim ajetima. Evo nekoliko primjera:

A kada im se kae: "Pristupite onome to Allah objavljuje, i Poslaniku!", oni

odgovaraju: "Dovoljno nam je ono to smo od predaka naih zapamtili." Zar i ako preci
njihovi nisu nita znali i ako nisu na Pravome putu bili?! (Kur'an, 5:104)
A kada urade neko runo djelo, govore: "Zatekli smo pretke nae da to rade, a i Allah
nam je to zapovijedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade runa djela! Zato o Allahu
govorite ono to ne znate?" (Kur'an, 7:28)
A kad im se govori: "Slijedite ono to vam Allah objavljuje!" odgovaraju: "Ne, mi
slijedimo ono to smo zapamtili od predaka naih." Zar i onda kad ih ejtan poiva na patnju u
ognju?! (Kur'an, 31:21)

Zakljuak
Ako osoba eli biti u mogunosti da prakticira religiju kakvu Bog eli da prakticira, onda se
ona mora udaljiti od movare romantizma. Kao to je On i naredio u slijedeem ajetu: " To je zato
to Allah postoji, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju ne postoje, i zato to je Allah uzvien
i velik." (Kur'an, 22:62), Bog je Stvaran, i da bi razumjela to osoba mora biti realist. Oni koji su
orobljeni romantinim idejama, s druge strane, pod utjecajem su ili perverznih ideologija, kao to je
romantini nacionalizam ili komunizam, ili su izgubili vezu sa mudrou i iskrenou zbog
romantinog interpretiranja religije, ili su opet pod utjecajem svojevrsne romantine ideje o ljubavi
koju emo preispitati u narednim poglavljima ove knjige.
ak i kada bi takvi pojedinci koji su pod utjecajem ovog naina razmiljanja i poeli
prakticirati religiju, nedostajalo bi im mentalne stabilnosti da ostanu istrajni zbog nesigurnog stanja
duha koje im je uzrokovao romantizam. Postoji mnotvo pojedinaca koji ponu prakticirati religiju
inspirisani sa nekoliko romantinih ideja, ali jako brzo odustanu i vrate se nevjernikom ivotu.
Meutim, Bog nareuje ljudskim biima:
On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih, zato se samo Njemu klanjaj
i u tome budi istrajan! Zna li da ime Njegovo ima iko? (Kur'an, 19:65)

ISTINSKA MUDROST KOJA PROIZILAZI

IZ VJERE
doao vam je poslanik Na da vam ukae na mnogo ta to vi iz Knjige krijete, i
preko ega e i prei. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upuuje na
puteve spasa one koji nastoje stei zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na
svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (Kur'an, 5:15-16)
U nastavku ove knjige preispitat emo uinke romantizma na na svakodnevni ivot. Prije
nego zaponemo s ovom temom, meutim, moramo detaljnije pojasniti znaenje pojma mudrost
koji smo spominjali tako eto do sada u ovoj knjizi.
Vana je razlika izmeu mudre i inteligentne osobe, a eto se zanemaruje. To je kljuna
greka. Tije inteligencija se generalno koristi u naem drutvu kada se misli na kvlalitet iste
mentalne sposobnosti i u mnogome je drugaija od mudrosti.
Mudrost je osobina vjernika koji ima sposobnost da prepozna suptilne znake Boga u svemu
to je On stvorio, omoguavajui mu da razumije svijet oko njega. Ali svaki pokuaj da je ove stvari
sagledavaju samo sa aspekta sposobnosti mozga da procijeni vezu izmeu uzroka i posljedice
osuena je na svretak u mehanistikoj i skuenoj percepciji stvarnosti. Inteligencija je osobina
vjernika koji je vrst u svojoj vjeri u Boga i koji ivi svoj ivot u skladu sa uenjima Kuranskih
ajeta. Inteligencija je fizika karakteristika koju posjeduju svi pojedinci ali u varijabilnim
koiinama, dok je mudrost osobona koja je svojsvena jedino vjernicima. Onima koji nemaju vjere
nije ni podarena vrlina mudrosti.
Mudrost omoguava vjerniku da ispravno koristi mentalne sposobnosti, rasuivanje i logiku,
time najsveobuhvatnije iskoristavajui svoje vrline. Pojedinac bez mudrosti, bez obzira koliko je
inteligentan, osuen je da u nekom momentu zapadne u pogreno razmiljane ili u loe
procjenjivanje. Ako ispitamo miljenja filozofa nevjernika kroz historiju, prepoznat emo da su
isticali razliite, pa ponekad i dijametralno suprotne poglede na jednu te istu temu. Uprkos injenici
da su bili visoko inetligentni ljudi, nisu imaju vjere; iz tog razloga nisu ni bili dovoljno mudri niti
spospobni da u potpunosti stignu do istine, i neki su od njih zaista povukli ovjeanstvo u ogromne
zablude. Moemo pronai nekoliko takvih primjera u skorijoj historiji. Mnogi filozofi, ideolozi i
govornici kao to su Marx, Engels, Lenin, Trotsky, uprkos injenici da su bili jako inteligentini,
uzrokovali su katastrofe koje su se obruile na milione ljudi, iz razloga to nisu bili u stanju da
korite svoje umove ispravno. Mudrost, meutim, obezbjeuje mir, blagostanje i sreu i ukazuje na
put kojim se to postie.
Inteligencija nam, izmeu ostalog omoguava da razmiljamo, formiramo percepcije,
fokusiramo nau panju i da se bavimo praktinim aktivnostima. Ali, uz sve to, mudra osoba takoer
posjeduje duboko razumijevanje onog to je nedostino pukom inteligencijom, i posredstvom toga je

u mogunosti da razlikuje istinu od neistine. Dakle, mudra osoba ima daleko superiornije gledite
nego samo inteligentna osoba.
Izvor mudrosti, kao to smo ve pomenuli, je duboko ukorijenjena vjera i Bogobojaznost.
Oni koji se boje Boga, paze na Njegove naredbe i propise, postaju prirodno obdareni ovom
superiornom spoznajom u vidu Boijeg blagoslova. Ali, iako se ova osobina lahko stie vrlo je malo
onih koji su njome obdareni. Ovaj uvjet, koji je Bog objavio u Kuranu rijeima " i veina njih ne
razmilja." (Kur'an, 5:103), proizilazi iz injenice da veina ljudi ne vjeruje ispravno i ne ostavlja
prostora za Kuran u svojim ivotima.
Mudrost koju je Bog podario onima koji Ga se boje i koji ive svoje ivote u skladu s
Kuranom, donose posveenom vjerniku mnoge prednosti u odnosu na nevjernika. Osnovne
komponente ove mudrosti su vjernikovo znanje da Bog sve vrijeme kontrolie sve stvari, njegova
svjesnost da se sve, do najsitnijih detalja, dogaa i nastaje u skladu sa sudbinom koju Bog predodredi
i svjestan je da je on sa Bogom u apsolutno svakom trenutku. Pri tome, mudrost omoguava da se
vjernik lahko prilagoava na izmjenjene uvjete i situacije.
Otrina vjernikove spoznaje i razumijevanja, njegova pozornost i svjesnost, njegova
superiorna analitika sposobnosti, dobro ponaanje, jak karakter i mudrost u rijeima i djelima su sve
prirodni produkti njegove mudrosti. (za detaljnije informacije potraite Prava mudrosti prema
Kuranu Haruna Yahye)
Razmislite kada bi izvanredne osobine koje smo upravo opisali kao osobine pojedinca,
pripadale jednom drutvu kao cjelini. Zamislite prednosti koje bi to donijelo drutvu koje bi formirali
pojedinci koji korite svoj um u svemu to govore, u svakom potezu koji naprave, u svakoj odluci
koju donesu i u svakom problemu koji preuzmu da rijee; zamislite atmosferu koja bi postojala u
drutvu formiranom od mudrih pojedinaca zaista, svima su nam potrebni mudri ljudi u blizini da
nam obezbjede udobnost, zdravlje, sigurnost i spokoj. Nadalje, postojanje mudrih pojedinaca je
neophodno kako bi se izbjegao haos zabune i bezvlae, te kako bi se pronala rjeenja problema iz
kojih ovakve stvari proizilaze. Uzimajui ovakve stvari u obzir, jasno je da je klju svakog problema
u identificiranju naina da se isti mudro rijei.
Nesumnjivo, mudrost je najvanija osobina koju neko moe imati. S njom on dobiva mnogo
vie prednosti od bilo koga drugog jer prema moralu koji vjera utemeljuje, nema uzvienijeg cilja za
njega od postizanja Boijeg zadovoljstva. Kroz svoj ivot takva osoba pokazuje osobine pravog
vjernika kao to je i napisano u Kuranu: on titi potlaene, brine se za beskunike, usamljene i one
koji su u nevolji, osjea odgovornost da se ispravno i pravedno postupa i ne tolerie da je iko gladan.
Njegova mu mudrost omoguava da primjeni ono to je nauio iz Kurana na svoj vlastiti ivot i da
razvije osjeaj savjesnoti prema drutvenim odgovornostima. Svi mi tragamo za ljudima koji korite
svoje umove da pronau rijeenja za probleme, da primjene prikladne mjere, da savjetuju i
preporuuju, i koji demonstriraju mudrost u onome to kau i u onome to napiu. Dakle, mnogo se
koristi moe dobiti iz rijei i djela takve osobe.
Kada jednom shvatimo vanost mudrosti, nije nam teko da shvatimo ni opasnosti s kojima
emo se susresti u njenom nedostatku. Te opasnosti su prijetnje, kako pojedincima, tako i drutvima
u cjelini i korisno je upoznati se sa problemima na koje se nailazi u nedostatku mudrosti.

Jedna od najveih prepreka mudrosti je duhovna iskrivljenost o kojoj smo govorili u

prethodnom poglavlju ove knjige: romantinost ili drugim rijeima sentimentalnost.

Uobiajena sentimentalnost
Definirali smo sentimentalnost kao djelovanje pojedinca ne u skladu sa istinom koja se
percipira mudrou i razumom, ve u skladu s njegovim emocijama. Sentimentalnost je duhovno
oboljenje prisutno u svakom lanu ateistikog ili paganskog drutva, iako je generalno usmjereno da
na ljude utjee drugaije; neki su ljudi emotivniji od drugih. Nemogue je da pojedinac koji nije
zainteresiran za Kuran ili koji ne ivi u skladu sa religijom, sauva sebe kandi romantizma.
Sentimentalizam moe jedino biti iskorijenjen mudrim ponaanjem, to jeste ponaanjem u skladu sa
moralnim uenjima Kurana. Dakle, nemogue je da neko ko ne gradi svoj ivot u skladu sa
Kuranom, kako smo ranije i rekli, efektivno koristi svoj um.
Uprkos tome to se zapravo radi o duhovnoj bolesti, sentimentalnost je veoma uobiajena
mjera u neukim drutvima prema kojoj se odreuje da li je neko ili nije dobra osoba. Utjecao je na
veinu dodue veinu neinformiranog drutva, do te mjere da se neko na koga lahko ne utjeu
romantina osjeanja veoma brzo etiketira kao nemirlosrdan i bezosjeajan.
Moe li sentimentalnost biti tako nevina i bezopasna kao to se misli da jeste? Ako
sagledamo ovo pitanje i damo realistian odgovor, otkrit emo injenicu da je sentimentalnost povod
za neke zaista strane stvari. U prethodnim poglavljima ove knjige vidjeli smo jasne efekte
sentimentalizma u socijalnoj sferi ali isto tako tetno djeluje na svakodnevni ivot. Sentimentalizam
je bio jedan od razloga za albe mnogih ljudi u vezi sa brojnim problemima za koje ne uspjevaju
pronai rjeenje.
Meutim, zato to su rjeenje svakog problema i izlaz iz svake potekoe dati u Kuranu, oni
pojedinci ili drutva koja ga koriste kao vodilju uivaju sve prednosti koje mudrost moe priutiti.
Drugim rijeima, oni uivaju u blagodatima mudrosti:
doao vam je poslanik Na da vam ukae na mnogo ta to vi iz Knjige krijete, i
preko ega e i prei. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upuuje na
puteve spasa one koji nastoje stei zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na
svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (Kur'an, 5:15-16)
Jo od vremena kad smo bili djeca, navikavani smo da traimo ljude koji mogu plakati zbog
bilo ega, od nepravednog djela o kojem itaju u novinama, do prizora gladne osobe na televiziji.
Kada ih vidimo kako izraavaju svoju tugu zbog drugih, pretpostavimo da imaju dobru savjest, dok
je takva emocionalna reakcija zapavo bez ikakvog efekta osim pukog proljevana suza i svaljivanja
krivice, a sama ne nudi nikakvo konstruktivno rjeenje. Ono to takva emocioalna reakcija ne
pokazuje je aktivan i involviran interes za dobrobit onih koji pate. Ovakva osoba uiva plaui i
alei nekog drugog ko pati ali ne ini nita da bi mu pomogla. Podsvjesno, oni preferiraju da ive u
stanju apstraktne sentimentalnosti. Intrigantno je to to takve osobe mogu samo biti ophrvane

psimizmom, beznaem, tugom, potitenou, depresijom i svim ostalim negativnim osjeanjima koja
je ejtan nametnuo svijetu posredstvom sentimentalizma.
Postoji jo jedan aspekt ove teme koji treba razmotriti: ako bi im neko predloio da, umjesto
to liju suze ispred tv-a, ustanu i uine neto, nita time ne bi postigao. Pokuali bi se izvui
smiljajui izgovore kao to su "A ta se tu moe uiniti?" ili "ta ja sam mogu uiniti?"
Emotivni ljudi doprinose pesimizmu sugerirajui da je problem prekomplikovan da bi se
rjeio i time to svoje beznae prenose i na druge koji su poput njih.
Mnoge dobre karakterne osobine gube svoju vrijednost kada se stavljaju u kontekst
sentimentalizma do mjere da to ak postaje i opasno. Na primjer, saosjeanje je karakterna osobina
koju Bog ohrabruje u Kuranu, ali biva zlouportijebljena od strane emotivne osobe koja ali onoga
ko ugnjetava druge, pravda njegova djela i tolerie njegovu beskrupuloznost. Suprotno tome, mudra
osoba ne moe nikada vidjeti opravdanje u nekom stavu, ponaanju ili miljenju samo zato to ih
posmatra u kontekstu sentimentalizma. To je zato to sve dok se emotivni temperament njeguje u
dui, njegovi podmukli aspekti mogu izbiti na povrinu bilo kada, ovisno od okolnosti i sredine.
Dakle, neophodno je da se istakne razlika izmeu osjetljivosti i empatije s jedne strane, i
emotivnosti s druge. U Kuranu, Bog razjanjava da biti "osjetljiv, saosjeajan i njean" jesu osobine
koje se najbolje primjete kod poslanika. Sentimentalzam je upravo suprotno od moralnog stava koji
se preporuuje u Kuranu. Vjernici nisu sentimentalni, ve su suosjeajni i humani. Drugi rijeima,
oni si trezveni pojedinci superiorne mudrosti koji posjeduju jake karakterne osobine. U Kuranu,
Bog govori o dobrim moralnim osobinama poslanika Ibrahima: " Ibrahim je zaista bio strpljiv,
saosjeajan i mnogo se kajao." (Kur'an, 11:75)
Ne smije se zaboraviti da emotivni ljudi samo ale druge; oni se ne trude da im pokuaju
pomoi da prevaziu potekoe, niti da pronau rijeenje za njihove probleme. Meutim, neko ko
posjeduje saosjeanje kakvo je Bog naredio uinit e sve to moe da pomogne drugim osobama da
pronau rjeenja za svoje probleme i poduzeti neophodne mjere da ih oslobodi njihovih potekoa.
Ovo je ispravno saosjeanje i ljubav.

Kako sentimentalizam zamagljuje mudrost?

Svi su stvoreni sa osjeanjima kao to su ljubav, saosjeanje, milost i strah. Posjedovati ova
osjeanja znai biti ovjek. Ono to elimo naglasiti je da, u cilju voenja zdravog i izbalansiranog
duhovnog ivota, neophodno je da dri svoje emocije pod kontrolom i da ih usmjerava u skladu sa
svojom vjerom i mudrou. Na primjer, ljubav je data ovjeanstvu da bi je mogli najvie pokaivati
Bogu, Koji ij je stvorio od niega, Koji nas opskrbljuje, daje nam raznovrsne blagoslove i koji nam
je obeao vjeni ivot ispunjen sreom. Takoer, ljubav je emocija koja se mora usmjeriti prema
onima koji vole Boga i koje Bog voli, znai prema vjernicima. Osoba koja je voljena zbog svoje
blizine sa Bogom, njegove bogobojaznosti i njegove brige da zatiti Njegove odredbe. Svi ovi oblici
ljubavi usmjereni su prema Bogu i prema onim predmetima u kojima se se manifestuju Njegove
osobine. Zapravo, za vjernika da osjea ljubav prema Boijim neprijateljima i neprijateljima Njegove
vjere, Kuranom je zabranjeno.

Isto tako, Bog je naredio svojim vjernicima da se ne boje niega i nikoga osim Njega, jer sve
i svako postoji pod Njegovom vlau. Osim Boga nema ni moi ni sile, dakle, nema drugog bia
koga bi se trebalo bojati osim Njega.
Uzet emo osjeaj bjesa za na slijedei primjer. Bjes je emocija koja slabi vjernikovu
odgovornost prema svjim prijateljima ljudima i navodi ga da poduzima djela protiv nepravde, protiv
neprijatelja Boga i religije i protiv ugnjetavanja. Meutim, kada se vjernik ponaa u smislu
odgovornosti, to ini pametno, odmjereno i u skladu s moralom. Vjernik se nikada ne ponaa
nepravedno ili nemilosrdno, niti je osvetoljubiv ili kako Kuran nalae, on nikada ne uzvraa na
nepravdu nepravdom, niti na okrutnost okrutnou.
Meutim, ako se osoba ponaa u skladu sa svojim osjeanjima moe se razbjesniti ak i ako
najsitnija stvar nefunkcionie ili ako se stvari ne odvijaju onako kako on eli, ili ako neko ne ini ono
to bi on elio, te moe najednom eksplodirati od bjesa. Zbog njegova unutranjeg bjesa, njegovo
rasuivanje i gledite mogu najednom postati zamagljeni, i on moe svakog momenta uiniti neto
nesmotreno.
Kao to smo i vidjeli, ljudska bia moraju usmjeravati emocije koje im je podario Bog u
skladu sa Boijim odredbama. Odnosno, ne smiju gajiti strah ni ljutnju, niti ljubav koja nije u
skladu sa Boijom voljom. Ako to ipak budu inili, nee biti od onih koji prate put koji je Bog
odredio, ve e pratiti put koji im njihove emocije budu nalagale. To nije nita drugo do
idolopoklonstvo.
Kada takve emocije nastanu u ljudima, a nisu kontrolisane mudrou, oslobaa se
sentimentalnost i poinje prevladavati njihovim ponaanjem, govorom, djelima, mislima i njihovim
generalnim pristupom stvarima. Kada se desi takav sluaj, ta se osoba potpuno okree od mudrosti i
prihvata tiraniju emocija. Kod takvih ljudi emocije izvru intelekt i pomrauju um.
Bez obzira na kriterije propisane Kuranom, oni se iskljuivo posveiju osobi u koju su
zaljubljeni, ili se zaista boje svog efa, supruga, supruge ili nekog treeg, ili postaju razjareni zbog
bjesa. Naravno, ne bismo oekivali da neko u takvom duhovnom stanju bude mudar u ponaanju jer
je kod takvih ljudi mudrost zasjenjena razuzdanim emocijama.
Sentimentalizam oduzima ljudima smisao za stvarnost. Jedan od najoitijih znakova
emotivne linosti je elja da ive u svijetu odvojenom od stvarnosti; oni kao da ive u svijetu snova
sa veoma tankom vezom sa stvarnou. Umjeto razuma i logike, oni biraju emocije, a umjeto
stvarnosti oni biraju snove i fantazije. Dakle, nemogue je razgovarati ili raspravljati se sa njima o
neemu jer oni niti mogu primiti niti dati bilo kakvu uputu ili savjet. Istina je da je sentimentalnost
blagi oblik mentalnog poremeaja koji psihijatri naivaju izofrenija. (ljudi koji boluju od
izofrenije odsjeeni su od stvarnosti i ive u svom vlastitom svijetu)
Emotivna osoba se moe uporediti s nekim ko plae dok gleda film na tv-u jer je toliko
odvuen iz stvarnosti da saaljeva i ak oplakuje glumca koji pati u filmu, iako glumac dobiva novac
za igranje svoje uloge a njegov privatni ivot moe biti prepun raznih vrsta moralnih izopaenosti.
To je stanje u koje mudra osoba nikad ne bi zapala i ukazuje jasno do kojeg stepena sentimentalni
mentalitet moe odvui osobu od stvarnosti i kako daleko je moe potopiti u nesuvislo razmiljanje
koje se kasnije reflektira na njegov svakodnevni ivot.

Svjedoci smo injenice da veina emotivnih ljudi samo sjedi kao da su im ruke vezane.
Zadovoljni su tako sjedei i plaui ali ne ine nita kako bi rjeili situaciju kojom su nezadovoljni.
Na primjer, prime vjest da je neki njihov roak imao nesreu. Umjeto da shvate da ak i u tome
mora biti nekog dobra, i saznaju kako mogu biti od neke koristi te ponude svoju pomo, emotivna se
osoba jednostavno onesvjesti i pone plakati. Nee pitati ta je uinjeno za unesreenog, da li je
pozvan ljekar, da li je bilo dovoljno lijekova. On nee pokuati da sazna ta moe uiniti da
pomogne, ve e traiti da njega tjee kao da je on onaj kome je potrebna podrka.
Ili, ako se neko u njegovoj blizini odjednom razboli, umjeto da mu prui prvu pomo i
pozove hitnu on e poeti trati okolo i stvarati paniku svojim budalatinama. Ako ga neko pita ta se
dogodilo, nee mu moi objasniti jer e ga njegova emotivnost sprijeiti da koristi razum i otuit e
ga od drugih ljudi.
Ili, ako se on sam razboli, on e shvatiti da neto nije u redu ali e se plaiti da ode ljekaru
jer bi mu mogao saoptiti da se radi o neemu ozbiljnom. On ne eli da bude nesretan tako da nije
zainteresiran da sazna ispravnu dijagnozu. Tako to nee primiti ispravnu terapiju na vrijeme, to bi
svakako uinio da je bio mudar, on gubi priliku za izlijeenje.
Mogli bismo nabrajati ovakve primjere besmislenih ponaanja da bi pokazali kako takva
iracionalnost vodi do tetnih posljedica koje ponekad mogu odluivati izmeu ivota i smrti. Ovakvi
pojedinci su toliko poremeeni, pod utjecajem ejtane, da stvari koje se deavaju pred njihovim
oima postaju nevane jer oni sami trebaju pomo i ohrabrivanje. Meutim, da su koristili mudrost i
donijeli ispravne odluke u vezi s dogaajima koja su se desila, mogli su pronai rijeenja svih
problema.
Kao to momo i vidjeti, emocionalni pojedinci nisu ljudi koji korite svoj um da iznau
rjeenja problema, oni ne mogu voditi ljude. Upravo suprotno, oni sami trebaju biti voeni i paeni
te tako postaju teret drugima. Na primjer, ako emotivna osoba vidi nekoga kome je potrebna pomo,
umjeto da pomo ponudi nee smisliti nita pametnije da uradi osim da kae Oh, jadan on! ili
neki drugi izraz saaljevanja. U tom sluaju, mudrost je potpuno gurnuta u stranu i pogreno je
oekivati bilo kakvu pozitivnu reakciju od nekoga ko se ovako ponaa.
U Kuranu Bog nam otkriva razliku izmeu takvih ljudi i vjernika:
Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji nita
nema i koji je na teretu gospodaru svome kud god ga poalje, nikakva dobra ne donese. Da li
je on ravan onome koji trai da se pravedno postupa, a i sam je na Pravome putu? (Kur'an,
16:76)
Vjernici ne reaguju na deavanja u skladu sa svojim emocijama ve odmjereno, svojom
mudrou i u svakoj situaciji, kao to je i navedeno u citiranom ajetu nareuju da se postupa
pravedno, to jeste oni se pobrinu da se ispravno i dobro postupa. Poto su ubjeeni da sve to se
dogaa u njihovim ivotima biva tako Boijom voljom, i da, osim onoga to im je Bog odredio, oni
nemaju moi da postignu ita drugo, oni nikada ne gube skromnost koja proizilazi iz njihova

povjerenja u Boga. Oni nikada ne reaguju u urbi niti zapadaju u pesimizam i oaj. Oni znaju da im
Bog moe podariti dobro ak i iz nedae.
Ako poelite da nekog upozorite na posljedice koje sentimentalizam ima na njihov duhovni
ivot, nee vas posluati, od poetka e odbiti ak i da razmotre tu mogunost. Um emotivne osobe
je toliko zatvoren za bilo kakvu sugestiju da e odmah pomisliti kako ju se nepravedno tretira, te se
uvrijediti i zaplakati ili postati ljuta i zatvoriti se u sebe. Dakle, ne moete kritikovati emotivnu
osobu niti joj, jo manje, ponuditi sugestiju ili savjet.
Emocionalizam ini ljude lako uvrjedljuvima. Kao rezultat toga takvi ljudi se boje da iza
svega to im se kae postoji neko skriveno znaenje, te lako pogreno protumae neto ili pretjeruju.
Onda, iz protesta i bez ikakva objanjenja, prestaju da razgovaraju, povlae se i dure kao djeca. Iz
razloga to su ili nesposobni da razmiljaju racionalno ili se boje suoiti se sa istinom, nemogue im
je da budu samokritini ili da poprave svoje greke. Ba kao to smo upravo i pomenuli, ljudi sa
ovakvim psiholokim sklopom interpretiraju svaku rije koja im se uputi kao nepravdu i postaju
uzmenireni, te zbog toga oajavaju i povlae se u sebe. Bog u Kuranu govori o osobama koje same
biraju nesreu za sebe:
dozvae se onaj koji se Allaha boji, a izbjegavae je onaj najgori. (Kur'an, 87:10-11)
Nekoritei se svojim razumom i pristajui na obmane svojih emocija, ovakvi ljudi
dozvoljavaju da njihova mudrost biva zamagljeda svakim danom sve vie i vie. Ako ne poprave
svoje ponaanje, ne mogu nikako pojmiti bit religije, niti ivjeti u skladu sa njenim primcipima.
Emotivna osoba bez mudrosti nema sposobnost rasuivanja niti je stabilna i sabrana uma. U stvari
koja bi bila potpuno jasna vjerniku, emocionalna osoba pronalazi konfuziju i protivrjenost.
Strahovito se bori. Emotivna osoba ne moe razumijeti Kuran, koji je vodilja za one mudre, ona ne
moe prihvatiti savjete iz njega. Ona ne moe shvatiti Boga na pravi nain niti razumijeti skrivene
mudrosti koje lee u univerzumu, ne moe pojmiti razloge za postojanje svijeta, denneta (raja) ni
dehenema (pakla). Ona ne zna ta znai da nema drugog Boga osim Allaha. Svaka ideja u umu
takve osobe, svaka misao, namjera ili cilj, njegovo svako djelo ine idolopoklonstvo.
To je jedna od metoda koju ejtan koristi da bi odvukao ovjeanstvo s Boijeg puta. U
Kuranu Bog nas upozorava da e ejtan korisiti sva sredstva koja bude imao na raspolaganju da
odvue to vie ljudi u dhennem (pakao).
ejtan, prokleo ga Allah, je rekao: "Ja u se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe
odreen broj Tvojih robova, i navodiu ih, sigurno, na stranputice, i primamljivau ih,
sigurno, lanim nadama, i sigurno u im zapovijediti pa e stoci ui rezati, i sigurno u im
narediti pa e stvorenja Allahova mijenjati!" A onaj ko za zatitnika ejtana prihvati, a ne
Allaha, doista e propasti! On im obeava i primamljuje ih lanim nadama, a ono to im ejtan
obea samo je obmana. (Kur'an, 4:118-120)

Onaj ko razumije ove ajete ne doputa ejtanu da ga obmane. On ne upada u emocije ve

svojim mudrou percipira stvarnost jasno i onda djeluje pravedno u skladu s onim to uoi. Ono to
je zbunjujue, kontradiktorno i neobjanjivo nekome iji je um pomraen emocijama, njemu je jasno,
oito i jednostavno jer ima um vjernika. Oni koji ropski podpadnu sentimentalizmu, s druge strane,
odbacuju svoj razum, preputaju se volji i nahoenju ejtane, te nastavljaju svoj put prema vjenoj
patnju kroz blatnjavi put idolopoklonstva.

ROMANTIZAM: KOLEKCIJA
Ako ovjeku milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i
postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on e,
sigurno, rei: "Nevolje su me napustile!" On je doista umiljen i razmetljiv, a samo strpljive i
one koji dobra djela ine eka oprost i nagrada velika. (Kur'an, 11:9-11)
S entimentalinost zatvara um i ini ovjeka podlonim volji ejtane. Koritei
sentimentalnost kao sredstvo, ejtan navodi bezvjerne ljude i drutva kako je njemu po volji na razne
vrste razvrata. Osvrnuli smo se na nekoliko vrsta ove njegovo strategije u prvom poglavlju ove
knjige i uvidjeli smo kako ovakve ideologije, poput romantinog nacionalizma i komunizma, mogu
iskoristiti sentimentalnost da navedu pojedince i drutva na unitavanje.
U naim svakodnevnim ivotima postoji mnogo vrsta sentimentalnosti. Na slijedeim
stranicama razmotrit emo osnovne vrste sentimentalnosti.

Zlovolja i pesimizam
Ljudska bia su stvorena takvima da uivaju u ljepoti i sa eljom da ive sretno i u
blagostanju. Dakle, potpuno je prirodno da ovjek eli da se oslobodi neprijatnih situacija to je prije
mogue ili da ih pretvori u prijatne. Zapravo, moroljubiv karakter i zdrav duh preduslovi su zdravog
uma ali i tijela. Ipak, kada se ljudi postanu kontrolirani svojim osjeanjima, eljama i strastima, bez
obzira na Kuranska uenja, postaju ophrvani tugom, brigom i strahom. Kada neko ne razumije
narav sudbine, i od kakvog je znaaja staviti svoj ivot u Boije ruke, potpuno se predajui njegovoj
volji kako Kuran i nalae, on je konstantno u stanju anksioznosti koju uzrokuje nedostatak znanja o
onome to e se dogoditi njemu ili onima iz njegove blizine svakog momenta. Meitim, da ivi svoj
ivot u skladu s religijom koju je Bog izabrao za njega i u skladu sa moralom koji propovjeda
Kuran, on nikada ne bi iskusio tu anksioznost niti bilo kakvu drugu potekou. Bog objavljuje ovu
istinu preko svog poslanika kada kae:
... Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nee zalutati i
nee nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom ivjeti i na
Sudnjem danu emo ga slijepim oivjeti (Kur'an, 20:123-124)
Kao to i stoji u navedenom ajetu, mnogi ljudi se okreu od Boije opomene i, kao rezultat
toga, ive tjeskobne i nesretne ivote. ta vie, s obzirom da ive svoje ivote u skladu sa ujevjerjem
da ivotom upravlja srea, osjeaju aljenje posmatrajui kao nedae i nedostatak sree ba one
stvari koje bi mogle biti njihova budua korist. Njihovi su umovi konstantno iziritirani strahom da e
dobiti otkaz ili postati siromani, ili biti prevareni ili se razboljeti. Kada oekuju dodvoravanje boje
se da ih se ne ismijava, kada oekuju lojalnost boje se nezahvalnosti. Postaju pesimisti i kada
razmatraju mogunost primanja loe vijesti svakog momenta, ili da bi im neko mogao rai ili uraditi

neto neprijatno. ak i najsretnije trenutke proivljavaju s tjeskobom jer ne mogu uiniti da taj
trenutak traje zauvijek. Njihov je ivot zaista nona mora. U jednom ajetu Bog nam otkriva stanje
tjeskobe u kojem oni bezobzirni prema Kuranu ive:
Onome koga Allah eli uputiti On srce njegovo prema islamu raspoloi, a onome koga
eli u zabludi ostaviti On srce njegovo stegne i umornim uini kao kad ini napor da na nebo
uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrke ostavi. (Kur'an, 6:125)
Normalno je da se ljudi bez vjere osjeaju uznemireno i nespokojno jer ivote provode u
drutvu onih bez dobrih moralnih osobina prema Kuranu, kao to su ljubav, saosjeanje, samilost,
samoportvovanje, odanost i skromnost. ivjeti u sistemu punom obmana i grijeha, u kojem ljudi ne
pomau jedni druge a da za to ne oekuju neto za uzvrat, gdje se prijeateljstva sklapaju s ciljem
ostvarivanja profita, gdje se ak i na male greke koje ovjek napravi reaguje bjesno i gdje svi druge
tretiraju nepravedno, traaju i ne govore ono to zaista misle, uzroci su nesree sentimentalnih ljudi.
Meutim, ako takva osoba i pone da ivi u okruenju koje joj se dopada, ta bi se situacija
donekle izmjenila. ak i da se mnogo onoga to bi ju trebalo radovati, deava u okolini takve
emotivne osobe bi pronale nain da uoe neto negativno u tome. Iz razloga to svaku sitnicu tako
posmatraju, nema veze da li je vrijeme lijepo ili runo, oni e nai neto zbog ega e se aliti.
Moemot i ilustrirati primjerima, koji bi stali na bezbroj stranicara, kako takvi ljudi iznalaze razloge
da ne budu nikada zadovoljni. To je manifestacija onoga to Bog kae u slijedeem ajetu "Malo e
se oni smijati, a dugo e plakati, bie to kazna za ono to su zasluili." (Kur'an, 9:82) u drugom
ajetu On nam ukazuje na ponaanje nevjernika koji postaje "kada ga nevolja snae nestrpljiv
je." (Kur'an, 70:20)
Jo jedan bitan razlog za nesreu onih koji ne vjeruju je injenica da se njihovi planovi ne
ostvaruju onako kako su oni oekivali. Na primjer, emotivna ena pripriema ruak za svoga mua i
razoarana je kada ne dobije reakciju kakvu je oekivala. tedi novac da prijateljici kupi poklon, ali
opet misli da prijateljica nije zadovoljna poklonom iako se ona nadala da e biti. Kupi kuu, ali je
tuna jer moler nije upotrijebio dobru kombinaciju boja. Mogui razlozi njene nesree su beskrajni.
Poraz omiljenog fudbalskog kluba, dobivanje nekoliko bodova manje od oekivanog na nekom
ispitu, kanjenje na posao, guva u saobraaju, slomljene naoale, izgubljen sat, mrlja na omiljenom
odjelu ili haljini u toku zabave, sve ovo moe postati razlog za nesreu.
ovjek kojji procjenjuje situaciju povrno i reaguje emotivno ne moe predvidjeti da neto
to mu se deava u konanici moe imati dobre posljedice po njega, bez obzira na sve. Uzmite, na
primjer, osobu koja je potitena jer je propustila autobus; kako moe znati da ba taj autobus nee
nekoliko trenutaka kasnije doivjeti nesreu? Bog je odredio da ona propusti taj autobus kao dio
njene sudbine tako da bi mogla izbjei nesreu. Hajde da razmotrimo jo jedan primjer: voza
propusti skretanje koje mu je veoma poznato i dospije na pogrean put. Procjenjujui situaciju sa
svog povrnog gledita, on je ljut na sebe, i neraspoloen je jer e morati due da vozi. Meutim,
Bog je uinio da pogreno skrene jer je to, kao i svaki drugi dogaaj, dio njegove sudbine.

I ponovo, nedobivanje posla koji je prieljkivao je situacija u kojoj e se neupuen ovjek

osjeati nesretno i utueno. Takav ovjek posmatra dobivanje tog posla kao definitivno najbolju stvar
koja mu se mogla dogoditi, a nedobivanje istog je za njega najvei gubitak, dok e osoba koja ima
vjere u Boga kao svog prijatelja i zatitnika znati da je Bog odredio takav ishod za njegovo dobro i
pokorit e se toj odluci, sretna i zadovoljna. Moda bi radna atmosfera otetila njegovo zdravlje, ili
je bilo potrebno da on ne dobije taj posao jer e mu se uskoro ukazati mnogo bolja prilika.
I konano, ako je osoba trebala auto u jutro a on nije radio, ona e sigurno, iz svog neznanja,
to posmatrati kao veliku nesreu, a zapravo auto nije radilo jer je Bog tako odredio, i sigurno e neko
dobro proizai iz te situacije. Osoba o kojoj se radi moda ne uvia razloge koji stoje iza ovog
dogaaja, ali bez obzira na to, mora biti zadovoljna Boijom odredbom.
Ljudi to naivaju nesreom kada se neto dogodi onako kao oni nisu prieljkivali, dok je
zapravo taj dogaaj najbolju mogui ishod situacije jer je tako predodreeno sudbinom. Kada bi im
Bog pokazao razlog koji stoji iza onoga to oni zovu nesreom izbog ega se osjeaju frustrirano, te
dobrobiti koje na kraju proizilaze iz stvari koje ih inae uznemiravaju, tite i ljute, razumijeli bi
koliko su samo bili obmanuti time to su bili tun i njihova bi osjeanja prerasla u radost i
oduevljenje. Ako bi se osobi njena vjera pokazala u potpunosti, a takozvane nedae bile prikazane
u skladu sa ulogom koju igraju, ona nikada vie nebi alila za stvarima koje joj se dogaaju.
Dakle, najmudrije je ivjeti pokoran Bogu. S obzirom na ovo sve, treba rei da svi ve
svakako ivimo podreeni Bogu, bili toga svjesni ili ne, ali vano je da je osoba toga svjesna u
ivotu. Vjernici koji su toga svjesni ive sigurno i smireno posmatrajui sa zadovoljstvom razvoj
sudbine koju je Bog odredio za njih, jednako smireno kao da gledaju film. Oni znaju da, kao to je
poslanik Muhamed rekao: Nije bogatstvo samo bogatstvo dunjaluka, ve je bogatstvo bogatstvo
due.13
Veina ljudi misli da osim roenja, smrti i njihova odreena asa, te onog ime Bog obdaruje
ljude, sudbina ne odreuje nita drugo; oni vjeruju da se stvari dogaaju sluajno ili potpuno
nevezano za sudbinu. Ova obmana ini ih buntovnim prema stvarima koje su im odreene njihovom
sudbinom i postaju razlogom njihove melanholije. Oni smatraju da je svaki dogaaj nazadak za njih
koji im uzrokuje da konstantno pate i mue se. Dakle, sretni i radosni momenti u kojima uivaju
sentimentalni ljudi samo su blijedi asak. I netom nakon proivljavanja momenta sree, oni odlue
da se prisjete neeg tunog i vrate se jo jednom depresivnoj melanholiji.
Ovi faktori su prirodne i neizbjene posljedice ivota bez religije. Bez vjere osoba postaje
orobljena aljenjem i melanholijom. Slino tome, onaj ko ivi na ovom svijetu nemarno, tratei svoj
ivot bez obraanja panje na Boije zapovjedi ili propise, e u vjenosti biti suoen sa svojom
nesreom:
"Gospodaru na" rei e "nai prohtjevi su bili od nas jai, te smo postali narod
zalutali." (Kur'an, 23:106)
Istina je da Bog moe testirati osobu na ovom svijetu odreenim potekoama i brigama.
Meitim, vjernik se ne predaje melanholiji i pesimizmu kada je suoen sa nekim tegobama, on ne

reaguje emocionalno. On je svjestan da ga Bog iskuava da pokae kako se ponaa suoen s

tekoama i zna da rjeenje sigurno nije u jecanju i tugaljivom aljenju. Rjeenje je traiti pomo od
Boga, "Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaiva, i koji zlo otklanja" (Kur'an, 27:62),
oslanjajui se samo na Njega i vjerujui vrto da e Bog uti nae molitve i usliati ih. Ovo je
obeanje koje je Bog dao svojim robovima:
I neka se niega ne boje i ni za im neka ne tuguju Allahovi tienici, oni koji budu
vjerovali i koji se budu Allaha bojali, Neka te ne aloste besjede njihove! Uistinu, sva mo
pripada Allahu; On sve uje i sve zna! (Kur'an, 10:62-64)
ta vie, Bog stvara takve momente iskuenja tjeskobom i tekoama iz posebnog razloga.
Kada neko posmatra sve oima vjernika i uoava razloge za sve ono to je Bog stvorio, on e biti
suosjeajan i njegovo e se zadovoljstvo poveati. Inae, sama pokornost Bogu donost osjeaj
smirenosti duha i dozvoljava ovjeku da spokojno ivi.
Emocionalizam , s druge strane, potpuno udaljava ljude od spoznaje da su u Boijim rukama
i navodi ih da u odreenim situacijama reagju pretjeranim zadovoljstvom ili pretjeranom boli i
tugom. Bog objanjava u Kuranu previranja u takvim ljudima koja seu i do beznaa i arogancije, te
njihovu razliku u odnosu na vjernike:
Ako ovjeku milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i
postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on e,
sigurno, rei: "Nevolje su me napustile!" On je doista umiljen i razmetljiv, a samo strpljive i
one koji dobra djela ine eka oprost i nagrada velika. (Kur'an, 11:9-11)

Ljutnja i svadljivost
Sentimentalnosti se eto manifestuje kroz tugu ene, pesimizam, cviljenje i jadikovanje,
dok se kod mukaraca manifestuje uglavnom kroz ljutnju, razdraljivost i agresivnost. Na primjer,
kada eomoivan ovjek vidi da je neko zauzeo njegovo mjeto za parking u garai, poet e da vie i
udara auto te druge osobe. Ili ako se neko sluajno sudari s njim dok hoda trotoarom lako e izgubiti
strpljenje. Ili ako njegova kerka ili sin izau iz kue i zaborave kljueve, ako konobar kasni s
donoenjem rauna, ako mora saekati da sekretarica proslijedi telefonski poiv, ako je iznerviran
zbog saobraaja rei e prvo to mu padne na pamet. Suoen s problemima s kojima bi se racionalna
osoba lako nosila, ak i bez razmiljanja o silnim detaljima, emotivna bi osoba reagovala pretjerano
bez ikakva razloga. I u veini sluajeva tako samo sebi nanosi tetu i zavrava ponien.
Emocionalizam kod mukaraca dolazi u obliku ljutnje i razdraljivosti te je takva osoba
eto okarakterisana kao teak tip ili mao. Ovakva psiha je tek spoj ljutnje i romantinosti,
dok su veina onih koji joj podlijeu neuravnoteeni i imaju tendenciju gubljenja
strpljenja ili kratkog fitilja. Kao rezultat momenta naglosti, oni mogu povrijediti ili uvrijediti
nekoga ili ak ubiti; njihova bi rtva vrlo lahko mogao biti i totalni stranac. Staranice dnevne tampe
su pune zloina i prekraja koje su poinile osobe ovakvog karaktera. Veer koja je zapoela

prijatno moe najednom biti zavrena jer se emotivna osoba iziritira i udari prijatelja ili nekoga iz
svoje blizine. Hodajui ulicom moe izvui no i izbosti nepoznatu osobu koja ga je krivo
pogledala. Za taj jedan trenutak on se prepustio svojim strastima i potom skonao u zatvoru ostatak
svog ivota. to je jo vanije, ako ubije ili na drugi nain povrijedi nekoga bez opravdana razloga, u
Boijim oima je poinio veliki grijeh.
Razdraljivost kod osobe predstavlja potencijalnu opasnost koja moe eskalirati bilo kada i
imati jako ozbiljne posljedice. Emotivna osoba moe se naljutiti ako neko napravi pogrean potez u
saboraaju ili ako ju neko koga ona ne poznaje gleda na neprimjeren nain ili zbog obinog
nesporazuma i onda se ponaati na takav nain da e sam sebi nanijeti bol i nevolje.
Oit primjer iracionalnosti koju emocionalnost uzrokuje moe se vidjeti u brutalnom
ponaanju pojeinih fudbalskih navijaa nakon utakmice. Oni napadaju ljude koje i nepoznaju i skoro
ih i usmrte sjeivima i palicama. Njihovi umovi i savjesti su zaslijepljeni ejtanistikim
emocionalizmom, istinskom tekom kugom drutva. Ali Bog nareuje ljudima da izbjegavaju
ejtanu, da uspostave mir i sigurnosti, a ne bijes i sukobe.

O vjernici, ivite svi u miru i ne idite stopama ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj
otvoreni. (Kur'an, 2:208)

Poslanik Muhammed je takoer preporuivao racionalnost vjernicima, rijeima: Nije jak

onaj koji nadjaa ljude svojom snagom, nego onaj koji se kontrolie kada je ljut.14 st
Ovdje je bitno razlikovati sentimentalnost i racionalnost. Ljutnja i mrnja koju osjeamo kao
odgovor na okrutno i zlo postupanje ine osobu svjesnijom i senzibilnijom za pravdu, mir i dobrotu i
motiviraju ga da tei iskorijenjivanju okrutnosti, zla i njihovoj prevenciji, zatiti prava nejakih i
nevinih. Ako osjeaj za pravednost koji je Bog podario ljudima nije kontroliran voljom i mudrou,
on moe izgubiti svoju pravu svrhu i rasplamsati ljude protiv protivnikog sportskog tima. Ljudi koji
nemaju jaku volju i mudrost ne mogu se suzdrati pod utjecajem emocija i mogu biti odvedeni s
pravog puta u bilo kojem pravcu na koji ih navodi ejtan. U jo jednom ajetu, Bog upozorava
vjernike na ejtanu:

O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e

na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove,
nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio; ali Allah isti onoga koga On hoe. Allah sve
uje i sve zna. (Kur'an, 24:21)

ejtanistiko suosjeanje
Ljudi koji nisu na oprezu od ejtanskih trikova mogu biti navedeni da korite svoj blagoslov
od Boga koji se oituje u milosti na neprimjeren nain. Percepcija znaenja milosti koja je u
suprotnosti sa Boijim odredbama milosti je ejtanistiki osjeaj mislosti. Sentimentalni ljudine
uzimaju Kuran kao mjeru za svoju samilost i milosre nego svoje line impulise, te se kao rezultat
toga njihov osjeaj iskrivljuje.

Na primjer, neki su ljudi duboko dirnuti ljudskom boli i smru male djece ili bezopasnih
ivotinja. Alli ovdje, ejtanistiko suosjeanje dolazi do izraaja i navodi osobui na buntovnost
protiv Boga i na bogohulne izjave o Bogu. S druge strane, osoba koja koristi svoju mudrost da se
oslobi tih insinuacija bit e sposobna uvidjeti istinu jasno i neiskrivljeno. Za malu djecu ili vjernike
smrt nije akt tlaenja; to je za njih osloboenje i korak prema beskrajnom i lijepom ivotu. To su
vrata kroz koja Bog dovodi Svoje robove pored sebe. Ali sa stajalita ejtane i njegovih sljedbenika
smrt je kraj njegovih neogranienih pouda i strasti; to je moment u kojem se za njih otvaraju vrata
vjene patnje, kao to im je i obeano. Iz tog razloga ejtan posmatra smrt kao neto loei
odvratno. Sa njegovog gledita to jeste istinito, ali nije tako za vjernike i nevine. Sa gledita nekoga
kome je odreeno da idu u pakao, smrt je zaista neto loe. Ali za one kojima je obean raj to je
neto to im nagovjetava zadovoljstvo.
ejtanskoshvatanjesaosjeanjavodi kaizraavanjusaosjeanja na nain koji ne
vodiniemudobromnegosamotetidrugima.Ljudiizateistikihilipaganskihdrutava zatva
rajusvojeoipredsvimetodrugirade,
nerazmiljajui pri tome da li bi
to
ukonaniciimalodobreefektenanjihovivotu vjenosti. Na primjer, dozvoljavaju nemoral i nita
ne govore kada vide nekog da radi neto to je Bog zabranio, zapravo ponekad i potiu to. Drugi
primjer su roditelji dijeteta koje je doraslo da moe postiti a oni mu ne dozvoljavaju jer misle da nee
moi podnijeti glad, a jo jedan primjer je neko kome se ne da da probudi lana svoje porodice na
jutarnju molitvu. Takvi ljudi imaju ejtansko shvatanje saosjeanja.
Vjernik cjeni saosjeanje koje praktikuje u skladu sa dobrobiti koju e to djelo donijeti
drugima u vjenosti. Ponekad, ljubav i saosjeanje koju on osjea prema drugoj osobi e od njega
zahtjevati da bude kritiar i da ispravi ponaanje drugoga za njegovo vlastito dobro. On moe
kritikovati nekog ije je ponaanje neprimjereno, moe ga pokuati odgovoriti da ne ide u
odreenom pravcu ili mu mue zabraniti ono to je pogreno, kao to je i nareeno u Kur'anu. To je
ispravno saosjeanje. Kada vjernik ovako govori, pokuava rei neto to e druga osoba ozbiljno
shvatiti i sprijeit e ju da nastavi initi neto to je u suprotnosti sa Kur'anom. On ne eli da ta druga
osoba rizikuje da zaslui pakao u vjenosti, jer odatle nee biti povratka. Iz tog razloga on e ju
ohrabrivati da ivi moralan ivot kakvim e Bog najvie biti zadovoljan. Tako ju on sprema za raj i
inei to, on e zapravo uiniti najsuosjeajnije mogue djelo. Ne smije se zaboraviti da je istinski
nedostatak saaljenja zapravo pasivno posmatranje pogreaka koje ine drugi bez obaziranja na to ta
ih eka u vjenosti.
ejtansko saosjeanje je u mnogome slino nepravdi. Mudar vjernik donosi odluke s
obzirom na pravednost i Boiju volju u svakoj situaciji, dok osoba koja donosi svoje odluke na
osnovu ovog ejtanistikog osjeanja alosti, podlona je nepravednom ponaanju. Ona e se
ponaati onako kako joj nalau njena osjeanja, elje i strasti. Kada prisustvuje nekom dogaaju,
ponaat e se u skladu sa svojim osjeajem saaljenja bez da ustanovi ko je u pravu a ko nije,
bez sainjavanja objektivne i mudre procjene i, to je najvanije, bez obzira na Boije zapovjedi u
Kur'anu. Njen e stav biti zasnovan na njenom osjeaju saaljenja. Generalno, ona e uvui i sebe i
druge u tetna djelovanja svojim pogrenim odlukama i metodama. Samim tim, postaje jasno da je
saosjeanje kakvo ona osjea zaista daleko od dobre osobine koja je propisana Kur'anom kao vrlina.

Jedna od najizraenijih osobina sentimentalne osobe je njena sebinost. Ovaj tip osobe
prividno djeluje pod utjecajem samoportvovanja ali zapravo su njena djela odreena tako da
zadovolje njene vlastite emocije. Iz tog razloga ne moemo oekivati da e se sentimentalna osoba
ponaati pravedno ili da e imati istinsku mjeru za jednakost. Kada se ona nae u situaciji gdje se
mora ponaati suprotno svojim interesima ili interesima roaka ili nekoga koga voli, umjeto da
postupi pravedno, ona e biti nepravedna i pristrasna. U pogledu odluke koja joj je
povjerena na razmatranje moe ak i iznijeti neistinito miljenje u korist prijatelja ili roaka ili ak
ponuditi lano svjedoenje. Nasuprot tome, jedna od najvanijih osobina vjernika je pravedno
ponaanje. U Kur'anu Bog nam svima nareuje da se ponaamo pravedno, ne samo prema
prijateljima i srodnicima ve i prema onima koji mogu biti i nai neprijatelji.
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu
roditelja i roaka, bio on bogat ili siromaan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne
slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili ili svjedoenje
izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono to radite. (Kur'an, 4:135)

U drugom ajetu Bog poiva ljude da pravedno svjedoe:

O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja
koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete... (Kur'an, 5:8)

Ipak, za sentimentalnu osobu je nemogue da ispravno ispuni zapovjed ovih ajeta jer je u
karakter takve osobe ukorijenjena sebinost i njena rasuuvanja nisu objektivna. Prvo e se
ponaati u cilju line koristi, a onda koristi porodice i prijatelja, pa potom ak i dati prednost onima
kojima je pristrasna bez ikakvog opravdanog razloga. Ona zatvara svoje oi pred nemoralom pa
senjeno ponaanje ak moe okarakterisati kao kriminalno.

Osjeaj zahvalnosti
Jedna od najsnanijih emocija koju moemo osjetiti je zahvalnost. Ljudsko bie je, svakog
momenta svog ivota, od samog roenja, primalac kontinuiranog dotoka blagoslova. Iz razloga to se
veina ovih blagoslova prima kroz neka sredstva ili drugu osobu, ovjek ima tendenciju da svoju
zahvalnosti usmjeri prema tim stvarima odnosno osobama. Meutim, Kur'an jasno kae na nekoliko
mjesta se zahvalnost duguje jedino Bogu. U Kur'anu ova zahvalnost je izraena rijeima biti
zahvalan. Biti zahvalan odnosi se na svijest da svi blagoslovi, bez obzira preko koga ih primamo,
dolaze od Boga j da je On jedini Obskrbitel. To je duboki izraz zahvalnosti od srca jedino Bogu.
U Kur'anu se kae da biti zahvalan samo Bogu i izkaivati zahvalnost jedino Njemu,
predstavlja osobinu iskrenih vjernika.

O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se
samo Njemu klanjate! (Kur'an, 2:172)


Hranite se doputenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni
Allahu na blagodatima Njegovim, ako se samo Njemu klanjate. (Kur'an, 16:114)

Iz onoga to je spomenuto u ajetima trebalo bi biti jasno da zahvaljivanje Bogu, Jednom i

Jedinom i nepripisivanje boanskih osobina nikakvom drugom stvorenju predstavlja osobinu
iskrenog vjernika. Osoba koja se zahvaljuje Bogu je svjesna da svi blagoslovi dolaze od Njega, da je
sve pod Njegovom kontrolom i da, osim Boga nema nikakvog drugog boanstva. Osoba koja je
svjesna svih blagoslova koji dolaze od Boga je ona koja u svom srcu vrto vjeruje u injenicu da
sva mo i snaga pripadaju Njemu. To je idealno ljudsko bie, kao to je i opisano i hvaljeno u
Kur'anu.
Emotivni ljudi tee da budu upravo suprotni. Ovi ljudi pripisuju blagoslove koje primaju
materijalnim ili ljudskim sredstivima posredstvom kojih ih Bog dostavlja. I tim se posrednicima oni
obraaju za pomo. Njima su zahvalni. Ukratko, oni sebi stvaraju bezbroj lanih bogova kojima
lano pripisuju boanske moi. Zbog toga to ne nemaju mudrosti ne mogu uvidjeti da je Bog stvorio
i one kojima se oni dodvoravaju, kao i sve ono to oni postiu Njegovom voljom, te da bez Njegove
moi i naredbe oni ne bi mogli apsolutno nita uiniti.
Ovakva zalutala zahvalnosti e kasnije samo biti uzrok sramote za sentimentalne ljude.
Njihovo puzanje pred njihovim efovima, najstarijima u porodici ili bogatim roacima uzrokovat e
im depresiju, osjeaj koji se eto reflektuje na nain kojim govore i kako se ponaaju. Ovakvo
ponaanje je jedna od bezbroj vrsta tjeskobe koju romantizam potie i vodi u bezvjerstvo.

Introverzija
U pojedinim ljudima sentimentalizam se manifestuje kao hirovitost ili nesposobnost da
komuniciraju sa drugima. U ovoj vrsti sentimentalizma osoba ivi u vlastiom svijetu, tone u svoje
probleme i nema interesa za ono to se deava oko njega pa time nije ni u stanju poduzeti neto. Iz
razloga to nema snagu karaktera nareenu u Kur'anu, on ni ne posjeduje sposobnost da se nosi sa
vanjskom stvarnou. On ne pokuava da rijei probleme sa kojima se suoava, osjea se preslabim,
bespomonim i beskorisnim. Iz razloga to se ne preputa u Boije ruke i ne vjeruje u Njegovu
neiscrpnu pomo, on se osjea potpuno samim na svijetu i bez ikakva rjeenja pa se zbog toga boji
izai iz svijeta snova koji je stvorio unutar sebe.
Ovakva melanholija e odvesti sentimentalnu osobu ovog tipa u depresuju. Specifini uslovi
koje emotivni ljudi eto proivljavaju kao neto potpuno prirodno su osjeaj usamljenosti, stresa,
nedostatak entuzijazma i nervni slom. Oni uvijek pronalaze razlog za svoju tugu, samosaaljenje,
depresiju i suicidne misli. Na primjer, djevojka koja je bila predmet ale svojih prijatelja moe
smatrati normalnim da provede cijelu no plaui i razmiljajui zato bi je njeni prijatelji tako
opisali. U drugom sluaju, sijeda kosa ili fiziki nedostatak mogu biti dovoljni za depresiju. Zato
moje oi nisu drugaije boje? Zato nisam mogao biti malo vii? i bezbroj takvih pitanja
zaokupljaju umove takvih ljudi kao problemi kojima oni pravdaju svoju depresiju.

eto ete pronai ovakve ljude kako sjede u mraku i rade ono to izgleda ko razmiljanje,
piu tune pjesme, bulje u zid satima sanjarei, hodaju po kii, duboko uzdiu, potajno plau i priaju
drhtavim glasom. Neki e od njih piti ili puiti pretjerano u navodnom pokuaju da se rijee
tuge. Ovi ljudi praktikuju depresiju i neugodnost onog to zamiljaju kao tamni svijet, bespotrebno
vodei ivot u duhovnoj i fizikoj mizeriji. Vano je primjetiti da su oni prihvatili poraanje i
karakterne osobine koje Bog ne odobrava.
Sigurno, ovakvi ljudi ne bi mogli provesti svoj cijeli ivot zatvoreni u sobi. Iako imaju
drutveni ivot oni u javnost iznose svoje manjkavo emocionalno stanje. Generalno, oni su u
osjetljivoj poziciji i lako se uvrijede. Iz svake rijei oni izvlae znaenje koje joj nije namjenjeno,
videi u tom znaenju neto upereno protiv sebe. Lako se demoraliu i uvrijede. I na najmanju
provokaciju njihove se oi napune suzama i oni bi ak imogli i zaplakati.
Kod mukaraca sentimentalan karakter s vremenom dosee visok stepen nastranosti, te moe
uzrokovati ozbiljne probneme sa mentalnim zdravljem, enskato ponaanje, seksualnu
neprikladnost te homoseksualne tendencije. Emotivna osoba moe ove perverzne tendencije skrivati
u sebi ili ih moe buntovno manifestovati, zavisno od okruenja. U svakom momentu on moe
iznijeti svoje sputavane tendencije i tako otkriti svoje skrivene strasti, te nedostatak samokontrole i
moralnog rasuivanja. Na primjer, ovih dana smo navikli na emotivne, melanholine i introvertne
ljude koji u javnost izlaze sa agresivnim homoseksualizmom i transvertite. U Kuranu Bog nas
upozorava na sramotu ovakve seksualne devijacije rijeima koje je Lut uputio svom narodu:

I Luta - kad ree narodu svome: "Zato inite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije
inio? Vi sa strau prilazite mukarcima, umjeto enama. Ta vi ste narod koji sve granice zla
prelazi!" (Kur'an, 7:80-81)

Sigurno, takav skandalozan nain ponaanja je rezultat injenice da su ljudi skrenuli s

Boijeg puta i da robuju svojim strastima i prohtjevima, pratei tako ejtanu. Bog ovjeanstvu
upuuje slijedee upozorenje u Kuranu:

... i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj oevidni! On vas

navraa na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono to ne znate. (Kur'an, 2:168-169)

Sve vrste emocionalizma kojima smo se do sada bavili prisutne su u odreenoj mjeri u svima
onima koji su napustili razum i okrenuli se ivotu u robovanju svojim emocijama. Ta pojava
uzima razliite oblike zavisno od situacije i ljudi koji su u pitanju. Na primjer, hirovita, razdraljiva,
neuravnoteena osoba bez obzira koliko vrstom i osorom se eli prikazati, ipak time samo pokuava
prikriti svoju semtimentalnost i slabost paravanom razdraljivosti. Takva se osoba moe vrlo lako
osramotiti tako to e naprasito poeti plakati ili cviliti u javnosti. Ukratko, neko ko nema vjere ili
kome nedostaje prava vjernika mudrost bit e rob slabosti uma i karaktera to je rezultat
sentimentalnosti. Ova e se sentimentalnosti manifestovati u nekoliko vrsta neuravnoteenog
ponaanja, ovisno o okolnostima, okruenju i sutuaciji..

Sentimentalnosti nije porok koji moete primjetiti kod vjernika koji je bogobojazan. S
obzirom da ejtan nema utjecaja na iskrene vjernike on ne moe upotrebljavati oruje
sentimentalnosti protiv njih. Po tom pitanju Bog ejtani daje naredbu u suri 15, u ajetu 42 slijedeim
rijeima: "Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu
slijedili, od onih zalutalih." Iz tog razloga, vjernici koji imaju karakter ojaan vjerom, mudrou i
njihovom posveenou Kuranu su jaki, vrsti, uravnoteeni i perspektivni.
Jedan od najeih oblika sentimentalizma u dananjim drutvima je ideja romantine
ljubavi. Ovo se drugaije manifestuje od ovjeka do ovjeka i temelji se na porodinim odnostima,
prijateljskim i kolegijalnim vezama, ali je najee prisutno u vezama izmeu mukarca i ena.
S obzirom da je ideja romantine ljubavi vjerovatno najraireniji i najperverzniji
oblik sentimentalizma, njome emo se baviti u odvojenom poglavlju.

IDEJA ROMANTINE LJUBAVI

Ima ljudi koji su umjeto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali
pravi vjernici jo vie vole Allaha. A da znaju mnogoboci da e onda kada doive patnju svu
mo samo Allah imati i da e Allah strahovito kanjavati. (Kur'an, 2:165)
Prije nego ponemo govoriti o ideji romantine ljubavi, korisno je da se podsjetimo ta je to
vjernikovo ispravno razumijevanje ljubavi. Savjesna i vjeri okrenuta osoba zna da je Bog onaj za
koga se vee njegova vjera i kome se mora pribliti srca punog ljubavi. Prije svega, Bog ga je stvorio
od niega i dao mu tijelo, um, savjest, vjeru i sve to ima. Zadovoljava svaku njegovu potrebu svaki
put kada se ona ukae. Sve blagoslove na ovom svijetu stvorio je za njega. ta vie, kada je vjernik
istrajan i posluan, Bog mu javlja radosnu vijest obeavajui mu trajno zadovoljstvo i beskrajni
blagoslov Svoje ljubavi. Sve ove stvari On daje bez naknade, iz milosti i saosjeanja. Dakle, u
istinskom tumaenju samo Bog, iznad svega i svih, zasluuje da bude voljen. Bog upozorava Svoje
vjernike na ovo u Kur'anu rijeima: " i samo se Gospodaru svome obraaj!" (Kur'an, 94:8)
Ljubav koju ljudi osjeaju jedni prema drugima bi morala imati izvor u Bogu. Osoba koja
voli Boga saosjea sa onima koji su mu poluni. To je prava ljubav koja se osjea prema osobinama
Boga koje se manifestuju u ovim ljudima.
Jo jedno opravdanje za ljubav pronalzimo u interesovanju i privrenosti prema plemenitim
osobinama voljenih. Kada ovo interesovanje i privrenost nailaze na slian odgovor od druge osobe
taj se odnos pretvara u jaku ljubavnu povezanost. Meutim, vano je ovdje pronai originalni izvor
ovih izvanrednih osobina i fokusirati svoje interesovanje, privrenost i ljubav prema tom biu. A to
bie je Bog koji je izvor svega lijepog i svega iznimnih kvaliteta, a izvanredne osobine koje se
pripisuju Njegovim stvorenjima su samo veoma blijedi odraz vjenih karakteristika koje pripadaju
samo Njemu. Boiji robovi mogu samo privremeno reflektovati te osobine.
Znai, moemo rei da se ljubav osjea jedino prema Bogu. Ljubav koju osjetimo prema
stvarima u kojima se On manifestuje mora se izraavati samo u ime Njega u srcu i glavi. Jedan od
najsigurnijih znakova da osoba idealizira Boija stvorenja je kada posmatra osobu ili stvar kao da je
njeno postojanje neovisno o Bogu i voli tu osobu onako kako bi trebalo voljeti Boga.
Postoji mnogo vrsta idolopoklonstava koje se praktikuje u drutvima koja nastaju iz
njegovanja lane i nelegitimne ljubavi. Idealiziranje svog oca, sina, suprunika, porodice ili predaka,
a ne Boga su sve primjeri pogrenog i nelegitimnog oblika ljubavi.
U slijedeem ajetu Ibrahim a.s. objanjava kako su pagani, iz ljubavi i obzira jedni prema
drugima, napustili Boga i poeli oboavati idole:
"Vi ste" ree on "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u ivotu na ovome svijetu
meusobne prijateljske odnose odravali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ete se
odricati i jedni druge ete proklinjati, vatra e vae boravite biti, i niko vam u pomo nee
moi pritei." (Kur'an, 29:25)
Kur'an nam dakle govori da se ovakve ljubavne veze na kraju pretvaraju u mrnju i izdaju na
Sudnjem danu. Razlog tome je to kada ljudi uspostave vezu neumjerene ljubavi ili oboavanja

meusobno oni prave jedno od drugoga idole, a to ih vodi jedino u muenje. Za one koji jedino Boga
priznaju kao boanstvo, ne postoji mogunost postavljanja druge osobe ili druge stvari na isti nivo s
Bogom, niti voljeti tu stvar ili osobu vie od Boga. Idolopoklonici ine suprotno, kao to je i kazano
u slijedeem ajetu:
Ima ljudi koji su umjeto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali
pravi vjernici jo vie vole Allaha. A da znaju mnogoboci da e onda kada doive patnju svu
mo samo Allah imati i da e Allah strahovito kanjavati. (Kur'an, 2:165)
U gore citiranom ajetu objanjeno nam je kako vjernici trebaju voljeti Boga. Tako mnogo da
postane nemogue da neko ko je vjernik voli nekog ili neto vie nego to oboava Boga. Ako neko
tvrdi suprotno jasno je da ili nije iskren ili da ne razumije Boga i njegovu vjeru onako kako bi trebao.
Zaista, zavrni dio ovog ajeta razjanjava da oni koji oboavaju druge pored Boga imaju pogrenu i
nepotpunu predstavu o Njemu.
S obzirom da takvi ljudi ne mogu cijeniti Boga onako kako bi trebalo (Kur'an, 39:64-65),
oni usmjeravaju svoju ljubav ili prema samima sebi ili prema drugim ljudima: njihovim oevima,
sinovima, brai i sestrama, suprunicima, djevojkama i momcima, ljudima na koje se ugledaju ili
ljudima koji ih privlae. Ova lista moe biti veoma duga. Neki ljudi mogu ak usmjeravati svoju
ljubav i prema neivim objektima ili prema apstraktnim konceptima. Stvari kao to su novac,
imovina, nekretnine, automobili ili lani ideali poput pozicije, ranka ili moi, sve to moe postati
idolom. Ukratko, oboavanje koje nije voeno vjerom je dio grijeha idolopoklonstva ili pripisivanja
boanskih osobina nekome osim Boga. Iz razloga to takva ljubav nije mudro usmjerena prema
Bogu, ona predstavlja romantiziranu ljubav. U Kur'anu Bog kae da im ovakva vrsta ljubavi nee
donijeti prednost, te da je stvarna beneficija nai se u Njegovu prisustvu:
Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene, sinovi, gomile zlata i srebra,
divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu na ovome svijetu; a najljepe mjeto
povratka je u Allaha. (Kur'an, 3:14)
Sve ove stvari moramo voljeti kao Boija stvorenja i shvatiti da je On svaku od njih stvorio
kao blagoslov za nas. Ljudska ljubav je posebno udesan osjeaj koji je Bog stvorio. U Kur'anu se
kae da je Bog stvorio ljude u najboljem obliku. Dakle, potrebno je da vjernik osjea ljubav prema
onima koji su je vrijedni, onima koji su posluni Bogu i koji imaju dobar karakter. Prava ljubav
kakvu osjea vjernik ne moe se porediti ni sa jednom ljubavi u drutvima koja su nevjernika, ona
je uzvien, duboki unutranji osjeaj.
Na slijedeim stranicama emo razmotriti one ljude koji ne mogu iskusiti ovaj uzvieni
osjeaj koji je blagoslov od Boga i fokusirat emo nau panju na odnose izmeu ena i mukaraca,
gdje najee ljubav moemo susresti u obliku idolopoklonstva.

Idolopoklonika ljubav izmeu mukarca i ene

U odnosima izmeu mukaraca i ena uspostavlja se meusobna veza, koja je izvan onoga
to Bog odobrava, i ta je ljubav jedan od najopasnijih faktora koji vode u idolopoklonstvo. Moe
uzeti formu braka ili zajednikog ivota, te je dosegla vrlo iroku prihvaenost.
U ovom romantiziranom shvatanju ljubavi ljubavnici iskazuju jedan drugom obaveze
kakve bi trebale biti usmjerene prema Bogu i oni pokazuju jedan drugom osjeanja kakva bi trebala
biti rezervisana za Boga, kao da je njihovo postojanje mogue bez Njega. Ovakve individue, umjeto
da Boga imaju na umu, razmiljaju samo jedno o drugom. im otvore svoje oi u jutro, umjesto da
se zahvale Onom Koji ih je stvorio za poetk novog dana, oni pomisle jedni na druge, trudei se da
udovolje jedno drugom a ne Bogu. Oni su voljni rtvovati i sami sebe za onog drugog ali ne za
Boga.
U kratko, oni jedno drugo pretvaraju u boanstva. Slino tome, kada razmotrimo nekoliko
primjera ovog iskrivljenog shvatanja ljubavi, s obzirom da je postalo toliko raireno po svijetu,
uvidjet emo da e romantian ovjek i ena otvoreno jedno drugom lahko izjaviti oboavam te,
kuda god da idem, mislim samo na tebe i druge sline floskule. Meutim, kuda god se okrenemo i
poemo, oito je da je jedino bie koje zasliuje da bude oboavano Bog, Gospodar univerzuma.
Istraujui saznajemo da romantina ljubav prividno izgleda kao nevina vrsta ljubavi, iako je
vrsta idolopoklonstva. prekorena od strane Boga. Meutim, ejtan zasljepljuje ljude da ne vide
istinu, na taj nain im u ovoj prilici uljkepavajui neistunu kako bi im je uinio privlanijom i naveo
ih da rade ono to on eli.
Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je ejtan lijepim
predstavljao postupke njihove i on je sada drug njihov, njih eka patnja nesnosna. (Kur'an,
16:63)
ejtan im je lijepim njihove postupke predoio, pa ih, iako su razumni bili, od
Pravog puta odvratio; (Kur'an, 29:38)
Kur'an poiva na obraanje posebne pranje na pogrenu strast koju mukarci osjeaju
prema ebama u vidu romantine ljubavi. Ova ljubav moe biti namjenjena bilo kojoj eni: supruzi,
djevojci ili ak se moe raditi i o platonskoj ljubavi. Ako ovakva ljubav sprijeava osobu da se
sjea Boga onako kako treba, ili ga navodi da preferira voljenu osobu u svom srcu u odnosu na Boga,
onda ona vodi tu osobu u idolopoklonstvo. Naravno, ovo ne vrijedi samo za mukarce, ve i za ene.
Ljudi koji ive apsorbirani u ovakvoj muko-enskoj vezi eto nisu ni svjesni opasnosti
koje sami stavljaju pred sebe. Zbog injenice da su slijedili instrukcije zalutalog drutva jo od
djetinjstva, bez svjesti da je Kur'an njihova jedina vodilja ka pravom putu, potpuno su nesvjesni da je
nain na koji su ivjeli pogrean za Boga. Iz razloga to ive svoje ivote bez svijesti o Bogu,
zapadaju u zamku neznanja, iako, kao to smo ve rekli, oni vjeruju da su na pravom putu. Meutim,
zato to uopte ne vjeruju u Boga njihova su mudrost i razum potpuno otupili.
Uhvaeni u ovu bezumnu ljubav, mukarci i ene, koji su uinili jedno drugo idolima,
ponekad ine i akte autodestrukcije. Na primjer, dvoje mladih ljudi koji su zaljubljeni jendo u drugo

mogu biti zalueni do te mjere da uivaju u ideji da poine samoubistvo. Kada im okolnosti ne
dozvoljavaju da budu zajedno, oni mogu skoiti sa mosta s rukom u ruci, elei tako uiniti svoju
ljubav besmrtnom, ili kako bi njihove due bile zajedno u vjenosti ili iz nekog slinog tome
neracionalnog razloga. Meutim, inei takvo djelo, oni nisu ni svjesni da zapravo bacaju sami sebe
direktno u pakao. inei takav zabranjeni potez, bez uoavanja pogreke pri tome, oni vjeruju da e
biti sjedinjeni ne s Bogom ve jedno s drugim nakon njihove smrti. Ovo e shvatiti tek kada ugledaju
anela (meleka) smrti u posljednjem trenutku svog ivota, ali tada e ve biti prekasno. U novinama
moemo eto itati o veoma tunim pismima koja su ostavili za sobom ljudi koju su poinili
samoubistvo zbog neuzvraene ljubavi. Ovo su jasni primjeri kako romantizam moe potpuno orobiti
um i svjest osobe.
Meutim, kada im Bog skloni povez s oiju i te osobe vide da je obeana vjena patnja
stvarna, oni e se pokuavati spasiti nudei kao otkupninu onog partnera kojem se slijepo posvetio i
pretvorio ga u boga pod utjecajem romantizma. Ono to e ti ljudi na kraju raditi je opisano u
Kur'anu na slijedei nain:
iako e jedni druge vidjeti. Nevjernik bi jedva doekao da se od patnje toga Dana
iskupi sinovima svojim, i enom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga titi, i
svima ostalima na Zemlji samo da se izbavi. (Kur'an, 70:11-14)
Ista je situacija objanjena i u jo jednom ajetu:
na Dan kada e ovjek od brata svoga pobjei i od majke svoje i od oca svoga i od ene
svoje i od sinova svojih toga Dana e se svaki ovjek samo o sebi brinuti. (Kur'an, 80:34-37)
Vrsta romantine ljubavi koja vodi do idolopoklonstva postala je prihvaltljiva u drutvu kao
potpuno nevina, kao samo romansa i kao istinski osjeaj, te je ak hvaljena i podsticana.
Obino u ranim godinama ljudi podpadnu pod utjecaj romantizma koji sprijeava razvoj njihova
uma i svjesti, ostavljajui ih neupoznate s religojim, vjerovanjem i svrhom stvaranja. Oni su
zaboravili Boga i ne znaju nita o ljubavi ili potovanju prema Njemu. Idolopoklonstvo je tako
postalo ustaljena praksa neupuenih generacija.
Televizija i filmovi nameu romantine i emotivne teme gledateljima. Oni odobravaju da je
snetimentalnost tek prirodna tendencija kod ljudskih bia. Romansa je jedna od najpodupiranijih i
najreklamiranijih tema u muzici, poeziji i literaturi. ejtan zna veoma dobro da je sentimentalnost
bolest koja sprijeava ljude da razmiljaju ispravno, da prihvataju stvarnost, da budu svjesni Boga i
da pojme svrhu stvaranja i ivota nakon smrti. Ona mami ljude od prakticiranja religije i vodi ih u
konanici do idolopoklonstva. Samim time, on eli zavesti drutvo u svakom aspektu sredstvima
intenivnog i konstantnog bombardovanja sentimentalinim temama.
Kao posljedica toga, oni koji misle da se idolopklonstvo jedino odnosi na oboavanje lanih
bogova, statua od kamena i drveta, trebali bi pripaziti da ne pomisle da su imuni na ovaj problem, ili

da ne bude meu onima koji e na Sudnjem danu rei: "Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi
nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" (Kur'an, 6:23)

Ljubav vjernika
Ukratko, preusmjeravanje osjeaja oboavanja ka bilo emu osim Boga, ili bilo kojemod
Njegovih stvorenja je krtino jer vodi u idolopoklonstvo. to se tie vjernika, kao to smo i rekli
ranije, oni oboavaju jedino Boga iako u drugim vjernicima i u drugim stvorenjima prepoznaju
manifestaciju Boijih osobina. Oni vole jedino u ime Boga. Oni ne vole neto to je u sukobu s
Bogom. Poslanik Muhammed je takoer skretao panju na ovu temu rijeima: onaj koji meu
mojim sljedbenicima umre a da nije oboavao nita osim Allaha, ui e u raj.15 ovo je i jedno i
drugo: i dokaz i uslov ispravne vjetre.
Vjernikova ljubav je ista i jasna kao svjetlo, te stvara svjetlost u srcu jer je istinski predmet
ljubavi Bog. Iz tog razoga vjernik ne ali smrt nekoga koga je volio, zbog toga to su njegove
osobsobine bile samo refleksija Boga, niti se osjea razoaranim kada izgubi jednu od svojih
najdraih stvari. On zna da je Gospodar svega materijalnog i nematerijalnog objekt oboavanja kao
to je i ona ljepota koju je pronaao u tome bila odraz Boga. Bog je besmrtan, neunitiv, bezvremen i
vjean, a to je najvanije, On je blii vjerniku od njegove vratne vene, pa samim time, nema potrebe
za brigom jer Bog je, s ciljem da ga testira, samo privremeno uklonio ono u emu se manifestovao.
Ako on nastavi u svojoj vjeri i ispravnom razumijevanju, sve to poeli na ovom svijetu ili na
slijedeem bit e mu dato u tajnom izobilju kao prelijepa manifestacija Boga.
Dakle, nema situacije koja bi uzrokovala tugu vjerniku ili uzrokovla stres jer je pronikao u
tajne koje se postiu istom vjerom . Bog objanjava duhovno stanje vjernika:
Oni koji govore: "Na Gospodar je Allah!" i istraju na Pravome putu, neka se niega
ne boje i ni za im neka ne tuguju! (Kur'an, 46:13)

FIZIKA BOL KOJU UZROKUJE

ROMANTINOST
Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine. (Kur'an,
10:44)
S obzirom da romantizam uzrokuje mentalnu i duhovnu tetu, to se reflektuje i na fiziko
pogoranje. Najvanije su one oite fizike promjene koje osoba ne moe sakriti. Prirodno je da, ako
se neko osjea mentalno rastrojenim, napetim ili zabrinutim, ove stvari rekflektuju na njegov vanjski
izgled. Facijalna ekspresija emotivne osobe, pokreti ruku i ton glasa, sve to otkriva injenicu da je
njen ili njegov karakter pod kontrolom sentimentalizma.
Kod emotivnih ljudi moemo prepoznati fizika obiljeja psihosomatskog ili mentalnog
oboljenja koje se dogaa. Kada njihova tijela izgube svoju fiziku otpornost, ona postaju slaba,
njihov imuni sistem kolabrira i oni zapadaju u jednu bolest nakon druge, odnosno oboljenja se kod
njih nastavljaju bez oporavka.
Uz ovakva oboljenja dolaze i mnoge druge promjene: osoba moe izgubiti svoju kosu ili
moe naglo osjediti i izgledati beivotno, koa gubi svoju vlanost i elastinost i postaje suha,
otvrdnula, izborana i ispucala, to rezultira stanjem koje pogoduje infekcijama. ta vie zbog toga
to se elije sporo regeneriraju osoba izgleda kao da ima trajno kono oboljenje, njen je ten jako
blijed i oi su joj tupe. Dakle, evidentno je da ljudi sa tendencijom ka romantinoj melanholiji, koji
stalno stvaraju sebi probleme, prerano ostare. Njihova tijela ne mogu podnijeti godine neprekidne
tenzije, emotivne ispade i mentalni nespokoj. Kao posljedica se javljaju znaci ranog starenja i drugi
oblici ozbiljnog fizikog propadanja.
Ovo nije sve to sentimentalnost moe nanijeti jednoj osobi. Njegova unutranja opijenost i
melanholija se oituju na njegovu licu i u njegovu ponaanju. Sva njegova dinamika, duh, i ivotni
ar postaju ozbiljno umanjeni a na posljetku i samo njegovo fiziko zdravlje nestaje. Zbog tupoe u
oima, tanke i beivotne kose, te napetosti miia njegova lica, smatraju ga tmurnim i neugodnim.
Ovo su samo neke od fizikoh promjena koje se mogu dogodoti. Po istom principu, osobe koje su
sretne, mirne i staloene, ive due u poreenju sa onima koji su napeti, pod stresom i skloni
suzama, a nauno je dokazano i da su zdraviji.
Nadalje, suoeni sa ovakvim fizikim promjenama oni sami sebi stvaraju none more i
oteavaju ivot, umjeto da razmisle o prolaznosti svijeta, njihovoj linoj bespomonosti i prepuste
se Bogu. Zbog toga to ne uzimaju u obzir dobrobit koju im starenje moe donijeti i njenim
efektima, oni oajavaju i orobljavaju se kontinuiranom potitenou. Uhvaeni u ovaj zli, arobni
krug oni nose teret koji fiziki ne mogu podnijeti. Zapravo, ljekari su indicirali veliki broj oboljenja
uzrokovanih tugom, brigom i stresom a kao jedino rijeenje naveli su da treba teiti ka optimizmu i
pronalasku uitaka.

Utvreno je da brojan stanja- poremeaju u spavanju i prehrani, visok ili nizak krvni pritisak,
stomane regobe, problemi sa srcem i bubrezima, astma, alergije ekcem, psorijaza, migrene,
karcinom i mnoga druga oboljenja- imaju psiholoko porijeklo koje se vezuje za stres i depresiju.
Kada je tijelo suoeno sa stresom, dolazi do biohemijske reakcije i kojoj se konzumiranje energije
podie na maksimalan nivo i taj nivo stresa se nastavlja, to rezultira neravnomjernou u tjelesnim
funkcijama.
Eksperti su napisali slijedee o vezi izmeu stresa i boli:
Postoji znaajna korelacija izmeu stresa, napetosti i boli koju uzrokuje. Stres koji
uzrokuje napetost zbog koje se vene suavaju time sprijeavajui protok krvi do odreenih regija u
mozgu. S druge strane, ostavljajui tkivo bez dotoka krvi odreeno vrijeme direktan je uzrok boli jer
vjerovatno nastaje dodatna potreba za oksigenom u napetom tkivu, a i nedostatak krvi u tkivu
aktivira posebne receptore za bol. U meuvremenu, adrenalin i neadrenalinske supstance koje utiu
na nervni sistem se oslobaaju tokom stresa. To direktno ili indirektno utjee na napetost miia.
Dakle, bol je uzrokovan tenzijama koje se pretvaraju u anksioznost koja dalje void do pojaanog
bola. 16
Stanja poavezana sa stresom i depresijom, kao to su gubitak pamenja, nedostatak panje,
nedostatak jasne procjene i razmiljanja, nervnih trzavica i nekontroliranog ponaanja, su
prepoznatljivi kod onih koji nemaju vjere, dok vjernici duhovno i mentalno zvue razumno i
uravnoteeno, to je zbog toga to se istinsko smirenje uma i trajnog zadovoljstva moe pronai samo
u preputanju Bogu i stavljanju samog sebe u Njegove ruke. Radost i smiraj su uvijek oiti kod
vjernika jer je on prepustio sebe Bogu i sudbini koju mu je Bog predodredio, te ivi svoj ivot
vjerujui u Njega. Boojom milou on je poteen ovakvih fizikih pogoranja.
Osjeaj melanholije koji romantizam namee ljudima je strana bolest koja se moe samo
ukloniti preputanjem i uivanjem u vjeri. Vjernici, na svom putu u raj e Bogu ponuditi zahvalnost
slijedeim rijeima:
"Hvaljen neka je Allah" govorie "koji je od nas tugu odstranio Gospodar na,
zaista, mnogo prata i blagodaran je. (Kur'an, 35:34)

ZAKLJUAK: KAKO IZBJEI OBOLJENJE

ROMANTIZAM
Sentimentalnost je jedna od najeih mana karaktera onih koji su usvojili ivotni put i
moral suprotan religiji. To nije, meutim, kao to se tipino misli karakterna osobina s kojom se raa
i koja se ne moe promijeniti.
To duhovno stanje je takvo da ga osoba usvaja svjesno ili nesvjesno. Oni koji tvrde da se
introverzija, jadikovanje, melanholija i razdraljivost ne mogu kontrolirati voljom, pronai e ako
iskreno razmisle da je njih nemogue zadovoljiti. Na primjer, ako melanholinoj osobi ponudite
veliku sumu novca ili neto drugo znaajne vrijednosti moe naprasno postati sretana, s obzirom da
se radi evidento o injenici koju neko prieljkuje i lahko e napustiti svoj oajniki stav. Dakle, jasno
je da sentimentalistiki stav koji usvoji jedna osoba predstavlja nedostatak obzira o onima koji su
oko njega i tipian je primjer osobe koja samoj sebi teti, kao to i pie u Kur'anu:
Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine. (Kur'an,
10:44)
Meutim , sentimentalni ljudi ne mogu shvatiti ovu stvarnost jer oni jo uvijek nastavljaju s
melanholijom i kontinuirano su melanholini i oajni. Bez obzira ta se dogodi, oni e uvijek pornai
razlog da se osjeaju potiteno. Zapravo, ovakvi ljudi to sami sebi rade i nanose tetu. Ova je
injenica otkrivena u Kur'anu na slijedei nain:
Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslauju, oni im se obraduju, a kad ih
pogodi nevolja, zbog onoga to su ruke njihove inile, odjednom oajavaju. (Kuran, 30:36)
Da bi ovakva osoba pobjegla iz romantiziranog stanja uma i da bi se oslobodila ove bolesti
ona se mora uvati, potpuno svjesna lanih obeanja koja daje ejtan i jedino je za osobu koja je
vjernik to mogue,
Istinski vjernik e uoiti slabosti romantizma i sam ga izbjei. On e se ponaati racionalno,
davati rijeenja za porobleme i uiniti sebe primjerom drugima iz svoje okoline. ta vie, zbog svog
superornog morala i naina konverzacije on je prirodno zadovoljan. Svjetlo i jasnoa kjoje se oituju
u njegovom ispravnom ponaanju e uiniti ljude sretnima, ak i u nejteim situacijama. Takvo
ponaanje e mu utrati put do lijepog, mirnog i asnog ivota na ovom svijetu, a i do ivota svjetlosti
i sjaja na svijetu koji tek treba doi. Dakle, vjernici je onaj ije ponaanje i stanje uma su Bogu
prihvatljivi i, s obzirom na to, za njih ne moe biti niega to bi ih vuklo u pesimizam. Bog to
objavljuje ovako:

Allah e spasiti one koji su Njegova nareenja izvravali, a Njegovih se zabrana klonili,
i oni e postii ono to su eljeli; zlo ih se nee doticati i oni nee tugovati. (Kur'an, 39:61)
Dakle, za vjernika su radost, srea i sigurnost tek ovosvjetske refleksije uvjeta ivota u raju.
Ova zadovoljstva zapoinju na ovom svijetu a kada oni koji su se pouzdali u Boga i konano postigli
ulazak u raj, oni e shvatiti da se ta zadovoljstva nastavljaju u vjenosti. Kur'an opisjuje sjaj
uivanja vjernika u ivotu poslije smrti:
I njih e Allah strahote toga Dana sauvati i blaenstvo i radost im darovati (Kur'an,
76:11)
U jo jednom ajetu Bog otkriva razlike izmeu vjernika i nevjernika na Sudnjem Danu:
neka lica bie toga Dana blistava, nasmijana, radosna, a na nekim licima toga Dana
bie praina, tama e ih prekrivati, to e nevjernici razvratnici biti. (Kur'an, 80:38-42)
Nevjernici e u vjenosti spoznati strahote ivota u paklu koje su zasluili na ovom svijetu
izjednaavajui druge sa Bogom i preputajui se ejtanovim kunjama. Patnja e biti stalna i mnogo
intenivnija. S druge strane, stea vjernika koju e imati u raju e trajati cijelu vjenosti, neprekidno.
Onoga dana kad doe, bez doputenja Njegova niko ni rije nee izustiti, a meu njima
bie nesretnih i sretnih. I nesretni e u Dehennem, u njemu e teko izdisati i udisati; dok je
nebesa i Zemlje, u njemu e ostati osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar
tvoj, zaista, radi ono to eli. A sretni e u Dennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e boraviti
osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi; bie to dar koji e neprekidno trajati. (Kur'an,
11:105-108)

ZABLUDA EVOLUCIJE
Reci: "Zar da za Gospodara traim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar
svega? to god ko uradi, sebi uradi, i svaki grjenik e samo svoje breme nositi. Na kraju
Gospodaru svome ete se vratiti i On e vas o onome u emu ste se razilazili obavijestiti.
(Kur'an, 6:164)
Ako analiziramo teoriju evolucije vidjet emo da je ova teorija pobijena naunim otkriima.
Dizajn koji je vidljiv u ivim biima daleko je kompleksniji i efektniji od dizajna u neivom svijetu.
Naprimjer, moemo analizirati na kako osjetljivim ravnoteama su ureeni atomi u neivom svijetu,
ta vie moemo vidjeti sa kako sloenim mehanizmima su ovi atomi ujedinjeni u ivom svijetu,
kako grae nanjene koritenjem atoma, kao to su proteini, enzimi i elije, predstavljaju savrene
mehanizme.
Upravo otkria u vezi sa ovim savrenim dizajnom u ivim biima, krajem XX stoljea
pobila su Darvinovu teoriju evolucije.
Ovu temu detaljno smo obradili i nastavljamo sa obradom u naim drugim radovima.
Meutim, smatramo da je od koristi da i u ovoj knjizi iznesemo jedan kratak osvrt na to.

Nauno pobijanje darvinizma

Iako je to doktrina koja datira jo od vremena stare Grke, teorija evolucije je temeljito
iznesena u XIX stoljeu. A najznaajniji momenat koji je teoriju uvrstio u dnevni red naunih
krugova je Porijeklo vrsta, knjiga Charlesa Darvina, objavljena 1859. godine. Darvin se u ovoj knjizi
usprotivio injenici da su razliite vrste svaka ponaosob stvorene od strane Boga. Prema Darvinu,
sve vrste potjeu od jednog zajednikog pretka, a raznolikost vrsta nastala je postepenim izmjenama
u toku dugog vremenskog perioda.
Darvinova teorija nije se zasnivala ni na jednom konkretnom naunom otkriu, bilo je to,
kao to je i sam priznao, samo "logiko rasuivanje". U jednom od poglavlja, Poteskoe teorije,
Darvin ak priznaje da je teorija nedovoljna za objanavanje mnogo znaajnih pitanja.
Darvin se, pak, nadao da e se poteskoe koje su se isprijeile ispred teorije prevazii
razvojem nauke, da e nova nauna otkria ojaati njegovu teoriju. Ovo je na mnogo mijesta u svojoj
knjizi i istakao. Meutim, sasvim suprotno Darvinovim nadanjima, razvojem nauke temeljne tvrdnje
teorije su, jedna za drugom, bivale pobijane.
Poraz darvinizma pred naukom moe se analizirati pod tri temeljne take:
1) Teorija apsolutno ne daje odgovor na pitanje prvobitnog nastanka ivota na Zemlji.
2) Ne potoji nikakvo nauno otkrie koje bi pokazalo da "evolucioni mehanizam", koji
istiu evolucionisti, posjeduje utjecaje koji uzrokuju evoluciju.
3) Suprotno predvianjima teorije evolucije, fosilni zapisi su iznijeli sasvim suprotnu sliku.

U ovom dijelu knjige emo, u osnovnim crtama, iznijeti injenice vezane za ove tri temeljne
take.

Prva nepremostiva barijera:

porijeklo ivota
Teorija evolucije tvrdi da sve ive vrste vode porijeklo od jedne jedine ive elije, koja se
prije 3.8 milijardi godina pojavila u primitivnim uvjetima Zemlje. Kako se dogodilo to da su se
milioni kompleksnih razliitih vrsta razvili iz jedne jedine elije i, ako se zaista i dogodila jedna
ovakva evolucija, zato se tragovi toga nisu nali na fosilnim zapisima? Ovo su pitanja na koja
teorija evolucije ne moe dati odgovor. Meutim, prije svega ovoga potrebno se zadrati na prvoj
stepenici navodnog procesa evolucije. Kako je nastala aktualna "prva elija"?
Zbog toga to odbija stvaranje, to ne prihvata nikakvu natprirodnu intervenciju, iskljucujuci
bilo kakvu koncepciju, plan i organiziranost, teorija evolucije tvrdi da je ta "prva elija" nastala
sasvim sluajno unutar prirodnih zakona. Dakle, prema Darvinu, proizlazi da je neorganska materija,
igrom sluaja, proizvela prvu organsku eliju. Meutim, ova tvrdnja je u koliziji sa najosnovnijim
zakonima biologije.

"ivot potjee iz ivota"

Darvin se u svojoj knjizi uope nije doticao pitanja porijekla ivota, poto je primitivno
nauno shvatanje njegovog vremena pretpostavljalo da iva bia posjeduju jednu sasvim prostu
grau. Prema teoriji "spontane generacije", koja datira jo od srednjeg vijeka, vjeruje se da se ivo
bie moe formirati sluajnim udruivanjem neorganskih materija. U ovom periodu bilo je rasireno
miljenje da se insekti formiraju od ostataka hrane, a mievi od penice. Da bi dokazali ovu tvrdnju,
nainili su i zanimljiv pokus. Na prljavu krpu je stavljeno malo penice i smatralo se da e nakon
izvjesnog vremena iz ove smjese obrazovati mievi.
Crvanje mesa takoer se smatralo dokazom da ivot nastaje iz neive materije. Kasnije e se,
Meutim, ispostaviti da crvi na mesu ne nastaju sami od sebe, vec da se razvijaju iz larvi, koje su
nevidljive prostom oku, a koje muice donose i polau.
A miljenje da bakterije mogu nastati od neive materije bilo je iroko prihvatljivo od strane
naunih krugova u periodu kada je Darvin pisao knjigu Porijeklo vrsta.
Meutim, pet godina nakon to je Darvin objavio svoju knjigu, poznati francuski biolog
Louis Pasteur kategoriki je pobio ovo miljenje koje predstavlja osnovu teorije evolucije. Pasteur
na slijedei nain rezimira rezultat do kojeg je doao nakon dugotrajnog rada i pokusa: "Tvrdnja da
ivot moe nastati iz neive materije je konano postala stvar proslosti." (Sidney Fox, Klaus Dose,
Molecular Evolution and The Origin of Life, New York: Marcel Dekker, 1977. str. 2)
Branioci teorije evolucije dugi niz godina opirali su se Pasteurovim otkriima. Kada je, pak,
razvijena nauka predoila kompleksnost grae ive elije, postala je jo oitija neosnovanost tvrdnje
da ivot moe nastati sam od sebe.

Uzaludni napori tokom XX stoljea

Prvi evolucionista koji je u XX stoljeu uzeo u razmatranje pitanje porijekla ivota bio je
poznati ruski biolog Alexander Oparin. Odredenim tezama koje je izbacio 30-ih godina, Oparin je
nastojao dokazati da se iva elija moe formirati sluajno. Meutim, ova nastojanja e se neslavno
okonati, a Oparin je bio primoran da iznese slijedee priznanje: "Nazalost, porijeklo elije
predstavlja najtamniju taku koja je u sebe apsorbirala cijelu teoriju evolucije." (Alexander I. Oparin,
Origin of Life, (1936) New York, Dover Publications, 1953 (Reprint), str. 196)
Evolucionisti koji su slijedili Oparinov put nastojali su nainiti nekoliko pokusa koji bi
doveli do odgovora na pitanje o porijeklu ivota. Najpoznatiji od ovih pokusa je 1953. godine
nainio ameriki hemicar Stanley Miller. U svom eksperimentu Miller je upotrijebio mjeavinu
gasa, za kakvu je pretpostavio da je potojala na prvobitnoj Zemlji, sastavljenu od amonijaka,
metana, hidrogena i vodene pare. Budui da ovi gasovi ne bi reagirali jedni sa drugima u prirodnim
uvjetima, on je u ovaj milje uveo i energetsku stimulaciju da bi pokrenuo reakciju meu njima.
Narednih godina e se, Meutim, ispostaviti da je ovaj pokus, koji se prvobitno smatrao
znaajnim napretkom na polju evolucije, nevaeci i da je koritena imitacija prvobitne atmosfere
veoma razliita od one koja je postojala na prvobitnoj povrsini Zemlje. ("New Evidence on
Evolution of Early Atmosphere and Life", Bulletin of the American Meteorological Society, tom 63,
novembar 1982, str. 1328-1330.)
Poslije dugog perioda utnje, sam Miller je takoer priznao da atmosferski uvjeti koje je on
koristio u svom eksperimentu nisu bili realni. (Stanley Miller, Molecular Evolution of Life: Current
Status of the Prebiotic Synthesis of Small Molecules, 1986, str. 7)
Svi napori koje su evolucionisti ulagali tokom XX stoljea radi donoenja odgovora na
pitanje porijekla ivota uvijek su se neslavno okonavali. Ovu injenicu je priznao i poznati
geohemiar sa San Diego Scripps instituta, Jeffrey Bada. U tekstu objavljenom 1998. godine u
evolucionistikom Earth asopisu Bada na sljedei nain priznaje bespomonost evolucionista to se
tie ovog problema:
Danas kada naputamo dvadeseto stoljee, jo uvijek se susreemo sa najveim nerijeenim
problemom koji smo imali kada smo ulazili u dvadeseto stoljee: kako je ivot na Zemlji zapoeo?
(Jeffrey Bada, Earth, februar 1998, str. 40)

Kompleksna graa ivota

Jedan od glavnih razloga zbog kojih je, o pitanju porijekla ivota, teorija evolucije zapala u
tako veliki problem je injenica da ak i najprostija iva bia imaju nevjerovatno sloenu grau. iva
elija je sloenija od svih tehnolokih proizvoda koje je ovjek uspio napraviti. Tako da je danas ak
i u najsavremenijim laboratorijama svijeta nemogue proizvesti ivu eliju spajanjem neivih
materija.
Uvjeta potrebnih za nastanak jedne elije je toliko mnogo da se apsolutno ne mogu objasniti
sluajnou. Vjerovatnoa sluajnog formiranja proteina, kao najosnovnije gradivne jedinice,
izgraenog od oko 500 aminokiselina, je jedan naprema broju koji se dobije stavljanjem 950 nula iza

jedinice. Meutim, vjerovatnoa koja je manja od 1 naprema 1050 matematiki se smatra da ima
nultu mogunost realizacije.
A, DNK molekul, koji se nalazi u jezgru elije i koji skriva genetske podatke, nevjerovatna
je baza podataka. Ukoliko bismo pokuali zapisati informacije ifrirane u DNK, tada bi to znailo da
emo sakupiti biblioteku koja sadri 900 tomova enciklopedija, od kojih svaka ima 500 stranica.
Ovdje se pojavljuje jedna veoma interesantna dilema: dok se DNK moe replicirati (kopirati,
umnoavati) jedino uz pomo nekih enzima koji su, ustvari, proteini, sinteza ovih enzima moe biti
realizirana jedino pomou informacija ifriranih u DNK. Poto oboje podjednako zavise jedno od
drugog, oboje su morali postojati da bi moglo doi do umnoavanja. Upravo je ovo injenica koja u
orsokak baca scenario o tome da je ivot nastao sam od sebe.
Ovu injenicu priznaje i evolucionista sa University of San Diego California, prof. Leslie
Orgel, koji 1994. godine u oktobarskom broju asopisa Scientific American pie slijedee:
Izuzetno je nevjerovatno da proteini i nukleinske kiseline (RNK i DNK), oboje izuzetno
kompleksne grae, nastanu spontano na istom mjestu i u isto vrijeme. Ali, isto tako je nemogue da
jedno nastane bez drugoga. Prema tome, primorani smo da zakljuimo da je apsolutno nemogue da
je ivot nastao putem sluajnih hemijskih reakcija. (Leslie E. Orgel, The Origin of Life on Earth,
Scientific American, tom 271, oktobar 1994, str. 78)
Nesumnjivo, ako je nemogue da je ivot nastao u ishodu prirodnih uticaja, onda se mora
priznati da je stvoren na jedan natprirodan nain. Ova injenica sasvim jasno pobija teoriju evolucije
iji je jedan od temeljnih ciljeva osporavanje stvaranja.

Imaginarni mehanizmi evolucije

Drugi vaan momenat u pobijanju Darvinove teorije je ispostavljanje da dvije ideje, koje su
predstavljene kao "mehanizmi evolucije", u stvarnosti, takoer, ne posjeduju nikakvu evolucionu
mo.
Svoju tvrdnju o evoluciji, Darvin je u potpunosti vezao za mehanizam "prirodne selekcije".
Koliku je vanost pridavao ovom mehanizmu, vidi se i iz samog naziva knjige: Porijeklo vrsta,
putem prirodne selekcije...
Prirodna selekcija znai prirodni odabir i zasniva se na miljenju da e, u borbi ivota u
prirodi, opstati ona iva bia koja su prilagoenija prirodnim uvjetima sredine i koja su jaa.
Naprimjer, sasvim je prirodno da e, pod prijetnjom krvolonih ivotinja, od krda jelena preivjeti
oni koji bre tre. Na taj nain e se formirati stado jelena koje e initi brze i jake jedinke. Ali, ovaj
mehanizam nee nikada ove jelene transformirati u neku drugu ivu vrstu, konje, recimo. Jeleni e
uvijek ostati jeleni.
Prema tome, mehanizam prirodne selekcije ne posjeduje apsolutno nikakvu evolucionu mo.
I Darvin je takoer bio svjestan ove injenice i bio je primoran da u svojoj knjizi Porijeklo vrsta
prizna slijedee: " Prirodna selekcija ne moe nita uraditi ukoliko ne doe do korisnih preobraaja."
(Charles Darvin, The Origin of Species: A Facsimile of the First Edition, Harvard University Press,
1964, str. 189)

Lamarckov utjecaj
Dobro, kako se mogu formirati "korisni preobraaji"? U okvirima primitivnih naunih
shvatanja svog vremena, Darvin je odgovor na ovo pitanje pokuao dati oslanjajui se na Lamarcka.
Prema francuskom biologu Lamarcku, koji je ivio prije Darvina, iva bia prenose osobine koje su
stekla tokom ivota sa jedne generacije na drugu i na taj nain evoluiraju, tako se, dakle, pojavljuju
nove vrste. Prema Lamarcku, irafa je, naprimjer, evoluirala od jedne vrste antilope tako to je,
generacijama, istezala vrat pokuavajuci, radi prehrane, dohvatiti sve visoije i visoije lie.
Darvin je takoer naveo sline primjere. Ilustracije radi, u knjizi Porijeklo vrsta, Darvin je
ustvrdio da je, ulazei u vodu u potrazi za hranom, jedna vrsta medvjeda poprimila karakteristike u
skladu sa ivotom u vodi, dobila velika usta i da se, na kraju, preobratila u jednog ogromnog kita.
(Charles Darvin, The Origin of Species: A Facsimile of the First Edition, Harvard University Press,
1964, str. 184)
Meutim, dok je eho Darvinove knjige odjekivao, jedan austrijski botanicar, Gregor
Mendel, 1865. godine otkrio je zakone nasljeivanja, koji su, opet, kategorino pobili legendu o
generacijskom prenoenju steenih osobina. Na taj nain je prirodna selekcija ostala "sama" i to kao
mehanizam koji uope nema nikakvu evolucionu mo.

Neodarvinizam i mutacije
Da bi nali izlaz iz ove situacije, darvinisti su krajem 30-ih godina izbacili teoriju moderne
sintetike, odnosno neodarvinizam, kako je to i ire poznato. Pored prirodne mutacije, neodarvinizam
je dodao i mutacije kao "razlog korisnih preobraaja", odnosno devijacije u genima koje su nastale
kao posljedica pogreaka prilikom kopiranja ili kao posljedica vanjskih uticaja kao to je radijacija.
Neodarvinizam je model koji je i danas jo uvijek u svijetu odrava paradu u ime evolucije.
Teorija tvrdi da su se milioni ivih vrsta na svijetu, bezbroj njihovih kompleksnih organa, kao to su
ui, oi, plua, krila, formirali "mutacijama", odnosno nakon jednog procesa koji se zasniva na
genetskim devijacijama. Meutim, postoji jedna sasvim jasna nauna injenica, koja teoriju ostavlja
bespomonom: mutacije ne doprinose razvoju ivih bia, naprotiv uvijek su kodljive po njih.
Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNK ima jednu veoma kompleksnu grau i bilo kakva
sluajna djelovanja mogu jedino uzrokovati tetu ovoj molekuli. Ameriki genetiar B. G.
Ranganathan ovu injenicu obrazlae na slijedei nain:
Mutacije su male, sluajne i tetne. One se rijetko deavaju i, u najboljem sluaju, one e biti
bez efekta. Ove tri karakteristike mutacija impliciraju da one ne mogu voditi evolucionom razvitku.
Jedna sluajna promjena u nekom visoko specijaliziranom organizmu je ili bez efekta ili je tetna.
Sluajna promjena u nekom runom satu ne moe poboljsati taj sat. Ona e ga najvjerojatnije otetiti
ili e, u najboljem sluaju, biti bez efekta. Zemljotres ne poboljava grad, on donosi razaranje. (B. G.
Ranganathan, Origins?, Pennsylvania: The Banner Of Truth Trust, 1988.)
Upravo do danas nije uoen niti jedan primjer pozitivne mutacije, odnosno mutacije koja je
razvila genetski podatak. Pokazalo se da su sve mutacije tetne. Sasvim je jasno da su mutacije, koje

su darvinisti predstavili kao "evolucioni mehanizam", genetski incident koji, u biti, samo sakati i
unitava iva bia. (Jedan od najese uoljivih uticaja mutacije kod ovjeka je rak.) Nesumnjivo,
unistavajui mehanizam ne moe biti "evolucioni mehanizam". A to se tie prirodne selekcije, ona,
kao to je to i sam Darvin priznao, "sama nita ne moe uraditi". Ova injenica nam jasno stavlja do
znanja da u prirodi ne postoji nikakav "evolucioni mehanizam". A s obzirom da ne postoji nikakav
evolucioni mehanizam, nije se mogao dogoditi ni imaginarni proces zvani evolucija.

Fosilni zapisi:
ni traga od prijelazne forme
Fosilni zapisi su najjasniji dokaz da se u stvarnosti nije dogodio proces koji zastupa teorija
evolucije.
Prema teoriji evolucije, svaka iva vrsta proizala je iz svoga prethodnika. Prethodno
postojee vrste su se vremenom pretvorile u neto drugo i sve vrste su nastale na ovaj nacin. Prema
teoriji, transformacija se odigravala postepeno, milionima godina.
Ukoliko je ovo bio sluaj, tada su brojne "prijelazne vrste" morale postojati i ivjeti tokom
ovog dugog transformacijskog perioda.
Naprimjer, neke pola-ribe/pola-reptili koje su stekle neke reptilske crte kao dodatak crtama
riba koje su ve imale, trebale su ivjeti u prolosti. Ili, trebali su postojati neki reptili-ptice, koji su
stekli neke osobine ptica kao dodatak reptilskim osobinama koje su ve imali. Evolucionisti upuuju
na ova imaginarna bia, za koja oni vjeruju da su postojala u prolosti, kao na "prijelazne oblike".
Ukoliko su takve ivotinje ve postojale, trebali bi biti prisutni milioni i ak trilioni takvih
primjeraka u koliini i raznolikosti. to je jo vanije, ostaci ovih udnih stvorenja trebali bi biti
prisutni u fosilnom zapisu. Broj ovih prijelaznih oblika trebao bi biti ak i vei od broja prisutnih
ivotinjskih vrsta, i njihovi ostaci bi se trebali nalaziti irom svijeta. U Porijeklu vrsta, Darvin je
objasnio:
Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najblie povezuju sve vrste
jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati... Stoga bi dokaz njihovog biveg postojanja
trebao biti naen jedino meu fosilnim ostacima.( Charles Darvin, The Origin of Species: A
Facsimile of the First Edition, Harvard University Press, 1964, str. 179)

Izgubljene Darvinove nade

Meutim, iako su jo od sredine XIX stoljea irom svijeta vrili intenzivno istraivanje
fosila, prijelazna forma nije pronaena. Svi iskopani fosili pokazali su da se, suprotno vjerovanju
evolucionista, iva bia na Zemlji pojavljuju iznenada i potpuno formirana.
uveni britanski paleontolog, Derek W. Ager, priznaje ovu injenicu, ak iako je i sam
evolucionista:
Problem je u slijedeem: kada detaljno ispitamo fosilni zapis, bilo na nivou redova ili na
nivou vrsta, mi uvijek i nanovo nalazimo ne na postepenu evoluciju, nego iznenadnu eksploziju
jedne grupe.( Derek A. Ager, "The Nature of the Fossil Record", Proceedings of the British
Geological Association, tom 87, 1976, str. 133)

Dakle, fosilni zapisi ukazuju da su se sve ive vrste pojavile iznenada, u savrenom obliku i
bez ikakve prijelazne forme. Ovo je apsolutno suprotno Darvinovim predvianjima. tavie, ovo je
veoma jak dokaz da su ive vrste stvorene, poto je stvaranje jedino objanjenje da su se iva bia
mogla pojaviti bez pretka iz kojeg su evoluirale, odjednom i u savrenom obliku.
Ova injenica je priznata i od strane istaknutog biologa - evolucioniste Douglasa
Futuymaa:
"Stvaranje ili evolucija su jedina dva mogua objanjenja korijenja ivih bia. Organizmi su
se, ili pojavili na zemlji sasvim savreno razvijeni, ili nisu. Ako nisu, onda su se morali razviti iz
prethodno postojeih vrsta, pomou nekog procesa modifikacije. A ako su se pojavili u jednom
sasvim razvijenom stanju, onda su doista morali biti stvoreni od neke svemone inteligencije."
(Douglas J. Futuyma, Sciene on Trial, New York: Pantheon Books, 1983. str. 197)
to se tie fosila, oni pokazuju da su se iva bia na Zemlji pojavila u savrenom obliku.
Dakle, "korijeni vrsta" lee u stvaranju, a ne u evoluciji, kako je to Darvin smatrao.

Bajka o evoluciji ovjeka

Pitanje koje najee na dnevni red iznose branitelji teorije evolucije je pitanje porijekla
ovjeka. Darvinistika tvrdnja o ovom pitanju dri da je savremeni ovjek evoluirao iz odreenih
vrsta majmunolikih bia. Tvrdi se da su za vrijeme ovog navodnog evolucionog procesa, za koji se
pretpostavlja da je poeo prije 4-5 miliona godina, postojale neke "prijelazne forme" izmeu
savremenog ovjeka i njegovih predaka. Prema ovom, u biti potpuno imaginarnom scenariju,
potojale su 4 osnovne kategorije:
1. Australopithecus
2. Homo habilis
3. Homo erectus
4. Homo sapiens
Imenom "Australopithecus", to znai "Juznjacki majmun", evolucionisti nazivaju prvog
navodnog majmunolikog pretka ljudi. Australopithecus nije nita drugo do jedna izumrla majmunska
vrsta. Opirna istraivanja koja su uraena na razliitim primjercima Australopithecusa od strane dva
svjetski renomirana anatomiara iz Engleske i USA, Lord Solly Zuckerman i profesor Charles
Oxnard, pokazala su da ova bia nisu nita drugo do izumrla vrsta majmuna i da nemaju nikakve
slinosti sa ovjekom. (Solly Zuckerman, Beyond The Ivory Tower, New York: Toplinger
Publications, 1970, str. 75-94; Charles E. Oxnard, "The Place of Australopithecines in Human
Evolution: Grounds for Doubt", Nature, No: 258, str. 389)
Slijedei stupanj ljudske evolucije evolucionisti klasificiraju kao "homo", to jest "ovjek".
Prema tvrdnji evolucionista, iva bia u Homo seriji su razvijenija nego Australopithecus. Stavljajui
u jedan niz fosile koji su pripadali ovim razliitim vrstama evolucionisti su nainili jednu imaginarnu
shemu evolucije. Ova shema je ista izmiljotina, poto, u biti, nikada nije dokazano da izmedu ovih
razliitih klasa postoji neka evoluciona povezanost. Jedan od najvaznijih branilaca teorije evolucije
XX vijeka, Ernst Mayr, takoder priznaje ovu injenicu: "Lanac koji se protee do Homo sapiensa

se, u biti, gubi." (J. Rennie, "Darvin's Current Bulldog: Ernst Mayr", Scientific American, deembar
1992)
Skicirajui ovako lanac povezanosti: "Australopithecus > Homo habilis > Homo erectus >
Homo sapiens", evolucionisti impliciraju da je svaka od ovih vrsta predak one koja slijedi iza nje.
Meutim, skoranji pronalasci paleoantropologa otkrili su da su Australopithecus, Homo habilis i
Homo erectus potojali na razliitim dijelovima svijeta u isto vrijeme. (Alan Walker, Sciene, vol.
207, 1980, str. 1103; A. J. Kelso, Physical Antropology, 1st ed., New York: J. B. Lipincott Co., 1970,
str. 221; M. D. Leakey, Olduvai Gorge, vol. 3, Cambridge: Cambridge University Press, 1971, str.
272)
tavie, jedan odreeni segment ljudi, klasificiran kao Homo erectus, ivio je sve do veoma
skoro. Homosapiens neanderthalensis i Homo sapiens (savremeni ovjek) koegzistirali su u istoj
regiji. (Time, novembar, 1996)
Ova situacija oito pokazuje nitavnost tvrdnje da su oni bili preci jedan drugome. Sasvim je
sigurno da ne postoji takvo porodino stablo. Jedan paleontolog sa Harward University, Stephen Jay
Gould, premda je i sam evolucionist objanjava ovaj orsokak evolucije:
ta biva sa naom evolucionom ljestvicom ako postoje tri ovjekolike loze koje su paralelno
egzistirale? Sasvim je jasno da nijedna nije nastala iz druge. tavie, kada se izvri usporedba meu
njima, nijedna od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend. (S. J. Gould, Natural History, vol.
85, 1976, str. 30)
Ukratko, sheme odreenih ivih bia "polu-majmun/polu-ovjek" koje sreemo u medijima i
kolskim udbenicima, odnosno scenario evolucije ovjeka koji se putem propagande nastoji odrati
u ivotu, su jedna bajka koja nema nikakve naune utemeljenosti.
Jedan od najuvenijih i najpotovanijih znanstvenika u Velikoj Britaniji, Lord Solly
Zuckerman, u vezi s ovim pitanjima vrio je dugogodisnja istraivanja (osobito je na istraivanju
Australopithecusa potroio 15 godina). Nakon svega, iako i sam evolucionista, Zuckerman je doao
do zakljuka da, u biti, ne postoji porodino stablo koje se protee od majmunolikih ivih bia do
ovjeka.
Zuckerman je takoer sainio jednu interesantnu "naunu skalu". On je formirao jedan
spektar znanosti rangirajuci ih - od onih koje on smatra znanstvenim, do onih koje smatra
neznanstvenim. Prema Zuckermanovom spektru, "najznanstvenije", a to znai one koje se zasnivaju
na konkretnim podacima, su hemija i fizika. Poslije njih dolaze bioloke, a onda socijalne znanosti.
Na samom kraju spektra, u dijelu koji Zuckerman smatra da je "najneznanstveniji", je "izvanosjetilna percepcija" - tu spadaju koncepti poput telepatije i setog ula - i, konano, koncept
"ljudske evolucije". Zuckerman ovako objanjava ovaj kraj svoje skale:
Pomaknuvi se na kraj ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objektivne istine i
stvarnosti u ona polja pretpostavljenih bioloskih znanosti, poput izvan osjetilne percepcije ili
interpretiranja historije fosila ovjeka, gdje je "vjernima" sve mogue - i gdje je "revnosni vjernik"
ponekad u stanju da vjeruje u nekoliko oprenih injenica u isto vrijeme. (Solly Zuckerman, Beyond
The Ivory Tower, New York: Toplinger Publications, 1970, str. 19)

Eto, i scenario evolucije ovjeka je, takoer, sainjen samo od komentara odreenih fosila,
koje su, s predrasudom, nainili ljudi koji slijepo vjeruju u teoriju evolucije.

Tehnologija oka i uha

Jo jedna tema za koju teorija evolucije nema komentar je savren kvalitet percepcije oka i
uha.
Prije nego preemo na oko, hajde da kratko odgovorimo na pitanje kako vidimo.
Svjetlosne zrake koje dolaze od objekata padaju naopake na retinu oka. Tamo se te svjetlosne zrake
pretvaraju u elektrine signale u elijama i prenose se do malene take na kraju mozga koju
nazivamo centar za vid. Ovi elektrini signali su u ovom centru percipirani kao slike nakon serije
procesa. Sa ovakvom tehnikom pozadinom, hajde da malo razmislimo.
Mozak je izoliran od svjetla. To znai da je unutar mozga potpuna tama i da svjetlost ne see
do mjesta na kojem se mozak nalazi. Mjesto koje zovemo centar vida je potpuno tamno mjesto gdje
se svjetlost nikada ne pojavljuje. To je vjerovatno najtamnije mjesto koje postoji. Meutim vi
posmatrate svijetal, jasan svijet preko tog mrklog mraka.
Slika koja se formira u oku tako je izotrena i jasna da ak ni tehnologija 21. Stoljea nije u
stanju da je sustigne. Na primjer, pogledajte knjigu koju itate, ruke kojima je drite, zatim
podignite svoju glavu i pogledajte oko sebe. Da li ste ikada vidjeli tako izotrenu i jasnu sliku poput
ove igdje drugo? ak ni najrazvijeniji televizijski ekran proizveden od najrenomiranijih proizvoaa
televizora ne mogu vam obezbjediti tako jasnu sliku. Ovo je trodimenzionalna, izuzetno otra slika u
boji. Vie od 100 godina hiljade ininjera su pokuavali postii ovakvu otrinu. Fabrike, ogromne
prostorije su obezbjeene, raena mnoga istraivanja, planovi i dizajni su stvarani s ovim ciljem. Pa
opet pogledajte u televizijski ekran i u knjigu koju drite u svojim rukama. Uoit ete da postoji
ogromna razlika u otrini i jasnoi. ta vie, televizijski ekran pokazuje vam dvodimenzionalnu sliku
dok vae oko gleda u trodimenzionalnom obliku.
Godinama su hiljade ininjera pokuavale napraviti trodimenzionalni televizor i dosegnuti
kvalitetom slike kvalitet vida. Da, napravili su trodimenzionalni televizijski sistem ali nije ga
mogue gledati bez da koristite naoale. To je ipak samo umjetna trodimenzionalnost. Pozadina je
zamagljena a prednja strana izgleda kao papirnata konstrukcija. Nikada nije bilo mogue proizvesti
tako otar i jasan prikaz kao to je onaj koji ima oko. I kod kamere i kod televizora dolazi do gubitka
kvaliteta slike.
Evolucionisti tvrde da je mehanizam koji proizvodi ovu otru i jasnu sliku nastao sluajno. A
ako bi vam neko rekao da je televizor u vaoj sobi nastao sluajno, da su se svi njegovi atomi nekako
sluajno sklopoli i sainili taj ureaj koji proizvodi sliku ta biste pomislili? Kako atomi sami mogu
uraditi ono to hiljade ljudi zajedno ne mogu?
Ako ureaj koji proizvodi primitivniju sliku nego oko ne moe nestati sam od sebe onda je
evidentno da ni oko ni slika koju ono vidi ne mogu nastati sluajno. Ista se logika primjenjuje i na
uho. Vanjsko uho skuplja raspolive zvukove unom koljkom i usmjerava ih u srednje uho. Srednje
uho prenosi zvuk vibracijama intenzivirajui ih. Unutranje uho alje ove vibracije mozgu prevodei
ih u elektrine signale. Ba kao i sa okom, proces sluha se finalizira u centru za sluh u mozgu.

Situacija sa okom identina je onoj sa uhom. To znai da je mozak izolovan od zvukova ba

kao i od svjetla: ne puta nikakav zvuk unutra. Dakle, bez obzira koliko buno vani moe biti,
unutranjot mozga je potpuno tiha. Ipak, najotriji zvukovi se percipiraju u mozgu. U svom mozgu,
koji je izolovan od zvukova, vi ujete simfonije orkestara i ujete svu buku u guvi. Ali ako bi se
nivo zvuka u vaem mozgu mjerio preciznim ureajem u tom trenutku, uvidjeli bismo da unutra
vlada potpuna tiina.
Ba kao i sa snimkama, decenijama se ljudi trude stvoriti i reprodukovati zvuk koji je vjeran
originalu. Rezultati ovih napora su snimai zvuka, HI-FI sistemi i sistemi za detekciju zvuka. Uprkos
svoj tehnologiji i hiljadama ininjera i strunjaka koji su radili na ovom poduhvatu, ni jedan zvuk jo
nije dosegao istu otrinu i jasnou kao zvuk koji ujemo uma. Pomislite na najvlalitetnije HI-FI
sisteme proizvedene u najveim kompanijama u muzikoj industriji. ak i kod ovih ureaja kada se
zvuk snima jedan se dio gubi ili kada ukljuite HI-FI sistem uvijek ujete zviduu buku prije nego
krene muzika. Ipak, zvukovi koje proizvodi tehnologija ljudskog tjela ekstremno su otri i jasni.
Ljudsko uho nikada ne percipira zvukove u pratnji sa zviduim prizvukom ili sa atmosferskim
smetnjama kao to je sluaj sa HI-FI ureajima. Ono percipira zvuk upravo onakvim kakav i jeste,
jasno i otro. To je tako oduvjek, od kako je ovjek stvoren.
Do sada, ni jedan video ili ureaj za snimanje ili reprodukovanje zvuka, koji su ljudi
proizveli, nije tako osjetljiv niti uspjean u evidentiranju ulnih podataka kao to su to oi ili ui.
Meutim, to se tie vida i sluha, mnogo vanija injenica toji iza svega toga.

Kome pripada svijest koja vidi i uje

unutar mozga?
Ko je onaj ko posmatra primamljivi svijet u svom mozgu, slua simfonije i cvrkut ptica i ko
mirie rue?
Simulacije koje dolaze iz oiju, uiju i nosa ljudskih bia putuju do mozga kao elektrohemijski nervni impulse. U knjigama iz biologije, psihologije i biohemiije moete pronai mnoge
detalje i tokove kako se formira slika u mozgu. Meutim, nikada neete naii na ono najvanije o
ovoj temi: ko je onaj koji je svjestan ovih elektro-hemijskih nervinih impulsa u vidu slika, zvukova,
mirisa i ulnih dogaaja u mozgu? Postoji svijest koja opaa sve ovo bez da su joj potrebne oi, ui
ili nos. Kome ova svijest pripada? Nema sumnje da ova svijest ne pripada nervima, sloju masti ni
neuronima od kojih se sastoji mozak. Zato materijalisti i darvinisti, koji vjeruju da je sve sastavljeno
od materije, ne mogu dati odgovor na ovo pitanje.
Jer ta je svijest dua koju je stvorio Bog. Dua ne treba ni oi da bi vijdjela slike, ni ui da bi
ula zvukove. Nadalje, njoj ne treba ni mozak da bi razmiljala.
Svako ko proita ovu jasnu naunu injenicu bi trebao razmisliti o Svemoguem Bogu,
trebao bi Ga se bojati i od Njega traiti zatitu, jer On je u stanju da same cijeli univerzum u
potpuno tamno mjesto od svega nekoliko kubnih centimetara u trodimenzionalnom, obojenom,
sjenovitom i svijetlom obliku.

Odreeno materijalistiko ubjeenje

Sve ono to smo dovde iznijeli jasno nam ukazuje na injenicu da je teorija evolucije jedna
tvrdnja koja je u oitoj koliziji sa naunim otkriima: Darvinova tvrdnja po pitanju porijekla ivota
je u oprenosti s naukom, navedeni evolucioni mehanizmi ne posjeduju evoluirajue djelovanje i
fosilni zapisi upuuju na injenicu da nisu postojale prijelazne forme, koje su neophodne za
realizaciju navedene tvrdnje. U ovom sluaju, svakako treba odbaciti teoriju evolucije kao ideju koja
je u oprenosti sa naukom. U historiji je takoer zabiljeeno da je niz teorija, poput modela evolucije
sa centrom Zemlje, izbaeno sa naunog dnevnog reda.
Meutim, teorija evolucije uporno se dri kao nauno aktualna i osnovana teorija. I ne samo
to; ak se oni koji kritiziraju teoriju nastoje prikazati kao ljudi koji "napadaju nauku". Dobro, ali
zato je to tako?...
Nesumnjivo, povod tome je injenica da je teorija evolucije za odreene krugove ljudi jedno
dogmatsko ubjeenje koga se nikada nee odrei. Ovi krugovi su slijepo vezani za materijalisticku
filozofiju, a darvinizam prihvataju iz razloga to je to jedino materijalistiko objanjenje prirode.
to je dosta interesantno, oni takoer sa vremena na vrijeme priznaju ovu injenicu. Dobro
poznati genetiar i otvoreni evolucionista Richard C. Lewontin sa Harvardskog univerziteta na
slijedei nacin priznaje da je on "prije svega materijalista, a onda naunik":
Mi imamo jednu materijalistiku vjeru, a to je 'a priori' vjera. Ono to nas primorava da na
svijet donosimo materijalistika objanjenja nisu naune metode ni principi. Naprotiv, zbog nae
apriorne privrenosti materijalizmu mi montiramo istraivake pojmove i principe koji e iznijeti
neko materijalistiko objanjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne moemo
dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upuuju na religiju. (Richard Lewontin, "The DemonHaunted World", The New York Review of Books, 9. januar, 1997, str. 28)
Ova izjava je sasvim jasno upozorenje da je darvinizam jedna dogma koja se dri u ivotu
zbog privrenosti materijalistickoj filozofiji. Ova dogma podrazumijeva da ne postoji nita izvan
materije. Upravo iz ovog razloga vjeruje se da je neiva, nesvjesna materija stvorila ivot. Milioni
razliitih ivih vrsta; naprimjer ptice, ribe, irafe, leopardi, insekti, drvee, cvijee, kitovi i ovjek su
se oformili reakcijama unutar same materije, nastali su dakle unutar neive materije kao posljedica
padanja kie ili udara groma. U stvarnosti je ovo poimanje koje je u oprenosti i sa razumom, a i sa
naukom. Darvinisti, Meutim, nastavljaju braniti ovu apsurdnost iz razloga to ne smiju "dozvoliti
pojavljivanje nekih stavova koji upuuju na religiju".
A svi oni koji na porijeklo ivota ne gledaju sa jednom materijalistickom predrasudom e
sasvim lahko dokuiti slijedeu nepobitnu injenicu: Sve ivo je djelo Stvoritelja, koji posjeduje
neogranienu moc i razum. Taj Stvoritelj je Allah, Onaj koji je itav kosmos ni iz ega stvorio, koji
ga je na najsaveniji nain organizirao i Onaj koji je sve ivo stvorio i dao mu oblik.

"Hvaljen neka si" - rekoe oni - "mi znamo

samo ono emu si nas Ti pouio;
Ti si Sveznajui i Mudri."

(Kur'an, 2:32)