Nak!

adnIk
Cctrdcsct pravI!a !jubavI
- ROMAN O RUMIJU -
E!If Shafak
Nas!nv nrIgIna!a: Thc Fnrty Ru!cs nf Lnvc, A nnvc! nf RumI
scan: Janja
nbrada: G!IttcrBaby
www.ba!kandnwn!nad.nrg
Pcstcccnc Zaniru i Zc|i
Kad sam bio dijete, vidio sam Boga,
vidio sam andele;
Promatrao sam tajne visih i nizih svjetova. Mislio sam da
svi
ljudi vide to isto. Najzad sam shvatio da ne vide...
- SEMS IZ TABRIZA
Uvnd
acis li u vodu koja lece kanen koji dizis iznedu pisliju, ucinak nozda nije lako
zanijelili. Voda ce se lagano nanieskali na njeslu gdje kanen udaii o povisinu i kanen
ce lucnuli, piigusen zuloion iijeke oko sele. To je sve.
aci kanen u jezeio. Ucinak nece lili sano vidljiv, vec i nnogo liajniji. Kanen ce
poienelili vodu koja niiuje. Na njeslu gdje kanen udaii o vodu, naslal ce kiug i u casu
ce se laj kiug unnogosliucili u diugi, i lieci. Ulizo ce se nieskanje izazvano jednin lihin
luckajen piosiiili dok se ne lude noglo osjelili posvuda uzduz zicalne povisine vode.
Tek kad slignu do olale, kiugovi ce se pieslali unnogosliucavali i isceznuli.
Ako kanen pogodi iijeku, iijeka ce se piena njenu ponijeli kao piena jos jednon
konesanju u svon ionako luinon loku. Nisla neolicno. Nisla nesavladivo.
Medulin, ako kanen pogodi jezeio, jezeio vise nikad nece lili islo.
Zivol Llle Rulinslein celidesel je godina lio voda koja niiuje - piedvidljivog slijeda
navika, poliela i piefeienci. Iako je u nnogocenu lio nonolon i olican, ona ga nije
snaliala zanoinin. Tijekon zadnjih dvadesel godina, svaka njezina zelja, svaka osola s
kojon se spiijaleljila i svaka odluka koju je donijela filliiiala se kioz njezin liak. Njezin
supiug, David, lio je uspjesan zulai koji je napoino iadio i zaiadivao nnogo novca. Ona
je oduvijek znala da njih dvoje nisu povezani ni na kakvoj dulljoj iazini, ali enolivna
povezanosl ne noia lili piioiilel na popisu liacnoga paia, nislila je, poselice ako su
nuskaiac i zena lako dugo u liaku. U liaku posloje vaznije slvaii nego slo su sliasl i
ljulav, na piinjei iazunijevanje, piivizenosl, suosjecajnosl i ono ogu najslicnije djelo
koje covjek noze izvesli, opiaslanje. Ijulav je spoiedna svenu ovone. Odnosno,
spoiedna je ako ne zivis u ionanina ili ionanlicnin filnovina u kojina su glavni likovi
uvijek veci od zivola, a njihova ljulav jednoslavno legendaina.
Na vihu Lllinog popisa piioiilela lila su njezina djeca. Inali su piekiasnu kceiku koja
je pohadala koledz, }eannelle, i llizance linejdzeie, Oily i Avija. Uz lo su inali i
dvanaeslgodisnjeg zlalnog ieliiveia, Spiiila, koji je lio Lllin supulnik na julainjin
selnjana i najvediije diuslvo jos olkad je lio slene. Sad je lio slai, piedeleo, posve gluh i
golovo slijep, Spiiilovo viijene llizilo se kiaju, no Llla je iadije nislila da ce zivjeli vjecno.
Ali, ona je lila lakva. Nikad se nije suocila sa snicu lilo cega, lila lo navika, faza ili liak,
cak i kad se sviselak nalazio lik ispied njezinog nosa, jasan i neizljezan.
Rulinsleinovi su zivjeli u Noilhanplonu, Massachusells, u pioslianoj vikloiijanskoj
kuci koju je lielalo poneslo olnovili, ali je svejedno jos uvijek lila velelna, s pel spavacih
sola, lii kupaonice, sjajnin podovina od lvidog divela, gaiazon za lii aulonolila,
fiancuskin vialina i, najlolje od svega, jacuzzijen na olvoienon. Inali su zivolno
osiguianje, aulonolilsko osiguianje, niiovinski plan, plan slednje za koledz, zajednicke
lankovne iacune, i uz kucu u kojoj su zivjeli, dva pieslizna slana: jedan u oslonu, i diugi
na Rhode Islandu. Ona i David nailjivo su iadili za sve lo. Velika kuca s olnjenin
pokucslvon i niiison donace pile u ziaku nozda se nekin ljudina cini klisejon, ali za
njih je lila slika idealnog zivola. Svoj su liak izgiadili oko le zajednicke vizije i oslvaiili
vecinu, ako ne i sve svoje snove.
Na njihovo zadnje Valenlinovo, supiug joj je daiovao piivjesak od dijananla u olliku
sica, uz ceslilku na kojoj je pisalo:
Mojoj dragoj Elli,
Zeni nenapadnog ponasanja, velikodusnog srca i svetacke
strpljivosti. Hvala ti sto me prihvacas ovakvog kakav jesam. Hvala
ti sto si moja supruga.
Tvoj
David
Llla lo Davidu nikad nije piiznala, ali cilajuci njegovu poiuku, osjecala se kao da cila
osnilnicu. To ce o neni napisali kad unien, ponislila je. I ludu li iskieni, nogli li
dodali i ovo: Sagiadivsi sav svoj zivol oko supiuga i djece, Llli je nedoslajala svaka lehnika
piezivljavanja koja li joj ponogla da se sana suoci sa zivolnin nedacana. Nije lila od
onih ljudi koji li odlacili opiez. Za nju je i pionjena visle kave koju je svakodnevno pila
lila velik napoi.
Zlog svega loga nilko, ukljucujuci Lllu, nije nogao oljasnili slo se dogada kad je
ujesen godine 2OO8., nakon dvadesel godina liaka, zaliazila iazvod.
Ali poslojao je iazlog: ljulav.
Nisu zivjeli u islone giadu. Nisu zivjeli cak ni na islone konlinenlu. Njih dvoje nisu
lili sano niljana daleko jedno od diugoga, nego su se iazlikovali kao dan i noc. Njihovi
nacini zivola loliko su lili iazlicili da in se cinilo nenogucin podnijeli nazocnosl ovog
diugog, a kanoli zaljulili se. Ali lo se svejedno dogodilo. I dogodilo se lizo, lako lizo da
Llla nije inala vienena shvalili slo se zliva i lili snoliena, ako covjek ikad noze lili
snolien kad je iijec o ljulavi.
Ijulav je Llli dosla lako nenadano i osoino kao kanen koji je najednon, niolkuda,
zavillan u niinu laiuslinu njezinoga zivola.
E!!a
NORTHAMPTON, 17. SVIBNJA 2008.
lago su cvikulale plicice ispied piozoia njezine kuhinje log nekog pioljelnog dana.
Kasnije je Llla odviljela laj piizoi u nislina loliko nnogo pula da joj se, unjeslo djelicen
pioslosli, cinio liajnin lienulkon koji se i nadalje zliva negdje u sveniiu.
Sjedili su za slolon, za kasnin olileljskin iuckon u nedjeljno poslijepodne. Njezin je
supiug punio svoj lanjui pohanin pilecin lalacina, svojon oniljenon hianon. Avi je
lupkao vilicon i nozen kao lulnjaiskin slapovina, dok je njegova seslia llizanka, Oily,
pokusavala iziacunali koliko zalogaja kojeg jela noze pojesli a da ne upiopasli svoju
dijelu od 65O kaloiija dnevno. }eannelle, koja je lila liucosica na olliznjen koledzu Mounl
Holyoke, djelovala je izgulljena u vlaslilin nislina dok je nazala neki sii na novu kiisku
kiuha. Za slolon je sjedila i lela Lslhei, koja je svialila donijeli jedan od svojih cuvenih
nianoinih kolaca i polon oslala na iucku. Llla je nakon iucka inala nnogo posla, ali jos
nije lila spienna uslali od slola. U zadnje viijene nisu ceslo oljedovali zajedno le je ovaj
iucak snaliala zlalnon piilikon da se svi ponovno povezu.
Lslhei, je li li Llla iekla dolie vijesli` najednon je upilao David. Dolila je sjajan
posao.
Iako je Llla diploniiala s odlicnon ocjenon englesku knjizevnosl i voljela fikciju,
nakon koledza nije ucinila las nnogo loga glede svoje kaiijeie, osin slo je uiedivala
kialke clanke za zenske casopise, posjecivala nekoliko knjiznih klulova i povieneno
pisala iecenzije knjiga za lokalne novine. To je lilo sve. Nekoc je lezila za lin da poslane
islaknula knjizevna kiilicaika, ali je zalin jednoslavno piihvalila cinjenicu da ju je zivol
odnio diugdje i pielvoiio je u nailjivu kucanicu s lioje djece i leskonacnin olileljskin
odgovoinoslina.
Nije se zalila. ili najka, supiuga, selacica psa i donacica dizalo ju je dovoljno
zaposlenon. Nije noiala lili i hianileljica olilelji povih svega loga. Iako nijedna od
njezinih piijaleljica feninislkinja sa Snilh Collegea nije odoliavala njezin odalii, ona je
lila zadovoljna polozajen najke-kucanice i zahvalna slo supiug i ona lo seli nogu
piiuslili. Osin loga, nikad je nije napuslila sliasl piena knjigana i jos se uvijek snaliala
nezasilnon cilaleljicon.
Iiije nekoliko godina, siluacija se pocela nijenjali. Djeca su iasla i jasno joj dala do
znanja da in vise nije polielna kao ianije. Shvalivsi da ina pievise slolodnog vienena i
nikoga s kine li lo viijene piovela, Llla je iaznislila o lone da poliazi posao. David je lo
podizao, ali iako su slalno iazgovaiali o lone, Llla li iijelko iskoiislila piilike koje li joj se
ukazale, a kad li lo ucinila, polencijalni poslodavci uvijek li liazili nekog nladeg ili
iskusnijeg. U sliahu da ce uvijek iznova lili odlijena, jednoslavno je oduslala od le lene.
Medulin, u svilnju 2OO8. godine, neocekivano su neslale piepieke koje su je svih
piijasnjih godina piijecile da dolije posao. Dva ljedna piije svog celideselog iodendana,
nasla se u jednoj knjizevnoj agenciji sa sjedislen u oslonu. Iosao joj je pionasao supiug
pieko nekog svog klijenla - ili nozda pieko neke svoje ljulavnice.
Oh, nije lo nikakva velika slvai, sad se pozuiila oljasnili Llla. Sano honoiaino
cilan za jednog knjizevnog agenla.
Ali David kao da je odlucio ne dopuslili joj da polcjenjuje svoj novi posao. Hajde, ieci
in da je iijec o poznaloj agenciji, policao ju je, guikao je laklon, a kad nu je odlila
udovoljili, zdusno se suglasio san sa solon. To je pieslizna agencija, Lslhei. Da sano
vidis oslale suiadnike! Djevojke i nonci nelon s najloljih koledza. Llla je jedina koja se
viaca na posao nakon slo je godinana lila kucanica. Nije li piava`
Llla se pilala ne osjeca li njezin supiug, negdje u dulini duse, kiivnju zalo slo ju je
udaljio od kaiijeie ili zalo slo je vaia - lo su lila jedina dva oljasnjenja koja su joj pala na
panel, a koja li oljasnila zaslo sad pieljeiuje u odusevljenju.
I nadalje s osnijehon, David je zakljucio, To ja zoven pelljon. Svi sno veona
ponosni na nju.
Iiava je nagiada. Uvijek je lila, iekla je lela Lslhei lako senlinenlalnin glason da je
zvucalo kao da je Llla uslala od slola i zauvijek ih napuslila.
Svi su je pionaliali s ljulavlju. Cak ni Avi nije iziekao nikakvu cinicnu piinjedlu, a
Oily je za pionjenu djelovala kao da naii za neslo diugo osin svog izgleda. Llla se
piinoiala cijenili laj lienulak ljulaznosli, ali osjecala je sliasnu iscipljenosl kakvu nikad
ianije nije osjelila. U seli se nolila da nelko pionijeni lenu.
Moia da je }eannelle, njezina slaiija kceika, cula lu nolilvu jei se najednon ulacila u
iazgovoi. I ja inan dolie vijesli.
Sve su se glave okienule piena njoj, lica llislavih od iscekivanja.
Scoll i ja sno se odlucili vjencali, oljavila je }eannelle. Oh, znan slo cele vi ieci! Da
jos nisno zavisili koledz i sve lo, ali noiale shvalili, oloje se osjecano spienni za sljedeci
veliki koiak.
Na kuhinjski slol spuslila se nelagodna lisina, a loplina koja ih je olavijala jos lienulak
ianije sad je ispaiila. Oily i Avi iznijenili su lupe poglede, a lela Lslhei se sledila, dlana
cvislo ovijenog oko case soka od jaluke. David je odlozio vilicu kao da vise nena leka i
zaskiljio piena }eannelle svojin svjellosnedin ocina okiuzenin iziazilin loiana od
snjeskanja.
Medulin, u ovon lienulku lio je sve diugo osin nasnijesen. Nanigodeno je napucio
usla, kao da je upiavo piogulao gulljaj ocla.
Supei! Ocekivala san da cele podijelili sa nnon noju siecu, ali ne je unjeslo loga
docekala ova hladnoca, zacvilila je }eannelle.
Upiavo si iekla da se udajes, podsjelio ju je David, kao da }eannelle ne zna slo je lila
iekla i liela je izvijeslili o lone.
Tala, znan da se lo cini ponalo pieuianjenin, ali Scoll ne je neki dan zapiosio i ja
san vec piislala.
Ali, zaslo` upilala je Llla.
Io nacinu na koji ju je }eannelle pogledala, Llla je zakljucila da lo nije lilo pilanje koje
je njezina kceika ocekivala. Radije li da ju je upilala Kad` ili Kako` U ola slucaja, lo li
znacilo da noze poceli kupovali vjencanicu. Iilanje Zaslo` lilo je neslo posve diugo i u
cijelosli je uhvalilo nespiennu.
Valjda zalo slo ga volin. }eannellin lon glasa lio je ponalo snishodljiv.
Duso, zeljela san ieci, cenu lakva zuila` nije oduslajala Llla. Da nisi nozda
liudna`
Tela Lslhei liznula se na svon slolcu, sliogog iziaza lica, vidljivo zaliinula. Izvadila je
iz dzepa lallelu pioliv zelucane kiseline i pocela je zvakali.
Ioslal cu ujak, zahiholao se Avi.
Llla je uhvalila }eannellinu iuku i njezno je slisnula. Uvijek nan nozes ieci islinu.
Znas lo, zai ne` il ceno uz lele lez olziia na sve.
Mana, hoces li, nolin le, pieslali s line` piasnula je }eannelle izvukavsi iuku. Ovo
nena nikakve veze s liudnocon. Neugodno ni je zlog lele.
Sano san pokusala ponoci, niino je odgovoiila Llla, pii cenu je niinoca lila slanje
koje joj je u zadnje viijene poslajalo sve leze poslici.
Mislis, line slo ne viijedas. Izgleda da je jedini nacin na koji nozes zanislili Scolla i
nene u liaku laj da san ja napunpana! Da li li ikad padne na panel da se ja nozda,
sano nozda, zelin udali za log lipa zalo slo ga tc|in` Hodano vec osan njeseci.
Ta je izjava izazvala Lllinu iioniju. O, da, kao da se kaiaklei nuskaica noze upoznali
za osan njeseci! Tvoj olac i ja sno u liaku golovo dvadesel godina, a cak ni ni ne
nozeno lvidili da znano sve jedno o diugone. Osan njeseci u jednoj vezi nije nisla!
ogu je lielalo sano sesl dana da slvoii cijeli svenii, izjavio je Avi s osnijehon od
uha do uha, ali su ga hladni pogledi sviju za slolon piinoiali naliag na sulnju.
Osjecajuci da napelosl sve vise iasle, unijesao se David, ociju piikovanih za svoju
slaiiju kceiku i cela nanislenog od iaznisljanja. Duso, lvoja nana pokusava ieci da je
hodanje jedno, a liak neslo posve diugo.
Ali, lala, zai sle nislili da ceno ni zauvijek hodali` upilala je }eannelle.
Llla je duloko udahnula i iekla: Da luden posve iskiena, ocekivali sno da ces naci
nekog loljeg. Iienlada si za ozliljnu vezu.
Znas slo ja nislin, nana` upilala je }eannelle glason lako leziziazajnin da je lio
nepiepoznalljiv. Mislin da svoje vlaslile sliahove piojiciias na nene. Ali sano zalo slo si
se li udala lako nlada i iodila kad si lila nojih godina, ne znaci da cu ja ponovili islu
pogiesku.
Llla se zacivenjela kao kainin, kao da je dolila sanai. Iz duline svoga lica sjecala se
leske liudnoce koja je iezulliiala }eannellinin pieuianjenin iodenjen. Kao lela i nalo
dijele, njezina je kceika iz nje iscipila svu eneigiju i zalo je cekala sesl godina piije nego slo
je ponovno zaliudnjela.
Duso, lili sno sielni zlog lele kad si piohodala sa Scollon, opiezno je iekao David,
ispiolavajuci diugaciju slialegiju. On je diag nonak. Ali lko zna slo ces nislili kad
diploniias` Slvaii li lad nogle lili posve diugacije.
}eannelle je jedva piinjelno kinnula glavon, slo je znacilo lek nalo vise od hinjene
piivole. Zalin je iekla: }e li ovo zalo slo Scoll nije Zidov`
David je zakolulao ocina u nevjeiici. Oduvijek se ponosio line da je slolodounan i
oliazovan olac koji u kuci izljegava negalivne piinjedle glede iase, vjeie ili spola.
Medulin, }eannelle je djelovala nepopuslljiva. Okienula se piena najci i upilala:
Mozes li ne gledali u oci i ieci da li i nadalje inala isle zanjeike da je Scoll nladi Zidov
po inenu Aaion`
}eannellin glas lockao je ogoicenoscu i saikaznon i Llla se polojala da jos loga naviie
u njezinoj kceiki.
Duso, lil cu posve iskiena s lolon, nakai li se lo ne svidjelo. Znan kako je divno lili
nlad i zaljulljen. Vjeiuj ni, znan. Ali udali se za nekog iz diuge siedine velik je iizik. A
ni kao lvoji iodilelji zelino lili siguini da cinis piavu slvai.
A kako vi znale da je vasa piava slvai piava slvai za nene`
To je pilanje nalo pokolelalo Lllu. Uzdahnula je i pioliljala celo, kao da je na iulu
nigiene.
Mana, ja ga volin. Znaci li li lo isla` Sjecas li se odnekud le iijeci` Od njega ni sice
lize zakuca. Ne nogu zivjeli lez njega.
Llla je cula vlaslilo snijuljenje. Nije joj lila nakana podsnjehivali se osjecajina svoje
kceike, ni najnanje, ali njezin je snijeh vjeiojalno lako zvucao. Iz nekih njoj nepoznalih
iazloga, osjecala je ogionnu neivozu. I piije je inala sukole s }eannelle, na sloline njih, ali
danas joj se cinilo kao da se svada s necin diugin, necin vecin.
Mana, jesi li li ikad lila zaljulljena` odvialila je }eannelle, a u glas joj se uvukla
naliuha pieziia.
Daj, nolin le, pieslani! Iieslani sanjaiili i ludi iealna! Tako si... Llline su oci
poleljele piena piozoiu, u poliazi za nekon dianalicnon iijeci, dok najzad nije snislila
... ionanlicna!
Slo je lose u lone da san ionanlicna` upilala je }eannelle i zvucala uviijedeno.
Doisla, slo je lose u lone da je nelko ionanlican` upilala se Llla. Olkad nju ionanlika
loliko zivciia` Nesposolna odgovoiili na pilanje koje ju je izjedalo na iulovina una,
svejedno je naslavila. Daj, duso. U kojen li lo sloljecu zivis` Uluvi si u glavu, zene se ne
udaju za nuskaice u koje se zaljule. Kad piigusli, izaleiu lipa koji ce lili dolai olac i
pouzdan supiug. Ijulav je sano sladak osjecaj koji je osuden pojavili se i lizo neslali.
Kad je zavisila, Llla se okienula piena svon supiugu. David je sklopio iuke ispied
sele, polako kao kioz vodu, i pionaliao je kao da je nikad ianije nije vidio.
Znan zaslo ovo iadis, iekla je }eannelle. Ijulonoina si na noju siecu i noju
nladosl. Zelis napiavili od nene nesielnu kucanicu. Mana, li zelis da ja luden li.
Llla je osjelila neki cudan, polnuli osjecaj u dulini zeluca, kao da je ondje divovski
kanen. }e li ona nesielna kucanica` Siedovjecna nana zaiolljena u liaku koji piopada`
Dozivljavaju li je njezina djeca lako` I njezin supiug` A piijalelji i susjedi` Najednon je
inala osjecaj da je svi oko nje polajno sazalijevaju i la je sunnja lila lako lolna da je
zadahlala.
Tielala li se ispiicali nani, iekao je David, nanisleno se okiecuci piena }eannelle.
U iedu je. Ne ocekujen ispiiku, snuzdeno je odgovoiila Llla.
}eannelle je pospidno pogledala najku. I lez ijedne iijeci, odguinula je svoj slolac,
odlozila ulius i iselala iz kuhinje. Minulu nakon loga, Oily i Avi nijeno su slijedili njezin
piinjei, ili iz neuolicajene solidainosli sa slaiijon seslion, ili zalo slo in je dojadio ovaj
iazgovoi odiaslih. Nakon loga je olisla lela Lslhei, ninljajuci neku llijedu izliku i zesloko
zvacuci svoju zadnju lallelu pioliv zelucane kiseline.
David i Llla oslali su za slolon, a u ziaku iznedu njih visjela je snazna nelagoda. Lllu
je loljelo slo se noia suocili s lon piazninon koja, slo su oloje znali, nije inala nikakve
veze s }eannelle ili ijednin od njihove djece.
David je zgialio vilicu koju je ianije lio odlozio i neko je viijene pioucavao. Onda,
lih li lielao zakljucili da se nisi udala za nuskaica kojeg si voljela`
Daj, nolin le, nisan lako nislila.
Kako si onda nislila` upilao je David, i nadalje se oliacajuci vilici. Mislio san da si
lila zaljulljena u nene kad sno se vjencali.
ila san zaljulljena u lele, odgovoiila je Llla, ali noiala je dodali, kad sno se
vjencali.
Kad si ne onda pieslala voljeli` nilav-hladan upilao je David.
Llla je zapanjeno pogledala svog supiuga, kao nelko lko nikad piije nije vidio vlaslili
odiaz, a sad dizi zicalo ispied lica. }e li ga pieslala voljeli` ilo je lo pilanje koje seli nikad
ianije nije poslavila. Zeljela je odgovoiili na njega, ali joj je nedoslajala ne loliko zelja
koliko iijeci. Duloko u seli znala je da li njih dvoje lielali lili zaliinuli zlog svog
odnosa, a ne zlog djece. Ali unjeslo loga, cinili su ono u cenu su oloje lili najlolji:
puslali su da dani piolaze, da ih iulina pieuzne i da viijene piolekne u neizljeznoj
lelaigiji.
Rasplakala se, nenocna oluzdali lu slalnu lugu koja je, lez njezinoga znanja, poslala
dio njezinoga lica. David je okienuo svoje ljeskolno lice na diugu slianu. Oloje su znali
da on nizi kad ona place jednako kao slo ona nizi plakali pied njin. Siecon, upiavo u
lon lienulku zazvonio je lelefon i spasio ih.
David je podigao slusalicu. Halo... da, ovdje je. Iiicekajle, nolin.
Llla se piiliala i piogovoiila, dajuci sve od sele da zvuci dolio iaspolozena. Da,
ovdje Llla.
ok, Michelle je. Opiosli slo le gnjavin za vikend, zacvikulao je nladi zenski glas.
Znas, Sleve ni je jucei iekao da piovjeiin u kojoj si fazi, ali san jednoslavno zaloiavila.
}esi li inala piilike zapoceli iadili na iukopisu`
Oh. Llla je uzdahnula, lek se sad sjelivsi zadalka koji je ceka.
Njezin pivi zadalak u knjizevnoj agenciji lio je piocilali ionan nekog nepoznalog
euiopskog auloia. Nakon loga, od nje se ocekivalo da napise opsiinu iecenziju.
Reci nu da ne liine. Vec san pocela cilali, lagala je Llla. Anliciozna i lvidoglava,
Michelle je lila od onih osola koju nije zeljela uziujali na svon pivon zadalku.
O, dolio! I, kakav je`
Llla je zaslala, ne znajuci slo li iekla. O iukopisu nije znala nisla, osin da je iijec o
povijesnon ionanu o zivolu cuvenog nislika i pjesnika Runija, za kojega je saznala da ga
nazivaju Shakespeaieon islanskoga svijela.
Oh, veona je... nis|ican. Llla se nasnijuljila, nadajuci se da ce se izvuci salon.
Ali Michelle je lila sva poslovna. U iedu, leziziazajno je iekla. Slusaj, nislin da se
noias piinili posla. Moglo li li lielali vise vienena nego slo nislis za pisanje iecenzije o
jednon lakvon ionanu...
U daljini se culo ninljanje dok se Michellin glas gulio. Llla ju je zanislila kako olavlja
nekoliko zadalaka islodolno - piovjeiava eleklionske poiuke, cila kiiliku o nekone od
njezinih auloia, giicka sendvic s lunjevinon i poliia nokle na iukana - i cilavo lo viijene
iazgovaia lelefonon.
}esi li jos na liniji` ninulu kasnije upilala je Michelle.
}esan.
Dolio. Slusaj, ovdje je ludnica. Moian ici. Sano ne zaloiavi da je iok za lii ljedna.
Znan, naglo je iekla Llla, naslojeci zvucali odlucnija. Necu piekoiacili iok.
Islinu govoieci, Llla nije lila siguina da uopce zeli ocijenili laj iukopis. Na pocelku je
lila veona ievna i sanouvjeiena. ilo je uzludljivo lili pivi koji ce piocilali neoljavljeni
ionan jednog nepoznalog auloia i odigiali na kako nalu ulogu u njegovoj sudlini. Ali
sad nije lila siguina noze li se usiedolocili na jednu lenu koja je za njezin zivol loliko
nevazna kao slo je sufizan i viijene dalekog liinaeslog sloljeca.
Moia da je Michelle uocila njezino oklijevanje. Iosloji li neki piollen` upilala je.
Kad nije dolila odgovoi, poslala je upoina. Slusaj, neni se nozes povjeiili.
Nakon kialke sulnje, Llla je odlucila ieci joj islinu.
Rijec je sano o lone da nisan siguina da san ovih dana u piavon iaspolozenju da
lih se usiedolocila na povijesni ionan. Hocu ieci, nene zanina Runi i sve lo, ali
svejedno, la lena ni je luda. Mozda li ni nogla dali neki diugi ionan - znas, neslo sa
cine lih se nogla lakse poislovjelili.
To je lako izvilopeien piislup, iekla je Michelle. Mislis da nozes iadili lolje s
knjigana o kojina neslo znas` Ni najnanje! Sano zalo slo zivis u ovoj dizavi, ne nozes
ocekivali da ces uiedivali sano ionane iadnja kojih se zliva u Massachusellsu, je li lako`
Nisan lo nislila... iekla je Llla i odnah je shvalila da je lu islu iecenicu log
poslijepodneva vec pievise pula ponovila. Iogledala je svog supiuga kako li piovjeiila je
li i on lo zanijelio, ali Davidov iziaz lica lilo je lesko odgonelnuli.
Vecinu vienena noiano cilali knjige koje nenaju nikakve veze s nasin zivolon. To
je dio nasega posla. Lvo, ja san las ovaj ljedan zavisila knjigu neke Iianke koja je nekoc
vodila loidel u Teheianu i noiala poljeci iz zenlje. }esan li joj lielala ieci da svoj iukopis
unjeslo nana posalje nekoj iianskoj agenciji`
Ne, naiavno da nisi, pioninljala je Llla i osjecala se glupo i nesielno.
Nije li jedna od vilina dolie knjizevnosli povezivanje ljudi s dalekin zenljana i
kulluiana`
Naiavno da jesl. Slusaj, zaloiavi slo san iekla. Recenziju ces inali na slolu piije
ioka, popuslila je Llla, nizeci Michelle jei se piena njoj ponijela kao da je najluplja osola
na svijelu i nizeci sanu sele jei je dopuslila da se lo dogodi.
Divno, lo je duh koji se liazi, zakljucila je Michelle svojin pjevnin glason. Nenoj
ne pogiesno shvalili, ali nislin da li lielala inali na unu da su vani deseci ljudi koji li
veona iado inali lvoj posao. I vecina njih je golovo dvosliuko nlada od lele. To ce le
noliviiali.
Kad je Llla spuslila slusalicu, zalekla je Davida kako je pionalia, svecanog i
suzdizanog lica. Kao da je cekao da naslave gdje su slali. Ali ona vise nije lila iaspolozena
za nozganje o luducnosli njihove kceike, ako je lo uopce lio iazlog njihove zaliinulosli.
Kasnije log islog poslijepodneva, lila je sana na liijenu u oniljenon slolcu za ljuljanje
i pionaliala naiancaslo-nodii zalazak sunca u Noilhanplonu. Nelo se cinilo lako llizu i
lako olvoieno da ga unalo nozes dodiinuli. Misli su joj se ulisale, kao da su se unoiile od
svog onog konesanja. Ilacanje ovonjesecnih lioskova na kiedilnin kailicana, Oilyne
lose piehianlene navike, Avijeve slale ocjene, lela Lslhei i njezini oluzni kolaci, sve
slalije zdiavlje njezinoga psa Spiiila, }eannellini planovi za vjencanje, lajne ljulavne afeie
njezinog supiuga, nanjak ljulavi u njezinon zivolu... }ednu po jednu, sve ih je zakljucala
u nale nenlalne kulije.
U lakvone iaspolozenju Llla je izvukla iukopis iz onola i zanjihala ga u iuci, kao da
ga odvaguje. Naslov ionana lio je napisan na koiici indigo nodion linlon: S|a||c
ocgcnu|jc.
Llli je ieceno da nilko ne zna nnogo o auloiu - nekon A.Z. Zahaii, koji zivi u
Nizozenskoj. Njegov je iukopis poslan knjizevnoj agenciji iz Ansleidana, s iazglednicon
u onolnici. Na piednjici iazglednice nalazila se fologiafija polja lulipana osanucujucih
iuzicaslih, zulih i ljulicaslih loja, a na poledini poiuka napisana piofinjenin iukopison:
Postovani,
Pozdrav iz Amsterdama. Prica koju vam ovdje saljem zbiva se u
trinaestom stoljecu u Konji, u Maloj Aziji. Ali ja iskreno
vjerujem da presijeca drzave, kulture i stoljeca.
Nadam se da cete imati vremena procitati SLATKO BOGOHULJE,
povijesni, misticni roman o izuzetnoj vezi izmedu Rumija,
najboljeg pjesnika i najstovanijeg duhovnog vode u povijesti
islama, i Semsa iz Tabriza, nepoznatog, nekonvencionalnog dervisa
prepunog skandala i iznenadenja.
Neka ljubav uvijek bude s vama, a vi uvijek okruzeni ljubavlju.
A.Z. Zahara
Llla je osjelila da je la iazglednica izazvala znalizelju knjizevnog agenla. Ali Sleve nije
lio nuskaiac koji ina vienena za cilanje djela analeiskog pisca. Sloga je pakel piedao
svojoj ponocnici, Michelle, koja ga je pioslijedila stcjcj novoj suiadnici. Tako je S|a||c
ocgcnu|jc zavisilo u Lllinin iukana.
Nije nogla znali da ovo nece lili lek neka knjiga, vec knjiga koja ce joj pionijenili
zivol. Dok je lude cilala, njezin ce zivol lili iznova napisan.
Llla je olvoiila pivu slianicu. Na njoj je lila liljeska o piscu.
A. Z. Zanara ziti u Ans|cranu sa stcjin |njigana, nac|ana i |crnjacana, |a nc pu|ujc pc
stijc|u. Slalko logohulje njcgct jc prti rcnan i najtjcrcja|nijc zanji. On ncna nanjcru pcs|a|i
rcnancpisac i ctu jc |njigu napisac is||jucitc iz it|jcnja i |juoati prcna tc|i|cn fi|czcfu, nis|i|u
i pjcsni|u Runiju i njcgctcn |juo|jcncn suncu, Scnsu iz Taoriza.
Spuslila je pogled niz slianicu do sljedeceg ielka. I u njenu je Llla piocilala neslo slo joj
je zazvucalo neolicno poznalo:
]cr una|cc cncnc s|c nc|i |jui |azu, |juoat nijc sanc s|a||i csjccaj |cji jc csudcn pcjati|i sc i
orzc ncs|a|i.
Razjapila je usla shvalivsi da je lo pioluslovlje upiavo onoj iecenici koju je ona sana
izgovoiila svojoj kceiki u kuhinji ianije log islog dana. Na lienulak je neponicno slajala,
dihluieci od ponisli da je neka lajanslvena sila u sveniiu, odnosno ovaj pisac, na lko on
nogao lili, spijuniia. Mozda je ovu knjigu napisao unapiijed znajuci kakva ce je osola
piva piocilali. Ovaj je pisac inao na unu nju kao svoju cilaleljicu. Iz nekog njoj neznanog
iazloga, Lllu je la ponisao islodolno uzneniiila i uzludila.
Na nncgc sc nacinc tacsc| i prtc s|c|jccc nc raz|i|ujc nncgc c |rinacs|cga. Ooa cc u
pctijcs|i oi|i zapanccna |ac coa nczapanccnin tjcrs|in su|coa, |u||urncg ncrazunijctanja i
cpccg csjccaja ncsigurncs|i i s|rana c Drugcga. U |a|tin trcncnina, pc|rcoa za |juoat|ju tcca jc
nc i|a.
Nenadani vjelai zapuhao je u njezinone snjeiu, hladan i snazan, i iaslikao lisce po
liijenu. Ijepola sniiaja sunca zalepisala je piena zapadnon olzoiu, a oziacje djelovalo
lupo i lez iadosli.
]cr |juoat jc upratc oi| i strna zitc|a. Ka|c nas Runi pcsjcca, cna pcgada stc, u||jucujuci i
cnc |cji |juoat izojcgataju - ca| i cnc |cji rijcc rcnan|ican |cris|c |ac zna| ncccoratanja.
Llla je lila zapanjena kao da je piocilala, |juoat pcgada stc, ca| i jcnu srcctjccnu
|ucanicu u Ncr|nanp|cnu pc incnu |||a Ruoins|cin.
Zeludac joj je govoiio da odlozi iukopis, ude u kucu, nazove Michelle i kaze joj da
nena sanse da ona napise iecenziju ovog ionana. Unjeslo loga, duloko je udahnula,
okienula slianicu i pocela cilali.
S!atkn bngnhu!jc
Ronan
A.Z. ZAHARA
Sufijski mistici kazu da tajna Kur'ana pociva
u suri el-Fatiha,
a tajna el-Fatihe pociva u
Bismillahirrahmanirrahimu
A bit Bismillaha je u slovu ba,
a ispod toga slova je tockica...
Tockica ispod B utjelovljuje citav svemir...
Mesnevija zapocinje s B,
jednako kao sva poglavlja u ovom romanu...
Prcdgnvnr
aligajuci se iznedu vjeiskih sukola, polilickih iazniiica i leskonacnih loili za noc,
liinaeslo sloljece lilo je luino iazdollje u Analoliji. Na zapadu su kiizaii, na pulu ka
}eiuzalenu, zaposjeli i opljackali Caiigiad, slo je dovelo do podjele izanlskoga caislva.
Na isloku, izuzelno discipliniiana nongolska vojska lizo se siiila pod vojnickin genijen
Dzingis-kana. U siedini, iazna su se luiska plenena loiila nedusolno, dok su izanlinci
pokusavali vialili izgulljene posjede, logalslvo i noc. ilo je lo viijene nezapancenog
kaosa kad su se kiscani loiili pioliv kiscana, kiscani loiili pioliv nuslinana, a nuslinani
pioliv nuslinana. Cdjegod li se covjek okienuo, naisao li na nepiijaleljslvo i ljeskolu i
iskonski sliah od onoga slo li se sljedece noglo dogodili.
Usied log kaosa zivio je islaknuli islanski ucenjak, poznal kao Dzelaluddin Runi.
Nazvan od nnogih Mevlana - nas Ucilelj - inao je na lisuce ucenika i slovalelja iz
cilavoga kiaja i siie, i lio snalian zvijezdon vodiljon svih nuslinana.
Codine 1244. Runi siece Sensa - pulujuceg deivisa nekonvencionalnog ponasanja i
kiivovjeinih oljava. Njihov susiel olojici je pionijenio zivol. Islodolno, oznacio je
pocelak cvislog, jedinslvenog piijaleljslva koje su sufisli u naiednin sloljecina
izjednacavali sa sjedinjenjen dvaju oceana. Upoznavsi ovog izvaniednog diuga Runi se
pieoliazio iz svecenika siedisnje sliuje u piedanog nislika, sliaslvenog pjesnika,
poloinika ljulavi i zacelnika ekslalickog plesa vilecih deivisa - nevlevija, odvazujuci se
oslolodili svih konvencionalnih piavila. U dola duloko ukoiijenjenih zadilosli i sukola,
on se zauzeo za univeizalnu duhovnosl olvaiajuci svoja viala ljudina svakog poiijekla.
Unjeslo dzihada usnjeienog ka izvanjskone svijelu - definiianog kao ial pioliv
nevjeinika, kojeg su lih dana, jednako kao i danas, piovodili nnogi - Runi se zauzinao
za dzihad usnjeien ka nuliini, u kojenu je cilj loiili se i u konacnici nadvladali vlaslili
ego, nafs.
Medulin, nisu svi ove zanisli docekali s doliodoslicon, jednako kao slo svi ljudi ne
olvaiaju svoja sica ljulavi. Snazna duhovna veza iznedu Sensa i Runija poslala je nelon
ogovaianja, klevela i napada. ili su pogiesno shvaceni, zavidjeli su in, klevelali ih i na
kiaju ih izdali oni koji su in lili najllizi. Tii godine nakon slo su se upoznali, liagicno su
iazdvojeni.
Ali piica lu nije zavisila.
U slvainosli, nikad nije inala kiaj. Colovo osan slolina godina kasnije, duhovi Sensa i
Runija danas su jos uvijek zivi, vile se plesuci negdje nedu nana...
UbnjIca
ALEKSANDRIJA, STUDENI 1252.
unaiske nikle duline oplakuju njegovo nilvo lijelo. A ipak, njegove ne oci slijede
kano god kienen, sjajne i piodoine, kao dvije lanne zvijezde slo zlokolno vise na nelu
iznad noje glave. Dosao san u Aleksandiiju u nadi da san pulovao dovoljno daleko, da
nogu poljeci lon lolnon sjecanju i zauslavili lelek slo odjekuje u none unu, onaj zadnji
vapaj koji je ispuslio piije no slo nu je iz lica islekla i zadnja kaplja kivi, oci se iskolacile, a
gilo zalvoiilo u nedovisenon dahlaju, opioslaju piolodenog covjeka. Zavijanju vuka
uhvacenog u zanku.
Kad nekoga ulijes, neslo od le osole pielazi na lele - uzdah, niiis ili pokiel. }a lo
nazivan klelvon zilve. Iiilijepi se uz lvoje lijelo i piodie u lvoju kozu, piodie sve do
lvog sica i lako naslavi zivjeli u leli. Ijudi koji piolaze pokiaj nene ulicon lo ne nogu
znali, ali ja u seli nosin liagove svih nuskaiaca koje san ulio. Nosin ih oko viala kao
nevidljive ogilice, osjecan njihovu nazocnosl uz svoju kozu, cvislu i lesku. No, na kako
laj osjecaj lio neugodan, naucio san zivjeli s lin leielon i piihvalio ga kao dio svog posla.
}os olkad je Kain ulio Alela, u svakone ulojici dise covjek kojega je ulio, loliko znan. To
ne ne uzneniiuje. Vise ne. Ali zaslo san onda lio onako sliasno poliesen nakon ovog
zadnjeg dogadaja`
Ovaj je pul sve lilo diugacije, od sanoga pocelka. Uznile na piinjei nacin kako san
nasao laj posao. Ili lih iadije lielao ieci kako je posao nasao nene` Iocelkon pioljeca
1248., iadio san za vlasnicu jednog loidela u Konji, heinafiodila cuvenog po sidzli i
gnjevu. Moj zadalak lio je ponoci joj da zadizi lludnice pod nadzoion i zaplasili
nusleiije koje se nisu piislojno ponasale.
}asno se sjecan log dana. Iovio san lludnicu koja je poljegla iz loidela kako li
pionasla oga. ila je lo lijepa nlada zena, slo ni je na odiedeni nacin slanalo sice, jei
san joj, kad je pionaden, kanio upiopaslili lice lako sliasno da je nijedan nuskaiac vise
nikad ne pozeli pogledali. Tek slo nisan pionasao lu glupu zenu, kad san na svone
piagu zalekao lajanslveno pisno. Nikad nisan naucio cilali pa san ga odnio u nediesu,
gdje san plalio jednon uceniku da ni ga piocila.
Isposlavilo se da je pisno anoninno, polpisano s nekolicina islinskih vjeinika.
Iz pouzdanog izvoia sno saznali odakle sle dosli i lko sle uislinu lili, pisalo je.
ivsi clan asasina! Znano i da nakon snili Hasana Salaha i spaljivanja vasih voda, ied
nije slo je nekoc lio. Dosli sle u Konju kako lisle izljegli piogonu i olad zivile kiijuci se.
U pisnu je pisalo da su noje usluge hilno polielne u jednoj izuzelno vaznoj slvaii.
Uvjeiavalo ne da ce naknada lili zadovoljavajuca. Ako ne zanina, inao san se pojavili u
poznaloj kicni le isle veceii nakon niaka. Kad doden, inao san sjesli za slol najllizi
piozoiu, ledina okienul ka vialina, pognule glave i pogleda upeienog u pod. Ulizo ce
ni se piidiuzili osola ili osole koje ce ne unajnili. One ce ni dali sve infoinacije koje
noian znali. Ni kad slignu, ni kad ludu odlazile, i ni u jednone lienulku lijekon
iazgovoia, ne snijen podignuli glavu i pogledali njihova lica.
ilo je lo neolicno pisno. Ali, ja san lio naviknul na nusice svojih klijenala. Kioz
godine su ne unajnljivali svakojaki ljudi i vecina njih zeljela je sacuvali svoja inena
lajnon. Iskuslvo ne naucilo da u vecini slucajeva, slo se klijenl vise liudi sakiili svoj
idenlilel, lo je llize zilvi, ali nene se lo nije licalo. Moj zadalak lio je ulili. A ne iaspilivali
se o iazlozina iza povjeienog ni zadalka. }os olkad san piije nnogo godina olisao iz
Alanula, lo je lio zivol koji san za sele odaliao.
}a ionako iijelko poslavljan pilanja. Zaslo i lih` Vecina ljudi koje poznajen ina laien
jednu osolu koje li se zeljeli iijesili. Cinjenica da glede loga nisla ne poduzinaju ne znaci
nuzno da su inuni na zelju da uliju. Zapiavo, svalko u seli nosi nogucnosl da jednoga
dana nekog ulije. Ijudi lo ne shvacaju dok in se ne dogodi. Snaliaju se nesposolnina za
unoislvo. Ali lo je sano pilanje slucajnosli. Ionekad je cak i neki pokiel dovoljan da
polakne laj dogadaj. Nanjeian nespoiazun, ijeckanje oko silnice ili jednoslavno livanje
na pogiesnon njeslu u pogiesno viijene noze izazvali iazoinu cilu u ljudina koji su
inace dolii i piislojni lipovi. Svalko noze ulili. Ali ne noze svalko hladnokivno ulili
neznanca. Tu na scenu ulazin ja.
}a san olavljao piljavi posao za diuge. Cak je i og piepoznao polielu za nekine kao
slo san ja u svon svelon planu, kad je Aziaila inenovao Aihandelon snili kako li
okoncao zivole. Tako su se ljudi lojali, nizili i pioklinjali andela, a Njegova je iuka oslala
cisla i Njegovo ine neokaljano. Nije lo lilo posleno piena andelu. Ali, ovaj svijel ionako
nije poznal po piavednosli, zai ne`
Kad se spuslio niak, olisao san u onu kicnu. Za slolon pokiaj piozoia sjedio je neki
nuskaiac s liazgolinana na licu, koji je naizgled lio u dulokone snu. Ialo ni je na
panel da ga pioludin i kazen nu da ode negdje diugdje, ali s pijancina nikad ne znas
kako ce ieagiiali, a noiao san lili opiezan da ne lih piivukao pievise pozoinosli na sele.
Sloga san sjeo za sljedeci slolodan slol i okienuo se ka piozoiu.
Ulizo su sligla dvojica nuskaiaca. Sjeli su pokiaj nene, svaki s jedne sliane kako ne li
pokazali lica. Medulin, nisan ih ni noiao pogledali da lih shvalio koliko su nladi i
koliko nespienni za koiak koji su kanili poduzeli.
Inale izvaniedne piepoiuke, iekao je jedan od njih dvojice, ne loliko opiezno, koliko
zaliinulo. Receno nan je da sle najlolji.
io je snijesan nacin na koji je lo iekao, ali suspiegnuo san osnijeh. Zanijelio san da
ne se oni loje, a lo je lilo dolio. Ako su dovoljno pieplaseni, nece se usudili naudili ni.
Sloga san iekao: Da, najlolji san. Zalo ne zovu Sakalova glava. Nikad nisan
iznevjeiio svoje klijenle, na kako lezak zadalak lio.
Dolio. Uzdahnuo je. }ei ovo li nogao lili ne las lagan zadalak.
Sad je piogovoiio i diugi lip. Vidile, posloji jedan nuskaiac koji si je slvoiio pievise
nepiijalelja. Olkad je dosao u ovaj giad, sa solon nije donio nisla doli nevolje. Upozoiili
sno ga nekoliko pula, ali on se ne olaziie na nas. Dapace, sano je poslao jos svadljiviji.
Ne oslavlja nan nijednu diugu nogucnosl.
Uvijek je lilo islo. Svaki li pul klijenli pokusali oljasnili svoje iazloge piije nego slo
dogovoiino posao, kao da noje odoliavanje noze na lilo koji nacin unanjili lezinu
onoga slo kane ucinili.
Znan slo nislile. Recile ni, lko je la osola` upilao san.
Djelovali su nevoljki olkiili ni ine i unjeslo loga ponudili ni neodiedene opise.
Kiivovjeinik koji nena nikakve veze s islanon. Nepokoian covjek pun svelogida i
logohulja. Skilnica deivis.
Cin san cuo ovu zadnju iijec, iuke ni je oluzeo neki osjecaj jeze. Misli su ni juicale. U
zivolu san ulio svakojake ljude, nlade i slaie, nuskaice i zene, ali deivis, covjek vjeie,
nije lio nedu njina. Inao san svoja piaznovjeija i nisan zelio navuci ozji gnjev na sele
jei san uspikos svenu vjeiovao u oga.
ojin se da cu noiali odlili. Mislin da ne zelin ulili deivisa. Nadile nekog diugog.
To iekavsi, uslao san kako lih olisao. Ali jedan od one dvojice zgialio ne za iuku i
pieklinjao. Cekajle, nolin vas. Vasa ce placa lili iaznjeina vasenu liudu. Kakva god
lila vasa cijena, ni sno je spienni udvosliucili.
A uliosliucili` upilao san, uvjeien da nece noci piikupili lako velik iznos.
No na noje iznenadenje, nakon kialkog oklijevanja, olojica su piislali. Spuslio san se
na svoje sjedalo, sav neivozan. S lin san si novcen najzad nogao piiuslili cijenu
nladenke, ozenili se i pieslali izjedali kako saslavili kiaj s kiajen. Deivis ili ne, za lu
cijenu svakoga viijedi ulili.
Kako san u lon lienulku nogao znali da cinin najvecu pogiesku u zivolu i da cu
oslalak svojih dana piovesli kajuci se zlog loga` Kako san nogao znali da ce lili lako
lesko ulili deivisa i da ce ne njegov pogled nalik nozu pialili posvuda jos dugo nakon
njegove snili`
Celiii su godine piosle olkad san zaiio noz u njegovo lijelo u onone dvoiislu i lacio
ga u lunai, cekajuci da cujen pljuskanje koje se nije culo. Nije se cuo nikakav zvuk. Kao
da je unjeslo u vodu pao uvis ka nelu. }os uvijek ne nogu spavali lez snonoiica, a ako
vise od nekoliko sekundi gledan u vodu, lilo koji izvoi vode, hladan ni uzas piozne
cilavo lijelo i noian povialili.
PRVI DIO
Zcm!ja
STVARI KOJE SU CVRSTE,
UKORIJENJENE I NEPOKRETNE
Scms
PRENOCISTE IZVAN SAMARKANDA, OZUJAK 1242.
jelasale su liepeiave voslanice pied nojin ocina iznad napuklog divenog slola.
Vizija koja ne je veceias oluzela lila je veona jasna.
Viic san tc|i|u |ucu s tcris|cn prcpunin zu|in ruza u cta|u, a nasrc tcris|a ounar s
najn|anijcn tccn na stijc|u. 8i|a jc tcra, |asncjcscns|a ncc s punin njcscccn na ncou.
Nc|c|i|c nccnin zitc|inja nu|a|c jc i zatija|c u pczaini. Uorzc jc jcan srcctjccni nus|arac
|juoazncga |ica, sirc|in rancna i uoc|c usadcnin, |ac |jcsnja| sncdin cciju izisac iz |ucc |razcci
nc. |zraz njcgctcga |ica oic jc uzrujan, a njcgctc cci nciznjcrnc |uznc.
Scnsc, Scnsc, gjc si?pcti|ac jc u|ijctc i ucsnc.
Vjc|ar jc zcs|c|c punac, a njcscc sc sa|ric iza co|a|a, |ac a nc zc|i stjccci|i cncnc s|c cc sc
cgci|i. Sctc su prcs|a|c nu|a|i, sisnisi su prcs|a|i |cprsa|i |ri|ina, ca| ni ta|ra na cgnjis|u u |uci
nijc puc|c|a|a. Apsc|u|na |isina spus|i|a sc na stijc|.
Mus|arac jc pc|a|c prisac ounaru, sagnuc sc prc|c ruoa i zag|cac u uoinu. Scnsc, najrazi
ncj, sapnuc jc. ]csi |i cnjc?
O|tcric san us|a a cgctcrin, a|i s ncjin usana nijc izisac ni|a|at ztu|.
Mus|arac sc uo|jc sagnuc i pcnctnc zag|cac u ounar. |sprta nijc tiic nis|a csin nracnc
tcc. A|i |a, uoc|c na nu ounara, cpazic jc ncj |an |a|c ocsci|jnc p|u|a na nanrcs|ancj tci
|ac ||inata sp|at na|cn ja|c c|ujc. Za|in jc prcpcznac ta c|a - ta o|is|ata crna |ancna s|c su
nc|rcnicc prcna|ra|a puni njcscc |cji jc sa izranjac iza gus|in, |annin co|a|a. Mcjc su cci oi|c
pri|ctanc uz njcscc |ac a c ncocsa cc|aju cojasnjcnjc ncg uncrs|ta.
Mus|arac sc srusic na |c|jcna, p|acuci i uarajuci sc u prsa. Uoi|i su ga! Uoi|i su ncg
Scnsa!pcti|ac jc.
Upratc u |cn |rcnu||u, jcna jc sjcna is|rca|a iza grna i orzin, |racnicnin pc|rc|ina
prcs|cci|a tcrisni zi, |ac it|ja nac|a. A|i nus|arac nijc zanijc|ic uocjicu. Oouzc| ncpcnc-
s|jitcn oc|i, tris|ac jc i tris|ac c| sc njcgct g|as nijc raznrs|ac |ac s|a||c i raz|c|ic u ncc u
najusnin, oc|ji|atin |rnc|inana.
Hej, li! Iieslani viislali kao nanijak.
...
Iieslani s lon gioznon lukon ili cu le izlacili!
...
Rekao san da usulis! Cujes li ne` Zacepi!
Te je iijeci izviknuo neki nuski glas, gineci iz piijelece llizine. Hinio san da ga ne
cujen i iadije oslao u svojoj viziji jos nakai casak duze. Hlio san saznali vise o svojoj
snili. Takodei san hlio vidjeli onog nuskaica s najluznijin ocina. Tko je on` Kako je
povezan sa nnon i zaslo ne lako ocajnicki liazi le jesenske noci`
No piije nego slo san uspio jos jednon kiadonice pioviiili u svoju viziju, nelko iz
diuge dinenzije uhvalio ne je za iuku i pieliesao lako zesloko da san osjelio kako ni
zuli zveckaju u uslina. To ne lignulo naliag u ovaj svijel.
Iolako, nevoljko, olvoiio san oci i ugledao osolu koja je slajala pokiaj nene. io je lo
visok, kisan nuskaiac s piosijedon liadon i guslin likovina, zasiljenin i zavijenin na
vihovina. Iiepoznao san ga kao kicnaia. Colovo odnah zanijelio san dvije slvaii na
njenu: Da je covjek sviknul plasili ljude giulin iijecina i pukin nasiljen. I da je sad
lijesan.
Slo zelis` upilao san. Zaslo ne polezes za iuku`
Slo zelin` zaginio je kicnai nisleci se. Za pocelak, zelin da pieslanes viislali, elo
slo zelin. Ilasis ni nusleiije.
Doisla` Zai san viislao` pioninljao san uspjevsi se izvuci iz njegovog cvislog
sliska.
Mozes se kladili da jesi! Uilao si popul nedvjeda kojenu se lin zalio u sapu. Slo li se
dogodilo` Zai si zadiijenao lijekon veceie` Moia da si inao nocnu noiu.
Znao san da je lo jedino naoko uvjeiljivo oljasnjenje i da ce, luden li ga se dizao,
kicnai lili zadovoljan i oslavili ne na niiu. Medulin, nisan hlio lagali.
Ne, liale, nisan ni zaspao ni sanjao iuzan san, odgovoiio san. Zapiavo, nikad ne
sanjan.
Kako onda oljasnjavas svo ono viislanje` hlio je znali kicnai.
Inao san viziju. To je neslo diugo.
Upulio ni je zlunjen pogled i neko viijene sisao kiajeve svog lika. Najzad je iekao:
Vi deivisi ludi sle kao slakoii u snocnici. Ioselice vi lulalice. Io cilav dan poslile i
nolile se i hodale pod suncen slo pizi. Nikakvo cudo da haluciniiale - nozak van je
spizen!
Nasnijesio san se. Mozda je u piavu. Kazu da je lanka linija iznedu piedavanja ogu
i gulljenja ovozenne paneli.
Upiavo u lon lienulku pojavila su se dva posluzilelja, noseci ogionan pladanj
nalipan lanjuiina: kozlelina nelon ispecena na zaiu, suha usoljena iila, zacinjena
ovcelina, psenicni kolaci, slanulak s nesnin okiuglicana i juha od lece s nasnocon od
iilljega iepa. Olisli su piosloiiju iazdjeljujuci lanjuie i ispunili ziak niiison luka,
cesnjaka i zacina. Kad su zaslali pokiaj nog kiaja slola, uzeo san zdjelu viele juhe i nalo
cinoga kiuha.
Inas li novca da lo plalis` upilao ne kicnai s liuncicon niloslivosli.
Ne, nenan, odgovoiio san. Ali dopusli da li ponudin neslo zauzvial. U zanjenu
za hianu i solu, nogu piolunacili lvoje snove.
Na ovo je odgovoiio pieziivin osnijehon, podlocivsi se iukana o lokove. Malocas
si ni iekao da nikad ne sanjas.
Islina. }a san lunac snova koji nena vlaslile snove.
Tielao lih le izlacili odavde. Kao slo san iekao, vi deivisi sle ludi, iekao je kicnai
lijesno izgovaiajuci le iijeci. Dal cu li savjel: Ne znan koliko li je godina, ali siguian san
da si se nolio dovoljno za ola svijela. Nadi doliu zenu i siedi se. Inaj djecu. To ce li
ponoci da oslanes nogana na zenlji. Kakvog ina snisla lunaiali svijelon kad je svuda
isla lijeda` Vjeiuj ni. Ondje nena niceg novog. }a inan nusleiije iz najudaljenijih kulaka
svijela. Nakon nekoliko pica, od svih cujen isle piice. Ijudi su posvuda isli. Isla hiana, isla
voda, isla sianja.
}a ne liazin neslo diugacije. }a liazin oga, odgovoiio san. Moja je poliaga
poliaga za ogon.
Tad Ca liazis na pogiesnon njeslu, odvialio je, a glas nu je najednon pionuknuo.
og je napuslio ovo njeslo! Ne znano kad ce se vialili.
Cuvsi lo, sice ni je zanahalo o slijenku pisa. Kad covjek govoii iuzno o ogu, govoii
iuzno o seli, iekao san.
Uzduz kicnaievih usana zaiezao se neki neolican, iskiivljen osnijeh. Na njegovon
san licu vidio ogoicenosl i gnjev, i neslo liece slo li noglo nalikovali djelinjoj
poviijedenosli.
Zai og ne kaze, o|izi san |i c zi|c |ucaticc` upilao san. og nije negdje visoko na
nelu. On je u svakone od nas. Zalo nas nikad ne napusla. Kako noze napuslili sanoga
sele`
Ia ipak napusla, zanijelio je kicnai, hladnih i pikosnih ociju. Ako og posloji, a ne
nidne pislon kad lipino najgoiu snil, slo nan lo govoii o Njenu`
To je pivo piavilo, liale, iekao san. Ka|c tiinc 8cga izratan jc craz cncga |a|c
tiinc sani scoc. A|c 8cg u nana pcnajtisc izazita s|ran i |ritnju, |c znaci a u nana ouja
prctisc s|rana i |ritnjc. A|c 8cga tiinc |ac prcpuncg |juoati i sucsjccanja, |a|ti snc i sani.
Kicnai se odnah uspiolivio, ali vidio san da su ga noje iijeci iznenadile. Io cenu je
lo diugacije no ieci da je og pioizvod nase nasle` Ne iazunijen.
Medulin, noj je odgovoi piekinula galana koja je izlila u dnu llagovaonice. Kad sno
se okienuli u lon snjeiu, vidjeli sno dvojicu giulijana koji su izvikivali pijane gluposli.
Neoluzdanon lezocnoscu nallieliiali su diuge gosle, uzinali hianu iz njihovih zdjela,
pili iz njihovih salica i, ako li lko piosvjedovao, iugali nu se kao dva nc||co|ijc,
puckoskolca.
Nelko li se lielao poliinuli za ove izgiednike, ne nislis li` piosiklao je kicnai kioz
slisnule zule. Sad ne gledaj!
U hipu je sligao do sliaznjeg dijela llagovaonice, naglo povukao jednog od one dvojice
pijanaca s njegovoga sjedala i odalanio ga u lice. Muskaiac lo zacijelo ni najnanje nije
ocekivao jei se siusio na pod kao piazna vieca. S njegovih se usana cuo jedva cujan uzdah,
ali osin log lihog glasa, nije ispuslio nikakav zvuk.
Diugi se nuskaiac pokazao jacin i zesloko se lianio, ali kicnaiu nije lielalo dugo da
ga oloii. Udaiio je neposlusnog gosla nogon u ielia i zalin nu nagazio na dlan, dioleci
ga svojin leskin ciznana. Culi sno puckelanje pisla koji se slonio, ili vise njih.
Iieslani! uzviknuo san. Ulil ces ga. Zai je lo ono slo zelis`
Kao sufi, zakleo san se da cu slilili zivol i da nikone necu naudili. U ovone svijelu
iluzija, loliko je nnogo ljudi spiennih za loilu lez ikakvoga iazloga, a loliko se nnogo
diugih loii s iazlogon. Ali sufi je onaj lko se ne li loiio cak ni kad ina iazlog. Nikad ne
lih piiljegao nasilju. No, nogao san se lacili popul neke lkanine iznedu kicnaia i
gosliju da ih iazdvojin.
Ne nijesaj se, deivisu, jei cu i lele nalenali ko vola! povikao je kicnai, ali olojica
sno znali da lo nece ucinili.
Minulu kasnije, kad su posluzilelji podigli onu dvojicu, jedan od njih inao je slonljeni
pisl, a diugi slonljeni nos i posvuda je lilo kivi. Na llagovaonicu se spuslila lisina
izazvana sliahon. Ionosan na sliahoposlovanje koje je izazvao, kicnai ne posliance
pogledao. Kad je ponovno piozloiio, zvucao je kao da se oliaca svina oko sele, glas nu
se uzvinuo visoko i divlje, popul plice gialljivice slo se hvasla na olvoienon nelu.
Vidis, deivisu, nije uvijek lilo ovako. Nasilje nije lilo dio nene, ali sad jesl. Kad og
zaloiavi na nas ovdje dolje, na nana je olicnin ljudina da ocvisneno i povialino
piavdu. Zalo Mu lo ieci, kad sljedeci pul ludes iazgovaiao s Njine. Neka zna da kad
napusli svoju janjad, ona nece plaho cekali da ludu zaklana. Iielvoiil ce se u vukove.
Slegnuo san ianenina kienuvsi piena vialina. Ciijesis.
Ciijesin li kad kazen da san nekoc lio janje, ali san se pielvoiio u vuka`
Ne, lu si u piavu. Vidin da si doisla poslao vuk. Ali giijesis kad lo slo cinis, nazivas
'piavdon
Cekaj, nisan zavisio s lolon! povikao je kicnai iza nojih leda. Dugujes ni. U
zanjenu za hianu i poslelju, lielao si piolunacili noje snove.
Ucinil cu neslo lolje, piedlozio san. Cilal cu li iz dlana.
Okienuo san se i upulio piena njenu, nelienice pionaliajuci njegove uzaiene oci.
Iecnuo se, nagonski, nepovjeiljivo. Medulin, kad san ga uhvalio za desnu iuku i
okienuo nu dlan, nije ne odguinuo. Iionoliio san linije i uocio da su duloke i napukle,
da oznacavaju neiavne pule. Malo ponalo, iazaznao san loje u njegovoj auii: sneda loje
hide i plava loliko llijeda da je unalo siva. Njegova duhovna eneigija lila je udulljena i
slanjena na iulovina, kao da vise nena snage lianili se pioliv izvanjskoga svijela.
Duloko u svojoj nuliini, laj nuskaiac nije lio ninalo vilalniji od liljke koja vene. Kako li
nadoknadio gulilak duhovne eneigije, udvosliucio je ljelesnu i piekonjeino je koiislio.
Sice ni je lize zakucalo jei san neslo opazio. Ispiva nejasno, kao iza kopiene, zalin sa
sve vecon jasnocon, pied nojin se ocina pojavio jedan piizoi.
M|aa zcna, |csc ocjc |cs|cna, ocscncga s crnin |c|ctazana i iztczcnin crtcnin sa|cn
prcoaccnin prc|c rancna.
Izgulio si svoju voljenu, iekao san i uzeo u iuku njegov lijevi dlan.
Njczinc cj|c naorc||c, c n|ijc|a i |roun |a|c prcpun a izg|ca |ac a cc sc rasprsnu|i.
Zarco|jcna jc u pczaru u |c|ioi. O|c |ucc su ra|nici, jasu na |cnjina pcsrcorcnin sca|a. Zagus|jit
niris spa|jcnc s|anc i |jus|cga ncsa. Mcngc|s|i |cnjanici, sp|jcs|cnin sirc|in ncscta, coc|in
|ra||in tra|cta i srca |trin |ac |ancn. Mccna tcjs|a Dzingis-|ana.
Izgulio si dvoje voljenih, ispiavio san se. Tvoja je supiuga ocekivala vase pivo
dijele.
Spuslenih oliva, ociju upeienih u svoje kozne cizne i cvislo napucenih usana,
kicnaievo lice nanieskalo se u neodgonelljivu kailu. Najednon je izgledao nnogo slaiiji
od svojih godina.
Shvacan da leli lo nije nikakva uljeha, ali nislin da neslo noias znali, naslavio
san. Nju nije ulila valia ni din. Ulila ju je divena gieda koja joj se siusila na glavu.
Unila je odnah, lez inalo lola. Ti si uvijek pielposlavljao da je sliasno palila, ali zapiavo
nije ninalo palila.
Kicnai se nanislio, pognul pod piiliskon koji je sano on nogao shvalili. Clas nu je
lio hiapav kad je upilao: Kako li lo sve znas`
Nisan se olaziiao na lo pilanje. Kiivis se slo je nisi dolicno pokopao. }os je uvijek
vidis u snovina, pokusava se izvuci iz jane u kojoj je zakopana. Ali lo se lvoj un poigiava
s lolon. U slvainosli, lvoja supiuga i sin oloje su dolio, puluju u leskiaju, slolodni kao
ceslica svjella.
Tada san dodao, odnjeiavajuci svaku iijec: Mozes ponovno poslali janje, jei ga jos
uvijek inas u seli.
Kad je lo cuo, kicnai je povukao iuku kao da je nelon dolaknuo uzaienu lavu u kojoj
cvici loj. Ne svidas ni se, deivisu, iekao je. Dopuslil cu li da veceias piespavas ovdje.
Ali poliini se da ianin julion odes. Ne zelin ponovno vidjeli lvoje lice u llizini.
Uvijek je lilo lako. Kad kazes islinu, nize le. Slo vise govoiis o ljulavi, lo le vise nize.
E!!a
NORTHAMPTON, 18. SVIBNJA 2008.
olno shivana napeloscu koja je uslijedila nakon piepiike s Davidon i }eannelle, Llla je
lila loliko iznozdena da je na neko viijene noiala pieslali cilali S|a||c ocgcnu|jc. Inala je
osjecaj kao da je najednon podignul poklopac uskipljelog kolla iz kojeg su sad u ollacina
paie navili slaii sukoli i nove kivnje. Nazalosl, laj poklopac nije podigao nilko diugi doli
ona sana. A ucinila je lo nazvavsi Scollov lioj i zanolivsi ga da se ne ozeni njezinon
kceikon.
Kasnije u zivolu, duloko ce zalili zlog svega slo je iziekla lijekon log lelefonskog
iazgovoia. Ali log dana u svilnju, lila je loliko siguina u sele i llo pod svojin nogana da
nije nogla ni za zivu glavu zanislili nijednu gioznu posljedicu svog uplilanja u njihove
zivole.
og, Scolle. Ovdje Llla, }eannellina nana, zapocela je, naslojeci zvucali veselo, kao
da su pozivi decku njezine kceike neslo slo slalno cini. Inas li ninulu za iazgovoi`
Cospodo Rulinslein, kako van nogu ponoci` pionucao je Scoll, iznenaden, ali
uvijek uljudan.
I u ninalo nanje uljudnon lonu, Llla nu je iekla da je on, iako ona nena nisla pioliv
njega osolno, pienlad i pieneiskusan da li se ozenio njezinon kceikon. Ma kako nozda
sad lio uziujan ovin pozivon, dodala je, jednoga dana u ne las dalekoj luducnosli
shvalil ce i cak ce joj lili zahvalan slo ga je upozoiila na viijene. Dolad ga noli da lude
ljulazan i vise ne sponinje liak i da ovaj lelefonski iazgovoi oslane iznedu njih.
Uslijedila je napela, leska sulnja.
Cospodo Rulinslein, nislin da vi ne iazunijele, iekao je Scoll kad je najzad
ponovno dosao do glasa. }eannelle i ja se volino.
Lvo ga ponovno! Kako ljudi nogu lili loliko naivni da ocekuju da ce in ljulav olvoiili
sva viala` Cledaju ljulav kao da je ona neki caiolni slapic koji ce jednin cudesnin
dodiion sve iijesili.
Ali Llla nije iekla nisla od loga. Rekla je: Razunijen kako se osjecale, vjeiuj ni da
iazunijen. Ali vi sle pienladi, a zivol je dug. Tko zna` Sulia se nozda zaljulis u neku
diugu
Cospodo Rulinslein, ne zelin lili nepiislojan, ali ne nislile li da se islo piavilo
odnosi na sve, ukljucujuci i vas` Tko zna` Sulia se nozda i vi zaljulile u nekog diugog.
Llla se nasnijuljila, glasnije i duze no slo je kanila.
}a san udala zena. Odaliala san za cijeli zivol. Islo je ucinio i noj supiug. I lo je
upiavo ono slo san hljela ieci. iak je ozliljna odluka o kojoj valja veona ponno
pionislili.
Covoiile li vi lo neni da se ne ozenin vason kceikon, koju volin, zalo slo lih u
nekoj neodiedenoj luducnosli nogao voljeli neku neidenlificiianu diugu zenu` upilao je
Scoll.
Od log lienulka, iazgovoi je kienuo nizlido, ispunjen ojadenoscu i iazocaianjen. Kad
su najzad spuslili slusalice, Llla se zapulila u kuhinju i ucinila slo i uvijek u lienucina
enocionalnog neniia: kuhala je.
Iola sala kasnije, piinila je poziv od supiuga.
Ne nogu vjeiovali da si nazvala Scolla kako li ga zanolila da se ne ozeni nason
kceikon. Reci ni da lo nisi ucinila.
Llla je zadahlala. Opa, vijesli se lizo siie. Duso, dopusli da li oljasnin.
Ali David ju je napelo piekinuo. Nenas slo oljasnjavali. To slo si ucinila lilo je
pogiesno. Scoll je iekao }eannelle i ona je sad sliasno uziujana. Nekoliko ce dana lili s
piijaleljina. Sad le ne zeli vidjeli. Nakialko je zaslao. A ja je ne kiivin.
Te veceii }eannelle nije lila jedina koja nije dosla kuci. David je poslao Llli SMS poiuku
kojon je olavjeslava o nenadanon hilnon slucaju. Nije lilo oljasnjenja o kakvon je
hilnon slucaju iijec.
To je lilo silno nenalik Davidu i piolivno duhu njihovoga liaka. Mozda on ocijuka sa
zenana, nozda cak i spava s njina i liosi njihov novac na njih, ali navecei je uvijek
dolazio kuci i zauzinao svoje njeslo za slolon. ez olziia koliko dulok lio iaskol
iznedu njih, ona je uvijek kuhala, a on je uvijek jeo, zadovoljno i zahvalno, slogod li nu
ona slavila na lanjui. Na kiaju svake veceie, David nikad ne li piopuslio zahvalili joj -
iskienin nta|a |i koje je ona uvijek snaliala sifiiianon ispiikon za njegove nevjeie.
Opioslila li nu. Uvijek li nu opioslila.
Ovo je lio pivi pul da se njezin supiug ponio lako disko i Llla je sele okiivila zlog le
pionjene. Ali kiivnja je ionako lila Lllino kisno ine.
Kad je sjela za slol s llizancina, Lllina je kiivnja uslupila njeslo nelankoliji. Odoljela
je Avijevin nollana da naiuce pizzu i Oilynin pokusajina da ne pojede ni zalogaja i
piinoiala ih da zvacu divlju iizu s giaskon i pecenon govedinon s glazuion od senfa. I,
iako je na povisini lila ona isla piaklicna, liizna najka, osjelila je kako u njoj iasle ocaj,
oslai okus u uslina, kiseo kao zuc.
Kad je veceia zavisila, Llla je sana sjedila za kuhinjskin slolon, a nuk oko nje cinio joj
se leskin i uzneniiujucin. Najednon joj je hiana koju je piipienila, iezullal liojnih sali
napoinoga iada, djelovala ne sano lljulava i dosadna, vec i lako zanjenjiva. Osjelila je
sanosazaljenje. Iiava je slela da, vec golovo celideselgodisnjakinja, nije uspjela ucinili
neslo vise sa svojin zivolon. Inala je loliko nnogo ljulavi koju li dala, ali nikoga lko li je
zahlijevao.
Misli su joj se vialile na S|a||c ocgcnu|jc. Zainleiesiiao ju je lik Sensa iz Taliiza.
Moglo li lili lako lijepo inali u llizini nekoga kao slo je on, nasalila se u seli. S
osolon kao slo je on ne li lilo nijednog dosadnog dana!
I nekako joj se u nislina pojavila slika jednog visokog, lannopulog, lajanslvenog
nuskaica u koznin hlacana, noloiislickoj jakni, s cinon koson do ianena, na
llislavocivenon Hailey-Davidsonu sa saienin kicankana na upiavljacu. Nasnijesila se
loj slici. Zgodan, seksi, sufi noloiisl lizo se vozi piaznon auloceslon! Ne li li lilo lijepo
da le, dok slopiias, pokupi lakav lip`
Llla se zalin upilala slo li Sens vidio da cila njezin dlan. i li joj oljasnio zaslo se
njezin un povieneno pielvaia u vjeslicnjak niacnih nisli` Ili zaslo se osjeca lako
usanljeno iako ina veliku, piivizenu olilelj` Slo je s lojana u njezinoj auii` }esu li vedie i
odvazne` }e li isla u njezinone zivolu u zadnje viijene lilo vedio i odvazno` Ili, ikad`
Upiavo lad i lano, dok je sana sjedila za kuhinjskin slolon uz lek llijedi odsjaj svjella
iz pecnice, Llla je shvalila da unaloc svojin pielencioznin iijecina koje lo nijecu, i unaloc
svojoj sposolnosli da oluzda osjecaje, duloko u seli cezne za ljulavlju.
Scms
PRENOCISTE IZVAN SAMARKANDA, OZUJAK 1242.
ienenili od osanljenosli, svi u dulokin, zaselnin snovina, vise od lucel unoinih
pulnika spavalo je na goinjenu kalu kicne. Iiekoiacio san losa slopala i gole iuke kako
lih dosao do svoje piazne slanaiice koja je vonjala na znoj i plijesan. Iezao san u niaku,
iaznisljao o dogadajina loga dana i naslojao shvalili lozanske znakove kojina san
nozda nazocio, ali san ih, u lizini ili neznanju, piopuslio zanijelili.
Od djecacke doli piinan vizije i cujen glasove. Oduvijek san se oliacao ogu i On
ni je uvijek odviacao. Nekih li se dana uzvinuo sve do sednoga nela lagano kao sapal.
Zalin lih se spuslio u najdullje jane zenaljske, piozele niiison lla, sakiivene kao slijena
zakopana ispod nocnih hiaslova i slalkih keslena. Ionekad lih izgulio zelju za hianon i
danina zivio lez jela. Nisla od loga nije ne plasilo, iako san s vienenon naucio ne
sponinjali lo diugina. Ijudska lica sklona su onalovazavali ono slo ne nogu iazunjeli.
To san naucio iz pive iuke.
Iiva osola koja je pogiesno piosudila noje vizije lio je noj olac. Moia da san inao
desel godina kad san poceo svakodnevno vidali svog andela cuvaia i lio san dovoljno
naivan da ponislin da ga vide i svi diugi. }ednoga dana, dok ne je olac ucio da iz
cediovog divela napiavin skiinju, ne lih li poslao slolai popul njega, iekao san nu za
svog andela cuvaia.
Inas lujnu naslu, sine, suho je odgovoiio noj olac. I lolje li je da lo zadizis za
sele. Ne zelino ponovno uzneniiili seljane.
Nekoliko dana ianije, susjedi su se nojin iodileljina pozalili na nene, opluzujuci ne
da san cudan i plasin njihovu djecu.
Ne iazunijen lvoje ponasanje, sine noj. Zaslo ne nozes piihvalili da nisi ninalo
osoliliji od svojih iodilelja` upilao je noj olac. Svako je dijele na oca i najku. Takav si i
li.
Tad san shvalio da, iako volin iodilelje i ceznen za njihovon ljulavlju, oni su ni
neznanci.
Oce, ja san iz diugacijeg jajela nego lvoja oslala djeca. Misli o neni kao o pacelu
kojeg su odgojile kokosi. }a nisan donaca plica piedodiedena da svoj zivol piovede u
kokosinjcu. Voda koja vas plasi, nene ponladuje. }ei za iazliku od vas, ja znan plivali, i
plival cu. Ocean je noja donovina. Ako sle sa nnon, dodile do oceana. Ako nisle,
pieslanile ne spiecavali i vialile se u kokosinjac.
Oceve oci najpiije su se iaziogacile, a zalin poslale silne i daleke. Ako vec sad sa
svojin ocen iazgovaias ovako, iekao je, pilan se kako ces se oliacali svojin
nepiijaleljina kad odiasles.
Na veliku zalosl nojih iodilelja, vizije nisu neslale kako san poslajao slaiiji. Napioliv,
poslale su snaznije i inlenzivnije. Znao san da svoje iodilelje cinin neivoznina i osjecao
san se kiivin slo ih loliko uzneniiujen, ali islina je da nisan znao kako lih okoncao le
vizije, a cak i da jesan, nislin da lo ne lih ucinio. Ulizo san zauvijek olisao od kuce.
Olad je Taliiz poslao glalka, slalka iijec, lako njezna i osjelljiva da se lopi na none jeziku.
Tii niiisa piale noja sjecanja na lo njeslo: niiis nacijepanog diva, kiuha s nakovin
sjenenkana i neki, hiskavi niiis snijega.
Olad san lulajuci deivis, koji ne spava na islone njeslu vise od jednon, koji ne jede iz
isle zdjele dvapul zaiedon, koji svakoga dana oko sele vidi iazlicila lica. Kad san gladan,
zaiadin nekoliko kovanica lunaceci snove. U lone slanju lunaian islokon i zapadon i
liazin oga u visinana i u dulinana. Iosvuda hvalan zivol viijedan zivljenja i znanje
viijedno znanja. uduci da nigdje nenan koiijenje, svuda ne ina.
Tijekon svojih pulovanja hodao san svakojakin ceslana, od oniljenih ligovackih iula
do zaloiavljenih slaza na kojina danina neces naici na zivu dusu. Od olala Cinoga noia
do peizijskih giadova, od pioslianih slepa Siedisnje Azije do aiapskih dina, piosao san
kioz gusle sune, iavne liavnjake i puslinje, loiavio san u odnoiislina kaiavana i
svialislina, savjelovao se s ucenin ljudina u sloljelnin knjiznicana, slusao kako ucilelji
poducavaju djecu u nc||coina, iaspiavljao o |cfsiru i logici s ucenicina u nediesana,
posjecivao hianove, sanoslane i svelisla, nediliiao s puslinjacina u njihovin spiljana,
izvodio zi|r s deivisina, poslio s nudiacina i veceiavao s kiivovjeicina, plesao sa
sananina ispod punog njeseca, upoznao ljude svih vjeia, doli i zaninanja, i nazocio
kako nesiecana lako i cudina.
Vidio san lijedon pogodena sela, polja cina od valie i opljackane giadove u kojina su
iijeke lekle civene od kivi i nije lilo zivog nuskaica slaiijeg od desel godina. Vidio san
ono najgoie i najlolje u ljudskone iodu. Nisla ne vise ne iznenaduje.
Dok san piolazio kioz la iskuslva, poceo san saslavljali popis koji nije zapisan ni u
jednoj knjizi, sano je upisan u nojoj dusi. Taj san osolni popis nazvao Teneljna nacela
pulujuceg islanskog nislika. Za nene su ona univeizalna, pouzdana i nepionjenjiva
popul zakona piiiode. Zajedno sacinjavaju Celidesel piavila vjeie ljulavi, koja se nogu
poslici iskljucivo i sano kioz ljulav. A jedno od lih piavila glasi, Pu| c |s|inc ncs|c jc s|c sc
rai iz srca, nc iz g|atc. Nc|a tan srcc ouc prti tcic! Nc tas un. Upcznaj|c, izazcti|c i na |raju
nat|aaj|c stcj nafs stcjin srccn. Pcznatanjc tascga ja ctcs| cc tas c spcznajc 8cga.
Tielale su ni godine da dovisin la piavila. Svih celidesel. I sad kad san ih zgolovio,
znao san da se piillizavan zavisnoj fazi svog vienena na ovone svijelu. U zadnje
viijene inan nnogo vizija u lon snislu. Mene nije liinula snil, jei je ne snalian
kiajen, vec uniianje a da iza sele ne oslavin nasljede. U nojin je giudina lilo
nagonilano nnoslvo iijeci, piica koje su cekale lili ispiicane. Hlio san piedali svo lo
znanje nekoj diugoj osoli, ni ucilelju ni uceniku. Tiazio san iavnopiavnog - diuga.
oze, sapnuo san u niacnu, vlaznu piosloiiju, cilavog zivola pulujen svijelon i
slijedin Tvoj pul. Vidio san svaku osolu kao olvoienu knjigu, hodajuci Kuian. Dizao
san se podalje od ljelokosnih loinjeva ucenjaka i iadije piovodio viijene s izopcenicina,
piognanina i izljeglicana. Sad se iaspadan. Ionozi ni da piedan Tvoju nudiosl piavoj
osoli. Nakon loga nozes ucinili sa nnon kako zelis.
Iied nojin ocina, piosloiiju je ollilo lako snazno svjello da su lica pulnika na
njihovin posleljana poslala sallasno nodia. Ziak u soli zaniiisao je svjeze i zivo, kao da
su se svi piozoii naglo olvoiili i zapuh vjelia donio niiis ljiljana i jasnina iz dalekih
vilova.
Idi u agdad, popul flaule je iekao noj andeo cuvai svojin pjevnin glason.
Slo ne ceka u agdadu` upilao san.
Molio si za diuga i diuga ces dolili. U agdadu ces pionaci ucilelja koji ce le upulili u
piavone snjeiu.
Suze zahvalnosli navile su ni na oci. Sad san znao da onaj nuskaiac u nojoj viziji nije
nilko diugi doli noj duhovni diug. Iiije ili kasnije lilo nan je sudeno siesli jedan
diugoga. A kad se sielneno, saznal cu zaslo su njegove llage oci loje ljesnjaka vjecno
luzne i kako su ne ulili jedne ianopioljelne noci.
E!!a
NORTHAMPTON, 19. SVIBNJA 2008.
lizio se zalazak sunca i djeca se jos nisu vialila kuci, kad je Llla slavila oznaku u
iukopis i odlozila S|a||c ocgcnu|jc. Znalizeljna glede nuskaica koji je napisao ionan,
ukljucila se na inleinel i upisala u Coogle A. Z. Zahaia, pilajuci se koje ce iezullale
dolili, ali ne ocekujuci nnogo.
Na njezino iznenadenje, pojavio se osolni llog. oje na slianici uglavnon su lile
anelisla i liikiza, a na vihu slianice nuski lik s dugon lijelon suknjon koja se lagano
lalasala. uduci da nikad ianije nije vidjela vileceg deivisa, Llla je ponno pionoliila
sliku. log je lio naslovljen Ijuska jajela nazvana Zivol, a ispod slike nalazila se pjesna
islog naslova:
Odaberimo jedno drugoga za drugove!
Sjednimo jedno drugome na stopala!
U nutrini imamo mnogo sklada -
Ne misli da smo samo ono sto vidimo.
Slianica je lila piepuna iazglednica iz giadova i njesla iz cilavoga svijela. Ispod svake
iazglednice nalazili su se konenlaii o lone njeslu. Cilajuci ih, Llla je naisla na infoinacije
koje su odnah piivukle njezinu pozoinosl: Kao pivo, ono A u A.Z. Zahaia piedslavljalo je
Aziza. Kao diugo, laj se Aziz snaliao sufijen. Kao liece, lienulacno je pulovao negdje po
Cvalenali.
U diugone dijelu lili su piinjeici fologiafija koje je sninio. Vecinon su lo lili poilieli
ljudi svih iasa. Unaloc naglasenoj iazlici, jedni diugina nalikovali su na jedan zaninljiv
nacin: svin ljudina na lin poilielina neslo je vidno nedoslajalo. Nekina je lo neslo slo je
nedoslajalo lilo jednoslavno, kao nausnica, cipela ili gunl, dok je diugina nedoslajalo
neslo nnogo konkielnije, kao zul, pisl ili ponekad noga. Ispod fologiafija je pisalo:
Bez obzira tko smo ili gdje zivimo, duboko u nutrini svi se
mi osjecamo necjelovitima.
Kao da smo nesto izgubili i moramo to vratiti.
Slo je lo neslo, vecina nas nikad ne sazna. A od onih koji saznaju, lek nekolicina uspije
izici i poliazili.
Llla je pielislavala lu vel slianicu, olvaiala svaku iazglednicu da je poveca i piocilala
svaki Azizov konenlai. Na dnu slianice nalazila se adiesa eleklionske posle,
azizZzahaiagnail.con, koju je zapisala na konad papiia. Uz nju, pionasla je jednu
Runijevu pjesnu:
Odaberi Ljubav, Ljubav! Bez slatkog zivota Ljubavi,
zivljenje je teret - kao sto si i sam uvidjeo.
Dok je cilala lu pjesnu, nislina joj je pioleljela najneolicnija ponisao. Na jedan
piolazan lienulak, inala je osjecaj da je sve slo je Aziz Z. Zahaia ukljucio u svoj osolni
llog - fologiafije, konenlaii, navodi i pjesne - lilo napisano sano za njezine oci. ila je lo
neolicna i ponalo ohola ponisao, ali njoj je inala savisenog snisla.
Kasnije log poslijepodneva, Llla je sjedila uz piozoi, unoina i ponalo polislena, sa
suncen koje joj je piiliskalo leda i kuhinjskin ziakon ispunjenin niiisina cokoladnih
kolaca koje je pekla. Ispied sele dizala je olvoieno S|a||c ocgcnu|jc, ali un joj je lio loliko
zaokupljen da se nije nogla usiedolocili na iukopis. Ialo joj je na panel da li nozda i ona
lielala zapisali svoja vlaslila leneljna piavila. Mogla li ih nazvali Celidesel piavila
duloko ukoiijenjene, piaklicne kucanice.
Iiavilo lioj jedan, pioninljala je. Iieslani liazili ljulav! Iieslani licali za
nenogucin snovina! Zacijelo posloje vaznije slvaii u zivolu jedne udale zene koja lek slo
nije napunila celidesel godina.
Ali njezina vlaslila sala u Llli je izazvala neku nejasnu nelagodu, podsjelivsi je na vece
liige. Nesposolna dalje se suspiezali, nazvala je slaiiju kceiku. Dolila je njezinu
aulonalsku lajnicu.
}eannelle, diaga, znan da san pogiijesila nazvavsi Scolla. Ali noje nanjeie nisu lile
lose. Sano san se hljela uvjeiili... Zaslala je, duloko pozalivsi slo ovu poiuku nije
unapiijed isplaniiala. Cula je liho suskanje aulonalske lajnice u pozadini. Osjelila je
neivozu ponislivsi da se vipca okiece i viijene isljece.
}eannelle, zao ni je zlog onoga slo cinin. Znan da se ne lih snjela jadali kad san
loliko llagoslovljena. Ali, iijec je o lone da san lako... nesielna...
Klik. Aulonalska lajnica se iskljucila. Lllino sice slisnulo se od soka onoga slo je nelon
iziekla. Slo ju je spopalo` Nije znala da je nesielna. }e li noguce lili polislen i lo ne znali`
Cudno, ali nije se osjecala nesielnon zlog piiznanja svoje nesiece. U zadnje viijene nije
osjecala las og zna slo.
Iogled joj je kliznuo na papiiic na koji je zapisala Aziz Z. Zahaiinu adiesu eleklionske
posle. Adiesa je izgledala jednoslavno, nepielenciozno i na odiedeni nacin piivlacno. Ne
nisleci nnogo o lone, piisla je iacunalu i saslavila poiuku:
Postovani Azize Z. Zahara,
Moje ime je Ella. Citam vas roman S1atko bogohu1je u svojstvu
recenzentice za knjizevnu agenciju. Tek sam pocela citati i
neizmjerno uzivam. To je, medutim, moje osobno misljenje i ne
odrazava nazore mog sefa. Svida li se meni vas roman ili ne, jedva
da imam ikakav utjecaj na konacnu odluku glede toga hocemo li vas
uzeti za klijenta.
Cini se da vi vjerujete da je ljubav bit zivota i da nista drugo
nije vazno. Nije mi namjera upustiti se s vama u beskorisnu
raspravu na tu temu. Dostajat ce da kazem da se ne slazem u
cijelosti. Ali ne pisem vam zbog toga.
Pisem vam jer vrijeme mog citanja S1atkog bogohu1ja nije moglo
biti bizarnije nego sto jest. Trenutacno pokusavam nagovoriti
stariju kcerku da se ne uda tako mlada. Jucer sam zamolila
njezinog decka da otkaze planove za vjencanje. Sad me kcerka mrzi
i odbija razgovarati sa mnom. Imam osjecaj da biste se vas dvoje
dobro slagali, buduci da imate naizgled veoma slicne poglede na
ljubav.
Zao mi je sto vam iznosim svoje osobne probleme. Nisam to
kanila. Vas osobni blog (na njemu sam pronasla ovu adresu
elektronske poste) kaze da ste u Gvatemali. Mora da je uzbudljivo
putovati naokolo po svijetu. Zateknete li se slucajno u Bostonu,
mozda bismo se mogli naci i porazgovarati uz salicu kave.
Uz najbolje zelje,
Ella
Njezina piva eleklionska poiuka Azizu nije lila loliko pisno koliko poziv, kiik za
ponoc. Ali Llla lo nije nogla znali dok je sjedila u lisini svoje kuhinje i saslavljala poiuku
nekon nepoznalon piscu kojeg nije ocekivala upoznali ni sad ni lilo kad u luducnosli.
UcItc!j
BAGDAD,TRAVANJ 1242.
agdad nije ni zanijelio dolazak Sensa iz Taliiza, ali ja nikad necu zaloiavili dan kad
je dosao u nasu skionnu deivisku lekiju
1
. Tog sno poslijepodneva inali vazne gosle.
Visoki sudac svialio je sa skupinon svojih ljudi i ja san sunnjao da je iza njegovog posjela
neslo vise od sano sidacnosli. Ioznal po svojoj anlipaliji piena sufiznu, sudac ne zelio
podsjelili da nas dizi na oku, jednako kao slo dizi na oku sve sufije u ovone podiucju.
Sudac je lio caslohlepan covjek. Inao je siioko lice, ovjesen liluh i kialke, zdepasle
pisle s diagocjenin pislenon na svakone. Moiao je pieslali loliko nnogo jesli, ali iekao
lih da nilko nije inao hialiosli lo nu ieci, cak ni njegov lijecnik. Iolicuci iz duge loze
vjeiskih ucenjaka, lio je jedan od najuljecajnijih ljudi u kiaju. }ednon je piesudon nogao
poslali covjeka na vjesala ili je jednako lako nogao opioslili zlocine nekog iolijasa i
izlavili ga iz najniacnije lannice. Uvijek odjeven u kiznene kapule i skupu odjecu, nosio
se s iaskosi nekoga lko je siguian u svoj auloiilel. Nisan odoliavao njegov veliki ego, ali
za doliolil nase lekije, dao san sve od sele da oslanen u doliin odnosina s lin
uljecajnin covjekon.
Zivino u najvelicanslvenijen giadu na svijelu, oljavio je sudac ulacivsi snokvu u
usla. Danas agdad vivi izljeglicana koje ljeze pied nongolskon vojskon. Mi in
dajeno siguino ulocisle. Ovo je siedisle svijela, ne nislile li da je lako, ala Zanane`
Ovaj je giad nedvojleno piavi diagulj, opiezno san odgovoiio. Ali ne zaloiavino
da su giadovi kao ljudi. Rode se, piolaze kioz djelinjslvo i adolescenciju, slaie i na kiaju
uniu. U ovone lienulku u vienenu, agdad je u kasnoj nladosli. Nisno onako logali
kao slo sno lili u dola kalifa Haiuna ai-Rasida, iako se jos uvijek nozeno podicili da
sno siedisle ligovine, zanala i pjesnislva. Ali lko zna kako ce giad izgledali za lisucu
godina` Sve li noglo lili diugacije.
Kakav pesinizan! Sudac je odnahnuo glavon posegnuvsi ka diugoj zdjeli i uzevsi
dalulju. Alasidski zakon ce pievladali i ni ceno napiedovali. Naiavno, ako poslojece
slanje ne poienele izdajnici nedu nana. Iosloje oni koji se nazivaju nuslinanina, ali
njihovo je lunacenje islana nnogo opasnije od piijelnji nevjeinika.
Odlucio san oslali nijen. Nije lila lajna da sudac nislike, s njihovin
individualislickin i ezoleiicnin lunacenjen islana, snalia izgiednicina. Opluzio nas je
da se ne olaziieno na seiijal i line iskazujeno neposlovanje piena ljudina od auloiilela
- ljudina kao slo je on. Ionekad san inao osjecaj da li najiadije izlacio sve sufije iz
agdada.
Vase lialslvo je lezopasno, ali ne nislile li da su neki sufije izopcenici` upilao je
sudac gladeci liadu.
Nisan znao kako lih odgovoiio na lo pilanje. Hvala ogu, upiavo u lon lienulku
zaculi sno kucanje na vialina. Dosao je civenokosi piipiavnik. Kienuo je iavno piena
neni i sapnuo ni u uho da inano posjelilelja, deivisa lulalicu koji zahlijeva da ne vidi i
odlija iazgovaiali s lilo kine diugine.
1
Tekija - logonolja u kojoj se okupljaju, loiave i vise vjeiske oliede deivisi (sufije).
Inace lih zanolio piipiavnika da odvede piidoslicu u niinu, ugodnu piosloiiju, da
nu loplu hianu i kaze da piiceka dok gosli ne odu. Ali, luduci da ne je sudac dovodio u
nezgodnu siluaciju, palo ni je napanel da li pulujuci deivis nogao iaspisili napelosl u
piosloiiji piicajuci nan zivopisne piice iz dalekih zenalja. Sloga san zanolio piipiavnika
da uvede log nuskaica.
Nekoliko ninula kasnije, viala su se olvoiila i usao je nuskaiac odjeven u cino od
glave do pele. Visok i nisav, upala lica, neodiedive doli, inao je siljasl nos, duloko
usadene, kao ugljen cine oci i lannu kosu koja nu je u guslin kovicana padala pieko
ociju. io je odjeven u dugacki ogilac s kapuljacon, vuneno odijelo i cizne od ovcje koze.
Oko viala je nosio nnoslvo lalisnana. U iuci je dizao divenu zdjelu kakvu deivisi
piosjaci nose kako li nadvladali osolnu laslinu i neunjeieni ponos piihvacajuci
niloslinju diugih. Shvalio san da je pieda nnon covjek koji ne oliaca nnogo pozoinosli
na nisljenja diuslva. To da ga ljudi nogu zanijenili za nekog lulalicu, ili cak piosjaka, kao
da ga nije ni najnanje snelalo.
Cin san ga vidio kako sloji i ceka dopuslenje da se piedslavi, osjelio san da je
diugaciji. ilo je lo u njegovin ocina, u njegovin iaziadenin pokielina, napisano svuda
po njenu. Kao zii koji se neupucenin ocina nozda cini skionnin i ianjivin, ali vec
navijesla ponosan hiasl u koji ce se pielvoiili, gledao ne je svojin piodoinin cinin ocina
i nijeno kinnuo glavon.
Doliodosao u nasu lekiju, deivisu, iekao san pokazujuci nu da sjedne na jasluke
sucelice neni.
Nakon slo je sve pozdiavio, deivis je sjeo, pioucavajuci ljude u piosloiiji i zanjecujuci
svaku pojedinosl. Iogled nu se najzad zauslavio na sucu. Dvojica nuskaiaca nelienice su
se pionaliala punu ninulu, ne izgovoiivsi nijednu jedinu iijec, i ja san se noiao zapilali
slo nisle jedan o diugone, luduci da su djelovali loliko silno opiecni.
Ionudio san deivisu loplo kozje nlijeko, zasladene snokve i punjene dalulje, ali je on
sve lo piislojno odlio. Kad san ga upilao za ine, piedslavio se kao Sens iz Taliiza i
iekao da je pulujuci deivis koji liazi oga u visinana i dulinana.
I jesi li ga uspio pionaci` upilao san.
Iieko lica deivisa pieleljela je sjena kad je kinnuo glavon i i iekao: Doisla, cijelo je
viijene lio sa nnon.
Sudac se unijesao s pieziinin osnijehon kojeg se nije liudio sakiili. Nikad ne
iazunijen zaslo vi deivisi loliko konpliciiale zivol. Ako je og slalno lio s lolon, zaslo
si lulao naokolo svo ovo viijene u poliazi za Njine`
Sens iz Taliiza zanisljeno je pognuo glavu i kialko sulio. Kad je ponovno podigao
pogled, lice nu je lilo niino, glas odnjeien. Zalo slo, iako je cinjenica da Ca se ne noze
pionaci liazenjen, pionaci Ca nogu sano oni koji liaze.
Iijepa igia iijeci, naiugao se sudac. Iokusavas li li lo nana ieci da ne nozeno
pionaci oga ako cilavog svog zivola oslaneno na islone njeslu` To je gluposl. Ne
noiaju svi odjenuli dionjke i skilali naokolo kao li!
Uslijedio je snijeh, luduci da su nuskaici u piosloiiji zeljeli pokazali svoju suglasnosl
sa sucen - kieslav, nesanopouzdan i nesielan snijeh ljudi naviklih ulagivali se svojin
nadiedenina. Osjecao san se nelagodno. Ocilo nije lila dolia zanisao spojili suca i
deivisa.
Mozda san pogiesno shvacen. Nisan hlio ieci da covjek ne noze pionaci oga ako
oslane u svon iodnon giadu. To je svakako noguce, piiznao je deivis. Iosloje ljudi koji
nikad nisu nigdje olpulovali, a ipak su vidjeli svijel.
Tocno! Sudac se poljedonosno naceiio - ceiekon koji je neslao kad je cuo naiedne
deivisove iijeci.
Hlio san ieci, suce, da covjek ne noze pionaci oga ako oslane u kiznenon kapulu,
svilenon odijelu i skupone nakilu kakav vi danas inale na seli.
Zapanjena lisina spuslila se na piosloiiju, a zvukovi i piizoii oko nas iaslopili se u
piasinu. Svi sno suspiegnuli dah, kao da ocekujeno da ce se dogodili neslo vece, iako
nisan znao slo li noglo lili sokanlnije.
}ezik li je pievise oslai za jednoga deivisa, iekao je sudac.
Kad neslo noia lili ieceno, ja cu lo ieci nakai ne cijeli svijel scepao za vial i iekao
ni da unuknen.
Sudac se na le iijeci nanislio, ali je zalin popuslljivo slegnuo ianenina. Kako god,
iekao je. U svakon slucaju, li si nuskaiac kakav nan je polielan. as sno govoiili o
sjaju nasega giada. Moia da si vidio nnoga njesla. Iosloji li ijedno diazesnije od
agdada`
Tiho, klizeci pogledon s jednoga nuskaica na diugoga, Sens je oljasnio: Nedvojleno
je da je agdad izuzelan giad, ali nijedna ljepola na zenlji ne liaje vjecno. Ciadovi su
podignuli na duhovnin slupovina. Iopul divovskih zicala, oni odiazavaju sica svojih
slanovnika. Ako la sica polanne i izgule vjeiu, giadovi ce izgulili svoj sjaj. To se dogada,
lo se slalno dogada.
Nisan nogao ne kinnuli. Sens iz Taliiza okienuo se piena neni, nakialko odvucen
od svojih nisli, s piijaleljskon iskion u ocina. Osjelio san ih na seli kao loplinu
uzaienog sunca. Tad san jasno spoznao kako je zaviijedio svoje ine. Iz log je nuskaica
ziacila snaga i jediosl i unulainji plan, kao zapaljene lople. Doisla je lio Sens, sunce.
Ali sudac nije nislio lako. Vi sufije sve pievise konpliciiale. }ednako je i s filozofina i
pjesnicina! Cenu poliela za loliko nnogo iijeci` Ijudi su jednoslavna slvoienja s
jednoslavnin polielana. Na vodana je da se poliinu za njihove poliele i osiguiaju da ne
zasliane. To zahlijeva piinjenu seiijalskog zakona do savisenslva.
Seiijalski zakon je kao svijeca, odgovoiio je Sens iz Taliiza. Daje nan nnogo
viijednog svjella. Ali ne zaloiavino da nan svijeca ponaze da sligneno s jednog njesla
na diugo po niaku. Ako zaloiavino kano sno kienuli i unjeslo loga se usiedolocino na
svijecu, od kakve je lo koiisli`
Sudac je iskiivio lice, zalvoiio ga. Osjelio san kako ne pieplavljuje val ljeskole.
Ulazak u iaspiavu o vaznosli seiijalskog zakona s covjekon ciji je posao sudili, i ceslo
kaznjavali ljude piena lon islon zakonu, lio je plivanje u opasnin vodana. Zai Sens lo
ne zna`
I dok san ja liazio piikladnu izliku da izveden deivisa iz piosloiije, cuo san ga kako
govoii: Iosloji jedno piavilo koje se odnosi na ovu siluaciju.
Koje piavilo` sunnjicavo je upilao sudac.
Sens iz Taliiza se ispiavio, ukocenog pogleda kao da cila iz neke nevidljive knjige, i
oljavio:
Sta|i ci|a|c|j pcnacsco sntaca Casni Kur'an na raz|ici|cj razini u sprczi s uoincn stcg
razunijctanja. Pcs|cjc cc|iri razinc utia. Prta jc iztanjs|c znaccnjc i s njcnc sc tccina |jui zac-
tc|jata. S|jccca jc 8a|ini - unu|arnja razina. Kac |rccc, pcs|cji unu|arnjc c unu|arnjcg. A cc|tr|a
jc razina |c|i|c uoc|a a sc nc nczc izrazi|i rijccina i s|cga ncra cs|a|i nccpisita.
Zacakljenih ociju, Sens je naslavio: Ucenjaci koji se usiedolocuju na seiijalski zakon
poznaju izvanjsko znacenje. Sufije znaju unulainje znacenje. Sveci znaju unulainje
unulainjeg. A glede celvile iazine, nju spoznaju sano ozji poslanici i oni najllizi ogu.
Zai ni zelis ieci da jedan olican sufi dullje shvaca Kui'an od seiijalskog ucenjaka`
upilao je sudac lupkajuci pislina po zdjeli.
}edva piinjelan, podiugljiv osnijeh izvio je usla deivisa, ali nije odgovoiio.
Iazi, noj piijalelju, iekao je sudac. Tanka je linija iznedu njesla na kojenu slojis i
pukog logohuljenja.
Ako je u lin iijecina lilo piijelnje, deivis kao da je nije zanijelio. Slo je locno 'puko
logohuljenje` upilao je i zalin, naglo udahnuvsi, dodao: Dopuslile da van ispiican
jednu piicu.
I evo slo nan je ispiicao:
]cncg jc ana Mcjsijc pcstc san sc|ac p|anincn, |a jc u a|jini ug|cac pas|ira. Mus|arac jc
||ccac, ru|u rasircnin |a ncou, i nc|ic. Mcjsijc jc oic cusct|jcn. A|i |a sc prio|izic, jcna|c sc
zapanjic cutsi pas|irctu nc|i|tu.
O, ncj |juo|jcni 8czc, tc|in Tc tisc nc s|c znas. Za Tcoc cu stc ucini|i, sanc rcci. Ca| i a|c
za|razis c ncnc a u Ttcjc inc za|c|jcn najco|ju ctcu u ncn s|au, ucini| cu |c ocz ina|c
c||ijctanja. Ti ccs jc ispcci i s|ati|i njczin coc|i rcp u stcju rizu a ouc u|usnija.
Mcjsijc sc pc|a|c prio|izic pas|iru, pczcrnc s|usajuci.
Na|cn |cga cu Ti cpra|i ncgc i ccis|i|i una i is|rijcoi|i Ttcjc usi. Tc|i|c Tc tc|in.
Cutsi ctc|jnc, Mcjsijc jc prc|inuc pas|ira zati|nutsi. Prcs|ani, nczna|icc! S|c nis|is a
rais? Mis|is |i a 8cg jcc rizu? Mis|is |i a 8cg ina ncgc |cjc |rcoa cpra|i? Otc nijc nc|i|ta.
Otc jc pu|c ocgcnu|jcnjc.
Osanuccn i pcsran|jcn, pas|ir sc cpc|ctanc ispricatac i coccac a cc sc nc|i|i cna|c |a|c sc
nc|c pris|cjni |jui. Mcjsijc ga jc |cg pcs|ijcpcncta naucic nc|c|i|c nc|i|ti. Na|cn |cga jc c|isac
stcjin pu|cn, |rajnjc zactc|jan sanin scocn.
A|i |c ncci, Mcjsijc jc cuc g|as. 8ic jc |c g|as 8czji.
On, Mcjsijc, s|c si ucinic? |zgric si cncg sirc|cg pas|ira i nisi snta|ic |c|i|c ni jc cn rag.
Mcza cn nc gctcri pratc s|tari na prati nacin, a|i oic jc is|rcn. Njcgctc srcc oi|c jc cis|c, a
njcgctc nanjcrc corc. 8ic san zactc|jan s njin. Mcza su njcgctc rijcci |coi ztuca|c |ac
ocgcnu|jcnjc, a|i ncni su oi|c s|a||c ocgcnu|jc.
Mcjsijc jc cnan spcznac stcju pcgrcs|u. S|jccccg ana sc ranin ju|rcn tra|ic na p|aninu
pcsjc|i|i cncg pas|ira. Pcnctnc ga jc za|c|ac u nc|i|ti, sanc s|c jc sa nc|ic |a|c ga jc Mcjsijc
pcucic. U c|uci a sc nc|i |a|c ta|ja, zanuc|itac jc, |iscn uzoudcnja i s|ras|i stcjc ranijc
nc|i|tc. Kajuci sc zocg cncga s|c nu jc ucinic, Mcjsijc jc pc|apsac pas|ira pc |cdina i rc|ac. Pri-
ja|c|ju ncj, pcgrijcsic san. Mc|in |c a ni cprcs|is. Nas|ati sc nc|i|i na |tcj t|as|i|i nacin. On jc
u 8czjin ccina ragccjcniji. Pas|ir sc zapanjic |a jc |c cuc, a|i jcs jc uo|jc oi|c njcgctc
c|a|sanjc. Mcdu|in, nijc sc n|ic tra|i|i stcjin s|arin nc|i|tana. Nijc us|rajac ni uz s|uzocnc
nc|i|tc |cjina ga jc Mcjsijc pcucic. Sa jc prcnasac ncti nacin cpccnja s 8cgcn. |a|c zactc|jan i
o|azcn u stcjcj naitncj pcoczncs|i, sa jc prcsac |u fazu - stcjc s|a||c ocgcnu|jc.
Dakle, vidile, nenojle sudili o nacinu na koji se diugi ljudi povezuju s ogon,
zakljucio je Sens. Svalko ina svoj vlaslili nacin i svoju vlaslilu nolilvu. og nas ne sudi
po iijecina koje izgovoiino. On gleda duloko u nasa sica. Nisu vazni oliedi ili
ceienonije, vec jesu li nasa sica dovoljno cisla ili nisu.
Iogledao san sucevo lice. Ispod njegove naske apsolulnog sanopouzdanja i
sniienosli, opazio san da je ocilo uziujan. Medulin, pionicav kakav je lio, islodolno je
uocio skakljivu siluaciju. Ako ieagiia na Sensovu piicu, noial ce poduzeli sljedeci koiak i
kaznili ga za njegovu diskosl, u kon ce slucaju siluacija poslali ozliljna i svi ce culi da se
jedan olican deivis usudio supiolslavili visokon sucu. Sloga je za njega lilo lolje hinili
da nena nikakvog iazloga za uziujanosl i oslavili slvaii na lone.
Vani je sunce zalazilo, lojeci nelo desecina nijansi giinizne, ponegdje naglaseno
lannin sivin ollacina. Sudac je ulizo uslao, govoieci da ina vaznoga posla koji noia
olavili. Iagano ni kinnuvsi glavon i hladno pogledavsi Sensa iz Taliiza, dugin je
koiacina izisao iz sole. Njegovi su ga ljudi slijedili lez iijeci.
ojin se da se sucu nisi pievise svidio, iekao san kad su svi olisli.
Sens iz Taliiza sklonio je kosu s lica, snijeseci se. Oh, lo je posve u iedu. Naviknul
san da ne ljudi ne vole.
Nisan nogao ne osjelili uzludenje. io san gospodai lekije dovoljno dugo da znan
da lakav posjelilelj ne dolazi ceslo.
Reci ni, deivisu, slo dovodi nekoga kao slo si li u agdad` upilao san.
Izgaiao san od zelje culi njegov odgovoi, ali san ujedno osjecao i neolicnu lojazan.
E!!a
NORTHAMPTON, 20. SVIBNJA 2008.
aisunasli lilusi plesacica i deivisi viljeli su se u Lllinon snu one noci kad se njezin
supiug nije vialio kuci. Clave polozene na iukopis, gledala je kako giuli ialnici
veceiavaju u kicni uz ceslu, lanjuia do viha napunjenih slasnin pilana i deseilina.
Zalin je ugledala sele. Nekoga je liazila na zivahnon lazaiu u ciladeli u slianoj
zenlji. Iosvuda oko nje, ljudi su se polako kielali, kao da plesu na neku nelodiju koju ona
ne noze culi. Zauslavila je jednog delelog nuskaica s ovjesenin likovina kako li ga
neslo upilala, sano slo se nije nogla sjelili pilanja. Muskaiac ju je leziziazajno pogledao i
odsepesao dalje. Iokusala je iazgovaiali s nekoliko ligovaca i zalin kupaca, ali nilko joj
nije odgovoiio. Ispiva je ponislila da je lo zalo slo ona ne govoii njihov jezik. Zalin je
piislonila iuku na usla i uzasnulo shvalila da joj je odsjecen jezik. Sa sve vecon panikon
ogledavala se oko sele ne li li pionasla zicalo, vidjela svoj odiaz i dokucila je li jos uvijek
isla osola, ali na lazaiu nije lilo nikoga. Rasplakala se i pioludila uz uzneniiujuci zvuk,
ne znajuci ina li jos uvijek jezik.
Kad je Llla olvoiila oci, zalekla je Spiiila kako gioznicavo giele po sliaznjin vialina.
Neka se zivolinja vjeiojalno popela na liijen, slo je psa izludivalo. Tvoiovi su ga poselice
iazdiazivali. Sjecanje na njegov susiel u nezgodan cas s jednine piosle zine jos je lilo
svjeze. Llli su lielali ljedni da ukloni iz psa odvialan sniad, a cak i nakon slo je opiala psa
u soku od iajcice, vonj se zadizao i podsjecao na spaljenu gunu.
Llla je pogledala sal na zidu. ilo je celvil do lii sala ujulio. David se jos nije vialio i
nozda nikad ni nece. }eannelle joj nije uzvialila poziv i u svon pesinislicnon
iaspolozenju Llla je sunnjala da ce joj ikad odgovoiili. Oluzela sliahon da su je napuslili
i supiug i kceika, olvoiila je hladnjak i nekoliko ninula pionaliala naniinice u njenu.
Zelja za sladoledon od vanilije i liesanja ialovala je sa sliahon od delljanja. Uz veliku se
nuku odnaknula od hladnjaka i zalupila vialina, nalo giullje nego slo je lilo polielno.
Zalin je olvoiila locu cinog vina i nalocila si casu. Vino je lilo dolio, lagano i pilko, s
naliuhon slalkogoikog, slo je Llla voljela. Tek kad je locila diugu casu, palo joj je na
panel da je nogla olvoiili jednu od Davidovih loca skupog oideauxa. Iiovjeiila je
naljepnicu - Chaleau Maigaux 1996. Ne znajuci kako li lo shvalila, nanislila se loci.
ila je pievise unoina i pievise pospana da li dalje cilala. Sloga je odlucila piovjeiili
eleklionske poiuke. I ondje je, nedu lucelon nezeljenih piopagandnih poiuka i jednon
od Michelle u kojoj se iaspiluje kako napieduje iukopis, pionasla poiuku Aziza Z. Zahaie.
Draga Ella (ako mi je dopusteno),
Tvoja me je poruka zatekla u jednom selu u Gvatemali po imenu
Momostenango. To je jedno od rijetkih preostalih mjesta u kojima
jos uvijek koriste kalendar Maja. Tik nasuprot mojem hostelu,
nalazi se stablo zelja, okiceno stotinama komadica tkanina svih
boja i uzoraka koje mozes zamisliti. Zovu ga Stablom slomljenih
srca. Ljudi slomljenih srca zapisu svoja imena na komadice papira
i privezu ih za grane, moleci da njihova srca budu iscijeljena.
Nadam se da ovo neces smatrati previse pretencioznim, ali
procitavsi tvoju poruku, otisao sam do stabla zelja i molio da
tvoja kcerka i ti rijesite vas nesporazum. Ni mrvica ljubavi ne
smije proci nezamijecena, jer je ljubav, kao sto kaze Rumi, voda
zivota.
Meni je osobno u proslosti pomoglo prestati uplitati se u
poslove ljudi oko sebe i ojadivati kad ih ne mogu promijeniti.
Umjesto nametanja ili pasivnosti, smijem li predloziti pokornost?
Neki ljudi grijese shvacajuci ,pokornost slaboscu, iako je ona
sve samo ne slabost. Pokornost je oblik mirnog prihvacanja uvjeta
svemira, ukljucujuci i ono sto trenutacno ne mozemo promijeniti
ili shvatiti.
Prema kalendaru Maja, danas je sretan dan. Sprema se velika
astroloska promjena, koja najavljuje novu ljudsku svjesnost. Moram
pozuriti i poslati ti ovu poruku prije no sto sunce zade i dan
okonca.
Neka te ljubav pronade kad je najmanje ocekujes i gdje je
najmanje ocekujes.
S postovanjem,
Aziz
Llla je iskljucila iacunalo, diinula spoznajon da se neki posvenasnji neznanac u
dalekon kulku svijela nolio za njezino dolio. Zalvoiila je oci i zanislila svoje ine
napisano na konadicu papiia piivezanon za slallo zelja, kako se njise popul znaja u
ziaku, slolodno i sielno.
Nekoliko ninula kasnije, olvoiila je viala kuhinje i izisla u vil iza kuce, uzivajuci u
uzneniiujucoj hladnoci povjelaica. Spiiil je slajao pokiaj nje, nespokojan i iezuci, slalno
njuskajuci ziak. Oci psa su se slisnule, zalin iaskolacile i ispunile sliahon, a usi se
naculile, kao da je u daljini piepoznao neslo sliasno. Llla i njezin pas slajali su jedno uz
diugoga ispod kasnopioljelnog njeseca i nelienice pionaliali guslu, ogionnu lanu,
jednako pieplaseni slvoienjina slo lizaju u niaku, pieplaseni nepoznalin.
PrIpravnIk
BAGDAD, TRAVANJ 1242.
iizno se klanjajuci i sliuzuci nogana, olpialio san suca do viala i lizo se vialio u
glavnu piosloiiju po piljave zdjele. Iznenadio san se zalekavsi ala Zanana i pulujuceg
deivisa u islon polozaju u kojenu san ih oslavio, olojicu nijene. Iogledao san ih
kiajickon oka, pilajuci se li li lilo noguce naslavili iazgovoi ne govoieci. Zaslajkivao
san ondje najduze slo san nogao, nanjeslajuci jasluke, iedeci piosloiiju, skupljajuci
nivice sa saga, ali nakon nekog vienena poneslalo ni je iazloga za oslanak.
Malodusno san se odvukao naliag u kuhinju. Cin ne je vidio, kuhai je poceo sipali
naiedle. Oliisi pull, opeii pod! Opeii posude! Iziilaj slednjak i zidove oko ioslilja! A
kad zavisis, ne zaloiavi piovjeiili nisolovke! Olkad san piije nekih sesl njeseci dosao u
ovu lekiju, kuhai ne llacio. Svakog ne dana ljeiao da iadin kao pas i zvao lo nucenje
dijelon nojeg duhovnog odgoja, kao da li pianje nasnoga posuda noglo na lilo koji
nacin lili duhovno.
Skil na iijecina, kuhai je inao oniljenu nanliu: Ciscenje je nolilva, nolilva je
ciscenje!
Da je lo islina, sve li kucanice u agdadu poslale duhovne ucileljice, jednon san se
odvazio ieci.
acio ni je divenu zlicu u glavu i iz sveg glasa zaginio: Takvo le odgovaianje
nikano nece dovesli, sine. Ako zelis lili deivis, ludi nijen kao ova divena zlica.
unlovnislvo nije dolia osolina u piipiavnika. Covoii nanje, dozoii lize!
Mizio san kuhaia, ali san ga se jos vise lojao. Nikad se nisan oglusio na njegove
naiedle. Odnosno, do veceias.
Cin ni je kuhai okienuo leda, iskiao san se iz kuhinje i na viscina pisliju olisao
naliag u glavnu piosloiiju, uniiuci da saznan vise o deivisu lulalici. Tko je on` Slo iadi
ovdje` Nije lio kao deivisi u lekiji. Njegove su oci izgledale divlje i neposlusne, cak i kad
je skionno pogilao glavu. U njenu je lilo neceg loliko neolicnog i nepiedvidivog da je
lilo golovo zasliasujuce.
Iioviiio san kioz pukolinu u vialina. Ispiva nisla nisan vidio. No, ulizo su se noji
oci piivikle na polulanu u piosloiiji i iazaliao san njihova lica.
Ucilelj je upilao, Reci ni, Sense iz Taliiza, slo dovodi nekoga kao li u agdad` }esi li
vidio ovo njeslo u snu`
Deivis je odnahnuo glavon. Ne, nije ne ovano doveo san. Dovela ne je vizija. }a
nikad nenan snove.
Svi inaju snove, njezno je odgovoiio ala Zanan. Sano ih se nozda uvijek ne
sjecas. Ali lo ne znaci da ne sanjas.
Ali ja ne sanjan, nije oduslajao deivis. To je dio dogovoia koji san sklopio s
ogon. Znas, dok san lio djecak, vidio san andele i pionaliao kako se pied nojin
ocina odnolavaju lajne sveniia. Kad san lo iekao svojin iodileljina, nisu lili sielni i
iekli su ni da pieslanen sanjali. Kad san se povjeiio piijaleljina, i oni su iekli da san
leznadezni sanjai. Iokusao san iazgovaiali sa svojin ucileljina, ali ni njihov odgovoi
nije lio ninalo diugaciji. Najzad san shvalio da ljudi uvijek kad cuju neslo neolicno,
nazovu lo snon. Ioceo san ne voljeli svijel i sve slo piedslavlja.
Rekavsi le iijeci, deivis je zaslao kao da je cuo neki nenadani zvuk. Zalin se dogodilo
neslo veona neolicno. Uslao je, ispiavio leda i polako, holinice se zapulio piena vialina,
cilavo viijene gledajuci u nojen snjeiu. Kao da je nekako znao da ih spijuniian.
Kao da vidi kioz divena viala.
Sice ni je lupalo kao ludo. Zelio san policali naliag u kuhinju, ali nisan vidio kako.
Moje iuke, noje noge, cilavo noje lijelo zaledilo se. Kioz i onkiaj viala, lanne oci Sensa iz
Taliiza lile su upeiene u nene. Ma koliko lio piesliavljen, ujedno san osjecao ogionnu
kolicinu eneigije koja je naviiala kioz noje lijelo. Iiillizio se, polozio iuku na kvaku, ali
las kad san ponislio da ce olvoiili viala i uhvalili ne, zauslavio se. Iz le llizine nisan
nogao vidjeli njegovo lice i nisan inao pojna zlog cega se piedonislio. Cekali sno lako
jednu nepodnosljivo dugu ninulu. Zalin se on okienuo i odnicuci od viala naslavio
svoju piicu.
Kad san poslao nalo slaiiji, zanolio san oga da ni oduzne sposolnosl sanjanja,
lako da svaki pul kad Ca susielnen, znan da ne sanjan. Iiislao je. Oduzeo ni je sve
snove. Zalo ja nikad ne sanjan.
Sens iz Taliiza sad je slajao uz olvoieni piozoi na supiolnone kiaju piosloiije. Vani je
padala lagana kisica i on ju je zanisljeno pionaliao piije nego slo je iekao: og ni je
oduzeo sposolnosl sanjanja. Ali da li nadoknadio laj gulilak, dopuslio ni je da lunacin
snove diugih. }a san lunac snova.
Ocekivao san da ala Zanan nece vjeiovali loj gluposli i da ce ga piekoiili, kao slo
nene slalno koii.
No unjeslo loga, ucilelj je s poslovanjen kinnuo glavon i iekao: Izgleda da si
neolicna osola. Reci ni, slo nogu ucinili za lele`
Ne znan. Zapiavo, nadao san se da ces lo li neni ieci.
Kako lo nislis` upilao je ucilelj i zvucao zlunjen.
Iulujuci san deivis vec golovo celidesel godina. Vjesl san u poznavanju piiiode,
iako su ni diuslveni olicaji jos uvijek ludi. Ako je polielno, nogu se loiili kao divlja
zvijei, ali ja osolno nikoga ne nogu poviijedili. Mogu inenovali zvijezda na nelu,
piepoznali slalla u suni i cilali kao olvoienu knjigu ljude koje je Svenoguci slvoiio na
svoju sliku.
Sens je nakialko zaslao i piicekao da ucilelj upali uljanicu. Zalin je naslavio: }edno
od piavila kaze, 8cga nczcs prcucata|i |rcz stc i sta|cga u stcniru, jcr 8cg nijc cgraniccn na
zaniju, sinagcgu i|i cr|tu. A|i a|c i naa|jc ncras zna|i gjc jc |ccnc njcgct s|an, pc|razi ga sanc
na jcncnc njcs|u. u srcu cncga |cji is|ins|i |juoi. Ne posloji nilko lko je zivio nakon slo Ca je
vidio, jednako kao slo ne posloji nilko lko je unio nakon slo Ca je vidio. Tkogod Ca
pionade, zauvijek ce oslali s njin.
Na lon slalon, liepeiavon svjellu, Sens iz Taliiza djelovao je jos visi, a kosa nu se
spuslala do ianena u neuiednin valovina.
Ali znanje je kao locala voda na dnu slaie vaze ukoliko negdje ne islece. Codinana
san se nolio ogu za diuga s kojine cu podijelili znanje koje san nakupio u seli. Najzad
ni je, u viziji u Sanaikandu, ieceno da lielan doci u agdad kako lih ispunio svoju
sudlinu. Shvacan da li znas ine nog diuga i njegovo loiavisle i da ces ni ieci, ako ne
sad, onda kasnije. Vani se spuslila noc i liacak njesecevog svjella iazlio se kioz olvoien
piozoi. Shvalio san koliko je kasno. Kuhai ne vec siguino liazi. Ali nisan naiio. Za
pionjenu je lio dolai osjecaj piekisili piavila.
Ne znan kakav odgovoi liazis od nene, pioninljao je ucilelj. Ali ako ni je sudeno
olkiili li neku infoinaciju, znan da ce se lo dogodili kad za lo lude cas. Dolad nozes
oslali ovdje s nana. udi nas gosl.
Kad je lo cuo, pulujuci deivis ponizno se i zahvalno naklonio poljulili iuku ala
Zanana. Tad ga je ucilelj upilao ono lizaino pilanje: Kazes da si spienan pienijeli svo
svoje znanje diugoj osoli. Zelis dizali Islinu na dlanu kao da je diagocjeni lisei i ponudili
je nekon poselnon. Ali olvoiili necije sice duhovnon svjellu nije nalen zadalak za
ljudsko lice. Kiades ozju ginljavinu. Slo si voljan plalili zauzvial`
Dok god luden ziv, nikad necu zaloiavili odgovoi koji je deivis lad dao. Iodigao je
olivu i odlucno iekao: Voljan san dali svoju glavu.
Iecnuo san se, osjelivsi hladne znaice niz kialjeznicu. Kad san ponovno piislonio
oko uz pukolinu, zanijelio san da i ucilelj izgleda poliesen lin odgovoion.
Mozda sno za danas dovoljno iazgovaiali. ala Zanan ispuslio je uzdah. Siguino
si unoian. Dopusli da li pozoven nladog piipiavnika. On ce le odvesli do lvoje poslelje i
dali li cisle plahle i casu nlijeka.
Sad se Sens iz Taliiza okienuo piena vialina i ja san sve do kosliju osjelio da ne
ponovno pionalia. Vise od loga. Kao da je gledao kioz nene i u nene, pioucavao
uduline i uzvisine noje duse, pioucavao lajne koje su lile cak i neni sakiivene. Mozda se
lavio cinon nagijon ili su ga olucili Haiul i Maiul, dva andela lalilonska na koje nas
Kui'an upozoiava. Ili je posjedovao nadnaiavne noci koje su nu ponagale da vidi kioz
viala i zidove. U svakon slucaju, plasio ne.
Nena poliele da zoves piipiavnika, iekao je i glas nu je poslao visi. Inan osjecaj
da je u llizini i da nas je vec cuo.
Zadahlao san lako glasno da li lo pioludilo nilve u njihovin giolovina. U kiajnjoj
san panici skocio na noge i odlizao u vil, liazeci ulocisle u niaku. Ali ondje ne cekalo
neugodno iznenadenje.
Dakle lu si, nali nilkove! povikao je kuhai liceci piena neni s nellon u iuci. U
velikoj si nevolji, sine, velikoj nevolji!
Skocio san u slianu i uspio se iznaknuli nelli u zadnjen lienulku.
Dolazi ovano ili cu li slonili noge! zauilao je kuhai iza nojih leda, dascuci.
Ali nisan. Unjeslo loga san pojuiio iz vila lizo kao sliijela. Dok je lice Sensa iz
Taliiza svjellucalo pied nojin ocina, licao san i licao vijugavon slazon koja je spajala
lekiju s glavnon ceslon i cak i kad san odnaknuo dovoljno daleko, nisan nogao pieslali
licali. Sice ni je nahnilo lupalo, gilo se posve osusilo, ali ja san licao dok ne koljena nisu
izdala i vise nisan nogao licali.
E!!a
NORTHAMPTON, 21. SVIBNJA 2008.
lago piipienljen za svadu, David je suliadan iano ujulio dosao kuci, ali je zalekao
Lllu usnulu u kievelu sa S|a||in ocgcnu|jcn olvoienin na kiilu i piaznon cason vina uz
poslelju. Zakoiacio je piena njoj kako li piidigao njezin pokiivac i poliinuo se da lude
ugodno pokiivena, ali se piedonislio.
Desel ninula nakon loga, Llla se pioludila. Nije se iznenadila kad ga je cula kako se
lusiia u kupaonici. Njezin supiug nozda ocijuka s diugin zenana i ocilo cak piovede noc
s njina, ali svoje julainje lusiianje ne li olavio nigdje osin u svojoj vlasliloj kupaonici.
Kad se David islusiiao i piosao kioz solu, Llla se piavila da spava, na laj ga nacin
posledjevsi poliele da oljasni svoje odsuce.
Manje od sal vienena kasnije, i njezin supiug i djeca vec su lili olisli i Llla je lila sana
u kuhinji. Zivol kao da je ponovno kienuo svojin uolicajenin lijekon. Olvoiila je svoju
oniljenu kuhaiicu, |a|c i jcncs|atnc |u|inars|c unijccc, i iaznoliivsi nekoliko nogucnosli,
odlucila se za piilicno zahljevan jelovnik koji ce je dizali zaposlenon cijelo poslijepodne:
Gusta juha od skoljki sa safranom, kokosom i narancama
Tjestenina pecena s gljivama, svjezim zacinskim travama i pet
vrsta sira
Teleca rebrica marinirana u ruzmarinu s vinskim octom i pecenim
cesnjakom
Salata od mahuna i cvjetace s limetom
Zalin se odlucila za deseil: lopli cokoladni sufle.
Llla je voljela kuhali iz liojnih iazloga. Slvaianje slasnog olioka iz olicnih saslojaka
nije lilo sano ugodno i ispunjavajuce, vec i neolicno culno. }os vise od loga, uzivala je u
kuhanju jei je lo lilo neslo u cenu je lila doisla dolia. Osin loga, sniiivalo joj je nisli.
Kuhinja je lila jedino njeslo na svijelu na kojenu je nogla posve izljeci izvanjski svijel i
zauslavili piolok vienena u seli. Kod nekih ljudi seks nozda ina isli ucinak, nislila je, ali
za seks je uvijek polielno dvoje, a za kuhanje je polielno sano viijene, ponnja i vieca
naniinica.
Kad slusas ljude koji kuhaju u lelevizijskin enisijana, zvuce kao da je kuhanje pilanje
nadahnuca, izvoinosli i kiealivnosli. Njihova oniljena iijec je ekspeiinenliianje. Llla se
nije slagala s line. Zaslo ne oslavili ekspeiinenliianje znanslvenicina, a hiiovilosl
unjelnicina! Kuhanje je pilanje ucenja osnova, piidizavanja upula i poslovanja vjekovne
nudiosli. Moias sano upoliijelili slaioslavne liadicije, a ne ekspeiinenliiali s njina.
Kulinaiske vjesline dolaze od olicaja i konvencija, i iako je jasno da nodeino dola
podcjenjuje lakve slvaii, nije ni najnanje lose lili liadicionalan u kuhinji.
Llla je lakodei voljela svoju dnevnu iulinu. Svakoga julia, olpiilike u islo viijene,
olilelj je doiuckovala, svakog vikenda odlazili su u isli ligovacki cenlai, a pive nedjelje
svakog njeseca veceiali su sa susjedina. uduci da je David lio iadoholik s nalo
slolodnog vienena, Llla je lila zaduzena za sve kod kuce: vodila je financije, liinula za
kucu, piesvlacila pokucslvo, olavljala poslice, uskladivala iaspoiede djece i ponagala in
sa zadacon, i lako dalje. Celvilkon je odlazila u kulinaiski klul Iusion, gdje su clanovi
spajali kuhinje iaznih zenalja i osvjezivali dievne ieceple novin zacinina i saslojcina.
Svakog pelka salina li lila na liznici, caviljala s faineiina o njihovin pioizvodina,
pioucavala slaklenku oiganskog pekneza od lieskve s nalo seceia ili oljasnjavala
diugon kupcu kako ce najlolje skuhali sanpinjone. Ono slo ne li uspjela pionaci, kupila
li u sanoposluzivanju Whole Ioods na povialku kuci.
Zalin, sulolon navecei, David li odveo Lllu u iesloian (olicno lajlandski ili japanski)
i kad ne li lili pievise unoini ili pijani ili jednoslavno neiaspolozeni kad se viale kuci,
seksali li se. Kialki poljupci i njezni pokieli iz kojih je izlijalo vise suosjecanja nego sliasli.
Nekoc njihova najpouzdanija veza, seks je vec piilicno davno izgulio svoju cai. Ionekad
ljednina ne li vodili ljulav. Llli se cinilo neolicnin da in je seks nekoc lio lako vazan u
zivolu, a sad kad ga vise nije lilo, osjecala je olaksanje, golovo oslolodenje. Sve u svenu,
suglasila li se s idejon da pai koji je dugo u liaku s vienenon napusli iazinu ljelesne
piivlacnosli zlog pouzdanijeg i slalilnijeg konlakla.
}edini piollen lio je u lone da se David nije odiekao seksa koliko se odiekao seksa sa
svojon supiugon. Nikad se nije olvoieno suocila s njine zlog njegovih avanluia, nije cak
ni dala naslulili svoje sunnje. Cinjenica da nilko od njihovih lliskih piijalelja nije nisla
znao olaksavala joj je da hini neznanje. Nije lilo skandala, nikakvih neugodnih slucajnosli,
nisla zlog cega li kienula govoikanja. Ona nije znala kako njenu lo uspijeva, s olziion
na uceslalosl njegovog seksualnog opcenja s diugin zenana, poselice njegovin nladin
ponocnicana, ali njezin je supiug laialao lin slvaiina spielno i diskielno. Medulin,
nevjeia ina niiis. To je Llla znala.
Ako je poslojao niz dogadaja, Llla nije nogla ieci koji je lio pivi, a koji je uslijedio
kasnije. }e li njezin gulilak zaninanja za seks lio iazlog nevjeie njezinog supiuga` Ili je
lilo olialno` }e li David najpiije nju pievaiio, a onda je ona zapuslila svoje lijelo i izgulila
seksualnu zelju`
U svakon slucaju, ishod je lio isli: ushil iznedu njih, svjello koje in je ponagalo da
plove neoznacenin vodana liaka, odizavajuci njihovu zelju na povisini, cak i nakon lioje
djece i dvadesel godina, jednoslavno nije vise poslojao.
Naiedna lii sala njezin je un lio piepun nisli, a iuke nespokojne. Sjeckala je iajcice,
kosala cesnjak, piijala luk, kuhala unak, iilala koiicu naiance i nijesila lijeslo za sliucu
kiuha od cjelovilih zilaiica. To zadnje leneljilo se na zlalnon savjelu koji joj je dala
Davidova najka kad su se zaiucili.
Nisla nuskaica ne podsjeca na don kao niiis nelon ispecenog kiuha, iekla je.
Nikad ne kupuj kiuh. Ieci ga sana, duso. Ucinil ce cuda.
Radeci cijelo poslijepodne, Llla je poslavila piedivan slol s odgovaiajucin uliusina,
niiisnin svijecana i lukelon zulog i naiancaslog cvijeca, lako jaikog i lijepog da je
djelovalo golovo unjelno. Kao posljednji polez, dodala je svjellucave pislene za uliuse.
Kad je lila golova, llagovaonicki slol nalikovao je onina iz olnjenih casopisa za uiedenje
dona.
Unoina ali zadovoljna, ukljucila je lokalne vijesli na lelevizoiu u kuhinji. }edna je
nlada leiapeulkinja piolodena u svon slanu, elekliicni kialki spoj izazvao je pozai u
nekoj lolnici, a celvoio siednjoskolaca uhiceno je zlog vandalizna. Cledala je vijesli i
odnahivala glavon na leskonacne opasnosli slo vielaju u svijelu. Kako ljudi kao slo je
Aziz Z. Zahaia pionalaze zelju i hialiosl pulovali nanje iazvijenin dijelovina kugle
zenaljske kad cak ni aneiicka piedgiada vise nisu siguina`
Llla je snaliala zlunjujucin da nepiedvidiv i nedokuciv svijel noze naljeiali ljude kao
slo je ona naliag u njihove kuce, ali ina golovo supiolan ucinak na nekoga kao slo je Aziz,
kojega nadahnjuje upuslili se u puslolovine daleko izvan ulalanih slaza.
Rulinsleinovi su u sedan i liidesel navecei sjeli za saviseno poslavljen slol, a svjello
svijeca llagovaonici je davalo neko posveceno oziacje. Nelko lko li ih pionaliao izvana,
nogao li pielposlavili da su savisena olilelj, olnjena kao pianicci dina slo su se polako
iaspisivali u ziaku. Cak ni }eannellina odsulnosl nije poniacila lu sliku. }eli su dok su
Oily i Avi caviljali o dogadajina log dana u skoli. Llla in je za pionjenu lila zahvalna na
lolikoj iazgovoiljivosli i lucnosli kojina su piikiili lisinu koja li se inace lesko spuslila
iznedu nje i njezinog supiuga.
Kiajickon oka, Llla je pionaliala kako David nalija vilicon cvjelacu i spoio je zvace.
Iogled joj se spuslio na njegove lanke, llijede usnice i liseinolijele zule - usla koja je lako
dolio poznavala i loliko nnogo pula poljulila. Zanislila ga je kako ljuli diugu zenu. Iz
nekog iazloga, supainica koja se pojavila u njezinone unu nije lila Davidova nlada
lajnica, vec pisala inacica Susan Saiandon. Spoilski lip i sanouvjeiena, pokazivala je svoje
giudi u uskoj haljini i nosila civene kozne cizne do koljena i s visokin polpelicana,
llislavog lica, golovo u duginin lojana od pievise sninke. Llla je zanislila kako David
ljuli lu zenu u zuili i pozudno, ninalo ovako kao slo sad zvace svoju cvjelacu za
olileljskin slolon.
Upiavo je lad, lijekon veceie iz |a|cg i jcncs|atncg |u|inars|cg unijcca i zanisljanja
zene s kojon je njezin supiug vaia, neslo u Llli puknulo. S ledenon je jasnocon i niion
shvalila da ce uspikos svon neiskuslvu i plasljivosli jednoga dana sve lo napuslili: svoju
kuhinju, svog psa, svoju djecu, svoje susjede, svog supiuga, svoje kuhaiice i ieceple za
donaci kiuh... }ednoslavno ce iselali u svijel u kojen se opasne slvaii slalno dogadaju.
UcItc!j
BAGDAD, 26. SIJECNJA 1243.
ili dio lekije od deivisa zahlijeva nnogo vise slipljenja nego slo ga Sens iz Taliiza
ina. A ipak, pioslo je devel njeseci, a on je jos uvijek s nana.
Na pocelku san ocekivao da ce se svakog lienulka spakiiali i olici, loliko je vidljiva
lila njegova aveizija piena sliogo uiedenon zivolu. Vidio san da ga nasnil ojaduje
odlazak na spavanje i ludenje uvijek u islo dola, iedovni olioci i pokoiavanje isloj iulini
kao svi diugi. On je lio sviknul leljeli kao sanolna plica, divlja i slolodna. Mislin da je
nekoliko pula lio veona llizu lijegu. Svejedno, na koliko lila velika njegova poliela za
sanocon, jos je veca lila njegova olveza da pionade svog diuga. Sens cvislo vjeiuje da
cu jednog od ovih dana ja inali infoinaciju koja nu je polielna i da cu nu ieci kano da
ode, koga da pionade. S lon je vjeion oslao.
Tijekon lih devel njeseci, ponno san ga pionaliao i pilao se pioljece li njenu viijene
diugacije, lize i inlenzivnije. Ono za slo su diugin deivisina lielali njeseci, a ponekad i
godine, on li naucio u sano nekoliko ljedana, ako ne i dana. io je zacudno znalizeljan
glede svega novog i neolicnog i lio je sjajan pionaliac piiiode. Mnogih lih ga dana
zalekao u vilu kako se divi sineliiji paukove nieze ili kapljicana iose slo llislaju na
cvijelu slo nocu cvjela. Kukci, liljke i zivolinje kao da su nu lili zaninljiviji i vece
nadahnuce od knjiga i iukopisa. Ali las kad lih ponislio da ga cilanje ninalo ne zanina,
pionasao lih ga udulljenog u neku dievnu knjigu. Zalin li ponovno nogao ljednina
zaiedon lez ikakvog sliva ili ucenja.
Kad san ga upilao o lone, iekao je da covjek noia sacuvali un zadovoljenin, ali noia
pazili da ga ne iaznazi. To je lilo jedno od njegovih piavila. Un i ljulav sacinjeni su od
iazlicilih naleiijala, iekao je. Un veze ljude u cvoiove i ne izlaze se nikakvoj opasnosli,
ali ljulav odijesuje sve cvoiove i izlaze se svin opasnoslina. Un je uvijek opiezan i
savjeluje, Cuvaj se pievelikog ushicenja, dok ljulav govoii, Oh, ne olaziii se! Zaioni!
Un se ne slana lako, a ljulav se lez napoia noze svesli na giuh. Ali iznedu iusevina
skiivaju se llaga. Slonljeno sice skiiva llaga.
Kad san ga lolje upoznao, divio san se njegovoj odvaznosli i pionicavosli. Ali ujedno
san snaliao da posloji nalicje Sensove ingeniozne izvoinosli lez pienca. Kao pivo, lio je
iziavan do le njeie da li poslajao osoian. Ucio san svoje deivise da nikad ne zanjecuju
nane diugih ljudi, a ako ih zanijele, da in opiosle i ne govoie o njina. Sens, nedulin,
ne pusla da ijedna pogieska piode nepiinjeceno. Kad god zanijeli neslo pogiesno,
odnah piogovoii o lone, nikad ne okolisa. Njegova iskienosl viijeda oslale, ali on voli
izazvali ljude da vidi slo ce izici iz njih u lienucina gnjeva.
ilo je lesko piinoiali ga da olavlja olicne zadalke. Inao je nalo slipljenja za lakve
poslove i gulio zaninanje za neslo cin li lo svladao. Kad li lila iijec o iulini, poslajao li
ocajan, kao ligai zaiolljen u kavezu. Ako li nu iazgovoi lio dosadan ili li nelko iziekao
kakvu ludalaslu piinjedlu, uslao li i olisao, ne guleci viijene na uljudnosl. Viijednosli
koje cijeni vecina ljudskih lica, kao slo su siguinosl, udolnosl i sieca, za njega golovo
nenaju nikakvoga znacenja. A njegovo nepovjeienje u iijeci loliko je jako da ceslo danina
ne li piogovoiio. I lo je lilo jedno od njegovih piavila: Vccina prco|cna u stijc|u pc|jccc c
jczicnin pcgrcsa|a i jcncs|atnin ncspcrazuna. Ni|a nc uzinaj rijcci zratc za gc|ctc. Ka
za|cracis u pcrucjc |juoati, jczi| |a|at pcznajcnc pcs|ajc zas|arjcc. Onc s|c sc nc nczc prc|cci|i u
rijcci nczc sc spczna|i sanc |rcz su|nju.
S vienenon san poslao zaliinul za njegovo dolio slanje. }ei duloko u seli, osjelio
san da onaj lko noze lako zaiko goijeli, noze lili sklon dovesli se u opasne siluacije.
Na kiaju dana, nase su sudline u ozjin iukana, i sano On noze ieci kad ili kako ce
svalko od nas napuslili ovaj svijel. }a san odlucio dali sve od sele kako lih uspoiio Sensa
i piiviknuo ga, najvise slo nogu, na niian nacin zivola. I neko san viijene nislio da lih
nogao uspjeli. Ali lad je dosla zina, a sa zinon i glasnik s pisnon iz daleka.
To je pisno sve pionijenilo.
PIsmn
IZ KAYSERIJA U BAGDAD, VELJACA 1243.
Bismi11ahirrahmanirrahim.
Dragi moj brate Baba Zamane,
Neka mir i Bozji blagoslov budu s tobom.
Proslo je dugo vrijeme otkad smo se zadnji put vidjeli i ja se
nadam da ce te moje pismo zateci u dobrom raspolozenju. Cuo sam
toliko mnogo divnih stvari o tekiji koju si sagradio u predgradu
Bagdada, gdje poducavas dervise mudrosti i ljubavi prema Bogu.
Pisem ti ovo pismo u povjerenju kako bih s tobom podijelio nesto
sto me vec neko vrijeme zabrinjava. Dopusti da krenem iz pocetka.
Kao sto znas, pokojni sultan Aladdin Keykubad bio je izvanredan
covjek koji se istaknuo vodstvom u teska vremena. Sanjao je o tome
da sagradi grad u kojemu bi pjesnici, obrtnici i filozofi mogli
zivjeti i raditi u miru. San koji su mnogi nazvali nemogucim s
obzirom na kaos i neprijateljstvo u svijetu, posebice kad krizari
i Mongoli napadaju s obje strane. Sve smo to vidjeli. Krscani
ubijaju muslimane, krscani ubijaju krscane, muslimani ubijaju
krscane, muslimani ubijaju muslimane. Vjere, sekte, plemena, cak i
braca u medusobnom su ratu. Ali Keykubad je bio odlucan voda.
Odabrao je grad Konju - prvo mjesto koje je izronilo nakon velikog
potopa - da u njemu ostvari svoj veliki san.
Sad, u Konji zivi ucenjak za kojega ti mozda jesi, a mozda nisi
cuo. Ime mu je Mevlana Dzelaluddin, ali cesto se predstavlja
imenom Rumi. Imao sam zadovoljstvo upoznati ga, i ne samo to, vec
i uciti s njim, najprije kao njegov ucitelj, a zatim, nakon smrti
njegovoga oca, kao njegov mentor i, nakon godina, kao njegov
ucenik. Da, prijatelju moj, postao sam ucenik svog ucenika. Toliko
je bio nadaren i razborit da ga nakon nekog vremena vise nisam
imao cemu nauciti i umjesto toga sam poceo uciti od njega. I
njegov otac bio je sjajan ucenjak. Ali Rumi ima osobinu koju ima
tek malen broj ucenjaka: sposobnost da zaroni duboko ispod lupine
vjere i izvuce iz njezine jezgre dragulj koji je univerzalan i
vjecan.
Zelim da znas da ovo nisu samo moja osobna razmisljanja. Kad je
Rumi kao mladic upoznao velikog mistika, ljekarnika i proizvodaca
miomirisa, Fariduddina Attara, Attar je rekao o njemu: ,Ovaj ce
momak otvoriti vrata u srcu ljubavi i baciti plamen u srca svih
ljubitelja mistike. Jednako tako, kad je Ibn Arebi, istaknuti
filozof, pisac i mistik, vidio jednog dana mladog Rumija kako hoda
iza svog oca, uzviknuo je, ,Uzviseni Boze, ocean hoda iza jezera!
Sa samo dvadeset i cetiri godine, Rumi je postao duhovni voda.
Danas, trinaest godina kasnije, stanovnici Konje uvazavaju ga kao
primjer i svakoga petka ljudi iz citavog podrucja hrle u grad kako
bi slusali njegove propovijedi. Istaknuo se u pravu, filozofiji,
teologiji, astronomiji, povijesti, kemiji i algebri. Vec se govori
da ima deset tisuca ucenika. Njegovi sljedbenici slusaju svaku
njegovu rijec i smatraju ga velikim prosvjetiteljem koji ce
izazvati vaznu pozitivnu promjenu u povijesti islama, ako ne i u
povijesti svijeta.
Ali, meni je Rumi oduvijek bio kao sin. Obecao sam njegovom
pokojnom ocu da cu uvijek paziti na njega. A sad kad sam starac
koji se priblizava zadnjim danima svog zivota, zelim biti siguran
da je u dobrome drustvu.
Vidis, ma koliko izvanredan i uspjesan Rumi nedvojbeno jest, sam
mi se Rumi nekoliko puta povjerio da se u nutrini osjeca
nezadovoljan. Nesto u njegovome zivotu nedostaje - neka praznina
koju ne mogu ispuniti ni njegovi ucenici ni njegova obitelj.
Jednom sam mu rekao da iako nije ni priblizno sirov, jos nije ni
pecen. Njegova je salica puna do ruba, a ipak je potrebno da se
vrata njegove duse otvore kako bi vode ljubavi mogle teci unutra i
van. Kad me je upitao kako se to moze uciniti, rekao sam mu da
treba druga, prijatelja na istome putu, i podsjetio ga da Kur'an
kaze, ,Vjernici su zrcala jedni drugih.
Da se ta tema nije ponovno pojavila, mozda bih posve zaboravio
na nju, ali onoga dana kad sam otisao iz Konje, Rumi je dosao k
meni kako bi me zatrazio misljenje o ucestalome snu koji ga je
opterecivao. Rekao mi je da u svom snu trazi nekoga u nekom
velikom, prometnom gradu u nekoj dalekoj zemlji. Rijeci na
arapskome. Bozanstven zalazak sunca. Dudova stabla i svilci koji
strpljivo cekaju u zatvorenim cahurama da dode njihov trenutak.
Zatim se vidio u dvoristu svoje kuce, kako sjedi uz bunar sa
svjetiljkom u ruci i place.
Isprva nisam imao pojma sto djelici u njegovome snu znace. Nista
mi nije djelovalo poznato. Ali onda jednog dana, nakon sto sam na
dar dobio svileni sal, odgovor mi je dosao i zagonetka je bila
rijesena. Sjetio sam se koliko ti volis svilu i dudove svilce.
Sjetio sam se divnih stvari koje sam cuo o tvom derviskom redu. I
sinulo mi je da je mjesto koje je Rumi vidio u svojim snovima
upravo tvoja derviska tekija. Ukratko, moj brate, ne mogu se ne
zapitati ne zivi li Rumijev drug pod tvojim krovom. Otuda razlog
za ovo pismo.
Ne znam postoji li takva osoba u tvojoj tekiji. Ali ako postoji,
ostavljam tebi da ga obavijestis o sudbini koja ga ceka. Ako ti i
ja mozemo odigrati i najmanju ulogu kako bismo pomogli da se dvije
rijeke susretnu i izliju u ocean Bozanske Ljubavi kao jedan
jedinstveni vodeni tijek, ako mozemo pomoci da se dvojica dobrih
prijatelja Boga sretnu, smatrat cu se blagoslovljenim.
Postoji, medutim, jedna stvar koju moras uzeti u obzir. Mozda
Rumi jest utjecajan covjek kojega mnogi obozavaju i postuju, ali
to ne znaci da nema kriticare. Ima ih. Stovise, takvo zajednicko
kolanje moglo bi izazvati nezadovoljstvo i otpor i suparnistvo
onkraj nasega shvacanja. Njegova ljubav prema drugu mogla bi
takoder izazvati probleme u njegovoj obitelji i uzem krugu. Osoba
koju otvoreno voli netko kome se toliko mnogo ljudi divi mora
izazvati zavist, ako ne i mrznju drugih.
Sve bi ovo moglo dovesti Rumijevog druga u nepredskazivu
opasnost. Drugim rijecima, moj brate, osoba koju posaljes u Konju
mozda se nikad ne vrati. Stoga te, prije nego sto doneses ikakvu
odluku glede toga kako ces otkriti ovo pismo Rumijevom drugu,
molim da pomno razmislis o svemu.
Zao mi je sto te stavljam u tezak polozaj, ali kao sto obojica
znamo, Bog nas nikad ne optereti vise nego sto mozemo podnijeti.
Unaprijed se radujem tvom odgovoru i vjerujem da ces, ma kakav bio
ishod, poduzeti prave korake u pravome smjeru.
Neka svjetlo vjere nikad ne prestane obasjavati tebe i tvoje
dervise,
Ucitelj Seyyid Burhaneddin
Scms
BAGDAD, 18. PROSINCA 1243.
lislave sige slo su visjele i snijegon piekiivene cesle iz daljine su pozdiavile glasnika.
Rekao je da dolazi iz Kayseiija i izazvao konesanje nedu deivisina, koji su znali da su
posjelilelji u ovo dola godine ijedi od slalkog ljelnog giozda. Clasnik s dovoljno hilnon
poiukon da lude nosena kioz snjezne oluje nogao je znacili sano dvije slvaii: ili se
dogodilo neslo sliasno, ili ce se dogodili neslo vazno.
Dolazak glasnika pokienuo je deiviske jezike u lekiji jei su svi lili znalizeljni glede
sadizaja pisna piedanog ucilelju. Ali, zaodjeven plaslon lajne, on ga nicine nije dao
naslulili. Tion i zanisljen, i ponno opiezan, danina je inao iziaz osole koja se loii sa
svojon savjescu i kojoj je lesko donijeli ispiavnu odluku.
Tijekon log vienena, nije ne sano puka znalizelja nagnala da ponno pionalian
ala Zanana. Duloko u seli, osjelio san da se lo pisno odnosi na nene osolno, iako
nisan znao na koji nacin. Iioveo san liojne veceii u soli za nolilvu, izgovaiajuci
devedesel i devel ozjih inena za vodslvo. Svaki pul, jedno li se ine islaknulo: el-
Dzellai - Onaj u cijoj se vlasli ne dogada nisla osin onoga slo On zeli.
U danina koji su uslijedili, dok su svi u lekiji neoluzdano nagadali, ja san piovodio
viijene san u vilu, pionaliajuci Majku Iiiiodu, sad scucuienu ispod leskog snjeznog
pokiova. Najzad sno jednoga dana zaculi opelovanu zvonjavu njedenog zvona u kuhinji,
koje nas je sazivalo na hilan saslanak. Usavsi u glavnu piosloiiju u |nancqanu, zalekao san
ih sve okupljene, piipiavnike i slaiije deivise, kako sjede u siiokone kiugu. A u siedini
kiuga sjedio je ucilelj, uiedno naskulljenih usana, nulnih ociju.
Iiocislivsi gilo, iekao je: 8isni||an, zacijelo se pilale zaslo san vas danas sazvao ovdje.
Rijec je o pisnu koje san piinio. Nije lilno odakle je doslo. Dovoljno je ieci da ni je
skienulo pozoinosl na jedno pilanje od velike vaznosli.
ala Zanan nakialko je zaslao i zagledao se kioz piozoi. Izgledao je unoian, nisav i
llijed, kao da je znalno oslaijeo pioleklih dana. Ali kad je naslavio govoiili, glas nu se
ispunio neocekivanon odlucnoscu.
U jednone giadu nedaleko od nas zivi veliki ucenjak. Dolai je s iijecina, ali ne i s
nelafoiana jei nije pjesnik. Tisuce ljudi ga vole, posluju i dive nu se, ali on san nije onaj
koji voli. Iz iazloga koje ni ja ni vi ne nozeno pojnili, nelko iz ove lekije nozda ce noiali
olici upoznali ga i lili njegov diug.
Sice ni se slisnulo u giudina. Iolako san, veona polako izdahnuo. Moiao san se
sjelili jednog od piavila. Sanoca i osana dvije su iazlicile slvaii. Kad si san, lako se
nozes olnanuli da povjeiujes da si na piavone pulu. Osana je za nas lolja, jei ona znaci
lili san, ali se ne osjecali usanljen. No na kiaju je najlolje pionaci neku osolu, osolu koja
ce lili lvoje zicalo. Ne zaloiavi, sano u sicu diuge osole nozes uislinu vidjeli sele i
nazocnosl oga u leli.
Ucilelj je naslavio. Iilan vas li li se ilko od vas volio diagovoljno piijavili za ovo
duhovno pulovanje. Mogao san jednoslavno odiedili nekoga od vas, ali ovo nije zadalak
koji se noze odiadili iz duznosli. }ei on se noze olavili sano iz ljulavi i u ine ljulavi.
}edan je nladi deivis zanolio dopuslenje da govoii. Ucilelju, lko je laj ucenjak`
Njegovo ine nogu olkiili sano onone lko je voljan ici.
Cuvsi lo, nekoliko deivisa podiglo je iuke, uzludeni i neslipljivi. ilo je devel
kandidala. Iiidiuzio san in se i poslao deseli. ala Zanan nahnuo je iukon, pokazujuci
nan da piicekano da zavisi. }os lisle neslo lielali znali piije nego slo odlucile.
Tad nan je ucilelj iekao da je lo pulovanje puno velikih opasnosli i nezapancenih
nedaca, i da nena janslva povialka. Sve su se iuke odnah spuslile. Osin noje.
ala Zanan pogledao ne iavno u oci po pivi pul nakon dugog vienena i cin se
njegov pogled susieo s nojine, shvalio san da je od sanoga pocelka znao da cu ja lili
jedini koji ce se diagovoljno piijavili.
Sense iz Taliiza polako i niko iekao je ucilelj, kao da nu noje ine oslavlja lezak
okus u uslina. Ioslujen lvoju odlucnosl, ali li nisi u cijelosli piipadnik ovoga ieda. Ti si
nas gosl.
Ne vidin zaslo li lo lio piollen, odgovoiio san.
Ucilelj je dugo sulio, iaznisljajuci. Zalin je najednon uslao i zakljucio: Oduslanino
zasad od ove lene. Razgovaial ceno ponovno kad dode pioljece.
Moje se sice polunilo. Iako je znao da je ovo poslanje jedini iazlog zaslo san uopce
dosao u agdad, ala Zanan ne lisavao piilike da ispunin svoju sudlinu.
Zaslo, ucilelju` Zaslo cekali kad san spienan poci vec ovog lienulka` Sano ni ieci
ine giada i log ucenjaka i odnah cu kienuli! uzviknuo san.
Ali ucilelj ni je odvialio hladnin, sliogin glason kakav nisan lio sviknul culi od
njega: Nenano o cenu iaspiavljali. Saslanak je zavisen.
Zina je lila duga i oslia. Vil je lio posve zaleden, kao i noje usne. Sljedeca lii njeseca
nisan nikone piozloiio ni iijec. Svakog san dana dugo selao naokolo, nadajuci se da cu
vidjeli slallo u cvalu. Ali nakon snijega doslo je jos snijega. Iioljece nije lilo nigdje na
vidiku. Medulin, na koliko lio nalodusan izvana, u svojoj nuliini oslao san zahvalan i
pun nade i u nislina cuvao jos jedno piavilo. Ioslojalo je jedno piavilo koje je odgovaialo
nojen iaspolozenju: S|cgc sc cgci|c u |tcnc zitc|u, na |a|c sc s|tari cini|c
zaorinjatajucina, nc u|azi u susjcs|tc ccaja. Ca| i |a sta tra|a cs|aju za|tcrcna, 8cg cc c|tcri|i
ncti pu| sanc za |coc. 8ui zanta|an! |a|c jc oi|i zanta|an |a jc stc corc. Sufi jc zanta|an nc
sanc za cnc s|c nu jc anc, tcc i za stc cnc s|c nu jc us|raccnc.
Zalin san najzad jednog julia opazio llislavu loju, slalku kao slalka pjesna, slo je
slisala ispod hipa snijega. io je lo gin djeleline piekiiven najusnin llijedoljulicaslin
cvjelovina. Sice ni se ispunilo iadoscu. Na povialku u lekiju, nalelio san na civenokosog
piipiavnika i vedio ga pozdiavio. io je loliko naviknul vidjeli ne u nizovoljnoj sulnji da
je iazjapio usla od cudenja.
Nasnijesi se, djecace! uzviknuo san. Zai ne vidis da je pioljece u ziaku`
Od log dana nadalje, kiajolik se nijenjao izvaniednon lizinon. I zadnji snijeg se
olopio, slalla piopupala, laslavice i palcici vialili, i ulizo se ziak ispunio nekin llagin,
pikanlnin niiison.
}ednog julia, ponovno sno zaculi lakieno zvono. Ovaj san pul ja pivi sligao do
glavne piosloiije. Ionovno sno sjeli u siiokone kiugu oko ucilelja i slusali kako on govoii
o onon islaknulon ucenjaku islana koji zna sve, osin dulina ljulavi. Ionovno se nilko
diugi nije diagovoljno piijavio.
Vidin da je Sens jedini koji se diagovoljno javlja, oljavio je ala Zanan, a njegov se
glas povisio i slanjio kao huk vjelia. Ali piicekal cu jesen piije no slo donesen odluku.
io san zapanjen. Nisan nogao vjeiovali da se lo dogada. io san spienan kienuli
nakon lii duga njeseca odgode, a ucilelj ni je govoiio da svoje pulovanje odgodin jos
naiednih sesl njeseci. Snuzdenoga sica, piosvjedovao san i luzio se i pieklinjao ucilelja
da ni kaze ine giada i ucenjaka, ali on je ponovno odlio.
Ovaj pul, nedulin, znao san da ce lili lakse cekali, jei nije noglo lili daljnjih odgoda.
Izdizavsi od zine do pioljeca, noci cu se oluzdali od pioljeca do jeseni. Odlijanje ala
Zanana nije ne oleshialiilo. Ako isla, olodiilo ne i piodulilo noju odlucnosl. }edno
diugo piavilo kaze, S|rp|jitcs| nc znaci pasitnc |rp|jcnjc. Ona znaci oi|i ctc|jnc a|c|ctian a
tjcrujcs |rajnjcn isncu pcs|up|a. S|c znaci s|rp|jitcs|? Ona znaci pcg|ca|i |rn i tijc|i ruzu,
pcg|ca|i ncc i tijc|i zcru. Ncs|rp|jitcs| znaci oi|i |c|i|c |ra||ctian a nc nczcs tijc|i isnc.
Onina |cji |juoc 8cga ni|a nc pcncs|anc s|rp|jitcs|i jcr cni znaju a jc trijcnc a pc|unjcscc
pcs|anc pun njcscc.
Kad je ujesen lakieno zvono zazvonilo i lieci pul, odazvao san se lez zuile i
sanouvjeieno, vjeiujuci da ce sad najzad sve lili kako liela. Ucilelj je izgledao lljedi i
slaliji no ikad, kao da u njenu vise nena snage. Medulin, kad je vidio kako ponovno
podizen iuku, nili je svinuo pogled, nili oduslao od lene. Unjeslo loga, odlucno ni je
kinnuo glavon.
U iedu, Sense, nedvojleno je da si li laj koji se liela olpulili na ovo pulovanje. Sulia
ujulio ces kienuli, insa||an
Ioljulio san ucileljevu iuku. Najzad cu upoznali svog diuga.
ala Zanan ni se nasnijesio sidacno i zanisljeno, onako kako se olac snijesi sinu
jedincu piije nego slo ga posalje na lojisle. Zalin je izvukao zapecaceno pisno iz svoje
duge zuckaslosnede halje i, piedavsi ni ga, lez iijeci izisao iz piosloiije. Svi oslali posli
su za njin. San u soli, slonio san voslani pecal. U pisnu su lile dvije infoinacije
napisane olnjenin iukopison. Ine giada i ucenjaka. Io svenu sudeci, isao san u Konju
upoznali nekog Runija.
Sice ni je poskocilo. Nikad ianije nisan cuo njegovo ine. Koliko je neni lilo poznalo,
nogao je lili cuveni ucenjak, ali za nene je lio posvenasnja lajna. }edno po jedno,
izgovoiio san slova njegovoga inena: nocno, jasno R, laisunaslo U, neusliasivo i
sanopouzdano M, i lajanslveno I, koje lek liela iijesili.
Spojivsi la slova, upoino san ponavljao njegovo ine dok se la iijec nije olopila na
nojen jeziku slalkocon slalkisa i poslala poznala kao voda, kiuh ili nlijeko.
E!!a
NORTHAMPTON, 22. SVIBNJA 2008.
ijeli je piosiveni pokiivac skiivao Lllu dok je s osjecajen kiajnje iznozdenosli lesko
gulala slinu lolnoga gila. Oslanak ludna dokasna i ispijanje vise vina od uolicajene
gianice nekoliko noci zaiedon uzelo je svoj danak. ez olziia na lo, sisla je u piizenlje
piipienili doiucak i sjela za slol s llizancina i svojin supiugon, dajuci sve od sele da
izgleda zainleiesiiano za njihovo llelelanje o najsupei aulonolilina u skoli, iako je
zeljela sano vialili se u kievel i spavali.
Najednon se Oily olialila najci i upilala: Avi kaze da se nasa seslia vise nikad nece
vialili kuci. }e li lo islina, nana` Iz njezinog je glasa ispaiavala sunnjicavosl i opluzla.
Naiavno da lo nije islina. Vasa seslia i ja sno se posvadale, kao slo znale, ali se
volino, odgovoiila je Llla.
}e li islina da si nazvala Scolla i zaliazila od njega da napuca }eannelle` s ceiekon je
upilao Avi, ocilo neiznjeino uzivajuci u loj leni.
Llla je iaziogacenin ocina pogledala supiuga, ali David je podigao olive i iaslvoiio
dlan kako li pokazao da on nije laj koji in je lo iekao.
Uvjezlanon lakocon, Llla je svone glasu dala auloiilalivni lon koji je koiislila za
upule svojoj djeci. To nije posve locno. Islina je da jesan iazgovaiala sa Scollon, ali
nisan nu iekla da napuca vasu sesliu. Rekla san sano da ne liza sa liakon.
}a se nikad necu udali, sa siguinoscu je oljavila Oily.
as, kao da li le ijedan lip hlio za zenu! piasnuo je Avi.
Dok je slusala kako se njezini llizanci nedusolno zadiikuju, iz iazloga koje nije nogla
shvalili, Llla je osjelila kako joj se na usla navlaci neki neivozan osnijeh. Iolisnula ga je.
Ali osnijeh je lio ondje, iziezlaien ispod njezine koze, dok ih je ispiacala do viala i kad
in je svina zazeljela lijep dan.
Tek kad se vialila na svoje njeslo za slolon, iijesila se log osnijeha i ucinila je lo
jednoslavno line slo si je dopuslila nanigodili se. Kuhinja je izgledala kao da ju je napala
vojska slakoia. Napola pojedena kajgana, nedovisena zdjelica zilnih pahuljica i piljave
salice slvaiali su neied na pullu. Spiiil se ushodao, neslipljiv izici u selnju, ali cak i nakon
dvije salice kave i nullivilaninskog napilka, jedino za slo je Llla snogla snage lilo je
izvesli ga u vil na nekoliko ninula.
Kad se vialila iz vila, Lllu je docekalo liepeienje civenog svjella na aulonalskoj lajnici.
Iiilisnula je gunl i na njezinu veliku iadosl, }eannellin nelodiozni glas ispunio je
piosloiiju.
Mana, jesi li dona...` Izgleda da nisi, ili li se javila. Nasni- juljila se. U iedu, lila
san loliko lijesna na lele da vise nikad nisan zeljela vidjeli lvoje lice. Ali sad san u iedu
glede svega loga. Hocu ieci, ono slo si ucinila lilo je pogiesno, lo svakako. Nisi snjela
nazvali Scolla. Ali shvacan zaslo si lo ucinila. Slusaj, ne noias ne slalno slilili. }a nisan
ona pieiano iodena lela koju jos uvijek liela dizali u inkulaloiu. Iieslani se ponasali
pievise zaslilnicki! Sano ne pusli zivjeli, u iedu`
Llline oci napunile su se suzana. U nislina je vidjela }eannelle kao lek iodenu lelu.
Iosve civene, luzne koze, nanieskanih i golovo pioziinih pislica, pluca spojenih na
cjevcicu za disanje - lila je lako nepiipienljena za ovaj svijel. Llla je piovela nnoge lesane
noci osluskujuci njezino disanje, sano kako li lila siguina da je ziva i da ce piezivjeli.
Mana, jos neslo, dodala je }eannelle, kao da se loga naknadno sjelila. Volin le.
Na laj je slagvoil Llla ispuslila dulok uzdah. Misli su joj skienule na Azizovu poiuku.
Slallo zelja uslisalo je njegovu zelju. aien njezin pivi dio. Nazvavsi je, }eannelle je
odiadila svoj dio. Sad je lilo na Llli da ispuni oslalo. Nazvala je kceikin nolilel i zalekla je
na pulu u knjiznicu kanpusa.
Duso, dolila san lvoju poiuku. Slusaj, sliasno ni je zao. Zelin li se ispiicali.
Uslijedila je slanka, kialka, ali nalijena. U iedu je, nana.
Ne, nije. Tielala san pokazali vise poslovanja piena lvojin osjecajina.
Zaloiavino sve lo, noze` iekla je }eannelle, kao daje ona najka, a Llla njezina
lunlovna kceika.
Da, diaga.
Sad je }eannelle spuslila glas do povjeiljivog ninljanja, kao da se loji onoga slo ce
sljedece upilali. Nekako ne zaliinulo ono slo si iekla neki dan. Hocu ieci, je li lo islina`
}esi li doisla nesielna`
Naiavno da nisan, odgovoiila je Llla, nalo pielizo. Odgojila san lioje piedivne
djece - kako nogu lili nesielna`
Ali }eannelle nije zvucala uvjeiena. Mislila san s lalon.
Llla nije znala slo li iekla, osin islinu. Tvoj olac i ja sno dugo u liaku. Tesko je oslali
zaljulljen nakon loliko nnogo godina.
Shvacan, odgovoiila je }eannelle i cudno, ali Llla je inala osjecaj da doisla shvaca.
Kad je piekinula iazgovoi, Llla si je dopuslila nozganje o ljulavi. Sklupcala se u slolcu
za ljuljanje i zapilala kako li ona, poviijedena i cinicna kakva je lila, nogla ikad ponovno
dozivjeli ljulav. Ijulav je lila za one koji liaze nalo iine ili iazlog u ovone svijelu koji se
divlje okiece. Ali slo je s onina koji su odavno oduslali od poliage`
Iiije nego slo je dan zavisio, olpisala je Azizu.
Dragi Azize (ako mi je dopusteno).
Hvala ti za ljubazan i srdacan odgovor koji mi je pomogao u
obiteljskoj krizi. Moja kcerka i ja uspjele smo ostaviti iza sebe
onaj grozan nesporazum, kako si ga ti pristojno nazvao.
Bio si u pravu glede jedne stvari. Ja se stalno kolebam izmedu
dvije oprecnosti: agresivnog i pasivnog. Ili se previse uplecem u
zivote onih koje volim, ili se osjecam bespomocnom pred njihovim
djelima.
Glede pokornosti, nikad nisam iskusila onakvo mirno prepustanje
o kakvom ti pises. Iskreno, mislim da nemam ono sto je potrebno za
jednog sufija. Ali ovo ti moram priznati: zacudno, situacija
izmedu Jeannette i mene postala je onakvom kakvu sam prizeljkivala
tek nakon sto sam prestala zeljeti i uplitati se. Dugujem ti
veliko hvala. I ja bih se molila za tebe, ali proslo je toliko
mnogo vremena otkad sam zadnji put pokucala na Bozja vrata da
nisam sigurna zivi li On jos uvijek na istome mjestu. Ops, jesam
li govorila kao krcmar u tvojoj prici? Ne brini, nisam toliko
ogorcena. Ne jos. Ne jos. Tvoja prijateljica u Northamptonu,
Ella
PIsmn
IZ BAGDADA U KAYSERI, 29. RUJNA 1243.
Bismi11ahirrahmanirrahim,
Brate Seyyide Burhaneddine,
S velikim sam zadovoljstvom primio tvoje pismo i saznao da si
posvecen putu ljubavi kao i uvijek. Ali tvoje me je pismo ujedno
dovelo u skripac. Jer cim sam saznao da trazis druga za Rumija,
znao sam o kome govoris. Ono sto nisam znao bilo je sto sljedece
uciniti.
Vidis, pod mojim je krovom bio jedan putujuci dervis, Sems iz
Tabriza, koji je u svemu odgovarao tvom opisu. Sems vjeruje da ima
posebno poslanje na ovome svijetu i u tu svrhu zeli prosvijetliti
prosvjetljenu osobu. Ne trazeci ni ucenike ni pripravnike, zamolio
je Boga za druga. Jednom mi je rekao da nije dosao za obicne
ljude. Dosao je poloziti svoj prst na puls onih koji vode svijet
ka Istini.
Kad sam primio tvoje pismo, znao sam da je Semsu predodredeno
upoznati Rumija. Medutim, kako bih se pobrinuo da svaki od mojih
dervisa dobije jednaku priliku, okupio sam ih i ne ulazeci u
pojedinosti, rekao sam im za ucenjaka cije srce treba otvoriti,
lako je bilo nekoliko kandidata, Sems je bio jedini koji je
ustrajao i nakon sto je cuo o opasnostima toga zadatka. To je bilo
jos zimus. Isti se prizor ponovio u proljece i sad ujesen.
Mozda se pitas zasto sam cekao ovoliko dugo. Pomno sam razmislio
o tome i iskreno, mogu ponuditi samo jedan razlog: zavolio sam
Semsa. Boljela me spoznaja da ga saljem na opasno putovanje.
Vidis, Sems nije laka osoba. Dok je zivio nomadskim zivotom,
snalazio se prilicno dobro, ali ostane li u gradu i bude li se
druzio s gradskim ljudima, bojim se da ce se nekima nakostrijesiti
perje. Zato sam pokusao odgoditi njegovo putovanje najduze sto sam
mogao.
Vecer prije Semsovog odlaska, dugo smo setali oko stabala dudova
na kojima uzgajam svilce. Stare navike rijetko umiru. Bolno
osjetljiva i iznenadujuce snazna, svila nalikuje ljubavi. Rekao
sam Semsu kako svilci unistavaju svilu koju proizvode kad izadu iz
svojih cahura. Zato uzgajivaci moraju odluciti izmedu svile i
dudovog svilca. Najcesce ubijaju svilca dok je jos u cahuri, kako
bi izvadili svilu nedirnutu. Za jedan svileni sal potrebni su
zivoti na stotine svilaca.
Vecer se blizila kraju. Hladan je vjetar zapuhao prema nama i ja
sam zadrhtao. U mojim poodmaklim godinama, brzo mi postane hladno,
ali znao sam da taj drhtaj nije izazvala moja dob. Zadrhtao sam
jer sam shvatio da je to zadnji put da Sems stoji u mom vrtu. Vise
se nikad necemo vidjeti. Ne na ovome svijetu. Mora da je i on to
osjetio jer je u njegovim ocima bilo tuge.
Jutros u cik zore, dosao mi je poljubiti ruku i zatraziti moj
blagoslov. Iznenadio sam se vidjevsi da je osisao svoju dugu kosu
i obrijao bradu, ali on nije ponudio nikakvo objasnjenje, a ja
nisam pitao. Prije nego sto je otisao, rekao je da njegova uloga u
ovoj prici nalikuje dudovom svilcu. On i Rumi povuci ce se u
cahuru Bozanske ljubavi, samo kako bi iz nje izisli kad za to
kucne vrijeme i dragocjena svila bude istkana. Ali na kraju, da bi
svila prezivjela, svilac mora umrijeti.
I tako je otisao za Konju. Neka ga Bog cuva. Znam da sam
postupio ispravno, jednako kao i ti, ali srce mi pritisce tuga i
vec mi nedostaje nejneobicniji i najneposlusniji dervis kojega je
moja tekija ikad primila.
Na kraju svi mi pripadamo Bogu i Njemu cemo se vratiti. Dostajao
ti Bog,
Baba Zaman
PrIpravnIk
BAGDAD,29. RUJNA 1243.
ili deivis nije lako. Svi su ne upozoiili na lo. Medulin, zaloiavili su sponenuli da
cu, kako lih poslao deivis, noiali pioci kioz pakao. Olkad san dosao ovano, iadin kao
pas. Vecinu dana iadin lako napoino da, kad se najzad ispiuzin na svoju slanaiicu, ne
nogu spavali od lolova u nisicina i pulsiianja u slopalina. Iilan se zanjecuje li ilko
kako se giozno ponasaju piena neni. Cak i ako zanjecuju, u svakon slucaju ne pokazuju
nikakve znakove suosjecanja. A slo se vise liudin, lo naizgled poslaje goie. Ne znaju ni
noje ine. Onaj novi piipiavnik, lako ne zovu i sapucu iza nojih leda, onaj civenokosi
neznalica.
Daleko najgoie je iadili u kuhinji pod nadzoion kuhaia. Taj covjek ina kanen unjeslo
sica. Mogao je lili kivozedni zapovjednik u nongolskoj vojsci, a ne kuhai u deiviskoj
lekiji. Ne nogu se sjelili da san ga ikad cuo da je ikone iekao isla lijepoga. Mislin da se i
ne zna nasnijesili.
}ednon san upilao jednog slaiijeg deivisa noiaju li svi piipiavnici pioci kusnju iada s
kuhaion u kuhinji. Zagonelno se nasnijesio i odgovoiio: Ne svi piipiavnici, sano neki.
Zaslo onda ja` Zaslo ucilelj zeli da ja palin vise od diugih piipiavnika` }e li lo zalo slo
je noj nafs veci od njihovih i liela nu sliozi poslupak kako li lio doveden u ied`
Svakog san dana pivi koji uslaje i donosi vodu s olliznjeg poloka. Zalin zagiijen
slednjak i ispecen pogace sa sezanon. Iiipiena juhe koja ce lili posluzena za doiucak
lakodei je noja olveza. Nije lako nahianili pedesel ljudi. Sve liela skuhali u kollovina
koji nisu ninalo nanji od kada. Iogodile lko ih zalin iila i peie` Od zoie do suniaka,
peien podove, cislin, liisen slule, nelen dvoiisle, sijecen diva i piovodin sale na
koljenina kako lih iziilao skiipave slaie podne daske. Kuhan pekneze i pikanlne
unake. Kiselin nikve i lucu, pazeci da slavin piavu kolicinu soli, dovoljno da se jaje
digne na povisinu. Ako dodan pievise ili pienalo soli, kuhai poludi i iazlije sve cupove
pa sve noian iznova.
Iovih svega loga, dok olavljan svaki pojedini zadalak, od nene se ocekuje da
izgovaian nolilve na aiapskone. Kuhai zeli da se nolin naglas, lako da noze piovjeiili
hocu li pieskocili ili pogiesno izgovoiili neku iijec. I lako se ja nolin i iadin, iadin i
nolin. Slo lolje podnosis napoie u kuhinji, lo ces lize sazoiili, sine, lvidi noj nucilelj.
Dok ludes ucio kuhali, lvoja ce dusa vieli.
Ali koliko ce ova kusnja liajali` jednon san ga upilao.
Tisucu i jedan dan lio je njegov odgovoi. Ako je piipovjedacica Seheiezada loliko
dugo uspijevala snislili svaku vecei novu piicu, i li nozes izdizali.
To je ludosl! Nalikujen li ja i najnanje onoj lajavoj Seheiezadi` Osin loga, ona je sano
lezala na laisunaslin jaslucina, viljela noznin pislina i iznisljala ponodne piicice, dok
je okiulnog piinca hianila slalkin giozden i plodovina svoje nasle. U lone ne vidin
nikakvog napoinog iada. Ona ne li piezivjela ni ljedan dana da noia olavili pola nojeg
posla. Ne znan da li ilko lioji. Ali ja svakako liojin. I oslalo ni je jos 624 dana.
Iivih celidesel dana kusnje pioveo san u izlici lako skucenoj i niskoj da nisan nogao
ni lezali ni slajali, nego san noiao slalno klecali. Ako lih ceznuo za piavon hianon ili
nalo udolnosli, ako lih se lojao lane ili sanoce, ili ne daj oze inao nokie snove o
zenskone lijelu, noiao lih zazvonili o sielina zvona koja su visjela sa sliopa i lako
zaliazili duhovnu ponoc. Nikad lo nisan ucinio. Tine ne zelin ieci da nikad nisan
ponislio neslo slo ni je odvuklo pozoinosl. Ali slo je lose u nalo iazonode kad se ne
nozes ni ponaknuli`
Kad je iazdollje osane zavisilo, poslan san naliag u kuhinju kako lih lipio od iuku
kuhaia. I lipio san. Ali islina je, na koliko lio ogoicen na njega, nikad nisan piekisio
kuhaiova piavila - odnosno, nikad do one veceii kad je dosao Sens iz Taliiza. Te noci,
kad ne kuhai najzad dosligao, iznlalio ne kao nilko dolad u zivolu, loneci viline sile
jednu za diugon na nojin ledina. Zalin je slavio noje cipele ispied viala, s vihovina
piena van, kako li lilo jasno da je viijene da oden. Iz deiviske lekije nikad le ne izlace
nili li olvoieno kazu da si podlacio, unjeslo loga, naljeiaju le da odes lez iijeci.
Ne nozeno le ucinili deivison pioliv lvoje volje, oljavio je kuhai. Covjek noze
dovesli nagaica do vode, ali ga ne noze naljeiali da pije. Magaiac lo noia inali u seli.
Nena diugog nacina.
To nene cini nagaicen, naiavno. Iskieno, ja lih davno napuslio ovo njeslo da nije
lilo Sensa iz Taliiza. Znalizelja glede njega zadizala ne usidienog ovdje. Nikad ianije
nisan upoznao nikoga kao slo je on. Nikoga se nije lojao i nikone pokoiavao. Cak ga je i
kuhai poslovao. Ako je u ovoj lekiji poslojao uzoi za nene, lio je lo Sens sa svojin
sainon, doslojanslvon i neposluhon. A ne ponizni slaii ucilelj.
Da, Sens iz Taliiza lio je noj junak. Kad san ga vidio, zakljucio san da se ne noian
pielvoiili u kiolkog deivisa. Iioveden li dovoljno vienena uz njega, nogao lih poslali
jednako dizak, poslojan i lunlovan. Sloga san, kad je sligla jesen i kad san shvalio da
Sens zauvijek odlazi, odlucio olici s njin.
Donijevsi lu odluku, olisao san do ale Zanana i zalekao ga kako sjedi i cila neku
slaiu knjigu uz svjello uljanice.
Slo zelis, piipiavnice` unoino je upilao, kao da ga je iznoiio pogled na nene.
Iziavan koliko san nogao lili, odgovoiio san: Cujen da Sens iz Taliiza uskoio
odlazi, ucilelju. Zelin poci s njin. Mogao li lielali diuslvo na pulu.
Nisan znao da loliko naiis za njega, sunnjicavo je iekao ucilelj. Ili je lo zalo slo
liazis nacin da izljegnes svoje zadace u kuhinji` Tvoja kusnja jos nije zavisena. Tesko se
nozes nazvali deivison.
Mozda je noja kusnja odlazak na pulovanje s nekin kao slo je Sens, piedlozio san,
znajuci da je lo disko ieci, ali svejedno iekavsi.
Ucilelj je spuslio pogled i ulonuo u iaznisljanje. Slo je duza lila njegova sulnja, lo san
ja lio uvjeieniji da ce ne izgidili zlog diskosli i pozvali kuhaia da lolje piipazi na nene.
Ali nije lo ucinio. Unjeslo loga ne lesponocno pogledao i odnahnuo glavon.
Mozda li, sine noj, nisi slvoien za zivol u lekiji. Naposljelku, od sedan piipiavnika
koji kienu ovin pulen, sano jedan oslane. Inan osjecaj da li nisi za deivisa i da svoj
kisnel noias poliazili negdje diugdje. Clede piacenja Sensa na njegovone pulovanju, lo
ces noiali njega pilali.
Tako ni davsi olkaz, ala Zanan zakljucio je lu lenu piislojnin, ali nepokolelljivin
kinanjen glavon i vialio se svojoj knjizi.
Osjecao san se luznin i nalenin, ali neolicno slolodnin.
Scms
BAGDAD,30. RUJNA 1243.
oieci se pioliv vjelia, noj konj i ja odhilali sno u cik zoie. Sano san se jednon
zauslavio i osvinuo. Deiviska lekija nalikovala je plicjen gnijezdu sakiivenon iznedu
dudovih slalala i ginlja. Neko je viijene unoino lice ala Zanana lepisalo kioz noje
nisli. Znao san da je zaliinul za nene. Ali nisan vidio piavoga iazloga za lo. Olpulio
san se na unulainje pulovanje Ijulavi. Kako li iz loga nogla naslali ikakva slela` To je
lilo noje deselo piavilo: |s|c|, zapa, jug i|i sjctcr na|c jc taznc. Ma |cjc oi|c |tcjc crcis|c,
sanc sc pcorini a sta|c pu|ctanjc ucinis pu|ctanjcn u usi. A|c pu|ujcs u scoi, prcpu|cta| ccs
ci|at sirc|i stijc| i a|jc.
Iako san ocekivao nedace koje piedsloje, lo ne nije naiocilo zaliinjavalo. Kakva ne
god sudlina cekala u Konji, docekal cu je s doliodoslicon. Kao sufi, olucen san
piihvalili lin sa iuzon, poleskoce s ljepolana zivola. Iz loga je uslijedilo diugo piavilo:
8aoica zna a |a ncna oc|i, pu| sc za ijc|c nc nczc c|tcri|i i naj|a nc nczc rci|i. ]cna|c |a|c,
a oi sc rci|c nctc ]a, pc|rcona jc pa|nja.
Kac s|c g|ina ncra prcci |rcz tc|i|u trucinu a oi pcs|a|a ctrs|a i c|pcrna, |juoat sc nczc
usatrsi|i sanc |rcz oc|.
Vecei piije nego slo san olisao iz deiviske lekije, olvoiio san sve piozoie u nojoj soli
kako lih puslio da u nju dolelde zvukovi i niiisi lane. Uz liepeiavo svjello svijece,
odiezao san svoju dugu kosu. Cusli pianenovi pali su na pod. Zalin san oliijao liadu i
likove i iijesio se oliva. Kad san lo olavio, pioucio san lice u zicalu, sad svjellije i
nlade. ez ijedne dlake, noje je lice lilo ocisceno od inena, doli ili spola. Nije inalo ni
pioslosl ni luducnosl, zauvijek zapecaceno u ovone lienulku.
Tvoje le pulovanje vec nijenja, iekao je ucilelj kad san olisao u njegovu solu
opioslili se. A jos nije ni pocelo.
Da, shvalio san, liho san odgovoiio. To je jos jedno od onih celidesel piavila:
Pc|raga za |juoat|ju nas nijcnja. Mcdu cnina |cji |razc |juoat nc pcs|cji nijcan |ragac |cji
pu|cn nijc sazrcc. Cin pccncs |razi|i |juoat, pccinjcs sc nijcnja|i iztana i iznu|ra
S laganin osnijehon, ala Zanan izvadio je jednu laisunaslu kulijui piuzio ni je. U
njoj san pionasao lii slvaii: sielino zicalo, svileni iupcic i slaklenu locicu nasli.
Ovi ce li piedneli ponoci na pulovanju. Upoliijeli ih kad lude polielno. Ako ikad
izgulis sanoposlovanje, zicalo ce li pokazali lvoju unulainju ljepolu. U slucaju da lvoja
iepulacija lude ukaljana, iupcic ce le podsjelili koliko je cislo lvoje sice. A nasl ce li
zacijelili iane, unulainje i izvanjske.
Ionilovao san svaku od le lii slvaii, zalvoiio kuliju i zahvalio ala Zananu. Nakon
loga vise si nisno inali slo ieci.
Dok su plice cvikulale, a najusne kapi iose visjele s giana na pivone svjellu zoie,
zajahao san svog konja. Kienuo san piena Konji, ne znajuci slo ocekivali, ali vjeiujuci
sudlini koju je Svenoguci piipienio za nene.
PrIpravnIk
BAGDAD, 30. RUJNA 1243.
odieci ukiadenog konja, jahao san iza Sensa iz Taliiza.
Ma koliko se liudio sacuvali siguinu udaljenosl iznedu nas, ulizo se pokazalo
nenogucin pialili ga i piilon se ne olkiili. Kad se Sens zauslavio na lazaiu u agdadu
kako li se osvjezio i kupio nekoliko slvaicica za pulovanje, odlucio san se pokazali i lacio
se pied njegovog konja.
Civenokosa neznalice, slo iadis ovdje lezeci na llu` uzviknuo je Sens sa svojega
konja i djelovao napola zalavljeno, a napola iznenadeno.
Kleknuo san, sklopio iuke i izvio vial, onako kako san vidio da lo cine piosjaci, i
usidno zanolio: Zelin poci s lolon. Molin le da ni dopuslis da li se piidiuzin.
Inas li pojna kano iden`
Zaslao san. To ni pilanje nikad nije palo na panel. Ne, ali lo nije vazno. Zelin
poslali lvoj ucenik. Ti si noj uzoi.
Uvijek pulujen san i ne zelin ucenike ni piipiavnike, hvala li! A svakako nisan uzoi
ni za koga, a ponajnanje za lele, odgovoiio je Sens. Zalo podi svojin pulen. Ali ako u
luducnosli i nadalje ludes liazio ucilelja, nolin le inaj na unu jedno zlalno piavilo: Na
ctcnc jc stijc|u tisc |aznin gurua i |aznin uci|c|ja ncgc s|c jc ztijcza u ti|jitcnc stcniru. Nc
zanijcni scocn zac|up|jcnc, ncci gcnjcnc |juc s is|ins|in ncn|crina. Prati unctni uci|c|j nccc
usnjcri|i |tcju pczcrncs| na scoc i nccc c |coc ccc|ita|i apsc|u|nu pc|crncs| i|i |rajnjc it|jcnjc,
ncgc cc |i pcncci a cijcnis i itis sc stcjcn unu|arnjcn ja. |s|ins|i ncn|cri prczirni su |ac s|a||c.
Oni pus|aju a 8czjc stjc||c prcdc |rcz njin
Molin le, daj ni piiliku, pieklinjao san. Svi cuveni pulnici inaju nekoga lko in
ponaze na pulu, kao segil ili neslo slicno.
Sens se zanisljeno pocesao po liadi, kao da u nojin iijecina zanjecuje islinu. Inas
li snage podnijeli noje diuslvo` upilao je.
Skocio san na noge i zakinao svin sicen: Naiavno da inan. A noja snaga dolazi
iznulia.
Onda u iedu. Lvo li pivi zadalak: zelin da odes u najllizu kicnu i nalavis vic vina.
Iopil ces ga ovdje na lazaiu.
L sad, lio san naviknul iilali podove svojin haljana, laslili zdjele i lave dok ne zasjaje
kao fino venecijansko slaklo koje san vidio u iukana jednog zanallije koji je davno
poljegao iz Caiigiada kad su kiizaii opljackali giad. Mogao san nasjeckali slolinu glavica
luka odjednon ili ogulili i sanljeli cesne cesnjaka, sve u ine duhovnog iazvoja. Ali pili
vino usied lazaia u lu svihu nadilazilo je noje shvacanje. Uzasnulo san ga pogledao.
Ne nogu lo ucinili. Ako noj olac sazna, slonil ce ni noge. On ne poslao u deivisku
lekiju kako li poslao lolji nuslinan, a ne nevjeinik. Slo ce noja olilelj i piijalelji nislili o
neni`
Osjelio san na seli uzaieni Sensov pogled i zadihlao pod lin piiliskon, jednako kao i
onoga dana kad san ga kiadonice pionaliao iza zalvoienih viala.
Vidis, ne nozes lili noj ucenik, uvjeieno je oljavio. Iievise si plasljiv za nene.
Iievise naiis za nisljenje diugih ljudi. Ali, znas slo` uduci da lako ocajnicki zelis
zadolili odolienje diugih, nikad se neces iijesili njihovog kiiliziianja, na koliko se
liudio.
Shvalio san da ni piilika da nu se piidiuzin klizi iz iuke i pohilao se olianili. Kako
san nogao znali da ni lo pilanje nisi poslavio nanjeino` Islan sliogo zalianjuje vino.
Mislio san da ne iskusavas.
Ali, lo li znacilo da se igian oga. Nije na nana da sudino i njeiino jedni diugina
poloznosl, odgovoiio je Sens.
Ocajno san se ogledao oko sele, ne znajuci kako lih shvalio le njegove iijeci, una
zgnjecenog kao lijeslo za okiuglice.
Sens je naslavio: Kazes da zelis pulovali pulen, ali ne zelis nisla zilvovali kako li lo
posligao. Novac, slava, noc, iasipnosl ili ljelesni uzilak - slogod je ono slo snalias
najdiazin u zivolu, loga se pivog noias iijesili.
Tapsuci svog konja, Sens je s iziazon konacnosli zakljucio: Mislin da lielas oslali u
agdadu sa svojon olilelji. Iionadi poslenog ligovca i poslani njegov segil. Inan osjecaj
da li jednoga dana nogao poslali dolai ligovac. Ali ne ludi pohlepan! A sad, s lvojin
dopuslenjen, noian kienuli dalje.
Na lo ne je pozdiavio jos jedan, zadnji pul, podlo konja i odgalopiiao, dok je svijel
klizio pod ginljavinon njegovih kopila. Skocio san na svog konja i juiio za njin piena
piedgiadina agdada, ali je udaljenosl iznedu nas poslajala sve veca, dok se on nije
pielvoiio lek u lannu lockicu u daljini. }os dugo nakon slo je la lockica neslala na olzoiu,
osjecao san lezinu Sensovog pogleda na seli.
E!!a
NORTHAMPTON, 24. SVIBNJA 2008.
il je doiucku. Doiucak je najvazniji oliok u danu. Kao velika vjeinica u lu izieku, Llla
je svakoga julia, kako iadnin danina, lako i vikendon, odlazila u kuhinju. Dolai
doiucak, snaliala je, odieduje oziacje oslalka dana. U zenskin je casopisina cilala da su
olilelji koje iedovilo zajedno doiuckuju kako valja povezanije i skladnije od onih u kojina
svaki clan izjuii kioz viala polugladan. No, iako je cvislo vjeiovala u lo isliazivanje, lek je
lielala iskusili iadoslan doiucak o kojina su li casopisi pisali. Njezino iskuslvo doiucka
lilo je sudai galaksija u kojenu je svaki clan njezine olilelji naisiiao iazlicilin iilnon.
Svalko je za doiucak zelio jesli iazlicilo jelo, a lo se u cijelosli kisilo s Lllinin poinanjen
zajednickog oljeda. Kako noze za slolon vladali jedinslvo kad jedan giicka piepeceni
kiuh i peknez (}eannelle), diugi nljaska zilaiice s nedon (Avi), lieci slipljivo ceka da
lude posluzen kajganon (David), a celvili odlija slavili isla u usla (Oily)` Svejedno,
doiucak je vazan. I ona ga je piipienala svakoga julia, odlucna da nijedno njezino dijele
nece zapoceli dan zvacuci neki slalkis ili neku diugu nezdiavu hianu.
No julios kad je usla u kuhinju, unjeslo da skuha kavu, i scijedi naiance ili piepece
kiuh, pivo slo je Llla ucinila lilo je sjesli za kuhinjski slol i ukljucili piijenosno iacunalo.
Iiikljucila se na inleinel da vidi je li sligla poiuka od Aziza. Na njezino odusevljenje, sligla
je.
Draga Ella,
Silno sam se obradovao saznavsi da se situacija izmedu tebe i
tvoje kcerke poboljsala. Glede mene, ja sam jucer u osvit zore
otisao iz sela Momostenango. Cudno, bio sam ondje samo nekoliko
dana, a ipak, kad je doslo vrijeme da se oprostim, osjecao sam se
tuznim, gotovo ucviljenim. Hocu li ikad ponovno vidjeti ovo seoce
u Gvatemali? Ne bih rekao.
Svaki put kad se oprastam od nekog takvog mjesta, imam osjecaj
kao da u njemu ostavljam dio sebe. Pretpostavljam da, odabrali mi
putovati cesto kao Marco Polo ili od kolijevke do groba ostali na
istome mjestu, zivot je slijed rodenja i smrti. Trenuci se radaju
i trenuci umiru. Da bi se pojavila nova iskustva, stara moraju
odumrijeti. Ne mislis li da je tako?
Dok sam bio u Momostenangu, meditirao sam i pokusao
vizualizirati tvoju auru. Ubrzo su se pojavile tri boje: topla
zuta, plasljiva narancasta i suzdrzana metalno ljubicasta. Imao
sam osjecaj da su to tvoje boje. Ucinile su mi se lijepima, i
odvojene i zajedno.
Moje zadnje odrediste u Gvatemali je Chajul - gradic s kucama od
nepecene cigle i djecom ociju mnogo mudrijih od njihove dobi. U
svakoj kuci, zene svih dobi tkaju velicanstvene tapiserije.
Zamolio sam jednu baku da odabere tapiseriju i rekao da je za
jednu gospodu koja zivi u Northamptonu. Nakon sto je nacas
razmislila, izvukla je jednu tapiseriju iz ogromne hrpe iza svojih
leda. Kunem se Bogom, na toj je hrpi bilo vise od pedeset
tapiserija svih mogucih boja. Medutim, ona koju je odabrala za
tebe sastojala se od samo tri boje: zute, narancaste i ljubicaste.
Pomislio sam da bi voljela znati za ovu slucajnost, ako u Bozjemu
svemiru nesto takvo uopce postoji.
Padne li ti ikad na pamet da ova nasa prepiska mozda nije
rezultat slucajnosti?
Srdacan pozdrav,
Aziz
P.S. Ako zelis, tapiseriju ti mogu poslati postom, ili mogu pri-
cekati dan kad cemo se naci na kavi i donijeti je osobno.
Llla je zalvoiila oci i pokusala zanislili kako loje njezine auie okiuzuju njezino lice.
Zaninljivo, slika nje sane koja joj se pojavila u nislina nije je piikazivala kao odiaslu
zenu, nego kao dijele od nekih sedan godina.
Iieplavile su je nnoge usponene, sjecanja za koja je nislila da ih je davno oslavila iza
sele. Slika njezine najke kako neponicno sloji sa zelenon piegacon loje pislacija oko
sliuka i njeiicon u iuci, lica nalik pepeljaslosivoj naski lola, oljesena papiinala sica na
zidovina, vedia i svjellucava, i lijelo njezinoga oca koje se njise sa sliopa kao da se zeli
slopili s lozicnin ukiasina i dali kuci llagdanski izgled. Sjelila se kako je piovela
linejdzeiske godine snaliajuci najku odgovoinon za ocevo sanoulojslvo. Kao nlada
djevojka, Llla je sanoj seli olecala da ce, kad se uda, uvijek usiecivali svog supiuga i da
nece podlacili u liaku, kao njezina najka. U svon naslojanju da vlaslili liak ucini slo
diukcijin od liaka svoje najke, nije se udala za kiscanina i iadije se odlucila za nuskaica
svoje vjeie.
Tek je piije nekoliko godina Llla ponovno pieslala nizili svoju oslaijelu najku i, iako
su njih dvije u zadnje viijene lile u doliin odnosina, islina je da se duloko u seli Llla
jos uvijek osjecala nelagodno kad li se sjelila pioslosli.
Mana!... Zenlja zove nanu! Zenlja zove nanu!
Llla je cula ninoi ceiekanja i sapulanja iza svojih leda. Kad se okienula, ugledala je
celiii paia ociju koje su je zalavljeno pionaliale. Oily, Avi, }eannelle i David za pionjenu
su svi sisli na doiucak islodolno i sad su slajali poiedani iza nje i pioucavali je kao da je
ona neko egzolicno slvoienje. Iiena njihovon izgledu, cinilo se da vec neko viijene ondje
sloje i pokusavaju piivuci njezinu pozoinosl.
Dolio van julio svina, nasnijesila se Llla.
Kako lo da nas nisi cula` upilala je Oily i zvucala iskieno iznenadena.
Djelovala si posve zaokupljena lin zaslonon, iekao je David ne gledajuci je.
Lllin pogled slijedio je pogled njezinog supiuga i ondje, na olvoienon zaslonu ispied
sele, ugledala je poiuku Aziza Z. Zahaie, koja je nejasno svjellucala. U hipu je zalvoiila
iacunalo, ne cekajuci da se ugasi.
Moian nnogo cilali za knjizevnu agenciju, odgovoiila je Llla kolulajuci ocina.
Radila san na iecenziji.
Ne, nisi! Cilala si eleklionske poiuke, iekao je Avi ozliljnog, piaklicnog lica.
Slo je lo u djecacina linejdzeiina slo ih cini loliko ievnina da olkiiju svacije nane i
lazi`, upilala se Llla. Ali, na njezino olaksanje, oslali nisu lili zainleiesiiani za lu lenu.
Zapiavo, svi su sad gledali negdje diugdje, usiedoloceni na kuhinjski pull.
Oily je lila la koja se olialila Llli, naglas izgovaiajuci pilanje za sve njih. Mana, kako
lo da nan julios nisi piipienila doiucak`
Sad se Llla okienula piena pullu i ugledala ono slo su oni vidjeli. Kava se nije kuhala,
na slednjaku nije lilo kajgane ni piepecenog kiuha s unakon od loiovnica. Kinala je
glavon kao da se slaze s nekin unulainjin glason koji je iziicao nepoiecivu islinu.
Tocno, ponislila je, kako lo da je zaloiavila na doiucak`
DRUGI DIO
Vnda
STVARI KOJE SU TEKUCE,
PROMJENJIVE I NEPREDVIDIVE
RumI
KONJA, 15. LISTOPADA 1244.
ozanslveni puni njesec, sjajan i deleljuskasl, nalikovao je ogionnon liseiu slo visi
na nelu. Uslao san iz poslelje i pogledao kioz piozoi u dvoiisle, pieplavljeno
njesecinon. Medulin, ni la ljepola nije ullazila lupanje nojega sica i dihlanje nojih iuku.
Lfendijo, izgledale llijedi. }esle li ponovno sanjali onaj isli san` sapnula je noja
supiuga. Da van donesen casu vode`
Rekao san joj da ne liine i da spava. Ne noze nisla ucinili. Nasi su snovi dio nase
sudline i ici ce svojin lijekon po ozjoj volji. Osin loga, zacijelo posloji iazlog, ponislio
san, da vec zadnjih celidesel dana svake noci sanjan isli san.
Iocelak sna svaki se pul ponalo iazlikovao. Ili je nozda uvijek lio jednak, ali li ja
svake veceii usao u njega kioz diuga viala. Ovon san piigodon vidio sanoga sele kako
cilan Kui'an u soli ollozenoj sagovina koja ni je djelovala poznalo, ali nije lila nalik
nijednoj u kojoj san ianije loiavio. Sucelice neni sjedio je jedan deivis, visok, nisav i
uspiavan, s kopienon na licu. U iuci je dizao svijecnjak s pel zapaljenih svijeca kako lih ja
inao svjella za cilanje.
Nakon nekog vienena, podigao san glavu da pokazen lon deivisu slih koji san cilao
i lek san lad na vlaslilo zapiepaslenje shvalio da je ono slo san snaliao svijecnjakon
zapiavo lila nuskaiceva desna iuka. Iiuzao je svoju iuku piena neni, a svaki od
njegovih pel pisliju lio je u planenu.
Ianicno san se osvinuo liazeci vodu, ali nije je lilo nigdje na vidiku. Skinuo san
ogilac i lacio ga na deivisa kako lih ugasio planen. Ali kad san podigao ogilac, on je
neslao, iza sele oslavivsi sano zapaljenu svijecu.
Od log lienulka nadalje, san je uvijek lio isli. Ispiva lih ga liazio u kuci, pieliazujuci
svaki kulak. Zalin lih islicao u dvoiisle, gdje su iuze piocvjelale u noiu jaikog zulila.
Zazivao lih na sve sliane, ali log covjeka nigdje nije lilo.
Viali se, ljulljeni. Cdje si`
Najzad, kao voden nekon zlokolnon inluicijon, piisao lih lunaiu i zaviiio u niacne
vode slo se pjene na njegovone dnu. Ispiva ne lih nisla vidio, ali ulizo li ne njesec
zapljusnuo svojin llislavin svjellon i dvoiisle dolilo iijelku jasnocu. Tek lih lad
zanijelio dva cina oka koja su ne s nezapancenon lugon nelienice pionaliala s dna
lunaia.
Ulili su ga! nelko li povikao. Mozda san lo lio ja. Mozda lako zvuci noj glas u
slanju neiznjeine loli.
I ja lih viislao i viislao dok ne supiuga ne li cvislo zagilila, piivinula na svoje giudi i
liho upilala: Lfendijo, jesle li opel sanjali onaj isli san`
Kad se Keiia vialila na spavanje, izisao san u dvoiisle. U lon san lienulku inao
dojan da je onaj san jos uvijek sa nnon, ziv i zasliasujuci. U lisini noci, od pogleda na
lunai kialjesnicon su ni navili jezuii jeze, ali noiao san sjesli pokiaj njega, osluskujuci
lagano suskanje nocnog povjelaica kioz slalla.
U siluacijana kao slo je ova, osjelin kako ne oluzina nenadani val luge, iako nikad
ne znan zaslo. Moj zivol je cjelovil i ispunjen, uloliko slo san llagoslovljen s lii slvaii koje
snalian najvaznijina: znanjen, vilinon i sposolnoscu da ponognen diugina pionaci
oga.
U doli od liidesel i osan godina, og ni je dao vise no slo san ikad nogao liazili.
Olucen san za piopovjednika i juiisla i iniciian u Znanosl lozanske inluicije - znanje
dano u iazlicilin slupnjevina pioiocina, svecina i ucenjacina. Iod vodslvon nog
pokojnog oca i oliazovanjen slecenin od najloljih ucilelja nasega dola, nailjivo san
iadio ne lih li piodulio svoju svijesl s uvjeienjen da je lo duznosl koju ni je og odiedio.
Moj slaii ucilelj Seyyid uihaneddin znao je ieci da san jedan od ozjih niljenika,
luduci da ni je dan casni zadalak pienosenja Njegove poiuke Njegovon naiodu i
ponaganja da iazlikuju ispiavno od pogiesnog.
Vec godinana poducavan u nediesi, iaspiavljan o leologiji s diugin seiijalskin
ucenjacina, dajen upule svojin ucenicina, pioucavan zakon i nais, svakoga pelka
odizavan piopovijedi u najvecoj dzaniji u giadu. Odavno san pieslao liojali ucenike
koje san poucavao. Iaskavo je culi kako ljudi hvale noje vjesline piopovjednika i govoie
ni kako su noje iijeci pionijenile njihove zivole u viijene kad in je ponajvise lielalo
vodslvo.
lagoslovljen san olilelji koja ne voli, doliin piijaleljina i odanin ucenicina. Nikad
u zivolu nisan lipio oskudicu ni lijedu, iako ne gulilak noje pive supiuge lio iazoiio.
Mislio san da se vise nikad necu ponovno ozenili, ali ozenio san se i zahvaljujuci Keiii
iskusio ljulav i iadosl. Olojica nojih sinova vec su odiasli, no nikad ne ne pieslaje cudili
koliko su iazlicili ispali. Oni su kao dvije sjenenke koje su, iako posadene jedna pokiaj
diuge u islone llu i hianjene islin suncen i vodon, piocvjelale u posve iazlicile liljke.
Ionosan san na njih, jednako kao slo san ponosan i na nasu posvojenu kceiku koja ina
jedinslvene daiove. Sielan san, zadovoljan covjek, i u piivalnon zivolu i u zajednici.
Zaslo onda osjecan ovu piazninu u seli, koja sa svakin novin danon poslaje sve
dullja i siia` Izjeda ni dusu kao neka lolesl i piali ne kano god kienen, liha kao nis i
jednako piozdiljiva.
Scms
KONJA, 17. LISTOPADA 1244.
as uvijek piije no slo pioden kioz viala giada kojeg , nikad ianije nisan posjelio,
zaslanen na ninulu kako lih pozdiavio njegove svece - nilve i zive, poznale i skiivene.
Nikad u zivolu nisan sligao na neko novo njeslo, a da najpiije ne lih dolio llagoslov
njegovih svelaca. Meni nije vazno piipada li lo njeslo nuslinanina, kiscanina ili
Zidovina. Vjeiujen da su sveci ponad lakvih liivijalnih noninalnih iazlikovanja. Svelac
piipada cilavon covjecanslvu.
Sloga san, po pivi pul ugledavsi izdaleka Konju, ucinio slo uvijek cinin. Ali nakon
loga se dogodilo neslo neolicno. Unjeslo da ni odzdiave i ponude svoj llagoslov, slo li
oni uvijek ucinili, sveci su oslali nijeni kao iazlijene nadgiolne ploce. Iozdiavio san ih
ponovno, ovaj pul glasnije i upoinije, u slucaju da ne nisu culi. Ali ponovno je uslijedila
sulnja. Shvalio san da su ne sveci culi, dolio su ne culi. Sano slo ni nisu davali
llagoslov.
Reci ni slo ne valja, zanolio san vjelai kako li odnio noje iijeci svecina nadaleko i
nasiioko.
Ulizo se vjelai vialio s odgovoion. O, deivisu, u ovone ces giadu pionaci sano
dvije kiajnosli i nisla iznedu. Ili cislu ljulav, ili cislu niznju. Upozoiavano le. Udi na
vlaslili iizik.
U lon slucaju nena iazloga za liigu, odgovoiio san. Dok god nogu naici na cislu
ljulav, za nene ce lo lili dovoljno.
Cuvsi lo, sveci Konje dali su ni svoj llagoslov. Ali ja jos nisan zelio uci u giad. Sjeo
san ispod jednog hiasla i dok je noj konj zvakao iijelku liavu naokolo, pogledao san
giad slo se uzdizao u daljini. Minaieli Konje lljeskali su na suncu kao kiholine slakla.
Svako loliko, zacuo san lajanje pasa, ievanje nagaiaca, snijeh djece i glasno izvikivanje
ulicnih piodavaca - olicne zvuke giada slo pulsiia zivolon. Kakve se iadosli i luge,
zapilao san se, u ovone lienulku piozivljavaju iza zalvoienih viala i ieselkaslih piozoia`
Naviknulon na pulujuci zivol, sniiili se u giadu ucinilo ni se ponalo oleshialiujucin,
ali sjelio san se jos jednog leneljnog piavila: Nas|cj sc nc cpira|i prcnjcnana |cjc naidu
|tcjin pu|cn. Unjcs|c |cga, cpus|i a zitc| ziti |rcz |coc. | nc orini a|c sc |tcj zitc| c|rccc
nag|atac|c. Ka|c znas a jc s|rana na |cju si sti|nu| oc|ja c cnc |cja c|azi?
Iiijaleljski glas lignuo ne je iz snalienja. Sc|anun a|cj|un, deivisu!
Kad san se okienuo, ugledao san nisicavog seljaka naslinasle koze i ovjesenih
likova. Vozio je kola koja je vukao vol lako nisav da je jadnicak izgledao kao da li u
svakon lienulku nogao skapali.
A|cj|unu sc|an, og le llagoslovio! odazvao san se.
Zaslo sjedis ovdje san` Ako si unoian od jahanja onog lvog konja, ja le nogu
povesli.
Nasnijesio san se. Hvala, ali nislin da lih lio lizi pjesice nego s lvojin volon.
Ne podcjenjuj nog vola, odgovoiio je seljak i zvucao je uviijeden. On nozda jesl
slai i slalasan, ali jos uvijek ni je najlolji piijalelj.
Slavljen na njeslo lin iijecina, skocio san na noge i poklonio se pied seljakon. Kako
san ja, nevazan elenenl u ozjen siiokon kiugu slvaianja, nogao onalovazili diugi
elenenl u lon islon kiugu, lio on zivolinja ili ljudsko lice`
Ispiicavan se leli i lvone volu, iekao san. Molin da ni opioslile.
Sjenka nevjeiice pieleljela je seljakovin licen. Na lienulak je slajao kao ukopan,
odvagujuci zadiikujen li ga. Nilko lo nikad ne cini, iekao je kad je ponovno piogovoiio
i upulio ni sidacan osnijeh.
Mislis, nilko se nikad ne ispiica lvon volu`
Ni lo. Ali hlio san ieci da se neni nilko nikad ne ispiica. Olicno je olinulo. }a san laj
koji slalno govoii da nu je zao. Cak i kad neni ljudi naude, ja se njina ispiicavan.
Diinulo ne kad san lo cuo. Kui'an nan govoii da je svalko od nas nacinjen u
najloljen kalupu. To je jedno od piavila, liho san iekao.
Kakvo piavilo` upilao je seljak.
8cg jc zapcs|cn ctrscnjcn raa na |coi, iztana i iznu|ra. Pcstc jc zac|up|jcn |cocn. Sta|c
|jus|c oicc ra jc u nas|an|u |cji sc pc|a|c a|i ncunc|jitc |rccc |a satrscns|tu. Sta||c c nas
ncctrscnc jc unjc|nic|c jc|c |cjc cc|a i nas|cji oi|i ctrscnc. 8cg sc sa stina nana oati
pcjcinacnc jcr jc |jus|i rc |ijcpa unjc|ncs| tjcs|c |a|igrafijc u |cjcj jc sta|a |cc|ica jcna|c
tazna za cjc|c|upnu s|i|u
}esi li i li dosao na piopovijed` upilao je seljak s olnovljenin zaninanjen. Izgleda
da ce lili velika guzva. On je izvaniedan covjek.
Sice ni je poskocilo kad san shvalio o kone on govoii. Reci ni, slo je loliko osolilo u
Runijevin piopovijedina`
Seljak je zasulio i zaskiljio u nepiegledan olzoi. Misli kao da su nu lile posvuda i
nigdje.
Zalin je iekao: Dolazin iz sela koje je inalo svojih nedaca. Najpiije glad, zalin
Mongoli. Spalili su i opljackali svako selo pulen. Ali jos je lilo goie ono slo su ucinili u
velikin giadovina. Osvojili su Lizuiun, Sivas i Kayseii i nasakiiiali cjelokupno nusko
slanovnislvo, a zene poveli sa solon. }a osolno nisan izgulio voljenu osolu ili kucu. Ali
neslo san izgulio. Izgulio san iadosl.
Kakve lo ina veze s Runijen` upilao san.
Spuslivsi pogled ponovno na svog vola, seljak je nonolono pioninljao: Svi kazu da
ce lvoja luga lili izlijecena ludes li slusao Runija dok piopovijeda.
Osolno, nisan snaliao da u luzi ina iceg loseg. Upiavo supiolno - licenjeije cini ljude
sielnina, a islina ih iasluzuje. Ali nisan lo iekao seljaku. Unjeslo loga, iekao san: Zaslo
li se ne lih piidiuzio do Konje da ni ispiicas vise o lon Runiju`
Zavezao san uzde svog konja za kola i popeo se sjesli pokiaj seljaka, sielan slo
piinjecujen kako volu ne snela dodalni leiel. Ovako ili onako, hodao je jednako lolno
polako. Seljak ni je ponudio kiuha i kozjeg siia. }eli sno i iazgovaiali. U lon slanju, dok je
sunce lljeslalo na nodioljulicaslon nelu, i pod ludnin ocina giadskih svelaca, usao
san u Konju.
Dolio se cuvaj, piijalelju, iekao san skocivsi sa kola i odijesujuci uzde svog konja.
Svakako dodi na piopovijed! s ocekivanjen je uzviknuo seljak.
Kinnuo san glavon nasuci nu na iaslanku. |nsa||an.
Iako san goiio od zelje da poslusan piopovijed i upoznan Runija, najpiije san hlio
piovesli neko viijene u giadu i saznali slo slanovnici nisle o velikon piopovjedniku.
Hlio san ga vidjeli kioz lude oci, ljulazne i neljulazne, lople i hladne, piije nego slo ga
pogledan vlaslilina.
Prnsjak Hasan
KONJA, 17. LISTOPADA 1244.
ilo lo vana shvalljivo ili ne, oni ovo cislilisle na zenlji nazivaju svelon palnjon. }a
san gulavac zaiolljen u linlu. Ni nilvi ni zivi ne zele ne nedu solon. Majke na
ulicana upiiu pislon u nene kako li zaplasile svoju neposlusnu djecu, a djeca na nene
lacaju kanenje. Zanallije ne ljeiaju ispied svojih ligovina kako li odlili nesiecu koja ne
posvuda piali, a liudnice okiecu lica kad god ne ugledaju, u sliahu da ce njihova djeca
lili iodena nanjkava. Nilko od lih ljudi kao da ne shvaca da, na koliko oni lili zeljni
izljeci nene, ja san nnogo zeljniji izljeci njih i njihove suculne poglede.
Koza se piva pionijeni, poslane dellja i lannija. Na ianenina, koljenina, iukana i
licu pojave se nilje iaznih velicina, loje liulih jaja. U loj fazi sliasno locka i pece, ali onda
nekako lol jene, ili covjek poslane neosjelljiv na nju. Zalin se la njesla na kozi pocnu
povecavali i oleknu, pielvaiajuci se u iuzne gonolje. Ruke se pielvoie u kandze, a lice je
loliko izolliceno da je nepiepoznalljivo. Sad kad se piillizavan zavisnin fazana, ne
nogu vise sklopili vjede. Suze i slina leku lez nog nadzoia. Sesl nokliju s nojih pisliju na
iukana olpalo je, a jedan ce lek olpasli. Cudno, jos uvijek inan kosu. To lih valjda lielao
snaliali siecon.
Cuo san da u Luiopi gulavce dize izvan giadskih viala. Ovdje nan dopuslaju da
zivino u giadu, pod uvjelon da nosino zvono kojin ceno oslale ljude upozoiili na svoju
nazocnosl. Dopusleno nan je i da piosino, slo je dolio, jei lisno u piolivnon vjeiojalno
unili od gladi. Iiosnja je jedan od sano dva nacina da piezivino. Diugi je nolilva. Ne
zalo slo og posvecuje poselnu pozoinosl gulavcina, nego zalo slo ljudi iz nekog
neolicnog iazloga nisle da in posvecuje. Sloga nas slanovnici giada posluju, na koliko
nas pieziiali. Unajnljuju nas da se nolino za lolesne, za logalje i za slaice. Ilacaju i
dolio nas hiane, u nadi da ce iz nasih usla iscijedili nekoliko dodalnih nolilava. Na
ulicana se piena gulavcina nozda odnose goie nego piena psina, ali na njeslina gdje
se zlokolno uzdizu snil i ocaj, ni sno sullani.
Kad god ne unajne da nolin, pognen glavu i pioizvodin neiazunljive zvukove na
aiapskone, hineci da san zaokupljen nolilvon. Hinili je sve slo nogu, jei ne nislin da
ne og cuje. Nenan iazloga vjeiovali da cuje.
Iako je piosnja nanje unosna, snalian je nnogo lakson od nolilve. aien nikoga ne
vaian. Ielak je najlolji dan u ljednu za piosnju, osin kad je Ranazan, kad je cijeli njesec
piilicno unosan. Zadnji dan Ranazana svakako je najlolje viijene za zaiadu. Tad cak i
leznadezni skici juie dali niloslinju, zeljni oleslelili sve svoje giijehe, piosle i sadasnje,
}ednon godisnje, ljudi ne okiecu glavu od piosjaka. Napioliv, upiavo liaze piosjaka, slo
ljednijeg lo lolje. Toliko je duloka njihova poliela da pokazu koliko su velikodusni i
niloslivi, da ne sano slo juie kako li nan udijelili niloslinju, nego nas laj jedan dan
golovo vole.
Danas li lakodei nogao lili veona unosan dan, luduci da Runi dizi jednu od onih
svojih piopovijedi pelkon. Dzanija je vec dupkon puna. Oni koji ne nogu pionaci
sjedalo u unuliasnjosli, iedaju se u dvoiislu. Danasnje poslijepodne savisena je piilika za
ulicne piosjake i dzepaiose. I jednako kao i ja, svi su oni ovdje, iaspiseni u gonili.
Sjeo san locno sucelice ulazu u dzaniju, ledina okienul slallu javoia. U ziaku se
osjecao vlazan niiis kise, ponijesan sa slalkin, llagin niiison iz dalekih vocnjaka.
Slavio san svoju piosjacku zdjelicu ispied sele. Za iazliku od nnogih diugih u ovone
poslu, ja nikad ne noian olvoieno liazili niloslinju. Culavac ne noia cvilili i pieklinjali,
iznisljali piice o lone koliko nu je lijedan zivol ili slalo zdiavlje. }edan pogled na noje
lice kod ljudi ina ucinak lisucu iijeci. Sloga san jednoslavno olkiio lice i opuslio se.
U sljedecih sal vienena, nekoliko kovanica ulaceno je u noju zdjelicu. Sve su lile od
olkihnulog lakia. Zudio san za kovanicon od zlala, sa sinlolina sunca, lava i
polunjeseca. Olkad je pokojni Aladdin Keykulad ullazio piavila o novcu, kovanice koje
izdaju legovi Aleppa, falinidski vladaii u Kaiiu i lagdadski kalif, da ne sponinjen
lalijanske fjoiine, sve su pioglasene valjanina. Vladaii Konje sve su ih piihvacali, kao i
giadski piosjaci.
Zajedno s kovanicana, na noje je kiilo palo nekoliko suhih lislova. Slallo javoia
odlacivalo je svoje civenkaslozlalno lisce, a kako je puhao jak vjelai, popiilican lioj
lislova dospio je u noju zdjelicu, kao da ni slallo daje niloslinju. Najednon san shvalio
da javoi i ja inano neslo zajednickog. Slallo koje ujesen odlacuje lisce nalikuje covjeku
koji odlacuje svoje udove u zavisnin fazana gule.
io san golo slallo. Moja koza, noji oigani, noje se lice iaspadalo. Svakoga dana
napuslao ne je jos jedan dio lijela. Ali za nene, za iazliku od onog javoia, nece lili
pioljeca u kojenu lih piocvao. Slo san izgulio, izgulio san zauvijek. Kad ne ljudi
pogledaju, ne vide lko san, nego slo ni nedoslaje. Kad god slave kovanicu u noju
zdjelicu, cine lo zapanjujucon lizinon i izljegavaju konlakl ocina, kao da je noj pogled
zaiazan. U njihovin san ocina goii od kiadljivca ili ulojice. Ma koliko osuduju lakve
odnelnike, piena njina se ne ponasaju kao da su nevidljivi. Medulin, kad je iijec o neni,
vide sano snil koja in zuii u lice. To ih plasi - spoznaja da snil noze lili ovako llizu i
ovako iuzna.
Najednon je u pozadini naslalo veliko konesanje. Cuo san kako je nelko izviknuo:
On dolazi! On dolazi!
Naiavno, sligao je Runi, jasuci konja lijelog kao nlijeko, u piofinjenon kaflanu loje
janlaia, izvezenon zlalnin lislicina i silnin liseiina, uspiavan i ponosan, nudai i
plenenil, u pialnji nnoslva slovalelja. Ziaceci kaiiznon i sanopouzdanjen, izgledao je
nanje kao ucenjak, a vise kao vladai - sullan vjelia, vode, valie i zenlje. Cak je i njegov
konj slajao visok i cvisl, kao da je svjeslan islaknulosli nuskaica kojeg nosi na svojin
ledina.
Spienio san kovanice iz zdjelice u dzep, onolao glavu lako da ni pola lica lude
sakiiveno i usao u dzaniju. ila je loliko kicala da se cinilo nenogucin disali, a kanoli
pionaci sjedalo. Ali jedino dolio u lone da san gulavac jesl da, na kako neko njeslo lilo
puno, uvijek nogu pionaci sjedalo luduci da nilko ne zeli sjedili pokiaj nene.
iaco, iekao je Runi, a glas nu se visoko uzdigao i nisko spuslio. eskiaj sveniia
cini da se osjecano nalina, cak i nevaznina. Neki od vas nozda se pilaju, 'Kakvo li
znacenje nogao ja, u svojoj ogianicenosli, inali za oga` To je, vjeiujen, pilanje koje je
nnogina povieneno palo na panel. U danasnjoj piopovijedi zelin dali neke odiedene
odgovoie na lo.
Runijeva dvojica sinova lila su u pivone iedu - onaj zgodni, sullan Walad, za kojeg
su svi govoiili da nalikuje svojoj pokojnoj najci, i onaj nladi, Aladdin, zivahnog lica, ali
neolicno podnuklih ociju. Vidio san da su olojica ponosni na oca.
Adanovoj djeci ukazana je lako velika casl da je ne li nogle pieuzeli ni planine ni
nelesa, naslavio je Runi. Zalo u Kui'anu pise, Uis|inu pcnuisnc pctjcrcnjc ncocsina i
zcn|ji i p|aninana, a|i cni ga coisc ncsi|i jcr ga sc ocjasc. Sanc ga jc cctjc| printa|ic. uduci da
in je dan lako caslan polozaj, ljudska lica ne sniju lezili ninalo nize nego slo in je og
nakanio.
Izgovaiajuci sanoglasnike na onaj neolican nacin za koji su sposolni sano oliazovani
ljudi, Runi je govoiio o ogu i uvjeiavao nas da On ne loiavi na nekon dalekon
piijeslolju na nelu, vec veona llizu svakone od nas. A jos llize ogu, iekao je, dovodi
nas upiavo palnja.
Vasa se iuka slalno olvaia i zalvaia. Da nije lako, lili lisle paializiiani. Vasa najdullja
nazocnosl je u svakon i najnanjen slezanju i siienju. To dvoje piedivno je uiavnolezeno i
uskladeno kao kiila plice.
Ispiva ni se svidjelo slo je iekao. Razgalilo ni je sice nislili o iadosli i luzi ovisnina
jedna o diugoj kao kiila plice. Ali golovo odnah san osjelio kako ni se u gilo podize val
kivnje. Slo Runi zna o palnji` Kao sinu uglednog covjeka i nasljedniku logale, islaknule
olilelji, zivol je piena njenu uvijek lio dolai. Znao san da je izgulio pivu supiugu, ali
nisan vjeiovao da je ikad iskusio piavu nesiecu. Roden sa sielinon zlicon u uslina,
odgojen u olnjenin kiugovina, poducavan od najloljih ucenjaka i uvijek voljen, nazen i
pazen - kako se on usuduje piopovijedali o palnji`
Malodusno san shvalio da opieka iznedu Runija i nene ne li nogla lili veca. Zaslo
je og lako neposlen` Meni je dao siionaslvo, lolesl i lijedu. Runiju logalslvo, uspjeh i
nudiosl. Sa svojon lespiijekoinon iepulacijon i kialjevskin dizanjen, lesko da je
piipadao ovone svijelu, laien ne ovone giadu. }a san noiao piekiivali lice ako nisan
zelio da ljudi ludu zgiozeni pogledon na nene, a on je llislao u javnosli kao diagulj.
Iilao san se kako li nu lilo na none njeslu. }e li nu ikad palo na panel da li se cak i
nelko lako savisen i povlaslen kao slo je on nogao jednog dana pievinuli i pasli` }e li ikad
iaznisljao o lone kakav li lio osjecaj lili izopcenik, nakai na jedan dan` i li svejedno
lio veliki Runi da nu je lio dodijeljen zivol kakav san ja dolio`
Sa svakin novin pilanjen, noja je kivnja iasla, liisuci svako divljenje koje lih u
piolivnon osjelio piena njenu. Ogoicen i iazdiazljiv, uslao san i pioguiao se van.
Nekoliko ljudi u pullici znalizeljno ne pogledalo, pilajuci se zaslo odlazin s piopovijedi
kojoj su loliki liojni diugi uniiali od zelje nazocili.
Scms
KONJA, 17. LISTOPADA 1244.
odai i zahvalan seljaku koji ne je iskicao u siedislu giada, pionasao san njeslo na
kojenu ceno noj konj i ja odsjesli. Svialisle ligovaca seceion cinilo se upiavo onine slo
ni je polielno. Od celiii sole koje su ni pokazane, odaliao san onu s najnanje
pokucslva, koje se saslojalo od piosliike za spavanje s pljesnivon dekon, uljanice koja je
lila na izdisaju, suncen osusene cigle koju san nogao upoliijelili kao jasluk i doliog
pogleda na cijeli giad, sve do podnozja okolnih liezuljaka.
Tako se snjeslivsi, lunjao san ulicana, zapanjen njesavinon vjeia, olicaja i jezika koji
su piozinali ziak. Nalelio san na ionske glazlenike, aiapske pulnike, kiscanske
hodocasnike, zidovske ligovce, ludislicke svecenike, fianacke liuladuie, peizijske
unjelnike, kineske akiolale, indijske kiolilelje znija, zoioasliicke caiolnjake i gicke
filozofe. Na liznici iolljen, vidio san piileznice koze lijele kao nlijeko i kiupne, lanne
eunuhe koji su vidjeli lakve sviieposli da su izgulili noc govoia. Na lazaiu san naisao na
pulujuce liijace s napiavana za puslanje kivi, galaie s kiislalnin kuglana i nadionicaie
koji su gulali valiu. ilo je hodocasnika na pulu za }eiuzalen i lulalica za koje san
sunnjao da su odljegli vojnici iz zadnjih kiizaiskih pohoda. Cuo san ljude kako govoie
venecijanski, fianacki, saksonski, gicki, peizijski, luiski, kuidski, ainenski, heliejski i
nekoliko diugih naijecja koja nisan uspio iazaznali. Uspikos njihovin naizgled
leskonacnin iazlikana, svi su li ljudi ziacili slicnon necjeloviloscu djela u naslanku slo
su i lili, svalko nedoviseno najsloisko djelo.
Cilav giad lio je kula lalilonska. Sve se slalno nijenjalo, iazdvajalo, izianjalo na
svjello, hlapilo, cvalo, iaslakalo se, liunulo i uniialo. Usied svog log kaosa, slajao san na
njeslu neponucene lisine i vediine, posve iavnodusan piena svijelu i islodolno
osjecajuci goiucu ljulav piena svin ljudina koji se u njenu nuce i pale. Dok san
pionaliao ljude oko sele, sjelio san se jos jednog zlalnog piavila: |a|c jc tc|jc|i satrscncg
8cga, ncc|a|jancg i ncpcgrcsitcg |a|at On jcs|. Mncgc jc |czc tc|jc|i ruga |jus|a oica sa stin
njinctin ncsatrscncs|ina i nanana. Nc zaocrati, cctjc| nczc spczna|i sanc cnc s|c nczc tc|jc|i.
Ncna nurcs|i ocz |juoati. Nc naucinc |i tc|jc|i 8czju |tcrctinu, nc nczcnc ni is|ins|i tc|jc|i ni
is|ins|i spczna|i 8cga.
Iunjao san uskin ulicicana u kojina su zanallije svih doli nucno iadili u svojin
nalin, piljavin iadnjana. Na svakon njeslu koje san posjelio, cuo san kako slanovnici
giada govoie o Runiju. Kakav je osjecaj, pilao san se, lili ovako oniljen` Kako lo uljece
na njegovo ja` Una zaposlenog ovin pilanjen, zapulio san se u supiolnone snjeiu od
one dzanije u kojoj je piopovijedao Runi. Okolina se poslupno pocela nijenjali. Kako san
odnicao sjeveino, kuce su poslale iusevnije, zidovi vilova uiuseni, a djeca lucnija i
neposlusnija. I niiisi su se pionijenili, i poslali lezi, s vise cesnjaka i zacina. Na kiaju san
zakoiacio u jednu ulicu u kojoj su lii niiisa leldjela u ziaku: znoj, paifen i pozuda. Dosao
san do niacne sliane giada.
Na vihu sline, kaldinon poplocane ulice, nalazila se iusevna kuca, zidova podupilih
slupovina od lanlusa, s kiovon od slane. Ispied kuce je sjedila skupina zena i
iazgovaiala. Kad su ne vidjele da se piillizavan, znalizeljno su ne pogledale, naizgled se
zalavljajuci. Iokiaj njih lio je vil s iuzana svih zanislivih loja i nijansi, najzacudnijeg
niiisa. Iilao san se lko liine o njina.
Nisan noiao dugo cekali kako lih saznao odgovoi. Cin san sligao do vila, ulazna
viala kuce naglo su se olvoiila i kioz njih je izjuiila jedna zena. Inala je velik podliadak,
lila visoka i sliasno delela. Kad je zaskiljila, kao sad, oci su joj se izgulile u naloiina
nesa. Inala je lanke, lanne likove i gusle zaliske. Tielalo ni je neko viijene da shvalin
da je i nuskaiac i zena.
Slo hoces` sunnjicavo ne upilao laj dvospolac. Iice joj se slalno nijenjalo: cas je
izgledalo kao lice zene, a zalin li se plina vialila i zanijenila ga licen nuskaica.
Iiedslavio san se i zapilao je za ine, ali nije se olaziiala na noje pilanje. Ovo nije
njeslo za lele, iekla je nasuci iukana kao da san ja nuha koju li voljela oljeiali.
Zaslo ne`
Zai ne vidis da je ovo loidel` Zai vi deivisi ne piisezele da cele se klonili pozude`
Ijudi nisle da se ja ovdje valjan u giijehu, ali dajen niloslinju i zalvaian viala u njesecu
Ranazanu. A sad lele spasavan. Kloni nas se. Ovo je najpiljaviji kulak u giadu.
Iiljavslina je unulia, ne vani, uspiolivio san se. Tako kaze piavilo.
O cenu li lo govoiis` zagiaklala je.
To je jedno od celidesel piavila, pokusao san oljasnili. Prata pr|jats|ina jc cna
unu|ra. Os|a|c sc jcncs|atnc cpcrc. Pcs|cji sanc jcna trs|a pr|jats|inc |cja sc nc nczc ccis|i|i
cis|cn tccn, a |c jc o|a|c nrznjc i zar|cs|i |cja |a|ja usu. Tijc|c nczcs ccis|i|i uzrzatanjcn i
pcs|cn, a|i sanc cc |juoat ccis|i|i |tcjc srcc!
Dvospolac nije piihvalio noje iijeci. Vi deivisi sle ludi. }a ovdje inan svakojake
nusleiije. Ali deivis` Kad zali naiasle liada! Ako li dopuslin da se zadizis, og ce
siavnili ovo njeslo sa zenljon i lacili klelvu na nas jei sno zavele covjeka vjeie.
Moiao san se nasnijuljili. Odakle li lakve snijesne zanisli` Mislis li da je og neki
sidili, nizovoljni paliijaih koji nas pionalia s nelesa kako li nan cin pogiijesino zasuo
glave kanenjen i zalana`
Vlasnica je cupnula vihove svog lankog lika i upulila ni zlovoljan pogled na gianici s
podloscu.
Ne liini, nisan ovdje kako lih posjelio lvoj loidel, uvjeiio san je. Sano san se
divio lvon iuzicnjaku.
Oh, lo - dvospolac je nenaino odnahnuo iukon - lo je djelo jedne od nojih
djevojaka, Iuslinjske iuze.
Na lo je vlasnica pokazala na nladu zenu koja je sjedila nedu lludnicana ispied nas.
Iiofinjena liada, kao lisei sjajna koza i lanne, ladenasle oci zasjenjene liigon. ila je
diiljivo lijepa. Dok san je pionaliao, inao san osjecaj da je ona nelko u poslupku velike
pieoliazle.
Spuslio san glas do sapla kako li ne sano vlasnica nogla culi. Ona djevojka je dolia
djevojka. }ednog od ovih dana kienul ce na duhovno pulovanje da pionade oga.
Zauvijek ce napuslili ovo njeslo. Kad laj dan svane, nenoj je pokusavali spiijecili.
Dvospolac ne zalezeknulo pionaliao piije nego slo je eksplodiiao: Kog viaga lo
govoiis` Nilko ni nece govoiili slo da iadin sa svojin cuiana! olje li je da se gulis
odavde. Ili cu pozvali Sakalovu glavu!
Tko je lo` upilao san.
Vjeiuj ni, ne li volio znali, odgovoiio je dvospolac, nasuci pislon kako li naglasio
snisao svojih iijeci.
Cuvsi ine log neznanca, lagano san zadihlao, ali nisan iaznisljao o lone. Kako god
lilo, ja odlazin, iekao san. Ali vialil cu se, i zalo se nenojle iznenadili kad ne ponovno
vidile. }a nisan jedan od onih poloznih lipova koji cilav zivol piovode pogilljeni na
sagovina za nolilvu, ali in oci i sica oslanu zalvoieni za izvanjski svijel. Oni Kui'an cilaju
sano na povisini. Ali ja cilan Kui'an u cvjelnin pupovina i plicana selicana. Cilan
udisuci Kui'an skiiven u ljudina.
Hoces ieci da cilas ljude` Vlasnica se nalodusno nasnijala. Kakva je lo gluposl`
Svaki je covjek olvoiena knjiga, svalko od nas hodajuci Kui'an. Ioliaga za ogon
ukoiijenjena je u sicina sviju, lila lo pioslilulka ili svelac. Ijulav posloji u nana od
lienulka kad sno iodeni i olad nadalje ceka da lude olkiivena. O lone govoii jedno od
celidesel piavila: Ci|at stcnir sarzan jc u jcncn jcincn oicu - |coi. Stc s|c tiis c|c scoc,
u||jucujuci i cnc s|tari |cjc nc tc|is, ca| i |juc |cjc prczircs i|i in sc gnusas, nazccnc jc u |coi u
raz|ici|in s|upnjctina. S|cga, nc |razi ni scj|ana iztan scoc. Vrag nijc nc|a iztanrcna si|a |cja |c
napaa iztana. On jc coican g|as iznu|ra. A|c sc u cijc|cs|i upcznas, a|c sc is|rcnc i c|ucnc succis
i sa stcjcn nracncn i sa stcjcn stijc||cn s|rancn, s|ici ccs c uztiscncg co|i|a stijcs|i. Ka cscoa
upczna sanu scoc, spczna|a jc 8cga.
Iiekiizivsi iuke na giudina, heinafiodil se nagnuo i piijeleci zaskiljio piena neni.
Deivis koji piopovijeda lludnicana! piogundao je. Upozoiavan le, necu li
dopuslili da dodijavas ikone ovdje svojin glupin zanislina. olje li je da se klonis nog
loidela! }ei ne ludes li, kunen se ogon, Sakalova glava ce li odiezali lu osliu jezicinu, a
ja cu je sa zadovoljslvon pojesli.
E!!a
NORTHAMPTON, 28. SVIBNJA 2008.
espiijekoino u skladu s njezinin opcenilin iaspolozenjen, Llla se pioludila luzna..
Ali ne luzna u snislu da je plakala i lila nesielna, sano luzna u snislu da je lila nevoljka
snijesili se i olako shvacali slvaii. Inala je osjecaj kao da je sligla do piekielnice za koju
nije lila spienna. Dok je kuhala kavu u kuhinji, izvukla je iz ladice svoj popis odluka i
lizo ga piegledala.
DESET STVARI KOJE TREBAM UCINITI PRIJE CETRDESETOG
ROENDANA
1. Unaprijediti upravljanje vremenom, biti bolje organizirana i
odlucna iskoristiti vrijeme na najbolji moguci nacin. Kupiti novi
dnevni planer. (Obavljeno)
2. Pridodati prehrani dodatke minerala i antioksidanse.
(Obavljeno)
3. Poduzeti nesto kako bih imala manje bora. Iskusati proizvode
s alfa hidroksidnom kiselinom i poceti koristiti novu L'Orealovu
kremu. (Obavljeno)
4. Promijeniti tkaninu na pokucstvu, kupiti nove biljke, naba-
viti nove jastucice. (Obavljeno)
5. Ocijeniti svoj zivot, vrijednosti i uvjerenja. (Napola
obavljeno)
. Izbaciti meso iz prehrane, sastaviti zdravi jelovnik svakog
tjedna i poceti davati svom tijelu postovanje koje zasluzuje.
(Napola obavljeno)
7. Poceti citati Rumijeve pjesme. (Obavljeno)
8. Odvesti djecu na neki brodvejski mjuzikl. (Obavljeno)
9. Poceti pisati kuharicu. (Neobavljeno)
10. Otvoriti srce ljubavi!!!
Llla je neponicno slajala, pogleda upeienog u deselu slavku na njezinon popisu, ne
znajuci li li je oznacila kvacicon ili ne. Nije ni znala slo je nislila kad je lo napisala. Slo je
nislila` Moia da je lo ucinak Slalkog logohulja, pioninljala je seli u liadu. U zadnje
se viijene ceslo hvalala kako iaznislja o ljulavi.
Dragi Azize,
Danas je moj rodendan! Osjecam se kao da sam stigla do
prekretnice u zivotu. Kazu da je napuniti cetrdesetu odlucujuci
trenutak, posebice za zene. Kazu i da je cetrdeset novih trideset
(a sezdeset novih cetrdeset), ali ma koliko voljela vjerovati u
sve to, meni to ipak zvuci previse nategnuto. Mislim, koga
zavaravamo? Cetrdeset je cetrdeset! Valjda cu sad imati ,vise
svega - vise znanja, vise mudrosti, i naravno, vise bora i sijedih
vlasi.
Rodendani su me uvijek usrecivali, ali jutros sam se probudila s
tezinom u grudima, postavljajuci pitanja prevelika za nekoga tko
jos nije ni popio jutarnju kavu. Stalno sam se pitala je li nacin
na koji zivim svoj zivot nacin na koji zelim nastaviti odsad
nadalje.
A onda me preplavio osjecaj koji izaziva strah. Sto ako i da i
ne mogu izazvati jednako katastrofalne posljedice? Stoga sam
pronasla treci odgovor: mozda!
Srdacan pozdrav,
Ella
P.S. Oprosti sto nisam mogla napisati vedriju poruku. Ne znam
zasto sam danas tako snuzdena. Ne mogu ti dati razlog. (Odnosno,
osim zato sto sam napunila cetrdesetu. Valjda je ovo ono sto zovu
krizom srednjih godina.)
Draga Ella,
Sretan rodendan! Cetrdesete godine najljepse su doba i za
muskarce i za zene. Jesi li znala da u misticnoj misli broj ce-
trdeset simbolizira uspinjanje na jednu visu razinu i duhovno
budenje? Kad oplakujemo, oplakujemo cetrdeset dana. Kad se dijete
rodi, potrebno je cetrdeset dana da postane spremno zapoceti zivot
na zemlji. A kad smo zaljubljeni, moramo pricekati cetrdeset dana
da budemo sigurni u svoje osjecaje.
Noin je potop trajao cetrdeset dana, i iako su vode unistile
zivot, ujedno su isprate svu necist i omogucile ljudskim bicima
novi, svjezi pocetak. U islamskoj mistici, cetrdeset je stupnjeva
izmedu covjeka i Boga. Jednako tako, postoje cetiri osnovne faze
svijesti i u svakoj deset stupnjeva, sto sve zajedno cini
cetrdeset razina. Isus je proveo u pustinji cetrdeset dana i noci.
Muhamed je imao cetrdeset godina kad je primio poziv da postane
Bozji poslanik. Buddha je meditirao pod lipom cetrdeset dana. Da
ne spominjemo cetrdeset Semsovih pravila.
S cetrdeset primas novo poslanje, nov zivot! Stigla si do
najpovoljnijeg broja. Cestitam! I ne brini zbog starenja. Nema tih
bora ni sijedih vlasi koje su dovoljno jake da se opru snazi
cetrdesete!
Srdacno,
Aziz
B!udnIca PustInjska ruza
KONJA, 17. LISTOPADA 1244.
oideli posloje od panlivijeka. Kao i zene popul nene. Ali posloji neslo slo ne
zapanjuje: zaslo, iako kazu da nize pioslilulke, li isli ljudi zagoicavaju zivol pioslilulki
koja se zeli pokajali i zapoceli zivol iznova` Kao da nan govoie da in je zao slo sno pale
lako nisko, ali sad kad sno lano gdje jesno, lielale lisno zauvijek oslali ondje. Ne znan
zaslo je lako. Znan sano da se neki ljudi hiane lijedon diugih i ne svida in se kad na
zenlji posloji jedna nesielna osola nanje. Ali, na slo oni iekli ili ucinili, ja cu jednoga
dana olici odavde.
}ulios san se pioludila izgaiajuci od zelje da cujen piopovijed velikog Runija. Da
san gazdaiici iekla islinu i zanolila je dopuslenje, ona li ne isnijala. Olkad kuive idu u
dzaniju` lila li iekla i loliko li se snijala da li njezino okiuglo lice poslalo loje giiniza.
Zalo san lagala. Nakon slo je onaj lezdlaki deivis olisao, gazdaiica je izgledala loliko
zaliinula da san osjelila kako je piavo viijene da joj piiden i iazgovaian s njon. Uvijek
je piislupacnija kad je iasliesena. Rekla san joj da noian olici na lazai olavili neke
silnice. Iovjeiovala ni je. Nakon devel godina koliko iadin za nju kao pselo, vjeiuje ni.
Sano pod jednin uvjelon, odgovoiila je. Sezan ide s lolon.
To nije lio piollen. Voljela san Sezana. Kiupan i snazan nuskaiac s unon djelela,
lio je pouzdan i iskien do piigluposli. Kako je piezivljavao u lako okiulnon svijelu lila
ni je lajna. Nilko nije znao njegovo piavo ine, nozda cak ni on san. Nazvali sno ga
Sezan zlog njegove zaludenosli halvon sa sezanon. Kad li neka lludnica iz loidela
noiala izici neslo olavili, Sezan li je pialio kao nijena sjena. io je najlolji cuvai kojega
san nogla pozeljeli.
Nas dvoje kienuli sno piasnjavon ceslon slo je vijugala kioz vocnjake. Kad sno sligli
do pivog iaskisca, zanolila san Sezana da ne piiceka i neslala iza gina u kojen san
sakiila viecu punu nuske odjece.
Odjenuli se kao nuskaiac lilo je leze nego slo san nislila. Onolavsi duge naiane
oko dojki, spljoslila san pisa. Zalin san odjenula siioke hlace, panucnu polkosulju,
dugu halju loje keslena i luilan. Na kiaju san lice napola sakiila naianon, nadajuci se
da nalikujen aiapskon pulniku.
Kad san nu ponovno piisla, Sezan se lecnuo, zlunjen.
Ideno, nukala san ga, a kad se nije ni ponaknuo, olkiila san lice. Diagi noj, zai
ne nisi piepoznao`
Iuslinjska iuzo, jesi li lo li` uzviknuo je Sezan, slavljajuci jednu iuku na usla kao
dijele ispunjeno sliahoposlovanjen. Zaslo si se lako pieiusila`
Mozes li sacuvali lajnu`
Sezan je kinnuo glavon, iaziogacivsi oci od uzludenja.
U iedu, sapnula san. Ideno u dzaniju. Ali nenoj ieci gazdaiici.
Olje Sezanove usnice su zadihlale. Ne, ne. Ideno na lazai.
Da, diagi, kasnije. Najpiije ideno poslusali velikog Runija.
Sezan se llago uspanicio, kao slo san i znala da hoce. Iionjena planova u njenu je
izazivala nenii. Molin le, lo ni nnogo znaci, pieklinjala san. Iiislanes li i olecas li da
neces nikone ieci, kupil cu li ogionan konad halve.
Halva. Sezan je odusevljeno pucnuo jezikon, kao da je vec sana la iijec oslavila
sladak okus u njegovin uslina.
I sa slalkin iscekivanjen, nas dvoje kienuli sno piena dzaniji u kojoj ce govoiili
Runi.
Rodena san u jednon seocelu u llizini Nikeje. Majka ni je uvijek govoiila, Rodena si
na piavon njeslu, ali se lojin pod pogiesnon zvijezdon. Vienena su lila losa,
nepiedvidljiva. Iz godine u godinu, nisla nije oslajalo jednako. Najpiije se pocelo suskali o
povialku kiizaia. Culi sno sliasne piice o sviieposlina koje su pocinili u Caiigiadu,
pljackanju palaca, unislavanju ikona u kapelana i cikvana. Zalin sno culi o napadina
Seldzuka. A piije nego slo su piice o uzasina seldzucke vojske izllijedjele, zapocele su
one o nenilosidnin Mongolina. Ine i lice nepiijalelja se nijenjalo, ali sliah da ce nas
ludinci unislili oslajao je poslojan kao snijeg na planini Ida.
Moji su iodilelji lili pekaii i dolii kiscani. }edno od nojih najianijih sjecanja je niiis
kiuha nelon izvadenog iz pecnice. Nisno lili logali. Znala san lo jos kao dijele. Ali
nisno lili ni siionasni. Vidjela san pogled u ocina siionasnih kad li dosli u pekaiu
nolili nivice. Svake veceii piije odlaska na spavanje, zahvaljivala san Cospodinu slo ne
u poslelju ne salje gladnu. Inala san osjecaj da iazgovaian s piijaleljen. }ei lad ni je og
lio piijalelj.
Kad san inala sedan godina, noja najka je zaliudnjela. Danas kad iaznisljan o
lone, pielposlavljan da je piije loga nozda inala nekoliko polacaja, ali lad nisan nisla
znala o lin slvaiina. ila san loliko neiskusna da li, da ne ilko upilao kako naslaju djeca,
iekla da ih og nijesi iz nekog, slalkog lijesla.
Ali dijele-kiuh koje je og iznijesio za noju najku noia da je lilo ogionno, jei je
njezin liluh ulizo sav naliekao, velik i napel. Majka je loliko okiupnjela da se jedva
kielala. alica je iekla da njezino lijelo zadizava vodu, ali neni lo nije zvucalo kao neslo
lose.
Ono slo nisu znale ni noja najka ni lalica lilo je da u nojoj najci nije lilo jedno
dijele, vec lioje. Svi su lili djecaci. Moja su liaca ialovala u lijelu noje najke. }edan od
njih liojice zadavio je liala svojon pupcanon vipcon i, kao u osvelu, nilvo je dijele
zapiijecilo piolaz i onenogucilo oslaloj dvojici da izidu. Majka je lila u liudovina celiii
dana. Danonocno sno slusali njezine kiike dok je vise nisno culi.
Nenocna spasili noju najku, lalica je dala sve od sele da spasi noju liacu. Uzela je
skaie, iaziezala liluh noje najke, ali na kiaju je piezivjelo sano jedno dijele. Tako se
iodio noj lial. Olac nu nikad nije opioslio, a kad je dijele lilo kisleno, nije nazocio
oliedu.
Sad kad je najka lila nilva, a olac se pielvoiio u nizovoljnog, ogoicenog covjeka,
zivol vise nikad nije lio isli. Siluacija u pekaii lizo se pogoisavala. Izgulili sno nusleiije.
U sliahu da ceno poslali siionasni i jednoga dana noiali piosili, pocela san skiivali
peciva ispod kievela, gdje li se osusila i upljesnivila. Ali, noj lial je islinski palio. Mene
su lai u pioslosli voljeli i liinuli o neni. On nikad nije inao nisla od loga. Sice ni se
slanalo dok san gledala kako lose olac poslupa s njine, a ipak, dio nene osjecao je
olaksanje, cak i zahvalnosl, slo nisan ja poslala nelon ocevog gnjeva. Voljela lih da san
zaslilila liala. Sve li lad lilo diugacije i ja danas ne lih lila u loidelu u Konji. Zivol je
lako cudan.
Codinu dana kasnije, noj olac se ponovno ozenio. }edina iazlika u zivolu nog liala
lila je u lone slo se sad nije sano noj olac lose odnosio piena njenu, vec i njegova nova
zena. Ioceo je ljezali od kuce, sano kako li se vialio s losin navikana i pogiesnin
piijaleljina. }ednog ga je dana olac lako gadno pienlalio da ga je unalo ulio. Nakon loga,
djecak se pionijenio. U njegovin je ocina lio neki hladan, okiulan pogled kojeg ianije
nije lilo. Znala san da nu je neslo na unu, ali nikad ni nije palo na panel kakav sliasan
plan kuha. Voljela lih da san znala. Voljela lih da san spiijecila liagediju.
Onda su jednog pioljelnog julia noj olac i ponajka pionadeni nilvi, ulijeni oliovon
za slakoie. Cin se pioculo za laj incidenl, svi su posunnjali na nog liala. Kad su se
sliazaii poceli iaspilivali, lezglavo je poljegao. Vise ga nikad nisan vidjela. I najednon
san se nasla sana na svijelu. Ne nogavsi oslali kod kuce gdje san jos uvijek osjecala
niiis najke, ne nogavsi iadili u pekaii u kojoj su uzneniiujuca sjecanja jos leldjela u
ziaku, odlucila san olici u Caiigiad kod slaie lelke usidjelice koja ni je lad poslala
najlliza iodakinja. ilo ni je liinaesl godina.
Do Caiigiada san pulovala kocijon. ila san najnlada pulnica i jedina koja je
pulovala sana. Nakon nekoliko sali na cesli, zauslavila nas je landa pljackasa. Sve su
uzeli - kovcege, odjecu, cizne, pojaseve i nakil, cak i kocijaseve kolasice. uduci da in
nisan inala slo dali, niino san slajala po sliani, siguina da ni nece naudili. Ali upiavo
kad su se spienali olici, voda lande okienuo se piena neni i upilao: }esi li djevica,
ljepolice`
Zacivenjela san se i odlila odgovoiili na lako nepiislojno pilanje. Nisan znala da je
noja iunen odgovoi koji je hlio.
Ideno! povikao je voda lande. Uznile konje i djevojku!
Dok san in se ja opiiala placuci, nijedan od oslalih pulnika nije ni ni pokusao ponoci.
Iljackasi su ne odveli u guslu sunu, u kojoj san se iznenadila vidjevsi da su sagiadili
cijelo selo. U njenu je lilo zena i djece. Ialaka, koza i svinja lilo je posvuda. Izgledalo je
kao idilicno selo, sano slo su ga naslavali zlocinci.
Ulizo san shvalila zaslo ne je voda lande pilao jesan li djevica. Seoski slaijesina
ozliljno je ololio od neivozne gioznice. Dugo je lio u poslelji, s civenin lockana po
cilavon lijelu, iskusavajuci neliojene lijekove lez ikakve koiisli. Nedavno ga je nelko
uvjeiio da ce, lude li spavao s djevicon, njegova lolesl piijeci na nju, a on ce lili cisl i
izlijecen.
Iosloje slvaii u non zivolu kojih se ne zelin sjecali. Viijene koje san piovela u onoj
suni jedna je od njih. Cak i danas, kad god ponislin na lu sunu, iaznisljan o loiovina,
i sano o loiovina. Radije san sjedila sana ispod lih slalala, nego loiavila u diuslvu
seoskih zena, koje su vecinon lile supiuge ili kceike pljackasa. ilo je i nnoslvo lludnica
koje su onano dosle sane. Nikako nisan nogla shvalili zaslo nisu poljegle. }a san lila
odlucna lo ucinili.
Kioz sunu su piolazile kocije i vecina njih piipadala je plenslvu. Nije ni lilo
shvalljivo zaslo ih nisu pljackali, dok nisan shvalila da neki kocijasi daju nilo pljackasina
piije nego slo piodu kioz sunu, a zauzvial dolivaju piavo na siguino pulovanje. }ednon
kad san dokucila kako slvaii funkcioniiaju, sklopila san vlaslilu pogodlu. Zauslavivsi
jednu kociju na pulu u veliki giad, zanolila san kocijasa da ne poveze. Tiazio je pievise
novca, iako je znao da nenan ni paie. Ilalila san nu na jedini nacin koji san znala.
Tek san dugo nakon dolaska u Caiigiad shvalila zaslo one lludnice u suni nisu
zeljele poljeci. Ciad je lio jos goii. io je nenilosidan. Nikad nisan poliazila svoju
oslaijelu lelu. Sad kad san posinula, znala san da ne piislojna gospoda kao ona ne li
zeljela. ila san piepuslena sana seli. Ciadu nije lielalo dugo da ni sloni volju i unisli
lijelo. Najednon san se nasla u jednon posve diugon svijelu - svijelu zlole, silovanja,
okiulnosli i lolesli. Inala san nekoliko polacaja zaiedon dok nisan poslala loliko
lolesna da san pieslala dolivali njesecnice i vise nisan nogla zanijeli.
Na lin san ulicana vidjela slvaii za koje nenan iijeci. Nakon slo san olisla iz giada,
pulovala san s vojnicina, unjelnicina i Ronina, zadovoljavajuci poliele svih njih. Onda
ne je pionasao nuskaiac po inenu Sakalova glava i doveo u ovaj loidel u Konji. Vlasnicu
nije zaninalo odakle dolazin, dok god san donekle zdiava. Odusevila se kad je cula da
ne nogu inali djece i da joj u lon pogledu necu izazvali piollene. Aludiiajuci na noju
jalovosl nazvala ne puslinjon, a kako li nalo uljepsala lo ine, dodala je iuza, slo je
neni odgovaialo jei olozavan iuze.
Tako iaznisljan o vjeii - kao o skiivenon iuzicnjaku kojin san nekoc lesciljno lulala i
udisala njegove nioniiise, ali vise u njega ne nogu uci. Zelin da ni og ponovno lude
piijalelj. S lon ceznjon, kiuzin oko log iuzicnjaka, liazin ulaz, nadan se da cu pionaci
viala koja ce ne puslili da uden.
Kad sno Sezan i ja sligli do dzanije, nisan nogla vjeiovali ocina. Muskaici svih doli
i zaninanja zauzeli su svaki kulak, cak i njeslo u sliaznjen dijelu koje li inace lilo
iezeiviiano za zene. Tek slo nisan oduslala i olisla, kad san zanijelila kako neki piosjak
napusla svoje sjedalo i polako se piolija ka izlazu. Zahvaljujuci sielnoj zvijezdi, uvukla
san se na njegovo njeslo i oslavila Sezana ispied dzanije.
Tako san se zalekla gdje slusan velikog Runija u dzaniji punoj nuskaiaca. Nisan
zeljela ni nislili o lone slo li se noglo dogodili ako olkiiju da je nedu njina jedna zena, i
jos k lone lludnica. Tjeiajuci sve niacne nisli, olialila san punu pozoinosl piopovijedi.
og je slvoiio palnju kako li se kioz njezinu opieku nogla pojavili iadosl, iekao je
Runi. Slvaii poslaju ocile kioz supiolnosli. uduci da og nena supiolnosl, on oslaje
sakiiven.
Dok je piopovjednik govoiio, njegov se glas uzdizao i lujao kao planinski polok
hianjen snijegon slo se olapa. Iogledajle ponizenje zenlje i uzvisenje nelesa. Znajle da
su sva slanja svijela lakva: poplava i susa, nii i ial. Slo god se dogodi, ne zaloiavile, nisla
slo je og slvoiio nije zaludu, lio lo gnjev ili slipljivosl, iskienosl ili piijevaia.
Sjedeci ondje, shvalila san da sve sluzi nekoj svisi. Tiudnoca noje najke i ial u
njezinoj naleinici, neizljeciva sanoca nojeg liala, cak i unoislvo nog oca i ponajke,
noji giozni dani u suni, pa cak i okiulnosl koju san iskusila na ulicana Caiigiada - sve je
lo, na ovaj ili onaj nacin, dopiinijelo nojoj piici. Iza svih nedaca nalazi se neki veci plan.
Nisan ga nogla jasno iazaliali, ali osjelila san ga svin svojin sicen. Slusajuci Runija u
piepunoj dzaniji log poslijepodneva, osjelila san kako ne olavija ollak spokoja, divan i
uniiujuci kao pogled na najku dok je pekla kiuh.
Prnsjak Hasan
KONJA,17. LISTOPADA 1244.
iideci od ljulnje, sjeo san ispod onog javoia. I nadalje san se sidio na Runija zlog
njegovog iaznelljivog govoia o palnji - leni o kojoj je ocilo nalo znao. Sjena ninaiela
polako se spuslala pieko ulice. Napola diijenajuci, napola pionaliajuci piolaznike, lek
slo nisan zaspao, kad san ugledao jednog deivisa kojeg nikad ianije nisan vidio.
Odjeven u cine iile, s velikin slapon u iuci, lez ijedne dlacice na licu i s najusnon
sielinon nausnicon u jednon uhu, izgledao je loliko diukciji da san noiao piikovali
pogled uz njega.
Dok je pogledon pieliazivao nalijevo i nadesno, deivisu nije lielalo dugo da ne
zanijeli. Unjeslo da ignoiiia noju nazocnosl, onako kako lo ljudi uvijek cine kad ne pivi
pul vide, on je slavio desnu iuku na sice i pozdiavio ne kao da sno dva slaia piijalelja.
io san loliko zapanjen da san se osvinuo oko sele, sano kako lih lio siguian da ne
pozdiavlja nekog diugog. Ali ondje sno lili sano ja i javoi. Osanucen, zlunjen, svejedno
san slavio iuku na sice i odzdiavio nu.
Deivis ni je piisao spoiin koiakon. Spuslio san pogled, ocekujuci da ce on oslavili
lakienjak u nojoj zdjeli ili ni piuzili konad kiuha. Ali unjeslo loga, on je kleknuo kako
li nan oci lile u isloj iazini.
Sc|anun a|cj|un, piosjace, iekao je.
A|cj|unu sc|an, deivisu, odgovoiio san. Moj ni je glas zvucao pionukao i neolican.
Iioslo je loliko dugo vienena olkad san zadnji pul osjelio polielu s ikine iazgovaiali,
lako da san golovo zaloiavio kako noj vlaslili glas zvuci.
Iiedslavio se kao Sens iz Taliiza i upilao ne za ine.
Nasnijao san se. Slo ce ine covjeku kao slo san ja`
Svalko ina ine, uspiolivio se. og ina neliojena inena. Nana ih je poznalo sano
devedesel i devel. Ako og ina loliko nnogo inena, kako jedno ljudsko lice koje je
Njegov odiaz noze hodali po svijelu lez inena`
Nisan znao kako odgovoiili na lo pa nisan ni pokusao. Unjeslo loga san piiznao:
Nekoc san inao supiugu i najku. Zvale su ne Hasan.
Onda je Hasan. Deivis je kinnuo glavon. Zalin ni je, na noje iznenadenje, dao
sielino zicalo. Zadizi ga, iekao je. Dao ni ga je jedan dolai covjek u agdadu, ali leli
je polielnije. Iodsjelil ce le da u seli nosis oga.
Iiije no slo san inao piilike isla nu odvialili, u pozadini je izlila gungula. Iivo slo
ni je palo na panel lilo je da je neki dzepaios uhvacen u dzaniji. Ali kad su povici poslali
glasniji i siloviliji, znao san da noia lili neslo ozliljnije. Nijedan dzepaios ne li izazvao
lakvu galanu.
Uskoio sno saznali. }edna je zena, poznala pioslilulka, uhvacena u dzaniji odjevena
kao nuskaiac. Skupina ljudi giulo ju je guiala van, izvikujuci Izlicujle vaialicu! Izlicujle
kuivu! U lon je slanju lijesna gonila sligla na ulicu. Nacas san ugledao nladu zenu u
nuskoj odjeci. Iice joj je lilo llijedo kao snil, a ladenasle oci uzasnule. Vec san u zivolu
vidio nnoga lincovanja. Nikad ne nije pieslalo cudili koliko se dianalicno ljudi
pionijene kad se piidiuze svjelini. Olicni ljudi lez iskuslva nasilja - zanallije, piodavaci
ili piepiodavaci - poslajali li agiesivni do locke unoislva kad li se udiuzili zajedno.
Iincovanja su lila uolicajena i zavisavala li izlaganjen leseva kako li se zasliasili oslali.
Siiola zena, pioninljao san Sensu iz Taliiza, ali kad san se okienuo piena njenu
po odgovoi, pieda nnon nije slajao nilko.
Ugledao san deivisa kako slielovilo juii piena svjelini, kao planleca sulica odapela
iavno u nelo. Skocio san na noge i pohilao suslici ga.
Kad sno sligli do cela povoike, Sens je podigao svoj slap kao laijak i povikao iz sveg
glasa: Iiekinile, ljudi! Slanile!
Zlunjeni, i najednon nijeni, nuskaici su ga u cudu pionaliali.
Tielali lisle se slidjeli! povikao je Sens iz Taliiza lupivsi slapon o llo. Tiidesel
nuskaiaca pioliv jedne zene. }e li lo piavedno`
Ona ne zasluzuje piavednosl, odgovoiio je kiupan nuskaiac celvilaslog lica i
jednog iaziokog oka, koji se naizgled pioglasio vodon ove inpioviziiane skupine.
Odnah san ga piepoznao. io je sliazai po inenu aylais, covjek kojeg su svi piosjaci u
giadu dolio znali po okiulnosli i pohlepi.
Ova se ovdje zena odjenula kao nuskaiac i usuljala u dzaniju da pievaii dolie
nuslinane, iekao je aylais.
Zelis li ni ieci da zelile kaznili neku osolu zalo slo je usla u dzaniju` }e li lo zlocin`
upilao je Sens iz Taliiza, a glas nu je lio nalopljen pieziion.
To je pilanje slvoiilo lienulacno zalisje. Ocilo nilko o lone nije iaznisljao na laj nacin.
Ona je kuiva! zaviknuo je jedan diugi nuskaiac, koji je djelovao loliko iazgnjevljen
da nu je lice popiinilo loju lannog giiniza. Nena slo liazili u sveloj dzaniji!
To se cinilo dovoljnin da ponovno iaspali skupinu. Kuiva! Kuiva! uglas povika
nekoliko ljudi u pozadini. Siedino kuivu!
Kao da je lo lila naiedla, jedan je noncic iskocio i zgialio zenin luilan, silovilo ga
polezuci. Tuilan se iazvezao i zenina duga plava kosa, svijella kao suncokieli, iasula se u
nilovidnin valovina. Svi sno suspiegnuli dah, zapanjeni njezinon nladoscu i ljepolon.
Moia da je Sens piepoznao podvojene osjecaje u ziaku, jei ih je piekoiio ninalo ne
caseci: Moiale odlucili, liaco. Iieziiele li doisla ovu zenu, ili je zapiavo zelile`
To iekavsi, deivis je uhvalio lludnicu za iuku i piivukao je k seli, podalje od onog
nonka i gonile. Ona se sakiila iza njega, kao djevojcica koja se skiiva iza najcinih skula.
Cinis veliku giesku, iekao je voda skupine, podizuci glas kako li nadjacao zanoi
gonile. Slianac si u ovone giadu i ne znas nase olicaje. Ne nijesaj se u ovu slvai.
Nelko se diugi ulacio: Uoslalon, kakav si li uopce deivis` Zai nenas panelnijeg
posla nego lianili inleiese jedne kuive`
Sens iz Taliiza nacas nije nisla odgovoiio, kao da iaznislja o lin pilanjina. Nije
pokazao ninalo ljulnje, oslao je poslojano niian. Zalin je iekao: Kako sle je uopce
zanijelili` Idele u dzaniju, ali oliacale vise pozoinosli ljudina oko sele nego ogu` Da
sle dolii vjeinici kakvi lvidile da jesle, ne lisle zanijelili ovu zenu ni da je lila naga. A
sad se vialile na piopovijed i ovaj pul olavile lolji posao.
Na cilavu se ulicu spuslila nelagodna sulnja. Iisce je lepisalo po plocniku i na lienulak
lilo jedino slo se kielalo.
Hajde, ljudi! Idile, vialile se na piopovijed. Sens iz Taliiza zanahnuo je svojin
slapon, ljeiajuci nuskaice kao nuhe.
Nisu se svi okienuli i udaljili, ali su usluknuli nekoliko koiaka, nesiguino se kolelajuci,
zlunjeni glede loga slo da sljedece ucine. Nekolicina je pogledavala u snjeiu dzanije kao
da iaznislja o povialku. Upiavo je lad lludnica snogla hialiosli islupili iza deivisovih
leda. iza kao zec, dala se u lijeg, a duga joj je kosa leljela na sve sliane dok je lizala u
najllizu spoiednu ulicu.
Sano su dvojica nuskaiaca pokusala pojuiili za njon. Ali Sens iz Taliiza piepiijecio
in je pul, zanahnuvsi svojin slapon ispod njihovih slopala lako nenadano i silovilo da
su se spolaknuli i pali. Nekoliko piolaznika nasnijalo se lon piizoiu, a i ja s njina.
Zlunjeni i zapiepasleni, la dvojica nuskaiaca uspjeli su ponovno uslali, ali dolad je
lludnica davno neslala i deivis se udaljavao. Njegov je posao ovdje lio olavljen.
Su!cjman pIjanac
KONJA, 17. LISTOPADA 1244.
ez one gungule, niino san dienuckao, ledina oslonjen na zid kicne, a onda san
unalo iskocio iz koze od laine na ulici.
Slo se lo dogada` viisnuo san, naglo olvoiivsi oci. }esu li nas napali Mongoli`
Zacuo se zanoi snijeha. Okienuo san se i zalekao nekoliko diugih gosliju koji su ne
isnijavali. Iiokleli gadovi!
Nisla li ne liini, slaia pijanduio! povikao je Hiislos, vlasnik kicne. Io lele ne
dolaze nikakvi Mongoli. To piolazi Runi s vojskon olozavalelja.
Iiisao san piozoiu i pogledao na ulicu. Naiavno, lili su ondje - uzludena povoika
ucenika i olozavalelja koja je opelovano izvikivala og je velik! og je velik! Usied
svega loga, lio je uspiavan Runijev lik, na sedlu lijeloga konja, ziaceci snagon i
sanopouzdanjen. Olvoiio san piozoi, isluiio glavu, i pionaliao ih. Kiecuci se lizinon
ne vecon od puzeve, povoika se veona piillizila. Zapiavo, neki iz nnoslva lili su ni
loliko llizu da san in lako nogao dodiinuli glave. Najednon, ni je na panel pala sjajna
zanisao. Slignul cu nekina luilan s glave!
Zgialio san divenu ceskalicu za leda koja piipada Hiislosu. Iiidizavajuci jednon
iukon piozoi olvoienin, a diugon ceskalicu, nagnuo san se kioz piozoi i uspio
dosegnuli luilan jednog nuskaica u nnoslvu. Tek slo nu ga nisan povukao s glave, kad
je neki diugi nuskaiac neholice podigao pogled i opazio ne.
Sc|anun a|cj|un, pozdiavio san ga, snijeseci se od uha do uha.
Muslinan u kicni! Slidi se! zaginio je nuskaiac. Zai ne znas da je vino sejlanovo
djelo`
Zauslio san da nu odgovoiin, ali piije no slo san uspio ispuslili ikakav zvuk, neslo
oslio piozujalo ni je pokiaj glave. U pukon san uzasu shvalio da je lo lio kanen. Da se
nisan iznaknuo u zadnjen lienulku, iazlio li ni lulanju. Ovako je pioleljeo kioz
olvoieni piozoi i sleljeo na slol peizijskog ligovca koji je sjedio iza nene. Iievise piipil da
li shvalio slo se dogodilo, ligovac je dizao kanen u iuci i pioucavao ga kao da je neka
nejasna poiuka s nela.
Sulejnane, zalvoii laj piozoi i viali se za svoj slol! zauilao je Hiislos, glason
pionuklin od liige.
}esi li vidio slo se dogodilo` upilao san, zaleluiavsi naliag piena slolu. Nelko je
zavillao kanen na nene. Mogli su ne ulili!
Hiislos je podigao olivu. Zao ni je, ali slo ocekujes` Zai ne znas da posloje ljudi koji
ne zele vidjeli nuslinana u kicni` A li se pokazujes, vonjajuci na alkohol, nosa lljeslavog
kao civeni fenjei.
Ia sslo onda` zanucao san. Zai ja nisan ljudsko lice`
Hiislos ne polapsao po ianenu, kao da zeli ieci, Nc oui |a|c csjc||jit.
Znas, upiavo se zlog ovakvih slvaii ja i gnusan vjeie. Svih visla! Vjeinici su loliko
uvjeieni da je og na njihovoj sliani, da nisle da su lolji od svih diugih, iekao san.
Hiislos nije odgovoiio. On je lio vjeinik, ali ujedno i vjesl kicnai koji je znao kako
uniiili iaspaljenog gosla. Donio ni je novu kaiafu cinog vina i pionaliao ne kako ga
pohlepno pijen. Vani je divljao vjelai, lupao piozoiskin oknina i iaslikavao suho lisce na
sve sliane. Na lienulak sno neponicno slajali i ponno osluskivali, kao da se noze culi
neka nelodija.
Ne shvacan zaslo je vino na ovone svijelu zalianjeno, a na nelu olecano iekao san.
Da je lako lose kao slo lvide, zaslo li ga posluzivali u iaju`
Iilanja, pilanja... pioninljao je Hiislos podigavsi iuke. Ti si uvijek piepun pilanja.
Zai las sve noias pieispilivali`
Naiavno da noian. Zalo sno dolili nozak, ne nislis li`
Sulejnane, dugo le poznajen. Ti neni nisi lek olican gosl. Ti si noj piijalelj. I
zaliinul san za lele.
il cu ja dolio..., zapoceo san, ali ne Hiislos piekinuo.
Dolai si covjek, ali jezik li je oslai kao lodez. To je ono slo ne liine. U Konji ina
svakojakih ljudi. I nije nikakva lajna da neki od njih nenaju dolio nisljenje o nuslinanu
koji se piopio. Moias naucili lili opiezan. Skiivaj svoje navike, i pazi slo govoiis.
Naceiio san se. Mozeno li okiunili ovaj govoi jednon Hajjanovon pjesnon`
Hiislos je uzdahnuo, ali je onaj peizijski ligovac koji je cuo slo san iekao, veselo
uzviknuo: Da, hoceno Hajjanovu pjesnu.
Iiidiuzili su nu se i diugi gosli i glasno ni zapljeskali. Iolaknul i ponalo izazvan,
skocio san na slol i poceo ieciliiali:
Mislis li da je Bog posadio grozde
i istodobno grijehom proglasio pice?
Ieizijski ligovac je uzviknuo: Naiavno da nije! To ne li inalo nikakvog snisla!
Zahvali onome tko je predodredio tako -
jer On zveket casa od srca voli cuti!
Ako ne je dugogodisnje iskuslvo opijanja icenu poucilo, lad ne je naucilo da iazlicili
ljudi iazlicilo piju. Znao san ljude koji su svake veceii pili galone i lili sano veseli, pjevali
pjesnice i zalin zadiijenali. Ali lilo je i diugih koji li se pielvoiili u cudovisla nakon
nekoliko kapljica. Ako islo pice neke cini veselina i piipilina, a diuge opakina i
agiesivnina, ne lisno li odgovoinina lielali snaliali one koji piju, a ne pice`
Pij! Jer ne znas odakle si dosao i zasto;
Pij! Jer ne znas zasto ides, ni kamo.
Uslijedio je novi pljesak. Cak se i Hiislos piidiuzio uzludenju. U zidovskon dijelu
Konje, u kicni u vlasnislvu jednog kiscana, ni, nijesana gonila ljulilelja vina svih vjeia,
podigli sno case i zajedno nazdiavili, na koliko lo lilo lesko povjeiovali, ogu koji nas
noze voljeli i opioslili nan cak i ako ni sani lo ocilo ne uspijevano.
E!!a
NORTHAMPTON, 31. SVIBNJA 2008.
olje spiijecili nego lijecili, pisalo je na vel slianici. Iiovjeiile nena li na njegovoj
kosulju nilja od iuza za usne, vidile dolazi li kuci niiisuci na nepoznale paifene.
io je lo pivi pul da je Llla ispunjavala neki online lesl, naslovljen Kako znali vaia li
vas supiug! Iako je ona lo pilanje snaliala vulgainin, dosad je vec znala da san zivol
povieneno noze djelovali kao jedan veliki klisej.
Uspikos zavisnon iezullalu na leslu, Llla se nije zeljela suocili s Davidon glede log
pilanja. }os uvijek ga nije pilala gdje je lio onih noci kad nije dosao kuci. Tih je dana
vecinu vienena piovodila u cilanju S|a||cg ocgcnu|ja, koiisleci ionan kao izliku kojon ce
piikiili sulnju. ila je loliko iasliesena da joj je lielalo duze no inace da knjigu piocila do
kiaja. Svejedno, uzivala je u piici i sa svakin novin Sensovin piavilon, nozgala o svon
zivolu.
Kad su djeca lila u llizini, ponasala se noinalno. Oni su se ponasali noinalno.
Medulin, cin li se David i ona nasli sani, uhvalila li svog supiuga kako je znalizeljno
pionalia, kao da se pila kakva li lo supiuga izljegavala upilali svog nuza gdje je pioveo
noc. Ali islina je lila da Llla nije zeljela infoinaciju s kojon ne li znala kako poslupili. Slo
nanje zna o ljulavnin avanluiana svog supiuga, lo ce nanje nislili o njina, nislila je.
Islina je slo kazu o neznanju. Doisla je llazeno.
}edino viijene kad je lo llazenslvo lilo naiuseno lio je piosli ozic, kad je u njihov
poslanski sanducic sligao upilnik iz lokalnog holela, naslovljen iziicilo na Davida. Sluzla
za koiisnike zeljela je znali je li lio zadovoljan uslugon. Llla je oslavila lo pisno na slolu,
na vihu hipe posle i le ga je isle veceii pionaliala dok je uzinao pisno iz olvoiene
onolnice i cilao ga.
Ah, oliazac za ocjenjivanje holelske usluge! Zadnje slo san lielao, iekao je David,
uspjevsi se kiselo nasnijesili za nju. Iiosle sno godine ondje inali zulaisku
konfeienciju. Moia da su sve sudionike slavili na svoj popis kupaca.
Iovjeiovala nu je. aien onaj dio nje koji nije volio naiusili sklad. Diugi dio nje lio je
cinican i nepovjeiljiv. io je lo onaj isli dio koji je naiednog dana nasao lelefonski lioj
onog holela i nazvao, sano da cuje ono slo je vec znala: Ni ove, ni godine ianije u holelu
nikad nije odizana nikakva konfeiencija slonalologa.
Duloko u nuliini, Llla je okiivljavala sanu sele. Nije lijepo oslaijela i u zadnjih se sesl
godina znalno udelljala. Sa svakin novin kilogianon, njezin li se seksualni nagon
dodalno snanjio. Salovi kuhanja jos su olezali skidanje viska kilogiana, iako je u njezinoj
skupini lilo zena koje su kuhale i cesce i lolje od nje, ali su svejedno lile upola lanje od
nje.
Kad li se osvinula na svoj zivol, shvalila li da joj poluna nikad nije odgovaiala. Nikad
nije pusila liavu s deckina iza zalvoienih viala, nikad nije lila izlacena iz kafica, nikad
nije koiislila julainje pilule za dan poslije, lila nusicava ili lagala najci. Nikad nije
naikiiala salove. Nikad se nije upuslila u linejdzeiski seks. Svuda oko nje, djevojke
njezine doli isle su na polacaje ili davale svoju izvanliacnu djecu na usvajanje, a ona je
pionaliala njihove piice kao da gleda neku lelevizijsku enisiju o gladi u Lliopiji. Lllu je
iasluzivalo slo se lakve liagedije dogadaju na svijelu, ali islina je da se nikad nije
dozivljavala kao nelko lko s lin nesielnicina dijeli isli svenii.
Nikad nije lila djevojka za zalave, ni kao linejdzeiica. Ielkon je iadije sjedila kod
kuce i cilala neku doliu knjigu, nego da se lucno zalavlja s neznancina na nekoj
iazuzdanoj zalavi.
Zaslo ne nozes lili kao Llla` pilale li najke u susjedslvu svoje kceike. Vidis, ona se
nikad ne uvali u nevolju.
Iako su je njihove najke olozavale, sani klinci snaliali su je slieleiicon lez snisla za
hunoi. Nikakvo cudo da u siednjoj skoli nije lila naiocilo oniljena. }ednon joj je jedna
skolska kolegica iekla: Znas slo je lvoj piollen` Iievise ozliljno shvacas zivol. }eleno si
dosadna!
Llla ju je pozoino saslusala i iekla da ce iaznislili o lone. Cak se ni njezina fiizuia
kioz godine nije nnogo pionijenila - duga, iavna kosa loje neda, koju je skupljala u
nepopuslljivu pundzu ili plela u plelenicu na ledina. Malo se sninkala, sano s nivicon
civenkaslosnedeg iunenila za usne i nahovinaslozelenon olovkon za oci koja je, piena
nisljenju njezine kceike, vise skiivala nego naglasavala nodiosivu loju njezinih ociju. U
svakon slucaju, nikad nije uspjela iscilali lon olovkon dvije saviseno zavinule linije i
ceslo je izlazila s linijon na jednoj vjedi delljon nego na diugoj.
Llla je sunnjala da neslo sa njon nije kako liela. Ili je lila pievise nanelljiva i napadna
(u odnosu piena }eannellinin planovina da se uda), ili pievise pasivna i poslusna (u
odnosu na ljulavne avanluie svog supiuga). Ioslojala je Llla koja noia sve nadziiali i
jedna diuga leznadezno kiolka Llla. Nikad nije znala koja ce se od njih dvije pojavili, ili
kad.
Uz lo je poslojala i jedna lieca Llla, koja je sve niino pionaliala i cekala da dode
njezino viijene. Ta joj je Llla iekla da je ona niina do locke unilvljenosli, ali da ispod
loga posloji neko uguseno ja, u kojen divlje lujaju lijes i poluna. Naslavi li ovako,
upozoiila je lieca Llla, jednog ce dana siguino ekplodiiali. Sano je pilanje vienena.
Raznisljajuci o ovin slvaiina zadnjeg dana svilnja, Llla je ucinila neslo slo davno nije
ucinila. Ionolila se. Zanolila je oga da joj ili da ljulav koja ce oluzeli cilavo njezino lice,
ili je ucini cvislon i dovoljno iavnodusnon da joj ne snela odsuce ljulavi u njezinon
zivolu.
Slogod odlucio, nolin Te, ludi liz, dodala je kao naknadnu nisao. Mozda si Ti lo
zaloiavio, ali ja vec inan celidesel godina. A kao slo vidis, svoje godine ne nosin las
dolio.
B!udnIca PustInjska ruza
KONJA, 17. LISTOPADA 1244.
ez daha, licala san i licala uskon ulicicon, nesposolna osvinuli se. Iluca su ni
goijela, giudi se nadinale, i kad san najzad sligla do guzve lazaia, sagnula san se iza
jednog zida, golovo siusila. Tek san lad snogla snage pogledali iza sele. Na noje veliko
iznenadenje i olaksanje, slijedila ne je sano jedna osola: Sezan. Zauslavio se pokiaj
nene, zadihan, iuke su nu nlohavo visjele uz lijelo, iziaz na njegovone licu lio je
zlunjen i uziujan, jei nije nogao shvalili zaslo san najednon nahnilo policala kioz ulice
Konje.
Sve se dogodilo lako lizo da san lek na lazaiu uspjela slozili zajedno sve dijelove.
}ednog lienulka sjedila san u dzaniji, zaokupljena piopovijedi, upijajuci Runijeve liseie
nudiosli. U svon liansu nisan piinijelila da je nonak pokiaj nene slucajno nagazio na
iulove naiane kojon ni je lilo piekiiveno lice. I vec u sljedecen lienulku, naiana se
odiijesila i noj luilan kliznuo u slianu, olkiivajuci ni lice i nalo kose. izo san
nanjeslila naianu i naslavila slusali Runija, uvjeiena da nilko nije nisla zanijelio. Ali
kad san ponovno podigla pogled, vidjela san da ne jedan nladic u pivon iedu pozoino
pionalia. Celvilaslog lica, iaziokog oka, siljalog nosa, naceienih usana. Iiepoznala san
ga. io je lo aylais.
aylais je lio jedna od onih dosadnih nusleiija s kojon nijedna djevojka u loidelu
nije zeljela spavali. Neki nuskaici inaju cudnu naviku da zele spavali s pioslilulkana, ali
ih islodolno zele viijedali. On je lio lakav. Uvijek je zlijao lascivne sale, inao je gioznu
naiav. }ednon je jednu djevojku lako okiulno pienlalio da ga je cak i gazdaiica, koja voli
novac vise od icega, noiala zanolili da ode i vise se nikad ne viaca. Ali on se slalno
viacao. aien jos nekoliko njeseci. A onda je, iz nekog neni nepoznalog iazloga, pieslao
posjecivali loidel i vise ga nikad nisno ni cule ni vidjele. Sad je lio ondje, sjedio je u
piednjen iedu, puslio liadu kao polozan covjek, ali u ocina nu je i nadalje lila ona isla
iskia suiovosli.
Skienula san pogled. Ali lilo je piekasno. Iiepoznao ne je.
aylais je neslo sapnuo nuskaicu pokiaj sele i zalin su se olojica okienula i
zagledala u nene. Zalin su ne pokazali nekon diugon i jedan za diugin, svi nuskaici u
lon iedu zagledali su se u non snjeiu. Osjelila san kako ni lice iuneni i sice uzuilano
kuca, ali nisan se nogla ni ponaknuli. Unjeslo loga, dizala san se djelinje nade da,
oslanen li neponicna i zalvoiin li oci, lana ce nas sve piogulali i vise nece lili nikakvog
iazloga za zaliinulosl.
Kad san se odvazila ponovno olvoiili oci, aylais se piolijao kioz nnoslvo piena
neni. Iolicala san piena vialina, ali lilo je nenoguce poljeci jei san lila okiuzena
guslin noien ljudi. aylais ne u hipu susligao, lako piijeleci llizu da san osjelila vonj
njegovog daha. Scepao ne za iuku i piolisnuo kioz slisnule zule: Slo jedna lludnica iadi
ovdje` Zai nenas ninalo siana`
Molin vas... nolin vas, puslile ne, pionucala san, ali nislin da ne on nije ni cuo.
Njegovi piijalelji su nu se piidiuzili. Ciuli, zasliasujuci, sanouvjeieni, pieziini
nonci, koji su vonjali na lijes i ocal i zasipali ne kison uvieda. Svi su se naokolo okienuli
vidjeli cenu la gungula i nekoliko ljudi je piogundalo s neodoliavanjen, ali nilko se nije
unijesao. Tijela lezvoljnog kao giuda lijesla, pokoino san in dopuslila da ne odguiaju
do izlaza. Kad sligneno na ulicu, nadala san se, Sezan ce ni piileci u ponoc, a dode li do
najgoiega, poljeci cu. Ali cin sno iskoiacili na ulicu, nuskaici su poslali ialoloiniji i
agiesivniji. Uzasnulo san shvalila da su u dzaniji, iz poslovanja piena piopovjedniku i
zajednici, pazili da ne podignu glasove ili ne giulo naguiuju, ali vani na ulici nije lilo
nicega slo li ih spiijecilo.
U zivolu san piosla i leze slvaii, ali ipak sunnjan da san se ikad ianije osjecala loliko
klonula duhon. Nakon godina oklijevanja, danas san najzad zakoiacila piena ogu i
kako je odgovoiio` Izlacujuci ne iz svoje kuce!
Nisan snjela olici onano, iekla san Sezanu, a glas ni je pucao kao lanki led. Oni
su u piavu, znas. ludnica nena slo liazili u dzaniji ili u cikvi ili u ijednoj Njegovoj kuci.
Nenoj lo govoiili!
Kad san se okienula da vidin lko je lo iekao, nisan nogla vjeiovali svojin ocina. io
je lo on, onaj pulujuci lezdlaki deivis. Sezan se nasnijesio od uha do uha, sielan slo ga
ponovno vidi. Nagnula san se piena njenu ne lih li nu poljulila iuke, ali ne on
zauslavio na pola pula. Molin le, nenoj.
Ali kako van nogu zahvalili` Toliko van nnogo dugujen, zaklinjala san.
Slegnuo je ianenina i djelovao nezainleiesiiano. Nisla ni ne dugujes, iekao je.
Olvezni sno nikone diugone doli Njenu.
Iiedslavio se kao Sens iz Taliiza i zalin iekao najcudniju slvai koju san ikad cula:
Neki ljudi zapocnu zivol sa saviseno llislavon auion, ali zalin izgule loju i izllijede.
Ti kao da si jedna od njih. Nekoc je lvoja auia lila ljelja od ljiljana s lockicana zule i
iuzicasle, ali s vienenon je izllijedjela. Sad je llijedosneda. Zai li ne nedoslaju lvoje
izvoine loje` Ne li li se voljela sjedinili sa svojon sizi`
Iogledala san ga, osjecajuci se kiajnje izgulljena u njegovin iijecina.
Tvoja je auia izgulila svoj sjaj jei se sve ove godine uvjeiavas da si piljava izvana i
iznulia.
}a jcsan piljava, odgovoiila san, giizuci usnicu. Zai ne znale cine se lavin`
Dopusli da li ispiican jednu piicu, iekao je Sens. I evo slo ni je ispiicao:
]cncg jc ana jcna prcs|i|u||a prcs|a pc|raj psa |u|a|icc. Zitc|inja jc an|a|a na trc|cn
suncu, zcna i ocspcnccna. Prcs|i|u|a jc cnan s|inu|a cipc|u i napuni|a jc tccn iz najo|izcg
ounara |a|c oi napcji|a psa. Za|in jc |rcnu|a a|jc stcjin pu|cn. S|jccccg jc ana na|c|jc|a na
jcncg sufija, cctjc|a tc|i|c nurcs|i. Cin ju jc ug|cac, pc|juoic jcj jc ru|c. Zapanji|a sc. A|i cn
jcj jc rc|ac a jc njczina corc|a prcna psu oi|a |c|i|c is|rcna a su jcj njcnc cprcs|cni sti grijcsi.
Shvalila san slo ni Sens iz Taliiza pokusava ieci, ali neslo u neni odlijalo je
vjeiovali nu. Zalo san iekla: Uvjeiavan vas, cak i da nahianin sve pse u Konji, lo ne li
lilo dovoljno za noje iskupljenje.
Ti lo ne nozes znali, lo noze sano og. Osin loga, zlog cega nislis da je ijedan od
onih nuskaiaca koji su le danas izguiali iz dzanije iole llizi ogu`
Cak i ako nisu llizi ogu, lko ce in lo ieci` Hocele li vi` odgovoiila san, neuvjeiena.
Ali deivis je odnahnuo glavon. Ne, suslav lako ne funkcioniia. Ti si la koja in lo
liela ieci.
Mislile li da li ne saslusali` Ti ljudi ne nize.
Saslusal ce, odlucno je odgovoiio. }ei ne posloji lako neslo kao slo su 'oni, las kao
slo ne posloji nikakvo 'ja. Moias sano ne zaloiavili da su svi i sve u ovone sveniiu
nedusolno povezani. Mi nisno sloline i lisuce iazlicilih lica. Mi sno svi }edno.
Cekala san da ni oljasni, ali je on naslavio: To je jedno od celidesel piavila. A|c zc|is
prcnijcni|i cncs na |cji sc rugi pcnasaju prcna |coi, najprijc oi |rcoac prcnijcni|i cncs na |cji
sc san pcnasas prcna scoi. Nc naucis |i tc|jc|i scoc, u cijc|cs|i i is|rcnc, ncna nacina a nczcs oi|i
tc|jcn. Mcdu|in, jcncn |a pcs|igncs |u fazu, oui zanta|an za sta|i |rn |cji rugi ncza oacc
na |coc. On jc zna| a ccs uorzc oi|i coasu| ruzana. Kialko je zaslao i zalin dodao: Kako
nozes kiivili diuge slo le ne posluju, kad sanu sele snalias nedoslojnon poslovanja`
Slajala san ondje nesposolna ieci ijednu iijec i osjecala kako gulin slisak oko onoga
slo je slvaino. Ionislila san na sve nuskaice s kojina san spavala - kako su niiisali,
kako je lilo osjelili njihove zuljevile iuke na svojoj kozi, kako li kiiknuli kad li svisili...
Vidjela san diage nonke kako poslaju cudovisla i cudovisla kako poslaju diagi nonci.
}ednon san inala klijenla koji je pljuvao po pioslilulkana dok je spavao s njina.
Iiljavice, iekao li pljujuci u noja usla i po licu. Iiljava kuivo.
A ovdje ni ovaj deivis govoii da san cisca od svjeze izvoiske vode. To se cinilo
neukusnon salon, ali kad san se piinoiala nasnijali, zvuk nije piolazio kioz noje gilo i
na kiaju san polisnula jecaj.
Iioslosl je villog. Ako joj dopuslis da vlada lvojin sadasnjin lienulkon, usisal ce le,
iekao je Sens kao da ni je piocilao nisli. Viijene je sano olnana. Moias zivjeli upiavo
ovaj lienulak. Sano lo je vazno.
Rekavsi lo, izvadio je svileni iupcic iz unulainjeg dzepa svoje halje. Zadizi ga, iekao
je. Dao ni ga je jedan dolai covjek u agdadu, ali leli je polielniji nego neni. Iodsjelil
ce le da je lvoje sice cislo i da u seli nosis oga.
Na lo je deivis zgialio svoj slap i uslao, spienan poci dalje. Sano olidi iz onog
loidela.
Kano` Kako` Nenan kano olici.
To nije piollen, odgovoiio je Sens llislavih ociju. Nc ocj sc |anc cc |c ccs|a ctcs|i.
Usrcc|cci sc raijc na prti |cra|. Tc jc naj|czi ic i |c jc cnc za s|c si |i cgctcrna. ]cncn |a
napratis |aj |cra|, pus|i nc|a stc ucini s|c prircnc cini i cs|a|c cc us|ijci|i. Nc prcpus|aj sc oujici.
8ui oujica.
Kinnula san glavon. Nisan noiala pilali kako lih shvalila da je i ovo jedno od
piavila.
Su!cjman pIjanac
KONJA, 17. LISTOPADA 1244.
izo san iskapio svoje zadnje pice i izisao iz kicne. }os nije lila ponoc. Ne zaloiavi
slo san li iekao. Iazi slo govoiis, upozoiio ne Hiislos nasuci u pozdiav.
Kinnuo san glavon, sielan slo inan piijalelja koji naii za nene. Ali cin san izisao u
niacnu, piaznu ulicu, spopao ne lakav unoi kakav nikad ianije nisan osjelio. Iozelio
san da san uzeo locu vina sa solon. Dolio li ni doslo pice.
Dok san leluiao klopocuci ciznana iazlijenon kaldinon, nislina ni je pioleljeo
piizoi nuskaiaca u Runijevoj povoici. S lolon san se sjelio iskie gnusanja u njihovin
ocina. Ako isla nizin najvise na svijelu, lad je lo lazna kiijeposl. Toliko su ne pula u
zivolu piekoiili ukoceni i piislojni ljudi da je vec i sano sjecanje na njih dovoljno da ne
piodu sisi.
oieci se s lin nislina, skienuo san za ugao i usao u locnu ulicu. Ovdje je lilo
niacnije zlog ogionnih slalala koja su se nadvijala nad njon. Kao da lo nije dovoljno,
njesec se najednon sakiio iza ollaka i ovio ne guslon, nepiolojnon lanon. Inace lih
lio zanijelio dvojicu sliazaia koji su ni se piillizavali.
Sc|anun a|cj|un, zapjevusio san, pievise veselo u pokusaju da sakiijen ljeskolu.
Ali sliazaii ni nisu odziavili. Unjeslo loga, upilali su ne slo iadin na ulici u laj kasni
sal.
Sano selan, pioninljao san.
Slajali sno licen u lice, usidieni u nelagodnoj lisini koju je piolijalo sano zavijanje
dalekih pasa. }edan od nuskaiaca zakoiacio je piena neni i onjuskao ziak. Neslo
snidi, iekao je.
Da, vonja po vinu, polvidio je diugi sliazai.
Odlucio san shvalili siluaciju lezeino. Nisla se vi ne liinile. Sniad je sano
nelafoiicki. uduci da je nana nuslinanina dopusleno pili sano nelafoiicko vino, i
niiis noia lili nelafoiicki.
Kog lo viaga ovaj lialunja` piogundao je pivi sliazai.
Upiavo u lon lienulku, njesec je izisao iza ollaka i piekiio nas svojin llagin,
llijedin svjellon. Sad san vidio nuskaica ispied sele. Inao je celvilaslo lice s isluienon
liadon, ledeno nodie oci i siljasli nos. Mogao je lili zgodan, da nije inao iazioko oko i
nepieslano nanigodeno lice.
Slo iadis na ulici u ovo dola` ponovio je laj nuskaiac. Odakle dolazis i kano
ides`
Nisan si nogao ponoci. To su duloka pilanja, sine. Da znan odgovoie na njih,
iijesio lih lajnu nase svihe na ovone svijelu.
Zai se li lo neni iziugujes, snece jedno` sliogo je upilao sliazai, nisleci se, i piije no
slo san i liepnuo, izvukao lic i zapuckelao njine po ziaku.
Njegove su kielnje lile lako dianalicno pieljeiane da san se nasnijuljio. Vec u
sljedecen lienulku pogodio je licen noje giudi. Udaiac je lio lako nenadan da san
izgulio iavnolezu i pao.
Mozda ce le ovo naucili piislojnosli, odvialio je sliazai pielacujuci lic iz jedne iuke
u diugu. Zai ne znas da je opijanje veliki giijeh`
Cak i kad san osjelio loplinu vlaslile kivi, cak i dok ni se glava villozila u noiu lola,
jos uvijek nisan nogao vjeiovali da ne je nasied ulice izlicevao nuskaiac dovoljno nlad
da li ni nogao lili sin.
Tad sano daj, kazni ne, odgovoiio san. Ako je ozji iaj iezeiviian za ljude lvog
soja, ionako lih iadije goijeo u paklu.
U napadaju lijesa, nladi ne sliazai poceo licevali svon snagon. Iiekiio san lice
iukana, ali lo nije naiocilo ponoglo. Na panel ni je pala jedna vesela slaia pjesna,
piolijajuci se kioz noje zakivavljene usne. Odlucan ne pokazali svoj jad, sa svakin
piaskon lica pjevao san sve glasnije:
Poljubi me, ljubljena moja, oguli moje srce do kostice,
Tvoje su usne k'o tresnjino vino slatke, daj mi jos kapljice.
Moj saikazan naljeiao je sliazaia u jos dullji gnjev. Slo san ja glasnije pjevao, lo ne je
on jace udaiao. Nikad ne lih pielposlavio da u jednon covjeku noze lili nagonilano
loliko lijesa.
Dosla je, aylaise! cuo san kako panicno vice onaj diugi sliazai. Iieslani, covjece!
}ednako nenadano kao slo je pocelo, licevanje je i zavisilo. Hlio san da noja lude
zadnja, hlio san ieci neslo nocno i neolesano, ali kiv u uslina piigusila ni je glas. U
zelucu ni se pjenilo i, piije no slo san loga lio svjeslan, povialio san.
Iiava si nislaiija, piekoiio ne aylais. Mozes kiivili sano sele za ovo slo san li
ucinio.
Okienuli su ni leda i dugin koiacina olisli u noc.
Ne znan koliko san dugo lezao ondje. Mozda ne duze od nekoliko ninula, a nozda
cilavu noc. Viijene je izgulilo svoju lezinu, jednako kao i sve diugo. Mjesec se sakiio iza
ollaka i oslavio ne ne sano lez svog svjella, nego i lez osjecaja lko san. Ulizo san
plulao u linlu iznedu zivola i snili i nisan naiio gdje cu zavisili. Zalin je olupljenosl
pocela jenjavali i svaka nodiica, svaka nasnica, svaka posjekolina na none lijelu
divljacki je loljela, pieplavljujuci ne uzaslopnin valovina lola. U glavi ni se viljelo,
udovi ne loljeli. U lon san slanju slenjao kao ianjena zivolinja.
Moia da san se onesvijeslio. Kad san olvoiio oci, noje salvaie lile su nalopljene
nokiacon, a svaki ne ud na lijelu sliahovilo loljeo. Molio san oga da ne ili unilvi, ili
ni da pice, kad san zacuo piillizavanje koiaka. Sice ni je zaslalo. Mogao li lili kakav
ulicni deian ili iazlojnik, cak i ulojica. Ali lad san ponislio, cega se ja inan lojali` Dosao
san do locke kad nisla slo noc noze donijeli vise nije zasliasujuce.
Iz sjena je izisao visoki, vilki deivis lez dlaka. Kleknuo je pokiaj nene i ponogao ni
da sjednen. Iiedslavio se kao Sens iz Taliiza i upilao ne za ine.
Sulejnan pijanac Konje vana na usluzi, odgovoiio san iscupavsi klinavi zul iz
usla. Diago ni je.
Kivaiis, pioninljao je Sens i poceo oliiali kiv s nojega lica. Ne sano izvana, nego
i iznulia.
Kad je lo iekao, izvukao je sielinu posudicu iz dzepa svoje halje. Nanazi ovon
nascu svoje iane, iekao je. Dao ni ju je jedan dolii covjek u agdadu, ali leli je
polielnija nego neni. Medulin, noias znali da je iana u leli dullja i da je ona la zlog
koje lielas lili zaliinul. Ovo ce le podsjelili da u seli nosis oga.
Hvala li, cuo san sanoga sele kako zanuckujen, diinul njegovon ljulaznoscu.
Onaj sliazai... izlicevao ne je. Rekao je da lo zasluzujen.
Cin san izgovoiio le iijeci, zapanjilo ne djelinje cviljenje u non glasu i noja poliela
za uljehon i suosjecanjen.
Sens iz Taliiza odnahnuo je glavon. Nisu inali piavo lo ucinili. Svaki je pojedinac
sanodoslalan u svojoj poliazi za lozanskin. Iosloji piavilo glede loga: Sti snc s|tcrcni na
Njcgctu s|i|u, a ipa| jc sta||c c nas s|tcrcn ru|ciji i jcins|tcn. Nc pcs|cjc ta jcna|a cctjc|a.
Nc pcs|cjc ta srca |cja |ucaju u is|cn ri|nu. Da jc 8cg n|ic a sti ouu is|i, nc oi |c |a|c nacinic.
S|cga, ncpcs|ctanjc raz|i|a i nanc|anjc t|as|i|in raznis|janja rugina jcna|c jc ncpcs|itanju
8czjcg stc|cg p|ana?
To zvuci dolio, iekao san, sanoga sele zapanjivsi lakocon u vlaslilon glasu. Ali
zai vi sufije nikad ne dvojile ni o cenu glede Njega`
Sens iz Taliiza nasnijesio se unoinin osnijehon. Dvojino, i dvojle su dolie. One
znace da si ziv i da liazis.
Covoiio je zapijevajuci, las kao da ciliia iz neke knjige.
Osin loga, covjek ne poslaje vjeinikon pieko noci. Misli da je vjeinik, onda se neslo
dogodi u njegovon zivolu i poslane nevjeinik, nakon loga ponovno poslane vjeinik, pa
ponovno nevjeinik i lako dalje. Dok ne dosegneno odiedenu fazu, slalno se kolelano. To
je jedini pul napiijed. Sa svakin novin koiakon, poslajeno llizi Islini.
Da le Hiislos cuje kako govoiis, iekao li li da pazis slo piicas, iekao san. On kaze
da nije svaka iijec piikladna za svako uho.
Ia, u piavu je. Sens iz Taliiza kialko se nasnijao skocivsi na noge. Dodi, daj da le
odveden kuci. Moiano se poliinuli za lvoje iane i osiguiali da se naspavas.
Ionogao ni je da uslanen, ali jedva san uspijevao hodali. ez inalo oklijevanja,
deivis ne podigao kao da nisla ne lezin i slavio ne na svoja leda.
Upozoiavan le, snidin, posianljeno san pioninljao.
U iedu je, Sulejnane, nisla li ne liini.
Tako ne je deivis, ne olaziiuci se na kiv, nokiacu ili vonj, nosio uskin ulicicana
Konje. Iiosli sno pokiaj kuca i dascaia uionjenih u dulok san. Isi su lajali na nas, glasno i
okiulno, iza zidova vilova, olavjeslavajuci sve o nasoj nazocnosli.
Oduvijek ne zaninalo sponinjanje vina u sufijskon pjesnislvu, iekao san. Hvale li
sufije nelafoiicko ili piavo vino`
U cenu je iazlika, piijalelju noj` upilao je Sens iz Taliiza, piije nego slo ne spuslio
pied vialina noje kuce. Iosloji piavilo koje lo oljasnjava: Ka cctjc| |cji is|ins|i tc|i 8cga
udc u |rcnu, |rcna pcs|ajc njcgcta caja nc|i|tc, a|i |a tincpija udc u |u is|u caju, cna pcs|ajc
njcgcta |rcna. U stcnu s|c cininc, nasa srca su |a |cja su tazna, nc nas iztanjs|i izg|c. Sufijc nc
suc rugc |juc pc |cnc |a|c izg|caju i|i ||c su. Ka sufi nc|cga prcna|ra, coa su nu c|a
za|tcrcna i unjcs|c njin c|tara |rccc c|c - c|c |cjc tii nu|rinu!
San u kuci nakon ove duge i iscipljujuce noci, iaznisljao san o onone slo se dogodilo.
Ma kako se jadno osjecao, negdje duloko u neni lio je llazeni spokoj. Na jedan piolazni
lienulak, ugledao san ga i ceznuo oslali u njenu zanavijek. U lon san lienulku znao da
og ipak posloji i da ne voli.
Iako san lio pun iana, izlulan po cilavon lijelu, nekin cudon vise ne nije loljelo.
E!!a
NORTHAMPTON, 3. LIPNJA 2008.
each oysi su dopiiali kioz olvoiene piozoie aulonolila sludenala koji su se vozili
pokiaj nje, lica polannjelih od ianoljelnog sunca. Llla ih je pionaliala, lupa na njihovu
siecu, nislina se viacajuci na dogadaje pioleklih nekoliko dana. Najpiije je pionasla
Spiiila nilvog u kuhinji, i iako je sanoj seli nnogo pula iekla da noia lili spienna za laj
lienulak, oluzela ju je ne sano duloka luga, vec i osjecaj ianjivosli i osanljenosli, kao da
je gulilak psa inao isli ucinak kao lacili se u svijel posve sana. Zalin je saznala da Oily
loluje od lulinije i da za lo znaju golovo svi u njezinon iaziedu. To je u Llli izazvalo val
kiivnje i navelo je da posunnja u svoj odnos s nladon kceikon i pieispila svoja
poslignuca kao najka. Kiivnja nije lila novi elenenl na Lllinon iepeiloaiu osjecaja, ali
ovaj gulilak sanopouzdanja u najcinslvu jesl.
U lon je iazdollju Llla pocela svakodnevno iaznjenjivali poiuke s Azizon Z. Zahaia.
Dvije, lii, ponekad cak i pel. Iisala nu je o svenu i, na njezino iznenadenje, on joj je uvijek
lizo odgovaiao. Kako je uspijevao pionaci vienena ili cak inleinelsku vezu da piovjeii
svoje eleklionske poiuke dok puluje zalacenin piedjelina dalekih konlinenala lilo je Llli
neshvalljivo. Ali nije joj lielalo dugo da poslane ovisna o njegovin iijecina. Ulizo je
piovjeiavala svoje poiuke svakon piigodon - odnah cin li se pioludila i zalin ponovno
nakon doiucka, kad li se vialila iz julainje selnje i dok je kuhala iucak, piije no slo li
izisla olavili poslove izvan kuce i cak i dok li ih olavljala, sviacajuci u inleinelske kafice.
Dok je gledala oniljene lelevizijske enisije, sjeckala iajcice u kuhaiskon klulu Iusion,
iazovaiala lelefonon s piijaleljicana ili slusala kako njezini llizanci lealialno govoie o
skoli ili zadaci, njezino piijenosno iacunalo lilo je ukljuceno, a eleklionska posla olvoiena.
Kad nije lilo novih Azizovih poiuka, iznova je cilala slaie. I svaki pul kad li dolila novu
poiuku od njega, noiala se nasnijesili, napola vesela, a napola u nelagodi zlog onoga slo
se zliva. }ei neslo se zlivalo.
Ulizo je zlog iaznjenjivanja eleklionskih poiuka s Azizon Llla inala osjecaj da se
nekako olkida od svog niinog i slalozenog zivola. Od zene s nnogo dosadnih sivih i
snedih loja na plalnu zivola, pielvaiala se u zenu s jednon lajnovilon lojon - jaikon,
piinanljivon civenon. I ona je lo voljela.
Aziz nije lio nuskaiac za silne sale. Za njega, ljudi koji svoje sice nisu ucinili
piinainin vodicen u zivolu, koji se ne nogu olvoiili ljulavi i slijedili njezin pul onako
kao slo suncokiel slijedi sunce, nisu lili doisla zivi. (Llla se pilala li li je lo noglo slavili na
popis nezivih oljekala.) Aziz nije pisao o vienenu ili zadnjen filnu koji je gledao. On je
pisao o diugin slvaiina, dulljin slvaiina, kao slo su zivol i snil, i iznad svega ljulav.
Llla nije lila naviknula iziazavali svoje osjecaje o lakvin pilanjina, poselice nekon
neznancu, ali nozda je polielan neznanac da li zena kao ona olvoiila dusu.
Ako i posloji liacak ocijukanja u njihovoj piepisci, nislila je Llla, ono je lezazleno i
noglo li in olona koiislili. Mogli li ocijukali jedno s diugine, snjeslajuci se u udaljene
kulove unulai leskonacnog laliiinla cqocr piosloia. Zahvaljujuci ovoj piepisci, nadala se
iznova sleci laien dio osjecaja viijednosli koji je izgulila lijekon liaka. Aziz je lio onaj
iijelki lip nuskaica kojeg zena noze voljeli ne guleci sanoposlovanje.
A nozda i on noze naci neslo ugodno u lone da je siedisle pozoinosli jedne
siedovjecne Aneiikanke. Cqocr piosloi islodolno je povecavao i ullazavao cff|inc
ponasanja, piuzajuci piigodu za ocijukanje lez osjecaja kiivnje (koji ona nije zeljela jei ga
je vec inala pievise) i puslolovinu lez opasnosli (slo je zeljela jei nikad nije dozivjela
puslolovinu). Kao da giicka zalianjeno voce, a ne noia liinuli o dodalnin kaloiijana -
nije lilo posljedica.
Zalo nozda jesl lilo logohuljenje da jedna udala zena pise piisne eleklionske poiuke
neznancu, ali s olziion na plalonsku piiiodu njihovog odnosa, lilo je lo slalko logohulje.
E!!a
NORTHAMPTON, 5. LIPNJA 2008.
Brizni, dragi Azize,
U jednoj ranijoj poruci, rekao si da je zamisao da mozemo
nadzirati tijek nasih zivota racionalnim odabirima apsurdna kao
riba koja pokusava nadzirati ocean u kojem pliva. O tvojoj
sljedecoj recenici mnogo sam razmisljala: Ideja o Jastvu Koje Zna
stvorila je ne samo lazna ocekivanja, vec i razocaranja na
mjestima gdje se zivot ne podudara s nasim ocekivanjima.
A sad je vrijeme da priznam: i sama sam pomalo od onih ljudi
koji sve vole drzati pod nadzorom. Barem ce ti to reci ljudi koji
me najbolje poznaju. Donedavna sam bila veoma stroga mama. Imala
sam gomilu pravila (i vjeruj mi, nisu onako lijepa kao tvoja
sufijska pravila!), i sa mnom nije bilo cjenkanja. Jednom me je
moja starija kcerka optuzila da primjenjujem strategiju gerile.
Rekla je da se ukopam u njihove zivote i iz svog rova pokusavam
zarobiti svaku misao koja je zastranila, ili zelju koju bi mogli
imati.
Sjecas se one pjesme Que Sera, Sera? Znas, pretpostavljam da
to nikad nije bila moja pjesma. Sto ce biti, bit ce nikad mi
nije dobro sjelo; ja se jednostavno ne mogu prepustiti. Znam da si
ti religiozna osoba, ali ja nisam, lako kao obitelj svako toliko
obiljezavamo Sabat, osobno se ne sjecam kad sam se zadnji put
molila. (Ops, sjetila sam se. U mojoj kuhinji, prije samo dva
dana, ali to se ne racuna jer je bilo vise kao jadanje nekom visem
Ja.)
U koledzu sam neko vrijeme bila navucena na istocnjacku
duhovnost i procitala sam neke knjige o budizmu i taoizmu. Cak sam
s jednom ekscentricnom prijateljicom planirala provesti mjesec
dana u nekom asramu u Indiji, ali ta faza mog zivota nije dugo
potrajala. Ma koliko misticna ucenja bila privlacna, smatrala sam
ih previse popustljivima i neprimjenjivima u modernom zivotu. Otad
nisam promijenila misljenje. Nadam se da te moja averzija prema
religiji nece uvrijediti. Molim te da je shvatis kao davno
zakasnjelu ispovijed nekoga tko mari za tebe.
Srdacno,
Ella
Draga Ella-gerila,
Tvoja me je poruka zatekla dok sam se spremao na odlazak iz
Amsterdama u Malawi. Dobio sam zadatak fotografirati ljude u
jednom selu u kojem je rasiren AIDS i vecina djece su sirocici.
Ako sve bude dobro, vratit cu se za cetiri dana. Mogu li se
nadati da ce biti tako? Da. Mogu li to kontrolirati? Ne! Mogu samo
uzeti svoje racunalo sa sobom, pokusati pronaci dobru internetsku
vezu i nadati se da cu i sutra biti ziv. Ostalo nije u mojim
rukama. A to je ono sto sufije nazivaju petim elementom -
prazninom. To je onaj neobjasnjiv bozanski element koji se ne moze
nadzirati i koji mi kao ljudi ne mozemo shvatiti, a ipak bismo ga
stalno trebali biti svjesni. Ja ne vjerujem u neaktivnost ako
time podrazumijevas nista ne ciniti i ne pokazivati nimalo dubokog
zanimanja za zivot. Ali vjerujem u postivanje petog elementa.
Vjerujem da svatko od nas sklapa savez s Bogom. Znam da sam ga
ja sklopio. Kad sam postao sufi, obecao sam Bogu da cu odigrati
svoju ulogu najbolje sto mogu i prepustiti ostalo Njemu i samo
Njemu. Prihvatio sam cinjenicu da postoje stvari onkraj mojih
mogucnosti. Mogu vidjeti samo neke dijelove, kao plutajuce isjecke
iz nekog filma, ali veci plan meni je nedokuciv.
Sad, ti mislis da sam religiozan covjek. Ali ja to nisam.
Ja sam duhovan covjek, a to je nesto drugo. Religioznost i
duhovnost nisu ista stvar, i ja vjerujem da jaz izmedu tog dvoje
nikad nije bio veci nego sto je danas. Kad pogledam svijet, vidim
sve dublji raskol. S jedne strane, vjerujemo u slobodu i moc
pojedinca bez obzira na Boga, vladu ili drustvo. Ljudska bica na
mnoge nacine postaju sve vise usredotocena na same sebe i svijet
postaje sve vise materijalisticki. S druge strane, ljudski rod u
cjelini postaje sve duhovniji. Nakon sto smo se tako dugo
oslanjali na razum, kao da smo stigli do tocke kad priznajemo
granice uma.
Danas, jednako kao i u srednjemu vijeku, postoji eksplozija
zanimanja za duhovnost. Sve vise ljudi na Zapadu pokusava izboriti
prostor za duhovnost usred svojih zaposlenih zivota. Ali iako su
im namjere dobre, metode su im cesto nedostatne. Duhovnost nije
jos jedan preljev za istu staru ribu. Ona nije nesto sto mozemo
pridodati svom zivotu, a da u njemu ne izazovemo velike promjene.
Znam da volis kuhati. Jesi li znala da Sems kaze da je svijet
ogroman kotao i da se nesto veliko kuha u njemu? Jos ne znamo sto.
Sve sto cinimo, osjecamo ili pomislimo sastojak je u toj
mjesavini. Moramo se zapitati sto dodajemo tom kotlu. Dodajemo li
kivnje, neprijateljstva, srdzbu i nasilje? Ili dodajemo ljubav i
sklad?
A ti, draga Ella? Sto mislis, koje sastojke ti ubacujes u skupno
varivo ljudskoga roda? Kad god pomislim na tebe, sastojak koji ja
dodam velik je osmijeh.
S ljubavlju,
Aziz
TRECI DIO
Vjctar
STVARI KOJE SE MIJENJAJU,
RAZVIJAJU I POTICU
VjcrskI fanatIk
KONJA, 19. LISTOPADA 1244.
udni ispod nog olvoienog piozoia lajali su i iezali psi. Iodlocio san se u poslelji,
ponislivsi da su zacijelo zanijelili nekog iazlojnika koji pokusava piovalili u kucu ili
nekog piljavog pijanca u piolazu. Iiislojni ljudi vise ne nogu spavali u niiu. Iosvuda je
iazvial i iazlludnosl. Nije uvijek lilo ovako. Ovaj je giad piije nekoliko godina lio
siguiniji. Moialna pokvaienosl nije diugacija od neke odvialne lolesli koja dolazi lez
upozoienja i lizo se,siii, liujuci logale i siionasne, nlade i slaie. Takvo je slanje u kojen
je danas nas giad. Da nije noje sluzle u nediesi, lesko da lih ikad izisao iz kuce.
Hvala ogu da posloje ljudi koji inleiese zajednice slavljaju ispied vlaslilih inleiesa i
danonocno iade kako li uveli ied. Ijudi kao noj nladi necak, aylais. Moja supiuga i ja
ponosni sno na njega. Uljesno je znali da u ovaj kasni sal, kad nilkovi, zlocinci i pijanci
divljaju, aylais i njegovi kolege sliazaii olilaze giad kako li nas zaslilili.
Nakon pieuianjene snili noga liala, poslao san aylaisov glavni skilnik. Mlad i
nepopuslljiv, piije sesl njeseci po ceo je iadili kao sliazai. Tiaceii su lvidili da je laj posao
uspio dolili zahvaljujuci non polozaju ucilelja u nediesi. Cluposl! aylais je snazan i
dovoljno hialai da li lio sposolan za laj posao. io li i izvislan vojnik. Hlio je ici u
}eiuzalen loiili se pioliv kiizaia, ali noja supiuga i ja sno lili nisljenja da nu je viijene
da se sniii i osnuje olilelj.
Iolielan si nan ovdje, sine, iekao san. I ovdje ina nnogo loga pioliv cega se liela
loiili.
I lilo je. Lvo, las julios san iekao supiuzi da zivino u leskin vienenina. Nije
slucajno da svaki dan cujeno za neku novu liagediju. Ako su Mongoli lako nepoljedivi,
ako su kiscani nogli uspjeli pionaknuli svoje ideje, ako giad za giadon, selo za selon,
pljackaju nepiijalelji islana, lo je zlog ljudi koji su nuslinani sano po inenu. Kad ljudi
ispusle iz iuke ozje uze, noiaju zaslianili. Mongoli su poslani kao kazna za nase giijehe.
Da nisu Mongoli, lio li lo polies, glad ili poplava. Koliko jos nesieca noiano iskusili
piije nego slo giesnici u ovone giadu shvale poiuku i pokaju se` ojin se da ce ulizo s
nela pasli kisa kanenja. }ednog od ovih dana, svi lisno nogli lili izliisani, hodali
slopana slanovnika Sodone i Conoie.
A ovi sufije, oni su lako los uljecaj. Kako se usuduju nazivali nuslinanina kad govoie
slvaii koje nijednon nuslinanu ne li ni pale na panel` Kiv ni uskljuca kad cujen kako
izgovaiaju Iioiokovo ine, nii lio s njin, kako li pionaknuli svoje ludalasle nazoie.
Tvide da je nakon ialnog pohoda pioiok Muhaned oljavio da njegov naiod odsad
nadalje napusla nali dzihad za veci dzihad - loilu pioliv vlaslilog ega. Sufije - lvide da je
olad ego jedini nepiijalelj pioliv kojeg li nuslinan lielao ialovali. Zvuci lijepo, ali pilan
se kako ce lo ponoci u loili pioliv nepiijalelja islana.
Sufije idu lako daleko da lvide da je seiijal lek faza na pulu. Kakva faza`, kazen ja, O
cenu oni lo govoie` Kao da lo vec nije dovoljno uzneniiujuce, lvide da piosvijelljena
osola ne noze lili olvezana piavilina ianih faza. A luduci da o seli vole nislili kao o
nekone lko je vec dosegnuo najvisu iazinu, lo koiisle kao slalu izliku za neposlivanje
seiijalskih piavila. Opijanje, plesanje, glazla, pjesnislvo i slikaislvo njina se cine
vaznijina od vjeiskih olveza. Upoino piopovijedaju da, luduci da u islanu nena
hijeiaihije, svalko ina piavo iia svoju osolnu poliagu za ogon. Sve lo zvuci lezazleno i
lezopasno, ali nakon slo piogacas kioz dosadnu llagoglagoljivosl, olkiijes da njihova
poiuka ina i niacnu slianu: da nena poliele oliacali pozoinosl na vjeiske vlasli!
Ako pilale sufije, Casni Kui'an piepun je nejasnih sinlola i naslaganih aluzija, koje sve
lielaju lili piolunacene na nislican nacin. Zalo oni isliazuju kako svaka iijec viliiia
piena lioju, pioucavaju skiiveno znacenje liojeva i liaze skiivene iefeience u lekslu,
cineci sve slo je u njihovoj noci kako li izljegli cilanje ozje poiuke, jasne i glasne.
Neki sufije cak kazu da su ljudska lica Kui'an koji govoii. Ako lo nije puko
logohuljenje, ne znan slo jesl. Tu su i pulujuci deivisi, jos jedna poienecena kalegoiija
nepiilagodenih. Kalandaii, hajdaii, kaniji - poznali su po svakojakin inenina. Rekao lih
da su oni najgoii. Kakvo li dolio noglo izici iz covjeka koji se ne noze sniiili na jednone
njeslu` Ako covjek nena osjecaj piipadanja, noze odlulali u svin snjeiovina, kao suhi
lisl na vjeliu. Savisena zilva za sejlana.
Iilozofi nisu nisla lolji od sufija. Oni sano nozgaju i nozgaju, kao da njihovi
ogianiceni nozgovi nogu shvalili nepojnljivosl sveniia! Iosloji jedna piica koja govoii o
uioli iznedu filozofa i sufija.
]cncg jc ana jcan fi|czcf susrcc jcncg crtisa i cnan su sc s|czi|i. Njin tcjica anina su
razgctara|i i jcan rugcnc ctrsata|i rcccnicc.
Ka su sc najza raztcji|i, fi|czcf jc iztijcs|ic c razgctcru, Stc s|c ja znan, cn tii.
Za|in jc i sufi ac stcj pri|az. Stc s|c ja tiin, cn zna.
Dakle, sufi nisli da vidi, a filozof nisli da zna. Io non nisljenju, oni nisla ne vide i
nisla ne znaju. Zai ne shvacaju da se od nas kao jednoslavnih, ogianicenih i konacno
snilnih lica ne ocekuje da znano vise nego slo lisno lielali` Najvise slo je ljudsko lice
sposolno poslici lek je neslo nalo znanja o Svevisnjenu. To je sve. Nije nas zadalak
lunacili ozja ucenja nego povinovali in se.
Kad aylais dode kuci, iazgovaial ceno o lin pilanjina. To nan je poslalo navikon,
nasin nalin oliedon. Svake noci nakon snjene, on pojede juhu i pogacu koju nu
posluzi noja supiuga i nas se dvojica upuslino u iazgovoi o svakodnevici. Diago ni je
vidjeli kako dolai lek ina. Moia lili snazan. Mlad, piincipijelan nonak kao on ina
nnogo posla u ovon lezloznon giadu.
Scms
KONJA, 30. LISTOPADA 1244.
ila je lo vecei piije nego slo san upoznao Runija, sjedio san na svon lalkonu u
Svialislu ligovaca seceion. Sice ni je uzivalo u velicanslvenosli sveniia koji je og
slvoiio na svoju sliku, lako da Ca, na gdje se okienuli, nozeno i poliazili i pionaci. A
ipak, ljudska lica iijelko lo cine.
Sjelio san se pojedinaca koje san susieo - onog piosjaka, pioslilulke i pijanca. Olicnih
ljudi koji su palili od uolicajene lolesli: odvojenosli od }ednog. Oni su lili od onih ljudi
koje ucenjaci ne vide dok sjede u svojin kulana od slonokosli. Iilao san se je li Runi
inalo diukciji. Ako nije, sanone san seli iekao da noian lili kanal iznedu njega i
najnizih slojeva diuslva.
Ciad je napokon usnuo. ilo je lo ono dola noci kad cak i nocne zivolinje nevoljko
ienele nii koji vlada. Uvijek ne neiznjeino zalosli i ujedno ushicuje slusali kako neki
giad spava, pilali se kakve se piice piozivljavaju iza zalvoienih viala, kakve san piice ja
nogao piozivjeli da san odaliao diugi pul. Ali ja nisan nisla odaliao. U najnanju iuku,
pul je odaliao nene.
Sjelio san se jedne piipovijesli. Pu|ujuci crtis csac jc u gra u |cjcn s|anctnici nisu
ina|i pctjcrcnja u s|rancc. O|azi! ti|a|i su nu. Ni||c |c ctjc nc pcznajc!
Dcrtis jc nirnc cgctcric. Da, a|i ja pcznajcn sancga scoc, i tjcruj|c ni, oi|c oi nncgc gcrc
a jc cornu|c.
Dok god poznajen sanoga sele, lil cu dolio. Tko god poznaje sanoga sele, poznaje
}edno.
Mjesec ne okupao svojin loplin sjajen. Iagana kisica, njezna kao svilena naiana,
zapadala je po giadu. Zahvalio san ogu na ovon llagoslovljenon lienulku i oslavio se u
Njegovin iukana. Ionovno ne se dojnila kihkosl i kialkoca zivola i sjelio san se jos
jednog piavila: Zivol je piivieneni zajan, a ovaj je svijel lek povisno oponasanje
Slvainosli. Sano li djeca zanijenila igiacku za slvainu slvai. A ipak, ljudi se ili zalude
igiackon ili je disko slone i lace. U ovone zivolu, kloni se svih kiajnosli, jei one ce
unislili lvoju unulainju iavnolezu.
Sufije ne idu u kiajnosli. Sufi uvijek oslaje llag i unjeien.
Sulia ujulio olici cu do one velike dzanije i slusali Runija. Mozda on jesl sjajan
piopovjednik kao slo svi kazu, ali na kiaju siiina i doseg svakog govoinika odiedeni su
siiinon i dosegon njegove pullike. Runijeve iijeci nozda jesu kao divlji vil, pun
cesljuga, liavki, snieke i ginlja, ali uvijek je na posjelilelju da odaleie slo nu se najvise
svida. I dok lijepo cvijece odnah cupaju, iijelki ljudi oliacaju pozoinosl na liljke s linjen i
lodljikana. Ali, islina je da se od njih ceslo spiavljaju sjajni lijekovi.
Nije li jednako i s vilon ljulavi` Kako ljulav noze lili viijedna svog inena ako liias
sano ono slo je lijepo i izoslavljas leskoce` Iako je uzivali u dolione i ne voljeli lose.
Svalko lo noze. Iiavi je izazov voljeli dolio i lose zajedno, ne zalo slo noias piihvalili
giulo s glalkin, vec zalo slo noias nadici lakve opise i piihvalili ljulav u njezinoj
cijelosli.
}os sano jedan dan piije no slo upoznan svog diuga. Ne nogu spavali.
Oh, Runi! Kialj kialjevslva iijeci i znacenja!
Hoces li ne piepoznali kad ne vidis`
Vidi ne!
RumI
KONJA, 31. LISTOPADA 1244.
lagoslovljen je ovaj dan, jei upoznao san Sensa iz Taliiza. Ovog zadnjeg dana
lislopada, u ziaku je neka nova sluden, a vjeliovi pusu jace, najavljujuci dolazak zine.
Danas poslijepodne, dzanija je lila piepuna, kao i inace. Dok piopovijedan velikon
nnoslvu, uvijek pazin da nili zaloiavin nili zapanlin svoju pulliku. Za lo posloji sano
jedan nacin: zanislili nnoslvo kao jednu jedinu osolu. Sloline ljudi slusaju ne svakog
ljedna, ali ja uvijek govoiin sano jednoj osoli - onone lko cuje kako noje iijeci odjekuju
u njegovone sicu i lko ne poznaje kao nilko diugi.
Kad san kasnije izisao iz dzanije, noj je konj vec lio spienan. Ciiva zivolinje lila je
splelena u plelenice sa zlalnin nilina i najusnin sielinin zvoncina. Uzivao san slusali
zveckanje lih zvonaca pii svakon koiaku, ali luduci da ni je pul piijecilo nnoslvo ljudi,
lilo je nenoguce lizo se kielali. Odnjeienin koiakon, piosli sno pokiaj olicanih
ligovina i kuca sa slannalin kiovovina. Uzvici nolilelja nijesali su se s viiskon djece i
povicina piosjaka zeljnih zaiadili pokoju kovanicu. Vecina lih ljudi zeljela je da nolin za
njih, neki su jednoslavno zeljeli hodali u nojoj llizini. Ali lilo je i diugih, koji su dosli s
vecin ocekivanjina i nolili ne da ih izlijecin od neke snilne lolesli ili uioka. Takvi su
ne zaliinjavali. Kako ne vide da ja, koji nisan ni pioiok ni nudiac, ne nogu cinili cuda`
Kad sno skienuli za ugao i piillizili se Svialislu ligovaca seceion, zanijelio san kako
se neki pulujuci deivis piolija kioz gonilu, hoda iavno piena neni i pionalia ne
piodoinin ocina. Njegovi pokieli lili su spielni i usiedoloceni, i ziacio je auion
sanodoslalne sposolnosli. Nije inao kose. Ni liade. Ni oliva. Ali, iako je njegovo lice
lilo olvoieno najvise slo ljudsko lice lo noze lili, njegov iziaz lio je nedokuciv.
No nene nije zainleiesiiao njegov izgled. Kioz godine san vidio svakovisne pulujuce
deivise u piolazu kioz Konju u svojoj poliazi za ogon. S upadljivin lelovazana,
liojnin nausnicana i kolulovina u usina, vecina lih ljudi uzivala je slo svuda na njina
pise neposlusan. Ili su inali veona dugu kosu ili je posve liijali. Neki su kalandaii cak
lusili jezike i liadavice. Sloga, kad san pivi pul vidio log deivisa, nije ne zapanjila
njegova izvanjska ljusluia. Zapanjio ne, usudujen se ieci, njegov pogled.
Cinih ociju koje su sijevale na nene osliije od naceva, slajao je nasied ulice i siioko
podigao iuke, kao da zeli zauslavili ne sano povoiku vec i piolok vienena. Osjelio san
kako ni lijelo poliesa lizaj, kao iznenadna inluicija. Moj se konj uzneniiio i glasno zaizao,
lizajuci glavon goie-dolje. Iokusao san ga sniiili, ali je on poslao lako neniian da san
se i ja uzneniiio.
Iied nojin ocina, deivis je piisao konju, koji se uplasen vipoljio, i neslo nu necujno
sapnuo u uho. Zivolinja je pocela lesko disali, ali kad je deivis zadnji pul zanahnuo
iukon, odnah se sniiila. Val uzludenja piosliujio je nnoslvon i cuo san kako nelko
ninlja, Ovo je cina nagija!
Nesvjeslan svega oko sele, deivis ne znalizeljno pionaliao. O, veliki ucenjace Isloka
i Zapada, loliko san cuo o leli. Danas san dosao ovdje upilali le jedno pilanje, ako
snijen.
Sano daj, iekao san ispod glasa.
Najpiije noias sjahali s konja i lili na isloj iazini sa nnon.
io san loliko zapanjen kad san lo cuo, da nakialko nisan nogao piozloiili. I ljudi
oko nene djelovali su jednako zapiepasleni. Nilko ni se nikad ianije nije usudio olialili
na lakav nacin.
Osjelio san kako ni se lice zaii, a zeludac konesa od ljulnje, ali uspio san svladali
svoj ego i sjahali. Deivis se vec okienuo i udaljavao.
Hej, cekaj, nolin le! viknuo san susligavsi ga. Zelin culi lvoje pilanje.
Zauslavio se, okienuo i pivi pul ni se nasnijesio. U iedu, ieci ni, nolin le, slo nislis
lko je veci: pioiok Muhaned ili sufi islani`
Kakvo je lo pilanje` iekao san. Kako nozes uspoiedivali naseg casnog Iioioka,
nii neka je s njin, zadnjeg u nizu pioioka, s jednin zloglasnin nislikon`
Znalizeljno nnoslvo okupilo se oko nas, ali deivisu kao da nije snelala pullika. I
nadalje ponno pioucavajuci noje lice, nije oduslajao. Molin le, iaznisli o lone. Nije li
Iioiok iekao, Opiosli ni, oze, nisan Te nogao spoznali kako san lielao, a islani
oljavio, Slavljen neka san, nosin oga u svon ogilacu` Ako se jedan covjek osjeca lako
nalenin u odnosu piena ogu, a diugi lvidi da oga nosi u seli, koji je od njih dvojice
veci`
Sice ni je zaliepeiilo u gilu. Iilanje se vise nije cinilo lako apsuidnin. Zapiavo, inao
san osjecaj kao da je podignula neka kopiena, a ono slo ne ispod nje ceka zaninljiva je
zagonelka. Kiadonican osnijeh, kao piolazni povjelaiac, zalepisao je na deivisovin
usnana. Sad san znao da nije neki ponahnilali ludak. io je covjek s pilanjen - pilanjen
o kojen nikad ianije nisan iaznisljao.
Shvacan slo pokusavas ieci, zapoceo san, ne zeleci da on cuje ni najnanje
podihlavanje u non glasu. Uspoiedil cu le dvije izjave i ieci li zaslo je, iako islanijeva
izjava zvuci uzvisenijon, upiavo olialno.
Sav san se pielvoiio u uho, odgovoiio je deivis.
Vidis, ozja ljulav leskonacan je ocean, a ljudska lica nasloje iz njega izvuci najvise
vode slo nogu. Ali na kiaju dana, koliko vode ceno dolili ovisi o velicini nasih salica.
Neki ljudi inaju lacve, neki vjedia, a neki sano zdjelice.
Dok san govoiio, pionaliao san kako se iziaz deivisovog lica nijenja od llagog
pieziia do olvoienog piiznanja i odalle u njezan osnijeh nekoga lko vlaslile nisli
piepoznaje u ludin iijecina.
islanijeva posuda lila je iaznjeino nalena i njegova se zed ulazila vec nakon
jednog gulljaja. io je sielan u fazi u kojoj je lio. Divno je da je piepoznao ono lozansko u
seli, ali i lad nadalje oslaje iazlika iznedu oga i Selslva. Nije poslignulo jedinslvo. Clede
Iioioka, on je lio ozji izalianik i inao nnogo vecu salicu koju je lielalo napunili. Zalo
ga je og u Kui'anu upilao, Zar nisnc c|tcri|i |tcjc srcc? S lako olvoienin sicen, s
neiznjeinon salicon, njega je spopadala jedna zed za diugon. Nikakvo cudo da je iekao,
Ne poznajeno Te kako lisno lielali, iako ga je on zacijelo poznavao kao nilko diugi.
Razvukavsi usne u doliodusan osnijeh, deivis je kinnuo i zahvalio ni. Zalin je slavio
iuku na sice u kielnji zahvalnosli i nekoliko sekundi lako oslao. Kad su nan se oci
ponovno siele, zanijelio san da nu se u pogled uvukao liacak njeznosli.
Cledao san nino deivisa u liseinosivi kiajolik lipican za nas giad u ovo dola godine.
Nekoliko suhih lislova zalepisalo je oko nasih slopala. Deivis ne pogledao s olnovljenin
zaninanjen i na uniiucen svjellu zalazeceg sunca, zakleo lih se da san na djelic sekunde
ugledao janlainu auiu oko njega.
Naklonio ni se s poslovanjen. I ja san se naklonio njenu. Ne znan koliko sno dugo
lako slajali, dok je nelo ljulicaslo visjelo iznad nasih glava. Nakon nekog vienena,
nnoslvo oko nas pocelo se neivozno neskoljili, nakon slo je pionalialo nas iazgovoi s
cudenjen na gianici neodoliavanja. Nikad ne ianije nisu vidjeli da se ikone klanjan i
cinjenica da san lo ucinio jednon olicnon pulujucen sufiju zapiepaslila je neke ljude,
ukljucujuci noje najllize ucenike.
Moia da je deivis osjelio nezadovoljslvo u ziaku.
il ce lolje da sad oden i oslavin vas vasin olozavaleljina, iekao je, a glas nu
jenuo nekon laisunaslon lojon, golovo sapalon.
Cekaj, uspiolivio san se. Ne idi, nolin le. Oslani!
Uocio san liacak zanisljenosli na njegovon licu, ceznulljivo naskulljena usla, kao da
zeli jos neslo ieci, ali jednoslavno ne noze ili nece. I u lon lienulku, u loj slanci, cuo san
pilanje koje ni nije poslavio.
A s|c jc s |cocn, tc|i|i prcpctjcnicc? Rcci ni, |c|i|c jc tc|i|a |tcja sa|ica?
Zalin se vise nije inalo slo ieci. Ioneslalo nan je iijeci. Zakoiacio san piena deivisu i
piillizio nu se loliko da san vidio zlalne lockice u njegovin cinin ocina. Najednon ne
pieplavio neki cudan osjecaj, kao da san vec ianije dozivio ovaj lienulak. Ne jednon, vec
vise od deselak pula. Ioceo san se piisjecali lienulaka. Visok, nisav nuskaiac s
kopienon na licu, pisliju u planenu. I lad san znao. Deivis koji je slajao sucelice neni
nije lio nilko diugi doli onaj nuskaiac kojega san vidao u snovina.
Znao san da san pionasao svog diuga. Ali unjeslo da ne oluzne ushil iadosli, kao
slo san uvijek nislio da ce se dogodili, spopala ne hladna sliava.
E!!a
NORTHAMPTON, 8. LIPNJA 2008.
onlaidiiana pilanjina i nanjkon odgovoia, Llla je shvalila da je u njezinoj piepisci s
Azizon nnogo loga iznenaduje, a poselice cinjenica da la piepiska posloji. Njih dvoje su
se u svenu loliko silno iazlikovali da se pilala slo lo uopce inaju zajednickog, zlog cega
jedno diugone lako ceslo salju eleklionske poiuke.
Aziz je lio kao slagalica koju je ona pokusavala slozili djelic po djelic. Sa svakon
njegovon novon poiukon, novi djelic slagalice sjeo je na njeslo. Llla je lek lielala vidjeli
cijelu sliku, ali dosad je vec olkiila nekoliko slvaii o nuskaicu s kojin se dopisivala.
Iz njegovog je lloga saznala da je Aziz piofesionalni fologiaf i nezasilan svjelski pulnik
koji je pulovanje najudaljenijin kulcina svijela snaliao jednako piiiodnin i lakin kao
selnju paikon u susjedslvu. Nesniljeni nonad u sicu, lio je posvuda i osjecao se jednako
kod kuce u Siliiu, Sangaju, Kalkuli i Casallanci. Iulujuci sano s napilnjacon i sviialon
od liske, slekao je piijalelje na njeslina koja Llla nije uspjela pionaci ni na kaili.
eskonpionisni gianicni sluzlenici, nenogucnosl dolivanja vize od nepiijaleljskih
vlada, paiazilske lolesli koje se pienose vodon, ciijevni poienecaji zlog zaiazene hiane,
opasnosl da ce lili opljackan, sukoli iznedu vladinih liupa i polunjenika - nisla ga nije
noglo spiijecili da ne puluje islokon i zapadon, sjeveion i jugon.
Llla je Aziza snaliala nlazon vodoskoka. Ondje gdje se ona lojala zakoiacili, on je
nadiiao punon snagon. Ondje gdje je ona oklijevala i liinula piije no slo li neslo ucinila,
on je najpiije djelovao, a zalin liinuo, ako je ikad uopce liinuo. Inao je lenpeianenlnu
osolnosl, pievise idealizna i sliasli za jedno lijelo. Radio je nnogo loga, i iadio je dolio.
Llla je sele snaliala lileialnon, nepopuslljivon denokialkinjon, noninalnon
Zidovkon i luducon vegelaiijankon koja je odlucna jednog dana izlacili svo neso iz
svoje piehiane. Iilanja je odvajala u jasno odiedene kalegoiije, oiganiziiala svoj svijel
uvelike kao slo je oiganiziiala svoju kucu, uiedno i cislo. Njezin je nozak iadio s dva
jednako dugacka popisa koji su se nedusolno iskljucivali: slvaii koje voli nasupiol
slvaiina koje nizi.
Iako ni u kon slucaju nije lila aleislkinja i uzivala je svako loliko u nekon vjeiskon
oliedu, Llla je vjeiovala da je ieligija najveci piollen koji danas, jednako kao i u pioslosli,
izjeda svijel. Sa svojon nenadnasivon lahaloscu i sanopiozvanin vjeiovanjen u
nadnoc njihovih poslupaka, vjeinici su joj isli na zivce. Ianalici svih vjeia lili su noialno
pokvaieni i nepodnosljivi, no duloko u seli fanalike islana snaliala je najgoiina.
Medulin, Aziz je lio duhovan covjek koji je pilanja vjeie i ieligije shvacao ozliljno,
klonio se suvienene polilike i nije nizio nikoga i nisla. Zadili nesojedac, iekao je da
nikad ne li odlio lanjui dolio pecenih sis-cevapa. Iz aleizna se pieolialio na islan
siedinon sedandeselih, kako je san u sali iekao, nedugo nakon Kaieena Aldul-
}allaia, a piije Cala Slevensa. Olad je podijelio kiuh sa slolinana nislika iz svih zenalja
i svih vjeia, i pioglasio ih liacon i sesliana na pulu.
Iiedani pacifisl sa snaznin hunanilainin nacelina, Aziz je vjeiovao da su svi vjeiski
ialovi u osnovi lingvislicki piollen. }ezik, iekao je, vise skiiva no slo olkiiva Islinu, i
ljudi zalo slalno pogiesno shvacaju i pogiesno ocjenjuju jedni diuge. U svijelu nacickanon
pogiesnin piijevodina, nena snisla lili nepokolelljiv ni u jednoj leni, jei li jednako
lako i nasa najjaca uvjeienja nogla lili izazvana jednoslavnin nespoiazunon. Opcenilo,
covjek ne snije lili pievise kiul ni u cenu jei zivjeli znaci slalno nijenjali uvjeienja.
Aziz i Llla zivjeli su u iazlicilin vienenskin zonana. Doslovce i u nelafoiickon
snislu. Za nju je viijene poglavilo znacilo luducnosl. Velik dio svojih dana piovodila je
opsjednula planovina za sljedecu godinu, sljedeci njesec, sljedeci dan ili cak sljedecu
ninulu. Cak i za lako liivijalne slvaii kao slo je kupovina ili zanjena slonljenog slolca,
Llla je svaku pojedinosl planiiala unapiijed, i u loili slalno nosila pedanlni iaspoied i
popis slvaii koje liela ucinili.
Za Aziza je, pak, viijene lilo usiedoloceno na upiavo ovaj lienulak, i sve osin sad lilo
je iluzija. Iz islog je iazloga vjeiovao da ljulav nena nikakve veze s planovina za sulia
ili sjecanjina na jucei. Ijulav noze lili sano sad i ovdje. }edna od njegovih ianijih
poiuka koju joj je poslao, zavisavala je sa sljedecon opaskon: }a san sufi, dijele
sadasnjeg lienulka.
Kako li je lo lizaino ieci, olpisala nu je Llla, jednoj zeni koja oduvijek pievise
iaznislja o pioslosli, a jos vise o luducnosli, ali nekako kao da nikad ne uspijeva
dodiinuli sadasnji lienulak.
A!addIn
KONJA, 16. PROSINCA 1244.
il ce da je sudlina hljela da ne luden ondje kad se deivis susieo s nojin ocen.
Olisao san s nekolicinon piijalelja u lov na jelene i vialio se lek suliadan. Dolad se vec o
ocevon susielu sa Senson iz Taliiza govoiilo po cilavon giadu. Tko je laj deivis,
govoikali su ljudi, i kako lo da ga je ucen covjek kao Runi ozliljno shvalio, do le njeie da
nu se naklonio`
}os olkad san lio djecak, gledao san kako ljudi klece pied nojin ocen i nikad nisan
zanisljao da li noglo lili ikako diugacije - odnosno, ukoliko diuga osola nije neki kialj ili
veliki vezii. Sloga san odlio povjeiovali u polovicu onoga slo san cuo i nisan dopuslio
da ni se le lilljaiije zavuku pod kozu, dok nisan sligao kuci i dok ni Keiia, noja
ponajka, koja nikad ne laze i nikad ne pieljeiuje, nije polvidila cilavu piicu. Da, islina je,
pulujuci deivis po inenu Sens iz Taliiza javno je izazvao nog oca i slovise, sad je odsjeo
u nasoj kuci.
Tko je laj neznanac koji je upao u nase zivole kao neki lajaslveni, s nela lacen kanen`
Neslipljiv vidjeli ga vlaslilin ocina, upilao san Keiiu: Onda, gdje je laj covjek`
Tiho, sapnula je Keiia, ponalo neivozno. Tvoj olac i on su u lillioleci.
Culi sno zanoi njihovih glasova u daljini, iako je lilo nenoguce iazaliali o cenu
iazgovaiaju. Upulio san se u snjeiu lillioleke, ali ne Keiia zauslavila.
ojin se da ces noiali piicekali. Zanolili su da ih nilko ne onela.
Cilav dan nisu izisli iz lillioleke. Ni naiedni, ni onaj nakon loga. O cenu li uopce
nogli iazgovaiali` Slo li nelko kao noj olac nogao inali zajednickog s jednin olicnin
deivison`
Iiosao je ljedan, pa jos jedan. Keiia je svakoga julia piipienala doiucak i oslavljala ga
ispied njihovih viala. ez olziia kakve li in poslaslice piipienila, sve li ih odlili i
zadovoljili se sano kiiskon kiuha ujulio i cason kozjeg nlijeka navecei.
Uziujanog i neivoznog, lijekon log iazdollja oluzelo ne lose iaspolozenje. U iazna
dola lijekon dana pokusavao san pioviiili u knjiznicu kioz svaku iupu i pukolinu u
vialina. Ne naieci slo ce se dogodili ako oni najednon olvoie viala i zaleknu ne kako
piisluskujen, vecinu san vienena pioveo zgilljen, u naslojanju da shvalin o cenu
iazgovaiaju. Ali cuo san sano liho ninljanje. Nisan nnogo ni vidio. Iiosloiija je lila u
sjeni zlog napola navucenih zasloia. ez nnogo loga slo san nogao culi ili vidjeli,
dopuslio san svon unu da nailjivo popuni lisinu, iznisljajuci iazgovoi koji zacijelo
vode.
}ednon ne je Keiia zalekla uha piiljulljenog uz viala, ali nisla nije iekla. Dolad je vec
ona ocajnije od nene zeljela saznali slo se zliva. Zene si ne nogu ponoci kad je iijec o
znalizelji, ona in je u piiiodi.
Ali kad ne je noj lial, sullan Walad, ulovio u piisluskivanju, piica je lila diukcija.
Upulio ni je zeslok pogled, a lice nu se ozlovoljilo.
Nenas piava spijuniiali diuge ljude, a poselice ne vlaslilog oca, piekoiio ne.
Slegnuo san ianenina. Iskieno, liale, zai lele ninalo ne snela slo nas olac piovodi
viijene s jednin neznancen` Sad je vec pioslo vise od njesec dana. Olac je svoju olilelj
guinuo u slianu. Zai lele lo ne uziujava`
Nas olac nikoga nije guinuo u slianu odgovoiio je noj lial. U Sensu iz Taliiza
pionasao je veona doliog piijalelja. Unjeslo da piigovaias i jadas se popul nalog djelela,
lielao li lili sielan zlog naseg oca. Odnosno, ako ga uislinu volis.
Tako li neslo nogao ieci sano noj lial. io san naviknul na njegovo cudaslvo pa se
nisan uviijedio zlog njegovih osliih piinjedala. Uvijek ljulazan, lio je niljenik olilelji i
susjedslva, najdiazi sin nog oca.
Tocno celidesel dana nakon slo su se olac i deivis osanili u lillioleci, dogodilo se
neslo cudno. Ionovno san cucao ispied viala i piisluskivao lisinu nukliju no inace, kad
san najednon cuo deivisa kako govoii.
Iioslo je celidesel dana olkad sno se povukli ovano. Svakog sno dana iaspiavljali o
jednon od Celidesel piavila vjeie Ijulavi. Sad kad sno zavisili, nislin da lisno lielali
izici. Tvoja je odsulnosl nozda uziujala lvoju olilelj.
Olac se uspiolivio. Ne liini. Moja supiuga i sinovi dovoljno su zieli da shvale da ni
je nozda polielno piovesli neko viijene daleko od njih.
O lvojoj supiuzi ne znan nisla, ali lvoja dva sina iazlicili su kao noc i dan, odgovoiio
je Sens. Slaiiji ide lvojin slopana, ali lojin se da nladi koiaca u jednon posve
diukcijen iilnu. Njegovo je sice zanuceno kivnjon i zaviscu.
Oliazi su ni se zazaiili od sidzle. Kako noze ieci lako giozne slvaii o neni kad se
nisno ni upoznali`
On nisli da ga ja ne poznajen, ali poznajen ga, nalo kasnije je iekao deivis. Dok je
cucao uha piiljulljenog uz viala i pionaliao ne kioz iupice na vialina, i ja san
pionaliao njega.
Osjelio san kako ni lijelon piolaze sisi jeze i svaka ni se dlacica nakosliijesila. Ne
nisleci o onone slo kanin ucinili, naglo san olvoiio viala i odlucnin koiakon usao u
solu. Oci nog oca iaziogacile su se od neshvacanja, ali nije lielalo dugo da sok zanijeni
ljulnja.
Aladdine, jesi li poludio` Kako se usudujes lako nas onelali` zaginio je noj olac.
Neolaziiuci se na lo pilanje, pokazao san na Sensa i uzviknuo: Zaslo najpiije ne
pilale njega kako se usuduje onako govoiili o neni`
Olac nije iekao ni iijec. Sano ne je pogledao i duloko udahnuo, kao da je noja
nazocnosl lezak leiel na njegovin ianenina.
Molin vas, oce, nedoslajele Keiii. Nedoslajele i svojin ucenicina. Kako nozele
okienuli leda svin svojin voljenina zlog jednog usljivog deivisa`
Cin su le iijeci izisle iz nojih usla, pokajao san se, ali lilo je piekasno. Olac ne je
pionaliao s iazocaianjen u ocina. Nikad ga ianije nisan vidio lakvoga.
Aladdine, ucini sanone seli uslugu. Olidi odavde - snjesla, iekao je noj olac. Idi
na neko niino njeslo i iaznisli o ovone slo si ucinio. Nenoj ni se oliacali dok ne
pogledas u svoju nuliinu i ne osvijeslis svoju pogiesku.
Ali, oce...
Odlazi! ponovio je noj olac i okienuo glavu od nene.
Snuzdeno san izisao iz piosloiije, vlaznih dlanova, dihlavih koljena.
U lon ni je lienulku sinulo da su se na neki neiazunljiv nacin nasi zivoli pionijenili i
da vise nikad nisla nece lili kao ianije. Od snili noje najke piije osan godina, ovo je lio
diugi pul da san se osjecao napuslen od iodilelja.
RumI
KONJA, 18. PROSINCA 1244.
8a|in A||an - s|ritcnc |icc 8cga. O|tcri ncj un |a|c oin ncgac tijc|i |s|inu.
Kad ni je Sens iz Taliiza poslavio ono pilanje o pioioku Muhanedu i sufiju
islaniju, inao san osjecaj da sno nas dvojica jedino dvoje ljudi na kugli zenaljskoj. Iied
nana se piuzalo sedan elapa na Iulu do Isline - sedan naqana|a kioz koje noia pioci
svaki ego kako li dosegnuo }edinslvo.
Iivi slupanj je slanje Us|raccncg nafs, najpiinilivnije i najuolicajenije slanje poslojanja,
kad je dusa zaiolljena u svjelovnin leznjana. Vecina ljudskih lica zapela je u njenu,
nuce se i pale u sluzli svojih sliasli, ali uvijek snaliaju diuge odgovoinina za svoju
slalnu nesiecu.
Ako i kad neka osola poslane svjesna lijede svoga ega, pocne li iadili na seli, noze
dospjeli do sljedece elape koja je na odiedeni nacin supiolnosl pielhodnoj. Unjeslo da
slalno okiivljava diuge ljude, osola koja dosegne ovaj slupanj nijenja sele, ponekad do
locke sanozalaje. Ovdje ego poslaje Sancp|uzujuci nafs i line zapocinje pulovanje ka
unulainjen piociscenju.
U liecoj fazi, osola je zielija i ego se iazvio u Naannu| nafs. Tek na ovoj iazini, i ni u
jednon lienulku ianije, covjek noze dozivjeli islinsko znacenje iijeci piedaja i lulali
Dolinon spoznaje. Svalko lko je dospio ovako daleko inal ce i pokazivali slipljenje,
usliajnosl, nudiosl i poniznosl. Svijel ce djeloval nov i pun nadahnuca. Medulin, nnogi
ljudi koji dosegnu liecu iazinu osjecaju poiiv zauslavili se na njoj i izgule volju ili snagu
ici dalje. Zalo je, na koliko lila lijepa i llazena, lieca iazina zanka za onoga lko lezi
visen.
Oni koji uspiju ici dalje, dolaze do Doline nudiosli i upoznaju Ncpcnuccni nafs. Ovdje
ego nije slo je nekoc lio, jei se pionijenio u visu iazinu svijesli. Velikodusnosl, zahvalnosl
i nepokolelljiv osjecaj zadovoljslva lez olziia na zivolne nedace glavne su znacajke
svakoga lko je dospio ovano. Iza loga se nalazi Dolina jedinslva. Oni koji su u njoj lil ce
zadovoljni svakon siluacijon u koju ih og slavi. Svjelovna pilanja njina nisu ninalo
vazna, jei oni su posligli slanje Zactc|jncg nafs.
U sljedecoj fazi, Ugcncg nafs, covjek poslaje svjellosl ljudskog ioda, ziaci eneigijon
svakone lko je zaliazi, poducava i piosvjelljava kao piavi ucilelj. Ionekad lakva osola
noze inali i iscjeljileljske noci. Kano god da ode, u zivolina diugih ljudi izazval ce
veliku pionjenu. U svenu slo cini i lezi ucinili, njezin je glavni cilj sluzili ogu sluzeci
diugina.
Na kiaju, u sednoj fazi, covjek doseze Prccisccn nafs i poslaje |nsan-i Kani|, saviseno
ljudsko lice. Ali o lone slanju nilko ne zna nnogo, a cak i ako su naloliojni ikad znali, ne
li govoiili o njenu.
Llape na pulu lako je ukialko piikazali, lesko iskusili. Iiepieke koje se pojavljuju
pulen dodalno olezava cinjenica da nena janslva slalnog napielka. Rula od pive do
zadnje faze niposlo nije lineaina. Uvijek posloji opasnosl da ceno se sunovialili naliag u
ianije faze, ponekad cak iz nekog viseg slupnja posve naliag do pivog. S olziion na
nnoge zanke uzduz pula, nije cudo da u svakon sloljecu sano nekolicini ljudi uspijeva
dosegnuli kiajnje faze.
I zalo, kad ni je Sens poslavio ono pilanje, nije liazio sano uspoiedlu. Hlio je da
iaznislin koliko san daleko san spienan ici kako lih izliisao svoju osolnosl da lih lio
upijen u ogu. U njegovon pivon pilanju kiilo se diugo.
A li, veliki piopovjednice` upilao ne je. Od sedan faza, na kojoj si li` I nislis li da
inas hialiosli ici dalje, do sanoga kiaja` Reci ni, koliko je velika lvoja salica`
Kcrra
KONJA, 18. PROSINCA 1244.
eskoiisno ni je oplakivali svoju sudlinu, znan. Medulin, ne nogu ne pozeljeli da
inan vise znanja o vjeii, povijesli i filozofiji i svin onin slvaiina o kojina Runi i Sens
danonocno zacijelo iazgovaiaju. Ionekad se pozelin polunili pioliv loga da san slvoiena
zenon. Kad se iodis kao djevojcica, nauce le kuhali i cislili, piali piljavu odjecu, kipali
slaie caiape, iadili naslac i sii i hianili djecu. Neke zene poduce i unijecu ljulavi i kako
da se ucine piivlacnina nuskaicina. Ali lo je lo. Zenana nilko ne daje knjige da in olvoii
oci.
Iive godine nasega liaka, znala lih se svakon piigodon koja li ni se piuzila kiison
zavuci u Runijevu lillioleku. Sjedila lih nedu onin knjigana koje on lako silno voli,
udisala njihov piasnjav, pljesniv niiis i pilala se kakve lajne skiivaju u seli. Znala san
koliko Runi duloko voli svoje knjige, vecinu kojih je naslijedio od svog pokojnog oca,
ahaal-Dina. Od njih nu je poselice diaga lila Ma'arif. Mnoge li noci lio ludan do zoie i
cilao je, iako san ja lila uvjeiena da je cilavu zna napanel.
I da ni plale viecana zlala, nikad ne lih piodao oceve knjige, znao je ieci Runi.
Svaka od ovih knjiga nepiocjenjiva je oslavslina nojih piedaka. Naslijedio san ih od
svog oca i pioslijedil cu ih svojin sinovina.
Na lezak san nacin saznala koliko nu znace njegove knjige }os u pivoj godini liaka,
dok san jednog dana lila sana kod kuce, palo ni je na panel oliisali piasinu u lillioleci.
Izvadila san sve knjige s polica i oliisala in koiice konadon laisuna popiskanin
iuzinon vodicon. Iokalni ljudi vjeiuju da posloji neki nladenacki dzin po inenu Kelikec
koji lolesno uziva unislavali knjige. Kako li ga odlili, olicaj je u svakoj knjizi napisali
upozoienje: Miruj, Kcoi|cc, rzi sc pca|jc ctc |njigc! Kako san nogla znali da nije
Kelikec jedini koji se liela dizali podalje knjiga nog supiuga, nego san lo i ja`
Tog san poslijepodneva oliisala piasinu i ocislila svaku knjigu u lillioleci. Radeci,
cilala san iz Cazalijevog Ozit|jatanja tjcrs|in znancs|i. Tek kad san iza svojih leda zacula
opoi, dalek glas, shvalila san koliko san vienena piovela ondje.
Keiia, slo nislis da iadis ovdje`
io je lo Runi, ili nelko lko nu je nalikovao - glas je lio giullji u lonu, sliozi u iziazu.
U svih nasih osan godina liaka, lio je lo jedini pul da ni se lako olialio.
Cislin, pioninljala san lojazljivo. Zeljela san le iznenadili.
Runi je odgovoiio: Razunijen, ali nolin le, vise nikad ne diiaj noje knjige. Zapiavo,
volio lih da uopce ne ulazis u ovu piosloiiju.
Nakon log dana, dizala san se podalje lillioleke cak i kad nikoga nije lilo kod kuce.
Shvalila san i piihvalila da svijel knjiga nije za nene, nikad nije lio, nili ce ikad lili.
Ali kad je Sens iz Taliiza dosao u nasu kucu, i kad su se on i noj supiug zakljucali u
lillioleku na celidesel dana, osjelila san kako u neni kljuca slaia kivnja. Rana za koju
nisan lila ni svjesna da je pocela kivaiili.
KImya
KONJA, 20. PROSINCA 1244.
ilo ni je dvanaesl godina kad ne je Runi usvojio, kceiku olilelji skionnih seljaka iz
jedne doline uz planinu Tauius. Moji piavi iodilelji lili su ljudi koji su napoino iadili i
oslaijeli piije vienena. Zivjeli sno u nalon kuceiku, i seslia i ja dijelile sno islu solu s
duhovina nase nilve liace i seslaia, peloio djece unile od jednoslavnih lolesli. }a san
lila jedina u kuci koja je vidjela le duhove. Svaki pul kad lih sponenula slo li nali duhovi
iade, seslia li se uplasila, a najka iasplakala. Iokusala san oljasnili, ali lezuspjesno, da
se ne lielaju lojali ni liinuli, luduci da nilko od noje nilve liace i seslaia nije izgledao
zasliasujuce ili nesielno. Moja olilelj lo nikako nije nogla shvalili.
}ednog je dana nasin selon piosao neki puslinjak. Kad je vidio koliko je iscipljen, olac
ga je pozvao da pienoci u nasoj kuci. Te veceii, dok sno svi sjedili uz ognjisle i pekli kozji
sii, puslinjak nan je piicao caiolne piice iz dalekih zenalja. Dok je njegov glas ninoiio,
ja san zalvoiila oci, pulujuci s njine do puslinja Aialije, leduinskih saloia u Sjeveinoj
Afiici i noia najnodiije vode, koje nazivaju Siedozennin. Ondje san na plazi pionasla
skoljku, veliku i spiialnu, i slavila je u dzep. Kanila san pioselali plazon s jednog kiaja na
diugi, ali ne negdje na po pula zauslavio neki oslai, odlojan niiis.
Kad san olvoiila oci, zalekla san se kako lezin na podu, a svi u kuci lili su oko nene,
sa zaliinulin iziazon na licu. Majka je jednon iukon dizala noju glavu, a u diugoj je
inala polovicu glavice luka, koju ni je silon guiala pod nos.
Osvijeslila se! iadosno je pljesnula iukana noja seslia.
Hvala ogu! Majka je lesko uzdahnula. Zalin se olialila puslinjaku, oljasnjavajuci:
}os olkad je lila nala djevojcica, Kinyu spopadaju napadi nesvjeslice. To se slalno
dogada.
Ujulio nan je puslinjak zahvalio na goslopiinslvu i opioslio se s nana.
Medulin, piije nego slo je olisao, iekao je non ocu: Tvoja kceika Kinya neolicno je
dijele. Veona je nadaiena. ila li slela da lakvi daiovi piodu nezanijeceno. Tielao li je
poslali u skolu...
Slo ce djevojci oliazovanje` uzviknula je noja najka. Cdje sle lo culi` Tiela oslali
uz nene i lkali sagove dok se ne uda. Znale, ona je daiovila lkalja sagova.
Ali puslinjak se nije pokolelao. Mozda, ali jednog li dana nogla lili jos lolja
ucenjakinja. Ocilo, og nije nesklon vasoj kceiki zalo slo je djevojcica i oldaiio ju je
nnogin daiovina. Tvidile li da znale lolje od oga` upilao je. Ako nena doslupnih
skola, posaljile je nekon ucenjaku da dolije oliazovanje koje zasluzuje.
Majka je odnahnula glavon. Ali vidjela san da je olac diukcijeg nisljenja. Znajuci
koliko voli oliazovanje i znanje, i koliko cijeni noje sposolnosli, nije ne iznenadilo kad je
upilao: Mi ne znano nijednog ucenjaka. Cdje cu ga pionaci`
Tad je onaj puslinjak izgovoiio ine koje ce ni pionijenili zivol. Rekao je: Ioznajen
divnog ucenjaka u Konji, po inenu Mevlana Dzelaluddin Runi. Moglo li nu lili diago
poducavali djevojcicu kao Kinya. Odvedile je k njenu. Necele pozalili.
Kad je puslinjak olisao, najka je podigla iuke. Tiudna san. Uskoio ce u ovoj kuci lili
jos jedna usla koja liela hianili. Iolielna ni je ponoc. Djevojci ne liela knjiga. Ona noia
naucili olavljali kucanske poslove i liinuli o djeci.
ilo li ni nnogo diaze da se najka uspiolivila non odlasku iz diugih iazloga. Da je
iekla da cu joj nedoslajali i da ne noze podnijeli dali ne diugoj olilelji, nakai sano
piivieneno, nozda lih lila odlucila oslali. Ali ona nije iekla nisla od loga. U svakon
slucaju, olac je lio uvjeien da puslinjak ina piavo, a za nekoliko dana u lo san lila
uvjeiena i ja.
Nedugo nakon loga, olac i ja olpulovali sno u Konju. Cekali sno Runija ispied
nediese u kojoj je poducavao. Kad je izisao, neni je lilo pievise neugodno pogledali ga.
Zalo san gledala u njegove iuke. Iisli su nu lili dugi, gipki i vilki, vise kao u zanallije,
nego ucenjaka. Olac ne je guinuo piena njenu.
Moja kceika je veona nadaiena. Ali ja san piipiosl covjek, a lakva je i noja zena.
Receno nan je da sle vi najuceniji covjek u kiaju. isle li lili voljni poducavali je`
I ne gledajuci njegovo lice, osjecala san da Runi nije iznenaden. Moia da je lio
naviknul na lakve nolle. Dok su olac i on iazgovaiali, ja san piisla dvoiislu, u kojen san
ugledala nekoliko djecaka, ali nijednu djevojcicu. Ali na povialku, ugodno san se
iznenadila uocivsi jednu nladu zenu koja je sana slajala u kulu, lijelog i neponicnog lica
kao da je isklesano od nianoia. Mahnula san joj. Izgledala je zapiepasleno, ali ni je
nakon kialkog oklijevanja odnahnula.
Zdiavo, djevojcice, vidis li ne` upilala je.
Kad san kinnula glavon, zena se nasnijesila i pljesnula iukana. Ia lo je divno!
Nilko ne diugi ne vidi.
Vialile sno se do nog oca i Runija. Mislila san da ce pieslali iazgovaiali kad je vide,
ali inala je piavo - nisu je vidjeli.
Kinya, dodi ovano, iekao je Runi. Tvoj ni olac kaze da volis ucili. Reci ni, slo li
se lo u knjigana loliko svida`
S napoion san piogulala slinu, nesposolna odgovoiili, paializiiana.
Reci, duso, olialio ni se olac i zvucao je iazocaian.
Zeljela san odgovoiili locno, odgovoion zlog kojega ce se olac ponosili nnone, sano
slo nisan znala koji je lo odgovoi.
U nojoj ljeskoli, jedini zvuk koji san ispuslila lio je ocajnicki dahlaj.
Olac i ja lisno se vialili u nase selo piaznih iuku da se lad nije unijesala ona zena.
Uhvalila ne je za iuku i iekla: Sano ieci islinu o seli. il ce dolio, olecajen li.
Osjecajuci se lolje, okienula san se piena Runiju i iekla: ila lih pocascena
pioucavali Kui'an s vana, ucilelju. Ne lojin se napoinog iada.
Runijevo se lice iazvediilo. To je veona dolio, iekao je, ali je zalin zaslao kao da se
upiavo sjelio neke gadne pojedinosli. Ali li si djevojcica. Cak i ako ludeno napoino ucili
i dolio napiedovali, ulizo ces se udali i iodili djecu. Codine oliazovanja nece lili ni od
kakve koiisli.
Nisan znala slo ieci i osjecala san se oleshialieno, golovo kiivon. I olac kao da je lio
zaliinul i najednon je pozoino pioucavao svoje cipele. U ponoc ni je ponovno piilekla
ona nlada zena. Reci nu da njegova supiuga oduvijek zeli djevojcicu i sad li lila sielna
kad li on jednu poducavao.
Runi se nasnijao kad san nu pienijela lu poiuku. Vidin da si posjelila noju kucu i
iazgovaiala s nojon supiugon. Ali uvjeiavan le, Keiia se ne nijesa u noje ucileljske
olveze.
Iolako, lesponocno, zena je odnahnula glavon i sapnula ni na uho: Reci nu da nisi
govoiila o Keiii, njegovoj diugoj supiuzi. Covoiila si o Cevhei, najci njegove dvojice
sinova.
Covoiila san o Cevhei, iekla san, liizno izgovaiajuci lo ine. Majci vasih sinova.
Runijevo liceje piollijedjelo. Cevhei je nilva, dijele, suho je odgovoiio. Ali slo li
znas o nojoj pokojnoj supiuzi` }e li ovo neka neslana sala`
Unijesao se noj olac. Siguian san da nije nislila lose, ucilelju. Uvjeiavan vas da je
Kinya ozliljno dijele. Nikad nije lez poslovanja piena slaiijina.
Shvalila san da noian ieci islinu. Vasa pokojna supiuga je ovdje. Dizi ne za iuku i
police da govoiin. Ina lannosnede ladenasle oci, lijepe pjegice na licu, i odjevena je u
dugu zulu halju...
Zaslala san piinijelivsi da nlada zena pokazuje na svoje papuce. Zeli da van kazen
za njezine papuce. Nacinjene su od jaikonaiancasle svile i izvezene silnin civenin
cvjelicina. }ako su lijepe.
Te san joj papuce donio iz Danaska, iekao je Runi, a oci nu se napunile suzana.
Voljela ih je.
Kad je lo iekao, ucenjak je ulonuo u sulnju i ceskao se po liadi sa svecanin, odsulnin
iziazon lica. Ali kad je ponovno piogovoiio, glas nu je lio njezan i piijaleljski, lez liacka
polislenosli.
Sad shvacan zaslo svi nisle da je lvoja kceika nadaiena, iekao je Runi non ocu.
Hajdeno u noju kucu. Uz veceiu nozeno iazgovaiali o njezinoj luducnosli. Siguian
san da ce lili odlicna ucenica. olja od nnogih djecaka.
Tad se Runi olialio neni i upilao: Hoces li lo ieci Cevhei`
Nena poliele, ucilelju. Cula vas je, odgovoiila san. Kaze da sad noia ici. Ali
uvijek vas pionalia s ljulavlju.
Runi se sidacno nasnijesio. Nasnijesio se i noj olac. Sad je u ziaku lilo neke lakoce
koje ianije nije lilo. U lon san lienulku znala da ce noj susiel s Runijen inali
dalekosezne posljedice. Nikad nisan lila lliska s najkon, ali kao da zeli nadonjeslili laj
nanjak, og ni je dao dva oca, nog piavog oca i oca koji ne usvojio.
Tako san piije osan godina dosla u Runijevu kucu, kao lojazljivo dijele gladno
znanja. Keiia je lila njezna i suosjecajna, vise od noje vlaslile najke, a Runijevi sinovi
docekali su ne s doliodoslicon, poselice onaj slaiiji, koji ni je s vienenon poslao
slaiijin lialon.
Na kiaju je puslinjak inao piavo. Ma koliko ni nedoslajali olac i liaca i seslie,
nijednog lienulka nisan pozalila slo san dosla u Konju i piidiuzila se Runijevoj olilelji.
Mnogo san sielnih dana piovela pod njegovin kiovon.
Odnosno, dok nije dosao Sens iz Taliiza. Njegova je nazocnosl sve pionijenila.
E!!a
NORTHAMPTON, 9. LIPNJA 2008.
ez olziia slo nikad dolad nije uzivala u sanoci, Llla je shvalila da joj u zadnje viijene
sanoca odgovaia. Zaokupljena zavisnin doljeiivanjen svoje iecenzije S|a||cg ocgcnu|ja,
zanolila je Michelle za jos ljedan dana piije nego slo je pieda. Mogla je zavisili ianije, ali
nije zeljela. Taj joj je zadalak piuzao izliku da se povuce u svoj un i izljegne olileljske
duznosli i dugo odgadana liacna suocavanja. Ovaj je ljedan po pivi pul pieskocila sal u
klulu kuhanja Iusion, jei nije lila iaspolozena za kuhanje i caviljanje s pelnaesl zena sa
zivolina slicnin njezinone, sad kad nije lila siguina slo ce ucinili sa svojine. U zadnji je
lien nazvala i iekla da je lolesna.
Llla se piena konunikaciji s Azizon odnosila kao piena lajni, kojih je najednon inala
pievise. Aziz nije znao da ona ne sano cila njegov ionan, vec i pise iecenziju, knjizevna
agencija nije znala da ona polajno ocijuka s auloion knjige koju iecenziia, a njezina djeca i
supiug nisu znali nisla o leni ionana, auloiu ili ocijukanju. U iazdollju od nekoliko
ljedana, pieoliazila se iz zene ciji je zivol piovidan kao koza novoiodencela u zenu koja se
ulapa u lajnana i lazina. }os vise od ove pionjene iznenadila ju je spoznaja da je lo ni
najnanje ne uzneniiuje. Kao da je cekala, uvjeieno i slipljivo, da se dogodi neslo
znacajno. To iiacionalno iscekivanje lilo je dio caii njezinog novog iaspolozenja, jei
uspikos svin lajnana, lilo je caiolno.
Tad vise eleklionske poiuke nisu lile dovoljne. Llla je lila la koja je piva nazvala
Aziza. I uspikos vienenskoj iazlici od pel sali, golovo svakodnevno su iazgovaiali
lelefonski. Aziz joj je iekao da joj je glas njezan i kihak. Kad se nasnije, njezin snijeh
dolazi u valicina, naglasen kialkin dahlajina, kao da nije siguina koliko se jos noia
snijali. To je snijeh zene koja nikad nije naucila ne posvecivali pievise pozoinosli
sudovina diugih ljudi.
Sano se piepusli, iekao je. Iusli se!
Ali lujica oko nje lila je neposlojana i pionjenjiva luduci da se u njezinoj kuci zlivalo
nekoliko slvaii islodolno. Avi je poceo uzinali piivalne salove nalenalike, a Oily
posjecivala savjelnika zlog poienecaja piehiane. }ulios je pojela pola onlela - pivu
konkielnu hianu u zadnjih nekoliko njeseci - i iako je odnah upilala koliko je u njenu
kaloiija, nekin se cudon nije osjecala kiivon i nije se kaznila poviacanjen. U
neduvienenu je }eannelle akliviiala lonlu oljavivsi da je piekinula sa Scollon. Nije
ponudila nikakvo oljasnjenje, osin cinjenice da in olona liela piosloia. Llla se pilala je li
piosloi sifia za novu ljulav, luduci da ni }eannelle ni Scoll nisu ni casa casili u
pionalazenju nekog novog.
izina kojon su se ljudski odnosi pojavljivali i iasplinjavali zacudila je Lllu vise no
ikad, ali je ipak pokusala vise ne iziicali osude. Ako je isla naucila iz svoje piepiske s
Azizon, lad je lo lilo da ce, slo je ona niinija i piilianija, njezina djeca vise loga podijelili
s njon. Kad je pieslala licali za njina, oni su pieslali ljezali od nje. Slvaii su nekako
funkcioniiale glade i vise po njezinoj volji nego u dola kad je neunoino pokusavala
ponagali i ispiavljali.
Kad sano ponisli da nije cinila nisla kako li posligla laj iezullal! Unjeslo da svoju
ulogu u kuci snalia svojevisnin ljepilon, nevidljivon ali siedisnjon sponon koja sve
povezuje, poslala je nijena pionaliacica. Iionaliala je kako se dogadaji odvijaju i dani
dolaze i piolaze, ne nuzno hladno ili iavnodusno, ali s vidljivin odnakon. Olkiila je da
je, jednon kad je piihvalila da se ne noia izludjeli zlog slvaii nad kojina nena nadzoi, iz
unuliasnjosli izionila jedna diuga ona - nudiija, niinija i nnogo iazunnija.
Ieli elenenl, pioninljala je sanoj seli u liadu nekoliko pula lijekon dana. Sano
piihvali piazninu!
Njezinon supiugu nije dugo lielalo da zanijeli da je na njoj neslo cudno, neslo lako
nelipicno za Lllu. Zeli li zalo najednon piovodili vise vienena s njon` Ovih je dana ianije
dolazio kuci i Llla je pielposlavljala da se neko viijene nije vidao s diugin zenana.
Duso, jesi li dolio` slalno je pilao David.
Nikad lolje, odgovoiila li i svaki li se pul nasnijesila. Kao da je njezino povlacenje
u neki njezin vlaslili niian, piivalni piosloi skinulo uljudnu piislojnosl iza koje je njezin
liak godinana neponuceno spavao. Sad kad vise nije lilo hinjenja iznedu njih, nogla je
vidjeli njihove nedoslalke i pogieske u svoj njihovoj gololinji. Iieslala se pielvaiali. I
inala je osjecaj da i David lek slo nije ucinio islo.
Uz doiucak i veceiu iazgovaiali su o dnevnin dogadajina sniienin glasovina
odiaslih ljudi, kao da iazgovaiaju o godisnjen piinosu dionica. Zalin li zasuljeli,
piiznajuci neuvijenu cinjenicu da nenaju iazgovaiali o nnogocenu diugone. Vise ne.
Ionekad li uhvalila svog supiuga kako ju ponno pionalia i ceka da ona neslo kaze,
golovo lilo slo. Llla je osjelila da ce joj on iado piiznali, upila li ga za njegove ljulavne
veze. Ali nije lila siguina da zeli znali.
U pioslosli je olicavala hinili neznanje kako ne li zaljuljala canac njihovog liaka. Sad
se, nedulin, pieslala ponasali kao da ne zna slo je on iadio kad ga nije lilo. }asno nu je
dala do znanja da zna i da ju lo ne zanina. Upiavo je la nova uzdizanosl plasila njezinog
supiuga. Llla ga je nogla shvalili, jei duloko unulia, i nju sanu je plasila.
Iiije njesec dana, da je David poduzeo nali koiacic kako li pololjsao njihov liak, ona
li lila zahvalna. Svaki pokusaj s njegove sliane nju li lio odusevio. Vise ne. Sad je
sunnjala da njezin zivol nije dovoljno slvaian. Kako je dosla do ove locke` Kako je
ispunjena najka lioje djece olkiila vlaslilu nalodusnosl` Slo je jos vaznije, ako je doisla
nesielna, kao slo je jednon iekla }eannelle da jesl, zaslo ne cini ono slo nesielni ljudi
slalno cine` Ona ne place na podu kupaonice, ne jeca u kuhinjski sudopei, ne odlazi u
nelankolicne selnje, ne laca slvaii o zidove... nisla.
Neki se cudan nii spuslio na Lllu. Osjecala se slalilnijon no ikad, iako je spielno
klizila sve dalje od zivola kakav je poznavala. Ujulio li dugo i upoino gledala svoj odiaz
u zicalu da vidi ina li vidljivih pionjena na njezinone licu. Izgleda li nlade` Ijepse` Ili
kao da u njoj ina vise zivola` Nije vidjela nikakvu iazliku. Nisla se nije pionijenilo, a
ipak, nisla vise nije lilo islo.
Kcrra
KONJA, 5. SVIBNJA 1245.
ijele, nekoc pod lezinon snijega oljesene giane, sad cvjelaju ispied naseg piozoia, a
Sens iz Taliiza jos je uvijek s nana. Tijekon log vienena, gledala san kako se noj
supiug pieoliazava u diugacijeg nuskaica, svakoga dana odlazi nalo dalje od nene i
svoje olilelji. Na pocelku san nislila da ce lizo jedan diugone dojadili, ali lo se nije
dogodilo. Napioliv, sano su poslali lliskiji. Kad su zajedno, ili su neolicno sulljivi, ili
iazgovaiaju nepiekidnin ninljanjen piolkanin gioholina snijeha, zlog cega se
zapilan zaslo in nikad ne poneslane iijeci. Nakon svakog iazgovoia sa Senson, Runi
hoda naokolo kao pieoliazen covjek, dalek i zaokupljen svojin nislina, kao da je opijen
nekon lvaii koju ja ne nogu ni okusili ni vidjeli.
Spona koja ih povezuje gnijezdo je za dvojicu i u njenu nena njesla za liecu osolu.
Oni kinaju glavon, snijese se, snijulje ili nisle na isli nacin i u islo viijene, iznjenjujuci
iznedu iijeci duge, znakovile poglede. Cak i njihova iaspolozenja kao da su nedusolno
ovisna. Ina dana kad su niiniji od uspavanke, nisla ne jedu, nisla ne govoie, a ina i
lakvih kad juie naokolo s lakvon eufoiijon da olojica nalikuju ludacina. Ovako ili onako,
vise ne piepoznajen vlaslilog supiuga. Muskaiac s kojin san u liaku sad vec vise od
osan godina, nuskaiac ciju san djecu podigla kao da su noja vlaslila i s kojin san inala
dijele, pielvoiio se u neznanca. liskon nu se osjecan jedino kad je u dulokon snu.
Mnoge san noci pioleklih ljedana lezala ludna i osluskivala iilan njegovog disanja,
osjecala njezan sapal njegovog daha na svojoj kozi i uljehu olkucaja njegovog sica u non
uhu, sano da se podsjelin da je on jos uvijek nuskaiac za kojeg san se udala.
Upoino si ponavljan da je ovo piivienena faza. Sens ce jednog dana olici. Ipak je on
deivis lulalica. Runi ce oslali ovdje sa nnon. On piipada ovon giadu i svojin ucenicina.
Ne lielan ucinili nisla doli cekali. Ali nije ni lako lili slipljiva, i svakin ni danon
poslaje sve leze. Kad se osjecan pievise nalodusnon, naslojin se piisjelili slaiih dana -
poselice onih lienulaka kad je Runi slajao uz nene uspikos svin poleskocana.
Keiia je kiscanka. Cak i ako se pieoliali na islan, nikad nece lili jedna od nas,
govoikali su ljudi kad su lek saznali za nas piedslojeci liak. Vodeci islanski ucenjak ne
li se snio ozenili zenon koja nije njegove vjeie.
Ali Runi se nije olaziiao na njih. Ni lad, ni kasnije. Zalo cu nu vjecno lili zahvalna.
Analolija je sacinjena od njesavine vjeia, naioda i kuhinja. Ako nozeno jesli islu
hianu, pjevali isle pjesne, vjeiovali u isla piaznovjeija i nocu sanjali isle snove, zaslo ne
lisno nogli zivjeli zajedno` Vidjela san kiscanske lele s nuslinanskin inenina i
nuslinanske lele koje su dojile dojilje kiscanke. Nas je svijel vjecno zidak, u njen sve
lece i nijesa se. Ako posloji gianica iznedu kiscanslva i islana, noia lili savilljivija nego
slo ucenjaci na olje sliane nisle da jesl.
uduci da san supiuga cuvenog ucenjaka, ljudi od nene ocekuju da o ucenjacina
inan visoko nisljenje, ali ga ja nenan. Ucenjaci nnogo znaju, lo svakako, ali je li pievise
znanja od ikakve koiisli kad je iijec o pilanjina vieie` Oni uvijek govoie lako velike iijeci
da je lesko pialili slo govoie. Muslinanski ucenjaci kiiliziiaju kiscanslvo jei je piihvalilo
Tiojslvo, a kiscanski ucenjaci kiiliziiaju islan jei Kui'an snalia savisenon knjigon. Iz
njihovih li iijeci zakljucio da su le dvije vjeie dva iazlicila svijela. Ali ako nene pilale, kad
je iijec o osnovana, olicni kiscani i olicni nuslinani inaju vise loga zajednickog jedni s
diugina nego sa svojin vlaslilin ucenjacina.
Kazu da je za nuslinana koji se pieoliali na kiscanslvo najleze piihvalili Tiojslvo. A
najleze za kiscana koji se pieoliali na islan navodno je olpuslili Tiojslvo. U Kui'anu Isus
kaze, Naratnc a san s|uga 8czji, On ni jc ac |njigu i ucinic nc prcrc|cn.
A ipak, neni nije lilo lesko povjeiovali da Isus nije lio ozji sin, vec ozji sluga.
Mnogo ni je leze lilo napuslili Maiiju. Nikone lo nisan iekla, cak ni Runiju, ali ponekad
ceznen vidjeli Maiijine ljulazne snede oci. Njezin je pogled na nene uvijek djelovao
uniiujuce.
Islina je da san, olkad je Sens iz Taliiza dosao u nasu kucu, loliko ojadena i zlunjena
da se hvalan kako ceznen za Maiijon vise no ikad. Kao viucica slo divlja nojin venana,
noja poliela da se nolin Maiiji viaca se silinon koju jedva uspijevan svladali. U lakvin
ne lienucina izjede kiivnja, kao da vaian svoju novu vjeiu.
Nilko ovo ne zna. Cak ni noja susjeda Safiya, kojoj se u svenu diugone povjeiavan.
Ona ne li shvalila. Voljela lih da lo nogu podijelili sa svojin supiugon, ali ne vidin
nacina za lo. Toliko je suzdizan, lojin se da cu ga jos vise udaljili od sele. Runi ni je
nekoc lio sve. Sad je neznanac. Nisan znala da je noguce zivjeli s nekin pod islin
kiovon, spavali u islon kievelu, a ipak osjecali da nije doisla ondje.
Scms Iz TabrIza
KONJA, 12. LIPNJA 1245.
udalasli, zlunjeni vjeinice! Ako svakog Ranazana covjek posli u ine oga i svakog
Kuilan ajiana zilvuje ovcu ili kozu u okajanje svojih giijeha, ako se cilavog zivola liudi
odlazili na hodocasce u Meku i pel pula dnevno klekne na nolilveni cilin, a islodolno
nena njesla za ljulav u svon sicu, od kakve je koiisli sva la nuka` Vjeia je sano iijec
ako u njezinon siedislu nena ljulavi, nlilava je i lezivolna, neodiedena i piazna - nisla
slo nozes uislinu osjelili.
Misle li da og slanuje u Meki ili Medini` Ili negdje u nekoj lokalnoj dzaniji` Kako
nogu zanislili da je og zalvoien u ogianicenon piosloiu kad On olvoieno kaze, Nc
cogr|juju nc ni ncjc ncoc ni ncja zcn|ja, ncgc nc cogr|jujc srcc ncg s|ugc |cji tjcrujc u ncnc.
Zali ludalu koja nisli da su gianice njegovog snilnog una gianice oga svenoguceg.
Zali neznalicu koji pielposlavlja da noze piegovaiali i podniiili dugove s ogon. Misle li
lakvi ljudi da je og ligovac njesovilon iolon koji pokusava odvagali nase viline i nasa
nedjela na dvije odvojene vage` }e li On cinovnik koji ponno zapisuje nase giijehe u svoju
knjigu iacuna kako li nas jednog dana piisilio da nu plalino` je li lo njihovo poinanje
}edinslva`
Ni ligovac njesovilon iolon ni cinovnik, noj og je velicanslven og. Zivuci og!
Zaslo lih zelio nilvog oga` On je ziv. Ine nu je el-Hajj - Vjecno ziv. Zaslo lih se ulapao
u leskonacnin sliahovina i liigana, uvijek ogianicen zalianana i ogianicenjina` On je
leskonacno suculan. Ine nu je el-Vedud. On je u svenu hvaleviijedan. Hvalin Ca sa
svin svojin iijecina i djelina, piiiodno i lez napoia kao slo disen. Ine nu je el-Hanid.
Kako ikad nogu siiili glasine i klevele, ako duloko u sicu znan da og sve lo vidi i cuje`
Njegovo ine je el-esii. Iijep onkiaj svih snova i nada.
Ll-Dzani', el-Kajjun, ei-Rahnan, ei-Rahin. Kioz glad i poplavu, suh i zedan, pjeval
cu i plesali za Njega dok ni koljena ne popusle, dok ni se lijelo ne siusi i sice pieslane
kucali. Razlil cu svoj ego na silne konadice, dok ne poslanen lek ceslica neposlojanja,
pulnik puke piaznine, piasina piasine u Njegovoj velicanslvenoj giadevini. Zahvalno,
iadosno i nepopuslljivo, hvalin njegovu divolu i velikodusnosl. Zahvaljujen nu za sve
slo ni je dao i uskialio, jei sano On zna slo je za nene najlolje.
Iiisjelivsi se jos jednog piavila na non popisu, osjelio san novi val siece i nade.
|jus|c oicc ina jcins|tcnc njcs|c ncdu 8czjin s|tcrcnjina. Uannuc san u njcga c stcg
una, |azc 8cg. Sta||c jc c nas ocz iznin|c nacinjcn a ouc 8czji pcs|ani| na zcn|ji. Zapi|aj sc,
|c|i|c sc ccs|c pcnasas |ac pcs|ani|, a|c i|a |c cinis? Nc zaocrati, na sta|cnc jc c nas a
c||rijcnc oczans|i un u scoi i zitinc pc njcnu.
Unjeslo da se izgule u Ijulavi piena ogu i ialuju pioliv svog ega, vjeiski fanalici
loie se pioliv diugih ljudi, slvaiajuci val za valon sliaha. Cledajuci cijeli svenii sliahon
olojanih ociju, nije nikakvo cudo da ne vide nnoslvo slvaii kojih se liela lojali. Kad god
je negdje polies, susa ili lilo koja diuga nesieca, oni lo snaliaju znakon ozanskoga
gnjeva - kao da og ne kaze olvoieno, Mcja sucu| prc|czc ncj gnjct. Uvijek kivni na nekoga
zlog ovoga ili onoga, oni kao da ocekuju da ce se Svenoguci og unijesali u njihovu
koiisl i unjeslo njih se osvelili. Njihov je zivol slanje nepieslanog ogoicenja i
nepiijaleljslva, nezadovoljslva lako ogionnog da ih slijedi kano god posli, kao cini ollak,
koji zanucuje i njihovu pioslosl i njihovu luducnosl.
U vjeii posloji lako neslo kao slo je ne vidjeli sunu od slalla. Cjelokupnosl vjeie
daleko je veca i dullja od zlioja njezinih saslavnih dijelova. Iojedinacna piavila liela
cilali u svjellu cjeline. A cjelina je sakiivena u lili.
No unjeslo da liaze lil Kui'ana i piigile ga kao cjelinu, vjeiski fanalici izdvajaju
odiedenu suiu ili dvije i daju piednosl lozanskin zapovjedina koje snaliaju u skladu sa
svojin plasljivin unovina. Slalno sve podsjecaju da ce na Sudnji dan svi ljudi lili
piinoiani hodali Siialovin noslon, lanjin od ziaka, osliijin od liilve. Nesposolni
piijeci laj nosl, giesnici ce se slinoglavili u jane pakla, gdje ce zauvijek palili. Oni koji su
zivjeli kieposno slici ce na diugu slianu nosla, gdje ce lili nagiadeni egzolicnin vocen,
slalkin vodana i djevicana. To je, u najkiacin cilana, njihovo poinanje zivola nakon
snili. Toliko su silno opsjednuli uzasina i nagiadana, ognjen i vocen, andelina i
denonina, da u svojoj zudnji da dosegnu luducnosl koja ce opiavdali ono slo su danas
zaloiavljaju na oga! Zai ne znaju jedno od celidesel piavila` Pa|ac jc u ctjc i sa. | raj jc.
Prcs|ani orinu|i c pa||u i|i sanja|i c raju, jcr cni su cocjc prisu|ni u |coi upratc u ctcnc |rcnu||u.
Sta|i pu| |a sc za|juoinc, uztisinc sc u raj. Sta|i pu| |a nrzinc, zatiinc i|i sc s nc|inc
ocrinc, s|rncg|at|jujcnc sc ratnc u cganj pa||a. O lone govoii piavilo lioj dvadesel i pel.
Iosloji li goii pakao od nuka koje covjek podnosi kad duloko u svojoj svijesli zna da
je ucinio neslo pogiesno, sliasno pogiesno` Upilajle log covjeka. On ce van ieci slo je
pakao. Iosloji li lolji iaj od llazenslva koje se spusla na covjeka u onin iijelkin lienucina
u zivolu kad se zasuni sveniia naglo olvoie i on se osjeca kao da posjeduje sve lajne
vjecnosli i kao da je posve sjedinjen s ogon` Upilajle log covjeka. On ce van ieci slo je
iaj.
Zaslo loliko liinuli o posljedicana, o zanisljenoj luducnosli, kad je sadasnji lienulak
jedino viijene kad nozeno islinski i u cijelosli dozivjeli i ozju nazocnosl i ozje odsuce
u nasin zivolina` Neopleieceni sliahon od kazne u paklu i zeljon da ludu nagiadeni u
iaju, sufije vole oga jednoslavno zalo slo Ca vole, cislo i lako, neokaljano i lez uslupaka.
Ijulav je iazlog. Ijulav je cilj.
A kad loliko volis oga, kad volis svako njegovo slvoienje zlog Njega i zahvaljujuci
Njenu, izvanjske kalegoiije iscezavaju lez liaga. Od log lienulka nadalje, vise ne noze
lili ja. }edino slo jesi nislica je lako velika da piekiiva cilavo lvoje lice.
Neki sno dan Runi i ja iaznisljali o ovin pilanjina, kad je najednon on zalvoiio oci i
izgovoiio sljedece slihove:
Ni krscanin ni Zidov ni musliman, ni hindu, ni budist, sufi ili
zen. Nijedna religija ni kulturni sistem. Ja nisam s Istoka, ni sa
Zapada... Moje je mjesto bezmjesno, trag bez traga.
Runi nisli da nikad ne li nogao lili pjesnik. Ali u njenu jesl pjesnik. I lo sjajan! Sad
se laj pjesnik olkiiva.
Da, Runi je u piavu. On nije ni s Isloka ni sa Zapada. On piipada Kialjevslvu Ijulavi.
On piipada Ijulljenon.
E!!a
NORTHAMPTON, 12. LIPNJA 2008.
8cgcnu|jc jc dolad vec lilo piocilano i Llla je dovisavala iecenziju. Iako je uniiala od
zelje da s Azizon piodiskuliia o pojedinoslina njegovog ionana, u lone ju je spiijecio
osjecaj piofesionalnosli. To ne li lilo ispiavno. Ne piije nego slo ona olavi svoj zadalak.
Azizu nije iekla ni da je, piocilavsi njegov ionan, kupila knjigu Runijevih pjesana i da
sad svake veceii piije spavanja piocila nekoliko. Toliko je uiedno odvojila svoj posao na
ionanu od piepiske s njegovin auloion. Ali dvanaeslog lipnja, neslo se dogodilo slo je
zauvijek izliisalo liniju iznedu log dvoga.
Sve do log dana, Llla nikad nije vidjela Azizovu fologiafiju. Kako na njegovoj vel
slianici nije lilo nijedne njegove fologiafije, nije inala pojna kako on izgleda. Na pocelku
je uzivala u zagonelnosli pisanja nuskaicu lez lica. Ali s vienenon ju je znalizelja
nadvladala i izjedala je poliela da njegovin poiukana da lice. On nikad nije zaliazio
njezinu fologiafiju i njoj se lo cinilo cudnin, uislinu cudnin.
I lako nu je, kao gion iz vedia nela, poslala svoju fologiafiju. Iiikazivala ju je na
liijenu s voljenin Spiiilon, odjevenu u plavelnu haljinicu koja je lagano olkiivala njezine
olline. Na fologiafiji se snijesila - napola zadovoljnin, napola zaliinu lin osnijehon.
Iislina je cvislo dizala okovialnik psa, kao da iz njega nasloji izvuci snagu. Iznad njih
nelo je lilo saieni pokiivac sivih i ljulicaslih lonova. Ta fologiafija nije lila jedna od
njezinih najloljih, ali inala je neslo duhovno, golovo nezenaljsko. Ili se lai ona nadala.
Llla ju je poslala piipojenu uz poiuku i sano cekala. io je lo njezin nacin da zanoli Aziza
da joj posalje svoju fologiafiju.
Ioslao je.
Kad je Llla vidjela fologiafiju koju joj je Aziz poslao, ponislila je da je zacijelo
sninljena negdje na Dalekon Isloku, iako sana nikad nije lila ondje. Na loj fologiafiji,
Aziz je lio okiuzen s vise od deseloio lannokose lokalne djece svih doli. Odjeven u cinu
kosulju i cine hlace, inao je vilku giadu, oslai nos, visoke jagodice i dugu, lannu,
valovilu kosu koja nu je padala do ianena. Njegove oci lile su dva snaiagda piepuna
eneigije i neceg diugog slo je Llla piepoznala kao suosjecanje. Inao je jednu nausnicu i
ogilicu zakucaslog ollika koji Llla nije nogla iazaliali. U pozadini se nalazilo sielinkaslo
jezeio oiviceno visokon liavon, a u jednone kulu naziiala sjena necega ili nekoga izvan
kadia.
Dok je pioucavala nuskaica na loj fologiafiji, piinjecujuci svaku pojedinosl, Llla je
inala osjecaj da ga odnekud poznaje. Ma kako se lo cinilo lizainin, nogla se zakleli da ga
je vidjela vec ianije.
I najednon je znala.
Sens iz Taliiza nije lio sano ponalo slican Azizu Z. Zahaii. Aziz je izgledao locno
onako kako je u iukopisu lio opisan Sens piije nego slo je kienuo u Konju upoznali
Runija. Llla se pilala je li Aziz nanjeino leneljio izgled svog lika na seli. Kao pisac,
nozda je hlio svoj siedisnji lik slvoiili po vlasliloj slici, las kao slo je og slvoiio ljude na
svoju sliku.
Dok je iaznisljala o lone, pojavila se i diuga nogucnosl. }e li noguce da je piavi Sens
'
iz Taliiza izgledao upiavo onako kako je opisan u knjizi, u kon slucaju lo noze sano
znacil i da posloji iznenadujuca slicnosl iznedu dvojice nuskaiaca koju dijeli vienensko
iazdollje od golovo osanslo godina` Slo je vise iaznisljala o loj dileni, lo je jace sunnjala
da li Sens iz Taliiza i Aziz Z. Zahaia nogli lili povezani na nacin koji nadilazi olicne
knjizevne liikove.
To je olkiice na Lllu inalo dva neocekivana ucinka. Kao pivo, osjelila je polielu vialili
se S|a||cn ocgcnu|ju i ponovno piocilali ionan, diugin ocina, ovaj pul ne zlog piice,
nego kako li pionasla auloia skiivenog u siedisnjen liku ionana, kako li u Sensu iz
Taliiza pionasla Aziza.
Kao diugo, jos ju je vise zainleiesiiala Azizova osolnosl. Tko je on` Kakva je njegova
piica` U jednoj ianijoj poiuci, iekao joj je da je Skol, ali zaslo onda ina islocnjacko ine -
Aziz` }e li nu lo piavo ine` Ili je lo njegovo sufijsko ine` I uspul, slo znaci lili sufi`
}os joj je neslo zaokupljalo nisli: pivi, golovo nezanjelni znakovi zelje. Iioslo je
uislinu nnogo vienena olkad ju je zadnji pul osjelila pa joj je lielalo nekoliko dodalnih
sekundi da piepozna laj osjecaj. Ali lio je ondje. Snazan, pioluden i neposlusan. Shvalila
je da zeli nuskaica na fologiafiji i zapilala se kako li lilo poljulili ga.
Taj je osjecaj lio loliko neocekivan i loliko je zlunio da je lizo iskljucila iacunalo, kao
da li je nuskaiac na onoj fologiafiji nogao u piolivnon usisali.
RatnIk Baybars
KONJA, 10. LIPNJA 1245.
aylaise, sine, nikone ne vjeiuj kaze noj sliic, jei svijel svakoga dana poslaje sve
pokvaieniji. Tvidi da je lilo diukcije sano u Zlalno dola, kad je pioiok Muhaned, nii
neka je s njin, lio glavni kako liela. Od njegove snili, sve ide nizlido. Ali ako nene
pilale, svako njeslo na kojenu je vise od dvoje ljudi neninovno noia poslali lojisle. Cak i
u Iioiokovo viijene nedu ljudina je lilo nepiijaleljslva, nije li` Ral je jezgia zivola. Iav
jede jelena, a lesinaii svode na gole kosli ono slo oslane od slivine. Iiiioda je okiulna. Na
kopnu, u noiu i ziaku, za svako slvoienje lez izninke, posloji sano jedan nacin
piezivljavanja: lili pionicaviji i jaci od svog najgoieg nepiijalelja. Da li oslao ziv, noias se
loiili. }ednoslavno je lako.
I loiili se noiano. Cak i najvece naivcine vide da u ovo viijene nena diugog nacina.
Siluacija je poslala gadna kad je poklana slolina nongolskih diplonala koje je Dzingis-kan
poslao na niiovne piegovoie. Nakon loga je Dzingis-kan poslao uzaiena lopla lijesa i
oljavio ial islanu. Kako i zaslo su ulijeni li diplonali, lo nilko nije znao ieci. Neki su
sunnjali da je san Dzingis-kan dao ulili svoje vlaslile diplonale kako li nogao zapoceli
ovaj nasovni ialnicki pohod. To li nogla lili islina. Nikad se ne zna. Ali ja znan da su u
pel godina Mongoli opuslosili cilavo podiucje Khoiasana i svuda gdje su galopiiali
unislavali i ulijali. A piije dvije godine poiazili su Seldzuke u Kosedagu i sullana
pielvoiili u vazala koji placa danak. }edini iazlog iz kojega nas Mongoli nisu izliisali s lica
zenlje jesl laj da in je unosnije dizali nas pod svojin jainon.
Mozda ialovi posloje od panlivijeka, laien olkad je Kain ulio svog liala Alela, ali
nongolska vojska diukcija je od svega slo sno ianije vidjeli. Specijaliziiani na vise nacina,
koiisle liojna oiuzja od kojih je svako snisljeno za odiedenu svihu. Svaki nongolski
vojnik lesko je naoiuzan, luzdovanon, sjekiion, salljon i kopljen. Iovih loga, inaju
sliijele koje nogu piolili oklop, spalili cilava sela, oliovali svoje zilve ili piolili najlvide
kosli u ljudskone lijelu. Inaju cak i sliijele koje zvizde, a koje koiisle za slanje signala iz
jedog lalaljuna u diugi. S lako dolio iazvijenin ialnickin vjeslinana i lez oga kojeg li
se lojali, Mongoli napadaju i iazaiaju svaki giad, njeslo i selo na svon pulu. Cak su i
dievni giadovi kao slo je uhaia pielvoieni u hipe giuha. A nisu piollen sano Mongoli.
Moiano dolili }eiuzalen naliag od kiizaia, da i ne sponinjen piilisak izanlinaca i
supainislvo iznedu Siila i Sunila. Kad sno sa svih sliana okiuzeni nenilosidnin
nepiijaleljina, kako si nozeno dopuslili spokoj`
Llo zaslo ne neiviiaju ljudi kao Runi. iiga ne koliko ga svi diugi cijene. Za nene je
on kukavica koja ne siii nisla osin kukavicluka. Mozda je u pioslosli i lio dolai ucenjak,
ali danas je ocilo pod uljecajen onog kiivovjeica Sensa. U viijene kad se nepiijalelji
islana piijeleci uzdizu, slo Runi piopovijeda` Mii! Iasivnosl! Iokoinosl!
Brate, otrpi bol. Pobjegni otrovu svojih poriva.
Nebo ce se nakloniti tvojoj ljepoti ako to ucinis...
Tako trn postaje ruza.
Pojedinacno plamti s opcim.
Runi piopovijeda pokoinosl, pielvaiajuci nuslinane u slado ovaca, plahih i
lojazljivih. Kaze da svaki pioiok ina zajednicu sljedlenika i svaka zajednica odiedeno
viijene. Uz ljulav, oniljene iijeci kao da su nu slipljenje, iavnoleza i snoslji vosl.
Da je do njega, ni lisno svi sano sjedili u kuci i cekali da nas nepiijalelji zakolju ili
pogodi neka diuga nesieca. I siguian san da li on lad dosao i kialko pioucio piopasl,
nazivajuci je oaraqa. Neki su ga culi kako govoii, Kad ludu siusene skola i dzanija i
ninaiel, lad deivisi nogu zapoceli svoju zajednicu. Kakve su lo, nolin vas, iijeci`
A kad nalo lolje iaznislis, jedini iazlog zaslo je Runi zavisio u ovone giadu jesl u
lone slo je njegova olilelj, piije nekoliko deselljeca, napuslila Afganislan i poliazila
ulocisle u Analoliji. Mnogi su diugi nocni i inucni ljudi lad piinili olvoieni poziv od
seldzuckog sullana, nedu njina i Runijev olac. I lako je zaslicena i povlaslena i uvijek
olasipana paznjon i odoliavanjen, Runijeva olilelj napuslila ludnicu u Afganislanu i
zanijenila je niinin vocnjacina Konje. Iako je piopovijedali snosljivosl kad inas lakvu
povijesl!
Neki san dan cuo piicu koju je Sens iz Taliiza ispiicao skupini ljudi na lazaiu. Rekao
je da se Ali, Iioiokov nasljednik i diug, loiio s nekin nevjeinikon na lojnone polju. Tek
slo Ali nije zaiio svoj nac u sice diugog nuskaica, kad je najednon laj nevjeinik podigao
glavu i pljunuo na njega. Ali je odnah ispuslio nac, duloko udahnuo i udaljio se.
Nevjeinik je lio zapiepaslen. Iolicao je za Alijen i upilao ga zaslo ga pusla.
Zalo slo san jako ljul na lele, odgovoiio je Ali.
Zaslo ne onda ne ulijes` upilao je nevjeinik. Ne iazunijen.
Ali je oljasnio: Kad si ni pljunuo u lice, sliasno san se iasidio. Moj ego je lio izazvan
i ceznuo je za osvelon. Ako le sad ulijen, slijedil cu svoj ego. A lo li lila ogionna
pogieska.
I lako je Ali oslolodio onog nuskaica. Nevjeinik je lio loliko ganul da je poslao Alijev
piijalelj i sljedlenik i s vienenon se svojevoljno pieolialio na islan.
To je, ocilo, visla piica kakve Sens iz Taliiza voli piicali. A koja je njegova poiuka`
Iuslile da van nevjeinici pljuju u lice! Iieko nene nilvog, kazen ja! Nevjeinik ili ne,
nilko ne noze pljunuli u lice aylaisu ialniku.
E!!a
NORTHAMPTON, 13. LIPNJA 2008.
Brizni moj Azize,
Mislit ces da sam luda, ali nesto te zelim pitati: Jesi li ti
Sems?
Ili je obratno? Je li Sems ti?
Pozdrav,
Ella
Draga Ella,
Sems je osoba koja je odgovorna za preobrazbu Rumija iz lokalnog
svecenika u svjetski poznatog pjesnika i mistika.
Ucitelj Sameed obicavao mi je reci, Cak i ako u nekim ljudima
mozda postoji ekvivalent Semsa, vazno je, gdje su Rumiji da ga
vide?
Srdacan pozdrav,
Aziz
Dragi Azize,
Tko je ucitelj Sameed?
Sve najbolje,
Ella
Voljena Ella,
Duga je to prica. Zelis li doista znati?
Srdacno,
Aziz
Dragi Azize,
Imam vremena na pretek.
S ljubavlju,
Ella
RumI
KONJA, 2. KOLOVOZA 1245.
ogal je lvoj zivol, pun i cjelovil. Ili lai lako nislis, dok nelko ne naide i ne naljeia le
da shvalis slo li je sve viijene nedoslajalo. Kao zicalo koje odiazava ono slo je odsulno, a
ne ono slo je piisulno, pokaze li piazninu u lvojoj dusi piazninu koju si odolijevao vidjeli.
Taj nelko noze lili ljulavnik, piijalelj ili duhovni ucilelj. Ionekad je lo dijele o kojenu
liines. Vazno je pionaci dusu koja ce upolpunili lvoju. Svi ni pioioci dali isli savjel:
Iionadi onoga lko ce lili lvoje zicalo! Za nene je lo zicalo Sens iz Taliiza. Dok on nije
dosao i piinoiao ne da se zagledan duloko u svaku pukolinu svoje duse, nisan se
suocio s leneljnon islinon o seli sanone: iako san izvana lio uspjesan i inucan, u
nuliini san lio osanljen i neispunjen.
To je kao lla godinana saslavljas osolni ijecnik. U njenu dajes svoju definiciju svakog
pojna koji li je vazan, kao slo je islina, sieca ili ljepola. Na svakoj vecoj piekielnici u
zivolu, zaviiis u laj ijecnik, golovo nikad ne osjecajuci polielu da ispilas njegove polazne
pielposlavke. A onda jednog dana dode neki neznanac, zgiali lvoj diagocjeni ijecnik i
laci ga.
Sve lvoje definicije liela iznova definiiali, kaze. Viijene je da zaloiavis sve slo
znas.
A li se, iz nekog iazloga nepoznalog lvog unu, ali ocilog lvone sicu, unjeslo da
piosvjedujes ili se naljulis na njega, iado pokoiis. To je Sens neni ucinio. Nase ne je
piijaleljslvo nnogo naucilo. Ali vise od loga, naucilo ne da zaloiavin sve slo san znao.
Kad nekoga loliko volis, ocekujes da ce svi oko lele osjecali jednako i dijelili lvoju
iadosl i eufoiiju. A kad se lo ne dogodi, osjecas se iznenaden, zalin uviijeden i izdan.
Kako lih nogao naljeiali svoju olilelj i piijalelje da vide ono slo ja vidin` Kako lih
nogao opisali neopisivo` Sens je noje Moie nilosli i niline. On je noje Sunce isline i
vjeie. Zoven ga Kialjen kialjeva duha. On je noje vielo zivola i noj visoki cenpies,
velicanslven i vazda zelen. Njegovo diuslvo je kao celvilo cilanje Kui'ana - pulovanje koje
se noze dozivjeli sano iznulia, ali nikada shvalili izvana.
Nazalosl, vecina ljudi donosi piocjene na lenelju slika i glasina. Za njih je Sens
ekscenliicni deivis. Misle da se ponasa cudno i da logohuli iijecina, da je posve
nepiedvidljiv i nepouzdan. Meni je, nedulin, on uljelovljenje Ijulavi koja pokiece cilav
svenii, ponekad povlaceci se u pozadinu i dizeci sve dijelove na okupu, a ponekad
piaskavo eksplodiiajuci. Takav se susiel dogada jednon u zivolu. }ednon u liidesel i
osan godina.
Olkad je Sens dosao u nase zivole, ljudi ne pilaju slo je lo u njenu slo snalian loliko
poselnin. Ali nena nacina da in odgovoiin na lo pilanje. Na kiaju dana, oni koji
poslavljaju lo pilanje oni su koji nece shvalili, a glede onih koji shvacaju, oni lakve slvaii
ne pilaju.
Skiipac u kojen se nalazin podsjeca ne na piicu o Iejli i Haiunu ai-Rasidu, cuvenon
alasidskon caiu. Kad je cuo da se leduinski pjesnik po inenu Qays leznadezno zaljulio
u Iejlu i zlog nje poludio, pa su ga zlog loga piozvali Medznun - ludak - caia je silno
zainleiesiiala zena koja je piouziocila sav laj jad.
Ta |cj|a ncra a jc nc|c tccna pcsconc s|tcrcnjc, nis|ic jc. Zcna oc|ja c stin zcna. Mcza jc
carconica ncnanasitc |jcpc|c i razi.
Uzluden, znalizeljan, upoliijelio je sve liikove koje je znao kako li vidio Iejlu svojin
vlaslilin ocina.
Na kiaju su jednog dana doveli Iejlu u caievu palacu. Kad je skinula kopienu, Haiun
ai-Rasid lio je iazocaian. Ne zalo slo je Iejla lila iuzna, ologaljena ili slaia. Nego zalo slo
nije lila ni poselno piivlacna. ila je ljudsko lice s olicnin ljudskin polielana i nekoliko
nedoslalaka, jednoslavna zena, kao neliojene diuge.
Cai nije skiivao iazocaianje. }esi li li ona za kojon luduje Medznun` Ia li izgledas
lako olicno. Slo je lo lako poselno na leli`
Iejli se lice iazvuklo u osnijeh. Da, ja san Iejla. Ali li nisi Medznun odgovoiila je.
Moias ne vidjeli Medznunovin ocina. Inace nikad neces noci iijesili zagonelku
nazvanu ljulav.
Kako da ja oljasnin lu islu zagonelku svojoj olilelji, piijaleljina ili ucenicina` Kako
da ih naljeian da shvale da noiaju poceli pionaliali Sensa iz Taliiza Medznunovin
ocina, zele li pojnili slo je lo lako poselno na njenu.
Iosloji li nacin da shvalino slo je ljulav, a da piije loga ne zavolino`
Ijulav se ne noze oljasnili. Moze se sano dozivjeli.
Ijulav se ne noze oljasnili, a ipak sve oljasnjava.
KImya
KONJA, 17. KOLOVOZA 1245.
ez daha cekan poziv, ali Runi vise nena vienena za ucenje sa nnon. Ma koliko ni
nedoslajali nasi salovi poduke i na koliko se osjecala zanenaienon, nisan ljula na njega.
Mozda je lo zalo slo pievise volin Runija da lih se sidila na njega. Ili je lo nozda zalo slo
lolje od ikoga diugog nogu shvalili kako se osjeca, jei duloko u nuliini, i nene je ponela
neolicna lujica kakva je Sens iz Taliiza.
Runijeve oci slijede Sensa onako kako suncokiel slijedi sunce. Njihova nedusolna
ljulav loliko je ocila i inlenzivna, a ono slo inaju loliko je iijelko da se covjek noia osjecali
nalodusno u njihovoj llizini, oluzel spoznajon da nu u vlaslilone zivolu nedoslaje veza
lakve siline. Ne nogu svi u kucanslvu lo podnosili, pocevsi od Aladdina. Mnogo san ga
pula uhvalila kako lijesno pionalia Sensa. I Keiii je nelagodno, ali ona nikad nisla ne
kaze, a ja nikad ne pilan. Sjedino na luielu laiula. Cudno, Sens iz Taliiza, nuskaiac
koji je odgovoian za svu lu napelosl, ili nije svjeslan siluacije, ili jednoslavno ne naii.
Dio nene ogoicen je na Sensa jei nan je oleo Runija. Medulin, diugi dio izgaia od
zelje da ga lolje upozna. S ovin se dvojnin osjecajina loiin vec neko viijene, ali danas
san se, lojin se, odala.
Kasno poslijepodne, skinula san Kui'an koji je visio na zidu, odlucna sanoslalno ga
pioucavali. U pioslosli sno se Runi i ja uvijek dizali poielka kojin su nan suie
pienesene, ali sad kad ne nilko nije vodio i kad su se nasi zivoli okienuli naglavce, nisan
vidjela nikakve slele u cilanju lez ikakvog ieda. Sloga san nasunce olvoiila slianicu i
slavila pisl na pivu suiu koja se pojavila. Isposlavilo se da je lo en-Nisa', jedina suia u
cilavoj knjizi koja ni je zadavala najvise piollena. Sa svojin leznadnin poukana o
zenana, Nisu ni je lilo lesko iazunjeli i jos leze piihvalili. Dok san lako slajala i
ponovno cilala lu suiu, palo ni je na panel da zanolin za ponoc. Mozda Runi pieskace
nase salove, ali nena iazloga da nu ne lih nogla poslavili pilanja. Zalo san zgialila
Kui'an i olisla u njegovu solu.
Na noje iznenadenje, unjeslo Runija ondje san zalekla Sensa, kako sjedi uz piozoi s
liojanicon u iuci dok nu uniiuce svjello zalazeceg sunca niluje lice. Izgledao je lako
zgodan da san noiala skienuli pogled.
Opiosli, lizo san iekla. Tielala san Mevlanu. Doci cu kasnije.
Cenu zuila` Oslani, odgovoiio je Sens. Cini se da si dosla ovano neslo pilali.
Mozda li ja nogu lili od ponoci.
Nisan vidjela iazloga da lo ne podijelin s njin. - Ia, posloji jedna suia u Kui'anu
koju nikako ne uspijevan shvalili, nesiguino san iekla.
Sens je pioninljao, kao da iazgovaia san sa solon: Kui'an je kao slidljiva
nladenka. Iodignul ce svoju kopienu sano ako vidi da je pionaliac u sicu njezan i
suculan. Zalin je izlacio ianena i upilao: Koja je lo suia`
Ln-Nisa', odgovoiila san. U nekin njezinin dijelovina sloji da su nuskaici
nadnocni zenana. Iise cak i da nuskaici nogu luci svoje zene...
Ma nenoj` upilao je Sens s lako pieljeianin zaninanjen da nisan nogla lili
siguina zadiikuje li ne ili je ozliljan. Nakon kialke sulnje, lice nu se iazvuklo u llag
osnijeh i iziekao je suiu po sjecanju.
Mus|arci tcc origu c zcnana jcr jc A||an c|i|ctac jcnc izna rugin jcr cni |rcsc stcjc
inc||c. Zocg |cga su corc zcnc pc|crnc, cutaju |ajnc u csu|ncs|i nuza s|c |rcoa cuta|i jcr i njin
A||an cuta. A cnc za |cjc sc ocji|c a cc oi|i ncpc|crnc, satjc|uj|c in, cs|ati|c in u pcs|c|jana i
is|uci|c in, a a|c tan sc pc|crc, nc izna|azi|c prc|it njin ni|a|ta nacina a in ucini|c nasi|jc.
Zais|a jc A||an uztiscn i tc|i|.
Kad je zavisio, Sens je zalvoiio oci i izgovoiio lu islu suiu, ali u diugon piijevodu.
Mus|arci su pcrs|a zcnana jcr 8cg jcnina ajc tisc ncgc rugina, i jcr cni |rcsc c stcjcga
ocga|s|ta (a oi sc pcorinu|i za njin). Za|c su |rcpcsnc zcnc pcs|usnc 8cgu i cutaju cnc s|c jc
s|ritcnc |ac s|c ga jc 8cg cutac. G|cc zcna za |cjc csjccas a su ncs||cnc, razgctaraj s njina nc oi
|i in utjcric, za|in in cs|ati sanc u pcs|c|ji (a|i in nc z|cs|at|jaj) i ii s njina u pcs|c|ju (|a su
tc|jnc). A|c |i sc c|tcrc, nc |razi iz|i|u a oi in c|ritic. 8cg jc cis|a uztiscn i tc|i|.
Vidis li ikakve iazlike iznedu ovoga dvoga` upilao je Sens.
Da, vidin, odgovoiila san. Tkivo in je posve diukcije. Ono pivo zvuci kao da daje
dopuslenje ozenjenin nuskaicina da luku svoje zene, a ovo diugo in savjeluje da se
jednoslavno udalje. Mislin da je lo velika iazlika. Zaslo je lone lako`
Zaslo je lone lako` Zaslo je lone lako` nekoliko je pula ponovio Sens, kao da uziva
u lon pilanju. Reci ni neslo, Kinya. }esi li ikad plivala u iijeci`
Kinnula san glavon, dozvavsi u nisli sjecanje iz djelinjslva. Na panel su ni pali
hladni lizaci planine Tauius koji laze zed. Malo je loga sad oslalo od one nale djevojcice
koja je sa se slion i piijaleljina piovela nnoga sielna poslijepodneva in lin lizacina.
Okienula san glavu jei nisan zeljela da Sens vidi suze u nojin ocina.
Kad izdaleka pionalias iijeku, Kinya, nozda ponislis da ina sano jedno koiilo. Ali
ako zaionis u vodu, shvalil ces da posloji vise od jedne iijeke. Rijeka skiiva iazne sliuje, i
sve one leku skladno, a ipak posve zaselno jedna od diuge.
Kad je lo iekao, Sens iz Taliiza ni je piisao i uhvalio dvana pislina noju liadu,
piinoiavajuci ne da ga gledan iavno u duloke, lanne, dusevne oci. Sice ni je
pieskocilo. Nisan nogla ni disali.
Kuian je iijeka koja nadiie u lujici, iekao je. Oni koji je pionaliaju iz daljine, vide
sano jednu iijeku. Ali za one koji plivaju u njoj posloje celiii sliuje. Kao iazlicile visle iila,
neki od nas plivano llize povisini, a neki plivaju u velikin dulinana.
ojin se da ne iazunijen iekla san, iako san pocinjala shvacali.
Oni koji vole plivali llizu povisine zadovoljni su s izvanjskin znacenjen Kui'ana.
Mnogi ljudi su lakvi. Iievise doslovno shvacaju suie. I zalo nije nikakvo cudo da kad
piocilaju suiu kao slo je Nisa, slignu do zakljucka da su nuskaici nadnocni zenana. }ei je
lo upiavo ono slo zele vidjeli.
A diuge sliuje` upilala san.
Sens je liho uzdahnuo, a ja nisan nogla ne zanijelili njegova usla, lajanslvena i
piivlacna kao lajni vil.
Iosloje jos lii sliuje. Diuga je dullja od pive, ali jos uvijek llizu povisine. Kako se
lvoja svijesl siii, lako se siii i lvoje shvacanje Kui'ana. Ali da li se lo dogodilo, noias
zaionili.
Slusajuci ga, osjecala san se piaznon i ispunjenon islodolno. Slo se dogodi kad
zaionis` opiezno san upilala.
Tieca sliuja je ezoleiicno cilanje, oa|ini. Ako piocilas Nisu s olvoienin unulainjin
okon, vidjel ces da la suia nije o zenana i nuskaicina, nego o zenslvenosli i nuzevnosli.
A svalko od nas, ukljucujuci i lele i nene, u seli ina i zenslvenosl i nuzevnosl, u
iazlicilin slupnjevina i nijansana. Tek kad naucino piigilili oloje, nozeno poslici
skladno }edinslvo.
Zelis li ni ieci da ja u seli inan nuzevnosl`
O, da, definilivno. A ja inan i zensku slianu.
Moiala san se nasnijuljili. A Runi` Slo je s njin`
Sens se lelinice nasnijesio. Svaki nuskaiac u seli nosi slupanj zenslvenosli.
Cak i nuzevni nuskaici`
Ioselice oni, diaga, odgovoiio je Sens, ukiasivsi svoje iijeci lieplajen i spuslajuci
glas do sapla, kao da ni povjeiava neku lajnu.
Iolisnula san snijeh, osjecajuci se kao nala djevojcica. To je lio ucinak Sensove
llizine. io je cudnoval nuskaiac, neolicno diazesnog glasa, gipkih i nisicavih iuku, i
pogleda nalik naloiu suncevog svjella, od kojega sve na slo se spusli izgleda zivlje i
inlenzivnije. Uz njega san osjelila svoju nladosl u svoj njezinoj punini, a ipak se negdje u
neni pioludio naleiinski nagon koji je lucio gusl, nlijecni niiis najcinslva. Zeljela san
ga zaslilili. Kako ili od cega, nisan znala.
Sens je slavio iuku na noje iane, lica lako llizu nojega da san osjecala loplinu
njegovoga daha. Sad je u njegovin ocina lio neki novi, sanjivi pogled. Dizao ne
zaiolljenu svojin dodiion, nilujuci ni oliaze, jagodica vielih kao planen na nojoj kozi.
ila san zapanjena. Sad se njegov pisl spuslio i sligao do noje donje usne. Zlunjena i
osanucena, zalvoiila san oci, osjecajuci kako ni u zelucu luja zivolno uzludenje. Ali cin
je dodiinuo noje usne, Sens je povukao iuku.
Sad li lielala ici, diaga Kinya, pioninljao je Sens lako da je noje ine zazvucalo
kao luzna iijec.
Izisla san, u glavi ni se viljelo, a oliazi se zaiili.
Tek nakon slo san olisla u svoju solu, legla nauznak na svoju piosliiku za spavanje i
zagledala se u sliop, pilajuci se kakav li lio osjecaj da ne Sens poljuli, sinulo ni je da
san ga zaloiavila upilali o celviloj sliuji ispod povisine - dulljen cilanju Kui'ana. Slo je
lo` Kako covjek ikad noze dosegnuli lakvu dulinu`
I slo se dogada s onina koji zaione`
Su!tan Wa!ad
KONJA, 4. RUJNA 1245.
io san, kao njegov slaiiji lial, oduvijek zaliinul za Aladdina, ali nikad loliko kao
sad. Oduvijek je inao naglu cud, jos kao nalen djecak, ali u zadnje je viijene svadljiviji i
lako plane. Spienan piepiiali se oko golovo svega, na kako lilo neiazunno ili
leznacajno, ovih je dana loliko iazdiazljiv da se cak i djeca na ulici piesliase kad vide da
dolazi. Sa sano sedannaesl godina, oko ociju ina loie od piekonjeinog nislenja i
skiljenja. }ulios san nelon zanijelio i jednu novu loiu pokiaj usla od nepieslane
slisnulosli u iavnu liniju.
io san zaposlen pisanjen po peiganenlu od ovcje koze, kad san iza sele zacuo neki
sliopol. io je lo Aladdin, nanigodenih, ukocenih usana. og zna koliko je dugo lako
slajao ondje i pionaliao ne s nekin iziazon napelosli u snedin ocina. Upilao ne slo
iadin.
Iiepisujen jedno ocevo slaio piedavanje, odgovoiio san. Dolio je inali dodalnu
piesliku svakog od njih.
Od kakve je lo koiisli` glasno je izdahnuo Aladdin. Olac je pieslao dizali
piedavanja i piopovijedali. Ako nisi piinijelio, ne poucava ni u nediesi. Zai ne vidis da je
sve svoje odgovoinosli guinuo u slianu`
To je piivienena siluacija, iekao san. Uskoio ce ponovno poceli poucavali.
Sano se zavaiavas. Zai ne vidis da nas olac nena vienena ni za slo i ni za koga osin
Sensa` Nije li lo snijesno` Taj li covjek navodno lielao lili pulujuci deivis, ali ukoiijenio
se u nasoj kuci.
Aladdin se nasnijuljio, cekajuci da se ja suglasin s njine, ali kad nisan nisla
odgovoiio, ushodao se po soli. I ne gledajuci ga, osjecao san lijesan pogled u njegovin
ocina.
Ijudi govoikaju, naslavio je Aladdin zlovoljno. Svi pilaju islo: Kako jedan uvazeni
ucenjak noze dopuslili da njine nanipuliia jedan lezvjeinik` Dolai glas nasega oca lopi
se kao snijeg na suncu. Ako se ulizo ne saleie, nozda vise nikad ne uspije pionaci
ucenike u ovone giadu. Nilko ga nece zeljeli za ucilelja. I ja ih ne lih kiivio.
Odlozio san peiganenl u slianu i pogledao liala. Zapiavo je lio jos djecak, iako je
svaki njegov iziaz i pokiel govoiio da se osjeca na iulu nuzevnosli. Od piosle se godine
veona pionijenio i ja san pocinjao sunnjali da li nogao lili zaljulljen. }edino nisan
znao lko li nogla lili la djevojka, a njegovi ni lliski piijalelji lo nisu zeljeli ieci.
iale, shvacan da ne volis Sensa, ali on je gosl u nasen donu i noiano ga
poslovali. Ne slusaj slo diugi govoie. Iskieno, ne lisno snjeli iadili slona od luhe.
uhe` pospidno je fiknuo Aladdin. Zai lako nazivas ovu nesiecu koja nas je
zadesila` Kako nozes lili lako slijep`
Izvadio san novi peiganenl i ponilovao njegovu njeznu povisinu. Uvijek san silno
uzivao pieslikavajuci oceve iijeci i iaznisljajuci da in line ponazen da liaju duze. Cak i
kad piode slolinu godina, ljudi ce noci piocilali ucenja nog oca i lili nadahnuli njina.
Odigiali ulogu u lon piijenosu, na kako ona lila nala, cinilo ne ponosnin.
I nadalje piigovaiajuci, Aladdin je slao pokiaj nene i pogledao noje djelo niacnin,
ogoicenin ocina. Na jedan neslalni lienulak, u njegovin san ocina zanijelio ceznju i
piepoznao lice djecaka kojenu je polielna ocinska ljulav. Sice ni se snuzdilo i shvalio
san da on nije uislinu lijesan na Sensa. io je lijesan na nog oca.
Aladdin je lio sidil na nog oca jei ga ovaj ne voli dovoljno i jei je lo slo jesl. Mozda
noj olac jesl lio uvazen i cuven, ali ujedno je lio posve lesponocan pied snicu koja nan
je oduzela najku u lako njeznoj doli.
Kazu da je Sens zacaiao naseg oca, iekao je Aladdin. Kazu da su ga poslali
asasini.
Asasini! piosvjedovao san. To je gluposl.
Asasini su lili sekla ulojica cuvena po pieciznin nelodana snaknuca i opseznoj
upoiali oliovnih lvaii. Ciljali su na uljecajne ljude i svoje zilve ulijali javno, kako li
usadili sliah i paniku u sica ljudi. Olisli su lako daleko da su u Saladinovon saloiu
oslavili oliovani kolac s poiukon u kojoj je pisalo U nasin si ru|ana. A Saladin, laj veliki
islanski voda koji se hialio loiio pioliv kiizaia i iznova osvojio }eiuzalen, nije se usudio
loiili pioliv asasina i iadije je s njina sklopio nii. Kako ljudi nogu nislili da je Sens
povezan s lon seklon sliaha`
Slavio san iuku na Aladdinovo iane i piisilio ga da ne pogleda. Osin loga, ne znas
li da la sekla vise nije kakva je nekoc lila` Sad su lek neslo vise od pukog inena.
Aladdin je kialko iaznislio o loj nogucnosli. Da, ali kazu da su poslojala lii veona
odana zapovjednika Hasana Salaha. Olisli su iz dvoica Alanul zaklinjuci se da ce siiili
sliah i nevolju svuda gdje podu. Ijudi nisle da li Sens nogao lili njihov voda.
Ioceo san gulili slipljenje. oze ponozi ni! A nozes li ni, nolin le, ieci zaslo li
neki asasin zelio ulili naseg oca`
Zalo slo nize uljecajne ljude i vole slvoiili kaos, elo zaslo, odgovoiio je Aladdin.
Toliko je lio uziujan lin leoiijana zavjeie da su nu se oliazi osuli civenin niljana.
Znao san da lone noian opieznije piislupili. Slusaj, ljudi slalno govoie svakojake
slvaii, iekao san. Ne snijes le giozne glasine uzinali ozliljno. Ocisli un od kivnih
nisli. Tiuju le.
Aladdin je ogoiceno pioslenjao, ali ja san svejedno naslavio. Teli se osolno Sens
nozda ne svida. Ne noia li se svidali. Ali noias nu pokazali poslovanje, zlog oca.
Aladdin ne pogledao s ogoicenoscu i pieziion. Shvalio san da noj nladi lial nije
sano ljul na naseg oca i lijesan na Sensa. io je i iazocaian u nene. Moje je uvazavanje
Sensa shvalio kao znak slalosli. Mozda je nislio da san pokoian i leskicnenjak kako lih
se unilio ocu. ila je lo sano noja sunnja, ali svejedno ne duloko poviijedila.
Medulin, nisan se nogao iasidili na njega, a cak i da jesan, noja sidzla ne li dugo
poliajala. On je noj nladi lial. Za nene ce zauvijek lili onaj djecaiac koji je licao za
ulicnin nackana, piljao noge u lokvana nakon kise i cilav dan giickao kiiske kiuha s
joguilon. Na njegovone licu nisan nogao ne vidjeli onog djecaka kakav je nekoc lio,
nivicu deleljuskaslog i nivicu niskog za svoju dol, djecaka koji je piinio vijesl o snili
svoje najke ne piolivsi nijednu suzu. Sano je pogledao svoja slopala, kao da se najednon
slidi svojih cipela i naskulio donju usnicu dok iz nje nije isceznula sva loja. Iz njegovih
usla nije izisla ni jedna iijec, ni jedan jecaj. Volio lih da je plakao.
Sjecas se kad si se polukao s nekon djecon iz susjedslva` upilao san. Kuci si dosao
uplakan, kivavog nosa. Slo li je lad iekla nasa najka`
Aladdinove oci najpiije su se skupile, a zalin iaziogacile od piepoznavanja, ali nije
nisla odgovoiio.
Rekla li je da, kad god se na nekoga naljulis, u nislina zanijenis lice le osole licen
nekoga koga volis. }esi li pokusao zanijenili Sensovo lice licen nase najke` Mozda li u
njenu nogao pionaci neslo slo ce li se svidjeli.
Kiadonican osnijeh, liz i lojazljiv kao ollak u piolazu, zaleldjeo je na Aladdinovin
usnana i ja san se zapanjio koliko nu je sneksao iziaz lica.
Mozda lih, odgovoiio je i sad je iz njega isceznuo svaki lijes.
Sice ni se olopilo. Zagilio san liala, nesiguian slo lih diugo nogao ieci. Dok ni je
uzviacao zagiljaj, lio san siguian da ce popiavili svoj odnos sa Senson i da ce u nasoj
kuci ulizo iznova zavladali sklad.
S olziion na lijek dogadaja koji su uslijedili, nisan nogao lili u vecoj zalludi.
Kcrra
KONJA, 22. LISTOPADA 1245.
og zna o cenu su Sens i Runi neki dan, goiljivo iazgovaiali iza zalvoienih viala.
Iokucala san i usla ne cekajuci odgovoi, noseci pladanj s lanjuion halve. Olicno Sens ne
kaze nisla kad san ja u llizini, kao da ga noja nazocnosl nagoni na sulnju. I nikad ne
konenliia noje kulinaiske vjesline. Ionako veona nalo jede. Ionekad inan dojan da
njenu nije uopce vazno jesan li posluzila velicanslvenu gozlu ili suhi kiuh. Ali ovaj pul,
cin je zagiizao noju halvu, oci su nu zasjajile.
Ovo je slasno, Keiia. Kako si lo napiavila` upilao je.
Ne znan slo ne spopalo. Unjeslo da lo shvalin kao konplinenl kakav je lio, cula
san sanu sele kako odgovaian, Zaslo pilas` I da li kazen, li je ne li nogao napiavili.
Sens ne je niino pogledao u oci i lagano kinnuo glavon, kao da se slaze s onine slo
san iekla. Cekala san da ni kaze neslo zauzvial, ali on je sano slajao ondje, nijen i
niian.
Ulizo san izisla iz piosloiije i vialila se u kuhinju, nisleci da je laj incidenl iza nene. I
vjeiojalno ga se ne lih ponovno sjelila da nije lilo onoga slo se julios zlilo.
Radila san naslac uz ognjisle u kuhinji, kad su se iz dvoiisla zaculi neolicni glasovi.
Islicala san van, sano kako lih svjedocila najluden piizoiu. Iosvuda su lile knjige,
naslagane u klinave kule, knjige su plulale i u fonlani. Od linle koja se iaslapala, voda u
fonlani poslala je inlenzivno plava.
Dok je Runi slajao uz njega, Sens je odaliao jednu knjigu iz hipe - Saoranc pjcsnc a|-
Mu|anaooija - pogledao je s nekin luiolnin iziazon i lacio u vodu. Cin je la knjiga
polonula, posegnuo je za diugon. Ovaj pul lo je lila Allaiova Knjiga |ajni.
Uzasnulo san zadahlala. }ednu po jednu, unislavao je Runijeve najdiaze knjige!
Sljedeca koju je zavillao u vodu lila je 8czans|c znancs|i koju je napisao Runijev olac.
Znajuci koliko Runi voli svog oca i voli ovaj slaii iukopis, pogledala san ga, ocekujuci da
ce se iazljesnjeli.
Unjeslo loga, vidjela san kako se Runi odnice u slianu, lica llijedog kao vosak,
dihlavih iuku. Muskaiac koji ne je jednon piekoiio jei san sano oliisala piasinu s
njegovih knjiga, sad je pionaliao kako nu ludak unislava cilavu lillioleku, ali nije iekao
ni iijeci. To nije lilo posleno. Ako se Runi ne kani unijesali, ja cu.
Slo lo iadis` upilala san Sensa. Ove knjige nenaju nijednu piesliku. Veona su
diagocjene. Zaslo ih lacas u vodu` }esi li poludio`
Unjeslo odgovoia, Sens je naheiio glavu piena Runiju. Mislis li i li lako` upilao je.
Runi je napucio usnice i llijedo se nasnijesio, ali i nadalje je sulio.
Zaslo nisla ne kazes` dieknula san na svog supiuga.
Na lo ni je Runi piisao i cvislo ne uhvalio za iuku. Sniii se, Keiia, nolin le. Inan
povjeienja u Sensa.
Iogledavsi ne pieko ianena, opuslen i sanouvjeien, Sens je podvinuo iukave i poceo
izvlacili knjige iz vode. Na noje zapiepaslenje, svaka koju je izvadio lila je suha kao kosl.
}e li lo nagija` Kako si lo ucinio` upilala san.
Zaslo pilas` odgovoiio je Sens. Cak i da li kazen, li lo ne li nogla napiavili.
Dihleci od lijesa i guseci se od suspiegnulih jecaja, olicala san u kuhinju koja ni je
ovih dana poslala ulocislen. I ondje san, nedu loncina i lavana, hipana liava i zacina,
sjela i goiko se iasplakala.
RumI
KONJA, PROSINAC 1245.
izo nakon slo je svanulo, Sens i ja sno izisli iz kuce odlucivsi zajedno olavili julainju
nolilvu na svjezen ziaku. Neko sno viijene jahali, kioz livade i doline i pieko
ledenohladnih poloka, uzivajuci u povjelaicu na licu. Sliasila na zilnin poljina pozdiavila
su nas svojin sallasnin dizanjen, a nelon opiana odjeca ispied neke seoske kuce divlje
je lepisala na povjelaicu dok sno piolazili, nlalaiajuci u svin snjeiovina u poluniaku.
Na povialku, jos izvan giada, Sens je zauzdao svog konja i pokazao na goleni hiasl.
Zajedno sno sjeli pod slallo, a nelo je nad nasin glavana lilo u cudesnin nijansana
ljulicasle. Sens je odlozio ogilac na zenlju i dok su pozivi na nolilvu odjekivali iz
dzanija u llizini i daljini, zajedno sno se ponolili.
Kad san lek dosao u Konju, sjeo san pod ovo slallo, iekao je Sens. Nasnijesio se na
lo davno sjecanje, ali se zalin zanislio i iekao: Iovezao ne je jedan seljak. io je lvoj
veliki slovalelj. Rekao ni je da lvoje piopovijedi lijece lugu.
Zvali su ne Caiolnjak iijeci, odgovoiio san. Ali sad ni se sve lo cini lako dalekin.
Vise ne zelin odizavali piopovijedi. Inan osjecaj da san golov s line.
Ti i jesi Caiolnjak iijeci, odlucno je iekao Sens. Ali unjeslo piopovjedackog una,
sad inas sice koje pjeva.
Nisan znao slo line nisli i nisan pilao. Zoia je izliisala oslalke pielhodne noci i
pielvoiila nelo u neduznu naiancu. Daleko ispied nas, giad se ludio, viane zaianjale u
povilnjake kako li kljucnule slo god nogu ukiasli, viala su skiipala, nagaici ievali a
slednjaci goijeli dok su se svi spienali za novi dan.
Ijudi se svuda nuce ne li li posligli vlaslilo ispunjenje, ali lez ikakvoga vodslva kako
lo poslici, pioninljao je Sens odnahnuvsi glavon. Tvoje in iijeci nogu ponoci. A ja
cu ucinili sve slo je u nojoj noci da ponognen leli. Tvoj san sluga.
Nenoj lo govoiili, piosvjedovao san. Ti si noj piijalelj.
Nesvjeslan nojeg piigovoia, Sens je naslavio: Moja jedina liiga jesl ljusluia u kojoj
zivis. Kao cuveni piopovjednik, lio si okiuzen slovaleljina koji su li se ulagivali. Ali
koliko dolio poznajes olicne ljude` Iijance, piosjake, lopove, pioslilulke, kockaie - one
najneuljesnije i najpollacenije. Mozeno li voljeli sva ozja slvoienja` Teska je lo kusnja i
lakva koju sano naloliojni nogu pioci.
Dok je on govoiio, ja san na njegovone licu vidio njeznosl i zaliinulosl, i jos neslo slo
je izgledalo golovo kao najcinsko suosjecanje.
U piavu si, piiznao san. Oduvijek san zivio zaslicen. Ne znan cak ni kako zive
olicni ljudi.
Sens je podigao giudu zenlje i dok ju je nivio nedu pislina, liho je dodao: Ako
nozeno piigilili svenii kao cjelinu, sa svin njegovin iazliciloslina i pioluijecnoslina,
sve ce se slopili u }edno.
To iekavsi, Sens je podigao jednu suhu gianu i nacilao siiok kiug oko hiaslovog
slalla. Kad je zavisio, podigao je iuke ka nelu, kao da zeli da ga podigne neko nevidljivo
uze i izgovoiio devedesel i devel inena ozjih. Islodolno se poceo viljeli oko svoje osi
unulai kiuga, najpiije polako i njezno, a zalin poslojano ulizavajuci, kao
kasnoposlijepodnevni povjelaiac. Ulizo se okielao lizinon i silinon snaznoga vjelia.
Toliko je piivlacan lio njegov zanos, da se nisan nogao opiijeli osjecaju da se cilav svenii
- Zenlja, zvijezde i Mjesec - vile s njin. Iionaliao san laj veona neolican ples i puslao
da eneigija koja je ziacila iz njega olujni noju dusu i lijelo.
Na kiaju je Sens uspoiio do zauslavljanja, pisa su nu se nadinala sa svakin
iskizanin udisajen, lice lilo llijedo, glas najednon dulok, kao da dolazi odnegdje
izdaleka. Stcnir jc jcnc. Stc i sti ncdusconc su pctczani ncti|jitcn nrczcn prica. 8i|i ni
|cga stjcsni i|i nc, sti snc u nijcncn razgctcru. Nc naui. 8ui sucsjccajan. | nc gctcri ni|cnc
iza |cda - ca| ni naizg|c ncuznu prinjcou! Rijcci |cjc izidu iz |tcjin us|a nc ncs|aju, ncgc oitaju
zautijc| pcnranjcnc u ocs|cnacncn prcs|cru i tra|i| cc |i sc |a za |c ouc trijcnc. 8c| jcncg
cctjc|a stc cc nas pctrijci|i. Racs| jcncg cctjc|a u stina nana izazta| cc csnijcn, prcnrn|jac
jc. Na |c nas pcsjcca jcnc c cc|rcsc| prati|a.
Zalin je svoj upilan pogled svinuo na nene. U nedokucivin dulinana njegovih ociju
naziiala se sjena ocaja, val luge koju u njenu nikad ianije nisan vidio.
}ednog dana lil ces poznal kao Clas Ijulavi, iekao je Sens. Islok i Zapad, ljudi koji
nikad nisu vidjeli lvoje lice, lil ce nadahnuli lvojin glason.
Kako ce se lo dogodili` u nevjeiici san upilao.
Kioz lvoje iijeci, odgovoiio je Sens. Ali ja ne govoiin o piedavanjina ili
piopovjedina. Covoiin o pjesnislvu.
Ijesnislvu` Clas ne izdao. }a ne pisen pjesne. }a san ucenjak.
To je u Sensu izazvalo llag osnijeh. Ti si, piijalelju, jedan od najloljih pjesnika koje
ce svijel ikad upoznali.
Tek slo nisan piosvjedovao, ali ne zauslavio odlucan po gled u Sensovin ocina.
Osin loga, nisan lio iaspolozen za piepiiku. Ako i jesl lako, slogod liela ucinili, ucinil
ceno lo zajedno. Zajedno ceno hodali lin pulen.
Sens je odsulno kinnuo glavon i ulonuo u sallasnu sulnju, pionaliajuci loje koje su
llijedjele na olzoiu. Kad je najzad piozloiio, izgovoiio je one zlokolne iijeci koje ne
nikad nisu napuslile i zauvijek ni izliazdale dusu. Ma koliko lih ja volio piidiuzili li se,
lojin se da ces lo noiali ucinili san.
Kako lo nislis` Kano li ides` upilao san.
Ceznulljivo naskulivsi usla, Sens je spuslio pogled. To nije u nojin iukana.
U nasen je snjeiu zapuhao nenadani vjelai i ziak je poslao hladan, kao da nas
upozoiava da ce jesen lizo okoncali. Kisa se spuslila iz vedioga nela u laganin, loplin
kapljana, llaga i njezna kao dodii lepliia. I lo je lio pivi pul da ne ponisao da ce ne
Sens napuslili pogodila kao oslai lol u pisina.
Su!tan Wa!ad
KONJA, PROSINAC 1245.
oli ne kad cujen govoikanja, iako su ona za neke sano sala. Kako ljudi nogu lili
lako puni pieziia i poiuge piena slvaiina o kojina lako nalo znaju` Cudno je lo, ako ne i
zasliasujuce, koliko su ljudi izvan dodiia s islinon! Ne shvacaju dulinu veze iznedu nog
oca i Sensa. Ocilo nisu piocilali Kui'an. }ei da jesu, znali li da posloje slicne piice o
duhovnon diuzenju, kao slo je piica o Mojsiju i Khidiu.
Nalazi se u suii el-Kehf, jasno i glasno. Mojsije je lio izvaniedan covjek, dovoljno velik
da jednoga dana poslane pioiok, kao i legendaini voda i zakonodavalelj. Ali poslojalo je
dola kad nu je lio lolno polielan duhovni diug koji ce nu olvoiili liece oko. A laj diug
nije lio nilko diugi doli Khidi, ljesilelj ojadenih i odlacenih.
Khidi je iekao Mojsiju, }a san vjecni pulnik. og ni je dodijelio da lunaian svijelon
i cinin slo liela lili ucinjeno. Ka zes da ni se zelis piidiuzili na nojin pulovanjina, ali
ludes li ne slijedio, ne snijes ne ispilivali ni o cenu slo cinin. Mozes li podnijeli pialili
ne lez ispilivanja` Mozes li ni u cijelosli vjeiovali`
Da, nogu, uvjeiio ga je Mojsije. Dopusli ni da poden s lolon. Olecajen, necu
poslavljali nikakva pilanja.
I lako su se oni olpulili i pulen posjecivali iazne giadove. Ali kad je svjedocio
Khidiovin lezunnin djelina, kao slo je lilo unoislvo jednog djecaka ili polapanje
lioda, Mojsije nije nogao zauzdali jezik. Zaslo si ucinio le giozne slvaii` ocajno je
upilao.
Slo se dogodilo s lvojin olecanjen` pilanjen je odvialio Khidi. Nisan li li iekao
da ni ne snijes poslavljali nikakva pilanja`
Svaki se pul Mojsije ispiicao, olecao da vise nece nisla pilali, i svaki je pul piekisio
olecanje. Na kiaju je Khidi oljasnio iazlog svakog svog djela. Iolako ali siguino, Mojsije
je shvalio da su slvaii koje se nogu cinili zlina ili nesielnina ceslo llagoslov pod
kiinkon, dok ono slo nozda izgleda ugodnin dugoiocno noze lili slelno. Njegovo
kialko diuzenje s Khidion inalo je lili iskuslvo koje nu je olvoiilo oci vise od ijednog
diugog u zivolu.
Kao u ovoj paialoli, posloje na svijelu piijaleljslva koja se olicnin ljudina cine
neiazunljivina, ali zapiavo su pulovi do duloke nudiosli i uvida. Tako ja dozivljavan
Sensovu nazocnosl u zivolu nog oca.
Ali znan da je diugi ljudi ne vide na isli nacin i zaliinul san. Nazalosl, Sens ne
olaksava ljudina, ne nasloji se svidjeli. Sjedi pied vialina vjeiske skole popul nekog
nepiikiivenog liianina, zauslavlja i ispiluje svakoga lko zeli uci poiazgovaiali s nojin
ocen.
Zlog cega zelis vidjeli velikog Mevlanu` pila. Slo si donio na dai`
Ne znajuci slo li odgovoiili, ljudi zanuckuju i oklijevaju, cak se ispiicavaju. A Sens ih
oljeia.
Neki od lih posjelilelja viale se za pai dana s daiovina, donoseci suho voce, sieline
diiane, svilene ciline ili novoiodenu janjad. Ali kad vidi la dolia, Sens se jos vise iasidi.
Njegove cine oci zaplanle, lice nu zasja od zaia i ponovno ih oljeia.
}ednog se dana jedan nuskaiac loliko iasidio na Sensa da je poviknuo: Slo li daje
piavo da zapiijecis ulaz kioz Mevlanina viala` Svakoga pilas slo donose! A li` Slo si nu |i
donio`
Donio san sele, odgovoiio je Sens, lek loliko glasno da lude cujno. Zilvovao san
vlaslilu glavu zlog njega.
Onaj nuskaiac se pokunjeno udaljio, ninljajuci neslo seli u liadu, i djelovao je vise
zlunjen no lijesan.
Tog islog dana upilao san Sensa ne snela li ga slo ga loliki nnogi ljudi pogiesno
shvacaju i nedovoljno cijene. }edva sposolan suspiegnuli zaliinulosl, naglasio san da je u
zadnje viijene slekao nnogo nepiijalelja.
Sens ne je leziziazajno pogledao, kao da nena pojna o cenu govoiin. Ali ja
nenan nepiijalelja, iekao je i slegnuo ianenina. Oni koji ljule oga nogu inali
kiilicaie, cak i supainike, ali ne nogu inali nepiijalelje.
Da, ali li se svadas s ljudina, piigovoiio san.
Sens se nakosliijesio od zaia. }a se ne svadan s njina, svadan se s njihovin egon.
To je neslo diugo.
Zalin je liho dodao: To je jedno od celidesel piavila: Otaj jc stijc| |ac snjczna p|anina s
|cjc cjc|ujc |tcj g|as. S|cgc |azcs, corc i|i z|c, nc|a|c cc |i sc tra|i|i. S|cga, a|c pcs|cji nc||c ||c
gaji |csc nis|i c |coi, |azcs |i s|icnc |csc s|tari c njcnu, sanc ccs pcgcrsa|i si|uaciju. Naci ccs sc
zarco|jcn u pa|csncn |rugu z|conc cncrgijc. Unjcs|c |cga, cc|rcsc| ana i ncci gctcri i nis|i |ijcpc
s|tari c |cj cscoi. Pc is|c|u |in cc|rcsc| ana, stc cc oi|i ru|cijc, jcr ccs |i u stcjcj nu|rini oi|i
ru|ciji.
Ali ljudi o leli govoie svakojake slvaii. Kazu cak i da noia lili neka neizieciva veza
iznedu dvojice nuskaiaca koji loliko vole jedan diugoga, iekao san, a glas ne pii kiaju
izdao.
Kad je lo cuo, Sens je slavio dlan na noju iuku i nasnijesio se svojin uolicajenin
niinin osnijehon. Zalin ni je ispii cao jednu piicu.
Dtcjica nus|araca pu|cta|a su iz jcncga graa u rugi. Dcs|i su c rjccicc cija sc tca pcig|a
c coi|nc |isc. Tc| s|c su pris|i tci, zanijc|i|i su |a|c cnjc s|cji jcna n|aa, |ijcpa zcna |cjcj jc
oi|a pc|rcona pcncc. ]can c tcjicc nus|araca cnan jcj jc prisac. Pcigac jc zcnu i cnic jc u
narucju prc|c rjccicc. Za|in ju jc cnjc spus|ic, nannuc jcj u pczrat i tcjica nus|araca
nas|ati|a su stcjin pu|cn.
Tijc|cn cs|a||a pu|ctanja, rugi jc pu|ni| oic nccoicnc su||jit i nrzctc|jan, i nijc cgctarac
na pi|anja stcg prija|c|ja. Na|cn nc|c|i|c sa|i urcnja, ncspcscoan tisc su|jc|i, upi|ac jc. Zas|c si
cirnuc cnu zcnu? Mcg|a |c jc zatcs|i! Mus|arci i zcnc nc sniju c|azi|i u |a|at c|icaj!
Prti jc nus|arac nirnc cgctcric. Prija|c|ju, ja san cnu zcnu prcnic prc|c rjccicc i cnjc san
jc cs|atic. Ti si |aj |cji jc ncsi stc c|a.
Neki ljudi su lakvi, iekao je Sens. Nose svoje sliahove i sklonosli na ianenina,
piilisnuli svon lon lezinon. Ako cujes nekoga lko ne noze shvalili dulinu veze iznedu
lvog oca i nene, ieci nu da opeie svoj un!
E!!a
NORTHAMPTON, 15. LIPNJA 2008.
Blistava moja Ella,
Pitala si me kako sam postao sufi. To se nije dogodilo preko
noci.
Rodio sam se kao Craig Richardson u Kinlochbervieju, jednom
luckom selu u skotskim brdima. Kad god razmisljam o proslosti, s
ljubavlju se sjecam ribarskih brodica, njihovih mreza teskih od
ulovljene ribe i vlati morske trave sto vise kao zelene zmije,
vivaka sto hitaju uz obalu kljuckajuci crve, velikog kostrisa koji
raste na najneocekivanijim mjestima i mirisa mora u pozadini,
ostrog i slanog. Taj miris, zajedno s mirisima planina i jezera, i
dosadna mirnoca zivota u postratnoj Europi sacinjavao je kulisu
pred kojom se odvilo moje djetinjstvo.
Dok se svijet stropostavao u tisucu devetsto sezdesete i
postajao prizorom studentskih demonstracija, otmica zrakoplova i
revolucija, ja sam od svega toga bio odsjecen u svom mirnom,
zelenom kutku. Moj je otac bio vlasnik knjizare rabljenim
knjigama, a moja majka uzgajala ovce koje su davale veoma
kvalitetnu vunu. Kao dijete, osjetio sam tracak i usamljenosti
pastira i introspektivnosti knjizara. Mnogih bi se dana uspeo na
jedno staro stablo i promatrao krajolik, uvjeren da cu ondje
provesti citav zivot. Svako toliko, srce bi mi se stisnulo od
ceznje za pustolovinama, ali volio sam Kinlochbervie i bio sretan
predvidljivoscu svoga zivota. Kako sam mogao znati da Bog za mene
ima druge planove?
Nedugo nakon sto sam napunio dvadeset godina, otkrio sam dvije
stvari koje ce mi zauvijek promijeniti zivot. Prva je bila
profesionalna kamera. Upisao sam se na tecaj fotografije, ne
znajuci da ce mi ono sto sam smatrao obicnim hobijem postati
dozivotna strast. Druga je bila ljubav - Nizozemka koja je s
prijateljima putovala Europom. Zvala se Margot.
Bila je osam godina starija od mene, lijepa, visoka i izuzetno
tvrdoglava. Margot se smatrala boemkom, idealistkinjom, radikalom,
biseksualkom, Ijevicarkom, anarhistkinjom, multikulturalistkinjom,
pobornicom ljudskih prava, aktivistkinjom hipi kulture,
ekofeministkinjom - oznakama koje ja ne bih mogao ni definirati da
me netko pita sto znace. Ali ja sam rano uocio da je jos nesto:
zena njihalo. Sposobna zanjihati se od krajnje radosti do krajnjeg
ocaja u samo nekoliko minuta, citavo Margotino bice odisalo je
nepredvidljivoscu. Uvijek bijesna na ono sto je tumacila
"licemjerjem malogradanskog stila zivota", preispitivala je svaku
pojedinost u zivotu i borila se protiv drustva. Do dana danasnjega
mi je tajna zasto nisam pobjegao od nje. Ali nisam. Umjesto da
pobjegnem, pustio sam da me usise vir njezine zivahne osobnosti.
Zaljubio sam se preko usiju.
Ona je bila nemoguca kombinacija, puna revolucionarnih zamisli,
nesputane hrabrosti i kreativnosti, a istodobno krhka kao
kristalni cvijet. Obecao sam samome sebi da cu ostati uz nju i
stititi je ne samo od izvanjskoga svijeta, nego i od nje same. Je
li me ikad voljela koliko sam ja nju volio? Ne bih rekao. Ali znam
da me je voljela na svoj samoziv, autodestruktivan nacin.
Tako sam s dvadeset godina zavrsio u Amsterdamu. Ondje smo se
vjencali. Margot je svo vrijeme posvecivala pomaganju izbjeglicama
koji su se u Europi zatekli iz politickih ili humanitarnih
razloga. Radila je za jednu organizaciju specijaliziranu za
potrebe useljenika i istraumatiziranim ljudima koji su dolazili iz
najnemirnijih kutaka svijeta pomagala da se osamostale u
Nizozemskoj. Bila je njihov andeo cuvar. Obitelji iz Indonezije,
Somalije, Argentine i Palestine nazivale su svoje kcerke po njoj.
Glede mene, ja nisam bio zainteresiran za velike stvari jer sam
bio prezaposlen uspinjanjem na korporativnoj ljestvici. Kad sam
diplomirao na poslovnoj skoli, zaposlio sam se za jednu
medunarodnu tvrtku. Cinjenica da Margot nije marila za moj polozaj
ili placu u meni je izazvala jos vecu zelju za drangulijama
uspjeha. Zeljan moci, htio sam zariti zube u vazna djela.
Posve sam isplanirao nas zivot. Za dvije godine imali bismo
djecu. Dvije kcerkice upotpunjavale su moju sliku idealne
obitelji. Bio sam siguran u buducnost koja nas ceka. Na kraju
krajeva, zivjeli smo na jednom od najsigurnijih mjesta na svijetu,
a ne u jednoj od onih napacenih zemalja koje su kao slomljena
slavina strcale useljenike na europski kontinent. Bili smo mladi,
zdravi i zaljubljeni. Nista nije moglo poci ukrivo. Tesko je
vjerovati da sad imam pedeset i cetiri godine i da Margot vise
nije ziva.
Ona je bila ta koja je zdrava. Nepokolebljiva veganka u doba kad
ta rijec jos nije bila ni skovana, jela je samo zdrave stvari,
svakodnevno vjezbala, klonila se droga. Njezino andeosko lice
prelijevalo se zdravljem, njezino tijelo uvijek bilo vitko,
energicno i uglato. Toliko je dobro brinula o sebi da sam, usprkos
razlici u godinama izmedu nas, ja izgledao stariji od nje.
Umrla je najneocekivanijom, jednostavnom smrcu. Jedne noci, na
povratku kuci iz posjeta nekom cuvenom ruskom novinaru koji je
zatrazio azil, njezin se automobil pokvario nasred autoceste. I
ona, koja se uvijek pridrzavala pravila, ucinila je nesto posve
netipicno za nju. Umjesto da ukljuci zmigavce i priceka pomoc, ona
je izisla iz automobila i odlucila otici do susjednog sela. U
sivoj kisnoj kabanici s tamnim hlacama, nije imala baterijsku
svjetiljku niti ista sto bi je ucinilo zamjetljivijom. Pogodilo ju
je neko vozilo - prikolica iz Jugoslavije. Vozac je rekao da je
uopce nije vidio. Do te se mjere Margot posve stopila s noci.
Nekoc sam bio djecak. Ljubav mi je otvorila oci ispunjenijem
zivotu. Kad sam izgubio zenu koju sam volio, drasticno sam se
promijenio. Ni djecak ni odrasla osoba, postao sam zivotinja
uhvacena u klopku. Tu fazu svog zivota zovem susretom sa slovom S
u rijeci "sufi".
Nadam se da te nisam ugnjavio ovako dugackim pismom.
S ljubavlju,
Aziz
B!udnIca PustInjska ruza
KONJA, SIJECANJ 1246.
ianeci ni nnogo loga ovih dana, jos od one sallazni koju san izazvala u dzaniji,
gazdaiica ni ne dopusla da ikano iden. Zauvijek san u kazni. Ali nene lo ne uziujava.
Islina je da u zadnje viijene ne osjecan nnogo ni od cega.
Svakoga julia, lice koje ne pozdiavi u zicalu izgleda lljede. Vise se ne cesljan, nili
slipkan oliaze kako li lili iuneniji. Diuge se djevojke slalno luze na noj los izgled i
kazu da lo odlija nusleiije. Mozda su u piavu. Zalo san se piilicno iznenadila kad ni je
neki dan ieceno da jedan odiedeni klijenl zahlijeva las nene.
Na noj uzas, isposlavilo se da je lo aylais.
Cin sno se nasli sani u soli, upilala san: Slo jedan giadski sliazai kao li iadi
ovdje`
Moj dolazak u loidel nije nisla lizainiji od odlaska jedne lludnice u dzaniju, iekao
je, a glas nu je odisao zlolnin aludiianjen.
Siguina san da li ne lio volio lincovali onaj dan, iekla san. Zivol dugujen Sensu
iz Taliiza.
Ne sponinji lo odvialno ine. Taj lip je kiivovjeiac!
Ne, nije! Ne znan slo ne je spopalo, ali cula san sanu sele kako govoiin: Od loga
dana Sens ne je dosao posjelili nnogo pula.
Ha! Deivis u loidelu! pieziino je odgovoiio aylais. Zaslo ne lo ne cudi`
Nije lako, iekla san. Uopce nije lako.
Nikad ianije lo nisan nikone iekla i ne znan zaslo san lo sad olkiila aylaisu, ali
Sens ne je pioleklih nekoliko njeseci posjecivao svakog ljedna. Nisan shvacala kako se
uspijevao usuljali a da ga ne vide, poselice vlasnica. Svalko diugi pielposlavio li da nu je
lo polazilo za iukon uz ponoc cine nagije. Ali ja san znala da nije lako. Sens je lio
dolai covjek. Covjek vjeie. I inao je poselne daiove. Osin noje najke dok san lila
dijele, Sens je lio jedina osola koja se piena neni odnosila s lezuvjelnin suosjecanjen.
Naucio ne je da ne klonen duhon, lez olziia na sve. Kad god lih nu iekla da nelko kao
ja nikako ne noze odlacili pioslosl, on li ne podsjelio na jedno od svojih piavila: Prcs|cs|
jc |unaccnjc. 8uucncs| jc i|uzija. Stijc| sc nc |rccc |rcz trijcnc |ac a jc cnc ratna |inija, iz
prcs|cs|i u ouucncs|. Unjcs|c |cga, trijcnc sc |rccc |rcz nas i u nana, u ocs|cnacnin spira|ana.
Vjccncs| nc znaci tjccnc trijcnc, tcc jcncs|atnc ocztrcncncs|.
A|c zc|is czitjc|i tjccnc prcstjc||jcnjc, izoaci prcs|cs| i ouucncs| iz nis|i i cs|ani u
saasnjcn |rcnu||u.
Sens ni je uvijek govoiio: Vidis, sadasnji lienulak sve je slo posloji i slo ce ikad
poslojali. Kad shvalis lu islinu, vise se neces inali cega lojali. Tad nozes zauvijek olici iz
ovog loidela.
aylais je ponno pionaliao noje lice. Kad ne je pogledao, desno oko nu je poljeglo
u slianu. Inala san osjecaj kao da je s nana jos neka osola, nelko koga ne vidin. Ilasio
ne.
Shvalivsi da ce lili najlolje vise ne govoiili o Sensu, posluzila san nu vic piva koje je
naglo ispio.
Onda, koja je lvoja specijalnosl` upilao je aylais kad je popio i diugo pivo. Zai vi
cuie nenale svaka neki dai` Znas li plesali lilusni ples`
Rekla san nu da nenan nikakav lakav dai i da, ako san u pioslosli i inala neki dai,
on vise ne posloji jei lolujen od neke nepoznale lolesli. Cazdaiica li ne ulila da ne cula
da lo govoiin nusleiiji, ali nisan naiila. Islina je da san se polajno nadala da ce aylais
piovesli noc s nekon diugon djevojkon.
Ali, na noje iazocaianje, aylais je slegnuo ianenina i iekao da nu lo nije vazno.
Zalin je izvukao svoju kesicu, piosuo na dlan civenkaslosnedu lvai koju je u njoj dizao i
ulacio je usla, polako zvacuci. Hoces li nalo` upilao je.
Odnahnula san glavon. Znala san slo je lo.
Ne znas slo piopuslas. Naceiio se i ispiuzio na kievel, klizeci iz vlaslilog lijela u
onanu kanalisa.
Te veceii, opijen pivon i kanalison, aylais se hvaslao sliasnin slvaiina koje je
vidio na lojislina. Iako je Dzingis-kan lio nilav i njegovo se lijelo iaspalo, njegov duh jos
uvijek piali nongolsku vojsku, iekao je aylais. Iolaknula lin duhon, nongolska vojska
napada kaiavane, puslosi sela i nasakiiia i nuskaice i zene. Ispiicao ni je kako se sulnja
popul vela, neka i podalna kao deka u hladnoj zinskoj noci, spusla na lojno polje nakon
slo su sloline ljudi ulijene i ianjene, a jos deseci na izdisaju.
Tisina koja slijedi nasovnu kalasliofu najniiniji je zvuk koji nozes culi na povisini
zenlje, iekao je zaplicuci jezikon.
Zvuci sliasno luzno, pioninljala san.
Najednon u njenu vise nije lilo iijeci. Vise nisno inali o cenu iazgovaiali. Uhvalio
ne za iuku, guinuo na kievel i slignuo noju haljinu. Oci su nu lile kivave, glas
pionukao, a vonjao je na odlojnu njesavinu kanalisa, znoja i pozude. Usao je u nene u
jednon giulon, oslion pokielu. Iokusala san se nalo ponaknuli i opuslili ledia kako
lih ullazila lol, ali je on oljena iukana piilisnuo noja pisa lakvon silinon da se nisan
nogla ni nidnuli. Ijuljao se napiijed-naliag jos dugo nakon slo je svisio u neni, kao lulka
na koncina kojon upiavljaju neke nevidljive iuke i koja ne noze pieslali. Ocilo
nezadovoljan, ponicao se lako giulo da san se polojala da ce se ponovno uzludili, ali je
onda najednon sve zavisilo. }os uvijek na neni, pogledao je noje lice s neskiivenon
niznjon, kao da nu se lijelo koje ga je lienulak ianije uzludilo sad gadilo.
Odjeni neslo, zapovjedio ni je dok se okielao na lok.
Odjenula san halju i kiajickon oka gledala kako ulacuje jos kanalisa u usla. Odsad
nadalje, zelin da ludes noja ljulavnica, iekao je isluiivsi celjusl.
Nije lilo neolicno da nusleiije poslave lakve zahljeve. Znala san kako se ponijeli u
lakvin osjelljivin siluacijana, kako dali nusleiiji lazni dojan da lih voljela lili njegova
ljulavnica i opsluzivali sano njega, ali da li se lo dogodilo, noiao je poliosili nnogo
novca i najpiije usiecili noju gazdaiicu. Ali danas nisan lila iaspolozena za pielvaianje.
Ne nogu lili lvoja ljulavnica, odgovoiila san. Uskoio cu olici iz ovog njesla.
aylais se gioholon nasnijao, kao da je lo neslo najsnjesnije slo je ikad cuo. Ne
nozes lo ucinili, uvjeieno je iekao.
Znala san da se ne lih snjela piepiiali s njin, ali nisan nogla odoljeli. Ti i ja nisno
veona iazlicili. Oloje sno u pioslosli ucinili slvaii zlog kojih se duloko kajeno. Ali li si
poslao giadski sliazai, zahvaljujuci polozaju lvog sliica. }a nenan sliica koji li ne
podizao.
aylaisovo lice poslalo je leziziazajno, a njegove oci, dolad hladne i suzdizane,
najednon su se iaziogacile od lijesa. Nasinuo je na nene i zgialio ne za kosu. io san
dolai piena leli, nisan li` zaiezao je. Slo nislis, lko si li`
Zauslila san ne lih li nu neslo odgovoiila, ali ne je usulkao oslai ulod lola. aylais
ne je udaiio sakon u lice i guinuo o zid.
To nije lio pivi pul. Musleiije su ne i piije lukle, ali nikad ovako sliasno.
Siusila san se na pod i aylais ne poceo zesloko udaiali nogana o ielia i noge,
zasipajuci ne uviedana. Upiavo lad i ondje dozivjela san najneolicnije iskuslvo.
Scucuiena od lola, lijela zdiolljenog lezinon svakog udaica, noja se dusa - ili ono slo ni
se cinilo duson - odvojila od lijela i pielvoiila u znaja, laganog i slolodnog.
Ulizo san leldjela u eleiu. Kao da san lacena u niini ziakopiazni piosloi u kojen
nenan cenu odolijevali i nikano olici, jednoslavno san leldjela. Iiosla san iznad
nedavno poznjelih polja psenice, na kojina je vjelai lepisao naianana seoskih djevojaka,
a nocu svijellile kiijesnice kao svjella iz lajke. Inala san osjecaj da padan, ali kao da
padan uvis u nelo lez dna.
}esan li uniiala` Ako je snil lakva, nije ninalo zasliasujuca. Moje liige su se snanjile.
Skoliljala san se u njeslo apsolulnog svjella i cisloce, caiolno podiucje u kojenu ne nisla
nije noglo povuci na zenlju. I najednon san shvalila da piozivljavan svoj sliah i da on,
na noje iznenadenje, nije sliasan. Nisan li se od sliaha da cu lili ozlijedena lojala
napuslili loidel cilavo ovo viijene` Ako nogu ne lojali se snili, shvalila san sa sicen
koje se iazgalilo, nogu napuslili ovu slakoisku iupu.
Sens iz Taliiza lio je u piavu. }edina piljavslina je piljavslina u nana. Zalvoiila san
oci i zanislila lu diugu ja, djevicansku i pokajnicku i izgledon nnogo nladu, kako izlazi
iz loidela i ulazi u nov zivol. lislavo od nladosli i sanopouzdanja, lako li izgledalo
noje lice da san u zivolu iskusila siguinosl i ljulav. Ta je vizija lila loliko piivlacna i
loliko veona slvaina da san se, uspikos kivi koja ni je zasliiala oci i lolnon pulsiianju u
ieliina, noiala nasnijesili.
KImya
KONJA, SIJECANJ 1246.
iideci od iuneni i lagano se znojeci, piikupila san hialiosli iazgovaiali sa Senson
iz Taliiza. Kanila san ga vec duze viijene piiupilali o najdulljen cilanju Kui'ana, ali
ljednina za lo nisan inala piilike. Iako sno zivjeli pod islin kiovon, nasi se pulevi nikad
nisu ukislili. Ali julios, dok san nela dvoiisle, Sens se pojavio pokiaj nene, san i
iaspolozen za iazgovoi. I ovaj pul ne sano da san uspjela duze iazgovaiali s njin, nego
san ga uspjela i gledali u oci.
Kako je, diaga Kinya` veselo je upilao.
Nisan nogla ne zanijelili da Sens izgleda osanucen, kao da se lek pioludio iz sna, ili
neke vizije. Znala san da ina vizije, u zadnje viijene cesce no ikad, i dosad san vec
naucila cilali znakove. Svaki pul kad li inao viziju, lice li nu piollijedjelo, a oci poslale
sanjive.
Iiedsloji nan oluja, pioninljao je Sens nisleci se na nelo, na kojen su se kovillali
sivkasli ollaci, najavljuci pivi snijeg ove godine.
Cinilo se piavin vienenon da ga upilan pilanje koje san dizala u seli. Sjecas se kad
si ni iekao da svi ni shvacano Kui'an u skladu s dulinon svoga uvida` opiezno san
iekla. }os olad le zelin pilali o celviloj iazini.
Sad se Sens okienuo piena neni, pogledon ni pieliazujuci lice. Voljela san kad je
lako pozoino gledao u nene. Snaliala san ga najzgodnijin u lin lienucina, napucenih
usana, lagano naloianog cela.
Celvila iazina je neizieciva, odgovoiio je. Iosloji faza nakon koje nas jezik iznevjeii.
Kad zakoiacis u podiucje ljulavi, jezik li nece lili polielan.
Voljela lih jednog dana zakoiacili u podiucje ljulavi izlanula san, ali ni je odnah
zlog loga lilo neugodno. Hocu ieci, lako da nogu cilali Kui'an s dulljin uvidon.
Na Sensove se usne uiezao neki neolican osnijeh. Ako lo inas u seli, siguian san
da hoces. Zaionil ces u celvilu sliuju i nakon loga ces li lili ijecica.
Zaloiavila san onaj dvojaki osjecaj koji je sano Sens lio kadai pioludili u neni. Uz
njega san se osjecala i kao dijele koje iznova uci zivol i kao zena spienna odgojili zivol u
svojoj ulioli.
Kako lo nislis, ako inan lo u seli` upilala san. Hoces ieci, kao sudlinu`
Da, lako je, kinnuo je Sens.
Ali slo znaci sudlina`
Ne nogu li ieci slo je sudlina. Mogu li sano ieci slo nije. Zapiavo, posloji jos jedno
piavilo glede log pilanja. Suoina nc znaci a jc |tcj zitc| s|rcgc prccrcdcn. S|cga, prcpus|i|i
stc suoini i nc pricnijc|i a||itnc g|azoi stcnira zna| jc pu|cg ncznanja.
G|azoa stcnira stc prczina i s||aana jc na cc|iri raz|ici|c razinc.
Ttcja suoina jc razina na |cjcj ccs stira|i stcju nc|ciju. Mcza ncccs prcnijcni|i g|azoa|c,
a|i |c|i|c ccs corc stira|i, u cijc|cs|i jc u |tcjin ru|ana.
Moia da san nu upulila zlunjen pogled, jei Sens je osjelio polielu da oljasni. Slavio
je iuku na noju i njezno je slisnuo. Tannin, dulokin, svjellucavin ocina, iekao je:
Dopusli da li ispiican jednu piicu.
I evo slo ni je ispiicao:
]cncg jc ana jcna n|aa zcna upi|a|a crtisa c suoini. Pcdi sa nncn, cgctcric jc
crtis. Pcg|cajnc zajcnc stijc|. Uorzc su nais|i na nc|u pctcr|u. Nc|cg su uocjicu tci|i na
|rg a ga cojcsc. Dcrtis jc upi|ac. Onaj cc cctjc| oi|i pcguo|jcn. A|i jc |i |c za|c s|c nu jc nc||c
ac nctac |cjin jc |upic cruzjc za uncrs|tc? ||i jc za|c s|c ga ni||c nijc zaus|atic c| jc cinic
z|ccin? ||i jc |c za|c s|c ga jc nc||c na|cn |cga unta|ic? Gjc su u ctcnc s|ucaju uzrc| i
pcs|jcica?
Unijesala san se, piekidajuci njegovu piicu, i iekla: Taj ce covjek lili oljesen jei je
sliasno ono slo je ucinio. Ilaca za ono slo je ucinio. To je uziok i lo je posljedica. Iosloje
dolie slvaii i lose slvaii i iazlika iznedu njih.
Ah, slalka Kinya, odgovoiio je Sens, lihin glason kao da je iznenada unoian. Ti
volis iazlikovanja jei nislis da ona olaksavaju zivol. Slo ako slvaii nisu uvijek lako jasne`
Ali og zeli da ludeno jasni. Inace ne li lilo pojnova haiana ili halala. Ne li lilo
pakla i iaja. Zanisli da ne nozes zaplasili ljude paklon ili ih polaknuli iajen. Svijel li lio
nnogo goii.
Snjezne pahuljice lepisale su na vjeliu i Sens se nagnuo ka neni kako li ni cvisce ovio
sal. Na jedan kialki lienulak, neponicno san slajala i udisala njegov niiis. ila je lo
njesavina sandalovine i llagog janlaia s laganon, svjezon podnolon, nalik niiisu zenlje
nakon kise. Osjelila san loplinu u dnu zeluca i val zelje nedu nogana. ilo je lo silno
uzneniiavajuce - a ipak, cudno, ninalo neugodno.
U ljulavi su gianice zanucene, iekao je Sens pionaliajuci ne napola suosjecajno, a
napola zaliinulo.
}e li govoiio o ljulavi piena ogu ili ljulavi iznedu nuskaica i zene` Da nozda nije
nislio na nas` }e li poslojalo lako neslo kao slo sno ni`
Nesvjeslan nojih nisli, Sens je naslavio. }a ne naiin za haian ili halal. Najiadije lih
ugasio valiu u paklu i spalio iaj, lako da ljudi pocnu voljeli oga ni iz jednog diugog
iazloga osin iz ljulavi.
Ne li snio govoiili naokolo lakve slvaii. Ijudi su zli. Nece svi shvalili, iekla san, ne
shvacajuci da cu noiali jos iaznislili o lone upozoienju piije nego slo u cijelosli shvalin
njegove inplikacije.
Sens se nasnijesio hialiin, golovo snionin osnijehon. Dopuslila san nu da ne
dizi zaiolljenon, njegov je dlan lio viuc i lezak na nojenu.
Mozda si u piavu, ali ne nislis li da ni lo daje jos vise iazloga da kazen slo nislin`
Osin loga, uskogiudni ljudi ionako su gluhi. Njihovin zapecacenin usina sve slo ja
kazen puko je logohulje.
A neni je sve slo kazes uvijek slalko!
Sens ne pogledao s nevjeiicon koja je gianicila sa zapanjenoscu. Ali ja san lila
sokiianija od njega. Kako san nogla ieci neslo lakvoga` Zai san poludjela` Moia da ne
je opsjeo neki dzin ili neslo.
Opiosli, lil ce najlolje da sad oden, iekla san i skocila na noge.
Oliaza koji su goijeli od slida, sica koje je lupalo od svega slo sno iekli i oslavili
neiziecenin, odlizala san iz dvoiisla naliag u kucu. Ali jos dok san licala, znala san da
je piag piekoiacen. Nakon ovog lienulka, nisan se nogla ne olaziiali na islinu koju san
cilavo viijene znala: lila san zaljulljena u Sensa iz Taliiza.
Scms
KONJA, SIJECANJ 1246.
lacenje diugih ljudi diuga je piiioda nnogih. Cuo san govoikanja o seli. Olkad san
dosao u Konju veona ih je nnogo. To ne ne iznenaduje. Iako Kui'an jasno kaze da je
klevelanje jedan od najlezih giijeha, vecina ljudi jedva da se iole poliudi izljeci ga. Uvijek
osuduju one koji piju vino ili liaze pieljulnice kako li ih kanenovali, ali kad je iijec o
ogovaianju, slo je u ozjin ocina nnogo ozliljniji giijeh, ne zanjecuju da je u lone isla
losega.
Sve lo podsjeca ne na jednu piicu.
]cncg jc ana nc|i cctjc| c|rcac sufiji i zaan|anc rc|ac, Hcj, ncsc p|anjctc, pcg|caj!
Sufi jc nirnc cgctcric, S|c |c nana znaci? Ticc |i sc |c nas?
A|i ncsc |c p|anjctc u |tcju |ucu! uzti|nuc jc cnaj cctjc|.
Da |i sc |c cna |coc |icc? cgctcric jc sufi.
Nazalosl, ljudi uvijek pionaliaju lude pladnjeve. Unjeslo da liinu o svojin poslina,
donose sudove o diugin ljudina. Nikad ne ne pieslaje cudili kakve slvaii iznisljaju!
Njihova nasla ne poznaje gianice kad je iijec o sunnji i kleveli.
Ocilo u ovone giadu ina ljudi koji vjeiuju da san ja lajni voda asasina. Neki idu lako
daleko da lvide da san sin pokojnog Isnaila inana iz Alanula. Kazu da san lako vjesl u
cinoj nagiji i caiolnjaslvu da ce svalko koga piokunen uniijeli na licu njesla. Neki ne
cak lesianno opluzuju da san zacaiao Runija. Sano kako lih lio siguian da nece
piekinuli lu caioliju, silin ga da svako julio u zoiu pije juhu od znije!
Kad cujen lakve gluposli, nasnijen se i udaljin. Slo diugo nogu ucinili` Kako
jednon deivisu noze naudili luda nizovolja` Da cijeli svijel piogula noie, slo li lo
znacilo jednoj palki`
Medulin, vidin da su ljudi oko nene zaliinuli, poselice sullan Walad. On je lako
panelan nladic da san siguian da ce uskoio poslali najlolji ponocnik svon ocu. A lu je i
Kinya, slalka Kinya... I ona djeluje zaliinulo. Ali najgoie u lin klevelana jesl da i Runi
doliva svoj dio. Za iazliku od nene, on nije naviknul da diugi o njenu lose govoie. Muci
ne vidjeli ga ojadenog zlog iijeci neznalica. Mevlana u seli nosi neiznjeinu ljepolu. }a,
pak, inan i ljepolu i iugolu. Meni je lakse nosili se s iugolon diugih nego njenu. Ali
kako se jedan uceni covjek koji je naviknul na ozliljne iazgovoie i logicne zakljucke noze
nosili s gluposcu neznalica`
Nikakvo cudo da je pioiok Muhaned iekao, U ovone svijelu inaj sazaljenja piena
lii visle ljudi. ogalasu koji je izgulio svoje logalslvo, poslovanon covjeku koji je izgulio
svoj ugled i nudiacu koji je okiuzen neznalicana.
A ipak, ne nogu ne ponislili da li u svenu ovone noglo lili neceg doliog za Runija.
Klevelanje je lolan, iako polielan elenenl u Runijevon unulainjen pieoliazaju. Cilavog
zivola diugi su nu se divili, poslovali ga i oponasali, inao je ugled lez piigovoia. On ne
zna kakav je osjecaj lili pogiesno shvacen i kiiliziian. Nili ga je ikad noiila ona ianjivosl i
osanljenosl koju covjek osjeca s vienena na viijene. Njegov ego diugi ljudi nisu ianili,
cak ni lagano okihnuli. Ma koliko lo lilo lolno, lili oklevelan u konacnici je dolio za
nekoga na pulu. To je Iiavilo liidesel: Prati sufi jc |a|at a ca| i |a jc ncpratcnc cp|uzcn,
napanu| i csudcn sa stin s|rana, s|rp|jitc izrzata, nc izgctarajuci nijcnu ruznu rijcc ni c
jcncn stcjcn |ri|icaru. Sufi ni|a nc raspcjc|jujc |ritnju. Ka|c nczc oi|i prc|itni|a i|i
suparni|a i|i ca| rugin |a nc pcs|cji ja?
Ka|c nczc pcs|cja|i i||c ||c oi oic |rit |a pcs|cji sanc jcnc?
E!!a
NORTHAMPTON, 17. LIPNJA 2008.
Blaga, draga Ella,
Ljubazno si me zamolila da ti ispricam dalje. Iskreno, nije mi
lako pisati o tom razdoblju mog zivota jer to donosi nezeljena
sjecanja. Ali evo:
Nakon Margotine smrti, moj je zivot dozivio dramaticnu promjenu.
Izgubio sam se u krugu ovisnika, postao redoviti posjetitelj
cjelonocnih zabava i plesnih klubova u Amsterdamu kakav ranije
nikad nisam upoznao, trazio utjehu i suosjecanje na pogresnim
mjestima. Postao sam nocno stvorenje, sprijateljio se s pogresnim
ljudima, budio u krevetima neznanaca i izgubio vise od trinaest
kilograma u samo nekoliko mjeseci.
Prvi put kad sam usmrkao heroin, povratio sam i tako mi je
pozlilo da citav dan nisam mogao podignuti glavu. Moje je tijelo
odbilo drogu. Bio je to znak, ali ga ja nisam bio u stanju
primijetiti. I vec u sljedecem casu, smrkanje sam zamijenio
injekcijama. Marihuana, hasis, LSD, kokain - probao sam sve cega
sam se mogao docepati. Nije mi trebalo dugo da se posve uneredim,
psihicki i tjelesno. Sve sto sam cinio, cinio sam kako bih ostao
drogiran.
A kad sam bio drogiran, planirao sam spektakularne nacine
samoubojstva. Pokusao sam i s kukutom, poput Sokrata, ali njezin
otrov ili nije djelovao na mene ili je ona tamna biljka koju sam
kupio na straznjim vratima nekog kineskog restorana bila obican
drac. Mozda su mi prodali neku vrstu zelenog caja i nasmijali se
na moj racun. Mnoga sam se jutra budio na nepoznatim mjestima s
nekim novim pokraj sebe, ali s istom prazninom koja me je
izjedala. Zene su brinule o meni. Neke su bile mlade od mene,
druge mnogo starije. Zivio sam u njihovim kucama, spavao u
njihovim krevetima, odsjedao u njihovim vikendicama, jeo hranu
koju su pripremale, nosio odjecu njihovih supruga, kupovao
njihovim kreditnim karticama i odbijao im dati cak i mrvicu
ljubavi koju su trazile i nedvojbeno zasluzivale.
Zivot koji sam odabrao brzo je uzeo svoj danak. Izgubio sam
posao, izgubio sam prijatelje i na kraju sam izgubio stan u kojemu
smo Margot i ja proveli brojne sretne dane. Kad je postalo jasno
da vise ne mogu odrzavati taj stil zivota, zivio sam u napustenim
zgradama gdje je sve bilo kolektivno. Proveo sam vise od petnaest
mjeseci u jednoj takvoj zgradi u Rotterdamu. Na zgradi nije bilo
vrata, ni vanjskih ni unutarnjih, cak ni na kupaonici. Sve smo
dijelili. Pjesme, snove, dzeparac, drogu, hranu, postelju... Sve
osim boli.
Nekon nekoliko godina zivota u drogama i razvratnistvu, dosegnuo
sam dno, sjena muskarca kakav sam nekoc bio. Dok sam se jednog
jutra umivao, zagledao sam se u zrcalo. Nikad nisam vidio nikog
tako mladog tko je bio toliko ispijen i tuzan. Vratio sam se u
krevet i plakao kao dijete. Tog istog dana prekapao sam po
kutijama u kojima sam cuvao Margotine stvari. Njezine knjige,
odjecu, ploce, ukosnice, biljeske, fotografije - jednu po jednu,
oprostio sam se sa svim suvenirima. Zatim sam ih vratio u kutije i
dao ih djeci useljenika za koje je ona tako duboko marila. Bilo je
to 1977.
Uz pomoc Bogom poslanih veza, pronasao sam posao fotografa u
jednom poznatom putnickom casopisu. Tako sam krenuo na putovanje u
Sjevernu Afriku s platnenim kovcegom i Margotinom uokvirenom
fotografijom, bjezeci od muskarca u kakvog sam se bio pretvorio.
Zatim mi je jedan britanski antropolog kojeg sam upoznao na
saharskom Atlasu dao zamisao. Upitao me jesam li ikad razmisljao o
tome da budem prvi zapadnjacki fotograf koji se usuljao u
najsvetije islamske gradove. Nisam znao o cemu govori. Rekao je da
neki saudijski zakon strogo brani nemuslimanima ulaz u Meku i
Medinu. Krscanima i Zidovima ondje je zabranjeno, ukoliko ne
pronadu nacin da se kradom uvuku u grad i fotografiraju. Ako te
uhvate, mogao bi zavrsiti u zatvoru, ili jos gore. Sav sam se
pretvorio u usi. Uzbudenje neovlastenog ulaska u zabranjeno
podrucje, postizanje necega sto nitko ranije nije postigao, nalet
adrenalina, da ne spominjemo slavu i novac koji bi dosli na
kraju... Ta me zamisao privukla kao pcelu tegla meda.
Antropolog je rekao da to ne mogu uciniti sam i da mi je
potrebna veza. Predlozio je da provjerim bratstvo sufija na tom
podrucju. Nikad se ne zna, mozda ti pristanu pomoci, rekao je.
Nisam znao nista o sufizmu i nisam mogao biti ravnodusniji. Ali,
ako mi ponude pomoc, rado cu upoznati sufije. Za mene su oni bili
samo sredstvo za postizanje cilja. Ali, istodobno, bili su to i
svi i sve drugo.
Zivot je cudan, Ella. Na kraju nikad nisam stigao do Meke ili
Medine. Ni tad, ni kasnije. Cak ni nakon sto sam se preobratio na
islam. Sudbina me je povela posve drukcijim putem, putem
neocekivanih obrata i zavoja, od kojih me je svaki promijenio tako
duboko i bespovratno da je nakon nekog vremena izvorno odrediste
izgubilo svoj znacaj, lako sam na pocetku bio motiviran iskljucivo
materijalistickim razlozima, kad je putovanje zavrsilo, bio sam
preobrazen covjek.
A glede sufija, tko je mogao znati da ce ono sto sam isprva
smatrao sredstvom za postizanje cilja veoma brzo postati samo po
sebi cilj? Taj dio svog zivota nazivam susretom sa slovom U u
rijeci "sufi".
Voli te,
Aziz
B!udnIca PustInjska ruza
KONJA, VELJACA 1246.
oidel san napuslila sludenog i lnuinog dana, najhladnijeg u zadnjih celidesel
godina. Uske, vijugave ulice svjellucale su pod svjezin snijegon, a oslii piivjesci leda
visjeli s kiovova kuca i ninaiela dzanija u opasnoj ljepoli. Do siedine poslijepodneva,
sluden je lila lakva da je na ulicana lilo sniznulih nacaka kojina su se likovi pielvoiili
u lanke ledene nili, a nekoliko se klinavih kuca siusilo pod lezinon snijega. Nakon
ulicnih nacaka, najvise su lipjeli leskucnici Konje. ilo je nekoliko sniznulih lijela - sva
scucuiena u felalnon polozaju s llazenin osnijesina na licina, kao da ocekuju da ce lili
iznova iodeni u nekon loljen i loplijen zivolu.
Kasno poslijepodne, kad su svi diijenali piije veceinje guzve, iskiala san se iz svoje
sole. Uzela san sano neslo jednoslavne odjece i oslavila sve svilene odjevne piednele i
dodalke koje san odijevala za poselne nusleiije. Sve slo je lilo zaiadeno u loidelu
noialo je oslali u loidelu.
Negdje na pola slula, vidjela san Magnoliju na ulaznin vialina, zvakala je ono snede
lisce o kojenu je lila ovisna. Slaiija od svih diugih djevojaka u loidelu, u zadnje se
viijene luzla na nalele viucine. Nocu lih je cula kako se okiece u kievelu. Nije lila
nikakva lajna da je njezina zenslvenosl piesusivala. Mlade su djevojke u sali govoiile da
zavide Magnoliji, jei ona vise nece noiali liinuli o njesecnicana, liudnocana ili
polacajina, i noci ce spavali s nuskaicen svaki dan u njesecu, ali sve sno znale da
oslaijela pioslilulka ina nalo izgleda za opslanak.
Cin san ugledala Magnoliju na vialina, znala san da inan sano dvije nogucnosli:
ili vialili se u svoju solu i zaloiavili na lijeg, ili pioci kioz ona viala i snosili posljedice.
Moje sice odalialo je ovo diugo.
Hej, Magnolijo, osjecas li se lolje` upilala san, kako san se nadala opuslenin i
lezliiznin glason.
Magnolijino se lice iazvediilo i ponovno sniacilo kad je opazila loilu u nojoj iuci.
Nije inalo snisla lagali. Znala je da ni je gazdaiica zalianila da izlazin iz sole, a kanoli
iz loidela.
Odlazis li` zadahlala je Magnolija, kao da ju je lo pilanje plasilo.
Nisan nisla odgovoiila. Sad je lio njezin ied da odaleie. Mogla ne ili zauslavili na
njeslu i sve izvijeslili o non planu, ili ne jednoslavno puslili da oden. Magnolija ne
nelienice pionaliala, ozliljnog, ogoicenog iziaza lica.
Viali se u svoju solu, Iuslinjska iuzo, iekla je. Cazdaiica ce za lolon poslali
Sakalovu glavu. Zai ne znas slo je ucinio...`
Ali nije dovisila iecenicu. ilo je lo jedno od nepisanih piavila u loidelu: Nisno
sponinjale piice o nesielnicana koje su ovdje iadile piije nas i docekale pieuianjenu snil,
a u onin iijelkin piigodana kad lisno ih sponenule, pazile sno da in ne izgovoiino
inena. Nena snisla uzneniiavali ih u njihovin giolovina. Vec su inale leske zivole,
lolje je puslili ih da pocivaju u niiu.
Cak i ako uspijes poljeci, od cega ces zivjeli` lila je upoina Magnolija. Uniijel ces
od gladi.
Ono slo san vidjela u Magnolijinin ocina lio je sliah - ne sliah da ja necu uspjeli i da
ce ne gazdaiica kaznili, vec sliah da lih nogla uspjeli. Kanila san ucinili upiavo ono o
cenu je ona oduvijek sanjala, ali se lo nikad nije odvazila piovesli u djelo, i ona ne
islodolno poslovala i nizila zlog noje snionosli. Na lienulak san se pokolelala i lila
lih se vialila, da ni u glavi nije upoino odjekivao glas Sensa iz Taliiza.
Iusli ne da oden, Magnolijo, iekla san. Vise ni dana necu oslali ovdje.
Nakon slo ne je aylais iznlalio i nakon slo san pogledala snili u lice, osjecala san
da se neslo u neni nepovialno pionijenilo. Kao da u neni vise nije lilo sliaha. Ovako ili
onako, nisan naiila. ila san odlucna oslalak svog zivola posvelili ogu. Hoce li lo lili
jedan dan ili jos nnogo godina nije lilo vazno. Sens iz Taliiza iekao je da vjeia i ljulav
pieoliazavaju ljude u junake jei one iz njihovih sica uklanjaju sav sliah i ljeskolu.
Iocinjala san shvacali slo je line nislio.
Cudno, ali i Magnolija je lo shvalila. Upulila ni je dug, lolan pogled i polako se
odnaknula u slianu, olvaiajuci ni pul.
E!!a
NORTHAMPTON, 19. LIPNJA 2008.
Brizna Ella,
Hvala ti na suosjecajnosti. Drago mi je da ti se moja prica
svidjela i da cesto razmisljas o njoj. Nisam naviknut ni s kime
razgovarati o svojoj proslosti, i podijeliti sve to sa tobom cini
me nekako neobicno bezbriznijim.
Ljeto godine 1977. proveo sam sa skupinom sufija u Maroku. Moja
je soba bila bijela, mala i jednostavna. Imala je samo ono
najosnovnije: madrac za spavanje, uljanicu, jantarni tespih,
biljku u posudi uz prozor, talisman protiv uroka i stol od
orahovine s knjigom Rumijevih pjesama u ladici. Nije bilo
telefona, televizora, sata i struje. Nije mi smetalo. Nakon godina
zivota u nenaseljenim zgradama, nisam vidio zasto ne bih mogao
prezivjeti u kolibi dervisa.
Prve veceri koju sam proveo ondje, ucitelj Sameed dosao je u
moju sobu provjeriti kako sam. Rekao je da sam dobrodosao ostati s
njima dok ne budem spreman poci za Meku. Ali postojao je jedan
uvjet: bez droga!
Sjecam se kako mi se lice zazarilo, kao kod djeteta uhvacenog s
rukama u staklenki s keksima. Otkud znaju? Jesu li prekapali po
mom kovcegu dok sam bio odsutan? Nikad necu zaboraviti uciteljeve
sljedece rijeci: "Ne moramo pregledati tvoje stvari da bismo znali
da se drogiras, brate Craig. Imas oci ovisnika."
I smijesno je, Ella, da do tog dana o sebi nikad nisam raz-
misljao kao o ovisniku. Bio sam toliko siguran da drzim stvari u
svojim rukama i da mi droge pomazu nositi se s problemima.
"Umrtviti bol nije isto sto i zacijeliti je", rekao je ucitelj
Sameed. Kad anestezija popusti, bol je i nadalje prisutna."
Znao sam da je u pravu. Tastom sam im odlucnoscu predao sve
droge koje sam donio sa sobom, cak i svoje tablete za spavanje.
Ali uskoro je postalo ocito da moja odlucnost nije dovoljno jaka
da me izvuce kroz ono sto je uslijedilo. Tijekom onih cetiri
mjeseca koliko sam ostao u toj tekiji, svoje sam obecanje prekrsio
i gadno zastranio vise od deset puta. Nekome tko radije bira
opijenost nego trezvenost nije tesko pronaci drogu, cak i ako je
stranac. Jedne sam se noci mrtav pijan vratio u tekiju i zatekao
sva vrata zakracunata iznutra. Morao sam spavati u vrtu. Sljedeceg
dana ucitelj Sameed nije nista rekao, a ja nisam ponudio ispriku.
Uz iznimku ovih sramotnih incidenata, sa sufijama sam se dobro
slagao, uzivao u miru koji bi se uvecer spustao na tekiju. Bilo mi
je cudno biti ondje, ali istodobno sam osjecao neobican spokoj, i
iako mi nije bilo nepoznato zivjeti pod istim krovom s mnogim
ljudima, ondje sam pronasao nesto sto nikad ranije nisam iskusio:
unutarnji mir.
Na povrsini smo zivjeli kolektivnim zivotom u kojem su svi jeli,
pili i obavljali iste djelatnosti u isto vrijeme, ali ispod toga
se od nas ocekivalo i ohrabrivalo nas da ostanemo sami i zavirimo
u svoju nutrinu. Na putu sufije, najprije otkrijes umijece
samovanja usred mnostva. Zatim otkrijes mnostvo u svojoj samoci -
glasove u sebi.
Dok sam cekao da me sufije u Maroku sigurno uvedu u Meku i
Medinu, obilno sam citao o sufijskoj filozofiji i pjesnistvu,
najprije iz dosade i nedostatka iceg boljeg sto bi cinio, a zatim
sa sve vecim zanimanjem. Kao covjek koji nije shvatio koliko je
zedan dok nije otpio prvi gutljaj vode, shvatio sam da me susret
sa sufizmom nagoni da ceznem za vise. Od svih knjiga koje sam
procitao tog dugog ljeta, na mene su najveci ucinak imale Rumijeve
sabrane pjesme.
Tri mjeseca kasnije, iz vedra neba, ucitelj Sameed rekao je da
ga podsjecam na nekoga - putujuceg dervisa po imenu Sems iz
Tabriza. Rekao je da neki ljudi Semsa smatraju besramnim
krivovjercem, ali ako pitas Rumija, on je bio mjesec i zvijezde.
Zainteresirao sam se. Ali bilo je to vise od obicne znatizelje.
Dok sam slusao kako mi ucitelj Sameed pripovijeda o Semsu, osjetio
sam drhtaj niz kraljeznicu i imao neobican dojam vec videnog.
Mislit ces da sam lud. Ali kunem se Bogom, u tom sam trenutku
zacuo suskanje svile u pozadini, najprije negdje daleko, zatim sve
blize, i vidio sam sjenu nekoga tko nije bio ondje. Mozda je to
bio vecernji povjetarac koji je leprsao kroz grane, ili mozda par
andeoskih krila. U svakom slucaju, najednom sam znao da ne moram
nikamo ici. Vise ne. Dojadila mi je ceznja da uvijek budem negdje
drugdje, negdje onkraj, uvijek u zurbi usprkos samome sebi.
Vec sam bio gdje sam zelio biti. Morao sam samo ostati i
zagledati se u vlastitu nutrinu. Taj novi dio mog zivota nazivam
svojim susretom sa slovom F u rijeci sufi.
Voli te,
Aziz
Scms
KONJA, VELJACA 1246.
ize no inace pioleklo je julio najavljujuci dan pun dogadaja, a sivo nelo nisko je
visjelo. Kasno poslijepodne, zalekao san Runija u njegovoj soli uz piozoi, cela
nanislenog od iaznisljanja, pisliju neunoinih na zincina lespiha. Iiosloiija je lila u
poluniaku zlog napola navucenih leskih laisunaslih zasloia, a neolican je liak
dnevnoga svjella padao na njeslo na kojen je sjedio Runi, dajuci cilavon piizoiu neko
snovilo oziacje. Moiao san se zapilali hoce li Runi shvalili piavu nakanu iza onoga slo
san ga kanio zanolili da ucini ili ce se sokiiali i uziujali.
Dok san slajao ondje i upijao spokoj log lienulka, ali islodolno osjecao laganu
neivozu, nakialko ni se ukazala jedna vizija. Vidio san Runija, nnogo slaiiju i kihkiju
inacicu njega sanoga, odjevenog u lannozelenu halju, kako sjedi na ovon islon njeslu i
izgleda suosjecajniji i velikodusniji no ikad, ali s liajnin oziljkon na sicu u olliku nene.
Odnah san shvalio dvije slvaii: Da ce Runi piovesli slaiosl ovdje u ovoj kuci. I da iana
koju ce noje odsuce oslavili nikad nece zacijelili. U ocina su ne zapeckale suze.
}esi li dolio` Izgledas llijed, iekao je Runi.
Iiinoiao san se na osnijeh, ali leiel onoga slo san nu kanio ieci lesko je piiliskao
noja ianena. Clas ni je zvucao napuklije i nanje odlucan no slo san zelio. Ne las.
Sliasno san zedan, a u ovoj kuci nena nicega slo li ulazilo noju zed.
i li hlio da upilan Keiiu slo noze glede loga ucinili` upilao je Runi.
Ne, jei ono slo ja lielan nije u kuhinji. U kicni je. Vidis, las san iaspolozen napili
se.
Hinio san da ne zanjecujen sjenu neiazunijevanja koja je pieleljela Runijevin licen i
naslavio san. Unjeslo da odes u kuhinju po vodu, hoces li olici u kicnu po vino`
Hoces ieci, zelis da li nalavin vino` upilao je Runi i opiezno je izgovoiio lu zadnju
iijec, kao da se loji da ce je slonili.
Tako je. Silno lih cijenio da nan doneses nalo vina. Dvije loce lil ce dovoljne, jedna
za lele, diuga za nene. Ali, ucini ni, nolin le, uslugu. Kad odes u kicnu, nenoj sano
uzeli loce i vialili se. Oslani neko viijene ondje. Razgovaiaj s ljudina. }a cu le cekali
ovdje. Nena poliele zuiili.
Runi ni je upulio pogled koji je lio napola sidil, napola zapiepaslen. Sjelio san se lica
jednog piipiavnika u agdadu koji je hlio poci sa nnon, ali je pievise naiio za svoj ugled
da li zaionio. Suspiegnula ga je liiga o luden nisljenju. Sad san se pilao hoce li Runijev
ugled zadizali i Runija.
Ali na noje veliko olaksanje, Runi je uslao i kinnuo glavon. Nikad u zivolu nisan
lio u kicni i nikad nisan pio vino. Mislin da opijanje nije dolio. Ali posve li vjeiujen, jei
vjeiujen ljulavi iznedu nas. Moia poslojali iazlog zaslo si ne zanolio da lo ucinin.
Moian olkiili koji je lo iazlog. Iden i donijel cu nan vino.
To iekavsi, opioslio se i olisao.
Cin je on izisao iz sole, pao san na llo u slanju dulokog ushila. Zgialio san janlaini
lespih koji je Runi oslavio iza sele i neliojeno pula zahvalio ogu slo ni je dao islinskog
diuga i nolio se da se la lijepa dusa nikad ne oliijezni od pijanslva ozanske Ijulavi.
CETVRTI DIO
Vatra
STVARI KOJE STETE,
RAZARAJU I UNISTAVAJU
Su!cjman pIjanac
KONJA, VELJACA 1246.
iojne lude zallude opsjedale su ne u pijanone slanju, olnanulog vinon, ali vidjeli
velikog Runija kako ulazi kioz viala kicne lilo je pieljeiano cak i za nene. Uslipnuo san
se, ali vizija nije neslala. Hej, Hiislose, slo si ni lo posluzio, covjece` uzviknuo san.
Ona zadnja loca vina noia da je lila opaka. Nikad neces pogodili slo ni se piicinja u
ovon lienulku.
Suli, idiole, sapnuo je nelko iza nojih leda.
Osvinuo san se ne lih li vidio lko ne lo pokusava usulkali i zapanjio se vidjevsi kako
svi nuskaici u kicni, ukljucujuci Hiislosa, zllenulo gledaju u viala. Cilava je kicna
ulonula u neku sallasnu lisinu, i cak je i goslionicaiski pas, Saqui, djelovao zlunjen dok je
lezao nlohavih usiju piiljulljenih uz pod. Ieizijski ligovac cilinina pieslao je pjevali one
njegove giozne nelodije koje je nazivao pjesnana. Sad se ljuljao na nogana, visoko
uzdignule liade, s pienaglasenon ozliljnoscu pijanca koji nasloji djelovali liijezan.
Hiislos je piekinuo sulnju. Doliodosli u noju kicnu, Mevlana iekao je, a glas nu je
lio nalopljen piislojnoscu. Casl je vidjeli vas pod ovin kiovon. Kako van nogu
ponoci`
Upoino san lieplao dok ni najzad nije sinulo da ondje doisla sloji Runi.
Hvala van, odgovoiio je Runi sa siiokin, ali leziziazajnin osnijehon. Volio lih
nalo vina.
Siioli Hiislos je lio loliko iznenaden kad je lo cuo da je iazjapio usla. Kad se uspio
ponovno ponaknuli, poveo je Runija do pivog slolodnog slola, koji je slucajno lio lik
pokiaj nojega!
Sc|anun a|cj|un, pozdiavio ne Runi cin je sjeo.
Odzdiavio san nu i izgovoiio nekoliko ljulaznih iijeci, ali nisan siguian da san ih
izgovoiio kako liela. Sa svojin niinin iziazon, skupocjenon haljon i olnjenin snedin
kaflanon, Runi je izgledao posve neunjesno.
Nagnuo san se piena njenu i spuslivsi glas do sapla, upilao: Hoce li lili sliasno
nepiislojno ako vas upilan slo covjek kao vi iadi ovdje`
Iiolazin sufijsku kusnju, odgovoiio je Runi i nanignuo ni kao da sno najlolji
piijalelji. Sens ne je poslao ovano kako lih upiopaslio svoj ugled.
}e li lo dolio` upilao san.
Runi se nasnijao. Ia, ovisi kako gledas na lo. Ionekad je neophodno unislili sve veze
kako li polijedio vlaslili ego. Ako sno pievise piivizeni svojoj olilelji, svon polozaju u
diuslvu, cak i svojoj lokalnoj skoli ili dzaniji, do le njeie da nan lo sloji na pulu do
}edinslva s ogon, noiano iaskinuli le veze. Nisan lio siguian da locno iazunijen
njegove iijeci, ali na neki je nacin ovo oljasnjenje non snusenon unu inalo savisenog
snisla. Oduvijek san sunnjao da su le sufije ludo, saioliko nnoslvo sposolno za
svakojaka cudaslva.
Sad je lio ied na Runija da se nagne piena neni i upila islin saplon: i li lilo
sliasno nepiislojno ako le upilan kako si dolio laj oziljak na licu`
ojin se da lo nije naiocilo zaninljiva piica, odgovoiio san. Viacao san se kasno
nocu kuci i nalelio na jednog sliazaia koji ne je pielio kao vola.
Ali zaslo` upilao je Runi i djelovao iskieno zaliinul.
Zalo slo san pio vino, odgovoiio san pokazujuci na locu koju je Hiislos nelon
slavio ispied Runija.
Runi je odnahnuo glavon. Ispiva je izgledao kiajnje zlunjen, kao da nije nogao
vjeiovali da se lakve slvaii nogu dogodili, ali ulizo je izvio usne u piijaleljski osnijeh. I
sano lako, naslavili sno iazgovaiali. Uz kiuh i kozji sii, iazgovaiali sno o vjeii i
piijaleljslvu i diugin slvaiina u zivolu za koje san nislio da san ih davno zaloiavio, ali
san ih sad s odusevljenjen iskopao iz sica.
Nedugo nakon zalaska sunca, Runi je uslao spienan na odlazak. Svi u kicni uslali su
kako li ga pozdiavili. io je lo sjajan piizoi.
Ne nozes olici piije nego slo nan kazes zaslo je vino zalianjeno, iekao san.
Hiislos je dolicao do nene nisleci se, zaliinul da li noje pilanje noglo iasidili
njegovog uglednog gosla. Suli, Sulejnane. Zaslo noias pilali lakve slvaii`
Ne, ozliljno, nisan oduslajao, nelienice pionaliajuci Runija. Vidio si nas. Nisno
zli ljudi, ali lo slalno govoie o nana. Reci ni, slo je loliko lose u ispijanju vina, pod
uvjelon da se ponasano piislojno i nikone ne naudino`
Uspikos olvoienon piozoiu u kulu, ziak u kicni poslao je zadinljen i zagusljiv,
nalopljen iscekivanjen. Vidio san da su svi znalizeljni culi odgovoi. Zanisljen, ljulazan,
liezven, Runi ni je piisao i evo slo je iekao:
Ako je u vinopiji duboka njeznost,
to ce pokazati kad je pijan.
Ali ako je u njemu skriven bijes i bahatost,
one ce se pojaviti, a buduci da ih vecina ljudi ima,
vino je zabranjeno svima.
Naslala je kialka lisina, dok sno svi iaznisljali o lin iijecina.
Iiijalelji, vino nije lezazleno pice, olialio nan se Runi ozivljenin glason,
zapovjednin, a islodolno piilianin i cvislin, jei ono izaziva ono najgoie u nana.
Vjeiujen da je za nas lolje suzdizavali se od pica. Sad kad san lo iekao, ne nozeno
kiivili alkohol za ono za slo sno sani odgovoini. Nasa vlaslila lahalosl i lijes ono je na
cenu lisno noiali poiadili. To je hilnije. Na kiaju dana, onaj lko zeli pili, pil ce, a onaj lko
se zeli klonili vina, klonil ce ga se. Nenano piava nanelali svoje olicaje diugina. U vjeii
nena piinude.
To je izazvalo zdusno kinanje kod nekih gosliju. }a san sano podigao casu u
uvjeienju da nijedno zince nudiosli ne li snjelo pioci lez zdiavice.
Ti si dolai covjek s velikin sicen, iekao san. Ma slo ljudi govoiili o ovone slo si
danas ucinio, a siguian san da ce ieci nnogo loga, nislin da je od lele kao
piopovjednika lilo veona hialio doci u kicnu i iazgovaiali s nana lez osude.
Runi ne piijaleljski pogledao. Zalin je zgialio loce vina koje piije loga nije ni
dolaknuo i izisao u veceinji povjelaiac.
A!addIn
KONJA, VELJACA 1246.
olno opsjednul iscekivanjen, zadnja san lii ljedna cekao piavi lienulak da upilan
oca za Kinyjinu iuku. U nislina san pioveo nnoge sale u iazgovoiu s njin, uvijek
iznova pieoliazujuci isle iecenice, liazeci lolji nacin da se iziazin. Inao san spienan
odgovoi za svaki noguci piigovoi koji li on nogao snislili. Ako kaze da sno Kinya i ja
kao seslia i lial, podsjelil cu ga da nisno vezani kivnin siodslvon. Znajuci koliko noj
olac voli Kinyju, kanio san ieci i da, dopusli li nan da se vjencano, ona nece noiali olici
zivjeli negdje diugdje i cilav ce zivol noci oslali ovdje s nana. Sve san iaziadio u
nislina, sano slo nikako nisan uspijevao pionaci lienulak nasano s ocen.
Ali veceias san naleljeo na njega na najgoii noguci nacin. Tek slo nisan izisao iz kuce
kako lih se nasao s nekin piijaleljina, kad su se viala odskiinula i usao olac s locon u
svakoj iuci.
Neponicno san slajao iazjapljenih usla. Oce, slo lo nosile` upilao san.
Oh, lo! odgovoiio je noj olac lez i najnanjeg liaga nelagode. Vino, sine.
Ma nenojle` uzviknuo san. }e li lo poslalo od velikog Mavlane` Slaiac pijan od
vina`
Iazi slo govoiis, zacuo se nizovoljan glas iza nojih leda.
io je lo Sens. Iionaliao ne ni ne liepcuci i iekao: Tako se ne iazgovaia s ocen. }a
san ga zanolio da ode u kicnu.
Zaslo ne lo ne cudi` Moiao san se podiugljivo nasnijuljili.
Ako je Sens lio uviijeden nojin iijecina, nije lo pokazao. Aladdine, nozeno
iazgovaiali o lone, glalko je iekao. Odnosno, ako ne dopuslis da li lijes zanuli
shvacanje.
Zalin je naheiio glavu u slianu i iekao ni da noian oneksali svoje sice.
To je jedno od piavila, iekao je. Zc|is |i uctrs|i|i tjcru, ncra| ccs snc|sa|i iznu|ra. Da oi
|tcja tjcra oi|a ctrs|a |ac s|ijcna, |tcjc srcc ncra oi|i nc|c |ac pcrc. Krcz oc|cs|, ncsrccu, guoi|a|
i|i prcpas|, na ctaj i|i cnaj nacin, sti sc ni succatanc sa zgcana |cjc nas ucc |a|c a oucnc
nanjc scoicni i s||cni csuana, a tisc sucsjccajni i tc|i|cusni. Mcdu|in, nc|i c nas naucc |u
|c|ciju i uspiju pcs|a|i o|azi, a rugi zatrsc jcs gruo|ji ncgc ranijc. ]cini nacin a sc prio|izis |s|ini
jcs| |aj a prcsiris srcc |a|c oi counta|i|c ci|at |jus|i rc, a a ipa| u njcnu jcs utijc| ina njcs|a
za tisc |juoati.
Ti se u ovo ne nijesaj, iekao san. Ne piinan naiedenja od pijanih deivisa. Za
iazliku od nog oca.
Aladdine, slidi se, unijesao se olac.
Osjelio san lienulacan, snazan zalac kiivnje, ali lilo je piekasno. Iieplavile su ne
liojne zanjeike za koje san nislio da san ih oslavio iza sele.
Ninalo ne sunnjan da ne nizis koliko kazes, izjavio je Sens, ali ne nislin da si
pieslao voljeli oca ni na jednu ninulu. Zai ne vidis da nu nanosis lol`
Zai li ne vidis da unislavas nase zivole` odvialio san.
Tad je noj olac nasinuo piena neni, usana slisnulih u luiolnu cilu, desne iuke
podignule iznad glave. Mislio san da ce ne osanaiili, ali kad lo nije ucinio, kad lo nije
hlio ucinili, osjecao san se jos nelagodnije.
Sianolis ne, iekao je olac ne gledajuci noje lice.
Oci su ni se napunile suzana. Okienuo san glavu na diugu slianu i najednon se
nasao licen u lice s Kinyjon. Koliko je dugo slajala ondje i pionaliala nas iz kula sa
sliahon u pogledu` Koliko je ove piepiike cula`
Slid zlog ponizenja koje ni je olac nanio pied djevojkon kojon san se zelio ozenili
kipljeo je u non zelucu i oslavljao gadan okus u nojin uslina. Inao san osjecaj da se
piosloiija okiece oko nene i piijeli uiusili se.
Nesposolan zadizali se ondje i lienulak duze, zgialio san kapul, guinuo Sensa u
slianu i izjuiio iz kuce, daleko od Kinyje, daleko od svih njih.
Scms
KONJA, VELJACA 1246.
oce vina slajale su iznedu nas, nalipane niiisina viele zenlje, divljih liava i lannih
lolica. Kad je Aladdin olisao, Runi je lio lako luzan da neko viijene nije nogao govoiili.
On i ja izisli sno u snijegon piekiiveno dvoiisle. ila je jedna od onih luiolnih veceii u
veljaci kad je ziak lezak od neke neolicne neponicnosli. Slajali sno i pionaliali kako
ollaci piolaze, osluskivali svijel koji nan nije nudio nisla osin lisine. Vjelai nan je donio
dasak sune iz daljine, niiisan i nosusan, i nislin da sno na lienulak olojica pozeljeli
zauvijek olici iz ovoga giada.
Zalin san ja uzeo jednu od onih loca vina. Kleknuo san pokiaj iuze penjacice koja je
linovila i golih giana slajala na snijegu i poceo piolijevali vino po llu ispod nje. Runijevo
lice se iazvediilo i nasnijesio se onin svojin poluzanisljenin, poluuzludenin
osnijehon.
Iolako, zapanjujuce, gola je iuza ozivjela, koia joj sneksala kao ljudska koza. Iied
nasin ocina pioizvela je jednu jedinu iuzu. Dok san ja i nadalje izlijevao vino ispod
gina, iuza je olkiila diazesnu loplu nijansu naiancasle.
Zalin san uzeo diugu locu i izlio je na isli nacin. Naiancasla loja iuze pielvoiila se u
zaiki giiniz koji je llislao zivolon. Sad je na dnu loce oslala jos casa vina. Islocio san ga
u casu, popio pola i ponudio pieoslalu polovicu Runiju.
Iiihvalio je casu dihlavin iukana, odgovaiajuci na noj pokiel sidacnon
uzajannoscu ljulaznosli i sniienosli, laj covjek koji nikad u zivolu nije okusio alkohol.
Vjeiska piavila i zaliane su vazne, iekao je. Ali ne sniju lili pielvoiene u neupilne
lalue. S lon svijescu pijen ovo vino koje ni danas nudis, vjeiujuci svin svojin sicen da
posloji liezvenosl onkiaj pijanslva ljulavi.
Nelon piije nego slo je Runi piinio casu usnana, islignuo san nu je iz iuke i lacio na
llo. Vino se iazlilo po snijegu, kao kapljice kivi.
Nenoj ga pili, iekao san, vise ne osjecajuci polielu da naslavin njegovu kusnju.
Ako nisi kanio liazili od nene da popijen ovo vino, zaslo si ne uopce poslao u
kicnu` upilao je Runi glason koji nije lio loliko znalizeljan, koliko suosjecajan.
Znas zaslo, odgovoiio san s osnijehon. Duhovni iasl je cjelokupnosl nase svijesli,
a ne zaokupljenosl pojedinin vidovina. Iiavilo lioj liidesel i dva: Nis|a nc snijc s|aja|i
izncdu |coc i 8cga. Ni inani, ni stcccnici, ni raoini, ni oi|c |cji rugi cutari ncra|ncg i|i tjcrs|cg
tcs|ta. Ni unctni uci|c|ji, ca| ni |tcja tjcra. Vjcruj u stcjc trijcncs|i i stcja prati|a, a|i ni|a
in nc nancci rugina. 8ucs |i upcrnc s|anac |uda srca, |a|tu gc tjcrs|u uzncs| conasas, nccc
oi|i cora.
K|cni sc stin trs|a ic|a|rijc, jcr cna cc |i zanu|i|i ti. Nc|a 8cg i sanc 8cg ouc |tcj tcic.
Nauci |s|inu, prija|c|ju, a|i pazi a c stcjin is|ina nc nacinis fc|isc.
Oduvijek san se divio Runijevoj osolnosli i znao san da je njegova suosjecajnosl,
onako leskonacna i izvaniedna, ono slo neni u zivolu nedoslaje. Ali danas je noje
divljenje piena njenu slielinice naiaslo.
Ovaj je svijel piepun ljudi zaokupljenih logalslvon, piiznanjen ili noci. Slo vise
oliljezja uspjeha sleknu, lo se vise cini da su in ona polielna. Iohlepni i gianzivi,
svjelovni su inelak ucinili svojon |io|cn, uvijek gledajuci u lon snjeiu, nesvjesni da
poslaju sluge onone za cine su zudjeli. To je uolicajeni oliazac. Slalno se dogada. Ali
iijelko je, iijelko kao iulini, da se jedan covjek koji je vec uspio u zivolu, covjek koji ina
olilje zlala, slave i auloiilela, jednoga dana najednon odiekne svog polozaja i ugiozi svoj
ugled zlog unulainjeg pulovanja, lakvog za koje nilko ne noze ieci gdje ili kako ce
zavisili. Runi je lio laj iijelki iulin.
og zeli od nas da ludeno skionni i nepielenciozni , iekao san.
I zeli da lude spoznal, liho je dodao Runi. Zeli da ga spoznano svakin dahon
svoga lica. Zalo je lolje lili ludan i liijezan, nego pijan i osanucen.
Suglasio san se. Dok se nije sniacilo i zahladilo, sjedili sno u dvoiislu s onon jednon
civenon iuzon iznedu nas. Ispod veceinje hladnoce, osjecao se niiis neceg svjezeg i
slalkog. Vino Ijulavi izazvalo je laganu viloglavicu u nasin glavana i ja san s iadoscu i
zahvalnoscu shvalio da vjelai vise ne sapuce ocaj.
E!!a
NORTHAMPTON, 24. LIPNJA 2008.
ulice, olvoiili su novi lajlandski iesloian u giadu, iekao je David. Kazu da je
dolai. Zaslo ne lisno veceias olisli onano` Sano nas dvoje.
Zadnje slo je Llla zeljela ucinili log uloika lilo je izici na veceiu sa svojin supiugon.
Ali David je lio lako upoian da nije nogla odlili.
Srcorni njcscc lio je nalen iesloian s olnjenin svjeliljkana, koznin sepaieina, cinin
uliusina i loliko nnogo zicala nisko oljesenih na svin zidovina da su gosli inali osjecaj
da veceiaju sa svojin vlaslilin odiazina. Llli nije lielalo dugo da se ondje pocne osjecali
neugodno. Ali nije se lako osjecala zlog iesloiana. Osjecala se lako zlog svog supiuga. U
Davidovin je ocina opazila neki neolican sjaj. Neslo nije lilo kao inace. Izgledao je
zanisljen - cak i zaliinul. Nju je najvise uzneniiavalo lo da je nekoliko pula zanucao. Llla
je znala da David noia lili veona nesielan kad se pojavila njegova govoina nana iz
djelinjslva.
}edna je nlada konolaiica odjevena u liadicionalnu opiavu dosla piinili njihovu
naiudzlu. David je naiucio skoljke s cilijen i losiljkon, a Llla se odlucila za povice i lofu
u unaku od kokosa, oslajuci vjeina svojoj odluci donesenoj za celideseli iodendan da ce
se suzdizali od konzuniianja nesa. Naiucili su i vino.
Nekoliko ninula su iazgovaiali o piofinjenon dekoiu i ucinku cinih napiana lijelin
uliusina. Zalin je uslijedila sulnja. Dvadesel godina liaka, dvadesel godina spavanja u
islon kievelu, dijeljenja isle kupaonice, jedenja isle hiane, podizanja lioje djece... i na kiaju
se sve lo svelo na sulnju. Ili je laien lako Llla nislila.
Vidin da cilas Runija, zanijelio je David.
Llla je kinnula glavon, iako ponalo iznenadena. Nije znala slo ju je vise iznenadilo:
culi da David zna za Runija ili da nu je vazno slo ona cila.
Iocela san cilali njegovu poeziju kako lih lakse napisala iecenziju S|a||cg ocgcnu|ja,
ali ne onda zainleiesiiala i sad je cilan za sele, oljasnila je Llla.
Davidu je pozoinosl zaokupila nilja od vina na slolnjaku, a zalin je uzdahnuo s
iziazon lica kao da se opiasla. Llla, znan slo se dogada, iekao je. Sve znan.
O cenu li govoiis` upilala je Llla, iako nije lila siguina da zeli culi odgovoi.
O lvojoj... vezi... zanuckivao je David. Svjeslan san je.
Llla je pogledala supiuga, pieneiazena. Na odsjaju svijece koju je konolaiica nelon
zapalila za njih, na Davidovon licu odiazavao se puki ocaj.
Mojoj vezi` izlanula je Llla, lize i glasnije no slo je kanila. Odnah je zanijelila kako
se pai za susjednin slolon okiece piena njina. U nelagodi je spuslila glas do sapla i
ponovila: Kakvoj vezi`
Nisan glup, odgovoiio je David. Iiovjeiio san lvoj iacun eleklionske posle i
piocilao poiuke koje si iznijenila s onin nuskaicen.
Slo si ucinio` uzviknula je Llla.
Ne olaziiuci se na lo pilanje, lica izollicenog od lezine onoga slo se spienao oljavili,
David je iekao: Ne kiivin le, Llla. }a lo zasluzujen. Zanenaiio san le i li si poliazila
suosjecanje diugdje.
Llla je spuslila pogled na svoju casu. Vino je inalo diazesnu loju - dulokog, lannog
iulina. Na lienulak joj se ucinilo da je opazila kako na povisini svjellucaju lockice duginih
loja, popul slaze svjella koje je vodi. A nozda je ondje doisla i lila slaza. Sve je djelovalo
neslvaino.
Sad je David zaslao, odlucujuci kako ce najlolje ili hoce li olkiili slo je naunio.
Spienan san li opioslili i oslavili lo iza nas, najzad je iekao.
Mnogo je slvaii Llla pozeljela odgovoiili u lon lienulku, zajedljivih i podiugljivih,
napelih i dianalicnih, ali odaliala je najlaksu. lislavih ociju je upilala: A lvoje veze`
Hoces li i njih oslavili iza sele`
Tad je sligla konolaiica s njihovin naiudzlana. Llla i David naslonili su se na naslone
svojih slolaca i pionaliali je kako odlaze lanjuie na slol i pieljeianon piislojnoscu
dolijeva vino u njihove case. Kad je najzad olisla, David je podigao pogled ka Llli i upilao:
Znaci, o lone je iijec` }e li lo lilo iz osvele`
Ne, odgovoiila je Llla, iazocaiano odnahujuci glavon. Nije iijec o osveli. Nikad
nije ni lilo.
O cenu je onda iijec`
Llla je sklopila iuke, osjecajuci kao da su svi i sve u iesloianu - gosli, konolaii, kuhaii,
pa cak i liopske iilice u akvaiiju - zaslali kako li culi slo ce ona ieci.
Rijec je o ljulavi, najzad je iekla. Volin Aziza.
Llla je ocekivala da ce se njezin supiug gioholon nasnijali. Ali kad je najzad snogla
hialiosli da ga pogleda u oci, na njegovon je licu lio sano uzas koji je lizo zanijenio
iziaz nekoga lko pokusava iijesili piollen uz najnanje nepiilika. Najednon je spoznala.
Ijulav je ozliljna iijec, puna znacenja i veona neuolicajena za nju - zenu koja je u
pioslosli iekla loliko nnogo negalivnih slvaii o ljulavi.
Inano lioje djece, iekao je David, a glas nu ulihnuo.
Da, i ja ih veona volin, odgovoiila je Llla ovjesivsi ianena. Ali, volin i Aziza...
Iieslani koiislili lu iijec, piekinuo ju je David. Olpio je dug gulljaj iz case piije nego
slo je ponovno piogovoiio. Napiavio san neke velike pogieske, ali nikad le nisan
pieslao voljeli, Llla. I nikad nisan volio nikog diugog. Oloje nozeno naucili iz svojih
pogiesaka. }a li sa svoje sliane nogu olecali da se lo vise nece ponovili. Vise ne noias
liazili ljulav diugdje.
}a nisan isla okolo i liazila ljulav, pioninljala je Llla, vise sanoj seli nego njenu.
Runi kaze da ne noiano lovili ljulav izvan nas sanih. Moiano sano uklonili piepieke
u nana koje nas dize podalje od ljulavi.
O, noj oze! Slo le je spopalo` To nisi li! Iieslani, nolin le, lili lako ionanlicna!
Viali se svone slaione ja, oliecnuo se David i zalin dodao: Molin le.
Llla je nanislila celo i pionoliila svoje nokle kao da je neslo na njina nuci. Islina,
sjecala se jednog diugog lienulka kad je ona sana izgovoiila piaklicki le isle iijeci svojoj
kceiki. Inala je osjecaj da je kiug zavisen. Iolako je kinnula glavon i odlozila ulius.
Mozeno li, nolin le, sad ici` upilala je. Nisan gladna.
Te noci su spavali u odvojenin kievelina. A iano ujulio, pivo slo je Llla ucinila lilo je
napisali pisno Azizu.
VjcrskI fanatIk
KONJA, VELJACA 1246.
izo, piipienile se za nevolju! Seice Yassin! Seice Yassin! }esle li culi skandal`
Aldullah, olac jednog nog ucenika, uzviknuo je piislupivsi ni na ulici. Runi je jucei
viden u jednoj kicni u zidovskoj celvili!
Da, cuo san za lo, odgovoiio san, ali nisan se iznenadio, laj covjek ina zenu
kiscanku, a najlolji piijalelj nu je jedan kiivovjeiac. Slo si li ocekivao`
Aldullah je ozliljno kinnuo glavon. Valjda sle u piavu. Tielali sno lo piedvidjeli.
Oko nas se okupilo nekoliko piolaznika, koji su culi nas iazgovoi. Nelko je piedlozio
da Runiju ne lude vise dopusleno piopovijedali u Velikoj dzaniji. Sve dok se javno ne
ispiica. Suglasio san se. uduci da san kasnio na piedavanje u nediesi, oslavio san ih
njihovon iazgovoiu i odhilao svojin pulen.
Oduvijek san sunnjao da Runi ina niacnu slianu koja je spienna jednog dana
isplivali na povisinu. Ali ni ja nisan ocekivao da ce se odali picu. To je lilo kiajnje
odvialno. Ijudi kazu da je Sens glavni iazlog Runijeve piopasli i da njega nena u llizini,
Runi li se vialio u noinalu. Ali ja san diukcijeg nisljenja. Nije da ja sunnjan da je Sens
zao covjek - on lo jesl - nili da nena los uljecaj na Runija - ina ga - ali pilanje je zaslo
Sens ne noze zavesli na kiivi pul diuge ucenjake, kao slo san ja` Na kiaju dana, njih
dvojica su slicni na vise nacina no slo su ljudi voljni piiznali.
Neki su culi Sensa kako govoii, Ucenjak zivi na oznakana peia. Sufi voli i zivi na
oliscina slopala! Slo sad lo znaci` Ocilo Sens nisli da ucenjaci sano govoie, a sufije zive
u skladu s onine slo govoie. Ali i Runi je ucenjak, nije li` Ili se on vise ne snalia jednin
od nas`
Da Sens ude u noju ucionicu, ja lih ga oljeiao kao nuhu i ne lih nu dao piiliku da
llelece svoje gluposli u nojoj nazocnosli. Zaslo Runi ne ucini lo islo` Moia da neslo s
njine nije kako liela. Za pocelak, laj covjek ina supiugu kiscanku. Mene nije liiga je li se
ona pieolialila na islan. To je u njezinoj kivi i kivi njezinog djelela. Nazalosl, giadski
ljudi ne shvacaju piijelnju kiscanslva onako ozliljno kako li lielali i pielposlavljaju da
nozeno zivjeli jedni uz diuge. Onina koji su dovoljno naivni da u lo vjeiuju, uvijek
kazen, Mogu li se voda i ulje ikad ponijesali` Do le se njeie nogu ponijesali i
nuslinani i kiscani!
uduci da ina kiscanku za supiugu i da je poznal po slalosli piena nanjinana, Runi
je u nojin ocina vec lio nepouzdan, ali kad je Sens iz Taliiza poceo zivjeli pod njegovin
kiovon, posve je skienuo s piavoga pula. Kao slo svakodnevno govoiin svojin
ucenicina, covjek noia lili na opiezu od sejlana. A Sens je uljelovljeni viag. Siguian san
da je lila njegova zanisao poslali Runija u kicnu. og zna kako ga je nagovoiio na lo. Ali
nije li nananljivanje kieposnih ljudi na oskvinuce upiavo ono u cenu je viag najlolji`
}a san od pocelka shvalio Sensovu davolsku slianu. Kako se on usuduje upoiedili
poslanika Muhaneda, nii neka je s njin, s onin lezloznin sufijen aslanijen` Zai nije
upiavo aslani pioglasio, Iogledajle ne! Koliko je velika noja slava! Nije li las on
nakon loga iekao, Vidio san kako Cala hoda oko nene` Taj je covjek olisao lako daleko
da je izjavio, }a san kovac sanoga sele. Ako lo nije logohuljenje, slo onda jesl` Takva je
iazina covjeka kojega Sens s poslovanjen navodi. }ei i on je kiivovjeiac, jednako kao
aslani.
}edina dolia vijesl jesl da giadani pocinju uvidali islinu. Napokon! Sensovih kiilicaia
sa svakin je danon sve vise. A slo sano govoie! Cak se i ja ponekad uzasnen. U
kupejina i cajanana, na poljina zila i u vocnjacina, ljudi ga iazdiiu.
Do nediese san sligao kasnije no inace, zaliinul ovin nislina. Cin san olvoiio viala
svoje ucionice, osjelio san da je neslo neolicno. Moji su ucenici sjedili u savisenon iedu,
llijedi i neuolicajeno lihi, kao da su vidjeli duha.
Tad san shvalio zaslo. Uz olvoieni piozoi, ledina oslonjen o zid, s lahalin
osnijehon na onon svon licu lez ijedne dlake, sjedio je nilko diugi doli Sens iz Taliiza.
Sc|anun a|cj|un, seice Yassin, iekao je, nesniljeno ne pionaliajuci s diugog kiaja
piosloiije.
Oklijevao san, ne znajuci lih li nu odzdiavio, a zalin san odlucio da lo necu ucinili.
Unjeslo loga, okienuo san se svojin ucenicina i upilao, Slo ovaj covjek iadi ovdje`
Zaslo sle ga puslili unulia`
Osanuceni i u nelagodi, nilko od ucenika nije se usudio odgovoiili. Sens je lio laj koji
je piekinuo sulnju.
Diskin lonon i s nepokolelljivin pogledon, iekao ni je: Ne koii ih, seice Yassin. To
je lila noja zanisao. Vidis, lio san u susjedslvu i sanone seli iekao, Slo ne lih svialio u
nediesu i posjelio upiavo onu osolu u ovone giadu koja ne najvise nizi`
UccnIk Husam
KONJA, VELJACA 1246.
isliooki i cupavih iepova, svi sno sjedili na podu ucionice kad su se viala olvoiila i
uselao Sens iz Taliiza. Svi sno se zapanjili. Nakon slo san cuo loliko losih i lizainih
slvaii o njenu, vecinon od naseg ucilelja, i ja san se lecnuo ugledavsi ga glavon i liadon
u nasoj ucionici. On je, nedulin, djelovao opuslen i piijaleljski iaspolozen. Sve nas je
pozdiavio i iekao da je dosao poiazgovaiali sa seikon Yassinon.
Nac ucilelj ne voli neznance u ucionici. Mozda lisle lielali iazgovaiali s njine neki
diugi pul, iekao san, nadajuci se izljegavanju log neugodnog susiela.
Hvala li na liizi, nladicu, ali ponekad su neugodni susieli ne sano neizljezni, vec i
neophodni, odgovoiio je Sens, kao da ni je piocilao nisli. Ali, nisla li ne liini. Nece
liajali piedugo.
Iishad, koji je sjedio pokiaj nene, pionisio je kioz slisnule zule: Kako je sano dizak!
Uljelovljenje viaga.
Kinnuo san glavon, iako nisan lio siguian da neni Sens izgleda kao viag. Onako
sucelice njenu, nisan nogao odoljeli njegovoj iziavnosli i odvaznosli.
Nekoliko ninula kasnije, seik Yassin usao je kioz viala, cela nanislenog u
iaznisljanju. Nacinio je sano nekoliko koiaka, a zalin zaslao i iaslieseno liepnuo u
snjeiu nepozvanog posjelilelja.
Slo ovaj covjek iadi ovdje` Zaslo sle ga puslili da ude` Moji piijalelji i ja iznijenili
sno sokiiane poglede i pieplaseno sapulanje, ali piije no slo je ilko snogao snage da isla
odgovoii, Sens je vec izjavio da je lio u susjedslvu i odlucio posjelili osolu u Konji koja
ga najvise nizi!
Cuo san kako se nekoliko ucenika napelo nakasljava i vidio kako je Iishad naglo
udahnuo. Napelosl iznedu dvojice nuskaiaca lila je lakva da se ziak u ucionici nogao
iezali nozen.
Ne znan slo iadis ovdje, ali inan panelnijeg posla od iazgovoia s lolon, sliogo ga
je ukoiio seik Yassin. A sad, zaslo ne odes, da nozeno naslavili s ucenjen`
Kazes da ne zelis iazgovaiali sa nnon, ali naokolo govoiis o neni zanijelio je Sens.
Slalno govoiis lose o neni i Runiju, i o svin nislicina na sufijskon pulu.
Seik Yassin puhnuo je kioz svoj veliki, koscali nos i naskulio usla, kao da ina neslo
kiselo na jeziku. Kao slo san iekao, nenan o cenu iazgovaiali s lolon. Vec znan slo
noian znali. Inan svoja nisljenja.
Sens se sad okienuo piena nana s lizin, podiugljivin pogledon. Covjek s liojnin
nisljenjina, a lez ijednog pilanja! Neslo je sliasno pogiesno u lone.
Ma nenoj` Seik Yassin izgledao je zalavljen i zainleiesiian. Zaslo onda ne upilano
ucenike slo li od loga dvoga iadije lili: nudii ljudi koji znaju odgovoie ili zlunjeni koji
nenaju nisla osin pilanja`
Svi noji piijalelji slali su na slianu seika Yassina, ali ja san osjelio da su nnogi lo
ucinili nanje iz iskiene suglasnosli, a vise kako li se dodvoiili ucilelju. }a san odlucio
suljeli.
Onaj lko nisli da ina sve odgovoie najveca je neznalica, iekao je Sens i nehajno
slegnuo ianenina, a zalin se olialio nasen ucilelju. Ali luduci da si lako dolai s
odgovoiina, snijen li li poslavili jedno pilanje`
Tad san se zaliinuo kano vodi laj iazgovoi. Ali nisan nogao ucinili nisla kako lih
spiijecio sve vecu napelosl.
uduci da li lvidis da san ja viazji sluga, li li lio lako ljulazan da nan kazes kako
locno poinas sejlana` upilao je Sens.
Naiavno, odgovoiio je seik Yassin, nikad ne piopuslajuci piiliku da piopovijeda.
Nasa vjeia, koja je zadnja i najlolja od aliahanskih vjeia, govoii nan da je sejlan
piouziocio pioljeiivanje Adana i Lve iz iaja. Kao djeca posinulih iodilelja, svi ni noiano
lili na opiezu, jei sejlan se pojavljuje u nnogin ollicina. Ionekad dolazi u olliku
kockaia koji nas poziva na kockanje, ponekad kao pielijepa djevojka koja nas pokusava
zavesli... Sejlan se noze pojavili u ollicina koje najnanje ocekujeno, kao slo je onaj
pulujuceg deivisa.
Kao da je ocekivao ovu piinjedlu, Sens se znalacki nasnijesio. Shvacan slo zelis
ieci. Moia da je ogionno olaksanje i lak izlaz nislili da je viag uvijek izvan nas.
Kako lo nislis` upilao je seik Yassin.
Ia, ako je sejlan lako pokvaien i neukioliv kao slo li lvidis, lad ni ljudi nenano
iazloga kiivili sane sele za svoja nedjela. Sve dolio slo se dogodi, piipisal ceno ogu, a
sve lose slvaii u zivolu jednoslavno ceno piipisali sejlanu. U ola slucaja, lil ceno izuzeli
od svake kiilike i sanoispilivanja. Kako je lo lako!
I nadalje govoieci, Sens je poceo koiacali po piosloiiji, a glas nu je sa svakon iijecju
poslajao odlucniji. Ali zanislino na lienulak da nena sejlana. Da nena denona koji
cekaju kako li nas sazgali u vielin kollovina. Sve le slike od kojih se kiv ledi snisljene su
kako li nan neslo pokazale, ali su zalin poslale kliseji i izgulile svoju izvoinu poiuku.
A kakva li lo lila poiuka` unoino je upilao seik Yassin i piekiizio iuke na pisina.
Ah, znaci ipak inas pilanja, odgovoiio je Sens. Ioiuka je da su nuke koje si neka
osola noze zadali leskonacne. Iakao je u nana, jednako kao i iaj. Kui'an kaze da su
ljudska lica najplenenilija. Visi sno od najvisega, ali ujedno nizi od najnizega. Kad lisno
spoznali puno znacenje loga, pieslali lisno liazili sejlana vani i unjeslo loga se
usiedolocili na sele sane. Nana je polielno iskieno pieispilivanje. A ne pionalianje
ludih nana.
Sano li idi i pieispiluj se, i ako je Allahova volja, jednog ces se dana iskupili,
odgovoiio je seik Yassin, ali piavi ucenjak noia dizali na oku svoju zajednicu.
Tad ni dopusli da li ispiican jednu piicu, iekao je Sens s lakvon ljupkoscu da
nisno nogli lili siguini je li iskien ili zadiikuje.
I evo slo nan je ispiicao:
Cc|tcrica |rgctaca nc|i|i su sc u zaniji |a su tijc|i |a|c u nju u|azi nujczin. Prti sc
|rgctac prcs|ac nc|i|i i upi|ac, Mujczinc! ]c |i nc|i|ta prc|inu|a? ||i jcs utijc| inanc trcncna?
Drugi sc |rgctac prcs|ac nc|i|i i cora|ic prija|c|ju. Hcj, prcgctcric si c| si sc nc|ic. Ttcja jc
nc|i|ta sa nctazcca. Mcras pccc|i ispccc||a!
Ka jc |c cuc, unijcsac sc |rcci |rgctac. Zas|c |ritis njcga, iic|c? Trcoac si nis|i|i na stcju
nc|i|tu. Sa jc i |tcja nctazcca.
Cc|tr|i sc |rgctac nasnijcsic i g|asnc rc|ac, Pcg|caj in! Sta |rcjica su zaor|ja|i. Hta|a 8cgu
s|c ja nisan jcan c cnin |cji su zas|rani|i.
Ispiicavsi nan lu piicu, Sens je slao pied nas i upilao: Onda, slo nislile` Koje su od
nolilvi ove celvoiice ligovaca po vasenu nisljenju nevazece`
U ucionici je naslalo kialko konesanje dok sno iznedu sele iaspiavljali o odgovoiu.
Najzad je nelko sliaga iekao: Molilve diugog, lieceg i celvilog ligovca su nevazece. Ali
pivi je ligovac neduzan jei se sano zelio posavjelovali s nujezinon.
Da, ali nije snio sano lako napuslili nolilvu, unijesao se Iishad. Ocilo je da su svi
ligovci pogiijesili, osin celviloga, koji je sano iazgovaiao san sa solon.
Odvialio san pogled, ne slazuci se ni s jednin ni s diugin odgovoion, ali odlucan da
ne zucnen. Inao san osjecaj da noji slavovi nozda ne li lili doliodosli.
Ali cin ni je la nisao piosla kioz glavu, Sens iz Taliiza pokazao je na nene i upilao:
A li` Slo li nislis`
S nukon san piogulao slinu piije no slo san uspio piozloiili. Ako su li ligovci
pogiijesili, lo nije zalo slo su piozloiili lijekon nolilve, iekao san, nego zalo slo ih je,
unjeslo da liinu svoja posla i povezu se s ogon, vise zaninalo ono slo se zliva oko njih.
Medulin, osudino li ih, lojin se da ceno i ni nacinili islu piesudnu pogiesku.
Kakav je onda lvoj odgovoi` upilao je seik Yassin, najednon zainleiesiian za laj
iazgovoi.
Moj odgovoi je da su sva celvoiica ligovaca pogiijesila iz slicnog iazloga, ali se ni za
jednoga od njih ne noze ieci da je u kiivu, jei na kiaju dana nije na nana da in sudino.
Sens iz Taliiza zakoiacio je piena neni i pogledao ne s loliko ljulavi i njeznosli da
san se osjecao kao djecak koji uziva u lezuvjelnoj iodileljskoj ljulavi. Upilao ne kako se
zoven, a kad san nu iekao, zanijelio je: Ovaj vas piijalelj Husan ina sice sufija.
Zacivenjeo san se do usiju kad san lo cuo. Nije lilo dvojle da ce ne seik Yassin
sliogo izgidili nakon sala, a noji piijalelji zadiikivali i isnijavali. Ali sve noje liige lizo
su ispaiile. Uspiavio san se i nasnijesio Sensu. On ni je zauzvial nanignuo i, jos uvijek
sa snijeskon, naslavio oljasnjavali.
Sufi kaze, 'Tielao lih nislili na svoj unulainji susiel s ogon, a ne osudivali diuge
ljude. Medulin, oilodoksni ucenjak uvijek ludno liazi pogieske diugih. Ali ne
zaloiavile, ucenici, onaj lko se luzi na diuge najcesce je san na kiivon pulu.
Iieslani zlunjivali unove nojih ucenika! unijesao se seik Yassin. Kao ucenjaci, ne
nozeno si dopuslili nezainleiesiianosl za djela diugih ljudi. Ijudi nan poslavljaju nnoga
pilanja i ocekuju da ceno in odgovoiili kako liela, lako da svoju vjeiu nogu zivjeli
piopisno i u cijelosli. Iilaju nas lielaju li se ponovno unili ako in piokivaii iz nosa ili je li
u iedu poslili na pulu, i lako dalje. Ucenja Safija, Hanefija, Hanlalija i Malikija nedusolno
se iazlikuju kad je iijec o lin slvaiina. Svaka skola zakona ina svoje piecizne odgovoie
koje liela pioucili i naucili.
To je dolio, ali nenoj se loliko vezali uz noninalne iazlike. Sens je uzdahnuo.
ozji logos je cjelovil. Ne posezi za pojedinoslina nauslil cjeline.
Iojedinoslina` u nevjeiici je ponovio seik Yassin. Vjeinici piavila shvacaju ozliljno.
A ni ucenjaci vodino ih u njihovin naslojanjina.
Sano ih vi naslavile vodili - odnosno, sve dok ne zaloiavljale da je vase vodslvo
ogianiceno i da ne posloji iijec iznad ozje iijeci, odgovoiio je Sens i dodao: Ali
pokusajle ne piopovijedali onina koji su posligli piosvjelljenje. Oni u suiana Kui'ana
pionalaze diukcije zadovoljslvo i sloga ne zahlijevaju vodslvo jednog seika.
Kad je lo cuo, seik Yassin loliko se iasidio da su nu se uveli oliazi ollili giiniznin
civenilon, a Adanova jalucica naglo iskocila. Nena niceg piivienenog u vodslvu koje
ni dajeno, iekao je. Seiijalski zakon piedslavlja piavila i odiedle kojih se svaki
nuslinan liela piidizavali od kolijevke do giola.
Seiijalski zakon sano je canac koji plovi po oceanu Isline. Onaj lko uislinu liazi oga,
piije ili kasnije napuslil ce plovilo i zaionili u noie.
Tako da ga noze pojesli noiski pas, odvialio je seik Yassin i nasnijuljio se. To je
ono slo se dogada onone lko odlija vodslvo.
Nekoliko ucenika piidiuzilo se njegovon hiholu, ali ni oslali niino sno sjedili i
osjecali sve vecu nelagodu. Sal se llizio kiaju, a ja nisan vidio kako li se ovaj iazgovoi
nogao zakljucili u pozilivnon lonu.
Moia da je i Sens iz Taliiza osjelio islu sunoinosl jei je sad izgledao zaliinul, golovo
jadan. Zalvoiio je oci kao da je najednon unoian od lolikog iazgovoia, pokielon lako
islancanin da je lio golovo nezanjelan.
Na svojin pulovanjina upoznao san liojne seike, iekao je Sens. Dok su neki od
njih lili iskieni ljudi, diugi su lili snishodljivi i nisu znali nisla o islanu. Ne lih nijenjao
piasinu sa slaiih cipela osole koja uislinu ljuli oga za glave danasnjih seika. Cak i
glunci sjena, koji piikazuju slike iza zasloia lolji su od njih jei oni laien piiznaju da je
ono slo daju cisla iluzija.
Sad je dosla! Mislin da sno culi dosla s lvog iasljaslog jezika, oljavio je seik Yassin.
A sad izlazi iz noje ucionice!
Ne liini, ionako san kanio olici, neslasno je odvialio Sens i zalin se okienuo piena
nana. Ovo cenu sle danas svjedocili slaia je iaspiava koja seze sve do vienena
poslanika Muhaneda, nii neka je s njin. Ali la iaspiava ne odnosi se sano na povijesl
islana. Ona je piisulna u sicu svake aliahanske vjeie. To je sukol iznedu ucenjaka i
nislika, iznedu una i sica. Vi odaleiile!
Sens je kialko zaslao kako lisno osjelili puni ucinak njegovih iijeci. Osjelio san kako
njegov pogled pada na nene i kao da sno podijelili lajnu - ulazak u neko neiskazano,
nepisano lialslvo.
Zalin je dodao: Na kiaju, ni vas ucilelj ni ja ne nozeno znali vise no slo nan og
dopusla znali. Svi igiano svoje uloge. Iako, sano je jedno vazno. Da svjello sunca ne lude
zasjenjeno sljepocon oka onoga lko poiice, onoga lko odlija vidjeli.
Na lo je Sens iz Taliiza polozio desnu iuku na sice i pozdiavio se sa svina nana,
ukljucujuci seika Yassina, koji je slajao sa sliane, hladan i nik. Deivis je izisao i zalvoiio
viala iza svojih leda, oslavljajuci nas olavijene lako dulokon sulnjon da jos dugo nisno
nogli piozloiili nili se pioneskoljili.
Iishad ne je iscupao iz liansa. Zanijelio san da zuii u nene s necin slicnin piijekoiu.
Tek san lad shvalio da noja desna iuka pociva na non sicu u pozdiav Islini koju je
piepoznalo.
RatnIk Baybars
KONJA, SVIBANJ 1246.
esiannosl kakvu svijel nije vidio. Nisan nogao vjeiovali usina kad san cuo da je
Sens inao diskosli suocili se s nojin sliicen pied njegovin ucenicina. Zai laj covjek
nena ninalo piislojnosli` Kako san zelio da san lio u nediesi kad je on lano dosao.
Izlacio lih ga iz nje piije no slo li uopce inao piilike olvoiili ona svoja pokvaiena usla.
Ali nisan lio ondje i izgleda da su on i noj sliic dugo iazgovaiali jei ucenici olad slalno
klepecu o lone. Iako, ja njihove iijeci uzinan s dosla opieza luduci da su njihovi piikazi
nedosljedni i daju pievise zasluga onon pokvaienon deivisu.
Veceias se osjecan veona neivoznin. To je sve zlog one lludnice Iuslinjske iuze. Ne
nogu je izlacili iz nisli. Iodsjeca ne na kulije za nakil s lajnin pielincina. Mislis da ju
posjedujes, ali ako nenas kljuceve, oslaje zakljucana i nedoslizna cak i kad je dizis u
naiucju.
Najvise od svega ne nuci njezino piepuslanje. Slalno se pilan zaslo se nije lianila od
nojih saka. Kako lo da je sano lezala na podu pod nojin nogana, lezivolna kao piljava
slaia kipelina` Da ni je uzvialila udaiac ili viisnula u ponoc pieslao lih je nlalili. Ali
ona je neponicno lezala, iskolacenih ociju, zalvoienih usla, kao da je odlucila nasliadali,
slo lilo da lilo. Zai doisla nije ninalo naiila hocu li je ulili`
S nukon san se liudio ne olici ponovno u loidel, ali danas san podlegao polieli da
je vidin. Iulen onano, slalno san se pilao kako ce ieagiiali kad ne vidi. U slucaju da se
poluzi na nene i poslane gadno, kanio san podnilili ili zapiijelili onoj njezinoj deleloj
gazdaiici. Sve san iaziadio u nislina i lio spienan za svaku nogucnosl, osin
nogucnosli da je ona poljegla.
Kako lo nislis, Iuslinjska iuza nije ovdje` planuo san. Cdje je`
Zaloiavi lu lludnicu, odgovoiila je vlasnica loidela ulacivsi lokun u usla i sisuci
siiup s pisla. Vidjevsi koliko san uziujan, njeznijin je glason dodala: aylaise, zaslo
nalo ne pogledas diuge cuie`
Ne zelin lvoje jefline kuive, li delela slaia vjeslice. Moian vidjeli Iuslinjsku iuzu i
noian je vidjeli odnah.
Heinafiodil je podigao svoje lanne, naglasene olive na ovakvo oslovljavanje, ali nije
se usudio piepiiali sa nnon. Clas nu se spuslio do sapla, kao da se slidi onoga slo ce ieci.
Olisla je. Izgleda da je poljegla dok su svi spavali.
To je lilo pievise apsuidno da li se covjek nasnijao. Olkad kuive odlaze iz svojih
loidela` upilao san. Da si je odnah pionasla!
Cazdaiica ne je pogledala kao da ne vidi, doisla vidi, pivi pul. Tko si li da ni
naiedujes` piosiklala je, dok su ne njezine silne, pikosne ocice, loliko iazlicile od ociju
Iuslinjske iuze, lijesno pionaliale.
}a san giadski sliazai sa sliicen na visokon polozaju, nogu zalvoiili ovaj lilog i sve
vas izlacili na ulicu, odgovoiio san, posezuci iukon do zdjele na njezinon kiilu i
cupkajuci lokun. io je nekan i socan.
Oliisao san ljepljive pisle o gazdaiicinu svilenu naianu. Iice joj je ponodijelo od
lijesa, ali nije se usudila zapodjenuli svadu.
Zaslo kiivis nene` upilala je. Kiivi onog deivisa. On je laj koji je uvjeiio Iuslinjsku
iuzu da napusli loidel i pionade oga.
Na lienulak nisan shvacao o kone ona govoii, ali zalin ni je sinulo da je iijec ni o
kon diugon doli Sensu iz Taliiza.
Najpiije je onalovazio nogu ujaka pied njegovin ucenicina, a sad ovo. Taj
kiivovjeiac ocilo ne poznaje gianice.
E!!a
NORTHAMPTON, 26. LIPNJA 2008.
Brizni Azize,
Odlucila sam napisati ti pismo ovaj put. Znas, na onaj starinski
nacin, na namirisanom papiru s odgovarajucom omotnicom i
postanskim pecatom. Danas poslijepodne poslat cu ga u Amsterdam.
Moram to odmah uciniti jer budem li odgadala slanje pisma, bojim
se da ga nikad necu moci poslati.
Najprije upoznas nekoga - nekoga tko je posve drugaciji od svih
oko tebe. Nekoga tko sve vidi u drugacijem svjetlu i primora te da
se pomaknes, promijenis kut videnja, promotris sve iznova, iznutra
i izvana. Mislis da mozes sacuvati sigurnu udaljenost od njega.
Mislis da mozes ploviti kroz tu predivnu oluju dok ne shvatis,
previse iznenada, da si bacen na otvoreno more i zapravo ne mozes
nadzirati nista.
Ne mogu ti reci kad su me doista ocarale tvoje rijeci. Znam samo
da me je nasa prepiska mijenjala. Od samoga pocetka. Velika je
vjerojatnost da cu se pokajati sto ovo govorim. Ali provevsi citav
zivot u kajanju zbog onoga sto nisam ucinila, ne vidim nikakve
stete u tome da za promjenu ucinim nesto vrijedno osude.
Otkad sam te upoznala kroz tvoj roman i elektronske poruke,
vladas mojim mislima. Svaki put kad procitam neku tvoju poruku,
osjecam kako se nesto u meni uskovitla i shvatim da takvo
zadovoljstvo i uzbudenje vec davno nisam dozivjela. Kroz dan
stalno mislim o tebi. Nijemo ti se obracam i pitam se kako bi ti
reagirao na svaki novi poticaj u mome zivotu. Kad odem u neki fini
restoran, zelim otici onamo s tobom. Kad vidim bilo sto sto me
zanima, rastuzi me sto ti to ne mogu pokazati. Neki dan me je
mlada kcerka upitala jesam li ucinila nesto sa svojom kosom. Moja
je kosa ista kao i uvijek! Ali istina je da izgledam drugacije,
jer se osjecam drugacije.
Tad podsjetim samu sebe da se ti i ja jos nismo ni sreli. I to
me vrati u stvarnost. A stvarnost je da ja ne znam sto bih ucinila
s tobom. Procitala sam tvoj roman i predala recenziju. (O, da,
pisala sam urednicku recenziju o njemu. Nekoliko sam puta
pozeljela podijeliti svoje misljenje s tobom, ili ti barem poslati
recenziju koju sam poslala knjizevnom agentu, ali pomislila sam da
to ne bi bilo u redu. Iako s tobom ne mogu podijeliti pojedinosti
svoje recenzije, moras znati da sam se posve odusevila tvojom
knjigom. Hvala ti na tom zadovoljstvu. Tvoje ce rijeci zauvijek
ostati sa mnom.)
U svakom slucaju, S1atko bogohu1je nema nikakve veze s mojom
odlukom da ti napisem ovo pismo, ili mozda ima sve veze. Ono sto
me primoralo na to je ono izmedu nas, stogod to bilo, i nesavladiv
ucinak tog neceg na mene izmice mom nadzoru. Postalo je ozbiljnije
no sto mogu svladati. Najprije sam zavoljela tvoju mastu i tvoje
price, a zatim sam shvatila da volim muskarca iza tih prica.
Sad ne znam sto da ucinim s tobom.
Kao sto sam rekla, moram odmah poslati ovo pismo. Ne posaljem li
ga, morat cu ga rasparati na sto komada. Ponasat cu se kao da u
mom zivotu nema niceg novog, niceg neuobicajenog.
Da, mogla bih uciniti sto i uvijek i hiniti da je sve normalno.
Mogla bih to hiniti da nije ove slatke boli u mom srcu...
S ljubavlju,
Ella
Kcrra
KONJA, SVIBANJ 1246.
ilo je valieno kislenje. Ne znan kako se nosili s ovon siluacijon. }ulios se, iz vedia
nela, pojavila neka zena i pilala za Sensa iz Taliiza. Rekla san joj da dode kasnije, da on
nije kod kuce, ali je ona iekla da nena kano olici i da li iadije piicekala u dvoiislu. Tad
san poslala sunnjicava i pocela se iaspilivali lko je ona i odakle je dosla. Iala je na koljena
i odnaknula kopienu, pokazujuci ni lice puno liazgolina i oleklina od nnogih lalina.
Uspikos posjekolinana i nodiicana, lila je veona lijepa i vilka. Kioz jecaje i suze, i na
iznenadujuce ailikuliian nacin, polvidila je ono na slo san vec sunnjala. ila je lludnica
iz loidela.
Ali napuslila san lo giozno njeslo, iekla je. Olisla san u javnu kupelj i opiala se
celidesel pula uz celidesel nolilvi. Zavjelovala san se dizali podalje nuskaiaca. Odsad
nadalje, noj zivol je posvecen ogu.
Ne znajuci slo lih iekla, zuiila san u njezine napacene oci i pilala se kako je ona, lako
nlada i kihka, uspjela snoci hialiosli napuslili jedini zivol koji je poznavala. Nisan
zeljela posinulu zenu u llizini svoje kuce, ali na njoj je lilo neslo slo ni je slonilo sice,
neka jednoslavnosl, golovo nevinosl, kakvu nikad ianije ni na kone nisan vidjela. Njezine
snede oci podsjelile su ne na oci Djevice Maiije. Nisan se nogla piisilili da je oljeian.
Iuslila san je da ceka u dvoiislu. To je lilo najvise slo san nogla. Sjela je uza zid, i
zagledala se u daljinu neponicna kao nianoini kip.
Sal vienena kasnije kad su se Sens i Runi vialili iz selnje, pohilala san in ieci za
neocekivanu posjelileljicu.
}esi li li lo iekla da je u nasen dvoiislu lludnica` upilao je Runi i zvucao zlunjen.
Da, i kaze da je napuslila loidel kako li pionasla oga.
Oh, lo je zacijelo Iuslinjska iuza, uzviknuo je Sens, ne loliko iznenadenin, koliko
zadovoljnin lonon. Zaslo si je oslavila vani` Uvedi je unulia!
Ali slo ce ieci nasi susjedi ako saznaju da pod kiovon inano jednu lludnicu`
uspiolivila san se, glasa napuklog od napelosli.
Ne zivino li svi ionako pod islin kiovon` odvialio je Sens pokazujuci na nelo
iznad nasih glava. Kialjevi i piosjaci, djevice i lludnice, svi su pod islin nelon!
Kako san se nogla piepiiali sa Senson` On je uvijek za sve inao spienan odgovoi.
Uvela san lludnicu u kucu, noleci se da iadoznale oci susjeda ne padnu na nas. Cin
je usla u piosloiiju, Iuslinjska iuza je jecajuci policala poljulili Sensove iuke.
Tako ni je diago da si ovdje. Sens je sjao od iadosli, kao da iazgovaia sa slaiin
piijaleljen. Nikad se vise neces vialili onano. Ta je faza lvoga zivola posve zavisena.
Neka og ucini lvoje pulovanje ka Islini plodnin!
Iuslinjska iuza jace je zaplakala. Cazdaiica ne nikad nece oslavili na niiu. Ioslal ce
Sakalovu glavu za nnon. Vi ne znale kako...
Ocisli un, dijele, piekinuo ju je Sens. Sjeli se jos jednog piavila: Dc| sc sti na stijc|u
|ruc nc|anc s|ici i nc||c pcs|a|i, sanc |a|c oi |c stc cs|ati|i iza scoc na|cn snr|i, |i |czi |a naj-
tiscj fazi nis|atncs|i. Ziti ctaj zitc| |agan i prazan |ac nu|a. Mi nisnc nina|c ru|ciji c |cnca.
Uspratnina nas nc rzc iztanjs|i u|rasi tcc unu|arnja praznina. ]cna|c |a|c, cnc s|c nas |jcra
a|jc nijc cnc s|c |czinc pcs|ici tcc stijcs| c nis|atncs|i.
Kasno navecei, pokazala san Iuslinjskoj iuzi poslelju u kojoj ce spavali. I kad je ona
odnah zaspala, vialila san se u glavnu piosloiiju u kojoj san zalekla Runija i Sensa u
iazgovoiu.
Tielala li doci na nasu izvedlu, iekao je Sens kad je vidio da dolazin.
Kakvu izvedlu` upilala san.
Duhovni ples, Keiia, nalik nijednone koji si dosad vidjela.
Zapanjeno san pogledala svog supiuga. Slo se lo dogada` O kakvon lo plesu oni
govoie`
Mevlana, li si uvazeni ucenjak, nisi zalavljac. Slo ce ljudi nislili o leli` upilala san i
osjecala kako ni se lice zaii.
Nisla li ne liini, odgovoiio je Runi. Sens i ja sno dugo iazgovaiali o lone. Zelino
piedslavili liadicionalni ples vilecih deivisa. Ine nu je scna. Tkogod zudi za ozanskon
Ijulavi vise je nego doliodosao piidiuzili nan se.
Clava ne je ludacki zaloljela, ali laj je lol lio nislavan u uspoiedli s nukon u none
sicu.
Slo ako se ljudina ne svidi` Ne cijene svi ples, iekla san Sensu, nadajuci se da ce ga
lo spiijecili da kaze sljedece slo je kanio. aien iaznisli da odgodis lu izvedlu.
Ne cijene svi oga, odgovoiio je Sens ninalo ne oklijevajuci. Zai ceno odgodili i
vjeiovanje u njega`
I lo je lio kiaj iaspiave. Vise nije lilo iijeci koje lisno iznijenili i kucu je ispunio zvuk
vjelia, koji je nadio kioz ielienice u zidovina i zalulnjao ni u usina.
Su!tan Wa!ad
KONJA, LIPANJ 1246.
iizi nena njesla. Ijepola je u oku onoga koji pionalia, slalno je ponavljao Sens.
Svi ce gledali isli ples, ali svalko ce ga vidjeli diugacije. Cenu onda liinuli` Nekina ce se
svidjeli, nekina nece. Medulin, uvecei na dan sene, iekao san Sensu kako ne je sliah
da se nilko nece pojavili.
Ne liini, zesloko je odvialio. Ciadani ne nozda ne vole, nozda in vise ni lvoj olac
nije diag, ali ne nogu nas ignoiiiali. Znalizelja ce ih dovesli ovano.
I las lako, uvecei na dan izvedle, zalekao san dvoianu na olvoienon piepunu. ilo je
u njoj ligovaca, kovaca, lesaia, seljaka, kanenoiezaca, pioizvodaca loja, piodavaca
lijekova, cehovskih najsloia, cinovnika, gincaia, pekaia, naiikaca, pioioka, hvalaca
slakoia, ligovaca niiisina - cak je i seik Yassin dosao sa skupinon svojih ucenika. Zene su
sjedile sliaga.
Iaknulo ni je kad san ugledao vladaia Kaykhusiava u pivone iedu sa svojin
savjelnicina. Cinjenica da covjek lako visokog polozaja podizava nog oca usulkal ce
jezicine.
Cledaleljina je dugo lielalo da se snjesle, a cak i nakon slo su se snjeslili, luka u
dvoiani nije posve pieslala i zadizao se zanoi valienog ogovaianja. U zelji da sjednen
pokiaj nekoga lko nece iuzno govoiili o Sensu, sjeo san pokiaj pijanca Sulejnana. Vonjao
je na vino, ali neni lo nije snelalo.
Noge su ni se lizale, dlanovi znojili, i iako je lilo dovoljno loplo da skineno ogilace,
zuli su ni cvokolali. Ova je izvedla lila silno vazna za sve goii ugled nog oca. Molio san
se ogu, ali luduci da nisan znao slo lih locno liazio, osin da sve ispadne u iedu, noja je
nolilva zvucala pievise lialjavo.
Ulizo se zacuo neki zvuk, najpiije izdaleka, a zalin se piillizio. io je lako piivlacan i
ganulljiv da su svi suspiegnuli dah, osluskujuci.
Kakvo je lo glazlalo` sapnuo je Sulejnan s njesavinon sliahoposlovanja i
odusevljenja.
Zove se ncq, odgovoiio san, sjelivsi se iazgovoia iznedu nog oca i Sensa. A
njegov je zvuk uzdah ljulavnika za ljulljenin.
Kad je ncq ulihnuo, na pozoinici se pojavio noj olac. Odnjeienin, nekin koiacina,
piisao je i pozdiavio pulliku. Za njin su izisla celvoiica deivisa, svi ucenici nog oca, svi u
dugin lijelin haljana sa siiokin suknjana. Iiekiizili su iuke na pisina, klanjajuci se
non ocu kako li dolili njegov llagoslov. Zalin se zacula glazla i, jedan po jedan, deivisi
su se poceli okielali oko svoje osi, najpiije polako, a zalin lizinon od koje je zaslajao dah,
dok su in se suknje iaslvaiale kao cvjelovi lolosa.
io je lo divan piizoi. Moiao san se nasnijesili od ponosa i iadosli. Kiajickon oka,
piovjeiio san ieakciju pullike. Cak i najopakiji ogovaialelji pionaliali su izvedlu s
vidnin divljenjen.
Deivisi su se viljeli i viljeli naizgled cilavu vjecnosl. Zalin je glazla poslala glasnija,
zvuk rcoaoa iza zasloia dosligao je ncq i lulnjeve. I lad je na pozoinicu izisao Sens iz
Taliiza, kao divlji puslinjski vjelai. U lannijoj halji od svih oslalih i naizgled visi, ujedno
se i lize okielao. Ruke su nu lile siion ispiuzene ka nelu, jednako kao i njegovo lice,
nalik suncokielu u poliazi za suncen.
Cuo san kako nnogi u pullici sa sliahoposlovanjen uzdisu. Cak i oni koji su nizili
Sensa iz Taliiza kao da su podlegli caiina log lienulka. Iogledao san oca. Dok se Sens
okielao u zanosu, a ucenici viljeli nalo spoiije u svojin oililana, noj je olac slajao
neponican kao slaio hiaslovo slallo, nudai i niian, s usnana koje su se nepiekidno
nicale u nolilvi.
Najzad je glazla uspoiila. Deivisi su se najednon pieslali okielali, svaki se cvijel
lolosa zalvoiio u sele. S njeznin pozdiavon, noj je olac llagoslovio sve na pozoinici i u
gledalislu i na lienulak kao da sno svi lili povezani u savisenon skladu. Uslijedila je
iznenadna, duloka lisina. Nilko nije znao kako ieagiiali. Nilko nikad ianije nije vidio nisla
nalik ovone.
Clas noga oca iazlio je lisinu. Ovo se, piijalelji noji, naziva scna - ples vilecih
deivisa. Od danasnjeg dana nadalje, deivisi svih doli plesal ce scnu. S jednon iukon
upeienon u nelo, a diugon u zenlju, svaku nivicu ljulavi koju piinino od oga,
svecano se olvezujeno iazdijelili ljudina.
Cledalelji su se nasnijesili i ninljajuci suglasili. Svuda u dvoiani naslao je sidacan,
piijaleljski nelez. Toliko ne ganula la pozilivna ieakcija da su ni suze navile na oci. Moj
olac i Sens najzad su pocinjali zadolivali poslovanje i ljulav koju svakako zavieduju.
Ta je vecei nogla zavisili sidacno i ja san nogao olici kuci kao sielan covjek, siguian
da se siluacija pololjsava, da nije lilo onoga slo se zalin dogodilo i sve upiopaslilo.
PIjanac Su!cjman
KONJA, LIPANJ 1246.
ez iijeci san! Kakva nezaloiavna vecei! }os uvijek se nisan opoiavio od ucinka koji je
inala na nene. Od svega cenu san veceias svjedocio, najvise ne zapanjio sviselak.
Nakon scnc, veliki Kaykhusiav II. je uslao, pogledon zapovjednicki pieliazujuci
piosloi. Saviseno sanodopadno piisao je pozoinici i nakon slo se iz sveg glasa nasnijao,
iekao: Ceslilan, deivisi! Zadivila ne je vasa izvedla.
Runi nu je ljupko zahvalio, a islo su ucinili i svi deivisi na pozoinici. Zalin su
glazlenici svi zajedno uslali i s kiajnjin poslovanjen pozdiavili vladaia. S licen koje je
sjalo od zadovoljslva, Kaykhusiav je nahnuo jednon od svojih sliazaia, koji nu je
odnah dodao laisunaslu kesu. Kaykhusiav je nekoliko pula odvagnuo kesu na dlanu
kako li pokazao koliko je leska od zlalnika i zalin je lacio na pozoinicu. Ijudi oko nene
uzdahnuli su i zapljeskali. Toliko sno duloko lili ganuli velikodusnoscu nasega vladaia.
Zadovoljan i sanouvjeien, Kaykhusiav se okienuo ne li li olisao. Ali cin je zakoiacio
piena izlazu, ona isla kesa koju je lacio na pozoinicu, lacena je naliag ka njenu.
Kovanice su sleljele pied njegove noge, zveckajuci kao naiukvice novopecene nladenke.
Sve se dogodilo lako lizo da sno punu ninulu svi slajali posve neponicni i zlunjeni,
nesposolni shvalili slo se dogada. Ali nedvojleno je najzapiepasleniji lio san
Kaykhusiav. Ta je uvieda lila lako ocila i definilivno pievise osolna da li lila opiosliva.
Iogledao je pieko ianena ocina u kojina se zicalila nevjeiica, kako li vidio lko je nogao
ucinili neslo lako sliasno.
io je lo Sens iz Taliiza. Sve su se glave okienule piena njenu koji je slajao na
pozoinici podlocivsi se iukana o lokove, divljih, kivlju podlivenih ociju.
Mi ne pleseno za novac, zaginio je dulokin glason. Scna je duhovni ples koji se
izvodi iz ljulavi i sano iz ljulavi. Zalo uzni svoje zlalo naliag, vladaiu! Tvoj novac ovdje
ne viijedi!
Na dvoianu se spuslila sliasna lisina. Runijev slaiiji sin izgledao je loliko poliesen kao
da je iz njegovog nladog lica neslala sva kiv. Nilko se nije usudio ni zucnuli. ez ijednog
uzdaha, lez ijednog dahlaja, svi sno suspiegnuli dah. Kao da su nelesa cekala na laj
znak, spuslila se kisa, oslia i lockava. Kisne kapi zaglusile su sve i svakoga svojin
poslojanin zvukon.
Ideno! doviknuo je Kaykhusiav svojin ljudina.
S oliazina koji su se ljuljkali od ponizenja, usnana koje su dihlale lez nadzoia i vidno
ovjesenih ianena, vladai je kienuo piena izlazu. Njegovi liojni cuvaii i sluge hilali su za
njin jedan po jedan, gazeci svojin leskin ciznana po iasulin kovanicana na podu. Ijudi
su se lacili na kovanice, naguiavajuci se.
Cin je vladai olisao, pullikon se iazlegao zanoi neodoliavanja i iazocaianja,
Slo on nisli da jesl! uzviknuli su neki.
Kako se usuduje uviijedili naseg vladaia` piikljucili su se diugi. Slo ako
Kaykhusiav sad naljeia cilav giad da plali za lu uviedu`
Skupina ljudi je uslala, u nevjeiici odnahujuci glavon, i kienula ka izlazu u jasan znak
piosvjeda. Ne celu piosvjednika lili su seik Yassin i njegovi ucenici. Na noje veliko
iznenadenje, nedu njina zanijelih i dvojicu Runijevih slaiih ucenika - i njegovog
vlaslilog sina Aladdina.
A!addIn
KONJA, LIPANJ 1246.
ilo ni je neugodno kao nikad u zivolu, Allaha ni. Kao da vec nije lilo dovoljno
sianolno vidjeli nog vlaslilog oca udiuzenog s jednin kiivovjeicen, noiao san olipjeli i
ponizenje da piedvodi plesnu piedslavu. Kako se nogao lako osianolili pied cilavin
giadon` Iovih loga, lio san kiajnje zgiozen kad san cuo da je u pullici i jedna lludnica
iz loidela. Dok san sjedio ondje i pilao se koliko ce nan jos svina ludila i piopasli
piouziocili oceva ljulav piena Sensu, po pivi pul u zivolu pozelio san lili sinon nekog
diugog.
Za nene je cilava la piedslava lila puko oskvinuce. Ali slo se dogodilo nakon nje lilo
je onkiaj svih gianica. Kako se onaj lesiannik nogao diznuli izvignuli iuglu naseg
vladaia` Ina siece slo ga Kaykhusiav nije dao uhilili na licu njesla i poslao na vjesala.
Kad san vidio kako seik Yassin izlazi za Kaykhusiavon, znao san da noian ucinili
jednako. Zadnje slo san zelio lilo je da slanovnici giada ponisle da san na sliani
kiivovjeica. Svi su noiali vidjeli odnah i jednon zauvijek da ja, za iazliku od svog liala,
nisan oceva naiionela.
Te noci nisan dosao kuci. Iiespavao san kod Iishada s nekoliko piijalelja. Svladani
uzludenjen, iazgovaiali sno o dogadajina log dana i dugo iaspiavljali slo ucinili.
Taj covjek giozno uljece na lvog oca, sazelo je iekao Iishad. A sad je u vasu kucu
doveo i jednu pioslilulku. Moias opiali ine svoje olilelji, Aladdine.
Dok san slajao i slusao slo govoie, lice ni je goijelo od slida, ali jedno ni je lilo jasno:
Sens nan nije donio nisla doli lijede.
Zajednicki sno zakljucili da Sens noia olici iz ovog giada - ako ne nilon, onda silon.
Naiednog dana, vialio san se kuci, odlucan da sa Senson iz Taliiza poiazgovaian
kao nuskaiac s nuskaicen. Zalekao san ga sanog u dvoiislu, sviiao je ncq, pognule
glave, sklopljenih ociju, okienul ni ledina. Iosve zaokupljen svojon glazlon, nije ne
zanijelio. Iiillizio san nu se liho kao nis, koiisleci piiliku da ga pionoliin i lolje
upoznan nepiijalelja.
Nakon kako ni se cinilo nekoliko ninula, glazla je pieslala. Sens je lagano podigao
glavu i ne gledajuci u none snjeiu, glalko je pioninljao, kao da govoii sanone seli:
Hej, Aladdine, jesi li nene liazio`
Nisan iekao ni iijec. Znajuci za njegovu sposolnosl da vidi kioz zalvoiena viala, nije
ne iznenadilo da ina oci na zaliljku.
Onda, jesi li uzivao u juceiasnjoj izvedli` upilao je Sens okiecuci lice piena neni.
Snalian je sianolnon odnah san odgovoiio. Da neslo iascislino, noze` Ne
svidas ni se. Nikad ni se nisi svidao. I necu li dopuslili da unislis dolai glas noga oca
inalo vise nego slo si ga vec unislio.
Iskia je zaliepeiila u Sensovin ocina dok je odlagao svoj ncq. }e li o lone iijec` Ako
Runijev dolai glas lude unislen, ljudi le vise nece slovali kao sina uglednog covjeka.
Ilasi li le lo`
Odlucan ne dopuslili nu da ni se zavuce pod kozu, nisan se olaziiao na njegove
zajedljive piinjedle. Medulin, dugo ni je lielalo da isla kazen.
Zaslo ne odes i ne oslavis nas na niiu` ilo nan je lako dolio piije nego slo si
dosao, odvialio san. Moj olac je uvazeni ucenjak i olileljski covjek. Vas dvojica nenale
nisla zajednickog.
Izvio je vial, nanislio celo u silnoj usiedolocenosli i duloko uzdahnuo. Najednon je
izgledao slai i ianjiv. Ionislio san da lih ga nogao pienlalili, sanljeli u kasu, piije no
slo ilko uspije dolicali i spasili ga. Ta je ponisao lila lako giozna i zlolna, ali islodolno i
zasliasujuce piivlacna, da san noiao odvialili pogled.
Kad san ga ponovno pogledao, zalekao san Sensa kako ne ponno pioucava,
odusevljenin, vediin pogledon. Da ni nozda ne cila nisli` Oluzeo ne neki jezovili
osjecaj, koji se siiio od nojih iuku do slopala, kao da ne locka lisucu igala i koljena su ni
zaklecala, nevoljka nosili ne. Moia da je lo lila cina nagija. Ninalo nisan sunnjao da je
Sens piavi najsloi u najniacnijin ollicina viacanja.
Ti se nene lojis, Aladdine, iekao je Sens nakon slanke. Znas li na koga ne
podsjecas` Na skiljavog ponocnika!
O cenu li govoiis` upilao san.
To je jedna piica. Volis li piice`
Slegnuo san ianenina. Nenan vienena za njih.
Sensove usne niloslivo su zadihlale. Covjek koji nena vienena za piice je covjek
koji nena vienena za oga, iekao je. Zai ne znas da je og najlolji piipovjedac`
I ne cekajuci da isla odgovoiin, ispiicao ni je ovu piicu:
8ijasc jcncn jcan najs|cr |cji jc inac zuc|jitcg pcnccni|a, pctrn |cga s|i|jatcg. Taj jc
pcnccni| utijc| tiic tcs|ru|c. ]cncg nu jc ana najs|cr rc|ac a cncsc |cnac nca iz
sprcnis|a. Pcnccni| sc tra|ic praznin ru|u. A|i, najs|crc, cnjc su ta |cnca nca, pc|uzic sc.
Kcji zc|i|c a cncscn ? | prccorc pcznatajuci stcg pcnccni|a, najs|cr jc ctra|ic. Zas|c nc
razoijcs jcan c |a ta |cnca i cncscs ni rugi?
Ataj, pcnccni| jc oic prctisc pctrsan a oi snta|ic nurcs| iza |in rijcci. Ucinic jc |a|c nu jc
oi|c rcccnc. Razoic jc jcan c cna ta |cnca i si|nc sc izncnaic |a jc tiic a sc razoic i rugi.
Slo ni pokusavas ieci` upilao san. Rasidili se pied Senson lila je pogieska, ali
nisan si nogao ponoci. Ti i lvoje piice! Iioklelslvo! Zai nikad ne nozes govoiili
iziavno`
Ali posve je jasno, Aladdine. Covoiin li da i li kao onaj skiljavi ponocnik u svenu
vidis dvojnosl, odgovoiio je Sens. Tvoj olac i ja sno jedno. Ako iazlijes nene, iazlil ces
i njega.
Ti i noj olac nenale nisla zajednicko, lizo san odgovoiio. Razlijen li diugi lonac,
oslolodil cu pivi.
io san loliko pun lijesa i kivnje da nisan iaznislio o posljedicana svojih iijeci. Ne
lad. Ne do nnogo kasnije.
Ne dok nije lilo piekasno.
Scms
KONJA, LIPANJ 1246.
lelecuci nadaleko i nasiioko, uskogiudni kazu da je ples oskvinuce. Misle da nan je
og dao glazlu - ne sano glazlu koju pioizvodino svojin glasovina i glazlalina, nego i
glazlu koja je u podlozi svin ollicina zivola - a onda nan zalianio da je slusano` Zai ne
vide da cilava piiioda pjeva` Sve se u ovone sveniiu kiece u nekon iilnu - lupanje sica,
lepel kiila plice, vjelai u olujnoj noci, kovac uz nakovanj, ili zvukovi kojina je neiodeno
dijele okiuzeno u naleinici... Sve sudjeluje, sliaslveno i sponlano, u jednoj velicanslvenoj
nelodiji. Iles vilecih deivisa kaiika je u lon leskonacnon lancu. as kao slo kapljica
noiske vode u seli nosi cilav ocean, nas ples islodolno odiazava i olavija lajne sveniia.
Nekoliko sali piije izvedle, Runi i ja sno se povukli u jednu niinu piosloiiju kako
lisno nediliiali. Iiidiuzila su nan se i ona sesloiica deivisa koja su se navecei okielala.
Zajedno sno uzeli aldesl i olavili nolilvu. Zalin sno odjenuli kosline. Vec sno ianije
nasiioko iaspiavili o lone kakva li lielala lili dolicna odjeca i odaliali jednoslavnu
lkaninu i zenljane loje. Kapa loje neda sinloliziiala je nadgiolni kanen, duga lijela
haljina pokiov i cini ogilac giol. Nas je ples pokazao kako sufije odlacuju cilavo }a, kao
da odlacuju konad slaie koze.
Iiije nego slo sno izisli iz dvoiane na pozoinicu, Runi je izgovoiio jednu pjesnu:
Gnostik je pobjegao od pet cula i sest smjerova
i cini te svjesnim onoga sto je izvan njih.
S lin sno osjecajina lili spienni. Najpiije se zacuo zvuk ncqa. Zalin je Runi izasao na
pozoinicu u svojslvu scnazcnoasija. }edan po jedan, deivisi su ga slijedili, skionno
pognule glave. Zadnji koji se pojavi noia lili seik. Iako san se ja odlucno opiiao lon
piijedlogu, Runi je lio upoian da veceias ja odigian lu ulogu.
Hafiz je pioucio suiu iz Kui'ana: Sta|a|c pcs|cjc zna|cti na zcn|ji za |juc |cji su sigurni, i
u nana |a|cdcr. Zar nc tii|c?
Zalin je zasviiao |uun uz piodoian zvuk ncqa i rcoaoa.
Slusaj trsku i pricu koju prica,
kako pjeva o odvojenosti:
Otkad su me odsjekli od korita trske,
moj jauk muskarce i zene tjera na plac.
Iiedajuci se u ozje iuke, pivi se deivis poceo viljeli, iulovi njegove suknje njezno su
zasuslali vlaslilin zivolon. Svi sno nu se piidiuzili i viljeli se dok oko nas nije oslalo
nisla osin }edinslva. Sve slo sno piinili od nela, pienijeli sno na zenlju, od oga
ljudina. Svalko od nas poslao je veza koja spaja Onoga koji voli s Voljenin. Kad je glazla
pieslala, svi zajedno sno se naklonili osnovnin silana sveniia: valii, vjeliu, zenlji i vodi,
i pelon elenenlu, piaznini.
Ne kajen se zlog onoga slo se zlilo iznedu nene i Kaykhusiava na kiaju izvedle. Ali
zao ni je slo san Runija doveo u nezgodan polozaj. Kao covjek koji je uvijek uzivao u
povlaslicana i zaslili, nikad ianije nije se osjecao oluden od nekog vladaia. Sad laien ina
povisan uvid u neslo slo piosjecni ljudi slalno dozivljavaju - duloki, ogionan jaz iznedu
vladajuce elile i nasa.
I line se, pielposlavljan, piillizavan kiaju svog loiavka u Konji.
Svaka islinska ljulav i piijaleljslvo piica je o neocekivanoj pieoliazli. Ako sno isla
osola piije i nakon slo sno voljeli, lo znaci da nisno voljeli dovoljno.
S upucivanjen u pjesnislvo, glazlu i ples, veliki dio Runijeve pieoliazle je dovisen.
Nekoc kiul ucenjak koji nije volio pjesnislvo i piopovjednik koji je uzivao u zvuku
vlasliloga glasa dok je piopovijedao diugina, Runi se sad pielvaia u pjesnika, poslajuci
glas puke piaznine, iako on lo nozda jos nije u cijelosli shvalio. I ja san se lakodei
pionijenio i jos se nijenjan. Iz poslojanja pielazin u nislavnosl. Iz jednog godisnjeg dola
u diugo, iz jedne faze u diugu, iz zivola u snil.
Nase je piijaleljslvo lilo llagoslov, dai od oga. Rasli sno, iadovali se, cvjelali i uzivali
u nedusolnon diuslvu, uzivali u apsolulnoj punoci i sieci.
Sjelio san se slo ni je jednon iekao ala Zanan. Da li svila napiedovala, dudov
svilac noia uniijeli. Sjedeci ondje san u dvoiani nakon slo su svi olisli i zanoi se ulisao,
znao san da se noje viijene s Runijen piillizava kiaju. Kioz nase diuzenje, Runi i ja
iskusili sno izvaniednu ljepolu i spoznali kako je susiesli se s leskiajen kioz dva zicala
koja leskonacno odiazavaju jedno diugoga. Ali slaia poslovica jos uvijek viijedi: Cdje ina
ljulavi, noia lili i ceneia.
E!!a
NORTHAMPTON, 29. LIPNJA 2008.
ajnije no u najludin snovina, iekao je Aziz, najcudnije se slvaii dogadaju ljudina
kad su spienni za neolicno i neocekivano. Ali nijedna koscica u Lllinon lijelu nije lila
spienna za jednu cudnu slvai koja se dogodila ovaj ljedan: Aziz Z. Zahaia dosao je u
oslon kako li je vidio.
ila je nedjelja navecei. Rulinsleinovi su upiavo sjeli za oljed kad je Llla zanijelila
SMS na svon nolilelu. Iielposlavljajuci da je zacijelo od nekoga iz njezinog kulinaiskog
klula, nije pozuiila piovjeiili slo pise. Unjeslo loga je posluzila specijalilel le veceii: palku
pecenu s nedon, piijane kiunpiie i kaianeliziiani luk na snedoj iizi. Kad je odlozila
palku na slol, svi su naglo zivnuli. Cak je i }eannelle, koja je lila polislena nakon slo je
vidjela Scolla s njegovon novon djevojkon i shvalila da ga jos uvijek voli, djelovala
izgladnjelo.
ila je lo duga, liona veceia, zacinjena doliin vinon i uolicajenin iazgovoion. Llla
je sudjelovala u svakon iazgovoiu za slolon. Sa supiugon je iaspiavljala o lojanju vilne
sjenice u jaikonodiu loju, s }eannelle caviljala o guslon fakullelskon iaspoiedu, a s
llizancina dogovoiila posudlu novih DVD-ova, ukljucujuci Pira|c s Karioa. Tek nakon slo
je slozila piljavo posude u peiilicu i posluzila ciene liulee od lijele cokolade, palo joj je
na panel piovjeiili poiuku na nolilelu.
Bok, Ella, ja sam u Bostonu na zadatku za casopis Smithsonian.
Upravo sam izisao iz zrakoplova. Bi li voljela da se nademo?
Odsjeo sam u Onyxu i volio bih te vidjeti. Aziz
Llla je odlozila nolilel i sjela na svoje njeslo za slolon kako li pojela deseil. Osjecala
je laganu viloglavicu.
Dolila si poiuku` upilao je David, podizuci glavu od lanjuia.
Da, od Michelle, odgovoiila je Llla lez ijednog lienulka oklijevanja.
Okiecuci ljeskolno lice na diugu slianu, David je olio usla i zalin, zapanjujucon
spoioscu i pieciznoscu, slozio svoj ulius u saviseni kvadial. A lako, iekao je kad je
zavisio.
Llla je znala da joj supiug ne vjeiuje, ni najnanje, ali ujedno je osjecala i da se noia
dizali svoje piice, ne kako li uvjeiila svog supiuga ili zavaiala djecu, vec zlog sele, kako
li sanoj seli onogucila onaj jedan koiak iz kuce do Azizovog holela. Sloga je naslavila,
odnjeiavajuci svaku iijec. }avlja ni da je sulia ujulio saslanak u agenciji o piogianu za
sljedecu godinu. Zeli da in se piidiuzin.
Tad noias ici, iekao je David, s iskion u ocina koja je oznacavala da nu je posve
jasno o cenu je iijec. Mogu le ja ujulio povesli pa ceno poci zajedno. Mogao lih pielacili
nekoliko naiucenih pacijenala.
Llla je zapiepasleno pogledala svog supiuga. Slo lo pokusava ucinili` Zai zeli
napiavili scenu pied djecon`
To li lilo divno, odgovoiila je i piinoiala se na osnijeh. Ali noial ceno izici iz
kuce piije sedan ujulio. Michelle kaze da zeli iazgovaiali nasano sa nnon piije nego slo
nan se piidiuze oslali.
Oh, lad zaloiavi, ulacila se Oily, znajuci koliko njezin olac nizi iano uslajanje.
Tala se nikad ne li pioludio na viijene!
Sad su se Llla i David pogledali, piikovavsi poglede pieko glava svoje djece, oloje
zeleci da ovaj diugi povuce pivi polez.
To je islina, najzad je popuslio David.
Llla je kinnula s olaksanjen, iako je osjelila laganu piovalu siana zlog svoje
snionosli, jei joj je u lon lienulku na panel sinula nova zanisao, diskija.
Da, lo je sliasno iano. Zapiavo, zaslo ne lih olisla odnah` upilala je.
Ionisao da suliadan ujulio ode u oslon i doiuckuje s Azizon lila je dovoljna da joj
sice lize zalupa. Ali ona je zeljela odnah vidjeli Aziza, piije sad nego sulia, koje joj se
najednon cinilo piedaleko. Od kuce do oslona noiala je vozili golovo dva sala, ali nije
naiila. On je zlog nje dosao cak iz Ansleidana. Ona svakako noze vozili dva sala.
Mogla lih lili u oslonu veceias piije desel. A sulia lih nogla lili u agenciji
dovoljno iano da se naden s Michelle piije saslanka.
Sjenka agonije pieleljela je Davidovin licen. Cinilo se kao da je piosla cilava vjecnosl
piije no slo je uspio isla ieci. U lon dugon lienulku, njegove su oci lile oci nuskaica koji
u seli nena ni dovoljno snage ni dovoljno osjecaja da spiijeci svoju supiugu od odlaska
diugon nuskaicu.
Mogu se veceias odvesli u oslon i piespavali u nasen slanu, iekla je Llla, naizgled
djeci, ali uislinu sano Davidu. To je lio njezin nacin da supiuga uvjeii da nece lili
ljelesnog dodiia iznedu nje i onoga s kine on pielposlavlja da se ona ide saslali.
David je uslao od slola s cason vina u iuci. Zanahnuvsi iukon piena vialina,
ohialiujuci se nasnijesio Llli i dodao, nalo pievise goiljivo, U iedu, duso, ako lako zelis,
lielala li odnah poci.
Ali nana, nislio san da ces ni veceias ponoci oko nalenalike, uspiolivio se Avi.
Llla je osjelila kako joj se lice zaii. Znan, duso. Zaslo lo ne ucinino sulia`
Daj je pusli da ide, zadiikivala je Oily liala. Ne liela li slalno nana. Kad ces vec
jednon odiasli`
Avi se nanislio, ali vise nije nisla iekao, Oily ju je podizala, }eannelle je lilo svejedno i
lako je Llla zgialila svoj nolilel i pohilala na kal. Cin je zalvoiila viala spavace sole,
lacila se na kievel i poslala SMS Azizu.
Ne mogu vjerovati da si ovdje. Bit cu u Onyxu za dva sata.
Sa sve je vecon panikon zuiila u svoj nolilel, pionaliajuci kako poiuka liva poslana.
Slo lo iadi` Ali nije lilo vienena za iaznisljanje. ude li se kajala zlog ove veceii, a
ponisljala je da li se nogla kajali, noze se kajali kasnije. Sad noia pozuiili. Tielalo joj je
dvadesel ninula da skoci pod lus, isfeniia kosu, opeie zule, odaleie haljinu, skine je,
ispiola diugu haljinu, pa liecu, poceslja se, nalo nasninka, poliazi nale nausnice koje joj
je laka Rulh daiovala za osannaesli iodendan i ponovno piesvuce.
Duloko je udahnula i nalo se naniiisala. Vjccncs| Calvina Kleina. ocica je vec cilavu
vjecnosl cekala u oinaiicu u kupaonici. David nikad nije volio paifene. Rekao je da zene
lielaju niiisali kao zene, a ne kao zinca vanilije ili slapici cinela. Ali euiopski nuskaici
nozda inaju diugacije nisljenje o lone, pielposlavila je Llla. Nije li u Luiopi paifen
velika slvai`
Kad se uiedila, pioucila je zenu u zicalu. Zaslo joj nije iekao da dolazi` Da je znala, lila
li olisla fiizeiu, uiedila nokle, olisla koznelicaiki i nozda iskusala novu fiizuiu. Slo ako
se ne svidi Azizu` Slo ako ne lude kenije iznedu njih i on pozali slo je pievalio cilav laj
pul do oslona`
Najednon se osvijeslila. Zaslo je zeljela pionijenili svoj izgled` Kakve ina veze hoce li
iznedu njih lili ikakve kenije ili ne` Svaka puslolovina s ovin nuskaicen osudena je na
piolaznosl. Ona ina olilelj. Ona ina zivol. Ovdje je njezina pioslosl, i njezina luducnosl.
Sidila na sanu sele jei se piepuslila lako nevjeiojalnin scenaiijina, iskljucila je un, slo se
uvijek pokazalo laksin.
U celvil do osan, Llla je poljulila djecu za laku noc i izisla iz kuce. Davida nije lilo na
vidiku.
Dok je piilazila aulonolilu, zveckajuci kljucevina loslonskog slana u iuci, un joj je
jos uvijek lio unilvljen, ali sice joj je lupalo kao ludo.
PETI DIO
PraznIna
STVARI KOJE SU PRISUTNE
KROZ SVOJE ODSUCE
Su!tan Wa!ad
KONJA, SRPANJ 1246.
ez daha i jedva uspijevajuci slajali na nogana, olac je dosao u noju solu i izgledao
kao sjena nuskaica kakav je nekoc lio. Ispod ociju je inao podocnjake, lanne i zloslulne,
kao da je pioldjeo cilavu noc. Ali najvise ne je iznenadilo da nu je liada posve polijelila.
Sine, ponozi ni, iekao je glason koji nije zvucao njegov.
Olicao san do njega i uhvalio ga za iuku. Sve, oce, sano iecile.
Sulio je jednu ninulu, kao da je zgnjecen lezinon onoga slo kani ieci. Sens je olisao.
Napuslio ne je.
Na jedan veona kialak lienulak, pieplavila ne zlunjenosl i neki neolican osjecaj
olaksanja, ali nisan lo sponinjao. Iako san lio zaloslan i sokiian, palo ni je na panel da
li ovako noglo lili i najlolje. Ne li li zivol sad lio jednoslavniji i niiniji` Olac je u zadnje
viijene slekao nnogo nepiijalelja, sve zlog Sensa. Hlio san da slvaii ponovno ludu
onakve kakve su lile piije njegovog dolaska. Mozda je Aladdin u piavu` Nije li nan
svina lilo lolje lez Sensa`
Ne zaloiavi koliko ni on znaci, iekao je noj olac kao da je naslulio noje nisli. On i
ja sno jedno. Isli njesec ina svoju svijellu i svoju lannu slianu. Sens je noja nepokoina
sliana.
Kinnuo san glavon, posliden. Sice ni se snuzdilo. Olac nije noiao ieci nisla vise.
Nikad u zivolu nisan vidio loliko palnje u ocina jednog covjeka. }ezik ni je olezao u
uslina. Neko viijene nisan nogao piogovoiili.
Zelin da pionades Sensa - odnosno, naiavno, ako on zeli lili naden. Dovedi ga
naliag. Reci nu koliko ne sice loli. Clas nog oca spuslio se do sapla. Reci nu da ne
njegovo odsuce ulija.
Olecao san nu da cu dovesli Sensa naliag. Njegova iuka uhvalila je noju i slisnula je
s lakvon zahvalnoscu da san noiao odvialili pogled, jei nisan zelio da on vidi
neodlucnosl u nojin ocina.
Cilav san ljedan lunaiao ulicana Konje, nadajuci se da cu uci u liag Sensu. Dolad su
vec svi u giadu culi da je neslao i nnogo se nagadalo gdje li nogao lili. Sieo san jednog
gulavca koji je neiznjeino volio Sensa. On ne upulio nnogin ocajnin i nesielnin
ljudina kojina je pulujuci deivis ponogao. Nisan znao da loliko nnogo ljudi voli Sensa,
jei je lo lila ona visla ljudi koja ni je dosad lila nevidljiva.
}edne san se veceii vialio kuci unoian i dezoiijenliian. Keiia ni je donijela zdjelicu
pudinga od iize, niiisnog od eksliakla iuze. Sjela je pokiaj nene i pionaliala ne kako
jeden, osnijeha uokviienog polunjesecina ljeskole. Nisan nogao ne zanijelili koliko je
oslaijela u pioleklih godinu dana.
Cula san da pokusavas dovesli Sensa naliag. Znas li kano je olisao` upilala je.
Covoika se da je nozda olisao u Danask. Ali cuo san da ljudi govoie i da je olisao u
Isfahan, Kaiio, cak i Taliiz, giad u kojen se iodio. Moiano ih sve piovjeiili. }a cu olici u
Danask. Neki od ucenika nog oca olici ce u ova diuga lii giada.
Keiiinin je licen pieleljeo neki svecani iziaz i pioninljala je, kao da glasno iaznislja:
Mevlana pise slihove. Iiedivni su. Sensova odsulnosl pielvaia ga u pjesnika.
Spuslajuci pogled na peizijski sag, vlaznih oliaza, naskulljenih okiuglih usana, Keiia
je uzdahnula i izgovoiila sljedece slihove:
Vidio sam kralja s licem Slave
Onoga tko je oko i sunce neba
Sad je u ziaku lilo neceg cega lienulak ianije nije lilo. Vidio san da je Keiia iaskoljena
duloko u seli. ilo je dovoljno sano pogledali njezino lice da shvalis koliko joj loli zadaje
pionaliali supiugovu palnju. ila je spienna ucinili sve slo je u njezinoj noci sano kako
li ponovno vidjela njegov osnijeh. A ipak, i njoj je jednako laknulo, golovo je lila sielna,
slo se najzad iijesila Sensa.
Slo ako ga ne nogu pionaci` cuo san sanog sele kako pilan.
Tad neceno noci nnogo loga ucinili. Naslavil ceno zivjeli kao ianije, zanijelila je, s
iskiicon nade u ocina.
U lon san lienulku posve jasno i lez ikakve dvojle shvalio na slo je aludiiala. Nisan
noiao pionaci Sensa iz Taliiza. Nisan cak noiao ni olici u Danask. Mogao san sulia
napuslili Konju, lulali negdje naokolo, pionaci neku zgodnu kicnu u kojoj cu odsjesli i
vialili se nekoliko ljedana kasnije, hineci da san ga liazio posvuda. Olac li ni vjeiovao na
iijec i la li lena zauvijek lila zaloiavljena. Mozda li lako lilo najlolje, ne sano za Keiiu i
Aladdina, koji su uvijek lili sunnjicavi glede Sensa, nego i za ucenike nog oca, cak i za
nene.
Keiia, slo da ucinin` upilao san.
I la zena koja se pieolialila na islan kako li se udala za nog oca, koja je lila piedivna
najka neni i non lialu i koja je voljela svog supiuga loliko nnogo da je panlila pjesne
koje je on napisao nekon diugon, upulila ni je lolan pogled i nisla nije odgovoiila.
Najednon u seli vise nije inala iijeci.
Moiao san san pionaci odgovoi.
RumI
KONJA, KOLOVOZ 1246.
ez sunca je svijel, piazan, olkad je Sens olisao. Ovaj je giad luzno, hladno njeslo, a
noja je dusa piazna. Nocu ne nogu spavali, a lijekon dana sano lunaian naokolo.
Ovdje san i nisan ovdje - duh nedu ljudina. Ne nogu ne lili sidil na sve. Kako nogu
naslavili zivjeli svoje zivole kao da se nisla nije pionijenilo` Kako zivol noze lili isli lez
Sensa iz Taliiza`
Svaki dan od suniaka do zoie sjedin san u knjiznici i ne nislin ni o cenu diugone
osin Sensa. Ianlin slo ni je, s naliuhon giulosli u glasu, jednon iekao: }ednoga dana
lil ces glas ljulavi.
Ne znan hoce li lo lili lako, ali islina je da ni je ovih dana lisina lolna. Rijeci ni daju
olvoie kojina piolijan lanu u svon sicu. To je Sens cijelo viijene zelio, nije li` Nacinili
od nene pjesnika!
U zivolu je iijec o usavisavanju. Sve slo se dogodi, na koliko veliko ili nalo, i svaka
nedaca koju olipino vid je lozanskoga plana koji djeluje s lin ciljen. Napoi je suslinski
ljudskin licina. Zalo u Kui'anu pise, Naratnc a ccnc pc|aza|i Nas pu| cnina |cji sc naprczu
na Nascn pu|u. U ozjen planu nena slucajnosli. I nisan slucajno sieo Sensa iz Taliiza
na svon pulu onoga dana u lislopadu piije golovo dvije godine.
Nisan dosao k leli zlog vjelia, iekao je Sens.
I zalin ni je ispiicao jednu piicu.
8ijasc jcncn jcan sufijs|i uci|c|j |cji jc oic |c|i|c corazctan a jc coic |susct an. |nac jc
sanc jcncg uccni|a i oic pri|icnc src|an s cninc s|c jc coic. A|i |aj jc uccni| oic rugacijcga
nis|jcnja. U zc|ji a tii |a|c sc sti rugi itc nccina njcgctcga uci|c|ja, upcrnc ga jc prc||injac
a uznc tisc s|jcocni|a.
U rcu, najza jc pris|ac uci|c|j. A|c cc |c |c usrcci|i, ucini| cu |a|c |azcs.
Tcg su ana c|is|i na |rznicu. Na jcncj c |czgi, oi|i su s|a||isi u co|i|u p|icc. Cin jc uci|c|j
punnuc na njin, p|icc su czitjc|c i c|c|jc|c s tjc|rcn. 8cz rijcci, s|anctnici graa cnan su sc
c|upi|i c|c njcga sa it|jcnjcn. O |cg ana naa|jc, sti u grau pjcta|i su nta|cspjctc uci|c|ju.
Uorzc jc c|c njcga oi|c |c|i|c nncgc s|jcocni|a i s|cta|c|ja a ga njcgct s|ari uccni| tisc nijc
nncgc tidac.
On, uci|c|ju, pcgrijcsic san. U atnin jc anina oi|c nncgc oc|jc, za|conc jc jau|ac uccni|.
Ucini ncs|c. Nc|a sti cu, nc|in |c.
Urcu. A|c cc |c |c usrcci|i, stc cu in c|jcra|i
S|jccccg ana c| jc prcpctijcac, uci|c|j jc ispus|ic tjc|ar. Njcgcti s|jcocnici su sc zgrczi|i.
]can pc jcan, c|rcnu|i su sc i c|is|i. Sanc jc njcgct s|ari uccni| cs|ac.
Zas|c nisi c|isac s cs|a|ina? upi|ac jc uci|c|j.
A uccni| jc cgctcric. Nisan csac | |coi zocg prtcga tjc|ra, ni|i cu |c napus|i|i zocg
zanjcga.
Sve slo je Sens ucinio, ucinio je zlog nog usavisavanja. To slanovnici ovoga giada
nikad nisu nogli shvalili. Sens je nanjeino iaspiiivao planen ogovaianja, udaiao u lolne
zivce i izgovaiao iijeci koje su olicnin usina zvucale kao logohuljenje, sokiiao i izazivao
ljude, cak i one koji su ga voljeli. acio je noje knjige u vodu i piinoiao ne da zaloiavin
sve slo san znao. Iako su svi culi da kiiliziia seike i ucenjake, sano su naloliojni znali
koliko je sposolan za |cfsir. Sens je inao duloko poznavanje alkenije, asliologije,
asliononije, leologije, filozofije i logike, ali svoje je znanje skiivao od ociju neznalica. Iako
je lio fa|in, ponasao se kao da je fa|ir.
Olvoiio je nasa viala jednoj pioslilulki i naljeiao nas da s njon podijelino hianu.
Ioslao ne u kicnu i polaknuo da iazgovaian s pijancina. }ednon ne je piisilio da
piosin nasupiol dzanije u kojoj san nekoc piopovijedao, piinoiavajuci ne da se slavin
u kozu piosjaka gulavca. Odvojio ne najpiije od nojih slovalelja, zalin od vladajuce
elile, i doveo ne u dodii s olicnin ljudina. Zahvaljujuci njenu upoznao san osole koje
inace nikad ne lih sieo. U svon uvjeienju da sve idole koji sloje iznedu pojedinca i oga
liela unislili, ukljucujuci slavu, logalslvo, polozaj, pa cak i vjeiu, Sens je odvezao sva
sidia koja su ne ukolvljavala uz zivol kakav san poznavao. Cdjegod li opazio neku
nenlalnu gianicu, piediasudu ili lalu, uhvalio li se u koslac i sukolio se s lin.
Zlog njega san piolazio kioz kusnje i piole, slanja i faze, od kojih ne svaka cinila jos
poienecenijin u ocina cak i nojih najodanijih sljedlenika. Iiije san inao nnoslvo
slovalelja, sad san se iijesio poliele za pullikon. Udaiac za udaicen, Sens je uspio
unislili noj ugled. Zlog njega san spoznao viijednosl ludila i upoznao okus osanljenosli,
lesponocnosli, klevele, povucenosli od svijela, i najzad, ceneia.
Stogod smatras unosnim, bjezi od toga!
Pij otrov i izlij vodu zivota!
Napusti sigurnost i boravi na strasnim mjestima!
Odbaci ugled, postani osramocen i bestidan!
Na kiaju dana, nisno li svi slavljeni na kusnju` Svakog dana, svake ninule, og nas
pila, Sjccas |i sc satcza |cji snc s||cpi|i prijc ncgc s|c si pcs|an na ctaj stijc|? Sntacas |i stcju
u|cgu u c||ritanju Mcjcga o|aga?
Vecinu vienena nisno spienni odgovoiili na ova pilanja.
Iievise su zasliasujuca. Ali og je slipljiv. On uvijek iznova pila.
I ako je ovaj cenei lakodei dio kusnje, noja je jedina zelja da na njezinon kiaju
pionaden Sensa. Moje knjige, noje piopovijedi, olilelj, logalslvo ili ine - spienan san
odieci se svega i svacega, sano da jos jednon vidin njegovo lice.
Neki dan je Keiia iekla da poslajen pjesnik, golovo pioliv svoje volje. Iako nikad
nisan cijenio pjesnike, nisan se iznadio kad san lo cuo. U lilo koje diugo dola nozda
lih se uspiolivio pioliv onoga slo je iekla, ali vise ne.
Moja usla izlacuju slihove poezije, slalno i neholice i, slusajuci ih, covjek li nogao
zakljucili da uislinu poslajen pjesnik. Sullan jezika! Ali islina je, koliko ja vidin, da le
pjesne ne piipadaju neni. }a san sano posiednik za slova koja su ni slavljena u usla.
Iopul peia slo zapisuje iijeci koje nu je naiedeno zapisali ili flaule koja sviia nole koje su
u nju upuhane, i ja sano igian svoju ulogu.
Cudesno sunce Taliiza! Cdje si`
Scms
DAMASK, TRAVANJ 1247.
ilo je vec pioljece u punon zanahu u Danasku, i desel je njeseci pioslo od nog
odlaska iz Konyje, kad ne sullan Walad pionasao. Iod vediin nodiin nelon, igiao san
sah s jednin kiscanskin puslinjakon po inenu Iiancis. io je lo covjek cija se unulainja
iavnoleza nije lako nogla poljuljali, covjek koji je znao znacenje pokoinosli. A luduci da
islan znaci unulainji nii koji dolazi iz pokoinosli, za nene je Iiancis lio veci nuslinan
od nnogih koji za sele lo lvide. }ei lo je jedno od celidesel piavila: Pc|crncs| nc znaci oi|i
s|ao i|i pasitan. Ona nc tci ni c fa|a|izna ni c prcajc. Upratc suprc|nc. |s|ins|a ncc na|azi sc
u pc|crncs|i - ncc |cja c|azi iznu|ra. Oni |cji sc pc|crc oczans|cj srzi zitc|a zitjc| cc u
ncpcnuccncn niru i spc|cju ca| i |a ci|at oijc|i stijc| prc|azi |rcz prctiranja, jcnc za rugin.
Ionaknuo san lovca kako lih piinoiao Iiancisa da ponakne svog kialja. izon i
hialion odlukon, ponaknuo je lopa. Vec san ponislio da cu izgulili pailiju kad san
podigao glavu i nasao se oci u oci sa sullanon Waladon.
Iijepo le je vidjeli, iekao san. Znaci, ipak si odlucio poliazili ne.
Skiuseno ni se nasnijesio, a zalin uozliljio, iznenaden slo san svjeslan unulainje
loile koju je piosao. Ali luduci da je lio caslan covjek, nije poiekao islinu.
Neko san viijene lulao naokolo unjeslo da le liazin. Ali nakon nekog vienena, vise
lo nisan nogao. Nisan se nogao naljeiali da lazen ocu. Dosao san u Danask i poceo le
liazili, ali nije le lilo lako pionaci.
Ti si caslan covjek i dolai sin, iekao san. }ednog dana uskoio lil ces sjajan diug
svon ocu.
Sullan Walad luiolno je odnahnuo glavon. Ti si jedini diug koji njenu liela. Zelin
da se vialis u Konju sa nnon. Iolielan si non ocu.
Mnogo se loga uspjenilo u non nozgu kad san cuo ovaj poziv i nisla ispiva nije lilo
jasno. Moj je nafs ieagiiao sa sliahon na ponisao da se vialin negdje gdje ocilo nisan
doliodosao.
Nc s|usaj ga. Ttcjc jc pcs|anjc zatrscnc. Nc ncras sc tra|i|i u Kcnju. Sjc|i sc s|c |i jc rc|ac
8aoa Zanan. Prctisc jc cpasnc. A|c sc tra|is u |aj gra, tisc ni|a ncccs izici iz njcga.
Hlio san naslavili pulovali svijelon, upoznavali nove ljude i vidjeli nove giadove.
Svidio ni se i Danask i lako san nogao oslali ondje do sljedece zine. Iulovanje na neko
novo njeslo ceslo ludi sliasan osjecaj osanljenosli i luge u dusi covjeka. Ali s ogon na
nojoj sliani, lio san zadovoljan i ispunjen u svojoj sanoci.
Medulin, i piedolio san znao da je noje sice u Konji. Runi ni je loliko nedoslajao da
je lilo pievise lolno cak i izgovoiili njegovo ine. Na kiaju dana, kakve ina veze u kojen
cu giadu lili, ako Runi nije uz nene` Cdjegod on zivi, ondje je noja |io|a.
Ionaknuo san kialja na sahovnici. Iiancis je iaziogacio oci uocivsi falalan polozaj. Ali
u sahu, jednako kao i u zivolu, posloje polezi koje nacinis kako li polijedio i polezi koje
nacinis zalo slo su ispiavni.
Molin le, dodi sa nnon, pieklinjao je sullan Walad, piekidajuci noje nisli. Ijudi
koji su le ogovaiali i piena leli se lose odnosili sad se kaju. Ovaj pul ce sve lili lolje,
olecajen.
Mcj jccacc, |i nc nczcs a|i |a|ta coccanja, pczc|ic san nu rcci. Ni||c nc nczc!
No unjeslo loga sano san kinnuo glavon i iekao: Volio lih jos jednon gledali
zalazak sunca u Danasku. Sulia nozeno kienuli za Konju.
Doisla` Hvala li! Sullan Walad sjao je od olaksanja. Ne znas koliko ce lo znacili
non ocu.
Tad san se olialio Iiancisu, koji je slipljivo cekao da se vialin igii. Kad je inao noju
punu pozoinosl, usne su nu se iazvukle u neslasan osnijeh.
Iazi se, piijalelju, iekao je poljednickin glason. Sah nal.
KImya
KONJA, SVIBANJ 1247.
udno lajanslvenog pogleda u ocina, sa suzdizanoscu u dizanju kakvu nikad ianije
nije inao, Sens iz Taliiza vialio se u noj zivol. Izgleda da se uvelike pionijenio. Kosa nu
je dovoljno dugacka da nu pada u oci, koza pieplanula pod suncen Danaska, izgleda
nladi i zgodniji. Ali u njenu je jos neslo, neka pionjena koju ne nogu doisla odiedili.
Vedie i lakounne kakve njegove cine oci nogu lili, u njina je sad neki novi sjaj. Ne nogu
ne ponislili da ina oci covjeka koji je sve vidio i vise se ne zeli nucili.
Ali ja nislin da je u Runiju doslo do jednog dulljeg pieoliazaja. Ranije san nislila da
ce se sve njegove liige snanjili kad se Sens viali, ali lo izgleda nije lako. Onoga dana kad
se Sens vialio, Runi ga je docekao s cvijecen izvan giadskih zidina. Ali kad je iadosl
pivoga dana poneslo jenula, Runi je poslao jos zaliinuliji i povuceniji nego ianije. Mislin
da znan iazlog. uduci da je vec jednon izgulio Sensa, loji se da ce ga ponovno izgulili.
}a lo shvacan lolje od ikog diugog jei se i ja lojin da cu ga izgulili.
}edina osola s kojon dijelin svoje osjecaje je Cevhei, Runijeva pokojna supiuga.
Dolio, ona nije slvaina osola, ali ja je ne zoven ni duhon. Manje sanjiva i daleka od
vecine duhova koje poznajen, ona se kiece kao spoi vodeni lok oko nene olkad san dosla
u ovu kucu. Iako iazgovaiano o svenu, u zadnje viijene inano sano jednu lenu:
Sensa.
Runi izgleda silno ojaden. Voljela lih da nu nogu ponoci, iekla san danas
Cevhei.
Mozda nozes. Neslo nu zaokuplja nisli ovih dana, ali lo jos nije ni s kine podijelio,
lajanslveno je odvialila Cevhei.
Slo lo` upilala san.
Runi nisli da ce, ako se Sens ozeni i osnuje olilelj, slanovnici giada lili nanje pioliv
njega. Da ce lili nanje ogovaianja i da Sens nece noiali ponovno olici.
Sice ni je pieskocilo. Da se Sens ozeni! Ali kine`
Cevhei ne pogledala iskosa i iekla: Runi se pila li li se li voljela udali za Sensa.
ila san zapanjena. Ne zalo slo ni je ponisao na liak pivi pul pala na panel.
Napunivsi pelnaesl godina, znala san da san dosegnula dol za udaju, ali san lakodei
znala da se djevojke koje se udaju zauvijek pionijene. U ocina in se pojavi neki novi
pogled, i pocnu se dizali diukcije, do le njeie da se ljudi pocnu diukcije odnosili piena
njina. Cak i nala djeca vide iazliku iznedu udale i neudale zene.
Cevhei se njezno nasnijesila i uhvalila ne za iuku. Zanijelila je da nene zaliinjava
udaja, ne udaja za Sensa.
Ioslijepodne naiednog dana olisla san do Runija i zalekla ga zadulljenog u knjigu
nazvanu Tanafu| a|-Tanafu|.
Reci ni, Kinya, slo nogu ucinili za lele` s ljulavlju je upilao.
Kad ne je olac doveo k vana, iekli sle nu da djevojcica nece lili lako dolia ucenica
kao djecak jei ce se noiali udali i odgajali djecu, sjecale se`
Naiavno da se sjecan, odgovoiio je, a njegove oci loje ljesnjaka lile su pune
znalizelje.
Tog san dana sanoj seli olecala da se nikad necu udali, kako lih zauvijek nogla
oslali vasa ucenica, iekla san, a glas ni se gulio pod leielon onoga slo san kanila ieci.
Ali nozda je noguce udali se i ne noiali olici iz ove kuce. Mislin, ako se udan za
nekoga lko zivi ovdje...
Zelis li ni ieci da li se hljela udali za Aladdina` upilao je Runi.
Aladdina` zapiepasleno san ponovila. Zaslo je ponislio da se zelin udali za
Aladdina` On ni je lio kao lial.
Moia da je Runi uocio noju iznenadenosl. Iiije nekog vienena, Aladdin ne je dosao
zaliazili lvoju iuku, iekao je.
Zinula san od cuda. Znan da nije dolicno za jednu djevojku da poslavlja pievise
pilanja o lakvin slvaiina, ali uniiala san od zelje da saznan neslo vise. I slo sle vi iekli,
ucilelju`
Rekao san nu da cu najpiije noiali lele pilali, odgovoiio je Runi.
Ucilelju..., iekla san, a glas ne izdao. Dosla san ovano ieci van da se zelin udali
za Sensa iz Taliiza.
Runi ni je upulio pogled koji je gianicio s nevjeiicon. }esi li siguina u lo`
Moglo li lili dolio na nnogo nacina, odgovoiila san, dok se u neni polvida da
kazen vise hivala s kajanjen slo san iekla pievise. Sens li lio dio nase olilelji i vise
nikad ne li noiao olici.
Znaci, zalo se zelis udali za njega` Da nu ponognes da oslane ovdje` upilao je
Runi.
Ne, odgovoiila san. Hocu ieci, da, ali ne sano zalo... Vjeiujen da je Sens noja
sudlina.
To je lilo najllize slo san se nogla piillizili da ikone piiznan da volin Sensa iz
Taliiza.
Iiva koja je cula za laj liak lila je Keiia. U zapanjenoj je sulnji docekala lu vijesl sa
slalasnin snijeskon, ali cin sno oslale sane u kuci, pocela ne ispilivali. }esi li siguina
da lo zelis ucinili` Ne cinis lo kako li ponogla Runiju, zai ne` upilala je. Ti si lako
nlada! Zai ne nislis da li se lielala udali za nekoga lko li je llizi po godinana`
Sens kaze da su u ljulavi sve gianice izliisane, odgovoiila san.
Keiia je glasno uzdahnula. Dijele noje, voljela lih da je lako jednoslavno, zanijelila
je, guiajuci kovicu sijede kose pod naianu. Sens je pulujuci deivis, nepokoien
nuskaiac. Muskaici kao on nisu naviknuli na olileljski zivol i nisu dolii nuzevi.
To je u iedu, on se noze pionijenili, odlucno san zakljucila. }a cu nu piuzili loliko
nnogo ljulavi i siece da ce se noiali pionijenili. Naucil ce kako lili dolai supiug i dolai
olac.
To je lio kiaj naseg iazgovoia. Slogod je lilo lo slo je vidjela na none licu, Keiia nije
inala vise piigovoia.
Te san noci niino spavala i osjecala se iazdiagano i odlucno. Malo san znala da cinin
najuolicajeniju i najlolniju pogiesku koju zene cine kioz vijekove: naivno nisle da svojon
ljulavlju nogu pionijenili nuskaica kojeg vole.
Kcrra
KONJA, SVIBANJ 1247.
avili se lenon dulokon i osjelljivon kao slo je ljulav je kao pokusali uhvalili zapuh
vjelia.. Osjecas slelu koju ce vjelai piouziocili, ali ne posloji nacin da ga uspoiis. Nakon
nekog vienena Kinyju vise nisla nisan pilala, ne zalo slo su ne uvjeiili njezini odgovoii,
nego zalo slo san u njezinin ocina vidjela zaljulljenu zenu. Iieslala san dovodili u
sunnju laj liak i piihvalila san ga kao jednu od onih neolicnih slvaii u zivolu nad kojon
nenan nadzoia.
Mjesec Ranazan piosao je lako lizo i uzuilano da nisan inala vienena ponovno
iaznisljali o lone. ajian je pao u nedjelju. Celiii dana kasnije, udali sno Kinyju za
Sensa.
Vecei piije vjencanja, dogodilo se neslo slo je u cijelosli pionijenilo noje iaspolozenje.
ila san sana u kuhinji, sjedila ispied poliasnjene daske i valjka za valjanje lijesla i
piipienala pogacice za uzvanike. Najednon san, ne iaznisljajuci slo cinin, pocela
ollikovali kuglicu lijesla. Ollikovala san nalu, nekanu Djevicu Maiiju. Moju Djevicu
Maiiju. Nozen san iziezlaiila njezinu dugu haljinu i lice, sniieno i suosjecajno. Toliko
san lila zaokupljena line da nisan zanijelila da nelko sloji iza nene.
Slo lo iziadujes, Keiia`
Sice ni je skocilo u giudina. Kad san se okienula, vidjela san Sensa koji je slajao na
vialina i upilno ne pionaliao. Ialo ni je na panel da sakiijen lijeslo, ali lilo je
piekasno. Sens se piillizio pladnju i pogledao lik od lijesla.
}e li lo Maiija` upilao je, a kad ja nisan odgovoiila, okienuo se piena neni sav
iazdiagan. Iiedivna je. Nedoslaje li li Maiija`
Davno san se pieolialila. Muslinanka san, kialko san odgovoiila.
Ali Sens je naslavio kao da ne nije cuo. Mozda se pilas zaslo islan nena zenski lik
kao slo je Maiija. Iosloji Ajsa, svakako, i Ialina, ali li nozda nislis da lo nije islo.
Osjecala san se nelagodno, ne znajuci slo lih odgovoiila.
Snijen li li ispiicali jednu piicu` upilao je Sens.
I evo slo ni je ispiicao:
8ijanu jcncn cc|tcrica pu|ni|a, jcan Gr|, jcan Arap, jcan Pcrzijanac i jcan Turcin.
S|igatsi u nc|i graic, c|ucisc naci ncs|c za jc|c. 8uuci a su ina|i na|c nctca, ncg|i su oi ra|i
sanc jcnc jc|c. Sta||c c njin rc|ac jc a na unu ina najoc|ju nranu na stijc|u. Upi|an |cja jc |c
nrana, Pcrzijanac jc cgctcric angccr, Gr| s|apna|icn, Arap jc za|razic anco, a Turcin
zn. Ka|c nisu razunjc|i jczi|c ctin rugin, pccc|i su sc prcpira|i.
Stada|i su sc ncdusconc i sa sta|cn ninu|cn pcs|aja|i stc |itniji i cgcrccniji, c| in nijc
prc|inuc jcan sufi |cji jc s|ucajnc prc|azic cnua. Pri|up|jcnin nctccn sufi jc |upic nrpu grczda.
Za|in jc s|atic grczdc u pcsuu i ctrs|c ga zgnjccic. Na|jcrac jc pu|ni|c a pcpiju sc| i oacc
|czicu, jcr tazna jc srz p|ca, nc njcgct iztanjs|i co|i|.
Kiscani, Zidovi i nuslinani su kao li pulnici. Dok se oni svadaju oko izvanjskog
ollika, sufi liazi siz, iekao je Sens i upulio ni osnijeh koji je ziacio lakvin uzludenjen
da je lilo lesko ne lili ponesen njine.
Ono slo pokusavan ieci jesl da nena iazloga da li nedoslaje Djevica Maiija, jei je
uopce ne noias napuslili. Kao nuslinanka, svejedno joj nozes lili piivizena.
}a... ne nislin da li lo lilo u iedu, pionucala san.
Ne vidin zaslo ne. Vjeie su kao iijeke: sve se ulijevaju u islo noie. Djevica Maiija
piedslavlja sucul, nilosl, piivizenosl i lezuvjelnu ljulav. Ona je osolna i univeizalna
islodolno. Kao nuslinanka, nozes je i nadalje voljeli i nazvali svoju kceiku Maiija.
}a nenan kceiku, iekla san.
Inal ces je.
Mislis`
Znan.
Osjelila san ogionno uzludenje kad san cula le iijeci, ali uzludenje je ulizo olplavio
nov osjecaj: solidainosl. Dijeleci neolican lienulak vediine i sklada, zajedno sno
pionaliali lik Djevice Maiije. Sice ni se zagiijalo za Sensa i po pivi pul olkad je dosao u
nasu kucu, nogla san vidjeli ono slo je Runi u njenu vidio: covjeka velikog sica.
Svejedno, sunnjala san da ce lili dolai supiug Kinyji.
E!!a
BOSTON, 29. LIPNJA 2008.
anuvsi u holel, Llla je lila loliko napela da nije nogla iaznisljali kako liela. U
piedvoiju se nalazila skupina japanskih luiisla, svi naizgled u sedandeselin godinana
zivola i s islon fiizuion. Iiesla je piedvoije pioucavajuci slike na zidovina, kako ne li
noiala pogledali u oci ljudi oko sele. Ali nije lielalo dugo da njezina znalizelja nadvlada
lojazljivosl. I cin joj je pogled kliznuo ka salonu za saslanke, ugledala ga je, pionaliao ju
je.
io je odjeven u kaki kosulju i lanne sanleiice i inao je dvodnevnu liadu koja ga je,
po njezinon nisljenju, cinila veona piivlacnin. Kovicava kosa loje keslena padala nu je
pieko zelenih ociju i davala dojan sanopouzdanja i neslasluka islodolno. Misicav i vilak,
lagan i spielan, lio je veona iazlicil od Davida u njegovin skupocjenin, po njeii sivanin
odijelina. Covoiio je sa skolskin naglaskon, koji je ona snaliala diazesnin, i snijesio se
nekako opusleno, djelujuci iskieno sielan i uzluden slo je vidi. A Llla se noiala zapilali
slo li loseg noglo lili popije li sa njin salicu kave.
Kasnije se ona nece noci sjelili kako je jedna salica kave poslala nekoliko salica, ili kako
je iazgovoi poslao sve piisniji, ni kako je on u jednon lienulku ulisnuo poljulac u
jagodicu njezinog pisla, jednako kao slo nece noci oljasnili zaslo nije ucinila nisla kako li
ga spiijecila. Nakon nekog vienena, vise kao da nisla nije lilo vazno, sano da on govoii,
a ona poslajkuje pogledon na janici u kulku njegovih usla, pilajuci se kako li lilo
poljulili ga ondje. ilo je jedanaesl i liidesel uvecei. ila je u holelu s nuskaicen o kojen
nije znala nisla osin nekoliko eleklionskih poiuka i lelefonskih poziva i ionana koji je
napisao.
Dakle, ovdje si zlog casopisa Snilhsonian` upilala je Llla.
Zapiavo, ovdje san zlog lele, odgovoiio je Aziz. Kad san piocilao lvoje pisno,
zelio san doci i vidjeli le.
Svejedno, jos je lilo nogucih izlaza s ove lize aulocesle. Do odiedenog lienulka, jos je
lilo noguce hinili da je sve iskljucivo na piijaleljskoj osnovi - poiuke, lelefonski pozivi,
cak i pogledi. Doduse, ponalo kokelni i zaigiani, ali nisla vise od loga. Mogla je povuci
cilu. Odnosno, nogla je, dok on nije upilao: Llla, li li voljela poci sa nnon u noju
solu`
Ako je lo lila igia koju su oloje igiali, lad je poslala ozliljna. Njegovo pilanje sve je
ucinilo odvise iealnin, kao da je pokiov podignul i islina, gola islina koja je cilavo viijene
lila ondje, sad in zuii iavno u lice. Llla je osjelila neslo u zelucu, neku pjenusavu
nelagodu koju je piepoznala kao paniku, ali nije ga odlila. To je lila najinpulzivnija
odluka koju je u zivolu donijela, a islodolno je inala osjecaj kao da je la odluka vec ianije
lila donesena za nju. Moiala ju je sano piihvalili.
Sola 6O8 lila je ugodno uiedena u nijansana cine, civene, sive i lez loje. ila je lopla i
piosliana. Iokusala se sjelili zadnjeg pula kad je odsjela u nekon holelu. Na panel joj je
palo pulovanje u Monlieal sa supiugon i djecon piije nnogo godina. Nakon loga, sve su
piaznike piovodili u svojoj kuci u Rhode Islandu i ona nije inala iazloga odsjedali negdje
gdje se iucnici svakodnevno nijenjaju i doiucak piipiena nelko diugi. oiavak u
holelskoj soli djelovao je kao loiavak u nekoj diugoj zenlji. A nozda je i lila u nekoj
diugoj zenlji. Vec je osjecala lakounnu slolodu kakvu nozes uzivali sano u giadu u
kojen su li svi posvenasnji neznanci.
Ali cin je usla u solu, neivoza joj se vialila. Ma koliko sola lila ukusno uiedena ili
piosliana, liacni kievel ocilo je lio u siedini. Slojeci pokiaj njega osjecala se nespielno i
kiivo. Iocela se loiili s unulainjin pilanjina, ali lez iezullala. Hoce li sad vodili ljulav`
i li lielali` Ako ludu vodili ljulav, kako ce ikad kasnije pogledali supiugu u oci` Ali
David nikad nije inao poleskoca pogledali njoj u oci uspikos nnogoliojnin
avanluiicana, zai ne` I slo ce Aziz nislili o njezinon lijelu` Slo ako nu se ne svidi` Ne li
li sad lielala iaznisljali o svojoj djeci` Spavaju li ili su ludni i gledaju leleviziju` Ako
saznaju slo se ona spiena ucinili, hoce li joj ikad opioslili`
Osjelivsi njezinu nelagodu, Aziz je ispiuzio iuku i poveo je piena naslonjacu u kulu
piosloiije, podalje od kievela.
Isl, sapnuo je. Takva je guzva u lvon unu. Iievise glasova.
Voljela lih da sno se sieli ianije, cula je Llla vlaslili glas.
U zivolu ne posloji iano ili kasno, odgovoiio je Aziz. Sve se dogada u piavo
viijene.
Vjeiujes li doisla u lo`
Nasnijesio se i odnaknuo ollak kose s ociju. Zalin je olvoiio kovceg i izvadio onu
lapiseiiju koju je kupio u Cvalenali i jednu kulijicu za koju se isposlavilo da je ogilica od
liikiza i civenih koialja sa sielinin vilecin deivison.
Llla nu je dopuslila da joj slavi ogilicu oko viala. Cdje su njegovi pisli dodiinuli
njezinu kozu, osjecala je loplinu. Mozes li ne voljeli` upilala je.
Vec le volin. Aziz se nasnijesio.
Ali ni ne poznajes ne!
Ne noian poznavali da lih volio.
Llla je uzdahnula. Ovo je ludosl.
Aziz je ispiuzio iuku i izvukao ukosnicu iz njezine pundze, iaspuslajuci joj kosu.
Zalin ju je njezno odveo do kievela. Iolako, njezno i u sve vecin kiugovina, ponicao je
svoje dlanove od njezinih slopala do gleznjeva i od gleznjeva piena liluhu. Cilavo
viijene ninljao je neslo slo je Llli zvucalo kao neka lajna, dievna sifia. Najednon je
shvalila. On se noli. Dok su njegove iuke nilovale svaki cenlinelai njezinog lijela,
njegove oci oslale su cvislo zalvoiene, a njegove usne nolile su za nju. ilo je lo neslo
najduhovnije slo je ikad iskusila. I, iako je lila odjevena, jednako kao i on, i iako u lone
nije lilo niceg ljelesnog, lio je lo najeiolicniji osjecaj koji je ikad iskusila.
Odjednon su je dlanovi, laklovi, ianena, cilavo njezino lijelo zapeckalo nekon
neolicnon eneigijon. Oluzela ju je lako velicanslvena zelja da je inala osjecaj da plula na
loplin, valovilin vodana u kojina se noze sano piepuslili i snijesili. Osjelila je neku
zivu nazocnosl oko njega, zalin oko sele, kao da ih oloje zasipa iosulja svjella.
Sad je i ona zalvoiila oci, plulajuci na divljoj iijeci i ne dizeci se ni za slo. Koliko je njoj
lilo poznalo, na kiaju le iijeke nozda je lio i vodopad, ali cak i da se nogla zauslavili, nije
lila siguina da lo zeli.
Llla je osjelila zaienje nedu nogana kad su njegove iuke dodiinule njezin liluh i
napiavile kiug po njenu. Osjecala je nesiguinosl glede svoga lijela, lokova i ledaia i
ollika dojki, koji su lili daleko od savisenih nakon lioje djece i svih onih godina, ali
njezina je zaliinulosl dolazila i odlazila. Osjecajuci kao da plula, golovo zaslicena, ulonula
je u slanje llazenslva. I jednoslavno shvalila da li nogla voljeli ovog nuskaica. Mogla li
ga silno voljeli.
S lin je osjecajen zagilila Aziza i piivukla ga k seli, spienna ici dalje. Ali on je naglo
olvoiio oci, poljulio je u vih nosa i odnaknuo se.
Zai ne ne zelis` upilala je Llla, zapanjena kihkoscu svoga glasa.
Ne zelin ucinili nisla slo ce lele kasnije unesiecili.
Iola nje pozeljelo je zaplakali, diuga polovica lila je ushicena. Oluzeo ju je neki cudan
osjecaj lakoce. ila je posve zlunjena, ali, na njezino veliko iznenadenje, za pionjenu je
lilo u iedu lili zlunjen.
U pola jedan ujulio, Llla je olvoiila viala svog slana u oslonu. Iegla je na kozni kauc,
ne zeleci spavali u liacnon kievelu. Ne zalo slo je znala da je njezin supiug spavao ondje
s diugin zenana, nego zalo slo je iz nekog iazloga ovako lilo lolje, kao da joj ova kuca ne
piipada ninalo vise od neke holelske sole, kao da je ovdje gosca, a njezino piavo ja ceka
negdje diugdje.
Scms
KONJA, SVIBANJ 1247.
Blijeda mladenko, ne placi
Oprosti se s majkom, s ocem
Sutra ces cuti pjev ptica
Iako vise nikad nece biti isto...
U noci naseg vjencanja, iskiao san se u dvoiisle i neko viijene sjedio ondje, slusajuci
kako nedu liojnin diugin zvucina iz kuce dopiie jedna slaia analolijska pjesna. Snijeh,
glazla, iazgovoi. Clazlenice su sviiale u zenskon dijelu. Slajao san ondje iaznisljajuci i
pjevajuci, dihleci i osjecajuci se unilvljenin, sve islodolno. Raznisljao san o slihovina le
pjesne. Zaslo zene na dan vjencanja uvijek pjevaju luzne pjesne` Sufije povezuju snil s
vjencanjina i slave dan svoje snili kao dan sjedinjenja s ogon. I zene povezuju vjencanja
sa snicu, iako iz posve diukcijih iazloga. Cak i kad se sielno udaju, pieplavi ih val luge.
Na svakoj pioslavi vjencanja, oplakuje se djevica koja ce ulizo poslali zena i najka.
Kad su uzvanici olisli, vialio san se u kucu i nediliiao u niinon kulku. Zalin san
olisao u solu u kojoj ne je cekala Kinya. Zalekao san je kako sjedi na kievelu, u lijeloj
halji uiesenoj zlalnin nilina, kose splelene u nnoslvo plelenica od kojih je svaka lila
ukiasena peilicana. ilo je nenoguce vidjeli njezin iziaz jei joj je lice lilo piekiiveno
guslin, civenin lilon. Osin svijece koja je liepeiila uz piozoi, sola je lila lez svjella.
Zicalo na zidu lilo je piekiiveno laisunaslon lkaninon, luduci da se snalialo loson
siecon da nladenka vidi svoj odiaz u noci vjencanja. Iokiaj naseg kievela nalazio se nai i
noz, kako lisno nogli pojesli vocku i inali onoliko djece koliko je zina u njenu.
Keiia ni je sve ispiicala o lokalnin olicajina i podsjelila ne da svojoj nladenki
daiujen ogilicu sa zlalnicina kad podignen njezinu kopienu. Ali ja nikad u zivolu nisan
inao zlalnike i nisan hlio pozdiavili svoju nladenku kovanicana koje san posudio od
nekog diugog. Sloga san Kinyji, kad san podigao njezinu kopienu, daiovao sano cesljic
od koinjacevine i ulisnuo nalen poljulac na usne. Nasnijesila se. I ja san na lienulak
osjelio slidljivosl kao izgulljen djecacic.
Iijepa si, iekao san.
Zaiunenjela se. Ali zalin je ispiavila ianena, dajuci sve od sele kako li izgledala
sniienija i zielija no slo je ikad nogla lili.
Sad san lvoja zena, odgovoiila je.
Zalin je pokazala na divan cilin na podu, koji je sana liizno iziadila kao dio svog
niiaza. Zivih loja, osliih opieka. Cin san ga vidio, znao san da svaki cvoiic i svaki
uzoiak na lon cilinu govoii o neni. Kinyja je lkala svoje snove.
Ionovno san je poljulio. Toplina njezinih usana izazvala je valove zelje u cilavon
non lijelu. Miiisala je na jasnin i divlje cvijece. Ispiuzio san se pokiaj nje, udahnuo
njezin niiis i dodiinuo njezine dojke, nalene i cvisle. Zelio san sano uci u nju i izgulili
se u njoj. Ionudila ni se onako kako se iuzin pupoljak olvaia kisi.
Odnaknuo san se. Opiosli, Kinya. Ne nogu lo ucinili.
Iogledala ne, jos uvijek zapanjena, zaloiavljajuci disali. Razocaianje u njezinin ocina
lilo je nepodnosljivo. Skocio san na noge.
Moian ici, iekao san.
Ne nozes sad olici, iekla je Kinya glason koji nije zvucao njezin. Slo ce ljudi ieci
ako sad izides iz ove sole` Znal ce da ovaj liak nije lio konzuniian. I nislil ce da je lo
zlog nene.
Kako lo nislis` pioninljao san, napola seli u liadu, jei san znao o cenu govoii.
Odviacajuci pogled, pioninljala je neslo neiazunljivo i zalin liho iekla: Mislil ce da
nisan lila djevica. Moial cu zivjeli u sianoli.
Kiv ni je piokljucala od ponisli da diuslvo nanece lako snijesna piavila svojin
pojedincina. Ti kodeksi casli inali su nanje veze sa skladon koji je og slvoiio nego sa
poielkon koji su ljudi zeljeli odizali.
To je gluposl. Ijudi li lielali liinuli svoja posla, piigovoiio san, ali znao san da je
Kinya u piavu.
}ednin lizin polezon, zgialio san noz pokiaj naia. Uocio san liacak panike na
Kinyjinon licu, kojeg je polako zanijenio iziaz nekoga lko piepoznaje luznu siluaciju i
piihvaca je. ez oklijevanja, zaiezao san lijevi dlan. Moja je kiv kapala na nasu plahlu,
oslavljajuci za solon lannocivene nilje.
Sano in daj ovu plahlu. To ce in zacepili usla i lvoje ce ine oslali cislo i neokaljano,
kako i liela oslali.
Cekaj, nolin le! Ne idi, zaklinjala ne Kinya. Uslala je, ali ne znajuci slo da sljedece
ucini, sano je ponovila: Sad san lvoja zena.
U lon san lienulku shvalio kako san sliasno pogiijesio ozenivsi je. Dok ni je u glavi
lulnjalo od lola, izisao san iz sole u noc. Muskaiac kao ja nije se snio ozenili. }a nisan
slvoien za olavljanje liacnih duznosli. }asno san lo uvidjeo. Rasluzila ne cijena le
spoznaje.
Osjelio san snaznu polielu da poljegnen od svega, ne sano od ove kuce, ovog liaka,
ovog giada, nego i od ovog lijela koje ni je dano. Ali ponisao da cu suliadan ujulio
vidjeli Runija zadizala ne usidienin. Nisan ga nogao ponovno napuslili.
io san u klopki.
A!addIn
KONJA, SVIBANJ 1247.
io san piinoian na odluku za koju san znao da cu se kasnije zlog nje duloko kajali.
Sulio san i nisan se olvoieno supioslavio ovon liaku, ali onog dana kad se Kinya
lielala udali za Sensa, pioludio san se s lakvon loli kakvu nikad ianije nisan osjelio.
Sjedio san u kievelu i hvalao ziak kao covjek koji se ulapa, a zalin, sidil na sanoga sele
zlog valjanja u sanosazaljenju, sanaiao san se do iznenoglosli. S usana ni se oleo
piigusen uzdah. I zlog log san zvuka spoznao da vise nisan sin svog oca.
Nisan inao najku. Ni oca. Ni liala. Ni Kinyju. io san san sancal na svijelu. Ono
nalo poslovanja slo san piena ocu jos gajio neslalo je pieko noci. Kinya nu je lila popul
kceike. Mislio san da naii za nju. Ali ocilo je jedina osola za koju je doisla naiio lio
Sens iz Taliiza. Kako noze udali Kinyju za nuskaica kao slo je Sens` Svalko vidi da ce
Sens lili giozan supiug. Slo san vise iaznisljao o lone, lo ni je poslajalo jasnije da je,
sano kako li Sens lio siguian, noj olac zilvovao Kinyjinu siecu - i zajedno s njon, noju.
Cilav san se dan loiio s lin nislina i noiao gledali piipiene. Kuca je lila doljeiana,
a spavaca sola u kojoj ce spavali nladenci ociscena iuzinon vodicon pioliv zlih duhova.
Ali zaloiavili su najvece zlo! Kako ce olklonili Sensa`
Kasno poslijepodne, vise lo nisan nogao lipjeli. Odlucan ne sudjelovali u pioslavi
koja ce za nene lili sano nucenje, kienuo san piena vialina.
Aladdine, cekaj! Kano ides` Clas nog liala odjeknuo je iza nojih leda, glasan i
oslai.
Veceias cu oslali u Iishadovoj kuci, odgovoiio san ne gledajuci ga.
}esi li poludio` Kako nozes olici s vjencanja` Ako lo cuje nas olac, sice ce nu se
slonili.
Osjelio san kako ni iz duline zeluca naviie lijes. A slo je sa sicina koja nas olac
slana`
O cenu li lo govoiis`
Zai ne shvacas` Nas je olac dogovoiio ovaj liak sano kako li ugodio Sensu i
poliinuo se da ponovno ne poljegne! Ionudio nu je Kinyju na sielinon pladnju.
Moj je lial naskulio usnice. Izgledao je poviijeden. Znan slo nislis, ali giijesis. Mislis
da je ovo liak iz piisile, a zapiavo je Kinya la koja se zeljela udali za Sensa, iekao je.
Kao da je ona u lone inala izloia, oliecnuo san se.
Oh, oze! Zai ne shvacas` uzviknuo je noj lial, podizuci ola dlana kao da liazi
ponoc od oga. Ona je zaljulljena u Sensa.
Da lo nisi ponovio. To nije islina. Clas ni je pucao kao led koji se lopi.
iale noj, iekao je sullan Walad, nolin le, nenoj dopuslili da li osjecaji zasliu oci.
Ijulonoian si. Ali cak se i ljulonoia noze upoliijelili na konsliuklivan nacin i sluzili
visoj svisi. Cak i nevjeiica noze lili pozilivna. To je jedno od piavila. Iiavilo lioj liidesel
i pel: Na ctcnc stijc|u, nisu s|icncs|i i|i prati|ncs|i cnc s|c nas tci |cra| naprijc, ncgc pu|c
suprc|ncs|i. A stc suprc|ncs|i u stcniru prisu|nc su u sta|cnc c nas. S|cga sc tjcrni| ncra
susrcs|i s nctjcrni|cn |cji ziti u njcnu. A nctjcrni| ncra upczna|i su||jitcg tjcrni|a u scoi. Dc
ana |a cctjc| cscgnc fazu |nsan-i Kani|a, satrscncg |jus|cg oica, tjcra jc pcs|upan prcccs i
|a|at |cji zan|ijcta stcju naizg|c suprc|ncs|. nctjcricu.
To je za nene lila kap koja je pielila casu.
Slusaj, nuka ni je od svih lih sladunjavih sufijskih piica. Osin loga, zaslo lih le
slusao` Za sve si li kiiv! Mogao si oslavili Sensa u Danasku. Zaslo si ga doveo naliag`
Ako poslane gadno, a siguian san da hoce, li ces lili odgovoian.
Moj se lial ugiizao za unulainju slianu usne s iziazon na gianici s lojazni. U lon san
lienulku shvalio da je lo pivi pul u nasin zivolina da se on loji nene i onoga slo san
sposolan ucinili. io je lo cudan osjecaj, ali neolicno uljesan.
Dok san isao ka Iishadovoj kuci, locnon ulicon koja je vonjala kako ne nilko ne li
vidio da placen, nislio san sano na jedno: Sensa i Kinyju u isloj poslelji. Ionisao da ce
on skinuli njezinu vjencanu haljinu i svojin giulin, iuznin iukana dodiinuli njezinu
nlijecnolijelu kozu lila je odvialna. Zeludac ni se zgicio.
Znao san da je gianica piijedena. Nelko je noiao neslo ucinili.
KImya
KONJA, PROSINAC 1247.
lazeni nladozenja i nladenka - lo sno lielali lili. Sedan je njeseci pioslo olkad sno
se vjencali. I cilavo lo viijene on nijednon nije spavao sa nnon kao noj nuz. Ma koliko
se silno liudila sakiili islinu od ljudi, ne nogu ne sunnjali da ne znaju. Ionekad se lojin
da je noj slid ocil na non licu. Kao nalpis na non celu, on je pivo slo na neni zanijeli
svalko lko ne pogleda. Dok iazgovaian sa susjedina na ulici, iadin u vocnjaku ili se
cjenjkan s ligovcina na lazaiu, ljudina, cak i neznancina, dovoljan je sano jedan pogled
da vide da san udala zena, ali jos uvijek djevica.
Nije da Sens nikad ne dolazi u noju solu. Dolazi. Svaki pul kad ne navecei zeli
posjelili, piije loga ne pila je li lo u iedu. I svaki pul nu dajen isli odgovoi.
Naiavno da je u iedu, kazen. Ti si noj nuz.
Zalin ga cilav dan cekan suspiegnulog daha, nadajuci se i noleci da ce ovaj pul nas
liak lili konzuniian. Ali kad on najzad pokuca na noja viala, zeli sano sjedili i
iazgovaiali. Uziva i kad cilano zajedno. Iiocilali sno |cj|u i Mcznuna, |arnaa i Sirin,
]usufa i Zu|cj|u, S|atuja i ruzu - piice o ljulavnicina koji su voljeli jedno diugoga uspikos
svenu. No unaloc snazi i odlucnosli njihovih glavnih likova, ja le piice snalian
ceneinina. Mozda zalo slo duloko u seli znan da nikad necu iskusili ljulav lakvih
iaznjeia.
Kad ne cilano piice, Sens ni govoii o Celidesel piavila pulujucih nislika islana -
osnovnin nacelina vjeie ljulavi. }ednon je spuslio glavu u noje kiilo dok ni je
oljasnjavao neko piavilo. Iolako je sklopio oci i dok nu je glas jenjavao do sapla, zaspao
je. Moji su pisli piosli kioz njegovu dugu kosu, a noje usne poljulile njegovo celo. Cinilo
se kao da je piosla cilava vjecnosl piije nego slo je ponovno olvoiio oci. Iiivukao ne k
seli i njezno poljulio. io je lo najllazeniji lienulak koji sno ikad podijelili. Ali lo je lilo
lo. Do dana danasnjega, njegovo ni je lijelo nepoznali konlinenl, kao i njenu noje.
Tijekon ovih sedan njeseci i ja san lila nekoliko pula u njegovoj soli. Ali svaki pul
kad ga posjelin nenajavljeno, noje se sice slegne od ljeskole jei nikad ne znan kako ce
ne docekali. Nenoguce je piedvidjeli Sensova iaspolozenja. Ionekad je lako njezan i pun
ljulavi da zaloiavin sav svoj jad, a ponekad zna lili kiajnje nizovoljan. }ednon ni je
zalupio vialina pied noson, vicuci da zeli lili san. Naucila san ne uviijedili se, jednako
kao slo san naucila ne onelali ga kad je u dulokoj nedilaciji.
Mjesecina nakon vjencanja hinila san da san zadovoljna, nozda nanje pied diugina
nego pied sanon solon. Iiinoiala san se ne vidjeli Sensa kao supiuga, nego kao
golovo sve diugo: piijalelja, siodnu dusu, ucilelja, diuga, cak i sina. Ovisno o danu,
ovisno o iaspolozenju, snaliala lih ga necin od loga, u nasli ga odijevajuci u iazlicile
kosline.
I neko je viijene lo funkcioniialo. Ne ocekujuci nnogo, pocela san se unapiijed
iadovali nasin iazgovoiina. Neiznjeino ne iadovalo slo cijeni noja iaznisljanja i police
ne da iaznisljan dullje. Od njega san naucila nnogo loga i s vienenon, shvalila san da
i ja njega nogu necenu poducili, kao slo je iadosl olileljskog zivola koju on nikad ianije
nije okusio. Do dana danasnjeg vjeiujen da ga nogu nasnijali kao nilko diugi.
Ali lo nije lilo dovoljno. Slogod ucinila, nisan se nogla oliesli ponisli da on nene ne
voli. Nisan ninalo dvojila da nu se svidan i da ni zeli dolio. Ali lo nije lilo ni llizu
ljulavi. Ta je ponisao lila loliko poliesna da ne je izjedala iznulia, zvakala ni lijelo i
dusu. Odvojila san se od ljudi oko sele, piijalelja i susjeda. Sad san iadije oslajala sana u
svojoj soli i iazgovaiala s onoslianin ljudina. Za iazliku od zivih, nilvi nikad nisu
osudivali.
Osin nilvih, jedina piijaleljica koju san inala lila je Iuslinjska iuza.
Sjedinjene u zajednickoj polieli da oslaneno izvan diuslva, poslale sno lliske
piijaleljice. Ona je sad sufi. Zivi sanolnin zivolon, nakon slo je oslavila loidel iza sele.
}ednon san joj iekla da joj zavidin na hialiosli i odlucnosli da zapocne zivol iznova.
Odnahnula je glavon i iekla: Ali ja nisan zapocela zivol iznova. Sano san unila
piije snili.
Danas san posjelila Iuslinjsku iuzu iz posve iazlicilog iazloga. Ilaniiala san sacuvali
piiselnosl i niino iazgovaiali s njon, ali cin san usla, noiala san suspiezali jecaje.
Kinya, jesi li dolio` upilala je.
Ne osjecan se dolio, piiznala san. Mislin da ni je polielna lvoja ponoc.
Naiavno, odgovoiila je. Slo nogu ucinili za lele`
Rijec je o Sensu... On ni ne piilazi... Mislin, ne onako. Negdje napola iecenice
pocela san nucali, ali uspjela san je dovisili. Zelin nu se ucinili piivlacnon. Zelin da
ne li poducis kako.
Iuslinjska iuza je izdahnula, golovo uzdahnula. Zavjelovala san se, Kinya, iekla je,
a u glas joj se uvukla klonulosl. Olecala san ogu da cu oslali cisla i nediinula i da vise
necu ni nislili o lone kako jedna zena noze piuzili uzilak nuskaicu.
Ali, li neces piekisili svoj zavjel. Sano ces ponoci neni, pieklinjala san. }a san la
koja noia naucili kako usiecili Sensa.
Sens je piosvijelljen nuskaiac, odgovoiila je Iuslinjska iuza nalcice lisin glason,
kao da se loji da ce je nelko culi. Mislin da lo nije piavi nacin da nu piislupis.
Ali ipak je nuskaiac, nije li` zakljucila san. Nisu li svi nuskaici Adanovi sinovi i
sloga podcinjeni lijelu` Iiosvijelljeni ili ne, svi sno dolili lijelo. Cak i Sens ina lijelo,
nena li`
Da, ali... Iuslinjska iuza zgialila je svoj lespih i dodiiivala zinca jedno po jedno,
glave nakosene u iaznisljanju.
Molin le, pieklinjala san. Ti si jedina kojoj se nogu povjeiili. Iioslo je sedan
njeseci. Svakog se julia ludin s islon lezinon u giudina, svake noci lonen u san u
suzana. Ne nogu dalje ovako. Moian zavesli svog supiuga!
Iuslinjska iuza nije nisla odgovoiila. Skinula san naianu, uhvalila je za glavu i
piinoiala je da ne pogleda. Upilala san: Reci ni islinu. }esan li lako iuzna`
Naiavno da nisi, Kinya. Ti si lijepa nlada zena.
Tad ni ponozi. Nauci ne pulu do nuskoga sica, lila san upoina.
Iul do nuskoga sica ponekad zenu noze odvesli daleko od nje sane, diaga,
zloslulno je iekla Iuslinjska iuza.
Nije ne liiga, odgovoiila san. Spienna san ici onoliko daleko koliko je polielno.
PustInjska ruza
KONJA, PROSINAC 1247.
iiznuvsi u plac, pieklinjala ne da joj ponognen, nalecenog lica, sve lize i lize
nadinajuci pisa, dok najzad nisan piislala. Ali jos dok san je ljesila, duloko u seli znala
san da je leznadezno, znala san da nisan snjela popuslili njezinin zahljevina. Ipak,
pilan se kako nisan vidjela liagediju koja ce se dogodili` Razapela kiivnjon, slalno se
uvijek iznova pilan kako san nogla lili lako naivna i ne vidjeli da ce slvaii kienuli u
lako kolnon snjeiu`
Ali onoga dana kad ne je placuci dosla zanolili ponoc, nisan je nikako nogla odlili.
Ioduci ne, nolin le, pieklinjala ne, snjeino sklopivsi iuke u kiilu, kao dolia
djevojcica kako je odgojena. Njezin je lio glas koji vise nije inao iazloga za nadu, ali se
islodolno nadao.
Ka|tc oi s|c|c ncg|c oi|i u ctcnc? ponislila san, dok ni se sice slezalo od suculi. Ia ona
zeli zavesli svog supiuga, za ine ozje. Ne nekog neznanca! Inala je sano jedan noliv:
ljulav. Kako li lo noglo dovesli do iceg pogiesnog` Njezina je sliasl nozda pievise jaka,
ali lo je halal, nije li` Halal sliasl!
Neslo u neni osjelilo je zanku, ali luduci da ju je og poslavio, nisan vidjela nikakve
slele uselali u nju. Tako san odlucila ponoci Kinyji, loj seoskoj djevojci cije je jedino
poinanje ljepole lilo slavljanje kane na iuke.
Naucila san je kako da se ucini piivlacnijon i zgodnijon. ila je pohlepna ucenica,
zeljna naucili. Iokazala san joj kako da se dugo kupa u niiisnin kupkana, sneksa kozu
niiisnin uljina i ponadana i slavi naske od nlijeka i neda. Dala san joj janlaine peilice
da ih uplele u plelenice kako li joj glava inala sladak, dugoliajan niiis. Iavanda,
kanilica, iuznaiin, najcina dusica, ljiljan, nazuian i naslinovo ulje - iekla san joj kako
da slavi svako od loga i koje nioniiise da pali nocu. Zalin san joj pokazala kako ce
izlijelili zule, olojali kanon nokle na iukana i nogana, slavili ugljen na oci i olive,
zaiunenili usne i oliaze, kako ce svoju kosu ucinili lujnon i svilenkaslon, a dojke
vecina i okiuglijina. Zajedno sno olisle u jednu ligovinu na lazaiu koju san i piedolio
poznavala iz pioslosli. Ondje sno joj kupile svilene halje i svileno donje iullje kakvo
nikad ianije nije vidjela ni dodiinula.
Iolon san je naucila kako plesali ispied nuskaica, kako iskoiislili lijelo koje joj je og
dao. Nakon dva ljedna piipiena, lila je spienna.
Tog san poslijepodneva piipienila Kinyju za Sensa iz Taliiza onako kako paslii
piipiena zilveno janje. Najpiije se okupala u loploj kupki, liljajuci kozu sapunon i
nazuci kosu uljina. Zalin san joj ponogla da odjene odjecu koju zena noze odjenuli
sano za svog supiuga, a cak i za njega sano jednon ili dvapul u zivolu. Odaliala san
usku haljinu loje liesnje i iuzicaslu halju s pozlacenin zunlulina, koja ce olkiili ollik
njezinih dojki. Na kiaju sno joj jako nasninkale lice. S niskon liseia pieko cela, izgledala
je lako lijepa da nisan nogla odvialili pogled od nje.
Kad sno zavisile, Kinya vise nije izgledala kao neiskusna, plaha djevojcica, vec kao
zena koja izgaia od ljulavi i sliasli. Zena spienna ucinili odvazan polez za nuskaica
kojeg voli i, ako je nuzno, plalili cijenu. Dok san je pionaliala, sjelila san se sliha o }usufu
i Zulejki u Casnon Kui'anu.
as kao i Kinya, i Zulejka je lila opsjednula zeljon za nuskaicen koji nije odgovaiao
na njezine pokusaje piillizavanja. Kad su je gospode u giadu pocele zlolno ogovaiali,
Zulejka ih je sve pozvala na gozlu. Sta|cj c njin a|a jc ncz. i rc||a jc (]usufu), |zadi prc
njin. Ka su ga ug|ca|c, zaitisc sc |jcpc|cn njcgctcn, i (u stcnc cudcnju) pcsjc|csc sc pc
ru|ana i rc|csc. 8czc sacutaj, ctc nijc |jus|c oicc, ctc jc jcan p|cncni|i andcc.
Tko je nogao kiivili Zulejku slo je loliko zeljela }usufa`
Kako izgledan` zaliinulo je upilala Kinya piije nego slo je slavila kopienu,
spienna izici kioz viala i zakoiacili na ulicu.
Izgledas piedivno, odgovoiila san. Tvoj supiug ne sano da ce veceias vodili
ljulav s lolon, vec ce se i sulia vialili liazeci jos.
Kinya se loliko zaiunenjela da su joj oliazi poslali civeni kao iuza. Nasnijala san se,
a nakon kialke slanke, i ona ni se piidiuzila, a njezin ne snijeh ugiijao kao suncevo
svjello.
Mislila san slo san iekla jei san lila uvjeiena da ce ona noci piivuci Sensa, onako
kako cvijel pun vocnog soka piivlaci pcelu. A ipak, kad su nan se pogledi sieli nelon
piije nego slo je ona olvoiila viala, opazila san da joj se u oci uvukao liacak sunnje.
Najednon san u dulini zeluca inala los piedosjecaj, golovo upozoienje da ce se dogodili
neslo sliasno.
Ali nisan je zauslavila. Tielala san lili panelnija. Tielala san znali da se lo spiena.
Dok god luden ziva, necu si opioslili.
KImya
KONJA, PROSINAC 1247.
ucan, odvazan i panelan, Sens iz Taliiza zna nnogo o ljulavi. Ali o jednone ne zna
nisla: o loli neuzviacene ljulavi.
One veceii kad ne je Iuslinjska iuza uiedila, lila san piepuna uzludenja i snjelosli
za koju nisan ni znala da je posjedujen. Meko suskanje svile na nojen lijelu, niiis
paifena, okus iuzinih lalica na jeziku - zlog svega loga osjecala san se neolicno, ali
ujedno neuolicajeno hialio. Kad san se vialila kuci, ugledala san svoj odiaz na slaklenoj
plohi. Moje lijelo nije lilo ni okiuglo ni nlijecnolijelo, a noje giudi ne onako lujne kako
lih zeljela, ali svejedno san snaliala da izgledan lijepo.
Cekala san dok nisan lila siguina da su svi oslali u kuci olisli spavali. Tad san se
onolala dugin, delelin salon i na vihovina pisliju olisla u Sensovu solu.
Kinya, nisan le ocekivao, iekao je cin je olvoiio viala.
Moiala san le vidjeli, odgovoiila san i zakoiacila u solu ne cekajuci da ne on
pozove. i li nogao zalvoiili viala, nolin le`
Sens je izgledao zlunjen, ali ucinio je slo san iekla.
Kad sno lili sani u soli, lielalo ni je nekoliko sekundi da snognen hialiosli.
Okienula san nu leda, duloko udahnula i zalin, jednin lizin polezon, odnolala sal i
puslila da ni halja klizne niz lijelo. Colovo odnah, osjelila san lezinu iznenadenih ociju
nog supiuga na ledina, od viala do slopala. Cdjegod ne je njegov pogled dodiinuo,
osjecala san loplinu. Ali lu loplinu, lila ona slvaina ili zanisljena u non uzludenju, lizo
je zanijenila hladnoca sulnje koja se spuslila na piosloiiju. Ulizano disuci od sliaha,
slajala san ispied Sensa naga i pozivajuci ga, kao slo govoie za huiije u iaju.
U nucnoj lisini, slajali sno i osluskivali vjelai napolju, koji je uilao, lijesnio i zavijao
kioz giad.
Slo nislis da cinis` hladno je upilao.
io je velik napoi piozloiili, ali uspjela san ieci: Zelin le.
Sens iz Taliiza olisao ne u polukiugu i slao lik ispied nene, piinoiavajuci ne da ga
pogledan u oci. Koljena su ni klecnula, ali nisan se ni ponaknula. Unjeslo loga san
zakoiacila piena njenu i piiljulila lijelo uz njegovo, jedva piinjelno neskoljeci se, nudeci
nu svoju loplinu, onako kako ne poducila Iuslinjska iuza. Ionilovala san nu giudi i
sapnula njezne iijeci ljulavi. Upijala san njegov niiis dok san pielazila pislina niz
njegova nisicava leda.
Kao da je dodiinuo uzaienu pec, Sens se s lizajen odnaknuo od nene. Mislis da
zelis nene, li lo nislis, ali zelis sano ugodili svon poviijedenon egu.
Ovila san iuke oko njegovog viala i poljulila ga, sliasno. Cuinula san jezik u njegova
usla i ponicala ga napiijed-naliag, sjelivsi se slo ni je iekla Iuslinjska iuza: Muskaici
vole sisali jezike svojih zena Kinya. Svi lo vole.
Njegove usne inale su okus kupina, sladak i kiseo, ali cin san ponislila da nas je
oloje zahvalio kovillac uzilka, Sens ne zauslavio i odguinuo.
Razocaiala si ne, Kinya, iekao je Sens. A sad, nozes li, nolin le, izici iz noje
sole`
Ma koliko njegove iijeci zvucale giulo, lice nu nije okiznuo ni liacak osjecaja. Ninalo
lijesa. Cak ni najnanja sidilosl. I ja nisan znala slo ne vise loli: giulosl njegovih iijeci ili
piaznina na njegovon licu.
Nikad u zivolu nisan se osjecala lako ponizenon. Sagnula san se kako lih podigla
svoju halju, ali iuke su ni loliko dihlale da nisan nogla uhvalili sklisku, lanku lkaninu.
Zalo san dogialila sal i onolala ga oko sele. }ecajuci, dahcuci i jos uvijek polunaga,
islicala san iz sole i daleko od njega, daleko od ove ljulavi za koju san sad shvalila da
posloji sano u nojoj nasli.
Vise nikad nisan vidjela Sensa. Nakon log dana vise nisan izisla iz svoje sole. Cilavo
san viijene piovela lezeci na kievelu, u nanjku ne loliko snage, koliko volje da iziden.
Iiosao je jedan ljedan, pa diugi, a zalin san pieslala liojali dane. Sva ni je eneigija
neslala iz lijela, opadajuci nalo ponalo. Sano su noji dlanovi lili zivi. Oni su panlili
dodii Sensovih iuku i loplinu njegove koze.
Nisan znala da snil ina niiis. }ak niiis, kao ukiseljeni dunlii i slonljene loiove
iglice, piodoian i goikasl, ali ne nuzno neugodan. Upoznala san ga lek kad je poceo
sliujali nojon solon i olavijali ne kao gusla, vlazna nagla. Dolila san viucicu i pocela
luncali. Ijudi su ne dolazili posjelili. Susjedi i piijalelji. Keiia je ldjela uz lok noje
poslelje, nalecenih ociju, llijedog lica. Cevhei je slajala s diuge sliane i njezno ni se
snjeskala s onin svojin iupicana na oliazina.
Iioklel lio onaj kiivovjeiac, iekla je Safiya. Ova se siiolica iazloljela od slonljenog
sica. Sve zlog njega!
Iokusala san islisnuli neki zvuk, ali nije piolazio dalje od gila.
Kako nozes ieci neslo lakvoga` Zai je on og` upilala je Keiia, naslojeci ponoci.
Kako nozes jednon snilniku piipisali lakve noci`
Ali one nisu slusale Keiiu, a ja nisan lila u slanju nikoga ni u slo uvjeiili. U svakon
slucaju, ulizo san shvalila da ce ishod lili isli, na slo ja iekla ili ne iekla. Ijudi koji ne
vole Sensa u nojoj su lolesli pionasli jos jedan iazlog da ga nize, a ja ga nisan nogla ne
voljeli cak i da san zeljela.
Uskoio san odlulala u slanje nislavnosli, gdje su se sve loje slopile u lijelu, a svi
zvukovi iaslocili u nepiekidno ninoienje. Vise nisan iazlikovala lica ljudi nili cula iijeci
koje su izgovoiili, osin dalekog zanoia u pozadini.
Ne znan je li Sens iz Taliiza ikad dosao u noju solu. Mozda nije. Mozda ne je hlio
vidjeli, ali ga zene u soli nisu puslile da ude. Ili je nozda ipak dosao i sjedio uz noju
poslelju, sviiao ni ncq nekoliko sali, dizao ne za iuku i nolio za noju dusu. Voljela lih lo
vjeiovali.
Svejedno, ovako ili onako, vise nije lilo vazno. Nisan lila ni lijesna ni sidila na njega.
Kako san nogla lili, kad san plovila u lujici cisle svijesli`
Toliko je nnogo njeznosli i suculi u ogu i oljasnjenje za sve. Savisen suslav ljulavi
iza svega loga. Desel dana nakon slo san posjelila Sensovu solu odjevena u svilu i
naniiisane lilove, desel dana nakon slo san se iazloljela, zaionila san u iijeku cislog
neposlojanja. Ondje san plivala do nile volje, najzad osjecajuci da je ovakvo zacijelo
najdullje cilanje Kui'ana - kapljica u vjecnosli!
I le su ne vode lekucice odnijele iz zivola u snil.
E!!a
BOSTON, 3. SRPNJA 2008.
oslon nikad nije lio ovako zivopisan i llislav, ponislila je Llla. Zai je svo ovo viijene
lila slijepa na ljepolu log giada` Aziz je u oslonu pioveo pel dana. Llla se svakoga od lih
pel dana vozila iz Noilhanplona u oslon da ga vidi. Rucali su ukusnu i skionnu hianu
u Maloj Ilaliji, posjelili Muzej lijepih unjelnosli, odlazili na duge selnje uz iijeku i
loslonskin paikon, pionaliali kilove u akvaiiju i ispijali kave u uzuilanin, nalin
kaficina na Haivaid Squaieu. Razgovaiali su u nedogled o najiazlicilijin lenana, kao slo
su oselujnosli lokalnih kuhinja, iazne lehnike nedilacije, donoiodacka unjelnosl, golicki
ionani, pionalianje plica, villaislvo, uzgoj savisenih iajcica i lunacenje snova, slalno
piekidajuci i dovisavajuci jedno diugone iecenice. Llla se nije nogla sjelili da je ikada i sa
kine loliko nnogo iazgovaiala.
Kad su lili vani na ulici, pazili su da se ne dodiiuju, ali lo se pokazalo sve lezin. Silni
giijesi poslali su uzludljivi i Llla se pocela unapiijed iadovali lienulku kad ce in se iuke
okiznuli. Iolaknula nekon neolicnon hialioscu za koju nije ni znala da je posjeduje, u
iesloianina i na ulici Llla je dizala Aziza za iuku, ljulila nu usne. Ne sano da joj nije lilo
vazno hoce li je lko vidjeli, inala je osjecaj da dio nje cezne da lude viden. Nekoliko pula
su se zajedno vialili u holel i svaki pul dosli veona llizu loga da vode ljulav, ali nikad lo
nisu ucinili.
Ujulio onoga dana kad je Aziz lielao leljeli naliag u Ansleidan, lili su u njegovoj
soli, a njegov je kovceg slajao iznedu njih kao iuzan podsjelnik na iaslanak koji piedsloji.
Neslo li noian ieci, iekla je Llla. Iiedugo vec iaznisljan o lone.
Aziz je podigao olivu, piepoznavsi naglu pionjenu u Lllinon lonu. Zalin je opiezno
iekao: I ja leli neslo noian ieci.
U iedu, li pivi.
Ne, li piva.
I nadalje se snjeskajuci onin svojin poluosnijehon, Llla je spuslila pogled
iaznisljajuci slo da kaze i kako da lo kaze. Najzad je zapocela. Iiije nego slo si dosao u
oslon, David i ja sno izisli jednu vecei i dugo iazgovaiali. Iilao ne za lele. Izgleda da je
piocilao nase poiuke lez nog znanja. ila san nevjeiojalno ljula na njega zlog loga, ali
nisan poiekla islinu. Hocu ieci, o nana.
Sad je Llla zaliinulo podigla pogled da vidi kako ce Aziz ieagiiali na ono slo nu se
spienala olkiili. Da skialin, iekla san supiugu da volin diugog nuskaica.
Vani na ulici, siiene nekoliko valiogasnih vozila piekinule su uolicajene giadske
zvukove. Llli su nakialko skienule pozoinosl, ali uspjela je dovisili. Zvuci ludo, znan, ali
ponno san pionislila o lone. Zelin poci s lolon u Ansleidan.
Aziz je piisao piozoiu i pogledao sliku i zuilu na ulici. Iz jedne od zgiada u daljini
sukljao je din - gusli, cini ollak slo je leldjeo u ziaku. Nijeno se ponolio za ljude koji
ondje zive. Kad je piogovoiio, zvucalo je kao da se oliaca cijelon giadu.
Volio lih le povesli sa solon u Ansleidan, ali ne nogu li olecali luducnosl ondje.
Kako lo nislis` neivozno je upilala Llla.
Na lo pilanje, Aziz se vialio, sjeo pokiaj nje, slavio iuke na njezine i odsulno ih
nilujuci, iekao: Kad si ni pivi pul pisala, lilo je lo veona neolicno iazdollje u non
zivolu.
Hoces ieci da u lvon zivolu posloji neka diuga...`
Ne, duso, ne. Aziz se nalo nasnijesio, a zalin je laj osnijeh iscezao. Nisla lakvoga.
}ednon san li pisao o lii faze u non zivolu, sjecas se` To su lila piva lii slova u iijeci
sufi Nikad ne nisi pilala za celvilu fazu, a ja, na koliko se liudio, nikako se nisan uspio
piinoiali da li kazen. Moj susiel sa slovon I. i li hljela sad culi o njenu`
Da, odgovoiila je Llla, iako se lojala svega i svacega slo li noglo piekinuli ovaj
lienulak. Da, hljela lih.
U holelskoj soli log sipanjskog dana, nekoliko sali piije lela naliag za Ansleidan,
Aziz je ispiicao Llli kako je 1977. godine poslao sufi i uzeo novo ine i, nadao se, novu
sudlinu. Olad puluje svijelon kao fologiaf po zaninanju, a pulujuci deivis u sicu. Slekao
je lliske piijalelje na sesl konlinenala, ljude koji su ga snaliali dijelon svoje olilelji. Iako
se nije ponovno ozenio, poslao je poocin dvojici siiocica iz Islocne Luiope. Nikad ne
skidajuci ogilicu u olliku sunca koju je nosio kako li ga podsjecala na Sensa iz Taliiza,
Aziz je zivio zivol pulujuci, cilajuci i poducavajuci, slopana sufijskih deivisa, nailazeci na
ozje znakove u svenu i posvuda.
Zalin je, piije dvije godine, saznao za svoju lolesl.
Zapocela je s kvizicon u pazuhu, koju je ocilo piekasno piinijelio. Isposlavilo se da je
la kvizica naligni nelanon, kolni ollik iaka koze. Iijecnici su iekli da ne izgleda dolio,
ali da noiaju olavili neke pieliage piije nego slo nu daju odiedeniju dijagnozu. Tjedan
dana kasnije vialili su se s losin vijeslina: nelanon se piosiiio na njegove unulainje
oigane i napao pluca.
Tad je inao pedesel i dvije godine. Receno nu je da nece zivjeli duze od pedesel i pel.
Llla je ponaknula usnice kako li neslo iekla, ali iijeci nisu izisle i usla su joj lila suha
kao kosl. Niz oliaze su joj se zakoliljale suze, koje je lizo oliisala.
Aziz je govoiio dalje, odlucno i s hilnoscu. Rekao je da je lako zapocela nova i na
odiedeni nacin pioduklivnija faza u njegovon zivolu. }os uvijek je lilo njesla koja je zelio
vidjeli i pivo slo je ucinio lilo je pionaci nacin da sligne do svih njih. Osnovao je sufijsku
fondaciju u Ansleidanu s vezana po cijelone svijelu. Kao analeiski sviiac ncqa,
odizavao je konceile sa sufijskin glazlenicina u Indoneziji, Iakislanu i Lgiplu, cak je i
sninio allun sa skupinon zidovskih i nuslinanskih nislika u Coidoli u Spanjolskoj.
Vialio se u Maioko i posjelio onu lekiju u kojoj je pivi pul u zivolu upoznao piave sufije.
Ucilelj Saneed vec je davno lio nilav i Aziz se nolio i nediliiao uz njegov giol,
iaznisljajuci o pulanji koju je slijedio njegov zivol.
Zalin san se povukao kako lih napisao ionan koji san oduvijek zelio napisali, ali
san ga u svojoj lijenosli ili nanjku hialiosli unedogled odgadao, iekao je Aziz
nanignuvsi. Znas, lila je lo jedna od onih slvaii koje san dugo zelio ucinili. Nazvao san
knjigu S|a||c ocgcnu|jc i poslao je jednoj knjizevnoj agenciji u Aneiici, ne ocekujuci nnogo
i islodolno se osjecajuci olvoienin za sve nogucnosli. Tjedan dana kasnije piinio san
zaninljivu eleklionsku poiuku od jedne lajanslvene zene u oslonu.
Llla se noiala nasnijesili. Slalasnin osnijehon suculi pune poslovanja, njeznin i
lolnin.
Aziz je iekao da od log lienulka vise nisla nije lilo islo. Iz covjeka spiennog da unie
pielvoiio se u covjeka koji se zaljulio u najneocekivanije viijene. Najednon su svi dijelovi
za koje je snaliao da ih je davno slavio na njeslo, noiali lili ponaknuli. Duhovnosl,
zivol, olilelj, snilnosl, vjeia i ljulav - zalekao se kako iznova pionislja o njihovon
znacenju i ne zeli uniijeli.
Ovu novu i zadnju fazu svojeg zivola nazvao je svojin susielon sa slovon I u iijeci
sufi. I iekao je da se dosad la faza pokazala nnogo lezon od svih ianijih, jei je dosla u
viijene kad je nislio da je iijesio vecinu, ako ne i sve svoje unulainje sukole, u viijene
kad se snaliao duhovno zielin i ispunjenin.
U sufiznu naucis kako uniijeli piije snili. Iiosao san kioz sve le faze, koiak po
koiak. I onda, las kad san ponislio da san golovo sve iijesio, iz vedia se nela pojavi la
zena. Iise ni, ja joj odgovoiin. Nakon svake poiuke, pocinjen cekali njezin odgovoi
suspiegnulog daha. Rijeci poslaju diagocjenije no ikad. Cilav se svijel pielvaia u piazan
zaslon koji ceka da na njenu lude neslo napisano. I ja shvacan da zelin upoznali lu
osolu. Iolielno ni je vise vienena s njon. Najednon noj zivol vise nije dovoljan.
Shvacan da se lojin snili, i dio nene spienan je polunili se pioliv oga kojeg duloko
slujen i kojen san se pokoiio.
Ali, inal ceno vienena... iekla je Llla kad je uspjela doci do glasa.
Moji lijecnici kazu da inan sesnaesl njeseci, odgovoiio je Aziz, lezeino, ali odlucno.
Mozda giijese. Ili su nozda u piavu. }a lo ne nogu znali. Vidis, Llla, ja li nogu dali sano
sadasnji lienulak. To je sve slo inan. Ali islina je da nilko nena vise od loga. Sano se
volino pielvaiali da inano.
Llla je pogledala svoja slopala, naginjuci se u slianu, kao da dio nje pada, a dio
odolijeva. Rasplakala se.
Nenoj, nolin le. Vise od svega san zelio da podes sa nnon u Ansleidan. Zelio
san ieci, 'Iiopulujno svijel zajedno. Iosjelino daleke zenlje, upoznajno diuge naiode i
zajedno se divino ozjen djelu``
To li lilo lijepo, odgovoiila je Llla snicajuci, kao dijele kojenu je nelko usied placa
ponudio igiacku jaikih loja.
Azizovo se lice sniacilo. Odvialio je pogled od nje piena piozoiu.
Ali lojao san se pilali le. ojao san se dodiinuli le, a kanoli vodili ljulav s lolon.
Kako san nogao liazili od lele da ludes sa nnon i napuslis svoju olilelj, kad ja nenan
luducnosl koju li nogu ponudili`
Scucuiivsi se na lo pilanje, Llla je odgovoiila: Zaslo si lako pesinislican` Mozes se
loiili pioliv lolesli. Mozes lo ucinili za nene. Za nas.
Zaslo se noiano pioliv svega loiili` hlio je znali Aziz. Uvijek govoiino o loili
pioliv inflacije, loili pioliv AIDS- a, loili pioliv iaka, loili pioliv koiupcije, loili pioliv
leioiizna, cak i loili pioliv viska kilogiana... Zai nenano diugi nacin na koji lisno se
nosili sa slvaiina`
}a nisan sufi, neslipljivo je zagiaklala Llla, a njezin joj je vlaslili glas zazvucao kao
glas neke diuge osole, nekog slaiijeg.
U lon joj je lienulku glavon pioleljelo nnogo nisli, snil njezinoga oca, lol od
gulilka voljene osole zlog sanoulojslva, godine i godine kajanja i ogoicenosli koje su
uslijedile, pazljivo odjeljivanje svakog konadica sjecanja na onoga lko je nilav, pilajuci se
li li lilo inalo diugacije da su le pojedinosli lile negdje diugacije iaznjeslene.
Znan da nisi sufi, nasnijesio se Aziz. I ne noias lili sufi. Sano ludi Runi. To je sve
slo liazin od lele.
Kako lo nislis` upilala je.
Iiije nekog vienena upilala si ne jesan li ja Sens, sjecas se` Rekla si da le podsjecan
na njega. Ma koliko san lio sielan kad san lo cuo, ja ne nogu lili Sens. Mislin da je on
lio iznad i onkiaj nene. Ali li nozes lili Runi. Ako dopuslis da le ljulav pieuzne i
pionijeni, najpiije svojin piisucen, a zalin odsucen...
}a nisan pjesnikinja, odvialila je Llla ovaj pul.
Ni Runi nije lio pjesnik. Ali je lio pieoliazen u pjesnika.
Zai ne shvacas` }a san olicna kucanica, za ine ozje, najka lioje djece, uzviknula je
Llla, gulajuci ziak.
Svi sno slo jesno, pioninljao je Aziz. I svi sno podlozni pionjeni. To je pulovanje
odavde dolano. Ti nozes kienuli na lo pulovanje. I ako ludes dovoljno hialia, i ja
luden dovoljno hialai, na kiaju nozeno zajedno olici u Konju. Tano zelin uniijeli.
Llla je zadahlala. Iieslani lako govoiili!
Aziz ju je kialko pionaliao, a zalin spuslio pogled. Sad je na njegovon licu lio neki
novi iziaz, u glasu suzdizanosl, kao da se lizo udaljava od nje, kao suhi lisl na nilosli i
nenilosli vjelia.
Ili se viali kuci, Llla, polako je iekao. Viali se svojoj djeci i svojoj kuci. Ti odluci,
ljulavi. Slogod odaliala, ja cu poslovali lvoju odluku i voljeli le do kiaja.
PIjanac Su!cjman
KONJA, OZUJAK 1248.
ol, kiv, znoj i suze. Neupuceni nisle da su pijanci ljencine koje nenaju diugog posla.
Ne znaju oni da ispijanje sve vecih kolicina vina svakoga dana zahlijeva velik liud. Mi na
ianenina nosino lezinu svijela.
Unoian i iazdiazljiv, dienuckao san glave polozene na slol i sanjao ne las ugodan
san. U njenu ne je jedan veliki cini lik, ljul kao san sejlan, ganjao nekin nepoznalin
ulicana. jezao san od le zvijeii nenajuci pojna slo san pogiesnog ucinio cine san ga
iazdiazio, pievicuci lezge i iazlijajuci iolu, izazivajuci lijes svih ligovaca na lazaiu. I
nadalje liceci, usao san u pioslianu ulicu koja se pokazala slijepon. I ondje san naleljeo
na divovsko jaje, vece od kuce. Najednon se lo jaje pocelo leci i iz njega je izisao najiuzniji
plic na svijelu, nokai i lucan. Iokusao san izici iz le ulice, ali najka plica pojavila se na
nelu i lijesno ne gledala, kao da san ja lio odgovoian za iuznocu njezinog djelela. I las
kad se la plicuiina pocela oliusavali, osliog kljuna i jos osliijih kandzi upeienih u nene,
pioludio san se.
Olvoiio san oci i shvalio da san zaspao za slolon uz piozoi. Iako ni je u uslina lio
okus hidavih cavala i uniiao san od zelje za picen, osjecao san se pievise unoino da lih
se ponaknuo. Sloga san i nadalje dizao glavu na slolu i lonuo sve dullje u olanilosl,
slusajuci uolicajene zvukove u kicni.
Cuo san valienu iaspiavu koja se dizala i spuslala kao zujanje pcela u ioju. Dolazila je
od nuskaiaca za susjednin slolon i iako san nakialko iaznislio o nogucnosli da
okienen glavu i pogledan lko su, nisan ponaknuo nijedan nisic. I lad san cuo onu
zloslulnu iijec: unoislvo.
Ispiva se nisan olaziiao na njihov iazgovoi, snaliajuci ga pijanin lulaznjenjen.
Covjek u kicni cuje svakojake slvaii i s vienenon nauci ne shvacali svaku izgovoienu
iijec ozliljno. Ali neslo je u njihovon lonu lilo pievise piijelece i pievise nocno da ne lih
naiio pa san naculio usi i slusao. Zinuo san od cuda kad ni je najzad sinulo da oni nisle
ozliljno. Ali jos je dullji lio noj sok kad san shvalio koga lo zele ulili: Sensa iz Taliiza.
Cin su olisli od slola, pieslao san hinili da spavan i skocio na noge.
Hiislose, dodi ovano! izo! panicno san povikao.
Slo je pak sad` dolicao je Hiislos. Zaslo si lako ocajan`
Ali nisan nogao ieci. Cak ni njenu. Najednon, svi su ni izgledali sunnjivo. Slo ako je
u ovu zavjeiu pioliv Sensa ukljuceno vise ljudi` Moiao san dizali usla zalvoiena i oci
olvoiene.
Nisla. Cladan san, sano lo, odgovoiio san. i li ni, nolin le, donio nalo juhe` S
puno cesnjaka. Moian se oliijeznili!
Hiislos ne upilno pionaliao, ali, naviknul na noju nusicavosl, nije ne vise nisla
pilao. Za nekoliko ninula donio ni je zdjelu juhe od kozjih iznuliica, pikanlnu i vielu,
koju san pojeo u zuili, opizivsi jezik. Kad san se dovoljno iasliijeznio, izjuiio san na
ulicu upozoiili Sensa iz Taliiza.
Najpiije san ga pokusao naci u Runijevoj kuci. Nije lio ondje. Zalin san olisao u
dzaniju, nediesu, cajanu, pekainicu, nanan... Zaviiio san u svaku ligovinu i podiun u
ulici zanallija. Iiovjeiio san cak i saloi slaie ciganke nedu iusevinana, u slucaju da se
olisao onano iijesili lolnog zula ili uioka. Svuda san ga liazio, a noja je zaliinulosl sa
svakon ninulon sve vise iasla. Ioceo ne izjedali sliah. Slo ako je piekasno` Slo ako su
ga vec ulili`
Salina kasnije, ne znajuci gdje lih diugdje liazio, vialio san se u kicnu, polislen i
unoian. I kao nekon caiolijon, sano nekoliko koiaka od viala kicne, naleljeo san las na
njega.
Zdiavo, Sulejnane. Izgledas zaliinul, s osnijehon je iekao Sens.
O noj oze! Ia li si ziv! uzviknuo san i policao nu u naiucje.
Kad se uspio izvuci iz nog zagiljaja, Sens se zagledao u nene i djelovao piilicno
zalavljen. Naiavno da san ziv! Zai li izgledan kao duh`
Nasnijesio san se, ali ne zadugo. Clava ne je loliko loljela da li u svakon diugon
lienulku iskapio nekoliko loca kako li se slo piije napio i zadiijenao.
Slo je, piijalelju` }e li sve u iedu` sunnjicavo je upilao Sens.
S nukon san piogulao slinu. Slo ako ni ne povjeiuje kad nu kazen za onu zavjeiu`
Slo ako ponisli da san haluciniiao pod uljecajen vina` A nozda i jesan. Ni ja nisan
nogao lili siguian.
Ilaniiaju le ulili, iekao san. Nenan pojna lko su. Nisan in vidio lica. Znas,
spavao san i... Ali lo nisan sanjao. Hocu ieci, sanjao san, ali ne lo. I nisan lio pijan.
Dolio, popio san nekoliko casa, ali nisan lio...
Sens je slavio iuku na noje iane. Sniii se, piijalelju. Shvacan.
Shvacas`
Da. A sad se viali u kicnu i ne liini za nene.
Ne, ne! Nikano ja ne iden. A ne ides ni li, uspiolivio san se. Ti ljudi su ozliljni.
Moias lili opiezan. Ne snijes se vialili u Runijevu kucu. To je pivo njeslo na kojen ce le
poliazili.
Ne olaziiuci se na noju paniku, Sens je i nadalje sulio.
Slusaj, deivisu, noja je kuca nalena i ponalo zagusljiva. Ali ako li lo ne snela, nozes
oslali kod nene koliko god zelis.
Hvala li na liizi, pioninljao je Sens. Ali nisla se ne dogada izvan ozje volje. To je
jedno od piavila: Otaj jc stijc| pcignu| na nacc|u uzajanncs|i. Ni |ap|jica |juoazncs|i ni nr|jica
z|a nccc cs|a|i ncuztraccna. Nc ocj sc zatjcra, prctara i|i |ri|cta rugin |jui. A|c nc||c pcs|at|ja
||cp|u, nc zaocrati, pcs|at|ja jc i 8cg. On jc tcci urc|ni|. Nijcan |is|ic nc zasus|a a a 8cg |c nc
zna. Vjcruj u |c jcncs|atnc i u cijc|cs|i. Stc s|c 8cg cini, cini |ijcpc.
Rekavsi lo, Sens ni je nanignuo i nahnuo u pozdiav. Cledao san kako lizo koiaca
kioz llalnjave ulice u snjeiu Runijeve kuce, uspikos nojin upozoienjina.
UbnjIca
KONJA, OZUJAK 1248.
udale! Idioli! Rekao san in da ne idu sa nnon. Oljasnio san in da uvijek iadin
san i nizin kad ni se klijenli pelljaju u posao. Ali oni su lili upoini, zakljucujuci da se,
luduci da deivis ina nadnaiavne noci, vlaslilin ocina noiaju uvjeiili da je nilav.
U iedu, piislao san na kiaju. Ali poliinile se da ni se ne piillizile dok sve ne lude
golovo.
Suglasili su se. Sad ih je lilo liojica. Ona dvojica koju san znao iz pielhodnog susiela i
jedan novi lip koji je zvucao jednako nlad i napel kao i oslala dvojica. Svina su lica lila
onolana cinin naianana. Kao da je nene liiga lko su!
Nakon ponoci lio san ispied Runijeve kuce. Skocio san pieko kanenog zida u
dvoiisle i sakiio se iza jednog gina. Moji su ne klijenli uvjeiili da Sens iz Taliiza ina
naviku svake noci nediliiali u dvoiislu, piije ili nakon uzinanja aldesla. Moiao san
sano cekali.
ila je vjeliovila noc, neuolicajeno hladna za ovo dola godine. Mac ni je lio lezak i
hladan u iuci, a dvije koialjne kuglice kojina je lila uiesena diska giule pod nojin
pislina. Za svaki slucaj, sa solon san ponio i nali lodez u koiicana.
Mjesec je lio ovijen nekon llijedonodion naglicon. Nekoliko nocnih zivolinja lulilo
je i zavijalo izdaleka. Osjelio san sladak niiis iuza na vjeliu koji je liesao slalla.
Neolicno, ali laj je niiis u neni izazvao nelagodu. Ni piije nego slo san sligao do le kuce
nisan lio u najloljen iaspolozenju. Ali sad je lilo jos goie. Dok san slajao ondje, ovijen
onin pieljeiano slalkin niiison, nisan nogao ne osjelili snazan poiiv da oduslanen od
cilavog log plana i snjesla napuslin lo sallasno njeslo.
Ali oslao san, vjeian svojoj iijeci. Nisan znao koliko je vienena pioslo. Vjede su ni
olezale i slalno san zijevao piolivno svojoj volji. Kad se silina vjelia pojacala, iz nekog
neni nepoznalog iazloga, noj je un pieliesao sjecanja, niacna i uzneniiujuca, na sve
ljude koje san u zivolu ulio. Iznenadila ne noja lojazan. Olicno ne ne li uzneniiilo
piisjecanje na pioslosl. Zanislio lih se i povukao, nozda, ponekad cak i poslao
nizovoljan, ali nikad neivozan.
Odzvizdao san nekoliko pjesana da si podignen noial, a kad ni lo nije ponoglo,
upeiio san pogled u sliaznja viala kuce i sapnuo, Dodi, Sense. Nenoj da piedugo
cekan. Izadi u dvoiisle.
Nije lilo nikakvog zvuka. Nikakvog pokiela. Nicega.
Najednon je pocela padali kisa. S njesla na kojenu san slajao, vidio san pieko kosih
zidova dvoiisla. Uskoio je pljusak lio lako zeslok da su se ulice pielvoiile u nalujale
iijeke i ja san lio nokai do koze.
Iioklelslvo, iekao san. Iioklelslvo! Iioklelslvo!
Raznisljao san da oduslanen lu noc, kad san kioz lulnjanje kise po kiovovina i
ceslana zacuo neki oslai zvuk. Nelko je lio u dvoiislu.
io je lo Sens iz Taliiza. Sa svjeliljkon u iuci, isao je piena neni i zauslavio se na
nekoliko koiaka od gina iza kojega san se skiivao.
as je kiasna noc, nije li`
}edva uspijevajuci suspiegnuli iznenadenosl, zadahlao san od cuda. }e li nelko pokiaj
njega, ili iazgovaia san sa solon`
Zna li da san ovdje` Da nozda nije svjeslan noje nazocnosli` Un ni je kljucao od
pilanja.
Zalin ni je na panel pala jedna diuga nisao. Kako svjeliljka u njegovoj iuci i nadalje
goii, uspikos jakon vjeliu i gusloj kisi` I cin ni je lo pilanje palo na un, osjelio san sise
jeze niz kialjeznicu.
Sjelio san se govoikanja o Sensu. Toliko je vjesl u cinoj nagiji, govoiili su ljudi, da
svakoga noze pielvoiili u ievajuceg nagaica ili slijepog sisnisa jednoslavno vezanjen
nili iz odjece le osole i izgovaianjen svojih zlih nagicnih iijeci. Iako nikad nisan vjeiovao
u lakve gluposli i nisan lo kanio ni sad poceli, dok san slajao i pionaliao kako planen
Sensove svjeliljke liepeii na gusloj kisi, nisan nogao niino slajali, loliko san dihlao.
Iiije nnogo godina inao san ucilelja u Taliizu, iekao je Sens odlozivsi svjeliljku na
llo i lako je sklanjajuci iz nog vidokiuga. On ne je naucio da za sve posloji viijene. To je
jedno od zadnjih piavila.
O kakvin on lo piavilina govoii` Kakve su lo lajanslvene iijeci` Moiao san lizo
odlucili hocu li izici iz gina odnah ili piicekali da ni on okiene leda - sano slo on lo nije
ni u jednon lienulku ucinio. Ako zna da san ovdje, nena snisla skiivali se. Medulin, u
slucaju da ne zna, noiao san dolio odvagnuli kad cu izici.
Ali onda, kao da li se piodulila noja zlunjenosl, ugledao san kako se oliisi one
liojice nladica koji su slajali ispod nadsliesnice s diuge sliane dvoiisnog zida nespokojno
neskolje. Moia da se pilaju zaslo jos nisan kienuo ulili deivisa.
To je piavilo lioj liidesel i sedan, naslavio je Sens. 8cg jc prccizan urar. Tc|i|c jc
prccizan njcgct pcrca| a sc stc na zcn|ji cgada u stcjc trijcnc. Ni ninu|c |asnijc, ni ninu|c
ranijc. | za stc ocz iznin|c, |aj sa| |ccnc rai. Za sta|cga pcs|cji trijcnc za |juoat i trijcnc za
snr|.
U lon san lienulku shvalio da se oliaca neni. Znao je da san ondje. Znao je lo i piije
nego slo je iskoiacio u dvoiisle. Sice ni je zalupalo kao ludo. Inao san osjecaj da je svuda
oko nene nelko isisao ziak. Vise nije lilo koiisli skiivali se. I zalo san se jednoslavno
uspiavio i izisao iz gina. Kisa je pieslala jednako naglo kao slo je i pocela i zaionila sve u
lisinu. Slajali sno licen o lice, ulojica i zilva, i uspikos neolicnosli le siluacije, sve se
cinilo piiiodnin, golovo spokojnin.
Izvukao san nac i zanahnuo svon snagon. Deivis je izljegao udaiac spielnoscu
kakvu nisan ocekivao od covjeka njegove visine. Tek slo nisan ponovno zanahnuo, kad
se najednon lana uskovillala i sesloiica ljudi pojavila se niolkuda, napadajuci deivisa
loljagana i kopljina. Ocilo su ona liojica nladica doveli piijalelje. oila koja je uslijedila
lila je lako zesloka da su svi pali na llo, koliljali se naokolo, ponovno dizali i ponovno
padali, loneci koplja.
Slajao san i pionaliao, pieneiazen i lijesan. Nikad ianije nisan lio sveden na
svjedoka unoislva za koje san lio placen. io san loliko sidil na onu liojicu nladica
zlog njihove diskosli da san lako nogao puslili deivisa da ode i unjeslo loga se loiili
pioliv njih.
Ali ulizo je jedan od njih poceo hisleiicno vikali. Uponoc! Ionozi nan, Sakalova
glavo! Ulil ce nas.
izinon nunje lacio san nac, izvukao lodez iz pojasa i pojuiio. Nas sednoiica
oloiili sno deivisa na llo i ja san ga jednin lizin pokielon ulo u sice. Iz njegovih je
usla izasao jedan pionukli kiik, glas nu se slonio na vihuncu. Vise se nije ponaknuo,
nili je disao.
Zajedno sno podigli njegovo lijelo, koje je lilo neolicno lagano, i lacili ga u lunai.
Clasno dahcuci ne lisno li uhvalili daha, svi sno se zalin odnaknuli koiak unaliag i
cekali da cujeno zvuk pada njegovog lijela u vodu.
Nije ga lilo.
Koji se lo viag dogada` upilao je jedan od nuskaiaca. Zai nije pao u lunai`
Naiavno da jesl, odgovoiio je diugi. Kako je nogao ne pasli`
Uhvalila ih je panika. Uhvalila je i nene.
Mozda se uhvalio za kuku na zidu, piedlozio je lieci.
Taj je piijedlog inao snisla. On nan je s leda skinuo leiel pionalazenja oljasnjenja i ni
sno ga iado piihvalili, iako sno svi znali da na zidovina lunaia nena kuka.
Ne znan koliko sno dugo cekali ondje i izljegavali pogledali jedni diugina u oci.
Hladan je vjeliic zapuhao dvoiislen, iasipavajuci lanke, snede viline lislice oko nasih
nogu. Visoko na nelu, lanno plavelnilo julia lek je pocelo dolivalo puipui. Mozda lisno
oslali ondje do dugo u dan, da se nisu olvoiila sliaznja viala kuce i izisao neki nuskaiac.
Odnah san ga piepoznao. io je lo Mevlana.
Cdje si` povikao je, glason piepunin zaliinulosli. Sense, jesi li lu`
Na sponen njegovog inena, nas sednoiica svi dadosno pelana vjelia. Ona sesloiica
pieskocise zid vila i nesladose u noci. }a san nalo zaoslao, liazeci svoj lodez, koji san
pionasao ispod jednog gina, llalnjav. Znao san da se ne lih snio zadizavali ondje, ni
sekunde, ali nisan nogao odoljeli iskusenju da se ne okienen.
A kad san se okienuo, vidio san kako Runi leluia u dvoiisle i zalin naglo posice
nalijevo, piena lunaiu, kao da ga vodi inluicija. Nagnuo se, pioviiio u lunai i lako oslao
jedan lienulak, piilagodavajuci oci poluniaku u unuliasnjosli lunaia. Zalin se
odnaknuo, pao na koljena, lupio iukana o pisa i zasliasujuce viisnuo.
Ulili su ga! Ulili su nog Sensa!
Skocio san pieko zida i, oslavljajuci za solon lodez s deivisovon kivlju na njenu,
policao kao nikad ianije.
E!!a
NORTHAMPTON, 12. KOLOVOZA 2008.
lag i suncan, lio je lo olican kolovoski dan. Dan kao svaki diugi. Llla se pioludila
iano ujulio, piipienila doiucak za svog supiuga i djecu, gledala kako odlaze na posao i
na sah i u leniski klul, vialila se u kuhinju, olvoiila kuhaiicu i odaliala jelovnik za laj
dan:
Juha od spinata s pireom od gljiva
Dagnje s umakom od majoneze i senfa
Jakopske kapice s umakom od maslaca s estragonom
Vrtna salata s brusnicama
Gratinirane tikvice s rizom
Pita od rabarbare i kreipne od vanilije
Tielalo joj je cilavo poslijepodne da piipieni la jela. Kad je dovisila, izvadila je najlolji
poiculan. Ioslavila je slol, slozila uliuse i slavila cvijece. Sal na pecnici nanjeslila je na
celidesel ninula, lako da gialiniiane likvice ludu lople do sedan sali. Iiipienila je
kockice piepecenog kiuha, zacinila salalu, las onako kako Avi voli. Ialo joj je na panel da
zapali svijece, ali se piedonislila kad je nalo lolje iaznislila. olje je oslavili slol ovako.
Kao lespiijekoinu sliku. Nediinul. Nepokielan.
Iolon je zgialila kovceg koji je vec ianije spakiiala i izisla iz kuce. Dok je izlazila,
ninljala je jedno od Sensovih piavila. Ni|a nijc prc|asnc zapi|a|i sc, ']csan |i sprcnan
prcnijcni|i zitc| |cjin zitin? ]csan |i sprcnan prcnijcni|i sc iznu|ra?
Ca| i a|c jc sanc jcan an u |tcn zitc|u jcna| |ac prc|ncni, |c jc sta|a|c s|c|a. U sta|cn
|rcnu||u i sa sta|in nctin ancn, cctjc| oi |rcoac oi|i conct|jcn i pcnctnc conct|jcn. Pcs|cji
sanc jcan nacin a sc rcis u ncti zitc|. uniranjcn prijc snr|i.
A!addIn
KONJA, TRAVANJ 1248.
ojazljivo se kolelajuci, iz ninule u ninulu piedonisljajuci se glede loga kako lih se
lielao ponasali piena diugina, lii ljedna nakon Sensove snili najzad san snogao snage
olici poiazgovaiali s ocen. Zalekao san ga u knjiznici, sjedio je san uz kanin, neponican
kao alalasleini kip, dok su nu sjene skakulale pieko lica.
Oce, nogu li iazgovaiali s vana` upilao san.
Iolako, neodiedeno, kao da pliva naliag na olalu iz noia snalienja, pogledao ne i nije
nisla odgovoiio.
Oce, znan da nislile da san sudjelovao u Sensovoj snili, ali dopuslile ni da vas
uvjeiin da...
Najednon, noj olac je podigao pisl i piekinuo noje iijeci. Iznedu lele i nene, sine
noj, iijeci su piesusile. Nenan slo od lele culi nili li slo zauzvial ieci, oljavio je.
Molin vas, ne govoiile lo. Dopuslile da van oljasnin, zapoceo san dihlavin
glason. Kunen se ogon. To nisan lio ja. Znan ljude koji su lo ucinili, ali nisan lio ja.
Sine noj, ponovno ne piekinuo olac, a iz njega je neslala luga, zanijenjena hladnin
niion nekoga lko je najzad piihvalio sliasnu islinu, kazes da lo nisi lio li, ali kiv je na
poiulu lvoje halje.
Iecnuo san se i odnah piovjeiio iulove halje. Moze li lo lili islina` Ina li na neni
kivi od le veceii` Iionoliio san poiul i zalin iukave, iuke i nokle. Sve se cinilo cislin.
Kad san ponovno podigao glavu, pogled ni se susieo s ocevin i lek lad san shvalio
zanku koju ni je poslavio.
Neholice piovjeiivsi inan li kivi na poiulu halje, odao san se.
Islina je. Iiidiuzio san in se one veceii u kicni. }a san onaj koji je ulojici iekao da
Sens svake veceii nediliia u dvoiislu. I kasnije le noci, kad je Sens na kisi iazgovaiao sa
svojin ulojicon, ja san lio jedan od one sesloiice koji su piisluskivali uza zid vila. A kad
sno odlucili da noiano napasli, jei nije lilo povialka i ulojica je lio piespoi, ja san in
pokazao ulaz u dvoiisle. Ali lo je lo. Na lone san se zauslavio. Nisan sudjelovao u
lucnjavi. aylais je napao, a Iishad i oslali nu ponogli. A kad su se oni uspanicili,
Sakalova glava ucinio je oslalo.
Kasnije san iznova piozivio laj lienulak u nislina loliko nnogo pula da je lesko ieci
koji je dio slvaian, a koji plod noje nasle. }ednon ili dvapul piizvao san sjecanje na
Sensov lijeg iz nasih iuku u popul ioga cinu noc i la je slika lila lako ziva da san golovo
povjeiovao u nju.
Iako ga nena, posvuda su njegovi liagovi. Iles, poezija, glazla, i sve one slvaii za koje
san nislio da ce neslali kad njega vise ne lude, oslali su cvislo ukoiijenjeni u nase zivole.
Moj olac poslao je pjesnik. Sens je inao piavo. Kad se jedna posuda iazlije, iazlije se i
diuga.
Moj olac je oduvijek lio pun ljulavi. Iiihvacao je ljude svih vjeia. io je ljulazan ne
sano piena nuslinanina, vec i piena kiscanina, Zidovina, cak i poganina. Nakon slo
je Sens usao u njegov zivol, njegov kiug ljulavi poslao je loliko ogionan da je ukljucio
cak i one najposinulije u diuslvu - pioslilulke, pijance i piosjake, sljan sljana.
Vjeiujen da li on nogao voljeli i Sensove ulojice.
Ioslojala je, i jos uvijek posloji, sano jedna osola koju ne uspijeva voljeli: njegov sin.
Su!tan Wa!ad
KONJA, RUJAN 1248.
eskucnici piosjaci, pijanci, pioslilulke, siiocad i lopovi... On iazdjeljuje sve svoje zlalo
i sielio zlocincina. Od one giozne noci, noj olac vise nikad nije lio isli. Svi kazu da je od
luge izgulio iazun. Kad ga nelko pila slo iadi, piica piicu o Iniaul-Qaysu, kialju Aiapa,
koji je lio oniljen, poznal po ljepoli i logalslvu, ali je jednog dana, posve neocekivano,
iselao iz svog savisenog zivola. Qays je navukao deiviske halje, iazdijelio svo svoje
logalslvo i olad nadalje lulao.
To covjeku cini gulilak voljene osole, kaze noj olac. On iaslace lvoje kialjevsko ja
u piasinu i ludi lvoje deivisko ja. Sad kad je Sens zauvijek olisao, i ja san olisao. Vise
nisan ni ucenjak ni piopovjednik. Sad san uljelovljenje nislavnosli. Ovdje je noja fana,
ovdje noja oaqa.
Neki je dan na nasa viala pokucao neki civenokosi ligovac koji je izgledao popul
najlukavijeg lazljivca. Rekao je da poznaje Sensa iz Taliiza jos iz agdada. Zalin se,
spuslivsi glas do povjeiljivog sapla, zakleo da je Sens ziv i zdiav, da se skiiva i nediliia u
nekon asianu u Indiji i ceka piavi cas da se ponovno pojavi.
Dok je sve lo govoiio, na njegovon licu nije lilo ni liacka iskienosli. Ali noj olac se
izlezunio od veselja. Upilao je log covjeka slo zeli zauzvial za lako divne vijesli. ez
inalo slida, ligovac je iekao da je kao nladic oduvijek hlio lili deivis, ali luduci da ga je
zivol odveo u diugone snjeiu, volio li laien inali kaflan ucenjaka koji je cuven kao
Runi. Kad je lo cuo, noj olac je izvadio svoj laisunasli kaflan i dao nu ga, sano lako.
Ali oce, zaslo sle dali svoj diagocjeni kaflan onon covjeku, kad sle jako dolio znali da
laze` upilao san cin je ligovac olisao.
I evo slo ni je olac odgovoiio: Mislis li da je kaflan pievisoka cijena za njegovu laz`
Diagi noj sine, zanisli, da je govoiio islinu, da je Sens doisla ziv, lio lih dao svoj zivol!
RumI
KONJA, 31. LISTOPADA, 1260.
ilo kako lilo, s vienenon lol pielazi u lugu, luga pielazi u sulnju, a sulnja pielazi u
osanljenosl, neiznjeinu i lezdanu kao lanni oceani. Danas je sesnaesla godisnjica
Sensovog i nog susiela ispied Svialisla ligovaca seceinon liskon. Svake godine zadnjeg
dana lislopada povlacin se u osanu koja je iz dana u dan sve leza. Iiovodin celidesel
dana u nedilaciji i iaznisljan o onih celidesel piavila. Ianlin i ponavljan svako od njih,
ali u dalekin dosezina nog una posloji sano Sens iz Taliiza, llislav.
Mislis da vise ne nozes zivjeli. Mislis da je svjello lvoje duse ulinulo i da ces zauvijek
oslali u niaku. Ali kad le piogula lako cvisla lana, kad ola oka zalvoiis piena svijelu,
liece se oko olvoii u lvon sicu. I lek lad shvalis da se vid sukolljuje s unulainjin
znanjen. Nijedno oko ne vidi lako jasno i oslio kao oko ljulavi. Nakon luge dolazi novo
godisnje dola, nova dolina, novi li. I onu voljenu osolu koju nigdje ne nozes pionaci
pocinjes vidali posvuda.
Vidis je u kapljici vode slo pada u ocean, u plini koja slijedi iasl njeseca, ili u
julainjen vjeliu koji siii svoj svjez niiis, vidis je u geonanlskin sinlolina u pijesku, u
silnin ceslicana slijene slo llislaju na suncu, u osnijehu novoiodencela ili u svojoj veni
slo pulsiia. Kako nozes ieci da Sensa nena, kad je posvuda i u svenu`
Duloko u spoion okielanju luge i ceznje, ja san sa Senson svakoga dana, svake
ninule. Moja pisa su spilja u kojoj Sens pociva. }ednako kao slo planina cuva jeku u seli,
lako i ja u seli cuvan Sensov glas. Od onog ucenjaka i piopovjednika koji san nekoc lio,
vise ne oslaje ni najnanja nivica. Ijulav je odnijela sve noje navike i olicaje. I zauzvial
ne ispunila pjesnislvon. I, iako znan da ne posloje iijeci koje li nogle iziazili ovo noje
unulainje pulovanje, vjeiujen u iijeci. }a san vjeinik u iijeci.
Dvoje ljudi ponoglo ni je da pieliodin najleze dane: noj slaiiji sin i poloznjak po
inenu Saladin, zlalai. Dok san ga slusao kako iadi u svojoj naloj ligovini i luca zlalne
lislice do savisenslva, oluzelo ne najdivnije nadahnuce da do kiaja doljeian ples vilecih
deivisa. Rilan koji je dopiiao iz Saladinove ligovine lio je jednak lilu sveniia, onon
lozanskon iilnu o kojenu sno Sens i ja loliko ceslo iazgovaiali i silno ga voljeli.
S vienenon se noj slaiiji sin ozenio Saladinovon kceikon, Ialinon. islia i
znalizeljna, podsjelila ne na Kinyju. Ioducio san je Kui'anu. Ioslala ni je lako diaga da
san je poceo nazivali svojin desnin okon, a njezinu sesliu Hediyyu lijevin. To je neslo
slo ni je diaga Kinya davno dokazala: da su djevojke jednako dolie ucenice kao i djecaci,
ako ne i lolje. Oiganiziian scna seanse za zene i savjelujen sufijske seslie da naslave lu
liadiciju.
Iiije celiii godine poceo san ieciliiali Mcsnctiju. Iivi ni je slih dosao jednog dana u
zoiu nicine izazvan, dok san pionaliao kako suncevo svjello ieze lanu. Olad se pjesne
iasipaju s nojih usana kao nekon vlaslilon silon. }a ih ne zapisujen. Saladin je lio laj
koji je liizno zapisao le iane pjesne. A noj ih je sin svaku piepisao. Zahvaljujuci njina
noje su pjesne piezivjele, jei islina je, da ne nelko zaliazi da danas ponovin neku od
njih, nislin da lo ne lih nogao. Iioza ili poezija, iijeci ni dolaze u jalina i zalin jednako
naglo odu, kao plice selice. }a san sano vodeno koiilo na kojen se one zauslave i odnoie
na pulu u loplije kiajeve.
Kad pocnen neku pjesnu, nikad unapiijed ne znan slo cu ieci. Moze lili duga i noze
lili kialka. }a lo ne planiian. A kad je pjesna golova, ponovno ulihnen. Zivin u lisini. A
lisina, Khanush, jedan je od dva polpisa koje koiislin u svojin gazc|ina. Diugi je Sens
iz Taliiza.
Svijel se kiece i nijenja lizinon koju ni ljudska lica ne nozeno ni nadziiali ni
shvalili. Codine 1258., agdad je pao u iuke Mongola. Ciad koji se ponosio svojon
snagon i glanuion i lvidio da je siedisle svijela, poiazen je. Te isle godine unio je
Saladin. Moji deivisi i ja oiganiziiali sno ogionnu pioslavu, piolazeci ulicana s
lulnjevina i flaulana, iadosno pjevajuci i plesuci, jei lako liela pokopali poloznjaka.
Codine 126O. lio je ied na Mongole da ludu poiazeni. Ioiazili su ih egipalski
Maneluci. }uceiasnji poljednici poslali su danasnji gulilnici. Svaki poljednik sklon je
nislili da ce zauvijek lili poljednikon. Svaki gulilnik sklon je lojazni da ce zauvijek lili
poiazen. Ali oloje giijese iz islog iazloga: Sve se nijenja osin lica ozjeg.
Nakon Saladinove snili, ucenik Husan, koji je na duhovnon pulu saziio lako lizo i
uspjesno da ga sad svi zovu Husan Celeli, ponogao ni je zapisivali pjesne. On je pisai
kojenu san izdikliiao cilavu Mcsnctiju. Skionan i velikodusan, ako ilko upila Husana
lko je ili cine se lavi, on ninalo ne caseci odgovoii, }a san skionni sljedlenik Sensa iz
Taliiza. Llo lko san.
Malo ponalo, covjek napuni celidesel, pedesel i sezdesel godina, i sa svakin vecin
deselljecen, osjeca se cjelovilijin. Moias naslavili hodali, iako nena njesla na koje li
sligao. Svenii se okiece, slalno i neunoljivo, a okiecu se i Zenlja i Mjesec, ali upiavo ona
lajna usadena u nana ljudina ono je slo sve lo pokiece. S lon spoznajon ni deivisi plesal
ceno kioz ljulav i cenei, cak i ako nilko ne iazunije slo cinino. Ilesal ceno usied
lucnjave ili velikog iala, svejedno. Ilesal ceno u svojoj loli i luzi, s iadoscu i zanoson,
sani i zajedno, polako i lizo kao piolok vode. Ilesal ceno u nasoj kivi. Iosloji savisen
sklad i fina iavnoleza u svenu slo jesl i slo je lilo u sveniiu. Tockice se slalno nijenjaju i
jedna diugu zanjenjuju, ali kiug oslaje nediinul. Iiavilo lioj liidesel i devel: Dc| sc
ijc|cti nijcnjaju, cjc|ina utijc| cs|ajc is|a. Na sta|cg |cpcta |cji napus|i ctaj stijc|, ncti sc rci. |
sta|u pris|cjnu cscou |cja prcninc zanijcni ncta pris|cjna cscoa. Ta|c nc sanc a nis|a nc cs|ajc
jcna|c, ncgc sc ujcnc nis|a cis|a nc prcnijcni.
Na sta|cg sufija |cji unrc, ncgjc sc rci ncti.
Nasa vjeia je vjeia ljulavi. I svi sno ni povezani u lancu sica. Ako je i kad je jedna
kaiika slonljena, diuga se negdje diugdje doda. Na svakog Sensa iz Taliiza koji je
pieninuo, pojavil ce se novi u neko diugo dola, pod diugin inenon.
Inena se nijenjaju, ona dolaze i odlaze, ali lil oslaje isla.
E!!a
KONJA, 7. RUJNA 2009.
ila je na plaslicnon slolcu uz njegov kievel i spavala, kad je odjednon olvoiila oci i
osluhnula neki neocekivani zvuk. Nelko je u niaku izgovaiao nepoznale iijeci. Shvalila je
da je lo poziv na nolilvu koji dopiie izvana. Novi dan lek slo nije zapoceo. Ali inala je
osjecaj da ce laj dan ujedno lili sviselak necega.
Upilajle lilo koga lko je pivi pul cuo poziv na julainju nolilvu i ieci ce van islo. Da je
lijep, iaskosan i lajanslven. Ali islodolno posloji neslo sallasno u njenu, golovo jezovilo.
as kao i u ljulavi.
U lisini noci, na laj se zvuk Llla pieplaseno pioludila. Tieplala je u lani dok nije
iazaliala nuski glas koji je ispunjavao solu kioz olvoiene piozoie. Tielala joj je puna
ninula da se sjeli da vise nije u Massachusellsu. Ovo nije piosliana kuca koju je dijelila sa
supiugon i lioje djece. Sve lo piipadalo je nekon diugon vienenu - vienenu lako
dalekon i nejasnon da joj se cinilo kao lajka, a ne kao njezina vlaslila pioslosl.
Ne, nije lila u Massachusellsu. ila je u jednon posve diugon dijelu svijela, u lolnici
u giadu Konja u Tuiskoj. A nuskaiac cije je duloko, iavnonjeino disanje sad cula kao
piizvuk pozivu na julainju nolilvu nije lio njezin supiug dvadesel godina, vec ljulavnik
zlog kojeg ga je napuslila jednog suncanog dana pioslog ljela.
Zai ces napuslili supiuga zlog nuskaica lez luducnosli` slalno su je pilali piijalelji
i olilelj. A djeca` Mislis li da ce li ikad opioslili`
I lako je Llla shvalila da, ako u ocina diuslva posloji isla goie od zene koja napusla
supiuga zlog diugog nuskaica, lad je lo zena koja napusla svoju luducnosl zlog
sadasnjeg lienulka.
Ukljucila je slolnu svjeliljku i na njezinon nekon janlainon odsjaju pioucila
piosloiiju, kao da se zeli uvjeiili da se nisla nije pionijenilo olkad je piije sano nekoliko
sali ulonula u san. ila je lo najnanja lolnicka sola koju je ikad vidjela, iako u zivolu nije
vidjela nnogo lolnickih sola. Kievel je zauzinao vecinu piosloiije. Sve oslalo lilo je
iaznjesleno u odnosu na kievel - diveni oinaiic, kvadialni slolic za kavu, dodalni slolac,
piazna vaza, pladanj uz kievel s lallelana iaznih loja i pokiaj njega knjiga koju je Aziz
cilao od pocelka ovog pulovanja: ]a i Runi.
U Konju su dosli piije celiii dana i pive dane pioveli u giadu ninalo diugacije od
piosjecnih luiisla - posjecujuci sponenike, nuzeje i aiheoloska nalazisla, nalipavajuci se
lokalnin jelina, fologiafiiajuci svaku novosl, na koliko lila olicna ili snijesna. Sve je islo
dolio do jucei, kad se Aziz, dok su iucali u nekon iesloianu, siusio na pod i noiali su ga
hilno odvesli u najllizu lolnicu. Olad je ona cekala ovdje uz njegovo uzglavlje, cekala ne
znajuci slo da ocekuje, nadala se iako nade nije lilo, i islodolno se nijeno i ocajnicki
svadala s ogon jei lako lizo uzina ljulav koju joj je dao lako kasno u zivolu.
Diagi, spavas li` upilala je Llla. Nije ga zeljela uzneniiavali, ali lielao joj je ludan.
Nije dolila odgovoi, osin piolaznog zalisja u iilnu njegovog disanja, nole koja
nedoslaje u slijedu.
}esi li ludan` upilala je, sapcuci i islodolno podizuci glas.
Sad jesan, polako je odgovoiio Aziz. Slo je, nisi nogla spavali`
}ulainja nolilva..., odgovoiila je Llla i zaslala, kao da lo sve oljasnjava: njegovo sve
slalije zdiavlje, njezin sve veci sliah da ce ga izgulili i apsolulnu ludosl kakva je ljulav -
sve oluhvaceno u le dvije iijeci.
Aziz se sad uspiavio u kievelu, ne liepcuci. Na pianenaslon svjellu svjeliljke i
okiuzeno izlijeljenin lijelin plahlana, njegovo je zgodno lice izgledalo luzno llijedo, ali
na njenu je ujedno lilo neceg nocnog, cak lesnilnog.
}ulainja nolilva je poselna, pioninljao je. }esi li znala da se, od pel nolilvi koje li
svaki nuslinan lielao olavili svakoga dana, za julainju kaze da je najsvelija, ali
islodolno i najveca kusnja`
A zaslo`
Valjda zalo slo nas ludi iz snova, a lo ne volino. Radije lisno oslali spavali. Zalo u
julainjoj nolilvi posloji slih koji u diugina ne posloji. Kaze, Molilva je lolja od sna.
A|i jc za nas tcjc ncza oc|ji san, ponislila je Llla. Ka oisnc oarcn ncg|i zaspa|i zajcnc.
Ceznula je za niinin, neponucenin snon, ninalo nanje caiolnin od onoga uspavane
ljepolice, za slo godina apsolulnog nilvila koje ce ullazili ovu lol.
Ulizo je poziv na nolilvu zavisio, a njegovi odjeci ulihnuli u valovina koji jenjavaju.
Kad je i zadnja nola ulihnula, svijel je djelovao neolicno siguinin, ali nepodnosljivo
nijenin. Iiosla je godina dana olkad su zajedno. Codina dana ljulavi i svijesli. Vecinu log
vienena, Aziz se osjecao dovoljno dolio da naslavi pulovali s Lllon, ali u zadnja dva
ljedna zdiavlje nu se vidno pogoisalo.
Llla je pionaliala kako on ponovno lone u san, vediog, lako nilog lica. Misli su joj
ispunili sliahovi. Duloko je uzdahnula i izisla iz sole. Iiosla je kioz hodnike u kojina su
sva viala lila olojana u zelene nijanse i usla u odjele na kojina je vidjela lolesnike, slaie i
nlade, nuskaice i zene, neke koji su se opoiavljali, diuge koji su kopnili. Iokusala se ne
olaziiali na upilne poglede ljudi, ali njezina plava kosa i oci cinili su njezino nepiipadanje
ovon giadu uzaieno lijelin. Nigdje se ianije Llla nikad nije osjecala loliko ludon. Ali,
Llla nikad u zivolu nije las lila neka pulnica.
Nekoliko ninula kasnije, sjedila je uz fonlanu u nalenon, ugodnon lolnickon vilu.
Usied fonlane nalazio se kipic andela, a na dnu je svjellucalo nekoliko sielinih kovanica,
svaka s necijon lajnon zeljon. Iiekopala je dzepove ne li li pionasla kovanicu, ali uspjela
je pionaci sano nacickane poiuke i pola zilne plocice. Kad joj se pogled spuslio na vil,
ispied sele je ugledala nekoliko kanencica. Clalkih, cinih, sjajnih. Iodigla je jedan od njih,
zalvoiila oci i lacila ga u fonlanu, usnana ninljajuci zelju za koju je vec znala da se nece
olislinili. Kanencic je udaiio o zid fonlane i odlio se u slianu, upadajuci iavno u kiilo
kanenog andela.
Da je Aziz ovdje, ponislila je Llla, on li lo snaliao nekin znakon.
Kad se pola sala kasnije vialila u solu, u njoj je zalekla lijecnika i jednu nladu
lolnicaiku s naianon na glavi, i plahlu navucenu pieko Azizove glave.
Iieninuo je.
Aziz je pokopan u Konji, slijedeci slope svog ljulljenog Runija.
Llla se poliinula za sve, naslojeci isplaniiali svaku i najnanju pojedinosl, ali islodolno
vjeiujuci da ce joj og ponoci s onine slo ne lude nogla sana. Najpiije je dogovoiila
njeslo na kojen ce lili pokopan - ispod ogionnog slalla nagnolije na slaion
nuslinanskon giollju. Zalin je pionasla sufijske glazlenike koji su piislali sviiali ncq i
poslala poiuku Azizovin piijaleljina posvuda, pozivajuci ih na pogiel. Na njezino
odusevljenje, popiilican lioj njih nogao je doci, s njesla udaljenih kao slo su Cape Tovn,
Sl. Ieleisluig, Muishidalad i Sao Iaolo. Medu njina je lilo fologiafa popul njega, ali i
ucenjaka, novinaia, pisaca, plesaca, kipaia, poslovnih ljudi, zenljoiadnika, kucanica, i
Azizova usvojena djeca.
io je lo sidacan, iadoslan olied, kojen su nazocili ljudi svih vjeia. Iioslavili su
njegovu snil, kao slo su znali da li on volio. Djeca su se veselo igiala lez nadzoia. }edan
je neksicki pjesnik iazdijelio slalke kiiske kiuha nilvih sa sezanon, a jedan slaii Azizov
piijalelj iz Skolske po svina iasuo iuzine lalice, zasipajuci ih njina kao konfelina, od
kojih je svaka lila zivopisno svjedocanslvo da snil nije neslo cega se liela lojali. }edan od
lokalnih slanovnika, pogilljeni slaii nuslinan koji je pionaliao cilav laj piizoi sa siiokin
osnijehon i piodoinin pogledon, iekao je da je lo zacijelo lio najludi pogiel koji je
Konja ikad vidjela, osin Mevlaninog pogiela piije nnogo sloljeca.
Dva dana nakon pogiela, kad je najzad oslala sana, Llla je lulala giadon, pionaliala
olilelji koje su piolazile pokiaj nje, ligovce u njihovin iadnjana, i ulicne piodavace zeljne
piodali joj neslo, lilo slo. Ijudi su zuiili u ovu Aneiikanku s ocina nalecenin od placa
koja je hodala nedu njina. Ovdje je lila posvenasnja neznanka, posvenasnja neznanka
posvuda.
Kad se vialila u holel, piije nego slo se odjavila i kienula ka ziacnoj luci, Llla je skinula
jaknu i odjenula pahuljasli pulovei od angoie loje lieskve. Iievise plaha i kiolka loja za
zenu koja ne pokusava lili ni plaha ni kiolka, ponislila je. Zalin je nazvala }eannelle, koja
je lila jedina od njezino lioje djece koja ju je podizala u odluci da slijedi svoje sice. Oily i
Avi jos uvijek nisu iazgovaiali s najkon.
Mana! Kako si` upilala je }eannelle glason punin lopline.
Llla se nagnula u piazan piosloi i nasnijesila kao da joj kceika sloji sucelice. Zalin je
golovo necujnin glason iekla, Aziz je nilav.
Oh, nana, sliasno ni je zao.
Uslijedila je kialka lisina dok su olje iaznisljale o lone slo li iekle. }eannelle ju je
piekinula. Mana, hoces li se sad vialili kuci`
Llla je nagnula glavu iaznisljajuci. U pilanju svoje kceike cula je jos jedno
neizgovoieno pilanje. Hoce li se vialili u Noilhanplon svon supiugu i piekinuli
poslupak za iazvod liaka, koji se vec lio pielvoiio u laliiinl nedusolne kivnje i
opluzala` Slo sad kani ucinili` Nije inala novca i nije inala posao. Ali uvijek noze davali
piivalne salove engleskoga, iadili za neki casopis ili lko zna, jednog dana lili dolia
knjizevna uiednica.
Nakialko zalvoiivsi oci, Llla je sanoj seli s iadosnin uvjeienjen i sanopouzdanjen
piedskazala slo ce joj donijeli luduci dani. Nikad ianije nije lila ovako piepuslena sanoj
seli, a ipak, cudno, nije se osjecala usanljenon.
Nedoslajes ni, duso, iekla je. I nedoslaju ni lvoj lial i seslia. Hoces li ne doci
posjelili`
Naiavno da hocu, nana - hoceno - ali slo ces li sad ucinili` }esi li siguina da se ne
viacas`
Iden u Ansleidan, iekla je Llla. Ondje inaju nevjeiojalno zgodne slancice, s
pogledon na kanale. Mogu unajnili jedan od njih. Moial cu poiadili na vjeslini voznje
licikla. Ne znan... Necu nisla planiiali, duso. Iokusal cu zivjeli dan po dan. Vidjel cu slo
ni kaze sice. To je jedno od piavila, nije li`
Kakvih piavila, nana` O cenu lo govoiis`
Llla je piisla piozoiu i pogledala nelo, koje je u svin snjeiovina lilo zadivljujuce
nodioljulicaslo. Kovillalo se vlaslilon nevidljivon lizinon, iaslakalo u nislavilo i u
njenu nailazilo na lesonacne nogucnosli, kao deivis koji se okiece.
To je piavilo lioj celidesel, polako je odgovoiila. Zitc| ocz |juoati ocz tazncs|i jc. Nc
pi|aj sc |a|tu oi trs|u |juoati |rcoac |razi|i, unctnu i|i na|crija|nu, oczans|u i|i stjc|ctnu,
is|ccnjac|u i|i zapanjac|u... Pcjc|c tcc sanc c ca|nin pcjc|a. |juoat ncna czna|a, ncna
crcnica. Ona jc |c s|c jcs|, cis|a i jcncs|atna.
|juoat jc tca zitc|a. A cnaj ||c |juoi usa jc ta|rc!
Stcnir sc c|rccc rugacijc |a ta|ra tc|i tcu.
Zahva!c
Dcs| na luiskone znaci piijalelj. Vecu zahvalnosl no slo nogu iziazili dugujen
piijaleljina posvuda - u Islanlulu, Ansleidanu, eilinu i Iondonu. Mnogi su ljudi
nadahnuli ovaj ionan svojin piicana i sulnjana. Duloko san zahvalna Maily Rusoff,
nojoj knjizevnoj agenlici, koja je vjeiovala u nene od pivoga dana i uvijek ne nogla
piozieli onin svojin liecin okon. Hvala i diagon Michaelu Radulescuu na liajnoj
podisci i vjeii, i zalo slo je jednoslavno ondje kad ni je polielna ponoc. Zahvalna san i
svon uiedniku, Iaulu Slovaku, na viijednon dopiinosu i unulainjoj nudiosli, kao i na
piijeko polielnin savjelina dok je iukopis pulovao iznedu Islanlula i Nev Yoika.
Ioselnu zahvalnosl dugujen sufijina po cilavon svijelu, onina koje san upoznala u
pioslosli i onina koje lek lielan upoznali, koji nozda nose diukcija inena i pulovnice, ali
uvijek onu islu zapanjujucu sposolnosl da vide slvaii iz dva gledisla, vlasliloga i onoga
diuge osole. Hvala van, diagi Zeynepe, Lniie, Hande i eyza, na vienenu, slipljenju,
dolioholnosli i diagocjenon dopiinosu. Od sica hvala Meicanu Dedeu na velikodusnosli
i jedinslvenon piijaleljslvu.
I na kiaju, Lyupu i nojoj djeci, hvala van slo neni, nonadskoj dusi, pokazujele da je
noguce skiasili se na jednone njeslu, a ipak lili slolodan. Ova van knjiga duguje vise
no slo nogu izieci.
PnjmnvnIk
baqa: liajnosl koja dolazi nakon ponislenja, vise slanje zivola s ogon
baraqa: llagoslov
dcrvIs: nelko lko je na sufijskon pulu
fana: ponislenje sele dok je covjek ljelesno ziv
fakIh: vjeiski piavnik/uceni covjek
fakIr: sufi koji piakliciia duhovno siionaslvo
gazc!: visla pjesnislva uolicajena u indo-peizijsko-aiapskoj civilizaciji
hadIs: iijeci i djela pioioka Muhaneda
hafIz: osola koja je naucila Kui'an napanel
hamam: luiska kupelj
Insan-I KamI!: saviseno ljudsko lice piena sufiznu, lo slanje je lespolno i sloga doslizno
i nuskaicina i zenana
Insa!!ah: ako og da
kIsmct: sieca, sudlina
kudm I rcbab: glazlala, kudun - lulanj, ielal - gusle
!nkum: luiska poslaslica
mcdrcsa: skola u kojoj ucenici sljecu znanja iz liojnih podiucja
mcktcb: vjeiska osnovna skola
maqamat: faze iazvoja, duhovne poslaje
nafs: lazni ego
ncy: sviiala od liske koju uglavnon sviiaju Mevlevi deivisi
kIb!a: snjei u kojen se nuslinani okiecu u svakodnevnin nolilvana
sa!varc: siioke hlace
scma: duhovni ples vilecih deivisa
scmazcnbasa: najsloi plesa
Sa!I, HancfI, Hanba!I I Ma!IkI: celiii skole zakona sunilskog islana
scrIjat: 1. Niz islanskih zakona i odiedli, 2. Siedisnja sliuja, glavna nadleznosl
tcfsIr: lunacenje ili konenlai, olicno za Kui'an
Tahafut a!-Tahafut: Ncsutis|cs| ncsutis|cs|i, djelo Iln Rusda (Aveioes), u kojenu auloi
liani aiislolelovsku filozofiju u islanskoj nisli
tarIqa: sufijski duhovni pul, ili nacin, nislicni pul
tcspIh: liojanica
zIkr: sjecanje na oga, zazivanje i velicanje ozijeg inena
IzvnrI
Iisuci ovaj ionan, od velike su ni koiisli lila djela o Mesneviji auloia R.A. Nicholsona
i Au|coicgrafija Scnsa iz Taoriza Williana Chillicka. Zahvalna san djelina Williana
Chillicka, Colenana aiksa, Idiisa Shaha, Kaliia Helninskog, Canille Helninski, Refika
Algana, Iianklina D. Ievisa i Annenaiie Schinnel.
Runijeve pjesne su iz sljedecih izvoia:
Willian Chillick, Tnc Sufi Pa|n cf |ctc, Slale Univeisily of Nev Yoik, Allany, 1983.
Colenan aiks, A Ycar ui|n Runi, Haipei Collins, Nev Yoik, 2OO6. i Tnc |sscn|ia| Runi,
1995.
Kalii Helninski, Tnc Runi Cc||cc|icn, Shanlhala Iullicalions, oslon, 2OO5.
Ijesne Onaia Hajjana u piijevodu Richaida Ie Calliennea, na slianici
hllp://en.vikipedia.oig/viki/Rulaiyal_of_Onai_Khayyan
Od dva koiislena piijevoda en-Nise, pivi je M. H. Shakiia (Kur'an, pieveo M.H. Shakii,
1993.), a diugi Ahneda Alija (Kur'an, sutrcncni prijctc, Iiincelon Univeisily Iiess,
Iiincelon, 2OO1.)