1

2
3
David Mitchell
Livada
Crnog
Labuda
Black Swan Green 2006.
4
Sijeanjska sjeanja
Da nisi nogom kroio u moju radnu sobu. Tati je to sveto pravilo. No telefon je
odzvonio dvadeset pet puta. Normalni ljudi odustanu poslije deset-jedanaest zvonova, ako im
ba nije pitanje ivota i smrti. Zar ne? Tata ima telefonsku sekretaricu s velikim rolama vrpce
kao James Garner u seriji Rockfordovi dosjei. Samo je u posljednje vrijeme ne ukljuuje.
Telefon dozvoni do trideset. Julia ga na svom adaptiranom tavanu ne uje jer Human league
na sav glas tutnje "Dont You Want Me?" etrdeset zvonova. Mama ne uje jer se perilica
vrti na mahnitoj centrifugi plus jer usisava dnevnu sobu. Pedeset zvonova. To jednostavno
nije normalno. to ako je tatu na autocesti M5 samljeo teretnjak, a policija ima samo taj broj
iz radne sobe jer su mu svi ostali dokumenti izgorjeli? Jo emo propustiti posljednju priliku
da se oprostimo od pougljenjeloga oca na samrti u bolnikoj postelji.
Tako da sam uao, to me pak podsjetilo kako je Modrobradome nevjesta ula u tajnu
odaju makar je dobila zabranu. (Modrobradi je, istinabog, samo to i ekao.) Tatina radna soba
mirie na lunte, na novanice, ali i na kovanice. Rebrenice su sputene pa ti se im daje veer,
a ne deset ujutro. Na zidu mu visi ozbiljan sat, ba iste marke kao ozbiljni satovi na kolskim
zidovima. Tu je i fotografija na kojoj se tata rukuje s Craigom Saitom kad su ga promaknuli u
regionalnog direktora prodaje u Grenlandu (mislim na lanac samoposluivanja Grenland, ne
na Grenland kao zemlju). Na elinom pisaem stolu stoji tatino raunalo marke IBM. IBM-
ovci stoje puste tisue funta. Telefon u radnoj sobi crvene je boje kao vrua linija za
aktivaciju nuklearnog arsenala i nema okretni brojanik kao na obinom telefonu, nego na
njemu pritie tipke.
Sve u svemu, duboko sam udahnuo, digao slualicu i izrecitirao na broj. Bar njega
mogu izgovoriti bez zapinjanja. Najee.
No na drugom kraju ice nitko se nije javljao.
"Halo?" ja u. "Halo?"
Netko je disao kao da se porezao na papir.
"ujete li me? Ja vas ne ujem."
Prepoznao sam jedva ujnu glazbu iz Ulice Sezama.
"Ako me ujete", sjetio sam se da su tu foru imali u nekom djejem filmu, "jedanput
kucnite po slualici."
Nita od kucanja, samo se i dalje ula Ulica Sezama.
"Moda ste dobili pogrean broj", zamiljeno u ja.
Tu zaplae neka beba, a meni treskom poklope slualicu.
Kad ovjek slua, uje ga da slua.
Taj sam zvuk uo, to znai da je i dotini uo mene.
"Kad je bal, nek je bal." To nas je prije mali milijun godina nauila uiteljica
Throckmorton. Kad sam ve vie-manje opravdano uao u zabranjenu odaju, kroz tatine
superotre rebrenice virnem preko Grude, mimo stabla-tvrave i dalje preko polja do
Malvernskoga gorja. Blijedo jutro, ledeno nebo, mrazne kape na brdima ali snijeg se nigdje ne
prima, kao za peh. Tatin stolac koji se vrti pljunuti je laserski top u Millennium Falconu.
Reetam po nebu punom ruskih MiG-ova koji samo naviru preko Malverna. Uskoro deseci
tisua ljudi odavde do Cardiffa mogu samo meni zahvaliti to su ostali ivi. Grudu su
naikali izmesareni avionski trupovi i garava krila Kad se sovjetski avijatiari skupa sa
sjedalima katapultiraju iz zrakoplova, ja ih smie m strelicama za uspavljivanje. Pokupit e ih
nai marinci. Odbio bih sva mogua odlija. "Hvala, ali nema potrebe", rekao bih Margaret
Thatcher i Ronaldu Reaganu kad nam osvanu na vratima i mama ih pozove u kuu. "Meni to
Ide u rok slube. "
Tata je na pisai stol privrstio neko fenomenalno iljilo za olovke. Tako otro ilji da
moe olovkom pancirku probiti. Olovke tipa H daju najotrije iljke, njih tata najvie voli.
Meni su drae 2B.
5
Oglasi se zvono na vratima. Popravim rebrenice kao da ih nitko nije dirao, provjerim da
sluajno nisam ostavio kakve druge tragove upada, mugnem van i sjurim se u prizemlje da
vidim tko je. Posljednjih est stuba svladam jednim vratolomnim skokom.
Moron, poslovino nacereno-pritav. Istinabog, paperje mu je sve gue. "Nee nikad
pogoditi! "
"to?"
"Zna jezero u umi? "
"to s njim? "
"Nita", Moron se ozre da nas netko sluajno ne uje, "osim to je led ledeni! Ve je
pola kvadre iz sela dolje. Jel nije super fora?"
"Jasone! Iz kuhinje se pojavi mama. Puta hladnou u kuu! Ili reci Deanu da ue -
zdravo, Deane - ili zatvori vrata."
"Hm... idem samo malo van, mama."
"Hm... kamo?"
"Samo na zdravi svjei zrak.
To mi je bila strateka pogreka. "to izvodi?"
Htjedoh rei "nita", ali Vjea mi za inat nije dao.
"Zato bih ita izvodio?" Izbjegavao sam njezin proscrijelni pogled dok sam oblaio
mornarski ubretarac.
"to ti fali novoj crnoj vjetrovci, molim te lijepo?"
I dalje nisam mogao izgovoriti "nita". (Crno u biti znai da se fura na temera. Ne
moe oekivati da e odrasli to razumjeti.) "ubretarac mi je malo topliji, samo zato. Vani je
ljiva."
Ruak je tono u jedan." Mama opet prione na mijenjanje vreice u usisavau. "Tata
e doi jesti doma. Uzmi vunenu kapu da ti se ne smrzne glava."
Vunene su kape pederske, ali mogu je poslije strpati u dep.
"Pa, dovidenja, gospoo Taylor", Moron e.
"Dovienja, Deane", mama e.
Mami Moron nikad nije bio drag.
Moron je moje visine i okej je, ali Isusa ti, kako bazdi na zaprku. Moron nosi trapezice
iz duana s rabljenom robom i stanuje u Travarovim ledinama, u ciglenoj kuici koja takoer
bazdi na zaprku. Pravo mu je ime Dean Moran (to se rimuje sa "skoren"), ali na ga je
profesor Carver iz tjelesnoga prvi tjedan prozvao "Moron" i to mu je ostalo. Ja ga zovem
Dean kad smo nas dvojica sami, ali imena nisu nevina stvar. Najvee face zovemo po imenu,
tako da je Nick Yew redovito samo "Nick". Manje face tipa Gilbert Swinyard imaju pristojne
nadimke kao "Yardy". Slijedi kvadra poput mene koja se meusobno oslovljava
prezimenima. Jo je nie na ljestvici kvadra s kojom se u nadimcima sprdaju, kao Moran
Moron ili Nicholas Briar kojeg zovu Nikakav Frajer. Sve ti je stroga hijerarhija kad si deko,
kao u vojsci. Ako Gilberta Swinyarda jednostavno zovnem "Swinyard", razbit e mi njuku.
A ako Morona pred ljudima zovem "Dean", ruim vlastiti ugled. Znai, mora paziti.
Cure na to toliko ne briju, ak ne rauna Dawn Madden - ona je trebala biti muko,
samo im je eksperiment propao. Cure se i ne kefaju kao deki. (Makar moram rei da su,
taman prije boinih blagdana, Dawn Madden i Andrea Bozard udrile jedna drugoj dijeliti
kuje i drolje dok smo ekali bus poslije kole. Pale su ake u sise i upanje i udesa.) Koji put
poelim da sam se rodio kao cura. One su uglavnom neusporedivo civiliziranije. Ali da to
ikad otvoreno priznam, na kolski bi mi ormari navrljali MAROLJUB. To je dobio Floyd
Chaceley kad je priznao da voli Johanna Sebastiana Bacha. Istinabog, da znaju da sam ja Eliot
Bolivar koji objavljuje pjesme u upnom listu Livade Crnog Labuda, priklali bi ine tupirn
alatom za tehniki iza teniskih igralita, a na grob bi mi nasprejali znak Sex Pistolsa.
Uglavnom, dok smo hodali prema jezeru, Moron mi je rekao za elektropistu s autiima
koju je dobio za Boi. Na tefanje joj je pregorio transformator, tako da mu je mogla ubiti
cijelu obitelj. "Je, mo mislit", velim ja. Ali Moron se kleo bakinim grobom. Pa sam mu rekao
6
da prijavi stvar u emisiju ivot pie drame na BBC-ju jer mu voditeljica moe srediti da
proizvoa plati odtetu. Moronu se inilo da to moda nee ii jer mu je tata igraku kupio
od nekog Bramca na trnici u Tewkesburyju na Badnjak. Nisam se usudio pitati to je
"Bramac", da ne ispadne da je neto tipa "topli brat" ili "buzorant", to e rei homi. "Aha",
velim ja. "Kuim." Moron me pitao to sam ja dobio za Boi. Zapravo sam dobio poklon-
bon za knjige u visini od 13 i pol funti i plakat Meuzemlja, ali knjige su za pedere pa sam se
raspriao o Igri ivota koju sam dobio od tetka Briana i tete Alice. To ti je drutvena igra u
kojoj za pobjedu tvoj auti mora prvi stii do kraja ivotnog puta, a pritom mora imati vie
love od ostalih igraa. Preli smo krianje kod Crnog labuda i uli u umu. Da sam bar
namazao usne groanom mau, ispucaju mi kad je ovako hladno.
Uskoro smo kroz drvee uli kako kvadra vie i vriti. "Tko zadnji do jezera, papak!"
drekne Moron i otprai dok se ja nisam ni snaao. U roku keks spotakne se preko smrznute
kolne brazde, odleti i padne na dupe. Tipino za Morana. "Moda sam dobio potres mozga",
ree.
"Potres mozga dobije kad udari glavom. Ako ti mozak nije u dupetu." Kako dobra
fora. teta to je nitko bitan nije uo.
Jezero u umi je perfa. U ledu su ostali sitni mjehurii zraka kao u mentol-bombonima.
Neal Brose ima prave olimpijske sklizaljke i iznajmljuje ih za pet penija krug, iako ih Pere
Redmarley fura besplatno da drugi klinci vide kako juri ledom pa da se i oni odvae. Ve je i
stajanje na ledu frka. Poteno sam se napadao dok nisani skopao kako mogu sklizati u
tenisicama. Ross Wilcox pojavio se sa svojim bratiem Garyjem Drakeom i s Dawn Madden.
Sve troje dobro skliu. Sad su i Drake i WiIcox vii od mene. (Odrezali su prste s rukavica da
se die oiljcima koje su zaradili kad su dobili packe na kartanju magarca. Mene bi mama
zatukla.) Kenja je sjedio na grbolikom otoku nasred jezera gdje inae ive patke i vikao
Palainka! Palainka! svaki put kad netko poljubi led. Kenja je aknut jer se prerano rodio pa
mu nitko nikad ne odvali ljagu. Bar ne jaku. Grant Burch ravno je na led izvezao banana-
sicer svoga posilnoga Philipa Pheipsa. Nekoliko je sekunda drao ravnoteu, ali kad se digao
na stranji kota, bicikl odleti uvis. Kad se prizemljio, izgledao je kao da je bio na
krvnikome muenju kod Urija Gellera. Phelps se kiselo naceri. Sigurno se bojao to e rei
tati. Onda Pete Redmarley i Grant Burch ustanove daje zamrznuto jezero savreno za igru
lopova i pandura. Nick Yew veli: "Moe, ja sam za", tako da je pala odluka. Mrzim igrati
lopova i pandura. Pao mi je totalni kamen sa srca kad ih je, nakon to je Lee Biggs u igri
izgubio tri zuba, uiteljica Throckmorton u naem osnovnjaku zabranila. Ali da sad netko
kae da ne voli lopova i pandura, ispao bi totalna tetkica. Osobito ako je iz Vodomarovoga
dola kao ja.
Mi deki, nas dvadeset-dvadeset pet, plus Dawn Madden, stajali smo na hrpi i ekali da
nas izaberu kao da smo roblje na trnici. Grant Burch i Nick Yew zajedno su bili kapetani
jedne ekipe. Pete Redmarley i Gilbert Swinyard bili su kapetani druge. Pete Redmarley
izabrao je i Rossa Wilcoxa i Garyja Drakea prije mene, ali mene je Grant Burch izabrao u
estom krugu, to nije sramotno kasno. Zadnji su ostali Moron i Kenja. Grant Burch i Pete
Redmarley alili su se: "Ne, slobodno si uzmite obojicu, mi elimo pobijediti!" pa su se
Moron i Kenja morali smijati kao da je fora i njima smijena. Moda je Kenji i bila. (Moronu
nije. Dok nitko nije gledao, sloio je facu kao onaj put kad smo mu svi rekli da se igramo
skrivaa i poslali ga da se sakrije. Trebalo mu je sat vremena dok nije skuio da ga nitko ne
trai.) Nick Yew dobio je na pismo-glava, tako da je prvo naa ekipa bila lopovska, dok je
ekipa Petea Redmarleyja bila Pandurska. Bezveznoj su kvadri pobrali kapute i naslagali ih na
suprotne krajeve jezera kao vrata za pik-spas. S leda su maknuli sve kikie i cure, osim Dawn
Madden. Redmarleyjevi se panduri okupe na sredini, a mi lopovi odskliemo do startnih
vrata. Sad mi ve srce bubnja. Panduri i lopovi stanu u niski start. Kapetani povedu pjesmu.
"Panduri, jedan, dva, tri!"
Vritali smo kao kamikaze kad smo krenuli u juri. Poskliznem se i padnem (namjerno-
sluajno) taman prije nego to se prvi val lopova obije o pandure. Sad e veina najopasnijih
7
pandura imati pune ruke posla u tunjavi s prvim redovima naih lopova. (Pandur mora
lopovu phklijetiti ramena na led da stigne izviknuti: "Panduri, jedan, dva, tri".) Uz malo
sree, ovom u si strategijom osloboditi nekoliko istina da se provuem i dokopam naeg
pika. Plan je u poetku dobro funkcionirao. Braa Tookey i Gary Drake kolektivno nasrnu na
Nicka Yewa. Mene netko u zraku raspali nogom u cjevanicu, ali uspijem se provui da se ne
raspljeskam. Sad me pak napikira Ross Wilcox. Pokuam se promigoljiti mimo njega, ali
Wilcox me vrsto uhvati za zapee i pokua me oboriti. No umjesto da se pokuam oteti, ja
njega jo vre uhvatim za zapee i zbacim ga ravno na Anta Littlea i Darrena Croomea. I
ajd sad reci da to nije guba do zuba?! U igrama i sportu nije vano sudjelovati, ma nije vano
ni pobijediti. Vano je poniziti vlastite neprijatelje. Lee Biggs uvali mi neku ugavu
ragbijaku fintu, ali njega otresem bez po frke. Taj previe trtari za preostale zube da bi bio
pristojan pandur Na lopovski sam pik stigao etvrti. Grant Burch dovikne: "Svaka ast, Jacey-
majstore! Nick Yew oteo se Tookeyjima i Garyju Drakeu, tako da se i on domogao pika.
Zarobili su otprilike treinu lopova i obrlatili ih u pandure za sljedeu rundu. To ti je meni
odvratno kod lopova i pandura. Silom prilika ispadne izdajica.
Uglavnom, svi otpjevamo "Panduri, jedan, dva. TRI" i krenemo u juri kao proli put,
ali ovaj put za mene nema nade. I Ross Wilcox i Gary Drake i Dawn Madden odmah kreu na
mene. Trgam se da izmaknem kreevu, ali uzalud mi trud. Ni pola jezera nisam preao, ve su
me epali. Roy Wilcox oplete mi po nogama, Gary Drake me srui, a Dawn Madden sjedne
mi na prsa i koljenima mi prikuca ramena. Samo sam leao i pustio da me obrate u pandura. U
dui u zauvijek ostati lopov. Gary Drake opali mi konjsku paralizu, moda nije bilo
namjerno, moda jest. Dawn Madden ima okrutne oi kao kineska carica i koji put mi bude
dosta da je samo vidim u koli pa da cijeli dan na nju mislim. Ross Wilcox skoi uvis i zvizne
akom po zraku kao da je zabio gol na Old Traffordu. Sroljina. "Da, da, Wilcox", ja u, tri
na jednoga, bravo. Wilcox mi pokae rogove i odsklie u novu bitku. Grant Burch i Nick
Yew zabiju se u zbijenu pandursku enklavu meljui sve pred sobom tako da ih se pola
razletjelo.
Nato Gilben Swinyard iz svega grla zaurla: "HRPAAA NEK SE TRPAAA!" To je svim
lopovima i svim pandurima na jezeru znak da se bace na migoljavu i stenjavu piramidu
klinadije, koja raste li ga raste. Vie-manje zaboravljaju utakmicu kao utakmicu. Ja ostanem
po strani, pretvaram se da malo epam od konjske paralize. Zatim iz ume zaujemo zavijanje
motorne pile: iba stazom ravno na nas.
Motorna pila nije motorna pila. Nego Tom Yew na svom grimiznom Suzukijevom
kroseru od 150 kubika. Straga mu se bez kacige krpao Pluton Noak. Nastavak lopova i
pandura otpada jer je Tom Yew u Livadi Crnog Labuda mali bog. Tom Yew slui u
Kraljevskoj ratnoj mornarici na fregati koja se zove HMS Coventry. Tom Yew ima sve
albume koje su Zeppelini ikad snimili i povrh toga zna odsvirali gitarski intro iz Stairway to
Heaven. Tom Yew najozbiljnije se rukovao s vratarom engleske reprezentacije Peterom
Shiltonom. Pluton Noak nije takva faca. Od kole je odustao lani, nije poloio ni malu
maturu. Sad radi u varkari u Upton upon Severnu. (uka se da Pluton Noak pui travu, ali to
oito nije trava one vrste koja ti tako rastoi mozak da skae s krovova i nabija se na
ograde.) Tom Yew parkira Suzuki kraj klupe na uini jezera i postrance sjedne na nj. Pluton
Noak odalami ga po leima da mu zahvali i ode se javiti Coliette Bozard s kojom, prema
tvrdnjama Moronove sestre Kelly, spolno opi. Starija kvadra sjedne na klupu njemu preko
puta, kao Isusovi uenici, i tu procirkuliraju cigarete. (Po novome, Ross Wilcox i Gary Drake
pue. Da stvar bude gora, Ross Wilcox pitao je Toma Yewa neto u vezi s priguivaem na
Suzukiju i ovaj mu je odgovorio kao da i Ross Wilcox ima osamnaest godina.) Grant Burch
svome posilnome Phelpsu naredi da mu trkom donese okoladicu Yorkie s kikirikijem i
limenku Top Decka iz Rhyddova duana i jo se za njim izdere: "Trkom, kad ti kaem!" da
ispadne faca pred Tomom Yewom. Mi, kvadra srednja alost, posjedamo na mrzlo tlo oko
klupe. Meu starijom se kvadrom povede razgovor na temu to je bilo najbolje u boinome
i novo-godinjem programu na telki. Prvo je Tom Yew rekao da je gledao Veliki bijeg i svi su
se sloili da je u usporedbi s Velikim bijegom sve ostalo bilo sranje, osobito kad se sjeti
8
prizora u kojem nacisti uhvate Stevea McQueena na bodljikavoj ici, ali onda je Tom Yew
rekao kako mu se ini da je film malko predug i tu se svi sloe da film jest klasik, ali ubiboe
razvuen. (Ja ga nisam gledao jer su mama i tata gledali boino izdanje humoristine serije
Ronnie i Ronnie. Ali sad sam pomno sluao da se mogu pretvarati da sam gledao film kad
nam u ponedjeljak opet pone kola.)
Onda se razgovor, znaj ga zato, prebaci na temu najgore mogue smrti.
"Ugriz zelene mambe", umovao je Gilben Swinyard. "To ti je najubojitija zmija na
svijetu. Rasprsnu ti se svi organi pa ti pialina ode u krv. Muke Isusove."
"Je, muke Isusove", frkne Grant Burch, "ali tu si relativno brzo mrtav. Gore je sranje
kad ti naivo gule kou ko arapu. To radi indijansko pleme Apai. Pravi te majstori mogu
cijelu no cmariti."
Pete Redmarley veli da je uo za neku vijetkongovsku tehniku smaknua. "Skinu te i
veu pa ti zacementiraju upak krem-sirom. Onda te zatvore u sanduk u koji ide cijev. Onda
kroz cijev puste takore koji krepavaju od gladi. takori smau sir i samo nastave grickati
dalje, tebe."
Svi pogledaju Toma Yewa da vide to e rei. "Zna mi se dogoditi da sanjam tu jednu
te istu stvar." Povue dim, trajao mu je sto godina. "Meu posljednjim sam preivjelima
nakon nuklearnog rata. Hodamo autocestom. Nema automobila, svugdje samo korov Svaki
put kad se osvrnem, sve nas je manje. Radijacija tamani jednoga po jednoga, znate." Pogleda
brata Nicka pa upre pogled preko zamrznutog jezera. "Nije meni frka to u umrijeti. Nego
to u ostati posljednji."
Neko su vrijeme svi uglavnom utjeli.
Ross Wilcox okrene se oko svoje osi prema nama. Povue dim od sto godina, pozer
jedan. "Da nije bilo Winstona Churchilla, vi biste sad svi skupa govorili njemaki."
Moe misliti, kao da bi Ross WiIcox izbjegao zarobljenitvo pa bi sad vodio eliju
pokreta otpora. Umirao sam od elje da toj guzici objasnim kako Amerika u biti nikad ne bi
ula u rat da Japanci nisu bombardirali Pearl Harbor, Veliku Britaniju bi izgladnjivali dok se
ne preda, a Winstona Churchilla bi pogubili kao ratnog zloinca. No znao sam da ne mogu.
Pria se rojila rijeima-zapinjalicama, a ove je godine u sijenju Vjea prokleto nemilosrdan.
Tako da kaem da u puknuti ako ne pustim vodu, ustanem i krenem stazom prema selu. Gary
Drake vikne: "Ej, Taylore! Nemoj previe tresti stojka, da se ne zaigra!" Na to se Neal Brose
i Ross Wilcox grohotom nasmiju. Pokaem im rogove preko ramena. Sad im je to sa stojkom
glavna fora. Ne usudim se nikoga pitati to znai.
Kad se rijei ljudi, meu drveem uvijek lakne. Moda Gary Drake i Ross Wilcox sad
pljuju po meni, ali dok glasovi kopne, gubim svaku elju da se vratim. derem se to nisam
srezao Rossa Wilcoxa po pitanju njemakoga, ali umro bih da sam ondje poeo zapinjati.
Mrazni se pokrov na trnovitim granama topi i krupne kapi kap-kap-kapaju. To me utjei, bar
malo. U malim jarcima kamo sunce ne dopire jo ima zrnatoga snijega, ali nedovoljno za
grudu. (Neron je uzvanike ubijao tako da ih je tjerao da jedu staklo, tosa radi.) Vidio sam
crvendaa, djetlia, svraku, kosa i mislim da sam u daljini uo slavuja, iako nisam sto posto
siguran da njih u sijenju ima. A onda, na mjestu gdje se puteljak koji vodi od umske kue
spaja s glavnom stazom prema jezeru, ujem kako topotom dolazi neki djeak i hvata zrak.
Stisnem se izmeu dva srasla bora da me ne vidi. Mimo mene projuri Pheips, u ruci grevito
dri Yorkie s kikirikijem i limenku Tizera. (Valjda je Rhydd rasprodao Top Deck.) Iza borova
uz obronak penje se neto to bi moglo biti staza. Znam sve staze u ovom dijelu ume, mislim
si ja. Ali ova mi je nepoznata. Pete Redmarley i Grant Burch opet e pokrenuti lopove i
pandure kad Tom Yew ode. To mi nije neki razlog za povratak. Krenem stazom, tek toliko da
vidim kamo bi mogla voditi.
U umi je samo jedna kua pa je tako i zovemo, umska kua. Navodno ondje ivi neka
starica, ali ne znam kako se zove i nikad je nisam vidio. Kua ima etiri prozora i dimnjak,
ba kao na djejem cneu kue. Opasuje je ciglani zid moje visine, a nad njim raste divlje
9
grmlje. Kad bismo se u umi igrali rata, nismo ili blizu zgrade. Ne zato to je prate prie o
duhovima i tako to, nego jer taj dio ume jednostavno ne valja.
No jutros mi se ini da je kua tako upala u sebe i zatvorena da isto sumnjam kako
ondje jo itko ivi. A i mjehur mi puca, pa ti tu oprez popusti. Tako zapiam mrzli zid. Ba
sam dovrio parnouti autogram kadli se zahrala dvorina vrata kriputavo otvore i na njima
osvane neka rospija iz crno-bijelog filma. Samo stoji i zuri u mene.
Piaka mi presui.
"Joj! Oprostite!" Zatvaram lic u oekivanju ribanja na pasja kola. Da nama neki klinac
zapia ogradu, mama bi ga ivog oderala, nakon ega bi truplo ubacila u kantu za konipost.
Makar dotini bio ja. "Nisam znao da ovdje itko... stanuje."
Rospija me i dalje gledala.
Piaka mi pokapa gae.
"U ovoj smo se kui brat i ja rodili", naposljetku progovori. Vrat joj se guterski
otromboljio. "Ne kanimo se seliti."
"Ah..." Jo se pribojavam da e se okomiti na mene. "Fino."
"Ba ste buni, vi mlaarija!"
"ao mi je."
"Trebali ste paziti, sad ste mi probudili brata."
Usta mi se slijepe. "Nisam samo ja dizao buku. asna rije."
"Ima dana", rospija uope ne trepe, "kad moj brat oboava mlaariju. Ali kad je ovako,
ajme meni, bude bijesan kao ris."
"Rekoh, ao mi je."
"Bit e ti itekako ao", zgaeno e, "ako dopadne aka mome bratu."
Tihi su zvukovi preglasni, a glasni se ne uju.
"Je li on... uf, tu negdje? Sad ovaj as? Mislim, va brat?"
"Sobu mu nitko nije dirao."
"Je li bolestan?"
Pretvarala se da me ne uje.
"Sad moram doma."
"Bit e ti itekako ao", pljuckavo vakne da se ne zaslini, na onu staraku foru, "kad
popuca led."
"Led? Na jezeru? vrst je da vri ne moe biti."
"To svaki put kaete. To je i Ralph Bredon rekao."
"Tko je sad on?"
"Ralph Bredon. Mesarov mali."
Tu neto debelo nije u redu. "Sad moram doma."
U Vodomarovu dolu broj 9 u Livadi Crnog Labuda u Worcestershireu za ruak su na
jelovniku Findusove hrskave palainke sa unkom i sirom, rebrasto rezani krumpirii iz
zamrzivaa i prokulice. Prokulice imaju okus po svjeoj bljuvotini, ali mama veli da moram
bez natezanja pojesti pet komada, inae nita od instant-pudinga Angel Delight s okusom
karamele za desert. Mama kae da ne doputa ispade "adolescentskog nezadovoljstva" za
stolom. Prije Boia pitao sam je kakve veze odbojnost prema okusu prokulica ima s
"adolescentskim nezadovoljstvom". Tu mi je mama zaprijetila da ne glumim kolarca koji je
popio svu pamet svijeta. Umjesto da zaveem, primijetio sam da nju tata nikad ne tjera da
jede dinju (dinju ona mrzi), a mama pak tatu nikad ne tjera da jede enjak (njega on mrzi.)
Na to je poizila i otpirila me u moju sobu. Kad se tata vratio kui, oitao mi je bukvicu o
drskosti.
Taj sam tjedan ostao i bez deparca.
Uglavnom, danas sam za ruak izrezuckao prokulice na siune komadike i obilno ih
zalio keapom. "Tata?"
"Jasone?"
"to bude s ovjekovim tijelom ako se utopi?"
Julia zakoluta oima kao Isus na kriu.
10
"To ti ba i nije neka najsretnija tema za objed." Tata vakne obilan komad hrskave
palainke. "Zato pita?"
Najpametnije da ne spominjem zamrznutu baru. "Zna, u knjizi Arktika pustolovina
ima brau Hala i Rogera Hunta, njima je za petama zlikovac po imenu Kaggs, koji onda
padne u -"
Tata digne ruku da mi signalizira: Dosta! "Pa, ja mislim da gospodina Kaggsa pojedu
ribe. Oglodu ga do posljednje mrvice."
"Ima li na Arktiku piranja?"
"Nema toga to ti riba nee pojesti, samo dok se razmeka. Istinabog, da padne u
Temzu, tijelo bi mu brzo negdje isplivalo. Temza bogme uvijek pere ruke od svojih mrtvih."
Naveo sam ga na posve pogrean put. "A da propadne kroz led, recimo u jezero? to bi
tad s njim bilo? Bi li ostao kao... u dubokom smrzavanju?"
"Stvor valja bolesne prie za stolom, mama", mrca Julia.
Mama zavrne ubrus. "Lorenzo Hussingtree dobio je novi asortiman ploica, Michaele."
(Moj mi se izrod od sestre slavodobitno naceri.) "Michaele?"
"Da, Helena?"
"Moda bismo mogli svratiti Lorenzu Hussingtreeju u salon kad poemo u Worcester.
Ima nove ploice. Fenomenalne su."
"Lorenzo Hussingtree zacijelo ima i odgovarajue fenomenalne cijene?"
"Kad nam ve dolaze majstori, zato ne bismo poteno obavili stvar? Ve je sramota
kakva nam je kuhinja."
"Helena, zato -"
Julia koji put nanjui svau ak prije mame i tate. "Smijem li ustati od stola?"
"Duo", mama se doima iskreno povrijeenom, "imamo Angel Delight od karamele."
"Mljac, ali mogu li ja svoju porciju pojesti veeras? ekaju me Robert Peel i
prosvijetljeni vigovci. A od Stvora mi je ionako prisjelo."
Tebi je prisjelo jer si se prederala okoladnih ruica s Kate Alfrick", prijeem u
protunapad.
"A kamo su nestali jaffa-keksi. Stvore?"
"Julia", uzdahne mama, "zbilja bih te molila da Jasona tako ne zove. Ima samo jednog
brata."
Julia e: "I taj mi je previe", i ustane.
Tata se neeg sjeti. "Je li tko od vas dvoje bio u mojoj radnoj sobi?"
"Ja nisam, tata." Julia zastane pod dovratkom, nanjuila je krv. "Sigurno je moj iskreni,
mili i posluni mlai brat."
Kako je skuio?
"Pitam sasvim jednostavnu stvar." Tata ima konkretne dokaze. Jedina je odrasla osoba
za koju znam da klincima blefira na ravnatelj Nixon.
Olovka! Valjda sam ostavio olovku u iljilu kad je Dean Moran pozvonio. Prokleti
Moron. "Telefon ti je zvonio sto godina, valjda etiri-pet minuta, asna rije, pa -"
"A to je s pravilom da ne smijete u moju radnu sobu?" Tatu nije briga.
"Ali mislio sam da je moda hitno pa sam se javio i" - Vjea mi zatropa "netko" -
"uo sam da ima nekoga na liniji, ali "
Mislim", sada tatin dlan veli STOJ!, "da sam te neto pitao."
"Da, ali -"
"to sam te pitao?"
"A to je s pravilom da ne smijete u moju radnu sobu?"
"Tono." Tata zna biti krojaki odsjean. Rec rec rec rec.
"Pa zato ne odgovori na pitanje?"
Tu se Julia udno lecne. "Ba smijeno."
"Oito nikome nije do smijeha."
"Ne, tata: kad ste na tefanje ti i mama odveli Stvora u Worcester, zvonio ti je telefon u
radnoj sobi. asna rije, zvonio je sto godina. Tako da uope nisam mogla ponavljati gradivo.
Uvjeravala sam se da nije neka panika na Hitnoj ili neto u tom stilu, ali sad mi se ta stvar
11
samo inila sve vjerojatnijom i vjerojatnijom. Na kraju me skroz izludila. to sam mogla?
Javila sam se, ali tko je - da je, samo je utio. Tako da sam mu za svaki sluaj poklopila,
moda je bio neki perverznjak."
Tata je uutio, ali opasnost nije minula.
"Tono se to i meni dogodilo", odvaim se. "Samo to ja nisam odmah poklopio jer sam
mislio da me moda ne uje. Jesi li ti u pozadini ula neku bebu, Julia?"
"U redu, djeco, dosta je bilo te vae detektivtine. Ako neka mustra zbilja zove da
dodijava, ne elim da se javljate, ni jedno ni drugo, bez obzira na sve. Ako se stvar ponovi,
jednostavno iskopajte telefon. Jasno?"
Mama samo sjedi. Tu neto debelo nije u redu.
Tatino "JESTE LI ME ULI?" doleti kao cigla kroz prozor Julia i ja poskoimo.
"Jesmo, tata."
Mama, ja i tata bez rijei smo jeli Angel Delight od karamele. Nisam se usudio ni
pogledati roditelje. Ja ne mogu moliti da i mene puste od stola jer je Julia ve ispucala taj
tos. Sasvim je jasno zato sam ja u nemilosti, ali tko bi ga znao zato se mama i tata
meusobno dure. Nakon posljednje lice Angel Delighta, tata veli: "Krasno, Helena, hvala.
Jason i ja peremo posue, moe, jasene?"
Mama samo neto bez veze frkne i ode na kat.
Tata pere posue i bez veze pjevui. Ja poslaem prljavo posue na servimi prozor
izmeu kuhinje i blagovaonice pa odem brisati u kuhinju. Trebao sam jednostavno drati jezik
za zubima, no ini mi se da mogu bez problema vratiti dan u normalu, samo da kaem pravu
stvar. "Tata, ima li u sijenju" (na sljedeoj me rijei Vjea oboava muiti) "slavuja?
Uinilo mi se da sam jutros uo slavoija. U umi."
Tata je icom strugao lonac. "Odakle ja znam?"
Nisam se dao. Tata obino rado razgovara o prirodi i slinim stvarima.
"Ali za onu si pticu kod djeda u starakom domu rekao da je slavuj."
"Uh. ega se ti sve nee sjetiti." Tata se preko travnjaka iza kue upilji u sige na
sjenici. A onda ispusti zvuk kao da se prijavio na natjeaj za Najjadnijeg ovjeka na svijetu za
godinu 1982. "Samo pazi na te ae, Jasone, da ti jo koja ne ispadne." Prebaci na Radio 2 da
uje prognozu vremena pa pone karama tranirati Propise o cestovnom prometu iz 1981.
Tata je kupio dopunjene Propise o cestovnom prometu za 1982. im su izali. Veeras e
diljem Velike Britanije temperature pasti dobrano ispod nitice. U kotskoj i sjevernoj
Engleskoj vozai moraju paziti na poledicu, dok u sredinjim grofovijama treba raunati na
iroke pojaseve ledene magle.
U svojoj sam sobi igrao Igru ivota, ali nije fora kad sam glumi dva igraa. Juliji je
dola prijateljica Kate Alfrick da zajedno ponavljaju. Ali samo traaju tko od maturanata s
kim fura i putaju singlice Policea. Imam milijardu problema, samo izranjaju kao strvine u
poplavljenu gradu. Mama i tata za rukom. Kako se Vjea uvukao u cijelu abecedu. Ako
ovako nastavi, morat u nauiti govoriti na prste. Gary Drake i Ross Wilcox. Jest da mi nikad
nisu bili najbolji prijatelji, ali danas su se urotili protiv mene. I Neal Brose skupa s njima. I na
kraju krajeva, zabrinula me rospija u umi. Kako to?
Da bar se mogu provui kroz neku pukotinu pa da vie nemam veze sa svim tim.
Sljedei u tjedan navriti trinaest godina, ali meni se trinaest godina ini stoput gore od
dvanaest. Julia non-stop kuka o svojih osamnaest, ali iz moje je perspektive osamnaest godina
mila majka. Nitko ti ne gleda na sat kad mora na spavanje, ima dvaput vei deparac nego
ja, a Julia je osamnaesti rokas slavila u nonom klubu Tanya u Worcesteru s cijelim oporom
svoje kvadre. Tanya ima jedinu ksenonsku lasersku diskokuglu u cijeloj Europu. Zakon fora,
ha?
Tata se odveze prema poetku Vodomarova dola, sam.
Mama je valjda jo u svojoj sobi. U posljednje vrijeme ondje provodi sve vie vremena.
Da se oraspoloim, stavim djedovu Omegu na ruku. Na tefanje tata me pozvao u svoju
radnu sobu i rekao da ima neto veoma vano za mene, od djeda. Nije mi htio dati dok ne
12
budem dovoljno zreo da to znam uvati. Dar je bio runi sat. Omega Seamaster de Ville.
Djedo ga je kupio od pravoga ivoga Arapina u luci koja se zove Aden godine 1949. Aden je
na Arapskom poluotoku i neko je bio britanski. Djedo je sat nosio svaki svakcati dan do
kraja ivota, s njim je i umro. Zato je Omega samo jo vrednija, a ne jeziva. Povrina joj je
srebrna i iroka kao kovanica od 50 penija, ali tanka je kao eton. "Po tome prepozna
vrhunski sat", smrtno ozbiljno e tata, "mora biti tanak. A ne kao one plastine sarme kojima
si tinejderi danas kite zapea pa se epure."
Moje je skrovite za Omegu genijalna umotvorina, po sigurnosti je ije samo moja
limenka od Juhe u kocki pod labavom letvicom parketa. Skalpelom sam izdubio neuglednu
knjigu pod naslovom Drvodjelstvo za djeake. Drvodjelstvo za djeake stoji mi na polici
meu pravim knjigama. Julia esto njuka po mojoj sobi, ali to skrovite nije uspjela otkriti.
Skuio bih jer sam na stranji rub knjige namjestio kovanicu od pola penija. Osim toga, da ga
je Julia nala, sigurno bi pobrala moju genijalnu ideju. Provjerio sam ima li na njezinoj polici
lanih hrbata, i nema.
ujem neki nepoznati auto pred kuom. Du plonika mili nebeskomodri Volkswagen
Jetta, kao da voza trai neki kuni broj. Na kraju nae slijepe ulice vozaica se - ena je -
okrene u tri poteza, pritom joj se jedanput ugasi auto, pa se uputi prema poetku Vodomarova
dola. Trebao sam upamtiti registraciju, moda je spomenu u emisiji Halo, policija?
Djedo je umro posljednji od naih djedova i baka i njega se jedinoga sjeam. I to slabo.
Kredom mi je crtao ceste za autie na stazi u svom vrtu. Gledao sam Thunderbirdse u
njegovoj prizemnici u Grange-over-Sandsu i pio gazirani sok koji se zove Maslaak-iak.
Navijem Omegu koja je stala i namjestim je na tri i mrc. Neroeni Blizanac aptom me
huka: Idi na jezero.
Brijestov panj straari nad uskim grlom na umskoj stazi. Na panju sjedi Kenja. Kenji
je pravo ime Mervyn Hill, ali kad smo se jedanput presvlaili za tjelesni, svukao je hlae pa
smo vidjeli da nosi pelene. Tad je valjda imao nekih devet godina. Grant Burch priio mu je
Kenju i ve ga godinama nitko ne zove Mervyn. Lake e promijeniti oi u glavi nego
nadimak.
Uglavnom, Kenja u uleknuu lakta draga neto krzneno i antracitno sivo. "Ko nae,
njegovo, ko izgubi, nek mu krivo. "
"Dobro, Kenjo. Pa to to ima? "
Kenja ima ute zube. "Ne dam ti da vidi! "
"Daj, meni valjda moe pokazati.
Kenja promrsi: "KitKat".
"KitKat? okoiadicu? "
Kenja mi pokae glavu usnuia maeta. "Micu macu! "
"Opa. Maka. Gdje si je naao? "
"Kraj jezera. U ranu zoru, jo dok niko drugi nije doo. Sakrijo sam je dok smo igrali
lopova i pandura. Sakrijo sam je u kutiju."
"Zato je nikomu nisi pokazao? "
"Da mi je Burch i Swinyard i Redmarley i svi ti gadovi ne uzmu, zato! Ko nae,
njegovo, ko izgubi, nek mu krivo. Ja sam si je sakrijo, Pa sam sad doo po nju."
S Kenjom nikad ne zna. "Tiha je, ha? "
Kenja je samo miluje
"Smijem je primiti, Merv? "
"Nesmje zucnut nikom ivom", Kenja me sumnjiavo pogleda, "pa je smije dragat.
Al' skini te rukavice. Grube su."
Skinem golmanske rukavice i ispruim ruku da dodirnem macu.
Kenja mi baci macu u irokom luku. "Sad je tvoja! "
Ne stignem se snai pa je uhvatim.
"Tvoja! " Kenja u smijehu strugne natrag u selo. "Tvoja!"
Maca je bila hladna i kruta kao paket mesa iz hladnjaka. Tek mi sad sine da je uginula.
Ispustim je. Muklo udari.
13
"Ko nae", gubi se Kenjin glas, "njegovo!"
Uzmem dva tapa pa prebacim macu na nakupinu plahih snjenih pahulja.
Kako je mirna, kako je dostojanstvena. Valjda je uginula kad je sino pao mraz.
Po mrtvim stvarima vidi to i tebe jednog dana eka.
Slutio sam da na smrznutom jezeru nee biti nikoga i nije bilo ive due. Na TV-u je
Superman 2. Gledao sam ga u kinu Malvern prije neke tri godine za roendan Neala Brosea.
Nije mi bio lo, ali zbog njega se ne isplati rtvovati ekskluzivu na smrznutom jezeru. Clark
Kent odrekne se svih moi samo zato da moe spolno opiti s Lois Lane u ljokiastu krevetu.
Tko bi iv pristao na tako glupu orku? Ako moe letjeti? Preusmjeriti nuklearnu raketu u
svemir? Vratiti vrijeme tako da zavni planet unatrag? Spolno openje sigurno nije tako
genijalna stvar.
Sjednem na praznu klupu da pojedem kriku jamajkanskoga boinoga kruha pa se
otisnem na led. Sad dok me drugi klinci ne gledaju, nijedanput nisam pao. Fijukavo kruim
krug za krugom suprotno od smjera kazaljke na satu, kao uzvitlani kamen na uzici. Nadvito
mi drvee prua prste prema glavi. Galovrane gra...gra... graku, kao stari ljudi kad uu u
sobu i zaborave po to su doli.
Kao u transu.
Popodne je prolo i nebo se pretvaralo u svemir kad primijetim da je na jezeru jo jedan
klinac. Taj je djeak sklizao mojom brzinom i pratio moju putanju, ali neprestano se drao
suprotnog kraja jezera. Tako da kad sam ja bio na sjeveru, on je bio na jugu. Kad bih doao na
sjeverozapad, on je bio na jugoistoku i tako dalje, stalno meni prekoputa. Prvo pomislim da je
neki klinac iz sela i da samo zjaka. ak sam pomislio da je moda Nick Yew jer je nekako
zdepast. No na neku udnu foru, im bih se samo malo due zagledao ravno u nj, progutao bi
ga mrak. Prvih nekoliko puta pomislim da je otiao kui, ali nakon sljedeeg bi se jezerskog
polukruga vratio. Da ga jedva vidim krajikom oka. Jedanput odskliem preko jezera da ga
presretnem, no nestao je prije nego to sam stigao do otoka u sredini. Nastavim kruiti barom
i on se vrati.
Idi kui, nagovarala me ivana Gnjida u meni. to ako je duh?
Moj Neroeni Blizanac ne moe smisliti Gnjidu. Pa to ako i jest duh?
"Nick?" zazvao sam. Glas mi odjekne kao u zatvorenom prostoru. "Nick Yew?"
Klinac je samo sklizao dalje.
Zovnem: "Ralph Bredon? "
Njegov je odgovor do mene putovao cijeli krug.
Mesarov mali.
Da mi je neki lijenik rekao kako je klinac na suprotnoj strani jezera plod moje mate i
da su njegov glas samo rijei u mojoj glavi, ne bih mu protuslovio. Da mi je Julia rekla kako
se uvjeravam da Ralph Bredon postoji samo da sam pred sobom ispadnem vaniji, ne bih joj
protuslovio. Da mi je neki mistik rekao kako tono odreeni trenutak u tono odreenom
prostoru moe funkcionirati kao antena koja hvata slabane tragove nestalih ljudi, ne bih mu
protuslovio.
"Kako je?" doviknem. "Nije ti hladno?"
Odgovor je do mene opet putovao cijeli krug.
Na hladnou se navikne.
Ljute li se klinci koji su se svih ovih silnih godina uiapiili u jezeru to im se ja kao uljez
motam po krovu? ele li da jo kvadre propadne? Drutva radi? Zavide li ivima? Pa ak i
meni?
Doviknem: "Moe mi pokazati? Pokae mi kako je?"
Mjesec je uplivao u jezero na nebu.
Odskliemo jedan krug.
Klinac iz sjene jo je tu, sklize u pounju ba kao ja.
Odskliemo jo jedan krug.
Preko jezera u niskom letu prolepra sova ili neto slino.
14
"Ej? " zazovem. "Jesi me uo? Zanima me kako je -"
Led me pomete s nogu. Naas sam navrat-nanos letio zrakom na nevjerojatnoj visini.
Kao Bruce Lee kad izvodi karatake udarce, tako visoko. Znao sam da se neu mekano
prizemljiti, ali nisam ni slutio kako u bolno ljosnuti. Tresak me drobi od glenja preko
eljusti pa do zglobova prstiju, kao kad kockicu leda ubaci u topao gusti sok. Ne, gore od
kockice leda. Kao kad s visine svemirske stanice Skylab baci zrcalo. Mjesto gdje padne na
Zemlju, gdje se razmrska u sjeiva i bodlje i nevidljive krhotine, e, to je moj gleanj.
Vrtim se i skliem i naposljetku se drmusavo zaustavim na rubu jezera.
Neko sam vrijeme samo u stanju leati, sav preputen tom nadnaravnom bolu. ak bi i
hrva Giant Haystacks zacvilio. "Majku mu usranu", hvatam zrak da mi ne poteku suze.
"Majku mu, majku mu, majku mu usranu!" Kroz kruto drvee dopire jedva ujno brujanje s
glavne ceste, ali nema teorije da tako daleko pjeaim. Pokuam ustati, ali samo padnem na
dupe i trecnem se od novog vala bola. Ne mogu se micati. Umrijet u od upale plua ako
ovdje ostanem. Pojma nemam to u.
"Ti", uzdahne rospija. "I mislili smo si da e uskoro opet osvanuti na vratima. "
"Ozlijedio sam", glas mi ode skroz ciguli-miguli, "ozlijedio sam gleanj."
"Bogme vidim. "
"Krepavam od bola,"
"Vjerujem. "
"Mogu samo nazvati tatu da doe po mene?"
"Nama telefoni ne trebaju."
"Biste li vi otili po pomo? Molim vas?"
"Mi nikad ne izlazimo iz kue. Ne nou. Ovdje ne."
"Molim vas", potmuli je bol tretao kao elektrine gitare, "ne mogu hodati."
"Ja se razumijem u kosti i zglobove. Radije ui."
Unutra je hladnije nego vani. Za mnom kliznu zasuni i u bravi se okrene klju. "Idi ti",
rospija e, "idi u salon. Evo mene odmah, samo da ti pripremim melem. Jedino budi tiho.
Grdno e poaliti ako mi probudi brata. "
"U redu..." Zirnem u stranu. "Gdje vam je salon? "
No tama se uskomea i rospija nestane.
Daleko na kraju hodnika probija se vlat mutnog svjetla pa odepam u tom smjeru. Bog
zna kako sam na tom uganutom zglobu potegnuo grbavom i zavojitom stazom od smrznutog
jezera. No valjda nekako jesam kad sam dovde dospio. Proem mimo kraka stuba. Priguena
ga je mjeseina obasjala taman toliko da razaberem staru fotografiju na zidu. Podmornica u
luci s arktikim tihom. Posada stoji na palubi, svi salutiraju. Krenem dalje. Nikako da doem
blie vlati svjetla.
Salon je malo vei od prostrana ormara i krcat muzejolikim stvarima. Prazna krletka za
papige, tijesak za glaanje, stravi kredenc, kosa. Ima i otpada. Ulubljeni kota bicikla i
kopaka sva skorena od blata. Na vjealici za kapute visi par starih sklizaljki. Nita moderno.
Nema kamina. Nikakve elektrike osim gole smee arulje. Dlakave biljke tjeraju izblijedjelo
korijenje iz siunih tegli. Boe, kakva hladnoa! Kau se poda mnom ulekne i zasssssssssie.
Druga vrata zastire perlasti zastor. Pokuam nai poloaj u kojem bi me gleanj manje bolio,
ali toga nema.
Valjda je prolo neko vrijeme.
Rospija u jednoj ruci dri porculansku zdjelu, a u drugoj zamagljenu au. "Skini
arapu."
Gleanj je nabreknut i mlohav. Rospija mi osovi potkoljenicu na klupicu za noge i
klekne do nje. Haljina joj zauti. Nita se ne uje, samo moje isprekidano disanje i krv u
uima. Ona tu uroni ruku u zdjelu i pone mi po glenju razmazivati neku krunastu ljigu.
Gleanj mi protrne.
"To je melem od mekinja." Uhvati me za cjevanicu. "Da izvue oteklinu."
15
Melem od mekinja blago kaklja, ali bol je preestok i s prevelikom mukom odolijevam
zimi. Rospija traka ljigu dok sve ne potroi i potpuno mi zabuka gleanj. Urui mi mutnu
au. "Popij."
"Mirie na... marcipan."
"To se pije. Ne njuka se."
"Ali to je?"
"Da ti bre proe bol. "
Po izrazu njezina lica shvatim da u biti nemam izbora. Tekuinu strusim naduak, kao
kad pije kredu. Bila je sirupasto gusta, ali nije imala nekog okusa. Upitam: "Brat vam gore
spava?"
"Nego gdje bi bio, Ralph? Sad tiina."
"Ne zovem se Ralph", kaem joj, ali pretvarala se da me ne uje. Sad bi mi bio prevelik
napor da pokuam razjasniti nesporazum, a prestao sam se micati pa se vie jednostavno ne
mogu opirati hladnoi. to je najudnije, im sam digao ruke od svega, neka me slatka
dremljivost povue u dubinu. Zamiljao sam kako mama, tata i Julia sjede kod kue i gledaju
Magine trikove Paula Danielsa, no lica im se rasplinu poput odraza na ispupenoj strani
lice.
Iz sna me trgne hladnoa. Ne znam gdje sam, tko sam i u koje doba. tipa me za ui i
dah mi se pari. Na klupici za noge stoji porculanska zdjelica, a oko glenja mi se skorilo neto
tvrdo i spuvasto. Onda se svega sjetim i uspravno sjednem. Stopalo me ne boli, no u glavi mi
je udno, kao da je uletjela vrana i ne moe van. Balavim rupiem otarem oblog od mekinja.
Nevjerojatno, ali gleanj mi je sasvim gibak, opet je zdrav, kao nekom arolijom. Navuem
arapu i tenisicu, ustanem i pokusno ga opteretim. Osjetim blago tipkanje, ali samo zato to
sam ga oekivao. Kroz perlasta vrata zazovem: "Ima li koga?"
Nitko se ne javlja. Proem kroz tektave perlice i uem u siunu kuhinju s kamenim
sudoperom i golemom penicom. Tako je velika da se u nju moe uvui klinac. Netko ju je
ostavio otvorenu, ali unutra je mrano kao u onoj napukloj grobnici podno Svetoga Gabrijela.
Htio sam rospiji zahvaliti to mi je izlijeila gleanj.
Provjeri daju li se otvoriti dvorina vrata, upozori me Neroeni Blizanac.
Nisu se dala. Kao ni krini prozor iaran injem. Davno su mu prebojili kraun i arke i
nee ti popustiti bez dlijeta, u najmanju ruku. Pitam se koliko je sati i kicnem na djedovu
Omegu, ali u siunoj je kuhinji takav mrak da nita ne vidim. to ako je kasno naveer?
Vratit u se i veera e me ekati pod vatrostalnim poklopcem. Mama i tata poize kad se ne
vratim do veere. Ili to ako je prola pono? to ako su pozvali policiju? Isuse. Ili to ako
sam prespavao cijeli kratki dan i sad je ve sljedea no? Malvern Gazetteer i Midlands
Today dosad bi ve sigurno objavili moju sliku iz kolske kartoteke i apelirali na oevice.
Isuse. Kenja bi prijavio da me vidio na putu prema smrznutom jezeru. Moda me u ovom asu
ondje trae ljudi-abe.
Ovo je ruan san.
Ne, jo gora stvar. Po povratku u salon pogledam djedovu Omegu, a kad tamo, vremena
nema. Moj glas zacvili: "Ne." Vie nema ni staklenog poklopca ni male i velike kazaljke.
Ostao je samo spigani sekundar Od pada na ledu, sigurno. Puklo je kuite i ispalo joj je pola
mehanizma.
Djedova se Omega u etrdeset godina nijedanput nije pokvarila. Ja sam je uspio ubiti
za manje od dva tjedna.
Sav teturav od jeze krenem hodnikom i uza uvrnute stube viknem: "Ima li koga? " Tiho
je kao u noi u ledeno doba. "Moram ii!" Tako strepim zbog Omege da je strepnja od
boravka u toj kui pala u drugi plan, ali i dalje se ne usudim vikati da sluajno ne probudim
brata. "Sad moram kui", doviknem malo glasnije. Nitko se ne javlja. Odluim izai na glavna
vrata. Vratit u se po danu da joj zahvalim. Zasuni skliznu bez problema, ali starinska je brava
drugi par rukava. Nije se dala otvoriti bez kljua. to je, tu je. Moram se popeti na kat i
16
probuditi babu da mi da klju, a ako se naduri, alim sluaj. Moram, moram neto poduzeti u
vezi s katastrofom oko smrskanog sata. Pitaj Boga to, ali u umskoj kui ne mogu nita.
Stube sve strmije zavijaju. Uskoro se moram hvatati rukama za vie stube da ne
padnem natrag. Tko bi znao kako se samo rospija penje i silazi u onoj gavranskoj haljini.
Naposljetku se ispentram na siunu galeriju s dvojim vratima. Procjepasti prozor proputa
traak svjetla. Jedna su vrata sigurno rospijina soba. A druga bratova.
Lijevo je jae od desnoga pa se maim eljezne kvake na lijevim vratima. Isisava mi
toplinu iz ake, iz ruke, iz krvi.
Krc-kvrc.
Sledim se.
Krc-kvrc.
Mrtvaka ura? takor na tavanu? Smrzava se cijev?
Iz koje se sobe uje taj krc-kvrc?
Okrenem eljeznu kvaku, a ona kruljavo zakripi.
Tavansku je sobu kroz ipkasti zastor od snjenih pahulja obasjavala prakasta
mjeseina. Pogodio sam. Rospija lei pod poplunom, zubalo je odloila u staklenku kraj
kreveta i miruje poput mramorne vojvotkinje na crkvenu grobu. Tapkam ljuljavim podom u
strahu to e biti kad je probudim. to ako se ne sjeti tko sam i pomisli da sam je doao ubiti
pa krikne upomo i udari je kap? Ponad sklopljena lica kosa joj se dijeli poput movarnih
trava, kroz usta joj svakih deset-dvadeset otkucaja srca pobjegne oblai daha. Jedini dokaz
da je bie od krvi i mesa kao ja.
"ujete me? "
Ne, morat u je prodrmati daje probudim.
Ruka mi je na pola puta do njezina ramena kad se opet razlegne krckavo-kvrckavi um,
duboko u njoj.
Nije hrkanje. Samrtni hropac.
Idi u susjednu sobu. Probudi joj brata. Treba Hitnu. Ne. Probij se van. Tri po pomo
Isaacu Pyeju u Crni labud. Ne. Pitali bi te to si radio u umskoj kui. to bi rekao? Ne zna
ni kako se ena zove. Prekasno je. Na umoru je, sad ovaj as. Siguran sam. Krc-kvrc se
razvija. Glasniji je, osinjiji, uiljeniji.
Dunik joj se nadima dok joj se dua protiskuje iz srca.
Isluene se oi otklope kao lutki, crne su, staklaste, zaprepatene.
Iz crne pukotine usta navre vijavica.
Tu zalebdi nijema rika.
Ne ide ti nikamo.
Vjea
No, dan, no, dan, no, dan. Datsunovi se brisai ne mogu nositi s kiom ni kad ih
ukljui na najbre. Iz suprotnog nas smjera mimoie leper i pjenuavo zapljusne
vjetrobransko staklo niz koje se slijevaju potoci vode. Kroz tu autopraoniku vidljivost jedva
razabirem par radara Ministarstva obrane u onoj njihovoj super-brzoj vrtnji. ekaju da snage
Varavskog pakta velesilno nasrnu. Mama i ja usput ba i ne razgovaramo. Mislim da je tu i
mjesto kamo me vodi neki faktor. (Na satu na kontrolnoj ploi je 16.05. Za tono sedamnaest
sati odrat e se moje javno smaknue.) Dok ekamo pred zebrom sa semaforom na dugme
ispred propaloga kozmetikog salona, pita me kako mi je danas bilo u koli pa velim "fino".
Pitam kako je njoj danas bilo, a ona veli: "O, sve je frcalo od kreativnosti i sadraja, hvala na
pitanju." Mama ti fakat zna otrovno spustiti, iako mene zbog takvih komentara redovito
nariba. "Je li ti tko estitao Valentinovo?" Rekao sam da nije. no ne bih joj priznao ni da jest.
17
(Dobio sam jednu estitku, ali sam je bacio. Pisalo je "Pui mi kurac" s potpisom Nicholasa
Briara, no po rukopisu rekao bih da ju je napisao Gary Drake.) Duncan Priest dobio je etiri
estitke. Neal Brose sedam, bar tako rauna. Ant Little doznao je da je Nick Yew dobio
dvadeset estitaka. Ja mamu i ne pitam je li njoj tko estitao. Tata kae da su sva ta
Valentinova i Majini dani i Sveti petci obina urota industrije estitaka i okolade i cvjeara.
Uglavnom, mama me iskrca na semaforu u Malvern Linku kraj poliklinike. Zaboravio
sam svoj dnevnik u pretincu za dokumeme i da mi se nije upalilo crveno, mama bi se s njim
odvozla Lorenzu Hussingtreeu. ("Jason" nije najgubastinije ime koje si ovjek poeljeti
moe, ali da se u mojoj koli pojavi neki "Lorenzo", kremirali bi ga na Bunsenovom
plameniku.) Dnevnik sam pohranio na sigurno u kolsku torbu pa prijeem poplavljeno
parkiralite poliklinike odskakujui s jednog suhog otoia na drugi kao James Bond kad igra
kolice po krokodilskim leima. Pred poliklinikom stoje dva-tri sedmaa ili osmaa iz O. .
"Dyson Perrins". Uoili su moju neprijateljsku odoru. Svake godine, tvrde Pete Redmarley i
Gilbert Swinyard, svi deki iz "Dysona Perrinsa" i iz nae kole u prvom srednje izmarkiraju
nastavu i sloe masovnu orainu na tajnom borilitu obraslom klekom na Poolbrookoj
gmajni. Tko se ustrtari - peder, tko cinka nastavnicima - pokojni je. Navodno je prije tri
godine Pluton Noak tako snano odalamio njihovoga glavnog temera da su mu u bolnici u
Worcesteru morali ivati eljust. Dan-danas jede na slamicu. Sva srea da previe lijeva pa
me kvadra iz "Dysona Perrinsa" ne ljivi.
Danas sam naruen drugi put ove godine pa me zgodna cura na alteru u poliklinici
prepozna. "Odmah u zvrcnuti gospoi de Klokken, Jasone. Sjedni. " Svia mi se. Zna zato
dolazim pa preskae nepotrebni razgovor koji bi me raskrinkao. ekaonica vonja na
dezinfekcijsko sredstvo i toplu plastiku. Tu redovito sjede ljudi za koje ovjek na prvi pogled
ne bi rekao da s njima neto ne tima. Ali valjda ne bi ni za mene, bar ne na halo. Sjedite tik
jedno do drugoga, ali o emu biste uope mogli razgovarati osim o onome to najradije tajite:
"A zato ste vi doli?" Neki stari babac plete. Zveket igala uplie zvuk kie. Hobitoliki
mukarac vodenih oiju njie se naprijed-natrag. ena kojoj vjealiasto stre kosti sjedi i ita
Breuljak Watership. Imaju i vrti za bebe s gomilom izdudanih igraaka, ali danas je prazan.
Zazvoni telefon i zgodna se cura sa altera javi. Valjda je zove netko od kvadre jer je rukom
pokrila slualicu i priguila glas. Isuse, kako zavidim svakome tko moe rei to hoe kako
god mu padne na pamet i ne mora provjeravati ima li zapinjalica. Sat sa Sloniem Dumbom
tiktaka ovako: jo - ma - lo - pa - sva - nu - lo - su - tra - u - ju - tro - mo -zak - si - iz - va - di -
ti - do - pet - ne - zna - na - bro - ji - ti - is - po - et - ka - kre - ni - kre - ni - kre -ni. (etiri i
petnaest. Jo esnaest sati i pedeset minuta ivota.) Maim se raskupusanoga pumjerka
National Geographica. Piu o nekoj Amerikanki koja je impanze nauila govoriti na prste.
Ljudi uglavnom misle da su zapinjanje i mucanje jedna te ista stvar, no u biti se
razlikuju kao proljev i zatvor. Mucanje je kad izgovori poetak rijei, ali ga onda ponavlja u
beskraj. Mu - mu mu - muca. Tako. Zapinjanje je kad zaglavi odmah nakon poetka rijei.
Ovako. Za...PNe! Ja gospoi de Klokken idem zbog zapinjanja. (Zbilja se tako preziva.
Prezime je nizozemsko, nije australsko.) Krenuo sam onog ljeta prije pet godina, kad nije bilo
ni kapi kie i Malvernsko je gorje poutjelo. Uiteljica Throckmonon jednog je popodneva u
suncem okupanom razredu na ploi vodila igru vjeala. Na ploi je pisalo: SL - V J
To bi svaki blenton skuio pa ja dignem ruku. Uiteljica Throckmorton veli: "Reci,
Jasone", i tu se moj ivot podijeli na eru prije i poslije Vjeaa. Rije "slavuj" gruvala mi je u
glavi, ali jednostavno se nije dala van. "S" je izalo bez problema, no to sam jae tiskao
ostatak, oma se sve vie stezala. Sjeam se kako je Lucy Sneads aptala Angeli Bullock i
priguivala hihot. Sjeam se kako je Robin South piljio u taj udnovati prizor. I ja bih da je u
pitanju netko drugi. Kad zapinjavac zapne, iskoe mu one jabuice, drhtavo se zajapuri kao
da obara ruku sebi ravnome, a usne mu laplaplapu kao ribi u mrei. Sigurno ispada skroz
smijean.
18
No meni nije bilo smijeno. Uiteljica Throckmorton ekala je. ekala je sva kvadra u
razredu. ekala je svaka vrana i svaki pauk u Livadi Crnog Labuda. Sve se skamenilo, svaki
oblak, svaki auto na svakoj autocesti, ak i premijerka Thatcher u Donjem domu Parlamenta -
svi su naulili ui, gledali, mislili: Koji je Jasonu Tayloru vrag?
No koliko god zaprepaten, prestraen, zabezeknut i postien bio, koliko god da sam
ispao totalni debos, koliko god da sam sam sebe mrzio jer nisam u stanju izrei obinu rije na
materinskom jeziku, nisam mogao izgovoriti "slavuj". Na kraju sam morao rei: "Ne znam
tono, uiteljice" i uiteljica Throckmorton je rekla: "Shvaam." I zbilja je shvatila. Naveer
je nazvala mamu i za tjedan su me dana vodili gospoi de Klokken, logopetkinji u Poliklinici
Malvern Link. Bilo je to prije pet godina.
Zacijelo je otprilike u to doba (moda tog istog popodneva) moje zapinjanje uzelo lik
vjeaa. Usne kao u tuke, obrazi kao u nosoroga, slomljen nos, krvave oi jer nikad ne spava.
Zamiljam ga kako igra eci-peci-pec u rodilitu u bolnici "Preston". Zamiljam kako tapa
moje djeje buci-buci usnice i nada mnom mrmlja: Moj si. No zapravo ga doivljavam kroz
ruke, a ne lice. Njegovi mi se zmijoliki prsti zariju u jezik i stisnu mi dunik tako da sve
otkae. Vjea oduvijek posebno voli rijei koje poinju slovom "S". S osam sam godina
strepio od pitanja: "Koliko godina ima?" Naposljetku bih pokazao osam prstiju, ko fol sam
superduhovit, ali znao sam da sugovornik misli: Pa zato mulac jednostavno ne kae? Vjea
je volio i rijei na "J", ali tu je u posljednje vrijeme zabuio i preorijentirao se na rijei na "N".
To je pak nezgodno. Zavirite u bilo koji rjenik pa ete vidjeti koje je slovo najdeblje: "N".
Imate dvadeset milijuna rijei na "S" ili na "N". Ako ne raunam da nam Rusi mogu objaviti
nuklearni rat, najvie se u ivotu bojim da e se Vjea zakvaiti za rijei na "D" jer onda ni
vlastito ime neu moi izgovoriti. Morao bih slubeno promijeniti ime, ali tata mi to ne bi
dopustio ni za ivu glavu.
Vjeaa moe nadmudriti samo ako planira reenicu unaprijed, pa ako se na vidiku
pojavi zapinjalica, promijeni reenicu da je izbjegne. Naravno, mora to izvesti tako da
sugovornik ne skui. Taj e slalom lake voziti ako ita rjenike kao ja, ali uvijek mora
imati na umu s kim razgovara. (Na primjer, ako razgovaram s drugim trinaestogodinjakom
pa kaem "ushien" da ne zapnem na "sretan", svi bi mi se smijali jer odrasle rijei kao
"ushien" nisu za klince. Bar ne u dravnoj koli "Upton upon Severn".) Druga je taktika da
ubaci: "Ovaj..." da dobije na vremenu u nadi da e Vjeau popustiti koncentracija pa e
uspjeti provercati problematinu rije. Ali ako preesto ponavlja "ovaj... " ispada istokrvni
mutavac. I na kraju, ako te nastavnik neto izravno pita, a odgovor je zapinjalica, najbolje ti je
pretvarati se da ne zna. Ja sam to izveo bezbroj puta. Nastavnicima tu zna puknuti film
(osobito nakon to su pola sata objanjavali dotinu stvar), ali sve je bolje nego da ti prilijepe
etiketu "kolskog mucavca".
To sam dosad redovito uspijevao izbjei za dlaku, no sutra ujutro u devet i pet nema mi
spasa. Morat u stati pred Garyja Drakea i Neala Brosea i cijeli razred i proitati odlomak iz
knjige Jednostavne molitve za sloeni svijet profesora Kempseyja. U tom me tivu ekaju
deseci zapinjalica koje ne mogu ni sa im zamijeniti i ne mogu se pretvarati da ih ne znam jer
u ih dobiti crno na bijelome. Vjea e uvijek biti korak ispred mene dok budem itao,
podcrtavat e sve svoje omiljene rijei na "S" i na "N" i aptati mi na uho: "Na, Taylore,
ispljuni mi ovu ako se usudi!" Znam ja, Vjea e mi pred Garyjem Drakeom i Nealom
Broseom i svima ivima smrskati grkljan, spetljati jezik i zdrobiti facu. Gore nego da sam
modani paralitiar. Zapinjat u gore nego ikad u ivotu. Ve u 9.15. moja e tajna harati
kolom kao da su nam pustili bojni otrov. Do kraja malog odmora ivot mi vie nee vrijediti
ni piljiva boba.
Evo najbolesnije prie koju sam u ivotu uo. Pete Redmarley bakinim se grobom
zakleo da je istinita, tako da valjda jest. Neki je maturant polagao zavrne ispite. Imao je neke
ive manijake od roditelja, pritisnuli su ga do daske da natue petice i mali je na maturi
jednostavno pukao, tako da uope nije razumio pitanja. Ni pet ni est, izvadi dvije penkale iz
pernice i uperi si iljke u oi, pa ustane i mazne elom po klupi. Na licu mjesta, u ispitnoj
dvorani. Kemijske su mu se tako ranjiasto usadile u oi da su samo dva-tri centimetra virile
iz razlivenih onih upljina. Ravnatelj Nixon sve je zatakao pa nita nije procurilo u novine.
19
Odvratna i grozna pria, ali sad bih radije da i ja tako ubijem Vjeaa nego da sutra ujutro on
ubije mene.
Najozbiljnije.
Gospoi de Klokken kloparaju cipele pa zna kad dolazi po tebe. Ima etrdeset godina,
moda i vie, nosi glomazne srebrne broeve i odjeu na cvjetie, ima upavu bakrenu frizuru.
Preda fascikl zgodnoj curi na alteru, cokne na kiu i ree: "Ajme meni, i najveu su zabit
Worcestershirea zahvatili monsuni!" Ja se sloim da padaju sjekire i bre-bolje pokupim se za
njom. Da ostali pacijenti ne skopaju zato sam doao. Uputimo se hodnikom mimo putokaza
punog rijei poput PEDIJATRIJE i ULTRAZVUNE DIJAGNOSTIKE. (Nema tog
ultrazvuka koji bi meni mogao proitati misli. Nadjaao bih ga tako da bih u sebi nabrajao sve
satelite Sunevog sustava.) "Tebi se ne ini da je u ovim krajevima veljaa silno sumorna?"
kae gospoa de Klokken. "Kao da nije mjesec, nego dvadesetosmodnevni ponedjeljak ujutro.
Ode od kue po mraku i vraa se po mraku. U ovakve ti se kine dane ini da ivi u pilji
iza vodopada."
Rekao sam gospoi de Klokken da sam uo kako se eskimska djeca kvarcaju da ne
dobiju skorbut jer je na Sjevernom polu vei dio godine zima. Predloio sam gospoi de
Klokken da moda nabavi kvarc-lampu.
Gospoa de Klokken odgovori mi: "Budem si to razmislila. "
Proemo kraj sobe gdje je urlavo dojene upravo dobilo injekciju. U sljedeoj sobi
pjegava djevojka Julijinih godina sjedi u kolicima. Nema jednu nogu. Ona bi vjerojatno bila
presretna da zapinje kao ja kad bi joj zauzvrat vratili nogu i tako se zapitam ovisi li osjeaj
sree o tuoj nevolji. Istinabog, to ti je dvosjekli ma. Mene e poslije sutranjeg jutra ljudi
gledati i misliti: "Moda ja u ivotu grcam u govnima, ali bar nisam u koi jasona Taylora. ja
bar znam govoriti. "
Veljaa je Vjeau najdrai mjesec. Ljeti bude dremljiv i do jeseni spava svoj zimski
san pa malo bolje govorim. Prije pet godina, nakon moje prve serije seansi s gospoom de
Klokken, do peludne su groznice zapravo svi ve mislili da sam se izlijeio od zapinjanja. No
Vjea se u studenome opet budi, kao obrnuto proljee. Do sijenja je ve u punoj snazi i ja se
vraam gospoi de Klokken. Ove je godine Vjea gori nego ikad. Prije dva je tjedna kod nas
u posjetu bila teta Alice i jedne sam noi s galerije na katu u prolazu uo da veli mami:
"Zbilja, Helena, kad ete ve jedanput neto poduzeti u vezi s njegovim mucanjem? To e ga
u drutvu pokopati! Nikad ne znam bih li dovrila reenicu umjesto njega ili trebam siroto
dijete pustiti da se samo bake." (Prislukivanje je fora jer dozna to ljudi zapravo misle, ali
iz tog te istog razloga zna ukomirati.) Kad se teta Alice vratila u Richmond, mama me posjela
na razgovor i rekla da moda ne bi bilo zgorega da opet krenem gospoi de Klokken. Pristao
sam jer sam to zapravo i elio, ali nisam sam traio jer me bilo sram i jer mi je zapinjanje jo
stvarniji problem kad ga spomenem.
Kabinet gospoe de Klokken mirie na Nescafe. Netedimice pije Nescafe Gold. Ima
dva ofucana kaua, jednu umanjkastu prostirku, pritiskiva za papir u obliku zmajevog
jajeta. Fisher-Priceovu djeju autogarau na katove i divovsku masku plemena Zulu iz
Junoafrike Republike. Gospoa de Klokken rodila se u Junoafrikoj Republici, ali onda su
joj jednog dana vlasti naredile da u roku od dvadeset i etiri sata napusti zemlju ili e je strpati
u zatvor. Ne zato to je neto skrivila, nego zato to je u Junoatrikoj Republici takva
politika ako misli da nije u redu to obojeno stanovnitvo oporativno dre u kolibama od
blata i slame u velikim rezervatima bez kola, bolnica i posla. Julia kae da si policajci u
Junoafrikoj Republici katkad uope ne daju truda da te zatvore, esto te samo bace s visoke
zgrade pod izgovorom da si pokuao pobjei. Gospoa de Klokken i njezin mu (on je Indijac
neurokirurg) terencem su pobjegli u Rodeziju, ali morali su ostaviti svu svoju imovinu. Vlasti
su im je kompletno zaplijenile. (Intervjuirali su je za Malvern Gazetteer, priu uglavnom
znam odatle.) Kad je kod nas zima, u Junoafrikoj Republici je ljeto pa je kod njih veljaa
krasna i vrua. Gospoa de Klokken dan-danas ima blago udan naglasak. Kod nje "da" joj
zvui kao "de", a "daj" kao "dey".
20
"Pa, Jasone", pone danas. "Kako si mi? "
Veina bi ljudi da im klinci na to pitanje samo odgovore: "Hvala na pitanju, dobro", ali
gospoa de Klokken ozbiljno te pita. Tako sam joj priznao za sutranji razredni zbor. Meni je
takorei jednako neugodno razgovarati o zapinjanju i zapinjati, ali s njom mi je okej. Vjea
zna da mu s gospoom de Klokken nema ale pa se ponaa kao da ga nema. to je dobro, jer
je dokaz da mogu govoriti kao normalan ovjek, ali je loe jer kako e gospoa de Klokken
ikad pobijediti Vjeaa ako ga nikad ne vidi u punom svjetlu?
Gospoa de Klokken pita me jesam li profesora Kempseyja zamolio da mi da nekoliko
tjedana odgode. Rekao sam joj da sam to ve pokuao i evo to mi je odgovorio: "Svi se kad-
tad moramo suoiti s onim to nas mui, Taylore: tebi je kucnuo taj as. " Na razrednom
zboru uenici itaju abecednim redoslijedom. Doli smo do slova "T" kao "Taylor" i to se
profesora Kempseyja tie, to je to.
Gospoa de Klokken promumlja neto u smislu razumijem.
Neko smo vrijeme oboje utjeli.
"Ide li ti s dnevnikom, Jasone?"
Dnevnik je nova zamisao na tatin prijedlog. Tata je nazvao gospou de Klokken i rekao
joj kako misli da bi s obzirom na moju "redovitu sklonost recidivu iz godine u godinu" bilo u
redu da dobijem dodatnu "domau zadau". Tako je gospoa de Klokken predloila da vodim
dnevnik. Samo redak-dva svaki dan, da zapiem kad sam, gdje i na kojoj rijei zapeo i kako
sam se pritom osjeao. Prvi tjedan izgleda ovako:
21
"Znai, ti u biti prije vodi tablicu", kae gospoa de Klokken, "nego klasian
dnevnik?" (Zapravo sam je sloio sino. Nisu to nikakve lai i te fore, sve je istina, samo sam
je ja izmislio. Da za piem svaki put kad moram izmicati Vjeau, dnevnik bi mi bio debeo
kao telefonski imenik.) "Veoma informativno. A i s ravnalom si veoma uredan." Pitam trebam
li i sljedei tjedan pisati dnevnik. Gospoa de Klokken kae kako misli da bi se moj otac
razoarao kad bih prekinuo pa moda bolje da ipak nastavim.
Nato gospoa de Klokken izvadi svoj Metro Gnom. Metro Gnomovi naopaki su satovi s
klatnom, samo to nemaju satni mehanizam. Otkucavaju ritmove. Maleni su, moda se zato
zovu gnomovi. Inae ih rabe uenici u glazbenoj koli, ali upotrebljavaju ih i logopedi. Ti
ita naglas, a kucanje ti daje takt, ovako: je - dno - ja - je - bu - a - mi - dje - co - u. Danas
itamo hrpu rijei na "N" iz rjenika, jednu po jednu. Metro Gnom zbilja ti olaka govor, kao
da pjeva, ali oito ga ba ne mogu tegliti sa sobom. kvadra tipa Rossa Wilcoxa rekla bi: "Pa
to ti je to, Taylore?" U nanosekundi odlomili bi mu klatno i komentirali: "kart-roba, nema
to."
Poslije Metro Gnoma naglas itam iz knjige pod naslovom Z kao Zaharija koja mi stoji
kod gospoe de Klokken. Z kao Zaharija pria je o djevojici po imenu Anne, ivi u dolini
koju titi neka uvrnuta vlastita klima nakon to je nuklearni rat potrovao ostatak zemlje i
pobio sve druge ljude. Koliko Anne zna, na Britanskom otoju samo je ona preivjela. Knjiga
kao knjiga ivi je mrak, iako je blago depresivna. Moda mi je gospoa de Klokken to tivo
predloila da steknem osjeaj kako sam unato zapinjanju u ivotu proao bolje nego Anne.
Jesam malice zaglavio na dvije-tri rijei, ali nitko ne bi primijetio ako ba ne vreba. Znam da
je gospoa de Klokken htjela rei: "Vidi da moe itati naglas bez zapinjanja." Ali u ivotu
ima stvari koje ni logopedi ne razumiju. Prilino esto, ak i kad sam u looj fazi, Vjea mi
dopusti da kaem to god hou, makar su u pitanju rijeci na opasna slova. Meni to, pod A,
ulije nadu da sam se izlijeio pa me Vjea poslije moe slavodobitno pokopati, a pritom, pod
B, mogu drugim klincima prodavati foru da sam normalan, iako me on vjeno dri u strahu da
e moja tajna izai na vidjelo.
Nije to sve. Jednom sam prilikom zapisao etiri Vjeaeve Zapovijedi.
22
Gospoa de Klokken poslije seanse pita me jesam li imalo sigurniji u sebe to se
razrednoga zbora tie. Bilo bi joj drago da velim: "Jesam, itekako!" ali samo ako pritom zbilja
ne muljam. Kaem: "Iskreno reeno, ba i nisam. Onda je pitam je li zapinjanje vie kao
pritii koje s vremenom preraste, ili su pak klinci koji zapinju prije nalik na igrake kojima
su u tvornici pogreno pospojili ice tako da su pii kui propali. (Ima i odrasle koji mucaju.
Jedan takav lik postoji u humoristinoj seriji Radimo non-stop, ide na kanalu BBC1 nedjeljom
naveer, a Ronnie Barker glumi trgovca koji tako grozno i bijesno duhovito muca da publika
pia od smijeha. Meni je dosta da znam za seriju Radimo non-stop pa da se sav zgrim kao
plastian omot kad se sparui u vatri.)
"De", veli gospoa de Klokken, "to je kljuno pitanje. Ovisi, rekla bih ja. Logopedija je
kao znanost nesavrena, Jasone, jer je vjetina govora sloena. U proizvodnji ljudskoga
govora sudjeluju 72 miia. Moj mozak upree desetke milijuna ivanih veza da ja sad tebi
izgovorim ovu reenicu. Nije ni udo da, prema jednom istraivanju, dvanaest posto ljudi pati
od neke vrste govornog poremeaja. Ne uzdaj se u udotvorni lijek. U najveem bioju
sluajeva pozitivni rezultati nisu plod truda da silom zatre govorni poremeaj. Ako ga gui
snagom volje, on e ti se samo jo ornije vratiti. Razumije? Zapravo je bit - moda ti sad ovo
zvui aavo - da ga shvati i saivi se s njim, da ga potuje i da ga se ne boji. De, s
vremena na vrijeme moe se opet raspaliti, ali ako zna zato se raspalio, znat e i kako se
ono to ga je potpalilo gasi. Dok sam jo ivjela u Durbanu, imala sam prijatelja koji je
svojedobno bio alkoholiar. Jednom sam ga prilikom pitala kako se izlijeio. Prijatelj mi je
rekao da se uope nije izlijeio. Kako to misli? pitam ga ja. 'Ve tri godine nisi popio kap
alkohola! Rekao je da je samo preao u alkoholiare koji ne piju. Meni je to cilj. Da
zapinjavcima koji zapinju pomognem da postanu zapinjavci koji ne zapinju."
Gospoa de Klokken nije glupa i cijela je pria skroz suvisla.
Ali to to meni vrijedi na razrednom zboru sutra ujutro?
Za veeru imamo pitu od kosanog mesa i bubrenjaka. Kosano je okej, ali meni se od
bubrenjaka bljuje. Komadie bubrega moram gutati cijele, kako god znam. Ne usudim ih se
vercati u depovima jer me Julia proli put skuila i otkucala. Tata pripovijeda mami o
novom komercijalnom pripravniku Dannyju Lawloru u novom Grenlandovom hipermarketu u
Readingu. "Zelemba iz neke poslovne kole, dibidus-Irina, ali ne da je slatkorjeiv, nego
pokretna eerana, kad ti kaem! Da uje kako je blagoglagoljiv! Dok sam ja bio u obilasku,
svratio je i Craig Salt, neka vojska malo vidi tko je Bog i batina, ali Danny ga je obrlatio u
roku od pet minuta. Mladi efovskoga kova, nema to. Kad mi Craig Salt dogodine povjeri
dravnu prodaju, kod mene e Danny Lawlor napredovati rekordnom brzinom i, da ti iskreno
kaem, ba me briga kome u stati na ulj."
"Irci su silom prilika muklerski narod", veli mama.
Tata se i ne sjeti da je logopedski dan dok mama ne spomene kako je Lorenzu
Hussingtreeju u Malvern Linku dala "pozamaan" ek. Tata je pitao to gospoa de Klokken
misli o njegovoj zamisli u dnevniku. Njezina ga opaska da je stvar "veoma informativna"
dodatno oraspoloi. "Informativna? Prije bih rekao: prijeko potrebna! Naela operativnog
menadmenta primjenjiva su u svim sferama ivota. Kao to sam lijepo rekao Dannyju
Lawloru, rukovodilac vrijedi koliko vrijede podaci kojima barata. Ako nema podatke, plovi
Atlantskim oceanom dupkom punim ledenih santi kao da si Titanic bez radara. A posljedice?
Sudar, katastrofa, ao aci."
"Nisu li radar izumili u Drugom svjetskom ratu?" Julia vilicom nabode grudu kosanoga.
"A Ticanic je potonuo prije Prvoga?"
"Ovo je naelo opa konstanta, keri moja. Ako ne vodi evidenciju, ne moe
procjenjivati daljnji napredak. To ti vrijedi u maloprodaji, u prosvjeti, u vojsci, gdjegod hoe
u sistemskom menadmentu. Kad jednoga lijepog dana bude gradila sjajnu karijeru na
Kaznenom sudu u Londonu, nauit e na vlastitoj koi pa e si misliti: Da sam bar sluala
svojega dragoga mudroga oca. Imao je potpuno pravo."
Julia konjski frkne, to njoj prolazi jer je Julia. Ja tati nikad ne mogu tako otvoreno rei
to mislim. Osjeam da sve to preutim u meni trune kao pljesniv krumpir u vrei.
23
Zapinjavac u sporu redovito izvue krai kraj jer dosta da jedanput zapne, m-m-ma p-p-
popuit e u roku k-k-keks. M-m-mu-mu-cave! Ako zapnem pred tatom, on sloi facu kao
kad je donio stolarsku klupu Black and Decker i ustanovio da nema kljuni paket vijaka.
Vjea tu facu jednostavno oboava.
Kad smo Julia i ja oprali posue, mama i tata sjeli su pred telk-u i gledali novi bljetavi
kviz pod naslov om Ispeci pa reci koji vodi Terry Wogan. Natjecatelji moraju pogoditi koja
rije u reenici nedostaje i ako pogode isto to i gostujue zvijezde, osvajaju smee od
nagrada poput alica s draem za alice.
U svojoj sam sobi poeo pisati zadau o feudalnom drutvenom ureenju za profesoricu
Coscombe. Ali onda me zaokupila pjesma o klizau na zaleenu jezeru koji izgara od elje da
dozna kako je biti mrtav pa zabrije da mu se javlja neki klinac koji se utopio. Otipkao sam je
na svome mehanikome pisaem stroju Silver Reed Elan 20. Super mi je kako nema brojku 1
pa umjesto nje lupa slovo "l".
Da nam u kui ikad izbije poar, vjerojatno bih spaavao ba svoj Silver Reed Elan kad
mi se djedova Omega Seamaster ve razbila. To mi je najgora mora iz zakljuane kue.
U svakom sluaju, na mojoj je radijskoj budilici odjedanput 21.15. Preostalo mi je jo
manje od 12 sati. Po prozoru mi bubnja kia. Metro Gnomovi udaraju ritam i u kii i u
pjesmama, ima ga i u disanju, a ne samo u otkucajima sata.
Julijini koraci prijeu preko stropa i spuste se u prizemlje. Otvori vrata dnevne sobe i
pita smije li nazvati Kate Alfrick u vezi s nekom zadaom iz gospodarstva. Tata je rekao da
moe. Telefon nam stoji u hodniku da ti bude neugodno telefonirati pa ako se oduljam preko
galerije na svoju promatranicu, vie-manje sve ujem.
"Je, je, dobila sam tvoju estitku za Valentinovo i zbilja je slatka, ali uj, zna zato
zovem! Jesi poloio?"
Stanka.
"Ma daj vie gukni, Ewane! Jesi poloio?"
Stanka. (Tko je Ewan?)
"Sjajno! Super! Genijalno! Dala bih ti nogu da si frknuo, jasna stvar. Ne mogu biti s
dekom koji ne zna voziti."
("Dekom"? "Nogu"?) Priguen smijeh plus stanka.
"Ne! Ne! Nije valjda!"
Stanka.
Julia zauuuue kako to ve ona zna kad je turboljubomorna. "Boe, zato ja nemam
strica koji ima love ko blata pa da mi daruje sportske aute? Da mi jednog svog strica? Daj, ti
ih ima na bacanje..."
Stanka.
"Jasna stvar. Moe u subotu? Joj, cijelo jutro ima kolu, svaki put zaboravim..."
kola u subotu ujutro? Taj je Ewan valjda u Katedralskoj koli u Worcesteru. minker.
"...Onda u kafiu kod Russella &Dorella u pola dva. Kate e me dovesti autom."
Prefrigani smijeh u Julijinu stilu.
"Ne, jasno da ga neu dovesti. Stvor se subotom pentra po drveu i prodaje zjake ili se
skriva po rupama."
Hodnikom se razlegnu Vijesti u devet jer su se otvorila vrata dnevne sobe. Julia se
prealta na glas za Kate. "Taj sam dio skuila, Kate, ali jo me mui pitanje broj devet.
Najbolje da prije testa pregledam tvoje odgovore. Moe... moe. Hvala. Vidimo se sutra
ujutro. 'No."
"Sve si rijeila?" dovikne tata iz kuhinje.
"Uglavnom", Julia e i zatvori patentni zatvara na pernici.
Julia majstorski lae. Prijavila se za studij prava i ve joj s raznih strana nude da studira
kod njih. (Odvjetnica-varalica, varalica-odvjetnica. Sad prvi put primjeujem rimu.) Pri
pomisli da mi se sestra vali s nekim dekom doe mi da udarim rigoleto, ali na nju se pali
zavidan broj maturanata. Ewan je sigurno jedan od onih supersamouvjerenih klinaca koji
24
furaju parfem Blue Stratos, pioke i zurku kao Nick Heyward iz grupe Haircut 100. Dam se
kladiti da Ewan govori britkim reenicama i samo sipa kao iz rukava, kao moj brati Hugo.
Ako zna govoriti, zna zapovijedati.
Bog dragi zna za koji u posao ja biti sposoban. U odvjetnike sigurno ne mogu. U
sudnici zapinjanje ne dolazi u obzir. A ni pred razredom. Mene bi uenici razapeli. Struke u
kojima ne mora govoriti rijetkost su. Profesorica Lippetts jedanput je rekla da poeziju nitko
ne kupuje. Mogao bih se zarediti, ali crkva je dosadnija od testne slike na televizoru. Mama
nas je kad smo bili manji tjerala na vjeronauk u Svetoga Gabrijeia, ali od toga mi je svaka
nedjelja ujutro bila ubijanje u pojam. ak je i mami nakon nekoliko mjeseci dosadilo. Krepao
bih da zaglavim u samostanu. A da budem svjetioniar? Od silnih oluja, zalazaka sunca i
sendvia s buco-sirom na kraju se osjea usamljeno. No bilo bi mi pametno da se na taj
osjeaj naviknem. Koja bi cura hrjela furati sa zapinjavcem? Ne bi s njim ni plesala.
Odvrtjela bi se i posljednja pjesma u diskau u seoskom domu u Livadi Crnog Labuda prije
nego to ja uspijem provaliti J-j-j-esi za p-p-p-p-p-ples. A to da zapnem na vjenanju pa ne
mogu izgovoriti ni "Da"?
"Jesi li maloprije prislukivao?"
Iskrsnula je Julia, naslanja mi se na dovratak.
"Molim?"
"uo si me. Jesi li maloprije prislukivao moj telefonski razgovor?"
"Koji telefonski razgovor?" Odgovorio sam prebrzo i prenevino.
"Ako mene pita", sestra me tako ee pogledom da mi se ve pui lice, "svatko ima
pravo na malo privatnosti. Da ti ima kome telefonirati, ja ti ne bih prislukivala. Samo
totalne gnjide prislukuju."
"Nisam prislukivao!" Ba sam zvuao kenjkavo.
"Pa kako to da su ti vrata prije tri minute bila zatvorena, a sad su irom otvorena?"
"Ne -" (Vjea je epao "znam" pa sam debilno morao odustati od reenice.) "to se
to tebe tie? U sobi mi je bilo zaguljivo." (Vjea nije stvarao probleme oko "sobe".) "Otiao
sam na zahod. Otvorila su se od propuha."
"Od propuha? Mogu misliti, na galeriji je orkansko nevrijeme, jedva stojim."
"Nisam prislukivao!"
Julia oduti dovoljno dugu dionicu da mi da do znanja kako zna da serem kvake. "Tko
ti je rekao da smije posuditi Abbey Road?"
Njezina je plejka stajala kraj moga ugavog gramofona. "Ti tu plou nikad ne slua."
"ak i da je to zbilja istina, ne znai da je automatski tvoja. Ti nikad ne nosi djedov
sat. Je li zato automatski moj?" Julia prekorai moju Adidasovu torbu i ue u sobu da pokupi
plou. Baci pogled na pisai stroj. Ja postieno sunem naprijed i tijelom zakrilim pjesmu
"Dakle, slae se", pravi je smisao poruke bio istanan kao cjepanica, "da svatko ima pravo na
malo privatnosti? A ako na ploi naem jednu jedinu ogrebotinu, mrtav si."
Kroz strop se ne uje Abbey Road, nego "The Man With the Child In His Eyes" Kate
Bush. Julia puta "The Man With the Child In His Eyes samo kad je supersenti ili kad ima
mengu. Juliji je ivot zbilja genijalan. Ima osamnaest godina, za koji mjesec odlazi iz Livade
Crnog Labuda, ima deka sa sportskim autom, deparac joj je dvostruko vei od mojega i
rijeima vrti ljude oko malog prsta.
Pukim rijeima.
Julia je upravo pustila "Songbird" Fleetwood Maca.
* * *
Tata srijedom ustaje prije nego to vani svane jer mora voziti u Oxford na tjedni kolegij
u Grenlandovoj sredinjici. Moja je soba iznad garae pa ujem reanje kojim se njegov
Rover 3500 vraa u ivot. Ako je kiovito kao jutros, gume naprave ljus na lokvovitome
kolnom prilazu, a kine se kapi rasfljaspraskaju po dignutim garanim vratima. Radiobudilica
isijava 06:35, brojke se zelene kao Mekonova bulja: jo samo 150 minuta ivota. Ve sam
25
vidio redove i stupce lica u svom razredu, kao na ekranu kad igram Space Invaders.
Grohotava su, zbunjena, zgroena, saalna. Tko odluuje koje su mane smijene, a koje
tragine? Nitko se ne smije slijepima i ne zbija ale o Drinkerovu respiratoru.
Kad bi Bog uredio da svaka minuta traje est mjeseci, do doruka bih ve bio
sredovjean i u kolski bih se autobus ukrcao kao pokojnik. Mogao bih dovijeka spavati.
Pokuam odagnati pomisao na ono to me eka pa se zavalim i zamislim da je strop
neiskartografirana povrina planeta klase G u orbiti Alphe Centauri. Ondje nema ive due.
Ne bih morao ni zucnuti.
"Jasone! Ustajanje!" iz prizemlja drekne mama. Sanjao sam da sam se probudio u
plinski modroj umi i meu plamenim afranima naao djedovu Omegu cijelu cjelcatu. Slijede
ustrali koraci i pomisao da neki Bauk tri kui na groblje Svetoga Gabrijela. Mama opet
drekne "Jasone!" i ja vidim koliko je sati:07.41.
Smognem snage za krmeljavo "dobro!'' i potjeram noge iz kreveta, tako da sad i ostatak
tijela mora za njima. Kao za peh, u zrcalu u kupaonici ni traga gubi. Pomiljao sam da vruom
krpom pritisnem elo pa ga obriem i potuim se mami da imam povienu temperaturu, no nju
ne moe tako Iako preveslati. Crvene gae koje mi nose sreu u pranju su, tako da sam u
nedostatku boljega obukao banana-ute. Danas nemamo tjelesni pa nema veze. Mama u
prizemlju gleda novi jutarnji program na BBC1, a Julia si ree bananu u mizle.
"Jutro", kaem. "Koji ti je to asopis?"
Julia digne naslovnicu Facea. "Ako ga dirne kad ja odem, zadavit u te."
Ja sam se trebao roditi, prosike Neroeni Blizanac, a ne ti, kozo jedna.
"Taj bi izraz trebao neto znaiti?" Julia nije zaboravila to je sino bilo. "Izgleda kao
da pia u gae."
Mogao sam milo za drago pitati Juliju bi li zadavila Ewana da dira njezin Face, ali time
bih priznao da jesam prislukivalaka gnjida. Moji su Weetabixi imali okus po iverici. Kad
sam pojeo, operem zube i sloim knjige za danas u adidasicu, spremim penkale u pernicu.
Dotle je Julia ve otila. Ide u maturalnu depandansu nae kole s Kate Aifrick, koja je ve
poloila vozaki.
Mama je teti Alice telefonski opisivala novu kupaonicu. "Samo malo, Alice." Mama
pokrije slualicu. "Jesi li ponio novac za uinu?"
Kimnem. Odluio sam joj rei. "Mama, moram ti -"
Vjea zatopa "neto".
"Pouri se, Jasone! Pobjei e ti autobus!"
Vani je vjetruina i vlaga, kao da je netko na Livadu Crnog Labuda uperio stroj za kiu.
U Vodomarovu dolu posvuda su zidovi mrljavi od kie, kapava hranilita za ptice, mokri vrtni
patuljci, prelivena jezerca i blistavi kameni vrtovi. Sa suhog trijema gospodina Castlea
promatra me mjesenjaki siva maka. Da se bar djeak na neku foru moe pretvoriti u
maku. Proao sam kraj prijelaza preko ograde koji vodi na poljski put. Da sam Grant Burch
ili Ross Wilcox ili bilo tko od kvadre iz socijalnih stanova u Wellingtonovim ledinama,
jednostavno bih markirao, preskoio bih ogradu i udario poljskim putem kamo god da ide.
Moda bih ak istraio vodi li do nestalog tunela pod Malvernskim gorjem. Ali klinci poput
mene to jednostavno ne mogu. Profesoru Kempseyju isti bi as bilo jasno da sam izostao na
dan kad me trta razrednog zbora. Do velikog odmora ve bi nazvali mamu. Ukljuio bi se
profesor Nixon. Tatu bi izvukli s kolegija. Na mene bi nahukali policiju za markirante s
psima tragaima. Uhvatili bi me, podvrgnuli ispitivanju, ivoga bi me oderali i svejedno bi me
profesor Kempsey prisilio da proitam ulomak iz Jednostavnih molitvi za sloeni svijet.
im pone razmiljati o posljedicama, gotov si.
Kraj Crnog labuda cure su se zbile pod kiobranima. Deki ne smiju nositi kiobrane
jer su pederski. (Zapravo, ak ne rauna Granta Burcha, on ne kisne jer mu posilni Philip
Phelps dri veliki golfaki kiobran.) Meni je pod ubretarcem gornja polovica tijela vie-
manje suha, ali na uglu glavne ceste neki mi je Vauxhall Chevette do koe smoio
potkoljenice. arape su mi pjeskovite i mokre. Pete Redmarley i Gilbert Swinyard i Nick
Yew i Ross Wilcox i cijela ta kvadra igrali su lokvarskog rata, no ba kad sam ja stigao,
26
uplovi i crtiooki kolski autobus. Za upravljaem nas je Norman Bates gledao kao da je
besani kolja, a mi svinjac pun zrelih odojaka. Ukrcamo se i vrata se psikavo zatvore. Na
mom je Casiju 8.35.
U kina jutra kolski autobus bazdi na deke, podrigance i pepeljare. Prednja sjedala
zauzmu cure koje se ukrcaju u Guarifordu i Blackmore Endu i samo razgovaraju o domaoj
zadai. Glavni temeri odu ravno na stranja sjedala, ali ak se i kvadra tipa Pete Redniarley
i Gilbert Swlnyard upristoji kad Norman Bates vozi. Norman Bates spada u one ko od gore
odvaljene tipove s kojima nema ale. Jedanput je Pluton Noak iz zezancije otvorio vrata za
sluaj opasnosti. Norman Bates otiao je straga, epao ga, odvukao ga naprijed i doslovno ga
izbacio iz autobusa. Pluton Noak izdere se iz jarka: "Tuit u te, majku ti tvoju! Slomio si mi
ruku, jebote!"
Norman Bates u znak odgovora izvadi cigaretu iz kuta usana, nagne se nad autobusne
stube, isplazi jezik kao Maor pa polako i pomno ugasi cigaretu koja se i dalje arila ravno sebi
na jeziku. uli smo kako je zaitala. Mukarac kvrcne opuak na djeaka u jarku.
Nato Norman Bates sjedne i odveze dalje.
Od toga dana nitko u njegovu autobusu ne dira vrata za sluaj opasnosti.
Dean Moran ukrcao se na stanici u Travarovim ledinama, na samome kraju sela. "Ej,
Deane", kaem, "sjedni ovdje ako hoe." Moranu je tako drago to sam ga pred svima
oslovio pravim imenom da se naceri od uha do uha i odmah se skljoka. "Isuse", Moran e,
"ako nastavi ovako curiti, do kraja nastave Severn e provaliti nasipe u Uptonu. I u
Worcesteru. I u Tewkesburyju."
"Sto posto." Bio sam ljubazan i zbog njega i zbog sebe. Kad se veeras budemo busom
vraali kui, mogu biti sretan ako i Nevidljivi ovjek bude htio sjesti kraj ---kolskog
m-mmm-m-mmmucavca J-j-j-asona T-t-taylora. Moran i ja igrali smo krii-krui na
zamagljenim prozorima. Dobio me prije nego to smo stigli do Wellanda. U koli je Moran u
razredu profesorice Wyche, sedmom W. Sedmi W drugi je najgori razred. Ali Moran u biti
uope nije truba. Samo bi ga svi zafrkavali kad bi imao predobre ocjene.
Na nekom blatitu stoji pokunjeni crni konj. Ali ja u se za dvadeset i jednu minutu i
manje jo gore pokunjiti.
Grija ispod sjedala do dokoljenica mi je rastalio kolske hlae, a netko je pustio
jajokusan prdac. Gilberi Swinyard zarie: "Kenja je bacio fuljac" Kenja sloi svoj truli cer,
usekne se u vreicu smokia i hicne je. Vreice ipsa slabo lete, tako da je jednostavno pala
na Robina Southa na sjedalu iza njega.
Nisam se ni snaao, autobus je ve zamaknuo u krug kole pa se svi iskipamo. Kad je
kiovito, zvono ne ekamo u dvoritu, nego u predvorju. Jutros je kola puna skliskih podova,
promoenih kabanica iz kojih se die para, nastavnika koji kore kvadru zbog vritanja,
estaa u zabranjenoj igri lovice i osmaica koje bazaju hodnicima ruku pod ruku i pjevaju
Pretenderse. Sat kraj zbornikog hodnika gdje klinci u vrijeme uine stoje za kaznu
obavijestio me da mi preostaje jo osam minuta ivota.
"A, Taylor, sjajno." Profesor Kempsey tipne me za uho. "Potrebiti mi ak stie kao
naruen. Za mnom. Uloio bih nekoliko rijei u tvoj sluni trakt." Razrednik me povede
tmurnim prolazom prema zbornici. Zbornica je poput Boga. Ne moe je vidjeti i ostati iv.
Stoji pred nama, odkrinuta, a van suklja dim cigareta kao magla u Londonu u doba Jacka
Rasparaa. No mi skrenemo s puta i uemo u spremite za pisai pribor. Spremite je
svojevrsni pritvor za kvadru u govnima. Mozgao sam to sam ja skrivio. "Prije pet minuta",
ree profesor Kempsey, "spojili su mi telefonski poziv. Dotini se poziv ticao Jasona Taylora.
Od strane dobronamjerne osobe."
S profesorom Kempseyjem jednostavno mora imati strpljenja.
"S molbom za pomilovanje u posljednji as."
Kraj vrata prohuji ravnatelj profesor Nixon, puio se od bijesa i sakoastih isparavanja.
"Molim?"
27
Profesor Kempsey iskrivi lice na moju kratku pamet. "Je Ii istina da od jutronjega
razrednog zbora strepi do te mjere da bismo taj osjeaj mogli opisati kao iscrpljujuu
grozu'?"
Naslutio sam bijelu magiju gospoe de Klokken, ali nisam se usudio ponadati da bi me
mogla spasiti. "Jest, profesore."
"Da, Taylore. Tvoja portvovna logopetkinja oito zastupa miljenje kako bi odgaanje
jutronjeg izbijanja klina klinom moglo pogodovati dugoronijem rastu samopouzdanja po
pitanju umijea Retorike i Govornitva. Podupire li taj prijedlog, Taylore?" Razumio sam to
je rekao, ali on je oekivao da reagiram zbunjeno. "Molim?"
"eli li da te danas potedimo itanja ili ne?"
"elim, profesore, itekako", rekoh.
Profesor Kempsey mljacne ustima. Ljudi redovito misle da e prestati zapinjati ako te
bace u vodu, nekim vatrenim krtenjem. Na TV-u ljudi gledaju zapinjavce koji jednoga
arobnog dana silom prilika moraju stati na pozornicu pred tisuu ljudi, a kad tamo, puste
savren glas. Vidite, svi se smjekaju, mogao je on to oduvijek! Samo ga je trebalo prijateljski
pogurati! Sad se izlijeio. Ali to je totalna kenjaa. Ako do toga ikad doista doe, samo znai
da Vjea potuje Prvu zapovijed. Samo ti za tjedan dana lijepo provjeri to je s "izlijeenim"
zapinjavcem. Vidjet e. Prava je istina da e se utopiti ako te bace u vodu. A u vatrenom
krtenju ne ginu ti opekline treeg stupnja. "Ne moe cijeli cjelcati ivot podvijati rep pred
govorenjem u javnosti, Taylore."
O se kladit?, Gnjida e.
"Znam, profesore. Zato dajem sve od sebe da ga svladam. Uz pomo gospoe de
Klokken."
Profesor Kempsey nije odmah popustio, ali osjeao sam da sam se izvukao. "U redu.
Ali raunao sam da ima veu petlju, Taylore. Mogu samo zakljuiti da sam te pogreno
procijenio."
Gledao sam za njim.
Da sam papa, ja bih gospou de Klokken proglasio sveticom. Isti as.
Iz Jednostavnih molitava za sloeni svijet profesor Kempsey odabrao je itanje o tome
kako ti u ivotu moe kiiti etrdeset dana i etrdeset noi, ali Bog je ljudskom rodu obeao
da e se jednog dana pojaviti duga. (Juliji je apsurdno da nam godine 1982. u koli uporno
serviraju biblijske prie kao povijesne injenice.) Zatim smo zapjevali crkvenu pjesmu koja
veli Boje nam darove Nebo alje sve: hvala Gospodinu, hvala Gospodinu, to nam ljubav da-
a-a-je svu. Mislio sam da smo gotovi, ali nakon stoje profesor Kempsey proitao obavijesti i
naputke profesora Nixona, Gary Drake digne ruku. "Oprostite, ali mislio sam da danas ita
Jason Taylor. Ba sam se veselio da u ga uti. Znai li to da on ita sljedei tjedan?"
Svi vratovi u razredu zavrnu glave prema meni.
Na pedeset mjesta po cijelom tijelu ikne mi znoj. Samo piljim u kredne maglice na
ploi.
Proe nekoliko sekunda koje kao da su trajale satima pa profesor Kempsey ree: "Tvoje
je energino zauzimanje za utvrena pravila za svaku pohvalu, Drake, i ne dvojim da je
nesebino. Meutim, iz pouzdanih izvora znam da Taylorov govorni aparat nije u voznom
stanju. Kolega vam je shodno dobio takorei lijeniku potedu."
"Onda znai da e itati sljedei tjedan, profesore?"
"Abeceda ide svojim putem i ne mari za ljudske slabosti, Drake. Sljedei je tjedan na
slovu "T" kao Michelle Tirley i nema pogovora kad je hora "
"Ne ini vam se da to ba nije pravedno, profesore?"
to sam ja ikad skrivio Garyju Drakeu?
"ivot je redovito nepravedan unato svim naim pregnuima, Drake", profesor
Kempsey zakljua glasovir, "a njegove izazove moramo svladavati jedan po jedan. to prije
to nauite", razrednikov pogled ne prostrijeli Garyja Drakea, nego ravno mene, "to bolje za
vas."
. . .
28
Srijeda poinje udarniki, dvosatom matematike kod profesora Inkberrowa. Valjda je
dvosat matematike najgori sat u cjelom tjednu. Inae na matemarici sjedim s Alastairom
Nurronom, ali danas Alastair Nurton sjedi s Davidom Ockeridgeom. Slobodno je samo mjesto
kraj Carla Norresta, ravno pred katedrom profesora Inkberrowa, pa moram ondje sjesti. Tako
jako kii da se imanja i polja rasplinjavaju u bjelance. Profesor Inkberrow podijeli nam
prolotjedne zadanice kao da baca frizbije, pa pone sat s nekoliko superlakih pitanja da
"upogoni modane vijuge".
"Taylore!" Uoio je da izbjegavam njegov pogled.
"Da, profesore?"
"Treba se malo usredotoiti, hmm? Ako je a jedanaest, b sedam, a x umnoak a puta b,
koliki je x?"
Rjeenje je pljuga, sedamdeset sedam.
Ali u "sedamdeset i sedam" ima dvije rijei na "S". Dvostruku zapinjalicu. Odgodio
sam smaknue i sad Vjea trai osvetu. Zario mi je prste u jezik, stisnuo mi je grlo i tipa sve
ile koje mozgu dovode kisik. Kad se Vjea tako narogui, ispao bih totalni debos da
pokuam protisnuti rije. "Devedeset i jedan, profesore?"
Bistrija kvadra u razredu zastenje.
Gary Drake glasno zakrekee. "Mali je genijalac!"
Profesor Inkberrow skida naoale, hue u njih i brie ih irim krajem kravate. "Tebi je
sedam puta jedanaest devedeset i jedan, hmm? Daj da ti postavim potpitanje, Taylore. emu
uope ujutro ustajemo iz kreveta? Zna li mi na to odgovoriti, hmm? Da mi je samo znati
emu, ti bokca?"
Rodbina
"Evo ih!" dreknem kad je bijeli Ford Granada Ghia tetka Briana ukrstario u
Vodomarov dol. Julijina se vrata zatvore kao da hoe rei: Pih!, ali dolje grune salva
priprema. Ja sam ve skinuo svoju kartu Meuzemlja i sakrio globus i sve ostalo za to bi
Hugo mogao misliti da je bebasto pa samo ostanem sjediti na prozorskoj dasci u svojoj sobi.
Sino je puhao vihor kao da nam King Kong pokuava otkinuti krov i tek se sad smiruje.
Prekoputa gospodin Woolmere odvlai komade ograde koju mu je sruio vjetar. Tetak Brian
skrene u na kolni prilaz i Granada se zaustavi kraj maminoga Datsun Cherryja. Prva se
iskrca teta Alice, mamina sestra. Zatim se sa stranjeg sjedala iskipaju moja tri bratia Lamba.
Prvi se pojavio Alex u majici SCORPIONSI UIVO 1981. i sa znojnikom za glavu u stilu
Bjorna Borga. Alex je sedamnaestogodinjak, ali ima bubonske priteve i vlastito mu je tijelo
tri broja preveliko. Slijedi najmlai, Cvergli Nigel, udubio se u brzopotezno slaganje
Rubikove kocke. Posljednji se pojavi Hugo.
Hugu njegovo tijelo pristaje kao saliveno. Dvije je godine stariji od mene. Veini bi
klinaca ime "Hugo" bilo ivotno prokletstvo, ali Hugu je aureola, (Osim toga, Lambovi
pohaaju privatnu kolu u Richmondu u kojoj te ne kinje ako si fin, nego ako nisi dovoljno
fin.) Hugo je u crnoj jakni s patentnim zatvaraem bez kapuljae i bez markice, u levisicama
na kopanje, izmama s posuvratkom i ima onu neku pletenu narukvicu koja ti je dokaz da
nisi djevac. Hugo je dijete sree. Dok u Monopolyju Alex, Nigel i ja jo meusobno trampimo
kikiriki-zemljita uz doplatu od 300 funta i molimo Boga da ubodemo bankovnicu na
Besplatnom parkiranju, Hugo ve ima hotele na najskupljim poljima.
"Stigli ste!" Mama prijee kolni prilaz i zagrli tetu Alice.
Odkrinem prozor da bolje ujem.
Dotle se iz staklenika pojavio tata od glave do pete u vrtlarskoj odori. "Ba ste nam
donijeli burno vrijeme, Briane!"
29
Tetak Brian isprtlja se iz auta i karikirano se osupne kad ugleda tatu. "Ma vidi ti toga
neustraivog vrtlara!"
Tata mahne lopaticom. "Nesretno mi je nevrijeme satrlo sunovrate. Imamo ovjeka za
gro posla u vrtu, ali moe doi tek u utorak, a kao to stara kineska poslovica kae -"
"Gospodin Broadwas jedan je od onih predivnih slikovitih seoskih likova", mama e, "i
vrijedi mu platiti da doe dvaput na tjedan jer popravi svu tetu koju Michael nanese."
"- Kao to stara kineska poslovica kae: Mudalj ovjek Kae, Ako Hoe Biti ljetan
Tjedan Dana, Oeni e. Ako Hoe Biti ljetan Mjesec Dana, akolji vinju. Ako Hoe Biti
ljetan Cijelji ivot, aadi Vljt. Ba zgodno, ha?"
Tetak Brian pretvara se da mu je ba zgodno.
"Kad je Michael neki dan tu staru kinesku poslovicu uo na BBC-jevim Savjetima za
vrtlare", primijeti mama, "prvo je ila svinja, onda ena. Ali gle ti ta tri deka! Opet ste
izrasli! ime im samo fila kukuruzne pahuljice, Alice? Ma to bilo, meni treba za Jasona."
To je bio nizak udarac.
"E, pa", tata e, "dajte da svi skupa uemo prije nego to nas otpue."
Hugo primi moj telepatski signal i digne pogled u mom smjeru.
Ja mu polu-mahnem.
Bife se otvara samo kad dou gosti ili rodbina. Mirie na polituru i isparavanja erija.
(Jedanput sam kuao eri kad nikoga nije bilo kod kue. Ima okus po sirupastom Domestosu.)
Mama je traila da preselim stolac iz blagovaonice u dnevnu sobu jer ih nema dovoljno. Ti
stolci imaju sto kila i krvavo sam se udario u potkoljenicu, ali sam se drao kao da mi nije
nita. Nigel se svali u vreastu sjedalicu, a Alexa dopadne jedan naslonja. Odbubnja ritam na
naslonu za ruke. Hugo jednostavno turski sjedne na prostirku i ree: "Meni je dobro i ovako,
teta Helena, hvala", kad me mama prekori to nisam donio dovoljno stolaca. Julije jo nema,
"Evo me za minutu!" doviknula je prije dvjesto sati.
Po starom obiaju, tata i tetak Brian za poetak udare u prepirku o ruti od Richmonda
do Worcestershirea. (Obojica su u golfakim puloverima koje su si meusobno darovali za
Boi.) Tata misli da bi dravna cesta A40 skresala 20 minuta puta u usporedbi s cestom
A419. Tetak Brian se ne slae. Onda tetak Brian kae da danas, kad odu od nas, kani voziti u
Bath preko Cirencestera i ceste A417, na to se tata zajapuri od uasa. "A417? Kani voziti
kroz Cotswoldsko gorje na neradni dan? eka te iva tarapana, Brian!"
Mama veli: "Brian sigurno zna to radi, Michaele".
"A417? Muka Isusova!" Tata ve lista svoj Autoklubov vodi za britanske gradove, a
tetak Brian mami dobacuje pogled u stilu: Pusti miceka ako ga veseli. (Meni taj pogled digne
ivac.) "Ova ti zemlja ima neke novotarije, Brian, takozvane autoceste... Evo, treba M5 do
odvojka broj 15..." Tata ubode kartu. "Evo! Dalje samo dere prema istoku. Nema potrebe da
zaglavi u Bristolu. M4 do odvojka broj 18 pa A46 do Batha. Kao dlanom o dlan."
"Kad smo proli put ili u posjet Donu i Drucllli", tetak Brian ne gleda Autoklubov
vodi za britanske gradove, "ba smo tako vozili. Sjeverno od Bristoia skrenuli smo na M4. I
to misli? Dva smo sata ubili u krkljancu! Daj ti reci, Alice?''
"Zbilja se oduilo."
"Dva sata, Alice."
"Ali", parira tata, "to ti se dogodilo jer ste uletjeli u preusmjereni promet dok su gradili
novi trak. Danas je vonja cestom M4 pjesma. ista je ko suza. Garantiram."
"Hvala, Michaele", mjaukavo e tetak Brian, "ja ti ba ne ljubim autoceste."
"Pa, Briane", tata treskom zaklopi Autoklubov vodi za britanske gradove, "ako ljubi
militi 50 na sat s kolonom prikoliarske gerijatrije, onda ti je najbolje da vozi po A417 do
Cirencestera."
"Jasone, molim te, doi i pomozi nam malo."
"Pomozi nam malo" znai "ponesi sve". Mama teti Alice pokazuje kuhinju koju je
nedavno nabrijala. Iz penice nadiru mesni mirisi. Teta Alice miluje nove ploice i govori
"divota!" dok mama toi tri ae kokakole za Alexa, Nigela i mene. Hugo je molio au
30
hladne vode. Ja istresem vreicu prutia Twiglets u posudu. (Twigletsi su tipine grickalice za
koje odrasli misle da ih klinci vole, ali imaju okus kao izgorjele ibice umoene u kvasni
namaz.) Pa sve stavim na pladanj na servirni prozor, prijeem na drugu stranu i odnesem ga
na stoli u boravku. Totalno je nepravedno da ja moram sve raditi. Da ja jo sjedim u svojoj
sobi kao Julia, ve bi poslali specijalce.
"Tebe su milostive oito lijepo dresirale", kae tetak Brian. Ja se pretvaram da znam to
je milostiva.
"Briane?" Tata mu mahne kristalnom bocom. "Moe jo kap erija?"
"Ti vrapca, zato ne, Michaele? Zato ne, ti vrapca?"
Alex zagroke kad sam mu dao Colu. Zagrabi punu aku Twigletsa.
Nigel e onako prpono: "Hvala najljepa!" pa i on navali na Twigletse.
Hugo e: "Super, Jace" za vodu i "Ne hvala" na Twigletse.
Tetak Brian i tata apsolvirali su temu Vonje i preli na Recesjju.
"Ne, Mirhaele", tetak Brian e, "tu se bogme vara. Za knjigovodstvenu branu
uglavnom nema zime ni kad je gospodarstvo u komi."
"Ali meni ne moe rei da ti klijentela ne pati?"
"Da pati? Bog te nee, Michaele, krv pia, da prosti! Steajevi i propale hipoteke od
jutra do sutra! Ne znamo gdje nam je glava, majku mu staru. Grcamo! Vjeruj mi, ja sam ti
onoj enskoj u Downing Streetu zahvalan na ovoj financijskoj - kako ono zovu najnoviji
modni krik? - anoreksiji. Mi raunarci arimo i palimo! A kompanjonske se premije veu uz
dobit, tako da je moja malenkost na konju."
"Steajnici ba i nisu stranke koje e vam doi i drugi put", bocka tata.
"Ali njima nikad kraja", tetak Brian ljokne eri, "pa koga boli on? Ne, ne, meni je pak
ao vas trgovaca. Maloprodaju e ova recesija baciti na koljena. Odgovorno tvrdim."
Ja ne bih rekao, odmahivao je tatin prst. "Zatitni je znak kole dinaminog
menadmenta uspjeh u godinama oskudice, a ne u godinama obilja. Jest da je nezaposlenost
dosegla broj od tri milijuna, ali Grenland je u ovom tromjeseju zaposlio deset pripravnika za
rukovodei kadar. Kupci trae kvalitetnu hranu po diskontnim cijenama."
"Smiri ivce, Michaele", tetak Brian lakrdijaki digne ruke na predaju, "nisi na
komercijalistikom skupu u ljetovalitu. Ali mislim da zabija glavu u pijesak. ak i
konzervativci vele da treba 'stegnuti pojas... Sindikati su mortus, makar to po mome miljenju
nije loa stvar. Ali u British Leylandu osipaju se radna mjesta... Luki promet pada... eliane
propadaju... Svi naruuju brodove iz June Koreje, strinu joj poljubim, ma gdje bila, ne
fermaju brodogradilita na Tyne i Clyde... Drug Arthur Scargill prijeti revolucijom... Tako da
ba ne znam kako se to, dugorono gledano, ne bi obilo i o smrznute hruskave palainke i
panirane filete. Zna, Alice i ja zbilja smo zabrinuti."
"E, pa", tata se zavali, "ba lijepo da se ti i Alice brinete, ali maloprodaja odolijeva, a
Grendland se ne da."
"Drago mi je, Michaele. Zbilja mi je drago."
(I meni je drago. Tata Gavina Coleyja izgubio je posao kod Metalboxa u Tewkesburyju.
Gavinu Coleyju otkazali su rokas u luna-parku, oi su mu upale u lubanju za nekoliko
milimetara i roditelji su mu se u roku od godine dana rastali. Kelly Moran rekla mi je da mu je
tata jo na burzi.)
Hugo oko vrata nosi tanku konatu pantljiku. To i ja hou.
Kad nam Lambovi dou u posjet, sol i papar nekom se arolijom pretvore u "zaine".
Za veeru imamo koktele od kampa u vinskim aama za predjelo, janjee kotlete s ukrasnim
papirnatim hvataljkama, zapeeni pire-krumpir i pirjani celer za glavno jelo i peeni sladoled
kao "slasticu", a ne "desert". U prometu su sedefni prsteni za ubruse. (Tatin ih je tata donio iz
Burme s iste misije na kojoj je nabavio Omegu Seamaster koju sam u sijenju razbio.) Prije
predjela tetak Brian otvori vino koje nam je donio. Julia i Alex dobili su punu au, Hugo i ja
samo pola, "a ti, Nigele, tek toliko da omasti brk."
Teta Alice nazdravi prema svom obiaju: "ivjele loze Taylor i Lamb!"
31
A stric Brian prema svom obiaju: "Pij malo, pij dobro!" Tata se pravi da mu je to
prilino duhovito.
Svi se kucnemo (osim Alexa) i otpijemo.
Glavu dajem da e tata svoju vinsku au dii prema svjetlu i rei: "Ba je pitko!" Ni
ovaj put nije nas iznevjerio. Mama ga oine pogledom, ali tata to nikad ne primijeti. "Svaka
ast, Briane, zna odabrati pristojno vince, to jest - jest."
"Pa ba mi je drago da imam tvoj blagoslov, Michaele. Priutio sam si cijeli sanduk.
Vinograd je nedaleko od krasne seoske kuice koju smo prole godine unajmili na jezerima."
"Vino? S jezera? Iz Cumbrije? Daj se zbroji, Briane."
"Ne. ne, Michaele, nije s engleskih jezera, nego s talijanskih. Toskana." Tetak Brian
zavrtloi vino u ai, ponjofa ga i ljokne. "Tisuu devetsto sedamdeset trea. Kupina, dinja,
hrast. Slaem se s tvojim strunim miljenjem, Michaele. Sasvim pristojna berbica."
"Pa", mama e, "navali, narode!"
Nakon prve runde "da prste polie!" sa svih strana, teta Alice ree: "Ovog polugodita
nai deki imaju ludnicu u koli: ne, deki? Nigel je kapetan kluba ahista."
"Predsjednik", Nigel e, "tonije reeno."
"Pardonek! Nigel je predsjednik kluba ahista. A Alex uda stvara na kolskom
raunalu, reci malo, Alex. Ja ne znam isprogramirati ni onu bedastou na videu, ali zato -"
"Ako emo pravo", veli tetak Brian, "Alex kilometarski ije svoje nastavnike. to ono
radi na tom raunalu, Alex?"
"FORTRAN. BASIC." Alex govori kao da mu svaku rije upa. "PASCAL. Kod za z-
80."
"Sigurno si pravi lumen", Julia e, i to tako vedro da mi nije jasno zajeda li ili ne.
"O, Alex je lumen i pol", Hugo e. "Mozak Alexandera Lamba jezdi na samoj kresti
britanskih znanstvenih postignua."
Alex pogledom prostrijeli brata.
"Raunalstvo ti daje konkretnu budunost." Tata licom zagrabi kampe. "Tehnologija,
dizajn, elektrini auti. To bi trebali pouavati u kolama. A ne bljuzge tipa 'ko oblak samotan
sam luto. Ba sam neki dan lijepo rekao Craigu Saltu - naem efu u Grenlandu - da -"
"Ama ja se potpuno slaem s tobom, Michaele." Tetak Brian sloi facu kao kad zli
genijalac objavljuje plan za pokoravanje cijelog svijeta. "Zato Alex za svaku peticu ove
godine dobiva novu novcatu novanicu od dvadeset funta i desetau za svaku etvorku - da si
moe kupiti IBM-ovo osobno raunalo." (Ljubomora u meni kljuca poput zubobolje. Tata
kae da je "zastarjelo" plaati djeci da ue.) "Profit je najbolja mogua motivacija, ne?"
Mama uskoi. "A to je s tobom. Hugo?"
Napokon imam priliku da promotrim Huga a da nije kriom.
"Kad sve zbrojim", Hugo otpije vode, "dobro sam proao u nekoliko utrka u
kanuistikoj reprezentaciji, teta Helena."
"Hugo se", podrigne tetak Brian, "ovjenao slavom! Po svemu je zavrijedio da bude
prva veslaka perjanica, ali onda je neki napuhani drmatorski guzator - uuuf, oprostite na
izrazu pola je Osiguranja Lloyd njegovo - priprijetio da e napraviti dar-mar ako njegov mali
lord Moljac Cvergli ne bude glavni. Kako se mali ono zove, Hugo?"
"Ti moda misli na Dominica Fitzsimmonsa, tata."
"Dominic Fitzsimmons! Kao iz crtia, ha?"
Molio sam Boga da sad svjetla reflektora padnu na Juliju. Molio sam Boga da mama ne
spomene pjesniku nagradu, samo ne pred Hugom.
"Jason je osvojio Pjesniku nagradu okrunih knjinica Hereforda i Worcestera", mama
e. "Ne, Jasone?"
"Pjesmu sam morao napisati." Ui su mi gorjele od srama i nisam znao kamo bih
gledao osim u tanjur. "Za engleski. Nisam..." (nekoliko sam puta isprobao pojma imao, ali
vidio sam da u grevito zapeti) "nisam ni znao da e je profesorica Lippets kandidirati."
"ime imam time klimam!" cikne teta Alice.
"Jason je osvojio prekrasan rjenik", mama e. "Zar ne, Jasone?"
32
Radar odraslih nije registrirao zajedljiv hitac Smrada Alexa: "Ja bih zbilja volio uti
tvoju pjesmu, Jasone."
"Ne moe. Nemam zadanicu."
"Ba teta."
"Malvern Gazetteer objavio je pobjednike radove", mama e. "I to s Jasonovim
fotoportretom! Moemo ga iskopati poslije veere."
(Meni je iva muka samo kad se sjetim. Poslali su fotografa u kolu i natjerali me da
poziram itajui knjigu u knjinici kao vrhunska pederina.)
"Pjesnici", cmokne tetak Brian, "pokupe najgore boletine od parikih dama na zlu
glasu i umiru u gavotama punim propuha na Seini, kau ljudi. Karijera za deset, ha, Mike?"
"kampi su ti divni, Helena", teta Alice e.
Tata e: "Smrznuti, iz Grenlanda u Worcesteru."
"Svjei, Michaele. Iz ribarnice."
"Ah. Nisam znao da jo uope ima ribarnica."
Alex opet iskopa pjesniku nagradu. "Bar nam reci o emu je pjesma, Jasone. O
vjesnicima proljea? Ili je ljubavna?"
"Mislim da tebi ne bi bila bogzna to, Alexe", Julia e. "Jasonov rad nema istananost i
zrelost jednih Scorpionsa."
Hugo prasne u smijeh da potkuri Alexa. I da meni da do znanja na ijoj je strani. Dolo
mi je da poljubim Juliju iz iste zahvalnosti. Zamalo.
"Nije bilo ba tako duhovito", promrsi Alex na Hugovu adresu.
"Ne duri se, AIexe. Nisi lijep kad se duri."
"Deki", opomene teta Alice.
minkerska plitica za umak krene u krug oko stola. Izmeu pire-krumpira i jorkirskih
minipudinga napravio sam Sredozemno more umaka. Vrak mrkve glumi Gibraltar.
"Navalite!" mama e.
Teta Alice prva je rekla: "Kotleti su ti boanski, Helena."
Tetak Brian nabaci kilavi talijanski naglasak: "Ma szve sze tope u usztima!"
Nigel se oboavateljski naceri tati.
"Tajna je u marinadi", kae mama teti Alice. "Poslije u ti dati recept."
"O, Helena, bez njega ne idem doma!"
"Jo zericu vina, Michaele?" Tetak Brian dopuni tatinu au (iz druge boce) i prije nego
to je tata stigao odgovoriti, a onda dotoi i sebi. "Bit u tako slobodan. Michaele, hvala
lijepa. Pij malo, pij dobro! Dakle, Helena, vidim da tvoja pokretna pagoda jo nije zavrila u
velikoj orijentalnoj ropotarnici na vjenim lovitima."
Mama sloi onu svoju pristojnu zbunjenu facu.
"Tvoj Datsun Helena! Da nisi tako sjajna kuharica, teko bismo ti oprostili to kri
Prvi zakon autoniobilistike. Ne vjeruj ni Japancu ni kartu koji Japanac tanca. Tu su Nijemci
dobro uboli, ovaj im put mora priznati. Vidjeli ste nove reklame za Volkswagen? Japi, lakat
brade, tri kao muha bez glave i trai novi Volkswagenov Golf dok mu Golf ne padne sa
stropa i raspljeska ga! Upiao sam se od smijeha kad sam to prvi put vidio, ha, Alice?"
"Nema li ti", Julia ubrusom obrie usta, "fotoaparat marke Nikon, tetku Briane?"
Hugo e: "A i japanska je hi-fi tehnologija sasvim pristojna."
"I raunalski ipovi", doda Nigel.
Tako da ja kaem: "Bogme su im i motocikli klasa."
Tetak Brian sumnjiavo slegne ramenima. "To i ja kaem, cure i deki! Japanerosi tuu
tehnologiju bez pardona smanje na svoju veliinu i onda je preprodaju ostatku svijeta, ma reci
da ne, Mike. Mike? Valjda se bar po tom pitanju slae sa mnom? to smo drugo mogli
oekivati od jedine sile Osovine koja se nikad nije ispriala za rat! Glatko su se izvukli. Puna
aka brade!"
"Atomske su bombe pobile dvjesto tisua civila", Julia e. "A od poarnih je bombi
stradalo jo dva milijuna civila: ja ba ne bih rekla da su proli 'lio'."
33
"Ako emo pravo" (tetak Brian ne uje to ne eli uti) "Japanerosi i dalje ratuju.
Preuzeli su Wall Street, sad im je London na tapeti. Kad krene pjeice od Barbicana do mog
ureda, treba ti... brat-bratu dvadeset pari ruku da pobroji sve kosooke s kojima se usput
mimoie. uj ovo, Helena. Moja je tajnica kupila onu neku... makakosezovetijarca... zna,
one motorne take... Honda Civic. To. Drek-smea Honda Civic. Krene iz autosalona i na
prvom krunom toku - vjerujte bez ale - otpadne joj auspuh - totalka nema vie. Eto zato su
tako konkurentni. Proizvode kart. Razumije? Ne moe imati i ovce i novce. Osim ako ne
kani pokupiti neku gadnu gljivinu infekciju. Ha, Mike?"
"Molim te, Julia, dodaj mi zaine", tata e Juliji.
Hugu i meni pogledi se sretnu i tu naas ostanemo sami u prostoriji punoj votanih
figura.
"Moj se Datsun", rnarna ponudi pirjani celer teti Alice, na to ova odmahne u stilu ne
hvala, "proli tjedan proslavio na tehnikome."
"Samo mi nemoj rei", frkne tetak Brian, "da si tehniki obavila na istom mjestu gdje
su ti prodali tu pokretnu pagodu?"
"Ta zato ne bih?"
"O, Helena!" tetak Brian odmahne glavom.
"Ne znam to tono hoe rei, Briane."
"Helena, Helena, Helena."
Hugo je zamolio "prozirnu hostijicu" peenog sladoleda, na to mu mama odree
debelu hrgu kao naem tati. "Pa ti si deko u razvoju, za Boga miloga!" (Taktiku sam
arhivirao za budue prilike.) "Navali, narode, otopit e vam se sladoled."
Poslije prve lice teta Alice kae: "San snova!"
Tata e: "Veoma ukusno, Helena."
"Mike", oglasi se tetak Brian, "nee valjda pustiti da boca tu ami polupopijena?"
Natoi obilan klokot, prvo u tatinu au pa u svoju, a onda nazdravi mojoj sestri: "Pij malo,
pij dobro! Ali meni jo ne ide u glavu kako tako bjelodano darovita mlada dama ne puca na
Veliki dvojac. Meu richmondskim maturantima, vjerujte bez ale, od jutra do sutra sve samo
bruji o Oxfordu i Cambridgeu. Ha, Alexe?"
Alex na etvrt sekunde digne glavu za deset stupnjeva da potvrdi.
"Od jutra do sutra", smrtno ozbiljno e Hugo.
"Na savjetnik za profesionalnu orijentaciju profesor WilIiams", Julia liicom pokupi
potoi sladoleda da joj ne iscuri na stolnjak. "ima prijatelja meu angairanim odvjetnicima
u Londonu, a on kae da ako se elim specijalizirati za pravo za zatitu okolia, Edinburgh i
Durham su savreni..."
"E, pa, alim sluaj", tetak Brian dudaki cijepa po zraku, "alim, alim, alim sluaj,
ali profesora Williamsa - taj je zacijelo prikriveni Velanin - tvog protosora Williamsa treba
umoiti u katran i perje, vezati za mazgu i spakirati kui u Haverfordwest! Nije bitno to na
fakultetu ui, nego..." sad se tetak Brian sav zajapurio, "nego s kim sklapa veze! Samo se na
Oxfordu i Cambridgeu moe povezati s buduom elitom! Vjerujte bez ale, da sam ja imao
prave veze na faksu, jo bi me prije deset godina uzeli za kompanjona! Mike... Helena!
Neete valjda sjediti prekrienih ruku dok vam se prvoroeno dijete trati na Sveuilitu u
Bogu iza Tregera?"
Julia se ljutito smrkne.
(Tu se ja obino povlaim na sigurno.)
Mama e: "Edinburgh i Durham na dobru su glasu."
"Nema zbora, nema zbora, no morate se pitati sljedeu stvar", sad tetak Brian ve
takorei krii, " Jesu li najbolji na tritu?' a odgovor je: 'Jesu vraga!' Ba nam zato, Bog te
nee, dravno srednje kolstvo ne valja. Za prosjenog je Mirka i Slavka mila majka, ali
potie li najpametnije i najsposobnije, pitanje je sad? Malo sutra! Sindikati prosvjete misle da
su rijei tipa pametniji i 'sposobniji' prostote."
Teta Alice poloi ruku na Brianovu nadlakticu. "Briane, ja mislim -"
34
"Nemoj ti meni 'Briane' dok je naoj jedinoj neakinji budunost na kocki! Ako
ispadam snob jer sam zabrinut, ma nek ide sve u materinu, da prosti, bit u snob nad
snobovima, kvragu, i to visoka ela! Meni zbilja ne ide u glavu zato bi se mozak oksfordsko-
kembridskog formata nameraio na tamo neki Prnjavor." Tetak Brian urno strusi au.
"Osim moda ako - tetku se faca u roku od tri sekunde prealta sa zgraanja na perverziju.
"O, da - ako nikome nisi rekla da te ondje eka neki mladi kotski pastuh s dlakavim
nakurnjakom, ha, Julia? Ha, Mike, ha? Ha, Helena? Toga se niste sjetili, ha?"
"Briane -"
"Ne boj se. teto Aiice", nasmijei se Julia. "Tetak Brian zna da bih radije zavrila u
lananom sudaru nego da se s njim uputam u rasprave o svome privatnom ivotu. Kanim
studirati pravo u Edinburghu, a svi budui Briani Lambovi morat e veze i poznanstva
sklapali bez mene."
Ja to nikad ne bih mogao rei i ostati iv, ni za ivu glavu.
Hugo joj nazdravi. "Ta ti je dobra, Julia!"
"A", tetak Brian nekako se uplje nasmije, "ti e vjerojatno daleko dogurati u
fikalskoj brani, mlada damo, makar si se zainatila za drugorazredno sveuilite. Za non-
secateur si tata-mata."
"Pa ba mi je drago da imam tvoj blagoslov, tetku Briane."
Tu kravlje mukne neugodna stanka.
"Bravo!" podsmjehne se tetak Brian. "Njezina mora biti zadnja."
"Ima vlat celera na bradi, tetku Briane."
Vecka u prizemlju najhladnije je mjesto u naoj kui. Zimi ti se guzica zamrzne za
dasku. Julia je pozdravila Lambove i otila ponavljati nekakvu povijest kod Kate Alfrick.
Tetak Brian otiao je gore u gostinsku sobu da "odmori oi." Alex je ve trei put otkako su
doli otiao na zahod. Svaki se put zadri vie od dvadeset minuta. Ne znam kakvu zanimaciju
ondje ima. Tata Hugu i Nigelu pokazuje novu Minoltu. Mama i teta Alice vrljaju vjetrovitim
vrtom. Ja si prouavam lice u zrcalu iznad umivaonika da vidim ima li tu traga Hugu. Mogu li
se pretvoriti u njega pukom snagom volje? Stanicu po stanicu. To je isfurao Ross Wilcox. U
niim je razredima bio sroljava nula, ali sad pui sa starijom kvadrom tipa Gilberta
Swinyarda i Petea Redmarleyja i rulja ga ne zove "Wilcox", nego "Ross". Znai da sigurno
postoji neki tos.
Sjednem i kalorino se poserem, a onda zaujem neke glasove, sve su glasniji i glasniji.
Znam daje runo prislukivati, ali nisam valjda ja kriv ako mama i teta Alice brbljaju tik do
ventilacijskog otvora?
"Nemoj se ti ispriavati, Helena. Brian je bio... Boe dragi, doe mi da ga ustrijelim!"
"Michael izaziva vraga u njemu."
"Nemoj, daj da... Helena, kakav ti je rumarin! Pravo drvo. Meni zainsko bilje nikako
ne uspijeva. Osim metvice. Metvica raste kao luda."
Stanka.
"Pitam se", mama e, "to bi tata za njih rekao. Mislim, da ih sad vidi."
"Za Briana i Michaela?"
"Da."
"Prvo bi nama rekao: to sam vam rekao! A onda bi zasukao rukave, u njihovu bi
sporu - o emu god da se gloe - on zauzeo suprotnu poziciju, i ne bi se micao iz ringa dok ih
obojicu tako ne dotue da samo ute i kimaju."
"Otra si."
"Tata je bio jo otriji! No Julia bi mu znala parirati."
"Zna biti prilino... svojeglava."
"Bar je svojeglava po pitanju nuklearnog razoruanja i Amnesty Internatiomla, a ne
Meaty Loafa i Deaf Leoparda."
Stanka.
"Hugo je ve pravi armer."
35
" armer je jedna mogua definicija."
Vidi kako je silom htio prati posue. Jasno da mu nisam mogla dopustiti."
"Da, znam, nevinace. Jason je i dalje grozno utljiv. Kako mu ide s logopedom?"
(To nisam htio uti. Ali prije odlaska moram povui vodu. A ako je povuem, znat e
da ih netko slua. Tako da sad nemam kamo.)
"Puevim korakom. Ide nekoj Junoafrikanki, gospoi de Klokken. Kae nam da se ne
nadamo udotvornom lijeku. Ne nadamo se. Kae da budemo strpljivi s njim. Strpljivi smo. I
to je uglavnom to."
Duga stanka.
"Zna, Alice, toliko je godina prolo, a meni do dan-danas nije sjelo da mame i tate
vie zauvijek nema. Da su doista... pokojni. Da nisu samo na nekom luksuznom krstarenju
Indijskim oceanom pa sad est mjeseci ne moemo do njih. Ili... to ti je smijeno?"
"Zamisli da zaglavi na krstarenju s tatom! To bi bilo pravo istilite."
Mama ne odgovori.
Dua stanka.
"Helena, nije da njukam", teta Alice promijeni boju glasa. "Ali od sijenja mi ne
spominje nove fantomske telefonske pozive."
Stanka.
"Oprosti, Helena. Bolje da ne zabadam nos u -"
"Ne, ne... Mislim, pitaj Boga s kim bih drugim o tome mogla razgovarati? Ne. Prestali
su. Malo me pee savjest to sam odmah pomislila na najgore. Samo mi se digla bura u ai
vode, sigurno. Bolje reeno, bura bez bure. Da se... zna, ono prije pet i pol godina ili koliko
ve, Michaelu nije zalomilo, ne bih ni registrirala. Svako toliko pogrijei broj ili te pogreno
spoje. Ne?"
("Zalomilo"?)
"Tono", odgovori teta Alice. "Tono. Nisi... rekla..."
"Da Michaela 'pozovem na red', bilo bi mi kao da otkopavam grob."
(Doslovno sam se do bola najeio.)
"Jasno", odgovori teta Alice.
"Prosjean Grenlandov pripravnik esto ima bolju predodbu o tome kakav film u glavi
vrti Michael Taylor nego njegova vlastita ena. Istinabog, sad mi je jasno zato je mama esto
bila onako pokisla."
(Ne razumijem. Ne elim razumjeti. elim. Ne znam.)
"To su sad ve crne misli, starija sestro."
"Ti si mi lijek za crne misli, Alice. Ti blista. Ti se drui s kineskim violinistima i
garavim sastavima aztekih frulaa. to je ovaj tjedan u kazalitu?
"Turneja Bum-bum Lije Lisca."
"Vidi!"
"Menader im je zloglasno naporan tip. Kao da ti je u grad doao Liberace, a ne ocvali
TV glumac s rukom u riti putenog lisca."
"Nema ti do estrade."
Stanka.
"Helena, znam da sam to ve rekla dvadeset tisua puta, ali ne moe ti peeni sladoled
biti najvei izazov u ivotu. Julia ove godine naputa rodno gnijezdo. Daj bar razmisli o tome
da se opet zaposli."
Kratka stanka. "Pod jedan, u jeku je recesija i nitko ne zapoljava ljude, samo ih
otputaju. Pod dva, ja sam sumorna domaica. Pod tri, ne ivim nedaleko od Londona, nego u
najmranijoj zabiti Worcestershirea, gdje je ponuda openito mravija. Pod etiri, ne radim
otkako se Jason rodio."
"Pa to ako ti se porodiljski otegnuo trinaest godina due nego to si planirala?"
Mama se jednokratno nasmije, onako kako se ljudi smiju kad im nije do smijeha.
"Tvojim se kreacijama ak i tata hvalio pred svojim pajdaima iz golf-kluba. Vjeno
sam sluala samo: Helena ovo, Helena ono."
"Ja sam vjeno sluala samo: Alice ovo, Alice ono."
36
"E, pa i to je bilo u tatinom stilu, ne? Doi. Da vidim kamo kani postaviti onaj
kamenjar..."
Povuem vodu pa trcnem osvjeiva zraka i zadrim dah. Od mirisa Alpski lahor ti se
smui.
U jednoj garai stoji tatin Rover 3500, ali mama svoj Datsun Cherry obino parkira na
kolnom prilazu pa je druga garaa slobodna. Du jednog zida vise bicikli. Tati alat stoji na
urednim vjealicama iznad radnog stola. Krumpir stoji u vrei bez dna. Slobodna je garaa u
zavjetrini, ak i kad pue kao danas. Ondje tata pui pa te esto zapahne vonj cigareta. Meni
se sviaju ak i mrlje motornog ulja na betonskom podu.
Istinabog, najbolja je ploa za pikado. Pikado je super. Oboavani tupi udar kad se
vrak zabode u plou. Oboavam upati strelice. Kad sam pozvao Huga da odigramo partiju,
rekao je: "Moe." Ali onda je i Nigel rekao da bi i on s nama. Tata je rekao: "Odlina ideja,"
pa sad sva trojica u garai igramo Krug oko sata (cilja jedinicu dok je ne pogodi, pa dvicu
dok ne pogodi pa tricu i tako dalje. Tko prvi doe do dvadeset, pobjednik.)
Svaki baci jednu strelicu da vidimo tko prvi igra.
Hugo pogodi 18, ja 10, Nigel 4.
"Onda", pita me Nigel kad mu brat prvom strelicom pogodi jedinicu, "jesi li itao
Gospodara prstenova? "
"Nisam", slae Gnjida da Hugo ne pomisli da se ponaam frendovski. Hugo sljedeom
strelicom promai dvicu, ali je treom pogodi.
Nigel mi kae: "Perfa je. "
Hugo izvue sve tri strelice i preda mi ih. "Nigele, vie nitko iv ne kae 'perfa'. "
(Nastojim se sjetiti jesam li ja rekao "perfa otkako su stigli Lambovi.)
Prve mi dvije strelice promae jedinicu, ali treom pogodim.
"Dobar hitac", Hugo e.
"U koli smo za lektiru imali Hobita," Nigel pokupi strelice, "ali Hobit je u biti obina
bajka. "
"Ja sam pokuao itati Gospodara prstenova", Hugo e, "ali to je smijurija. Svi se zovu
Gondogorn ili Sarulon i imaju provale u stilu: 'uma e do sutona vrvjeti orcima. A to se
tie onog Sama i njegovoga: O, gospodaru Frodo, kakav prrrekrasan bode!' - molim te!
Djeca takvu homoerotsku pornografiju ne bi smjela ni primirisati. Moda je ba u tome ar,
Nigele? "
Nigel promai cijelu plou i strelica mu se odbije od cigle.
Hugo uzdahne: "Daj, pazi, Nigele, Jaceu e istupiti strelice. "
Ja sam Nigelu trebao rei: "Nema veze". Gnjida nije.
Druga Nigelova strelica pogodi vanjski rub ploe. Promaaj.
"Jace, jesi li znao", nehajno e Hugo. "da je znanstveno dokazano da homoseksualci ne
znaju ciljati?"
Unezvijereno shvatim da je Nigel na rubu suza.
Hugo ljudima na neku foru mijenja sreu.
Nigelova trea strelica pogodi rub ploe i zvonko se odbije. Sad je puknuo. "Vjeno
okree ljude protiv mene!" Zaari se i razjari. "Mrzim te, kopile gadno!"
"Runa rije, Nigele. Zna li to je kopile, ili opet samo papagajski ponavlja to veli
tvoja ekipa iz ahovskoga kluba?"
"Da, da zna!"
"to, da? Zna to je kopile? Ili papagajski ponavlja to tvoji kau? "
Da, znam to je kopile, i ti si kopile! "
"Ako sam ja kopile, hoe rei da me naa mati zaela tako da se pokarala s drugim
tipom, ha? Nju optuuje da se evi okolo, ha? "
Nigelu se oi pune suzama.
Sad e frka ko lavina. Znam.
37
Hugo raspoloeno cokne. "Ni tati nee biti drago kad uje kakve optube iri. uj, daj
se makni pa negdje lijepo na miru prtljaj po Rubikovoj kocki. Jason i ja nastojat emo
zaboraviti cijelu stvar."
"Oprosti zbog Nigela." Hugo pogodi tricu, promai pa pogodi etvorku. "Kakav
svemirac. Mora nauiti prepoznati mig i reagirati, jednog e dana biti sretan to sam mu ja bio
mentor. Mene je samo strah da je neandertalski mokljan Alex nepopravljivo propali sluaj."
Toboe se nasmijem, pritom sam se pitao kako kod Huga rijei tipa "mentor" i "vaj"
zvue mono, a ne prepotentno. Promaim pa pogodim dvicu i onda tricu.
"Prolo nam je polugodite u kolu doao Ted Hughes", spomene Hugo.
Sad pouzdano znam da mi nagrada za pjesnitvo kod njega nije minus.
"Da?"
Hugo pogodi peticu i esticu pa promai. "Potpisao mi je Sokola na kii. "
"Sokol na kii je genijalan." etvorka, promaaj, promaaj.
"Mene vie furaju ratni pjesnici iz Prvog svjetskog." Hugo baci sedmicu, osmicu,
promaaj. "Wilfred Owen, Rupen Brooke i ekipa. "
"Aha." Ja niem peticu, promaaj, esticu. "Iskreno reeno, oni su i meni drai."
"Ali glavna je faca George Orwell." Devetka, promaaj, promaaj. "Imam sve to je u
ivotu napisao, ukljuujui i prvo izdanje 1984."
Promaaj, promaaj, sedmica. "1984. je skroz nevjerojatna." {Zapravo sam zaglibio na
onom dugom OBrienovom ogledu i nikad knjigu nisam do kraja proitao.) "A i ivotinjska
farma." (To smo itali za lektiru.)
Hugo pogodi desetku. "Mora itati Orwellovu publicistiku", zamalo nije promaio,
"inae ne moe rei da si itao Orwella." Opet zamalo nije promaio. "Kvragu. Poslat u ti tu
zbirku ogleda U kitovoj utrobi."
"Hvala." Osmica, devetka i desetka posree mi se, drao sam se kao da to nije nita.
"Sjajno bacanje! Zna to, Jace, daj da malo nabrijemo igru. Ima love? "
Imao sam 50 penija.
"Dobro, toliko u i ja uloiti. Tko prvi doe do dvadeset, drugi mu plaa pedeset
penija."
Malko mi je opasno igrati na pola deparca.
"Daj, Jace." Hugo se iroko osmjehne kao da sam mu zbilja drag. "Nemoj mi isfuravati
Nigela. Gle, dajem ti da opet baca, za ufur. Tri bacanja fore."
Ako pristanem, ispadam sliniji Hugu, mislim si ja. "Dobro. "
"Pravi si. Ali daj da to ne spominjemo roditeljicama i roditeljima". Hugo migne glavom
kroz garani zid, "inae emo dalje cijelo popodne morati igrati ovjee, ne ljuti se ili Igru
ivota pod strogim nadzorom. "
"Jasno", promaim, pogodim zid i opet promaim.
"Peh", Hugo e. Promai, pogodi jedanaesticu, promai.
"Pa daj mi reci kako ti je na veslanju." Ja pogodim svoju jedanaesticu, promaim pa
pogodim dvanaesticu. "Moj su ti domet padaline u malvernskome Zimzelenom parku. "
Hugo se nasmije kao da sam ispalio neku superduhovitu provalu. tako da se i ja nacerim
u istom stilu. On triput za redom promai dvanaesticu."
"Ba ima peh", velim ja.
"Veslanje je fenomenalno. Sve je nabrijano, miii, ritam, brzina, samo tu i tamo uje
pljusak, stenjanje ili suveslaa kako die. Kad bolje promislim, isti seks. A i fora je kad gazi
protivnike. Na trener lijepo kae: 'Deki, nije bitno sudjelovati. Vano je pobijediti!' "
Pogodim trinaesticu i etrnaesticu pa petnaesticu.
"Boe!" Hugo sloi pometenu, zadivljenu facu. "Nemoj rei da me vesla, Jace? Gle, bi
li me oderao za funtu?" Hugo izvue gladak novanik levisica i mahne mi novanicom od
funte. "Kako tebi danas ide, uka je tvoja u pet bacanja. to kae kasica?"
Ako izgubim, do sljedee sam subote bez kinte.
38
"Uuuuuu", zapjevui Hugo. "Nee mi valjda sad podviti rep, Jace." ujem kako me
Hugo ogovara s ostalim Hugiima u svom veslakom klubu: Moj je brati Jason Taylor
totalni svemirac.
"Moe."
"Moe!" Hugo tutne funtu u dep na prsima. Zatim pogodi dvanaesticu, trinaesticu i
etrnaesticu. Iznenaeno jekne. "Da mi se to nije okrenula srea?"
Moja prva strelica pogodi ciglu. Druga se odbije od metala. Trea promai.
Hugo bez oklijevanja kao od uba pogodi petnaesticu, esnaesticu i sedamnaesticu.
Od dvorinih vrata kue do garae doklepeu koraci. Hugo prokune ispod glasa i dobaci
mi pogled u stilu: Prepusti stvar meni.
Nita mi drugo nije preostalo.
"Hugo!" Teta Alice uleti u slobodnu garau kao furija. "Bi li mi rekao za.to Nigel roni
suze?"
Hugo reagira oskarovski. "Suze?"
"Da!"
"Suze? Mama, taj je mali koji put zbilja nevjerojatan! "
"Ne mora vjerovati! Objasni mi!"
"Ne znam to imam objanjavati." Hugo onako zbunjeno, skrueno slegne ramenima.
"Jason je Nigela i mene lijepo pozvao na pikado. Nigel nikako da ita pogodi pa sam mu dao
dva-tri savjeta, ali na kraju se raspigao i odjurio. Pritom nas je i obilato astio prostotama.
Zato se taj mali vjeno natjee, mama? Sjea se kad smo ga uhvatili kako izmilja rijei
samo da pobijedi u Rije na rije? Misli da ga puca pubertet?"
Teta Alice okrene se meni. "Jasone? Da ujem tvoju verziju?" Hugo moe Nigela
prodati tvornici ljepila, Gnjida e svejedno rei: "Sve je bilo tono kako Hugo kae, zbilja,
teta Alice."
"Neka se slobodno vrati", uvjerava je Hugo, "kad mu proe iza. Nema nita protiv,
Jace? Nigel nije mislio ozbiljno kad te onako uvrijedio.
"Nemam ama ba nita protiv."
"Imam drugi prijedlog." Teta Alice znala je da je u pat-poziciji. "Teti Heleni ponestalo
je kave, a tvoj e otac trebati potenu alicu kad se probudi. aljem te u duan. Moda da ti
odvede svoga teflonskog bratia, Jasone: oito ste kao prst i nokat. "
"Samo da dovrimo partiju, mama, pa -"
Teta Alice razgiba donju eljust.
Isaac Pye, gazda Crnog labuda, ue u igraonicu iza lokala da vidi oko ega je strka.
Hugo stoji pred automatom Asteroida, a oko njega ja, Grant Burch, Burchov posilni Philip
Phelps, Neal Brose, Ant Little, Oswald Wyre i Darren Croome. Svi skupa ne vjerujemo
oima. Hugo igra ve dvadeset minuta za istih deset penija. Ekran je pun lebdeih asteroida i
ja bih tu glatko poginuo u roku od tri sekunde. Ali Hugo prati cijeli ekran, a ne samo onu
najopasniju hrid. Gotovo uope ne ukljuuje raketne motore. Svaki mu torpedo zlata vrijedi.
Kad se pojavi krivudavi NLO, ispali salvu torpeda, ali samo ako asteroidi ne pljute prejako.
Inae ga ignorira. Na gumb za teleportaciju ide samo kad je stani-pani. Izraz lica postojano
mu je miran, kao da ita neku veoma zanimljivu knjigu.
"Nije valjda na tri miljuna?" Isaac Pye e.
"Jo malo pa na tri i pol", obavijesti ga Grant Burch.
Kad se Hugov posljednji bonus-ivot napokon rasprsne u vatrometu zvjezdica, automat
bibipasto zapjeva i objavi da je oborio rekord svih vremena. To ti vrijedi i kad je automat
iskljuen. "Ja sam neku veer potroio petau da doguram do dva i pol mil'juna", zaguna
Isaac Pye, "i mislio sam da sam tu uhvatio Boga za bradu. astio bih te pivom, deko, ali sad
mi u baru piju dva murjaka poslije smjene."
"Ba ste zlatni", Hugo e Isaacu Pyeu, "ali radije ne bih riskirao da nagrajsam zbog
vonje svemirske letjelice u pijanom stanju. "
Isaac Pye seljoberski se zasmijulji i otetura natrag u bar.
Hugo se upie kao IKB.
39
Pitanje postavi Grant Burch. "Pa to ti to znai? "
"Isus Krist Bog. "
Grant Burch nasmije se pa se svi povedu za njim. Joj, Boe, kako cvatem od ponosa.
Neal Brose rei e Garyju Drakeu da se Jason Taylor drui s Isusom Kristom.
Oswald Wyre e: "Koliko si godina trenirao da postane takav majstor? "
"Godina?" Sad je Hugov naglasak zericu manje minkerski i zericu vie londonski. "Za
arkadnu ti igru ne treba toliko vremena. "
"Ali sigurno si potroio hrpetinu love", Neal Brose e. "Mislim, da se tako ispraksira."
"Novac nikad nije problem ako ima malo soli u glavi."
"Nije?"
"Novac? Naravno da nije. Uoi potranju, osiguraj ponudu, neka ti muterije budu
zahvalne, eliminiraj konkurenciju."
Neal Brose upija svaku rije.
Grant Burch izvadi kutiju cigareta. "O pljugu, stari? "
Da je Hugo rekao neu", naruio bi dojam koji je ostavio.
"Hvala najljepa", Hugo zime na kutiju Playersa No. 6, "ali ako nisu Lambert & Buller,
meni je grlo poslije satima u komi. Bez uvrede. "
Upio sam svaku rije. Kakva fora da se izvue od puenja.
"Je", Grant Burch e, "tako meni bude od cigareta bez filtra. "
Iz bara smo uli kako Isaac Pye ponavlja: " 'Radije ne bih riskirao da nagrajsam zbog
vonje svemirske letjelice u pijanom stanju!'" Mama Dawn Madden kicne Huga iz
zadimljenog bara. "enskoj su ono prave sise?" psikne Hugo na nau adresu. "Ili ima dvije
rezervne glave? "
G. Rhydd izloge obljepljuje cedevitastoutom plastinom folijom da izloena roba ne
blijedi. Ali "izlae" samo piramide limenki kompota od kruaka, a od plastine mu je folije u
duanu kao na viktorijanskoj fotografiji. Hugo i ja proitali smo mjesne oglase o prodaji
rabljenih Lego-kocaka, udomljavanju maia, o takorei novim strojevima za pranje rublja za
deset funta ("sputam cijenu po dogovoru") i oglase koji obeavaju stotine funta dodatne
zarade u slobodno vrijeme. Kod gospodina Rhydda s ulaza te zapahne duanski vonj na
hladnu sapunicu, trule narane i novine. U jednom je kutu potanski alter za kojim potarica
gospoa Rhydd prodaje marke i psee markice, ali danas ne radi jer je subota. Gospoa
Rhydd potpisala je Zakon o zatiti slubenih podataka, ali naoko je posve normalna. Imaju
stalak s estitkama na kojima mukarci odjeveni poput princa Philipa pecaju na rijed uz natpis
"Sretan oev dan" ili prikazuju pustikare u ladanjskom vrtu uz koje pie "Najdraoj baki". Na
policama se nie ABC tjestenina, Pedigreeova hrana za pse i Ambrosijina ria na mlijeku.
Imaju teke igraaka poput lopti na napuhavanje i igraeg novca koje nitko ne kupuje jer su
prejadne. Sladomat daje tuljce snijega u flomasterskim bojanu, samo u oujku ne radi. Iza
pulta su cigarete i police piva i vina. Na najviim su policama staklenke mikia, kola-kocaka.
ele-jabuica i mentol-tableta. Njih dobije u karniclu.
"Ide", Hugo e. "Brijodrom. Dobro jutro, Harrodse."
U tom asu nonalantno ueta Kate Alfrick, Julijina najbolja prijateljica, i stigne na
blagajnu skupa s mamom Robina Southa. Mama Robina Southa pusti Kate preko reda jer je
Kate samo htjela bocu vina. Smije kupovati alkohol jer je navrila 18 godina.
"Fala najljepa. " Gospodin Rhydd vrati Kate ostatak novca. "Slavi?"
"U biti ne", Kate e. "Mama i tata vraaju se iz Norfolka sutra naveer. Kanim ih
doekati finom veerom. Ovo mi je", potapa bocu, "toka na i. "
"Ba krasno", gospodin Rhydd e. "Ba krasno. Recite, gospoo South..."
Kate na izlasku proe kraj nas. "Zdravo, Jasone. "
"Zdravo, Kate."
"Bok, Kate", Hugo e. "Ja sam njegov brati. "
Kate odmjeri Huga kroz naoale u stilu ruske tajnice. "Onaj po imenu Hugo."
"Tek sam tri sata u Livadi Crnog Labuda", Hugo iz tosa u udu zatetura, a ve o meni
krue prie?"
40
Kaem Hugu da je Julia otila ponavljati kod Kate.
"Ah, ti si ta Kate. Pokae vino. "Liebfraumilch. "
"Da", Kate e glasom na foru to se to tebe tie. "Liebfraumilch. "
"Slatkasto vino. Ti si mi vie tip za suho. Cura za chardonnay. " (Ja od vina znam samo
crno, bijelo, pjenuavo i roze.)
"Moe biti da se slabije kui u tipove nego to misli."
"Moe biti. Kate", Hugo rukom zaelja kosu. "Moe biti. No, nemoj da te zadravamo,
mora natrag na ponavljanje. Ti i Julia sigurno radite iz petnih ila. Nadam se da u kad-tad
opet naletjeti na tebe."
Kate se mrguno osmjehne. "Ja se na tvome mjestu ne bih previe nadala."
"Nisi mi ti jedina nada, Kate, bez brige. Tako nepromiljen nisam. No ivot je vrelo
iznenaenja. Ja jesam mlai, ali znam."
Kate se na vratima osvrne.
Hugo je ve sloio drnu facu u stilu: Vidi?
Kate srdito ode.
"Ba", tu me Hugo podsjeti na tetka Briana, "zamamno."
Ja gospodinu Rhyddu platim kavu. Hugo e: "Nije valjda da vam je ono skroz gore u
staklenci pravi ueereni umbir?"
"Nego to, Malac." Gospodin Rhydd sve nas klince zove "Malac" da nam ne mora
pamtili imena. Usekne raspucali babarogasti nos. "Voljela ga je majka gospoe Yew pa sam
ga zbog nje naruivao. Jedva smo naeli novu staklenku kad je otila na onaj svijet. "
"udo. Moja teta Drucilla, sad idemo k njoj u Bath, oboava ueereni umbir.
Oprostite to vas opet tjeram na ljestve, ali... "
"Nije greda, Malac", gospodin Rhydd tutne rupi u dep. "Ni najmanje. " Odvue
ljestve, popne se i dohvati najdalju staklenku. Hugo provjeri jesmo li sami u duanu.
Prsima se izvije preko pulta, prui ruku meu preke ljestava samo 15 centimetara
ispod samsonica gospodina Rhydda, izvue kutiju cigareta Lambert & Butler i uvije se natrag.
Bez glasa mu kaem: to izvodi?
Hugo tutne cigarete u hlae. "Jasone, nije ti dobro? "
G. Rhydd mahne nam staklenkom. "Ovog nevaljalca hoe, Malac?" Nosnice su mu
utinice napikane dlakavom tamom.
"Ba tog nevaljalca, gospodine Rhydde", Hugo e.
"Fino, fmo. "
Ja punim gae.
A onda, dok gospodin Rhydd leerno silazi ljestvama. Hugo s pladnja zgrabi dva
Cadburyjeva oko-jaja i ubaci mi ih u dep ubretarca. Da sam se tu opro, ili da sam ih bar
pokuao vratiti, gospodin Rhydd bi primijetio. Kao krunu svega, as prije nego to noga
gospodina Rhydda stupi na tlo, a gospodin Rhydd se okrene prema nama, Hugo mazne
vreicu Fisherman's Frienda pa i to utrpa oko-jajima. Vreica zauka. Gospodin Rhydd
obrie prainu sa staklenke. "Koliko emo, Malac? Dosta deset deka? "
"Deset deka mi je taman, gospodine Rhydde. "
"Zato si -" (Vjea mi zatopa i "dignuo" i "popalio" pa sam morao ii na trubasto
"opio") "opio pljuge? " Htio sam to prije kidnuti s mjesta zloina, ali iza nekog se traktora
stvorila spora kolona vozila pa jo ne moemo preko krianja.
" 'Pljuge' su za mokljane. a puim cigarete. I ne 'opavam'. 'opavaju' mokljani. Ja
otuujem. "
"Zato si onda otuio (Sad ne mogu izgovoriti "cigarete".)
"Daaa? " poticao me Hugo.
"Lambert & Butler."
"Ako pita zato sam otuio cigarete, zato to je puenje najobiniji uitak, a jedine su
mu dokazane nuspojave rak plua i bolesti srca. Ako pak pita zato sam otuio ba Lambert
41
& Butler, zato to ni da sam kloar ne bih puio nita drugo, osim Passing Clouda. A njega,
naravno, jadni stari alki u svome seoskom duaniu ne dri."
Meni i dalje nije jasno. "Nema love da plati? "
Mom je bratiu to smijeno. "Tebi ja izgledam kao da nemam love? "
"Ali zato riskira? "
"A, najslaa je otuena cigareta. "
Sad znam kako je bilo teti Alice ono prije u garai. "Ali zato si uzeo Fisherman's
Frienda i oko-jaja? "
"Fisherman's Frienda da se osiguram od zadaha na tvornicu duhana, a oko-jaja da se
osiguram od tebe. "
"Od mene? "
"Teko e me cinkati ako i sam verca otuenu robu, ne? "
Puevim nas je korakom mimoila naftna cisterna rigajui ispune dimove.
"Pa nisam te cinkao ni prije kad si rasplakao Nigela. "
"Rasplakao sam Nigela? Tko, ja? "
Tu primijetim kuu Kate Alfrick, tonije, srebrni MG parkiran iza ugla. Kad je Kate s
vinom u ruci prela kolni prilaz, ulazna joj vrata otvori tip koji definitivno nije Julia. Na katu
se trne zastor.
"Ej, gle -"
"Idemo prijeko." Hugo je mic po mic pikirao na nadolazei zjap. "to da gledam? "
Klisnemo preko ceste na stazu koja vodi prema jezeru u umi.
"Nita. "
"Ne ne ne ne ne, dri je kao holivudski nacist. Opusti se! Samo je dri kao da je
nalivpero. To. A sada, neka bude svjetlo..." Brati posegne u unutranji dep jakne. "Naravno,
pioderska krema pada samo na upaljae, ali upalja e te odati ako ti ga nigelovsko njukalo
nae u depu sakoa. Zato se na dananjem nastavnom satu moramo snalaziti ibicama
Labud."
Jezero se nervozno mrekalo u svim smjerovima.
"Nisam vidio kad si njih otuio gospodinu Rhyddu. "
"Uzeo sam ih onom masnokosom tutlavcu koji me zvao 'stari'. "
"Ukrao si ibice Grantu Burchu? "
"Daj se ne zgraaj. Zato bi Grant Burch' posumnjao na mene? Odbio sam njegovu
ugavu cigaretu. Jo jedan savren zloin." Hugo kresne ibicu, obujmi je dlanovima i prinese
mi. Iznenadan udar vjetra iupa mi Lambert & Butler iz prstiju. Upao je meu rebra klupe.
"Joj, drek", kaem i sagnem se daje dignem. "Pardonek. "
"Uzmi drugu i okani se 'pardoneka'. Viak duhana ionako silom prilika moram donirati
mjesnoj flori i fauni." Brati prui kutiju Lambert & Butlera. "Mudar se diler nikad ne izlae
opasnosti da ga uhvate s robom."
Pogledam ponuenu kutiju. "Hugo, zahvalan sam ti to... zna, to me ui i to, ali
iskreno reeno, ne znam je li -"
"Jace! " Hugo sloi aljivo zaprepatenu facu. "Nemoj mi rei da e sad uzmaknuti?
Nismo li ti definitivno odluili oduzeti to sramno djevianstvo? "
"Jesmo... ali moda... ne danas. "
Slijepi se veprovi vjetra sudaraju kroz usplahirenu umu.
" 'Ne danas', ha? "
Kimnem u strahu da u ga raspizditi.
"Kako hoe, Jace." Hugo sloi najnjeniju moguu facu. "Hou rei, prijatelji smo, ne?
Ne pada mi na pamet da te silom tjeram na neto protiv tvoje volje. "
"Hvala." Sam sam sebi glup koliko sam zahvalan.
"Ali", Hugo sebi pripali cigaretu, "dunost mi je da te upozorim kako nije samo stvar u
tome hoe li zapaliti piljivi kancerogeni tapi ili nee."
"Kako to misli?"
Hugo iskrivi lice u dvoumici tipa Da kaem ili ne?
42
"Daj. Reci."
"Mora uti neke bolne injenice, bratiu", duboko uvue dim, "ali prvo daj da znam
kako ti zna da govorim za tvoje dobro. "
"Moe. (Vjea priklijeti 'znam'.) Razumijem."
"asna rije?"
"asna rije."
Hugu su oi zelene ili sive, ovisi kakvo je vrijeme. "Taj pristup ne danas' prava je rak-
rana. Rak linosti. Koi te u razvoju. kvadra napipa da si nedananji tip i tu te prezre. Zbog
'ne danas' hvata te trema pred mokljanima iz Crnog labuda. Okladio bih se da te ba zbog
tog 'ne danas' mui ona govorna mana." (Bomba sramote raznese mi glavu.) "Zbog 'ne danas'
ku si pred vlasti, pred svakim silnikom, svakim seronjom. Naslute da im se nee
suprotstaviti. Nee danas, nee nikad. 'Ne danas' slijepi je rob svakog petparakog pravila.
ak i pravila koje kae", (Hugo isfiira neki meketavi glas), " 'Ne, puenje je ZLO! Ne sluaj
zloestog Huga Lamba!' Jasone, mora stati na kraj tom 'ne danas'. "
Bila je to takva jeziva istina da sam se samo mogao na silu osmjehnuti.
Hugo e dalje: "Svojedobno sam i ja bio takav, Jace. Isti ti. Vjeno sam se bojao. Ali
postoji jo jedan razlog zato mora popuiti ovu cigaretu. Ne zato to ti je to prvi korak da
postane netko koga e tvoji dupeglavci iz kole potovati, a ne iskoritavati. Ne zato to bi
enskoj eljadi mlada piletina sa zrelom cigaretom u ruci bila zanimljivija od maliana s
lizalicom. Rei u ti zato. Doi. apnut u ti" Hugo mi se nagne tako blizu da mi njegove
usne dodirnu ui i cijeli mi ivani sustav zabreni na 10.000 volta. (Na sekundu sam u
privienju vidio Huga Veslaa na vodi, mimo njega u fijuku pretapaju se katedrale i rijeni
nasipi, bicepsi mu se pod prslukom napinju i oputaju, a du rijeke u paliru stoje njegove
cure. Cure spremne da ga liu gdje im naredi.) "Ako ne stane na kraj tom ne danas'" (Hugo
isfura glas iz forpana za hororac) "jednog e se dana probuditi, pogledati u zrcalo i ugledati
Briana i tetka Michaela!"
"To, braco... udah... na usta, ne na nos..."
Iz usta mi izae zalogaj plinovite prljavtine.
Hugo je bio strog. "Priznaj, Jace, nisi uvukao u plua? "
Kimnem, dolo mi je da pljunem.
"Mora uvlaiti, Jace. U plua. Inae ti je kao da se seksa bez orgazma. "
"Dobro. " (Zapravo ne znam to je orgazam, znam samo da e to priiti nekome tko je
izveo glupost.)
"Moe. "
"Samo u ti zaepiti nos", Hugo e. "Da ne moe varati." Njegovi mi prsti zatisnu
nosnice. "Dubok udah - ne predubok - i proguta dim skupa sa zrakom." Sad mi drugom
rukom hermetiki zatvori usta. Zrak je hladan, ali njemu su ruke tople. "Jedan, dva... tri! "
Navre topla plinovita prljavtina. Preplavi mi plua.
"Sad zadri", navaljivao je Hugo. "Jedan, dva, tri, etiri, pet -" i on mi oslobodi usne,
"- izdah."
Dim potee van kao duh iz boce.
Duha raspri vjetar.
"I to ti je", Hugo e, "cijela pria."
Fuj. "Zgodno. "
"Omiljet e ti. Popui cigaretu do kraja." Hugo se nasadi na naslon klupe i ponovno
zapali svoj Limbert & Butler. "to se balova na vodi tie, vae me jezero nije pretjerano
oduevilo. Ovdje su vam labudovi?"
"U Livadi Crnog Labuda zapravo nema labudova. " Drugi mi je dim bio jednako
odvratan kao i prvi. "U selu su vie-manje vic. Ali jezero je u sijenju bilo klasa. Zaledilo se.
Igrali smo lopova i pandura na ledu. Makar sam poslije doznao da se u ovom jezeru kroz
godine utopilo nekih dvadesetero djece."
"Nije udo", Hugo umorno uzdahne. "Moda Livada Crnog Labua nije upak svijeta,
ali odavde ga gleda kao na dlanu, ti vraga. Nekako si mi problijedio. Jace. "
43
"Dobro mi je.
Prva bujica rigotine iz mene ispali GUARRRRRR i izlije se u blatnu travu. U vruoj
ljigi ima dronjaka kampa i mrkve. Poprska i mene po raskreenim prstima. Topla je kao
topla ria na mlijeku. Navire jo. Pod mojim vjeama cigareta Lambert & Butler viri iz kutije
kao na reklami. Druga je bujica vie senfasto uta. Krkljam za svjeim kisikom kao ovjek u
zranoj komori. Boga molim da je tu kraj. Onda nadou tri kratke, uskljuale mini-ljige,
sluzavije i slae. Sigurno su od peenog sladoleda.
Joj, Isuse.
Operem zabljuvanu ruku u jezeru pa otarem suze iz bljuvosuznih oiju. Kako me sram.
Hugo me ui da postanem faca kao on, a ja ni jednu jedinu cigaretu ne mogu popuiti.
"Zbilja", obriem si usta, "zbilja mi je ao. "
Ali Hugo uope ne gleda mene,
Hugo se previja po klupi, gleda prema uzbukanom nebu.
Brati mi grca od smijeha.
Poljski put
Pogled mi plazi preko plakata s cmim sklatovima koji se pretvaraju u bijele labudove,
preko karte Meuzemlja, oko dovratka sobe, kroza zastore koje mi proljetno sunce obasjava u
usijanoj boji jorgovana, i upadne u bunar bljetavila.
Kad oslukuje kako kua die, dovede se u besteinsko stanje.
No manji je gut izleavati se ako nema nikoga tko je ve ustao i mota se po kui, tako
da iskoim iz kreveta. Zastori na galeriji ostali su navueni jer su Mama i Julia jo za mraka
otile u London. Tata je opet na nekom vikend-skupu u Newcastle under Lymeu ili Newcastle
on Tyneu. Danas je cijela kua samo moja.
Prvo sam piao kraj irom otvorenih kupaonikih vrata. Onda sam u Julijinoj sobi
pustio njezinu plejku Roxy Musica. Julia bi popizdila. Navio sam da sve treti. Tata bi tako
poandrcao da bi mu eksplodirala glava. Izvalim se na Julijin prugasti kau i sluam onu fiju-
briju stvar, "Virginia Plain". Nonim palcem prebirem po vjetrenoj svirali od sedefastih
ploica koju joj je za neki od pretprolih roendana darovala Kate Alfrick. Tek tako jer
smijem. Onda se bacim na kopanje po sestrinoj komodi u potrazi za tajnim dnevnikom. Ali
kad naem kutiju tampona, bude me sram pa sam prestanem.
U tatinoj prohladnoj radnoj sobi otvorim kartotene ormare i udahnem njihov metalni
zrak. (Od zadnjeg posjeta tetka Briana pojavila se teka Benson & Hedgesa iz bescarinske
zone.) Zatim sam se vrtio na tatinom uredskom stolcu iz Millennium Falcona, a onda se
sjetim da je prvi april pa dignem slualicu tatinoga nedodirljivog telefona i kaem: "Halo?
Craig Salt? Ovdje Jasen Taylor Sluaj, Salte, dajem ti otkaz. Kako to misli, zato? Jer si
debeloguzi orgazam, eto zato! Smjesta me prespoji Rossu Wilcoxu. Wilcox? Jason Taylor
uj, svratit e veterinar i prikratiti ti muke. Zbogom, Govnoderu. Ba mi je ao to smo se
upoznali."
U kremastoj roditeljskoj spavaonici sjednem za mamin toaletni stoh, najeim si frizuru
L'Orealovom pjenom za kosu, preko lica natrackam prugu u stilu Adama Anta i prislonim
njezin opalni bro na oko. Kroza nj sam na suncu traio tajne boje kojima nitko nije dao ime.
U prizemlju, na mjestu gdje se kuhinjski zastori nisu posve sljubili, hostija svjetla
presijeca zlatni ameriki klju i sljedeu poruku:
44
Opa. Imam svoj klju od kue. Valjda mi ga je mama jutros odluila u posljednji tren
ostaviti. Inae rezervni klju sakrijemo u gumenu izmu u garai. Brisnem na kat i odaberem
privjesak koji mi je svojedobno darovao tetak Brian, zeca s crnom leptir-kravatom. Objesim si
ga o naivak za remen i odskliem se dolje po gelenderu. Dorukovao sam McVitiejev
jamajkanski boini kruh i koktel od mlijeka, kokakole i Ovomaltinea. Nije bilo loe. Ma
tovie! Danas mi je ama ba svaki sat okoladna griota, eka me u bombonijeri. Prebacim
kuhinjski radio s etvorke na Jedinicu. Svira ona super stvar Men At Worka sa sumornom
flautom. Pojedem tri fri-frija iz Marksa & Spencera, onako iz kutije. Nebom araju V-
formacije ptica selica. Sirenski oblaci plove preko grude, preko stabla-tvrave, preko
Malvernskoga gorja. Joj, Boe, venem da poem za njima.
to me spreava?
Gospodin Castle stoji u zelenim gumenim izmama i pere svoju Vauxhalt Vivu
crijevom za polijevanje. Ulazna su mu vrata bila otvorena, ali u hodniku je bio mrkli mrak.
Moda u tom mraku stoji gospoa Castle i gleda me. Gospou Castle takorei nikad ne vidi.
Mama je zove "sirota ena" i kae da je bolesna na ivce. Jesu li ivci zarazni? Ne elim da
mi zapinjanje pomuti blistavo jutro pa pokuam mugnuti mimo gospodina Castlea da me ne
vidi.
"Dobro jutro, mladiu! "
"Dobro jutro, gospodine Castle", odvratim.
"Ide nekamo? "
Odmahnem glavom. Ja na neku foru imam tremu pred gospodinom Castleom. uo sam
kad je tata jedanput tetku Brianu njega rekao da je slobodni zidar, a to pak ima veze s
arobnjatvom i petokutima. "Ba je... " (Vjea zatopa sjajno) "krasno je jutro pa..."
"Ba je krasno. Ba! "
Niz automobilski vjetrobran potee slap tekueg sunca.
45
"I koliko uope ti sad ima godina, Jasene?" pita gospodin Castle, kao da o tome ve
danima raspravlja s konzilijem strunjaka
"Trinaest", kaem, a nasluujem da misli kako sam jo dvanaestogodinjak.
"Trinaest, kae? Zbilja?"
"Trinaest."
"Trinaest. " Sad sam gospodinu Castleu proziran. "Pravi veteran."
Prijelaz preko ograde na uu Vodomarovoga dola ishodite je poljskog puta. Dokaz
nam je zeleni znak na kojem pie opinski POLJSKI PUT, sa slikom konja. No daleko je
mutnija pria gdje poljski put slubeno zavrava. Gospodin Broadwas kae da se razie u
Grofa Riana Lugu. Pete Redmarley i Nick Yew tvrde da su jedanput krenuli poljskim putem
kad su s vreticama lovili kunie i da ga odsijeca novo naselje u Malvern Wellsu. Ali najbolja
je glasina da poljski put vodi u podnoje Vrhuke, a ako se ondje uspije probiti kroza zubati
trnjak i crni brljan i opake arnice, nai e ulaz u stari tunel. Proe kroz tunel i evo te u
Herefordshireu. Nedaleko od obeliska. Tunel je nestao jo pradavnih dana, tako da bi njegov
nalaznik sigurno zavrio na naslovnici Malvern Gazetteera. Pa daj sad reci da to ne bi bilo
super guba.
Ja u dotjerati do zagonetnoga kraja poljskog puta, ma gdje bio.
Prva dionica poljskog puta nije nimalo zagonetna. Taj je potez svaki klinac iz naeg
sela preao milijun puta. Samo prati kuhinjska dvorita i vodi do terena za nogas. Teren za
nogas zapravo je ledina iza mjesne zajednice u vlasnitvu tate Gilberta Swinyarda. Kad ovce
gospodina Swinyarda ne pasu, mi smijemo igrati nogas. Jakne nam glume golove i ne
optereujemo se ubacivanjem lopte iz auta. Rezultati doseu ragbijske brojke, a tekma zna
trajati satima, dok i pretposljednji klinac ne ode kui. Katkad nam na biciklima doe cijela
ekipa iz Wellanda i Castlemortona i onda nam tekme budu vie kao bitke.
Na terenu za nogas jutros nema ive due, ja sam jedini. Po svoj e prilici poslije biti
tekme. Nitko od igraa nee znati da je Jason Taylor ve prije ondje bio. Ja u dotle prevaliti
polja i polja. Moda u biti negdje duboko pod Malvernskim gorjem.
Masne se zunzare hrane kolaima od kravlje balege boje karija.
Iz granica u ivicama izbija mlado lie.
Zrak je gust od sjemena, poput slatkog umaka.
U estaru se poljski put spaja s kraterasto izdombanim lazom. Drvee se odozgo
preplie pa se nebo nazire samo u uzlovima i petljama. Mrano je i prohladno, tako da se
pitam jesam li moda trebao obui kaput. Spustim se u neku udolinu pa iza okuke naiem na
kuerak pokriven opom, u aavoj cigli i kvrgavoj drvenariji. Pod strehom eprkaju crne
iope. PRIVATNI POSJED, pie na natpisu koji visi na letvenim ogradnim vratima, na mjestu
gdje inae stoji vlasnikovo ime. Cvjetna se novoroenad u vrtu areni tvrdobombonski
plavo, ruiasto i uto. Moda ujem kare. Moda ujem kako se kroz procjepe prosijavaju
stihovi. Tako da stanem i osluhem, samo minutu, kao kad gladni crvenda oslukuje gdje su
crvi.
Ili dvije minute, ili tri.
Psi se bace na mene.
Ja se bacim natrag, preko staze, ravno na dupe.
Ogradna vrata zakripe, ali hvala Bogu, ne otvore se.
Dva, ne, tri dobermana tresnu u naletu, propinju se uz bezuman lave. Moje su visine
ak i kad stanem na noge. Trebao sam se jednostavno pokupiti dok sam jo mogao, ali psi
imaju prapovijesne onjake i oi kao da su bijesni, unkaste jezike i eline lance oko vrata.
Crne antilop-koe sa smeim preljevima ne obavijaju samo psea tijela nego i neto drugo, a
to neto ima potrebu za klanjem.
Ne mogu svrnuti pogled s pasa, iako se bojim.
Tu me snae divljaki udarac u onu kost koja je zakrljali rep.
46
"Rajca moje deke!"
Kovrtnem se. Tip ima ubasta usta i sijed pramen u garavoj kosi, kao da si je ueljao
ptije govno. U ruci mu tap za hodanje da njime ovjeku lubanju ulekne. "Rajca mi
deke!"
Ja gutnem. Na poljskom putu ne vladaju isti zakoni kao na glavnim cestama.
"Meni to nije drago." Baci pogled na dobermane. "KU!"
Psi utihnu i sjau s ogradnih vrata.
"A jesi mi junak i pol", ovjek me jo malo bolje proui, "kad rajca moje deke s te
strane vrata."
"Ba su... krasne ivotinje."
"Ma nemoj mi re? Deki bi te samljeli da im dam voljno. Jel bi ti i onda bili krasne
ivotinje?''
"Valjda ne bi."
"Valjda. Ti si iz onih minkerskih novih kua?"
Kimnem.
"Znao sam. Domai imaju vie respekta za moje deke nego tamo neki purgari. Vi se
dotepete, smucate nam se ovuda, ne zatvarate ograde, nau ste djedovinu naikali plastinim
viletinama. Fuj. Ne mogu vas ive smisliti."
"Nisam nita zlo mislio. asna rije."
Tip zavitla tapom. "Sad se slobodno tornjaj."
Krenem, brzim korakom, samo se jedanput osvrnem.
ovjek me uporno pratio pogledom.
Bre, upozoravao je Neroeni Blizanac. Bjei!
Skamenim se kad vidim da ovjek otvara ogradna vrata. Takorei prijateljski mahne.
"JURI NA DRIPCA, DEKI!"
Tri crna dobermana galopiraju ravno na mene. Udarim u trk koliko me noge nose, ali
znam da nema teorije da trinaestogodinji djeak bude bri od tri reea dobermana. Opalim
toptavu dadu kroz travu pa odletim preko neke grbe, udar o tlo izbije mi dah i tu ugledam
psei bok u skoku. Vrisnem kao curica, sklupam se i samo ekam kad e mi se onjaci zariti
u trup i glenjeve i kad e krenuti slinjenje i deranje i upanje i kad e reea otimaka
huliganija otperjati s mojim monjama i jetrima i srcem i bubrezima.
Negdje posve blizu oglasi se kukavica. Valjda je ve prola cijela minuta?
Otvorim oi i dignem glavu.
Ni psima ni gospodaru ni traga.
Nekoliko pedalja dalje uzmahano se sklapa i rasklapa neki ne-engleski leptir. Ja
oprezno ustanem.
Ostat e mi dvije-tri carske masnice, a i puls mi je jo ubrzan i isprekidan. Ali inae mi
nije nita.
Nije mi nita, ali ovo me ukomiralo. ovjek s psima prezire me jer se nisam ovdje
rodio. Prezire me jer stanujem u Vodomarovu dolu. Pred takvom mrnjom ima biti ku. Kao
i pred bijesnim dobermanima.
Krenem dalje poljskim putem, van iz estara.
Rosna mi pauina krmeljavo trapa lice.
Veliko je polje puno opreznih ovaca i najnovije roene janjadi. Janjci dodipaju posve
blizu, bleje kao ugave fie i blentavo mi se vesele. Koma od dobermana i njihova gospodara
polako splanjava. Nekoliko mama-ovaca prie blie mic po mic. Nemaju previe povjerenja
u mene. Sva srea da ovce ne kue zato im je seljak tako dobar. (I ljudska bia moraju biti na
oprezu kad im netko bude dobar iz ista mira. Nikad nije iz ista mira, a povod uglavnom nije
dobronamjeran.)
No kako bilo da bilo, ve sam preao pola polja kadli navrh staroga eljeznikog nasipa
ugledam tri klinca. Gore na upljem Balvanu, kod zidanog mosta. Ve su me vidjeli pa bi
znali da me frka susreta da sam okrenuo u drugom smjeru. Zato napikiram ravno na njih.
47
vakao sam listi vakae Juicy Fruit koji sam naao u depu. Tu i tamo ispucam
jedanaesterac u neki travi iak, tek toliko da ispadnem opasniji.
Sva srea. Dotina su trojica Grant Burch, njegov posilni Philip Phelps i Ant Little,
pue partizanku. Iz balvana izmile Darren Croome, Dean Moran i Kenja.
Grant Burch s baJvana dovikne: "E, bok, Taylore! "
Phelps e: "Doao si gledati oru? "
Ja podno nasipa doviknem: "Kakvu oru? "
"Mene", Grant Burch gnjecne jednu nosnicu pa na drugu ispuca torpedo vrue mrklje,
"kako ubijam Boga u Presvijetlom Drkentajnu Rossu Wilcoxu. "
Dobra vijest. "Zbog ega se orate?"
"Igramo ti juer naveer ja i Swinyard Asteroide u Crnom labudu, ne. Doe Wilcox,
megatemerski se kuri, samo uti, a onda ubaci pljugu u moju pivo-limunadu. Nemre
vjerovat, jebote! Velim: 'Ti to namjerno?' A Wilcox: 'to misli? ' Nato ja velim: Poalit e.
Piuljo'! "
'Klasika!' naceri se Philip Phelps. " Piuljo! "
"Phelps", namrti se Grant Burch, "ne prekidaj me dok govorim."
"Oprosti, Grante. "
"Uglavnom, ja velim: 'Jebem ti, Piuljo, poalit e! a Wilcox: Da vidim kako!'Ja:
Idemo van? Wilcox veli: Jasno, bira gdje me Isaac Pye moe upati s tebe kad te
priklijetim. Ja velim: 'Dobro, Smegmo, reci ti gdje', a Wilcox: 'Sutra ujutro. uplji Balvan.
Pol deset.' Ja velim: 'Narui si Hitnu, Govnoderu. Dolazim.' Wilcox veli samo: 'Fino' i ode. "
Ant Little e: "Wilcox je lud. Razvalit e ga, Grante."
"Aha. " Darren Croome e: "Nego to. "
Sjajna vijest. Ross Wilcox u koli si slae nekakvu bandu i jasno je dao do znanja da
me ima na zubu. Grant Burch jedan je od najveih temera meu osmaima. Ako izlema
Wilcoxa, Wilcox e ispasti pljuger i svi e bjeati od njega kao od kuge.
"Koliko je sad sati, Phelps?"
Phelps pogleda na sat. "Petnaest do deset, Grante."
Ant Uttle e: "Ja mislim da ga je opila trta."
Grant Burch opet baci balu. "ekat emo do deset. Onda idemo do Wellingtonovoga
gaja pa emo pozvati Wilcoxa da se poigramo. Ja si ne dam tek tako srati."
Phelps e: "A njegov tata, Grante?"
"to s njegovim tatom, Phelps?"
"Nije Wilcoxova mama zbog njega zavrila u bolnici? "
"Ne bojim se ja tamo nekog bolesnog mehaniara. Daj jo jednu pljugu."
Phelps promrmlja: "ao mi je, Grante, imam jo samo bezfilterske. "
"Bezfilterske? "
"Mama u torbici nije imala nita drugo. ao mi je."
"A estica tvoga staroga?"
"alim, nije bilo. Pardonek."
"Isuse! Dobro. Daj te bezfilterice. Taylore, o zapalit?"
Ant Little e podrugljivo: " 'Prestao si', ha, Taylore?"
"Opet sam propuio", kaem Grantu Burchu dok se verem na nasip.
Dean Moran mi pomogne preko blatnjave ube. "E, bok."
Ja Moranu uzvratim: "Bok."
"i-HAAAAAA!" Kenja je objahao uplji Balvan kao da je konj i sam sebe iba prutom
po guzici. "Mali e popuiti lemu odavde do vjenosti!" Foru je sigurno pobrao iz nekog
filma.
Klinac srednjeg ranga kao ja ne bi smio odbiti poziv starijeg klinca kao to je Grant
Burch. Bezfiltericu drim kako mi je brati pokazao i pretvaram se da duboko uvlaim.
(Zapravo sam dim zadrao u ustima.) Ant Little nada se da u duu iskaljati. Ali ja samo
ispustim dim kao da mi je milijuniti put i dodam cigaretu Darrenu Croomeu. (Zato
superzabranjena stvar kao puenje mora biti tako odvratna?) Zirnem prema Grantu Burchu da
48
vidim koliko ga se dojmilo, ali on je gledao prema poljskim vratima kod Svetoga Gabrijela.
"Ma daj nemoj kubat, gle ko ide."
Borci su se odmjeravali pred upljim Balvanom. Grant Burch ije Rossa Wilcoxa za
pedalj-dva, ali Ross Wilcox je ilaviji. Gary Drake i Wayne Nashend doli su mu kao
sekundanti. Wayne Nashend je uptonski panker pa kratko uptonski novoromantiar, ali sad je
zagrieni uptonski modovac. Glup ko stup. Gary Drake pak nije glup. Idemo u isti razred. Ali
Gary Drake je Rossu Wilcoxu brati pa zato stalno vise skupa.
"Odjebi kui mamici", kae Grant Burch Rossu Wilcoxu, "dok jo moe." (Bogme
niska fora za ufur. Za mamu Rossa Wilcoxa svi znaju.)
Ross Wilcox hrane Grantu Burchu na noge. "Da vidim kako e me prisiliti da
odjebem. "
Grant Burch pogleda hraak na tenisicama. "Jebem ti, Piuljo, to e jezikom istiti."
"Prisili me."
"Seri, seri, moj golube bijeli."
"Ima pretpotopne fore, Burchu."
Mrnja smrdi kao vatromet kad dogori.
U koli su ore super guba. Svi zaurlamo: ORAAAAAAAAAAA-AAAA!" i jurnemo u
epicentar. Profesor Carver ili profesor Whitlock razgrnu gledatelje pa se umijeaju u kreevo.
Ali jutronja je ora hladnokrvnija. I meni tijelo automatski reagira na udarce, kao kad ti se
noga sama od sebe vine u zrak dok na telki gleda skok u vis. Grant Burch nisko je i brzo
primio Rossa Wilcoxa u klin.
Ross Wilcox uspije ubaciti slab udarac, ali mora izmigoljiti u stranu da ne rokne.
Grant Burch zarije pande Rossu Wilcoxu u vrat. "Pizdo!"
Ross Wilcox zarije pande Grantu Burchu u vrat. "Ti si pizda!"
Ross Wilcox udari Granta Burcha u glavu. To boli.
Grant Burch uhvati Rossa Wilcoxa u kravatu. To zbilja boli.
Ross Wilcox klati se malo amo, malo tamo, ali Grant Burch nikako da ga obori pa ga
udari po nosu. Ross Wilcox uspije izviti ruku i zariti prste Grantu Burchu u facu.
Grant Burch gurne Rossa Wilcoxa i utne ga u rebra.
Tu smjesta ukrste rogove, kao ovnovi.
Hrvaki se pograbe, pjenili su se kroza stisnute zube.
Grantu Burchu iz nosa brine grimizan mlaz. Rossu Wilcoxu zamrlja lice.
Ross Wilcox pokua pokaliti Granta Burcha.
Grant Burch protupokali Rossa Wilcoxa.
Ross Wilcox protu-protupokali Granta Burcha.
Sad su ve docupkali do ube nasipa.
"Pazi!" drekne Gary Drake. "Stojite tono na rubu! "
Zauzlano usteturaju, grevito se uhvate, zaljuljaju.
I vrisnu preko ruba.
U podnoju nasipa Ross Wilcox ve se osovio na noge. Grant Burch pridigao se u
sjedei poloaj, desnu ruku dri u lijevoj i kilji od silnog bola. Sranje, pomislim ja. Grantu
Burchu na licu grua se krv i zemlja.
"Uuuu", ruga se Ross Wilcox, "dosta ti je, ha? "
"Slomio sam runi zglob", Grant Burch iskrivi lice, "papino jebena!"
Ross Wilcox mrtvohladno hrane. "Pa ja bi reko da si spuio, ha?"
"Jebem ti strinu, papino jebena, nisam spuio, nego je nerijeeno, jebemu! "
Ross Wilcox naceri se gore Garyju Drakeu i Wayneu Nashendu. "Ovo je Grantu
Burchu - Piulji nerijeeno! E, idemo onda na drugu rundu, moe? Da rijeimo to
nerijeeno, moe, ha?"
Grantu Burchu jedina je nada da poraz pretvori u nesretan sluaj. "Ma jasno, Wilcoxe,
sa slomljenim zglobom, sve trim. "
49
"O da ti onda slomim i drugi? "
"E, tu bi fakat ispao frajer do jaja!" Grant Burch uspije ustati. "Phelps! Mi idemo!"
"Je, je, samo idi. Doma mamici. "
Grant Burch ne usudi se rei: Ja je bar imam. Umjesto toga prostrijeli pogledom
svojega skamenjenog, blijedog posilnog. "PHELPS! Reko sam ti, treba sluni aparat, MI
IDEMO! "
Philip Phelps trgne se i na dupetu se odsanjka niz nasip. No Ross Wilcox preprijei mu
put. "Nije ti ve pun kufer da si vjeno potrkalo onom blesanderu, Phil? Nisi njegovo
vlasnitvo. Slobodno mu reci da odjebe. to ti moe?"
Grant Burch urlikne: "PHELPS! Zadnji put ti kaem!"
Siguran sam da je Phelps naas porazmislio. Ali onda izmakne Rossu Wilcoxu i
otklipe za svojim gospodarom, Grant Burch zdravom rukom Rossu Wilcoxu preko ramena
pokae prosti prst.
"Ej!" Ross Wilcox pokupi grumen zemlje. "Niste dorukovali, guzonje! "
Grant Burch sigurno je Phelpsu naredio da se ne okree.
inilo ti se da blatna bomba leti savreno.
I doista je letjela. Eksplodira Phelpsu na zatiljku.
Tunjava je Rossu Wilcoxu bila kocka, ali sjajno je proao. S Burchovim skalpom za
pojasom, sad je Wilcox najopasniji sedma. Najvjerojatnije e ga pozvati da ue u Baukove.
Zasjeo je na prijestolje na upljem Balvanu. Ant Little e: "Znao sam da e pobijediti Granta
Burcha, Ross!"
"I ja", Darren Croome e. "Ba smo o tome razgovarali na putu ovamo."
Ant Little izvadi kutiju estice. "O zapalit?
Ross Wilcox mazne cijelu kutiju.
Antu Littleu kao da je drago. "Gdje si buio uho, Ross? "
"Sam svoj majstor. Iglom, sterilizira na svijei. Jebeno boli, ali je pljuga. "
Gary Drake kresne ibicu Labud o koru drveta.
"Vas dvojica... " Wayne Nashend svisoka zakilji prema Deanu Moranu i meni. "Vi ste
doli s Burchom, ne?"
"Ja nisam ni znao za oru", usprotivi se Dean Moran. "Idem u Hrast Bjelolist. Spavat u
kod bake. "
"Pjeice?" Ant Little zakilji, "Hrast Bjelolist ti je iza Malverna. Trebat e ti sto godina.
Zato te stari ne odveze? " Moranu bude neugodno. "Nije mu dobro. "
"Opet ga je uhvatilo lokanje", Wayne Nashend e, "ha? "
Moran obori pogled.
"Zato te onda mama ne vozi? "
"Pa ne moe valjda ostaviti tatu.
"A ti", otrovno progovara Gary Drake, "Jasone Taylore, predsjednie Kluba maroljuba
Granta Burcha? to e ti ovdje? "
Ne moe jednostavno rei: "Krenuo sam u etnju" jer su etnje za pedere.
"I-HAAAAA!" Kenja je objatiao izdanak upljeg balvana kao da je konj i sam sebe
iba prutom po guzici. "Mali e popuiti lemu odavde do vjenosti! "
"Tebi je, Kenjo", Darren Croome hrane, "mjesto u ludnici u Malom Malvernu. "
"Onda, Taylore? Ross Wilcox ne da se tako lako smesti. Ispljunem svoj bezokusni
Juicy Fruit, oajniki traim izlaz. Vjea mi je prlklijetio korijen jezika i svako je slovo
abecede zapinjalica.
"I on ide sa mnom baki", Dean Moran e.
"Nama nisi tako rekao, Taylore, optui Ant Little, "bar ne prije nego to je Ross
izdevetao drkentajna Burcha."
Uspijem izgovoriti: "Nisi pitao, Little. "
"Taylor i ja ovdje smo se dogovorili", sad ve Moran presree nastavak. "Tako smo
otpoetka planirali. Ide sa mnom baki. Daj, Jasone, ajmo dalje. "
50
Rasadnik boinih jelki mraan je kao da je pomrina i vonja na bjelilo. Rastu na
regimente, u beskrajnim redovima i kolonama. U oi i nosnice ulaze nam mikroskopske,
piknjaste muice. Trebao sam zahvaliti Moranu to me onako spasio na upljem Balvanu, ali
ispalo bi da priznajem u kakvoj sam stisci bio. Zato sam mu rekao za dobermane. No Moranu
to nije bila nikakva novost. 'A. Kit Harris? Njega znam, itekako. Tri rastave s istom enom.
Ta treba psihijatra, ti bokca. Kit Harris voli samo te svoje cucke i nita drugo. A profesor je,
ne bi ovjek rekao."
"Profesor? Ali tip je manijak."
"Aha. Radio je u popravilitu kod Pershorea. Zovu ga Jazavac zbog onog sijedog
pramena. Samo mu to nitko ne veli u facu. Jedanput mu se netko od kvadre iz popravnoga
posro na haubu. Ajd pogodi kako je Jazavac ustanovio tko je kriv?"
"Kako?"
"Klincima je redom zabadao bambusove igle pod nokte. Dok netko nije otkucao
krivca."
"Sere!"
"Majke mi. Rekla mi je moja sestra Kelly. U popravilitu je stroa disciplina. Zato se i
zovu popravilita. Jazavac je prvo pokuao isposlovati da krivca izbace. Ali ravnatelj nije dao
jer ako te izbace iz popravilita, automatski ide u zatvor Pa je za dva-tri tjedna Jazavac
organizirao igru napada na logor na Brdu Bredon. Nou. "
"to je napad na logor? "
"Kao neka vojna, ratna igra. Igraju je i u izviaima. Jedna ekipa mora drugoj oteti
zastavu, neto u tom stilu. Uglavnom, sljedeeg je jutra ispalo da je klinac koji je Jazavcu
zakenjao auto nestao."
"Kamo?"
"U tome i jest poanta! Ravnatelj je Interpolu i ostalima rekao da je klinac pobjegao dok
su igrali napada na logor. To je u popravilitima normalna srvar. Ali Kelly je prokuila u
emu je fora. Samo se mora majci preko groba zakleti da nikad nikome nee rei. "
"Kunem se. "
"Majci preko groba."
"Majci preko groba. "
"Kelly je bila kod Rhydda kadli ue Jazavac. To ti je bilo tri tjedna nakon to je klinac
nestao, kui? E, Jazavac kupi kruh i te stvari. Ba je bio na odlasku, kadli gospodin Rhydd
pita: 'A to je s vaim Pedigreeom za pse, gospodine Harrise? Jazavac e samo: Deki su na
dijeti, gospodine Rhydde. Onako superzlikovaki. Deki su na dijeti. I ode, a Kelly je poslije
ula kad je gospodin Rhydd babi Petea Redmarleyja rekao da Jazavac ve tri tjedna ne kupuje
Pedigree u limenkama koji inae troi."
"A-ha", ja u, makar nisam ba kopao.
"Ne mora biti Velemozak Velike Britanije, odmah ti je jasno to su Jazavevi
dobermani ta tri tjedna jeli, jel? "
"to?"
"Jazavac ih je hranio nestalim klincem!"
"Isuse", doslovno se stresem, "Kriste. "
"Pa ako je tebe Jazavac samo isprepado da si se usro ko grlica", bubne me Moran po
ramenu, "jo si dobro proo."
Na poljskom je putu poplava od nekog prdosmradnog jarka pa obojica preskaemo iz
trka. Ja uspijem prijei zahvaljujui boljim sportskim kapacitetima. Moran do glenja umoi
jednu nogu.
"Pa kamo si zapravo krenuo, Jace? "
(Vjea zatopa: 'Nikamo. ') "Samo van. Zujim."
Moranu ljapka tenisica. "Sigurno ide nekamo."
"Ma", priznam, "uo sam da poljski put moda vodi do nekog tunela kroz Malverne. Pa
sam mislio da moda odem i kicnem. "
"Tunel?" Moran stane i u nevjerici me bubne po nadlaktici. "Onamo sam ja krenuo! "
51
"A pria da ide baki u Hrast Bjelolist? "
"Usput u otkriti nestali tunel, kui? Sagradili su ga Rimljani za invaziju Hereforda."
"Rimljani? Tuneli? "
"Kako bi inae potjerali Vikinge, ti majke? Zna, ja sam istraio stvar. Imam i
baterijsku svjetiljku i klupko uzice i sve. Kroz Malverne prolaze tri tunela. Jedan je
eljezniki za herefordski vlak. Pohodi ga duh strojara u naranastom kombinezonu, ima crnu
prugu na mjestu gdje ga je pregazio vlak. Drugi je tunel Ministarstva obrane."
"iji?"
"Tunel koji si je Ministarstvo obrane iskopalo za atomsko sklonite. Ulaz je u vrtlariji u
robnoj kui Woolworths u Velikom Malvernu. Zakon. U vrtlariji je jedan zid laan i skriva
oklopna vrata, kao u banci. Kad zatuli sirena za sovjetski napad, vojna e policija u na
Wooli prebaciti ekipu iz Radara i veza Ministarstva obrane. U sklonite e pustiti i vijenike
iz Gradske skuptine, a i ravnatelja i pomonika ravnatelja Woolworthsa. Tek onda smije ui i
vojna policija - izbezumljene e muterije odbiti pukama. Pobrat e jednu do dvije zgodnije
prodavaice za rasplod. Moja sestra oito ne dolazi u obzir. Nato e zatvoriti vrata, a mi emo
svi odletjeti u vraju mater."
"Nije ti valjda sve to rekla Kelly? "
"Ma ne, tip od kojeg tata kupuje konjsku balegu za vrt ima kompia koji je anker u
Radarima i vezama. "
Onda je sigurno istina. "Isuse. "
U zapahu iglica ugledam jelenje rogove, kao u mitskog Lovca Hema. Ali bila je obina
grana. "Onda valjda moemo udruiti snage", kaem. "U potrazi za treim tunelom. Onim
nestalim."
"Ali", Moran utne eer, ali promai, "tko e dati intervju Malvern Gazetteeru?"
Ja upiram eer daleko uz mrklu stazu. "Obojica. "
Tri preko polja tratinica nadsvjetlosnom brzinom, ali ne mii pogled s tla. Turbo fora.
Zelenim svemirom ibaju latiaste zvijezde i maslakovi kometi. Kad Moran i ja dospijemo
do pojate na suprotnoj strani, sve nam se vrti od meugalaktikog putovanja. Ja se smijem
vie nego Moran jer Moranu ni suha tenisica vie nije suha, blista se od kravljeg dreka. Bale
sijena tvore kosinu skroz do rotiljastoga krova pojate pa se mi popnemo. Stablo-tvrava koje
vidi s mog prozora ne prua se slijeva nadesno, nego zdesna nalijevo. "Ova je pojata duu
dala za strojniko gnijezdo", kaem da dokaem kakav sam vojni strunjak.
Moran keljavo izuje zasranu tenisicu i zavali se.
I ja se zavalim. Hravo eljezo grije kao termofor.
"To ti je ivot", uzdahne Moran, nakon nekog vremena.
"Da bi ovjek rije rekao", odvratim, nakon nekog vremena.
"Rije", odmah e Moran.
Znao sam da e to rei. "Kako si originalan."
Ovce i janjci mekeu na dalekim poljima iza nas.
Na dalekim poljima pred nama brunda traktor.
"Jel se tvoj stari ikad narolja? " pita Moran.
Ako kaem da, laem, ali ako kaem ne, ispadam peder. "Cugne kad doe tetak Brian."
"Ne pitam jel cugne. Nego jel se tako ubije od jebene cuge da... jedva govori?"
"Ne."
Od tog se ne metar izmeu nas pretvori u kilometar.
"Istina." Moran zamiri. "Za tvog tatu ne bi ovjek rekao."
"Ali ni za tvog. Zbilja je ljubazan i duhovit... "
U dubokom veleplavetnilu zasvjetluca se avion, jarko poput ive.
"Tu Maxine ima neki svoj izraz, kae: 'Tati se smrknulo'. Ima pravo. Smrkne mu se.
Pone... ma zna, strusi dvije-tri limenke pa digne glas i pone bacati traljave fore, a mi se
moramo smijati. Dere se i to. Susjedi se tue pa lupaju po zidu. Tata lupa njima i skida im sve
svece s neba... onda se zakljua u sobu, ali ondje dri boce. ujemo kako se razbijaju. Jedna
za drugom. Onda odspava da se otrijezni. A poslije, kad se totalno kaje, sve mu je na foru:
52
Nikad vie ni kapi... ' To je takorei jo gore... Zna, kad tatu uhvati lokanje, to ti bude kao da
ga opsjedne onaj neki kenjkavi gadni cmizdravi posranac, ali samo ja - i mama i Kelly i Sally
i Max - mi jedini znamo da to zapravo nije on. Kui, nitko drugi ne zna. Samo kau: Eto vam
pravo lice Franka Morana. Ali to nije istina." Moran naheri glavu prema meni. "Ma je. Nije.
Je. Nije. Joj, odakie bih ja to znao?"
Proe bolna minuta.
Zelena se boja sastoji od plave i ute i toka, ali gleda zelenu i pita se gdje su uta i
plava. To na neku foru ima veze s Moranovim tatom. Na neku foru ima veze sa svim i
svaim. No previe bi stvari polo po zlu da to pokuam rei Moranu.
Moran nirkne: "Jesi za fini mrzli Woodpecker? "
"Jabukovaa? Ima jabukovau?"
"Nemam. Tata je sve popio. Ali", Moran prekopava torbu, "Imam limenku Irn Brua."
Irn Bru je tekua gazirana vakaa, ali ja kaem: "Moe, jer ja nisam ponio nita za
pie, a bolje Irn Bru nego nita. Mislio sam da u se napojiti na gorskim potocima, no dosad
sam vodu vidio samo u onom prdosmrdnom jarku.
Irn Bru eksplodira Moranu u ruci kao da je runa bomba. "Sranje!"
"Pazi s tim Irn Bruom. Valjda se previe treskao."
"Ma nemoj mi rei, ti vrapca! " Moran mi da da ja prvi potegnem dok si on oblizuje
ruku da je oisti. Ja zauzvrat s njim podijelim Cadburyjevu karamel-ploicu. Iscurila je iz
omota, ali otrijebili smo depne malje i okus je okej. Mene uhvati peludna groznica pa deset
do dvadeset puta kihnem u mrkljav rupi.
Parni rep raspori nebo.
Ali nebo zaraste. Bez pol frke.
GRRRAAAAAA!
Ravnoteu uhvatim tek kad sam se u cvokotu izmeu sna i jave odsklizao preko pola
kosine krova pojate.
Na mjestu gdje sam posljednji put vidio Morana sad su uredno zasjele tri grdovrane.
Moranu ni traga.
Vrane imaju bodeaste kljunove. Masne im oi kuju okrutne planove.
"Odjebite!"
Vrane znaju kad su ti ravne.
Zvono Svetog Gabrijela odzvoni jedanaest ili dvanaest puta, vrane su me
dekoncentrirale dok sam brojio. Na lice i vrat prhnu mi vodeni alci. Dok sam spavao,
vrijeme se pokvarilo. Malverni su nestali pod zastorima kie, pere ih ve nekoliko polja dalje.
Vrane padobranski odjedre u vis i otperjaju.
Morana nema ni u pojati. Oito ne kani dijeliti naslovnicu Malvern Gazetteera. Kakva
izdajica! No ako eli glumiti Scotta od Antarktike u borbi protiv Norveana Amundsena, to
se mene tie, nema problema. Mene Moran u ivotu nije ni u emu potukao.
Pojata smrdi na pazuha, sijeno i pialinu.
Kia udari u desant, meci zabrencaju po krovu i tektavo napune lokvice diljem pojate.
(Ako dezerter Moran prokisne i dobije upalu plua, tako mu i treba.) Kia brie dvadeseto
stoljee. Na njoj se cijeli svijet bjelasa i sivi.
Nad uspavanim gorostasom Malvernskoga gorja dvostruka je duga povezala
Worcesterski Krijes i Britanski Tabor. Ondje su Rimljani poklali stare Brite. Iz dinjolikog se
Sunca cijedi sparni ar. Stisnem vojniki mar, pedeset koraka trkom, pedeset hodom.
Odluio sam da Moranu neu rei ni rije ako ga preteknem. Izignorirat u izdajicu. Mokra mi
ledina kripi pod tenisicama. Popnem se preko klimavih ogradnih vrata i prevalim obor s
konjskim preponama od policijskih unjeva i prugastih motki. Iza obora je seosko dvorite.
Dva silosa blistaju poput svemirskih letjelica Apollo iz viktorijanskog doba. Uz pleter
uspuzale su se cvjetne trubice, a na olinjalu natpisu pie PRODAJEM KONJSKI STAJSKI
GNOJ. Drski pijetao dri svoje kokoi na oku. Na uetu vise pokisle plahte i bijele jastunice.
Ima i ipkastih gaica i grudnjaka. Mahovinom obrasla staza ponire onkraj uzviice, u smjeru
53
glavne ceste prema Malvernu. U prolazu kraj staje zavirim u vruu tamu koja bazdi na stajski
gnoj.
Razaberem tri konja. Jedan zabaci glavu, drugi frkne, trei se zapilji u mene. Ja urno
krenem dalje. Ako poljski put prolazi kroz seosko dvorite, prolaz sigurno nije privatan, ali u
seoskom dvoritu definitivno nema osjeaj da si na opinskom dobru. Bojim se da u uti:
Napasnie! Sad e mi tako fasovati da e zapamtiti za cijeli ivot! (Prije sam mislio da
napasnjatvo ima veze s Rajem i Paklom zbog onog ne uvedi nos u napast.)
Uglavnom, iza sljedeih ogradnih vrata stere se osrednje polje. U sluzave ga brazde
preorava John Deereov traktor, Nad oranicom lebde galebovi i brste laku lovinu debelih
glista. Skrijem se dok traktor ne krene u suprotnom smjeru od poljskog puta.
Onda podbrusim pete preko polja, kao pravi specijalac.
"TAYLORE! "
Jo se nisam ni zatrao, ve me cimne laso.
Dawn Madden sjedi u vozakoj kabini nekog prastarog traktora i strue ibu. Ima
spitfajericu i blatnjave martensice crvenih vezica.
Ja smirujem disanje. "Bok" (htjedoh joj rei "Madden" jer je ona meni rekla "Taylore")
"Dawn."
"Gdje", njezin no odguli vlaknaste uvojke drveta, "gori? "
"Ha? "
Dawn Madden izoponaa moje Ha? "Zato bjei? "
Kosa joj je naftno crna i ima neku pankersku frizuru. Sigurno stavlja gel. Da joj bar
mogu ja utrljavati taj gel. "Volim trati. Tu i tamo. Tek tako. "
"Ma daj? Pa kako to da si ti skroz dovde potegnuo poljskim putem? "
"Bez veze. Samo sam vani. Zujim. "
"Onda", uperi prstom u traktorsku haubu, "moe tu zujati."
Da joj se bar mogu pokoriti. "Zato? " Da je bar mogu odbiti. Nosi ru Fruit Gum u
nijansi crvenog ribizla.
"Jer ti ja kaem. "
"Pa", uspentram se po prednjoj gumi, "odakle ti ovdje? "
"Ipak ti ja ovdje stanujem, zna. "
Smoim si dupe na mokroj traktorskoj haubi. "U onom gazdinstvu? Dolje? "
Dawn Madden smakne zatvara da raskopa spitku. "U onom gazdinstvu. Dolje."
Krii oko vrata glomazan joj je i darkerski crn, gnijezdi se meu propupalim prsima.
"Mislio sam da stanuje u onoj kui kraj pivnice."
"Prije jesam. Bilo je prebuno. A gazda Isaac Pye totalni je ljigavac.. to ne znai da je
ovaj", Dawn Madden mahne glavom prema traktoru koji ore polje, "puno bolji."
"Tko je on?"
"Slubeni ouh. Kua je njegova. Ti ba nita ne zna, Taylore? Sad mama i ja tu
stanujemo. Vjenali su se lani. "
Zapravo sam se sad sjetio. "Kakav je? "
"Bikovski mozak. " Zakilji prema meni preko nevidljiva zastora. "A kakvu graju njih
dvoje znaju nou dii, nije mu samo mozak bikovski." Uspirjani zrak miluje
mlijenookoladni vrat Dawn Madden.
"Konjii u staji su tvoji? "
"Netko je oito poteno pronjukao?"
Ouhov se traktor uputi natrag prema nama.
"Samo sam zavirio u staju. asna rije."
Ona opet prione na no i ibu. "Konji stoje ko svetog Petra kajgana. " Strug, strug,
strug. "Ovaj je tip dao koli jahanja da ih ovdje dre dok neto adaptiraju. Jel te jo neto
zanima? "
Ma mali milijun stvari. "to ti je to? "
"Strijela. "
"to e ti strijela? "
54
"Za luk."
"to e ti luk i strijela? "
"to-to-to, to-to-to? " (Naas se sledim jer pomislim da me zafrkava zbog
zapinjanja, ali mislim da je pucala openitije.) "Deurni zapitkiva, ha, Taylore? Lukom i
strijelom lovim i ubijam deke. Bolje da ih nema. Dekii su pristavi ljam. "
"E, pa, ba ti hvala."
"Nema na emu."
"Pokae mi no? "
Dawn Madden baci no, ravno u mene. U rebra me pukom sreom pogodi drak, a ne
kljova.
"Madden! "
Ona blene u stilu: "to hoe? " Dawn Madden ima oi boje tamnog meda.
"To me ravno moglo probosti! "
Dawn Madden ima oi boje tamnog meda. "Joj, siroti Taylor. Klepetavi traktor stigne
do nas i pone se polako okretati. Ouh Dawn Madden zraio mi je zrake mrnje. Oko
lopatica pluga slijevala se hrava zemlja.
Dawn Madden isfura seljodebilni glas u smjeru traktora. " 'Mo bit moja krv il ne,
gospodina, u ovoj bu kui bogme bilo vie posluha jer da vi kak bu inae letila van na tu
rit goljavu i sam si naj mislit da badava pretim jer ja nikad nikom ne pretim badava! "
Drak noa topao je i ljepljiv od njezina stiska. Otrica je tako otra da te moe
osakatiti. "Dobar no. "
Dawn Madden pita: "Jesi gladan? "
"Ovisi. "
"Izbirljivac." Dawn Madden zguli karnicl sa zgnjeenog buhtla. "Ali na griz ovoga
nee se nafrljiti, ha? " Cura otkine komadi i njime mi zamae.
Glazura se ljeska. "Pa, daj. "
"Lovi, Taylore! Lovi, psiu! Doi! Dobar deko! "
Otpuem do nje preko haube na sve etiri. Ne psei, nego oprezno, da me ne gurne u
koprive. S Dawn Madden nikad ne zna. Kad se nagne prema meni, vidim gumbie njezinih
bradavica. Nema grudnjak. Ruka mi krene prema njoj.
"ape k sebi! U zube, psiu! "
Tako me hranila. Strijelom u usta.
Limunova glazura, cimetno tijesto, slatke i reske groice.
Jela je i Dawn Madden. Vidio sam kako joj se prevakani zalogaji kasaju na jeziku.
Ovako izbliza, na kriiu joj vidim suhonjava Isusa. Valjda se Isus grijao toplinom njezina
tijela. Koji sretnik. Uskoro smo smazali cijeli buhtl. Ona navrh strelice njeno nabode ukrasnu
ruicu. Ja je njeno skinem zubima.
Sunce zamakne.
"Taylore! " Dawn Madden pilji u vrak strelice. Sad joj je glas bijesan. ''Ukrao si mi
ruicu! "
Zastane mi u grlu. "Ti si mi je... dala. "
"Ukrao si mi ruicu, jebem ti, i sad e platiti!"
"Dawn, ti...
"Otkad ti mene smije zvati Dawn?"
Igramo li istu igru, ili neku drugu igru, ili ovo uope nije igra?
Strijelom mi bone Adamovu jabuicu. Dawn Madden tako mi se unese u lice da joj
miriem eer u dahu. "Tebi se ini da se ja alim, Jasene Taylore? "
Strijela je zbilja otra. Vjerojatno je mogu odgurnuti prije nego to mi probode dunik.
Vjerojatno. Ali stvar nije tako jednostavna. Kao prvo, digao mi se, u dobermanskoj veliini.
"Mora platiti to uzme. Po zakonu."
"Nemam novca."
"Onda dobro razmisli, Taylore. Kako mi jo moe platiti?"
"Imam..." Jedna jamica. Siune dlaice maljaju utor nad usnom. Vragolanski nos.
Usne u cvjetiu. Vitiast osmijeh. U njezinim se oima zloeste koute zrcalim u duplikatu.
55
"Imam... u depu imam omot vonih Polo-bombona. Ali svi su se slijepili. Morala bi ih
drobiti kamenom. "
arolija se razbije. Strijela mi se smakne s grla.
Dawn Madden uzvere se natrag za upravlja traktora, dosadilo joj je.
"to je?"
Odvrati mi zgaenim pogledom, kao da sam se pretvorio u par trapezica sa kart-tanda
na trnici u Tewkesburyju.
Sad sam pak htio da vrati strijelu. "to je? "
"Ako se ne pokupi s nae zemlje dok nabrojim do dvadeset", Dawn Madden naguva
Wrigleys Spearmint vakau u prelijepa usta, "tuit u te ouhu da si me zalatao. Ako se ne
pokupi dok nabrojim do trideset, rei u mu", jezikom je lizala rijei, "da si mi gurnuo ruku
meu noge. Tako mi Boga. "
"Ali nisam te ni dirnuo! "
"Ouhu iznad kuhinjskoga kredenca visi puka. Mogao bi zabunom pomisliti da si
ljatki malji ekan, Taylore. Jedan - dva - tri -"
Poljski put zabaza u neki vonjak iz pradavnih vremena. Krti ici i pramenasta trava
izrasli su do visine lakta, tako da vie gaca nego hoda. Jo mislim na Dawn Madden. Nije
mi jasno. Sigurno joj se na neku foru sviam. Ne bi dala svoj jedini buhtl da naie bilo koji
klinac. A meni se Dawn Madden definitivno svia. Jest da je opasno kad ti se sviaju cure. Ili
nije opasno, nego komplicirano. Moe biti opasno. U poetku te kvadra u koli namrtvo
skuba. "Kupit emo pelene, crvene i zelene!" kau, ako vas uhvate da se drite za ruke na
hodniku. Zna ti se dogoditi da te deki kojima se cura svia navuku na oru da joj dokau da
fura sa slabiem. A kad ste jedanput slubeni par kao Lee Biggs i Michelle Tirley, mora se
pomiriti s injenicom da e si njezine frendice naikati svatare vaim inicijalima plus
"ZAUVIJEK" u prostrijeljenim srcima. Ni nastavnici nee ostati po strani. Kad je profesor
Whitlock prolo polugodite predavao dvospolno razmnoavanje kod crva, jednog je crva
nazvao "Crv Lee", a drugoga "Crv Michelle". To je nama dekima bilo vie-manje duhovito,
ali cure su vritale od smijeha, kao studijska publika u humoristinoj seriji Sretni dani. Sve
cure osim Michelle Tirley, ona je pak porumenjela kao cikla, pokrila lice dlanovima i
rasplakala se. Profesor Whitlock ju je i na raun toga potkubavao.
Izmeu mene i Dawn Madden zjape jazovi. Veina kvadre smatra da je Vodomarov
dol najminkerskije naselje u Livadi Crnog Labuda. Gazdinstvo njezinog ouha sve je samo
ne minkersko. Ja sam u sedmom KM, najboljem razredu u koli. Ona je u sedmom LP,
drugom razredu odozdo. Te jazove ne moe tek tako zanemariti. Pravila su pravila.
I onda ti spolni odnosi. Na biologiji ih uite tek u osmom razredu. I jedno ti je
udbenika skica erektiranoga uda u vagini, a drugo pravi in. U ivotu sam samo jedanput
vidio vaginu, na masnoj fotki koju nam je Neal Brose pokazivao za pet penija. Girica
novoroenoga klokana u maminom dlakavom tobolcu. Zamalo sam porigao okoladicu Mars
i ips-svemirce.
Ja se u ivotu ni sa kim nisam ni ljubio.
Madden ima oi boje tamnog meda.
Divlji je kostanj sunuo iz tla i izvio milijune snanih ruku i nogu. Netko je o granu
objesio ljuljaku od automobilske gume. Guma se blago vrti u ritmu Zemljine vrtnje ispod
nje. Unutra se nakupila kinica, ali ja je nagnem i izlijem pa se zanjiem. Najbolje bi bilo da u
besteinskom stanju kruim oko Alphe Centauri, ali nije ni besteinsko na ljuljaci loe. Da se
tu naao i Moran, bilo bi nam supertosno. Kad sam se izgutao, uzverem se ocufanim uetom
da ocijenim kakvo je drvo za penjanje. Kad se jedanput popne, dalje je totalno lako. ak sam
naao razvaline neke kuice za igru. Jest da je ve johoho izvan uporabe. Malo vie uspuem
se uz granu pa zirnem van iz zelenog zvona. Vidi na kilometre. U smjeru povratka u Livadu
Crnog Labuda, silos na gazdinstvu Dawn Madden, spiralne stube dima, rasadnik boinih
jelki i zvonik Svetoga Gabrijela s dvije sekvoje kojima malo fali da ga dosegnu.
Evo to sam vicarskim noem urezao u drapljavu koru.
56
Biljni mi je sok na otrici zeleno zamirisao. Uiteljica Throckmorton govorila nam je da
drvee rezbare samo najpodliji vandali jer em crtaju grafite, em zlostavljaju iva bia. Moda
uiteljica Throckmorton ima pravo, ali ona sigurno nikad nije bila trinaestogodinji deko koji
je naletio na curu poput Dawn Madden. Jednog dana, mislim si ja, dovest u je ovamo da joj
ovo pokaem. S njom u se prvi put poljubiti. Ba ovdje. Dirat e me. Ba ovdje,
Zaobiem divlji kostanj i pogledam ega dalje ima na poljskom putu. Puteljak vijuga
prema Mari Banku i Castlemononu, steru se polja, nad jelama se die prisjenak staroga sivog
tornja. Niz dalekovodnih stupova. Sad vidi svaku sitnicu na Malvernskom gorju. Sunce
bljeskuta po autima na Wellkoj cesti. Brdom Perseverance mile etai veliine termita.
Negdje podno njega prolazi trei tunel. Pojedem svoj komad sira i zdrobljene Jacobsove
krekere, pritom alim to nisam ponio vode. Uzverem se natrag do ueta s gumom za njihanje
i ba sam kanio spuznuti niza nj kad ujem neki muki i neki enski glas.
"Vidi? " Tom Yew, odmah sam ga prepoznao. "Rekao sam ti da je jo samo malo
dalje."
"Jesi, Tome", odgovori ena, "otprilike dvadeset puta."
"Ti si rekla da hoe da budemo sami."
"Ali ne na pola puta do Walesa. " Sad vidim Debby Crombie. S Debby Crombie u
ivotu nisam razgovarao, ali Tom Yew je stariji brat Nicka Yewa, doao je na dopust iz Ratne
mornarice. Mogao sam jednostavno viknuti: "Bok!" i spustiti se uetom i sve bi bilo u redu.
Ali fora je kad si nevidljiv. Povuem se du grane do rave u deblu i priekam da odu.
Ali ne odlaze. "Evo nas." Tom Yew stane tik do ljuljake. "Ekskluzivni divlji kesten
brae Yew."
"Misli da ovdje nema mrava, pela i slinih stvari? "
"To ti je takozvana 'priroda', Debs. esta pojava izvan naselja. "
Debby Crombie prostre deku u udolini izmeu dva korijena.
Jo sam im se mogao (trebao) javiti. Pokuao sam. No dok ja smiljam izgovor bez
zapinjalice. Tom Yew i Debby Crombie legnu na deku i ponu se valiti. On prstima
otkopava njezinu lila-haljinu, gumb po gumb, od koljena do suncem opaljenog vrata.
Ako sad neto kaem, nahrdao sam.
Kostanj uti, kripi i njie se.
Debby Crombie gurne prst Tomu Yewu u lic i promrmlja: "Zdravo, mrcino." Nato se
tako zahihou da su morali prekinuti valjenje. Tom Yew posegne za ruksakom, izvue dvije
boce piva i vicarcem skine epove. (Ja imam crveni no. Njegov je crn.)
Kucnu se bocama. Tom Yew kae "Uzdravlje..."
"... meni bajnoj. "
57
"Meni divnome."
"ja sam prva rekla."
"Dobro. Tebi."
Dobrano potegnu smee pivsko sunce.
"I", doda Debby Crombie, "da se ti iv i zdrav vrati s dunosti."
"Jasno da u se vratiti iv i zdrav, Debs! Petomjeseno krstarenje Jadranom, Egejskim
morem. Sueskim kanalom i Perzijskim zaljevom? Meni se u najgorem sluaju moe dogoditi
da izgorim na suncu."
"O, da vidi kad se ukrca na Coventry", Debby Crombie se duri, ili se pretvara,
"zaboravit e dragu koja te eka i vene za tobom u dosadnom starom Worcestershireu. Otii
e na pijanku u Atenu i pobrati spolnu bolest od neke flundraste grke zavodnice po
imenu..."
"Kako?"
"...Jannos. "
" 'Jannos' je muko ime. 'John na grkome. "
"Je, ali ti e to ustanoviti tek kad te nalije uzom i zavee za okvir kreveta."
Nacereni Tom Yew zavali se i pogleda ravno u mene.
Hvala Bogu da ne gleda u to gleda. Kobre s udaljenosti od osamsto metara primijete da
im se plijen mie. Ali ako ne mrda, ne vide te ni na metar i pol. To me tog popodneva
spasilo.
"Zna, na ovo smo se drvo penjali jo dok je Nick bio bebica. Jednog smo ljeta gore
sagradili kuicu. Ba me zanima je li iva..."
Debby Crombie ve mu miluje prepone. "Ovdje bogme nema nikakvu bebicu, Thomas
William Yew. " Debby Crombie zguli Harley Davidsonovu majicu s Toma Yewa i baci je.
Lea su mu caklasta i miiava kao da je Action Man. Na ramenu ima istetoviranu plavu
sabljarku.
Ona izmigolji iz raskopane lila-haljine.
Ako Dawn Madden ima grudi kao buhtlice, Debby Crombie ima lopte za skakanje. A
svaka je oboruana varkastom bradavicom. Tom Yew poljubi jednu pa drugu i slina mu
zasvjetluca na travanjskom suncu. Znam da nije lijepo gledati, ali ne mogu odlijepiti pogled.
Tom Yew smakne joj crvene gaice i pomiluje ono frkavo runo.
"Ako elite da prestanem, milostiva Crombie, morate sad rei."
"Oooo, milostivi Yew", gugue ona, "da se niste usudili. "
Tom Yew popne se na nju i nekako se drma, a ona jei kao da joj je opalio indijansku
vatru i ablje ga obujmi nogama. Sad se on giba gore-dolje, u stilu ovjeka iz Atlantide. O
vratu mu se klati srebrni lani.
Tu se njezina musava stopala spoje kao u molitvi.
Tu se njemu koa zacakli od znoja kao da je peeni odojak.
Tu ona zatuli kao Mumintrol na muci.
Tu tijelo Toma Yewa u drmusavu drhtaju drukne i otme mu se stenjaj kao da pucaju
sajle. I jo jedanput, kao da je dobio nogom u jaja.
Na dupetu su mu od njezinih noktiju ostali lososno ruiasti tragovi.
Usta Debby Crombie sloe se u savreno slovo "O".
Sveti Gabrijel zvoni jedan popodne, a kako dovde odzvanja, moda i dva. Dezerter
Moran sigurno ve ima kilometre fore ispred mene na poljskom putu. Jedina mi je nada da je
ugazio u kakvu hrdavu zamku za jazavce. Preklinjao bi me da odem po pomo. Ja bih rekao:
"E, pa, Morane, daj da razmislim. "
Debby Crombie i Tom Yew jo se nisu odlijepili. Ona samo drijema, ali Tom Yew
hre. Na donja mu lea dolepra ljepokrili admiral da se napije na lokvici znoja.
Ja sam gladan i ivan i smuilo mi se i ljubomoran sam i dremljiv i jo tota. Nisam
ponosan i nije mi drago i meni su te stvari prisjele za sve vijeke vjekova. Glasali su se blago
neljudski. Lahor ljuljka kostanj i kostanj ljuljka mene.
58
"GaaAAA! " vrisne Tom Yew. "FAAAAAAAAA!"
I Debby Crombie je zacii. Oi joj se bijelo iskolae.
On skoi s nje i padne na bok.
"Tome! Tome! Sve je u redu sve je u redu sve je U REDU! "
"Jebemu jebemu jebemu jebemu jebemu jebemu jebemu!"
"Duo! Ja sam, Debs! Sve je u redu! Runo si sanjao! Samo si runo sanjao!"
Goliavi i od sunca re-peeni Tom Yew sklopi preplaene oi, kimne da je shvatio,
une uz krakasti korijen i uhvati se za vrat. Onaj mu je vrisak sto posto poderao glasnice.
"Bez brige." Debby Crombie uvrpolji se u svoju lila-haljinu i majinski zagrli Toma
Yewa. "Duo, dre! Daj se obuci. Sad je sve dobro."
"Oprosti. Debs." Glas mu je aka jada. "Sigurno sam te prestraio." Ona ga zagrne
njegovom majicom.
"to je bilo, Tome?"
"Nita. "
"Ma jest vraga nita. Reci mi!"
"Bio sam na Conventryju. Pod neprijateljskom vatrom..."
"Reci. Reci."
Tom Yew grevito zamiri i otrese glavom.
"Reci, Tom!"
"Dosta, Debs. Bilo je pre... prestvarno, jebemu. "
"Ali, Tome, ja te volim. elim znati."
"Da, a ja tebe previe volim da ti kaem i toka. Daj. Idemo natrag u selo. Da nas jo
neki klinac ne vidi. "
Cvjetae rastu u urednim gredicama izmeu otrih brazda. Bio sam na pola puta preko
polja kadli grmei avioni razvale nebo nad dolinom rijeke Severn. Nau kolu nekoliko puta
na dan prelijeu Tornada pa spremno pokrijem ui dlanovima. Ali nisam spreman na tri
mlanjaka tipa Hawker Harrier Jump u tako niskom letu da ih moe pogoditi lopticom za
kriket. Nevjerojatno je zagruvalo! Grevito se sklupam pa virnem. Harrieri vijugnu da se ne
skre u Malverne, za dlaku, i urlavo odlete prema Birnimghamu. Idu prenisko za sovjetske
radare. Kad pone Trei svjetski rat, ispod NATO-ovog e radara urlati MiG-ovi iz Varave
ili iz Istone Njemake. Bacat e bombe na ljude poput nas. Na engleske gradove, gradie i
sela poput Worcestera, Malverna i Livade Crnog Labuda.
Dresden, bombardiranje Londona i Nagasaki.
Ostao sam sklupan dok grmljavina Harriera napokon ne potone u um dalekih
automobila i oblinjih stabala. Zemlja je poput vrata, samo prisloni uho. Premijerka Thatcher
juer je na televiziji grupi kolaraca objanjavala krstaree rakete. "Nee se rijeiti nasilnika
s velikog odmora", njezine plave oi jame da baca nepobitne istine, "ako mu ne pokae da,
ako on tebe odalami, ti bogme moe njemu stoput jae vratiti! "
No mani ti strah da e ti protivnik vratiti ljagu: nisu li se Ross Wilcox i Grant Burch
svejedno poorali?
Otresem slamu i zemlju pa udarim dalje pjeice dok ne stignem do starinske kade u
kutu sljedeeg polja. Po gomili ukopitanoga blata zakljuim da je rabe kao kopanju. Divovska
vrea od gnojiva u kadi neto pokriva. U znatielji odgrnem vreu.
Naem zablaenu strvinu svog vrnjaka.
Strvina se uspravi u sjedei poloaj i skoi mi za vrat.
"PEPEO PEPELU! " prokrklja. "PRAH PRAHU!"
Prola je cijela minuta, a Dean Moran jo pia od smijeha.
"Da si vidio kakvu si facu sloio! " proiti kroza smijeh. "Da si vidio!"
"Dobro, dobro", opet u ja. "estitam. Pravi si genijalac."
"Ko da si napunio gae!"
"Je, Morane. Ba si me preao. Moe. "
"Ovo mi je najbolja prvoaprilska u ivotu!"
59
"Zato si uope zdimio? A ko fol smo se dogovorili da emo skupa traiti tunel."
Moran se primiri. "Ma zna..."
"Ne znam. Mislio sam da imamo dogovor."
"Nisam te htio buditi", Moran e trapavo.
"Ovo sad ima veze s njegovim tatom", kae Neroeni Blizanac.
Moran me spasio od Garyja Drakea pa nisam dalje davio. "Pa jesi li onda jo za? Za
tunel? Ili e opet klisnuti solo? "
"Pa vidi da sam te priekao. "
Suprotnu je stranu polja na ugaru zaklanjala kutrava uzviica. "Nikad nee pogoditi
koga sam ja usput vidio", ponem pripovijedati Moranu.
Moran odgovori: "Dawn Madden, na traktoru."
Oh. "I ti si je vidio? "
"Mala je luda ko ep. Tjerala me da se penjem k njoj na traktor."
"Nije valjda? "
"Aha! Morao sam s njom obarat ruku. Moja buhtla za njezin no."
"Tko je pobijedio?"
"Ja! Pa ona je ensko! Al svejedno mi je uzela buhtlu. Rekla je da se tornjam sa zemlje
njezinog ouha, il ga zove da mi doe s pukom. Mala je luda ko ep. "
Zamisli da sredinom prosinca njuka gdje su boini darovi, nae dar kojemu se
nada, a onda na Boi pod jelkom ni traga ni glasa. Tako je meni bilo. "E, pa, ja sam vidio
neto bolje, Dawn Madden na traktoru moe se sakriti. "
"Ma daj?"
"Toma Yewa i Debby Crombie."
"Nemoj re!" Moran je krezub. "Jel pokazala sise? "
"Pa sad -"
Lanac traa istrasirao mi se kariku po kariku. Ja bih rekao Moranu. Moran svojoj sestri
Kelly. Kelly bi rekla sestri Petea Redmarleyja Ruth. Ruth Redmarley rekla bi Peteu
Redmarleyju. Pete Redmarley rekao bi Nicku Yewu. Nick Yew rekao bi Tomu Yewu. Tom
Yew veeras bi se pojavio kod mene doma na svom Suzukiju od 150 kubika, zavezao me u
vreu i utopio u jezeru u umi.
" 'Pa' to?"
"Zapravo su se samo valili. "
"Trebo si priekat, bogati." Moran izvede svoj trik s jezikom u nosnici. "Moda bi malo
vidio i kako majstor tepa. "
Gdje se sunce probilo kroz drvee, u jezercima svjetla roje se zvonii. Zrak mirie na
njih. Medvjei luk vonja na prepeene mrklje. Kosovi pjevaju kao da im je pitanje ivota ili
smrti. umina su razmiljanja ptiji poj. Neto prelijepo, ali rije "prelijep" nije za deke jer je
najpederskija na svijetu. Poljski se put suzi u puteljak. Pustim Morana na elo kao tit. (Ja ve
godinama pratim ratni strip Vojeva, ipak sam poneto nauio o tehnikama preivljavanja.)
Tako se zabuim u Morana kad ovaj iznenada stane.
Moran stavi prst na usta. Dvadesetak koraka dalje na poljskom putu eto ti nekog
smeuranog ovjeka u tirkiznoj kuti. Smeurani gleda uvis iz okna svjetla i zujanja koje,
vidjeli smo, proizvode pele.
"to radi? " proape Moran.
Moli se, zamalo u ja. "Nemam pojma. "
"Divlja konica", proape Moran. "Iznad njega. Na onom hrastu. Vidi? "
Nisam vidio. "Misli daje pelar? "
Moran isprva ne odgovori. Pelinji lik nema pelarsku masku, iako su mu pele
oblijepile i kutu i lice. Mene ve od samoga pogleda na nj hvataju svrab i marci. Ima
obrijanu lubanju i nekakve utine oiljke na njoj. Poderane mu cipele prije slie papuama.
"Ne znam. Misli da se moemo provui kraj njega? "
"A to", sjetim se hororca o pelama, "ako se ponu rojiti? "
60
Ta se polustaza odvaja od poljskog puta tono na mjestu gdje nas dvojica stojimo.
Moran i ja doli smo na istu zamisao. Moran krene prvi, to ba i nije tako hrabro kad ti je
opasnost za petama. Pa se nakon nekoliko zavoja i okuka napeto okrene i sikne: "Sluaj!"
Pele? Koraci? Glasnije i glasnije?
Definitivno?
Udarimo u trk koliko nas noge nose, sudaramo se s uzastopnim valovima sjajnog lia i
pandaste boikovine. Koljenasto se tlo trese i nagiba i die i pada.
Moran i ja kapnuli smo u glibovitu depu koji gue zastori brljana i imele, tako smo
crknuti da ne moemo ni koraka dalje. Meni se tu ne svia. Amo bi neznanac odveo ovjeka
da ga zadavi i pokopa, to ti je taj tip usjeene kotline. Moran i ja osluhnemo prati li nas tko.
Teko je zadravati dah kad te tresu igavci.
Ali pele nas ne prate. Ni pele ni pelinji tip.
Moda nas je samo uma iz vica prestraila.
Moran umrkne bale iz nosa i proguta ih. "Valjda smo mu pobjegli."
"Valjda jesmo. Ali kamo je nestao poljski put?"
Provuemo se kroz letvenu krbu u mahovinom obraslu plotu i naemo se u podnoju
kvrgava travnjaka. Mjestimice ga humie krtinjaci. S vrha obronka gleda nas velika, tiha
palaa s kupolastim tosovima. Suneva se lizalica rasplinjava u naherenu ribnjaku. Uspaljene
muhe voze utrke nad vodom. Kraj oronula se paviljona u tamnopjeanim nijansama pjenua
drvee u punom cvatu. Na svojevrsnoj terasi oko palae na sklopivim stolovima stoje
nebranjeni vrevi limunade i oranade. Dok mi gledamo, povjetarac prevrne kosi toranj
plastinih aa. Pregrt se otkotura preko travnjaka u naem smjeru. Nitko iv i ne trepne.
Ni ive due.
"Boe", velim ja Moranu, "duu bih dao za au onog soka. "
"I ja. Sigurno je proljetna feta ili tako neto."
"Je, ali gdje su ljudi?" usta su mi ipsasto slana i skorena. Sigurno jo nije poelo.
Moemo se sami ponuditi i bok. Ako nas netko vidi, moemo isfurati da smo kanili platiti.
Valjda doe samo dva penija ili pet penija. "
Taj se plan ni Moranu ne svia. "Moe."
Ali skapamo od ei. "Idemo onda."
Cofaste pele grogi lebde u lavandi.
"Ba je tiho, ha? " Moranov je apat preglasan.
"Je." Gdje su tandovi za fetu? Kolo sree, gdje te nagrauju jabunim pjenucem?
Lov na blago u pjeaniku? Ubacivanje ping-pong loptice u vinsku au?
Priavi prozorima palae, vidimo samo sebe u zrcalnoj slici vrta. U vru oranade
utapaju se mravi, pa Moran dri plastine ae, a ja toim limunadu. Vr ima sto kila i
kockice leda zveckaju. Smrznuo mi je ruke. Ima malo more pria gdje doljaci koji se
ponude jelom i piem loe zavre.
"ivjeli." Moran i ja toboe se kucnemo prije nego to popijemo.
Sok mi prosinaki ohladi i okupa usta, a tijelo kae: Ah.
Palaa se provalno otvori i na vrata uboravo poteku mukarci i ene. Ve su nam
odsjekli odstupnicu. Veina naroda iz palae nosi tirkizne kute poput pelinjeg tipa. Neke
guravce u kolicima voze njegovateljice u bolniarskim odorama. Drugi se kreu samostalno,
ali trzavo, kao razbijeni roboti.
Shvatim i proe me jeza.
"Ludara u Malom Malvernu!" protisnem Moranu.
Ali Moran ne stoji kraj mene. Ugledam ga taman dok se na drugom kraju travnjaka
provlai kroz krbu u plotu. Moda je mislio da ga slijedim u stopu, a moda me ostavio na
cjedilu. No da sad ja pokuam kidnuti i da me uhvate, ispalo bi da smo ukrali sok. Mami i tati
rekli bi da sam lopov. A ak i da me ne uhvate, mogu za nama poslati tragae s psima.
Tako da nemam izbora. Moram ostati ovdje gdje jesam i nai nekoga da mi plati.
61
"Augustin Mon pobjegao je!" njegovateljica metlaste kose naleti ravno na mene. "Juha
je bila kipua, ali njemu ni traga ni glasa!"
"Mislite", progutam ja, "na onog ovjeka u umi? S pelama? Ondje je", pokaem u
pravom smjeru, "dolje na poljskom putu. Mogu vas odvesti ako hoete."
"Augustin Mon!" Sad me pravo pogledala, "Kako si samo mogao?"
"Ne, pobrkali ste me s nekim. Ja... " (Vjea mi ne da da izgovorim "se zovem".) "Meni
je ime Jason."
"Misli da sam i ja ovdje luda? Znam ja dobro tko si ti. Ti si otperjao u svoju djetinjastu
potragu dan nakon naeg vjenanja! Radi one budale Ganachea. Radi kolarskog obeanja!
Kleo si se da me voli. Ali dosta da u jelovitu hukne sova i soli na rep, ostavlja me samu s
djetetom - i - i"
Ustuknem. "Mogu platiti sok ako... "
"E, nee! Gle!" Jeziva mi njegovateljica vrsto stisne nadlakticu. "Posljedice!" ena
mi nabije zapee pod nos. "Posljedice! " ile araju grozni, zbilja grozni oiljci. "Je li ovo
ljubav? Je li ovo ljubav, potovanje i posluh? " Iz njezinih mi rijei po licu vrca pljuvaka pa
zamirim i svrnem glavu. "Odakle - tebi - pravo - da ikome - ovo - priuti? "
"Rosemary!" Prilazi druga njegovateljica. "Rosemary! Kad ti jedanput kaem da ne
posuuje nae kute, valjda ne moram stoput ponavljati, ne? " Govori smirujuim kotskim
naglaskom. "Ne?" Meni staloeno kimne. "Malo ti je premlad, Rosemary, a i ne vjerujem da
je kod nas na slubenom popisu uzvanika."
"I ja sam tebi rekla", obrecne se Rosemary, "pa ti valjda ne moram tisuu puta
ponavljati. Zovem se Yvonne. Ja sam Yvonne de Galais."
Sad se ta prava iva luakinja iz Malomalvernskih dvora opet obrati meni. "Sluaj me."
Rosemary bazdi na sidol i janjetinu. "Nema se za to uhvatiti. A zato? Jer se ve sve
pretvara u neto drugo."
"Hajde sad", prava njegovateljica nagovara Rosemary kao da je preplaeni konj. "Daj
da pustimo dekia, moe? Ili moramo zvati mrge? Moe, Rosemary?"
Ne znam to sam mislio da e dalje biti, ali ovo nisam oekivao. Iz Rosemary navre
lelek, prolomi joj eljust, ire i glasnije od bilo kojeg ljudskog krika koji sam ikad u ivotu
uo, zavija kao policijska sirena, ali daleko sporije i dalekodaleko tunije. Sve munjare,
njegovateljice i lijenici koji su se nali na tratini isti as stanu i ukipe se. Rosemaryn lelek
nadire prodornije, ee, usamljenije. ut e ga kilometar dalje, ma najvjerojatnije dva
kilometra. Zbog koga tuli? Zbog Granta Burcha koji je slomio runi zglob. Zbog ene
gospodina Castlea i njezinih zbrkanih ivaca. Zbog Moranovog tate koji se ubija od cuge.
Zbog klinca iz popravilita kojeg je Jazavac dao psima. Zbog Kenje, koji je prerano izaao iz
svoje mame. Zbog zvonia koje e skriti ljeto. Ma ak i da si uspio prokriti put kroz bujni
trnjak, da si uspio ieprkati trone cigle i ukobeljati se u nestali tunel, taj te bezizlazni lelek
ne bi mimoiao ni u toj hujnoj upljini duboko pod Malvernskim gorjem, ak ni ondje, nema
teorije.
Kamenje
Nikome ivom ne ide u glavu.
U novinama nisu smjeli napisati koji nam je ratni brod prvi stradao, zbog Zakona o
zatiti slubenih podataka. Ali sad je sve i na BBC-ju i na ITV-u. HMS Sheffield. Fregatu je
pogodila raketa Exocet, ispalio ju je lovac Super Etendard, i "izazvala je nepotvren broj
tekih eksplozija". Mama, tata, Julia i ja svi skupa sjedili smo u dnevnoj sobi (prvi put poslije
sto godina) i u tiini gledali telku. Nema snimke bitke. Samo mutna slika broda koji riga dim
62
dok Brian Hanrahan s BBC-ja opisuje kako HMS Arrow i helikopteri tipa Sea King spaavaju
preivjele. Sheffield jo nije potonuo, ali to je sad samo pitanje vremena, s obzirom na zimu
na junom Atlantiku. Za etrdeset se naih vojnika uope ne zna, a jo ih je najmanje
etrdeset pretrpjelo teke opekline. Mi samo mislimo na Toma Yewa na HMS Coventryju.
Strano je priznati, ali cijeloj je Livadi Crnog Labuda laknulo to je samo Sheffield stradao.
Uas. Nama su Falklandi do dananjeg dana bili u rangu Svjetskoga kupa. Argentina ima jaku
nogometnu reprezentaciju, ali to se vojske tie, govedarska su banana. Kad si prije tri tjedna
gledao odlazak intervencijske flote iz Plymoutha i Portsmoutha, odmah ti je bilo jasno da e
im Velika Britanija ispraiti tur. Limena glazba na dokovima i razmahane ene i sto tisua
brodica i ope trubljenje i vodoskoci s vatrogasnih brodova. Mi imamo HMS Hermes, HMS
Invincible, HMS Illustrious, postrojbe SAS-a i SBS-a. Imamo helikoptere Puma, rakete
Rapier i Sidewinder, helikoptere Lynx, rakete Sea Skua, torpeda Tigerfish i admirala Sandyja
Woodwarda. Argiki su brodovi obine kitre koje nose imena panjolskih generala s glupim
brkovima. Alexander Haig nije smio javno priznati, da se Sovjetski Savez sluajno ne prikloni
Argentini, ali ak je i Ronald Reagan na naoj strani.
A sad bismo jo mogli popuiti.
Nae Ministarstvo vanjskih poslova pokuava obnoviti pregovore, ali hunta nas alje
vrit. Prije e nama ponestati brodova nego njima Exoceta. Na to i igraju. Pa sad ti reci da
nemaju pravo? Pred palaom Leopolda Galtierija u Buenos Airesu tisue ljudi do besvijesti
skandira: "Znamo da si velikan!" Ja od te buke ne mogu spavati. Galtieri stoji na balkonu i
upija. Nekolicina mladia ruga se naim kamerama. "Odustanite! Idite kui! Engleska je
bolesna! Engleska je na umoru! Povijest kae da su Malvini argentinski! "
"opor hijena", komentira tata. "Britanci bi bar pokazali malo pristojnosti. Ljudi su
ginuli, za Boga miloga. Tu je razlika izmeu nas i njih. Dajte ih pogledajte! "
Tata ode u krevet. Sad spava u gostinskoj sobi jer ga mue lea, makar je meni mama
rekla da se preselio jer se previe vrti. Vjerojatno je i jedno i drugo razlog. Veeras su se
gadno zakvaili, ba za veerom, i to i preda mnom i Julijom.
"Mislila sam -" pone mama.
"Pazi to e dalje rei", tata je u ali prekine, u svome starom stilu.
"- da je sad moda pravo vrijeme za onaj kamenjar. "
"Kamen-pardon?"
"Kamenjar, Michaele. "
"Dobila si svoju novu-novcatu kuhinju s potpisom Lorenza Hussingtreeja." Tata govori
glasom u stilu: Budi razumna. "to e ti humak zemlje s kamenjem? "
"Kakav humak zemlje? Kamenjari su kameni. A pomiljala sam i na vodenu atrakciju."
"to ti je", tata se ko fol nasmije, " vodena atrakcija, ako je ima doma? "
"Ukrasno jezerce. Moda vodoskok ili minislap."
"Oh. " Tata puhne u stilu: Kakva ideja.
"Ve godinama kanimo neto uiniti s onim komadom zemlje kraj rua, Michaele. "
"Moda ti. Ja ne. "
"Ne, razgovarali smo prije Boia. Ti si rekao: Moda dogodine.' To si rekao i
prethodne godine i godinu prije. A i sam si pohvalio Brianov kamenjar. "
"Kada? "
"Prole jeseni. A Alice je rekla: 'Vama bi kamenjar u vrtu iza kue bio divota, a ti si se
sloio. "
"Vaa je mama", tata e Juliji, "ivi diktafon."
Julia se ne da vrbovati.
Tata otpije vode. "Ma to da sam rekao Alice, nisam mislio ozbiljno. Samo iz
pristojnosti. "
"teta da prema vlastitoj supruzi nisi tako obziran."
Julia i ja se pogledamo.
"Na koje dimenzije pucamo?" Tata vilicom umorno grabi graak. "Kopiju nacionalnog
paka Jezera u prirodnoj veliini?"
63
Mama prui ruku prema asopisu na komodi. "Neto u ovom stilu... "
"O, kopam. Harper's Bazaar ima prilog o kamenjarima pa normalno da sad vie ni mi
na moemo bez kamenjara."
"Kate ima krasan kamenjar", neutralno e Julia. "S papratima."
"Blago Kate. " Tata natakne naoale da proui asopis.
"Krasno, Helena, ali ovdje imaju pravi talijanski mramor."
Mamino 'tono znai: i ja hou mramor.
"Ima li ti blage veze koliko mramor sroji? "
"tovie. Nazvala sam pejzanog arhitekta u Kiddeminsteru. "
"Zato bih ja plinkao novac", tata baci asopis na pod, "na neku hrpu kamenja?"
Tu se mama inae povue, ali danas nije. "Znai, ti moe troiti esto funta na
lanarinu u golf-klubu u koji takorei nikad ne ide, ali nije u redu da ja dotjerujem nau
imovinu?"
"Kao to ti svaki put iznova nastojim objasniti", tata se suspree da ne vie, "poslovi se
sklapaju upravo na golf-stazi. A to se odnosi i na kljuna promaknua. Meni to moda ne
odgovara, ba kao ni tebi, ali to je - tu je. A Craig Salt ne igra golf na igralitima za
graanstvo. "
"Ne mai mi tom vilicom, Michaele."
Tata ne sputa vilicu. "Ovu obitelj ja hranim i mislim da ne pretjerujem ako bar dio
plae potroim po svome nahoenju, kvragu. "
Meni se pire-krumpir ohladio,
"Zapravo hoe rei", mama sloi ubrus, "da neka se ja drim svoje zimnice, a zrele
odluke prepustim onome tko u kui nosi hlae? "
Tata zakoluta oima. (Mene bi za takvu stvar ubili.) "Feministike tosove moe
prodavati prijateljicama iz enskoga kruoka, Helena, mene potedi. Kad te lijepo molim. Bio
mi je veoma naporan dan. "
"Ti slobodno soli pamet svojim potrkalima iz samoposluivanja, Michaele." Mama
buno slae tanjure i nosi ih na servirni prozor. "Samo to nemoj prodavati doma. Kad te lijepo
molim. I meni je bio veoma naporan dan. " Ode u kuhinju.
Tata se zapilji u njezin prazan stolac. "Nego, Jasone, kako je bilo u koli?"
Zauzla mi se eludac. Vjea zatopa "Nije bilo loe."
"Jasone?" Tati se glas uari. "Pitam te kako je bilo u koli."
"Dobro, hvala." (Danas mi je bio ivi oaj. Profesor Kempsey srao mi je zbog mrvica
od kolaa u kajdanci, a profesor Carver rekao mi je da "imam dvije lijeve noge" za hokej.)
uli smo kako mama u kuhinji strue ostatke s tanjura u kantu za otpatke.
Sudar noa i porculana, tup udar i fljas.
"Sjajno", tata e. "A tebi, Julia?"
Moja sestra ne stigne ni odgovoriti kadli se o kuhinjski pod razbije tanjur. Tata skoi sa
stolca. "Helena? " Sva mu se ovijalnost istopila.
Mama mu odgovori lupom dvorinih vrata.
Tata skoi i poe za njom.
Oko zvonika Svetoga Gabrijela graku galovrane.
Julia napue obraze. "Tri zvjezdice?"
Ja pokunjeno dignem etiri prsta u zrak.
"Najobinija okapanja, Jace." Julia se zna hrabro nasmijeiti. "To je sve. Dogodi se
veini brakova. Zbilja. Ne brini se. "
* * *
64
Veeras je premijerka Thatcher izmusala onoga balavog srolju s leptir-kravatom na
BBC-ju i. On je rekao da potapanje Generala Belgrana izvan Zone potpune blokade
zavreuje moralnu i pravnu osudu. (Belgrana smo zapravo potopili jo prije nekoliko dana,
ali novine su se tek sad dokopale slika, a poslije Sheffielda mi s argikim gadovima ne
suosjeamo ni koliko je crno pod noktom.) Premijerka Thatcher zagleda se u tupana onim
svojim vitrano plavim pogledom i istakne da je neprijateljska krstarica cijeli dan vrljala
amo-tamo preko granice zone. Rekla je neto u stilu: "Mene oevi i majke ove zemlje nisu
izabrali za predsjednicu vlade da bih se kockala ivotima njihovih sinova po pitanjima koja se
svode na pravne zakoljice. Zar vas moram podsjeati da nam je zemlja u ratu?" Svi su u
studiju odobravali, a valjda je odobravala i cijela zemlja, ak' ne rauna Michaela Foota,
Crvenog Kena Livingstonea, Anthonyja Wedgwooda Benna i sve te Lude ljeviare. Premi-
jerka Thatcher fakat je faca. Kako je jaka, kako je staloena, kako je sigurna. Debelo je
korisnija od kraljice, koja pak od poetka rata ni da pisne. Neke zemlje kao to je panjolska
kau da nismo smjeli pucati na Belgrana, ali Argii su se masovno poutapali samo zato to su
njihovi pratei brodovi odmaglili umjesto da spaavaju svoje ljude. Nema teorije da naa
Kraljevska ratna mornarica ikad dopusti da se Britanci tako utope. A uostalom, kad u bilo
kojoj zemlji ode u kopnenu vojsku ili u ratnu mornaricu, plaaju ti da stavi ivot na kocku.
Kao Tom Yew. Sad Galtieri pokuava nas dovabiti natrag za pregovaraki stol, ali Maggie
mu je rekla da je ona spremna razgovarati samo o UN-ovoj Rezoluciji 502. O argentinskom
bezuvjetnom povlaenju s britanskog tla. Neki argiki diplomat, koji u New Yorku uporno
gusla o tome da je Belgrano bio izvan zone, veli da Britanija vie nije pomorska velesila,
nego samo velesiluje. Daily Mail pie kako je za latinoamerike birokratske efie tipino da
zbijaju glupe kalambure o ivotu i smrti. Daily Mail pie da su Argii trebali razmisliti o
posljedicama prije nego to su istaknuli svoj ugavi plavo-bijeli barjak u naoj suverenoj
koloniji. Daily Mail sto posto ima pravo. Daily Mail pie da je Leopoldo Galtieri krenuo u
invaziju na Falklande samo da odvrati pozornost sa svih sunarodnjaka koje sam mui, ubija i
baca iz helikoptera nad puinom. Daily Mail opet sto posto ima pravo. Daily Mail pie da je
domoljublje koje propagira Galtieri posljednja slamka za koju se lupe moe uhvatiti. Daily
Mail ima pravo kao to i Margaret Thatcher ima pravo. Cijela se Engleska pretvorila u
dinamo. Ljudi u redovima ekaju pred bolnicama da dobrovoljno daju krv. Na biologiji se
profesor Whitlock uglavnom bavio priom o nekim domoljubnim mladiima koji su biciklom
otili u bolnicu u Wourcester da daju krv. (Svi znaju da je mislio na Cilberta Swinyarda i
Petea Redmarleyja.) Medicinska sestra rekla im je da su premladi. Sad profesor Whitlock pie
naem zastupniku u Parlamentu Michaelu Spiceru i tui se jer engleskome pomlatku
uskrauju pravo da pridonese ratnim pregnuima. Pismo je ve izalo u Malvern Gazetteeru.
Nick Yew kolski je junak zahvaljujui Tomu. Nick je rekao da je Sheffield bio obina
smola. Sad e nam prilagoditi proturaketni sustav tako da ubudue moe onesposobljavati
Exocete. Pa e nae otoje uskoro opet biti nae. Sun plaa sto funta za najbolji protuargiki
vic. Ja nisam neki vic-maher, ali zato vodim album o ratu. Skupljam izreske iz novina i
asopisa. Neal Brose takoer. Rauna da e biti zlata vrijedan za dvadeset ili trideset godina,
kad Falklandski rat ue u povijest. Ali uzbuenje koje je zavladalo nikad nee skupljati
prainu i utjeti u arhivima i knjinicama. Nema teorije. Ljudi e se sjeati svega u vezi s
Falklandima dok je svijeta i vijeka.
Kad se vratim iz kole, mama sjedi za blagovaonikim stolom meu bankovnom
papirologijom. Izvadila je i otvorila tatinu vatrostalnu kutiju za dokumente. Kroz servirni je
prozor pitam kako joj je danas bilo.
65
"Ne bih ba rekla 'dobro'", mama ne mie pogled s kalkulatora, "ali svakako je bilo
veoma pouno. "
"To je dobro", rekoh, makar nisam ba siguran. Uzmem dva-tri suha keksa i au
ribizovca. Julia je smazala sve Jaffe jer je kod kue cijeli dan, ponavlja gradivo za veliku
maturu. Roksa prodrljiva. "to radi? "
"Vozim skateboard."
Trebao sam jednostavno otii u svoju sobu. "to imamo za veeru?"
"abe krastae. "
Da mi je samo jedan neotrovan odgovor na jedno jednostavno pitanje. "Zar inae tata
ne rjeava bankovne izvode i te stvari?"
"Da." Mama me napokon pogleda. "Blago tati, ba ce se ugodno iznenaditi kad doe
kui!" U glas joj se uvuklo neto pakosno. Tako mi je vrsto pritegnulo vor u crijevima da
nikako da ga opustim.
Da smo bar za veeru imali krastae, a ne mrkvu i grah iz limenke i gotove Heinzove
ufte u umaku. Tanjur smekasto-naranastog bukuria. Mama zna super skuhati, naprimjer
kad je rodbina u gostima. Valjda sad namjerno trajka dok ne dobije kamenjar. Tata je rekao
da je "da prste polie". Njegova se zajedijivost uope ne kamuflira. A ni mamina. "Zbilja mi
je drago da ti se svia." U posljednje vrijeme mama i tata jedno drugome govore jedno, a
misle pedeseto. (Obine uljudne fraze ne bi smjele biti tako otrovne, ali znaju biti.) To je
otprilike sve to su od poetka do kraja obroka izgovorili. Za desert su jabuke u biskvitu.
Potoi sirupa s moje lice glumi put koji kre nai marinci. Da ne mislim na opu atmosferu,
ja hrabro povedem nae preko snjenih nanosa atoa u konanu pobjedu u Port Stanleyju.
Danas je Julia na redu za pranje posua, ali u posljednjih smo nekoliko tjedana vie-
manje postali saveznici pa joj ja briem. Sestra mi nije stalno totalno grozna. ak mi je dok
smo prali posue rekla poneto o svom deku Ewanu. Mama mu svira u Birminghamskom
simfonijskom orkestru. Udaraljkaica je pa moe raspaliti po inelama i svira gromke
timpane, to mi se ini kao super zabava. Ali otkako su se mama i tata zadnji put zakvaili pa
je mama razbila tanjur, mene Vjea gadno kinji. Zato putam Juliju da uglavnom ona govori.
Sad mi je rat prva stvar koje se sjetim kad se ujutro probudim i posljednja stvar na koju
pomislim prije spavanja pa mi je drago da za promjenu sluam o neemu drugom. Veernje
sunce kupa podnoje doline izmeu naeg vrta i Malvernskoga gorja.
Tulipani su ljiva-crni, bijela temeljna boja i zlatni utanjak.
Valjda su mama i tata proglasili neko udno primirje dok smo mi bili u kuhinji jer
poslije pranja posua sjede za stolom i naizgled normalno razgovaraju o dnevnim dogaajima
i slinim stvarima. Julia pita jesu li za alicu kave i tata kae: "Vrlo rado, duo", a mama:
"Hvala, mila." Ja si mislim da sam potpuno pogreno protumaio znakove kad sam se vratio
iz kole i zauzlana mi se crijeva malo raskrave kad briga popusti. Tata mami pripovijeda neku
smijenu dogodovtinu, kako je na vikendu za timsku konsolidaciju ef Craig Salt tatinu
vjebeniku Dannyju Lawloru dao da vozi njegov sportski DeLorean po stazi za karting. Pa
umjesto da se pokislo pokupim u svoju sobu, ja odem gledati Svijet sutranjice na telki u
boravku.
Tako sam uo kad je mama krenula u napad iz zasjede. "Da te usput pitam, Michaele.
Zato si u sijenju kod NatWesta digao jo jednu hipoteku na pet tisua funta?"
Pet tisua funta! A cijela je naa kua stajala dvadeset i dvije tisue!
U budunosti, kae Svijet sutranjice, automobili e voziti sami od sebe po trasama
ugraenima u ceste. Mi emo samo utipkati odredite. Vie nikad nee biti automobilskih
nesrea.
"Je li to meni netko provjerava raune? "
"Da nisam zavirila u financije, i dalje bih ivjela u blaenom neznanju. "
"Tako, znai. Jednostavno si otila u moju radnu sobu i posluila se. "
Tata, mislim si ja, Tata! Nemoj tako s njom.
66
"Ti meni najozbiljnije kae", mami je glas poeo podrhtavati, "meni - meni, Michaele -
da ne smijem u tvoj ured? Da ja nemam pristup tvojim registratorima kao ni djeca? Zbilja?"
Tata ne odgovara.
"Moda e rei da sam staromodna, ali mislim da kad ena otkrije da joj se mu
zaduio reda veliine pet tisua funta, valjda ima pravo traiti da joj poloi raune, kvragu. "
Mene uhvate munina, zima i starost.
"A daj mi reci", naposljetku e tata, "odakle odjedanput toliko zanimanje za
raunovodstvo? "
"Zato si nam digao jo jednu hipoteku na kuu? "
Voditelj Svijeta sutranjice prilijepio se na strop u studiju. "Britanski su mozgovi
smislili kemijsku vezu koja je jaa od sile tee!" Voditelj se naceri: "Dajem glavu!"
"Dobro. Onda da ti kaem zato. "
"Zbilja bih te lijepo molila."
"Stvar preprogramiranja. "
"Sad mi", mama se polovino nasmije, "pokuava zamazati oi argonom? "
"Nije argon. Nego preprogramiranje. Molim te, nemoj mi histerizirati jer -"
"Kako bih trebala reagirati, Michaele? Zaloio si nau kuu. A novac se dalje uredno
uplauje Bog zna gdje. Ili moda Bog zna kome?"
Tata grobno utihne. "Kako to misli?
"Pristojno te pitam to se zbiva", mama kao da je dola do ruba pa je sad ustuknula. "A
ti mi se samo izmotava. Daj mi ti reci to bih trebala misliti? Molim te? Jer ne razumijem
to -"
"Upravo tako, Helena! Hvala lijepa! Pogodila si kao prstom u pekmez! Ne razumije.
Digao sam hipoteku jer smo u deficitu! Znam ja da se samo ljakeri baku financijama, ali
dok si se danas popodne igrala Sherlocka Holmesa, moda si primijetila da imamo
astronomsku urevu ratu za prvu hipoteku! Otplate za svako smee koje ti pod svaku cijenu
mora kupiti! Reije! Treba platiti tvoju blaenu kuhinju i taj novi urev Royal Doultonov
porculanski servis - samo da se moemo epuriti pred tvojom sestrom i Brianom, u najboljem
sluaju dvaput na godinu! Ti mijenja auto kad god mu pepeljara izae iz mode! A sad, sad si
odluila da ti ivot nema smisla bez... novih pustolovina u pejzanoj arhitekturi! "
"Ton, Michaele. ut e djeca."
"Tebi to inae ne smeta. "
"Sad tebe hvata histerija. "
"Tono. Histerija. U redu. Traila si savjet, Helena, pa sluaj. Savjetujem ti da ti cijele
bogovetne dane sastani li ga sastani, majke ti milene, da tebi na nos nabijaju
preoptereeno osoblje, manjkove na inventuri, podbaaje u zavrnom raunu. Predlaem da ti
sebi zezne lea jer svake godine prevali trideset, etrdeset, pedeset tisua kilometara na
cesti! A dotle bih ti bio zahvalan da me ne poziva na red oko toga kako se ja snalazim s
tvojim raunima. To bih ti ja savjetovao."
Tata odmarira na kat.
Lupa ladicama kartotenog ormara.
Mama je jo u blagovaonici. Daj Boe da ne plae.
Da bar se Svijet sutranjice otvori i proguta me.
* * *
Rat je licitacija, a pobjednik onaj tko je u stanju najskuplje platiti i ostati na nogama.
Vijesti su loe. Brian Hanrahan rekao je da je iskrcavanje u Zaljevu San Carlos bio najkrvaviji
dan za Ratnu mornaricu od Drugoga svjetskog rata. Brda su nam blokirala radare pa smo
borbene zrakoplove primijetili tek kad su se nali tono iznad nas. Vedro je jutro bilo premija
za Argentince. Napali su matine brodove, a ne transportere postrojbi, jer lako e posmicati
snage na terenu kad nam potope intervencijsku flotu. Potopili su HMS Ardent. Onesposobili
HMS Brilliant. HMS Antrim i HMS Argonaut vie se definitivno nee boriti. Na televiziji
cijeli dan pokazuju iste slike. Neprijateljski lovac Mirage III-E kao morski pas ree nebo
67
puno PZO raketa Sea Cat, Sea Wolf i Sea Slug. U zaljevu gruvaju ikljaji vode. Crni dim
brizga iz Ardentova trupa. Pn,! put vidimo samo Falklandsko otoje. Nema ni drvea, ni kua,
ni ivica, i nikakva boja da proara nijanse sive i zelene. Julia je rekla da je kao na Hebridima
i ima pravo. (Prije tri smo godine bili na Mullu na najkiovitijem, ali i najboljem godinjem u
povijesti obitelji Taylor. Tata i ja cijeli smo tjedan igrali stolni nogomet. Ja sam bio
Liverpool, on Nottingham Forest.) Brian Hanrahan javio je da je samo protunapad Sea
Harriera sprijeio potpunu katastrofu. Opisao je kako se neprijateljski zrakoplov koji je
Harrier oborio kovitlao preko nosa i sruio u more.
U javljanju ne spominju HMS Coventry.
Sad Bog dragi zna tko pobjeuje, a tko gubi. Krue glasine da Sovjetski Savez
Argentincima daje satelitske snimke nae flote i zato uvijek znaju gdje smo. (Brenjev je na
umoru ili je ve umro pa nitko ne zna to se u Kremlju dogaa.) Neat Brose veli da e se, ako
je to istina. Ronald Reagan morati umijeati zbog NATO-saveza. Tad bi mogao izbiti Trei
svjetski rat.
Daily Mail popisao je sve lai koje hunta prodaje svom narodu. Pozelenio sam od bijesa
kad sam to vidio. Nama na ministar obrane John Nott nikad ne bi lagao. Julia me pitala kako
znam da nam ne lau. "Mi smo Britanci", kaem ja njoj. "Zato bi vlada lagala?" "Da ivimo
u uvjerenju kako na krasni rat ide kao po loju", odvrati Julia, "a zapravo ide vrit." "Ali", nato
u ja, "ne lau nam." Julia veli da si u ovom asu zacijelo i Argentinci tako misle.
U ovom asu. Mene to izluuje. Dok ja umaem nalivpero u tintarnicu, helikopter
Wessex razbija se o ledenjak na otoku Juna Georgia. Dok u matematikoj biljenici
postavljam kutomjer na kut, raketa Sidewinder napikirala je Mirage III. estarom opisujem
krug, a velki se gardist uspravi u pojasu tipavca u plamenu i dobije metak u oko.
Kako ivot jednostavno moe ii dalje kao da se sve te stvari uope ne dogaaju?
Presvlaim se iz kolske odore kad Vodomarovim dolom dokrstari neki srebrni MG,
san snova. Zaveza se na na prilaz i parkira pod prozorom moje sobe. Cijelo popodne pljucka
kia pa mu je krov sputen. Tako sam sestrinog deka prvi put vidio iz zranoga nadzornog
sustava. Oekivao sam da e Ewan na neku foru sliiti princu Edwardu, ali eksplozivno je
riokos, ima aave pjegice i federira dok hoda. Doao je u koulji boje breskve, vreastom
indigo-plavom demperu i crnim hlaama cigaret-kroja, a nosi i onaj neki pojas na zakovice
koji ti se ovjesi na bokovima i pioke na bijele sportske dokoljenke, to u posljednje vrijeme
svi furaju. U smjeru Julijinog tavana viknem da je stigao Ewan. Zabubaju buboci, prevrne se
boca i Julia promrmlja: "Bemti." (to li samo cure izvode prije izlaska? Julia se sprema
stoljeima. Dean Moran kae da su i njegove doma iste.) Onda vikne: "MAMA! Hoe ti
otvoriti?" Mama ve juri kroz predvorje. Ja se smjestim u svoje snajpersko gnijezdo na
galeriji.
"Ti si sigurno Ewan!" Mama ulijee glasom kojim raskravljuje tremae. "Ba mi je
drago da sam te napokon upoznala."
Ewan se uope ne doima kao da ima tremu. "I meni je veoma drago, gospoo Taylor. "
Ima blago minkerski ton, ali mamin je glumljeni minkerski ton minkerskiji.
"Julia nam je svata napriala o tebi."
"Ajoj. " Ewan se objeenjaki osmjehuje. "Sad sam gotov."
"Ma, ne, ne, ne!" Mama se smije kao da padaju konfeti. "Samo sve najbolje. "
"I meni je svata napriala o vama."
"Fino, fino. Pa ba krasno. Bi li uao u kuu dok njezino gospodstvo ne dogotovi...
uglavnom, dok ne bude gotova. "
"Hvala."
"I tako", mama zatvori vrata. "Julia nam je rekla da si u Katedralskoj koli? U
maturalnom razredu?"
"Tono. Kao i Julia. Zavrni nam ispiti kucaju na vrata."
"Da, da. A tebi je, hm, lijepo?"
"U Katedralskoj koli? Ili zbog ispita?"
"Hm..." Mama smjekavo slegne ramenima. "U koli."
68
"Blago je umalo. Ali neu grijeiti duu. Bar ne previe."
"Tradicija zlata vrijedi. Ne treba je olako otpisivati."
"Ja se od sveg srca slaem s vama, gospoo Taylor. "
"Fino. Pa..." Mama pogleda uvis. "Julia e svaki as biti sprema. Jesi li moda za aj ili
kavu?"
"Najljepa vam hvala, gospoo Taylor", Ewan se savreno glatko izmigoljio, "ali na
maminim roendanskim veerama sve mora ii kao po pagici. Ako samo posumnja da
negdje zabuavam, ne gine mi strijeljanje u cik zore."
"Joj, kako suosjeam s njom! Julijin se brat ne udostoji sjesti za stol dok se veera
posve ne ohladi. Izbezumljuje me. Ali zbilja se nadam da e nam ovih dana doi na veeru.
Julijin te otac silno eli upoznati." (Prvi put ujem.)
"Bojim se da bih vam bio grozan teret. "
"Ni govora! "
"Moda ipak bih - znate, ja sam vegetarijanac."
"Sjajan povod da iskopam kuharice i upustim se u nove pustolovine. Daj obeaj da e
uskoro jesti kod nas? "
(Tata za vegetarijance kae "vegeburgerijanci".)
Ewanov pristojan osmijeh nije izriito da.
"Pa ba fino. Samo da ja... skoknem gore i provjerim zna li Julia da si stigao. Moe
priekati minutu-dvije? "
Ewan prouava obiteljske fotografije iznad telefona. (Mene od Malog Jasona hvataju
grevi, ali roditelji ne ele maknuti fotku.) Ja prouavam Ewana, zagonetno bie koje po
vlastitom izboru provodi slobodno vrijeme s Julijom. ak za nju troi na ogrlice, ploe i
slino. Zato?
Ewan se nije iznenadio kad sam siao. "Ti si Jason? "
"Nisam. Ja sam Stvor."
"Tako te zove samo kad je fakat rasrdi. "
"Aha, to je non-stop iz dana u dan. "
"Nije istina. Vjeruj mi. A joj. Boe, da si tek uo to je meni sve izdijelila nakon to je
cijelo jutro prosjedila kod frizera", Ewan sloi pokunjenu facu, "a ja uope nisam primijetio."
"to?"
"Da ti ponovim od rijei do rijei", Ewan e ispod glasa, "od oka bi se sa stropa poeli
uruavati komadi buke. Tapete bi se odljepljivale. Tu bih na tvoje roditelje ostavio prilino
sumoran prvi dojam, to ti veli? Nemoj se ljutiti, ali neke stvari moraju ostati pod velom
tajne."
Sigurno je u ivotu super guba kad si Ewan. Kad zna tako govoriti. Po pitanju ogora
mogao sam i daleko gore proi. "Smijem sjesti u tvoj MG?"
Ewan baci pogled na svoju glomaznu Sekondu (s metalnim remenom). "Zato ne?"
"I, svia ti se? "
Upravlja presvuen antilopom. Zagasito crvena koa, dorada u orahu i kromu. Ruica
mjenjaa udobno mi se gnijezdi u dlanu. Mazno je nizak, kripavokona sjedala nagnu te i
obujme. Kad Ewan okrene klju u bravici paljenja, kontrolna se ploa sablasno zasjaji. Na
brojanicima se dignu kazaljke. Katranomirisni krov priguuje vjetar. Iz etverca skrivenih
zvunika autom se razlegne nevjerojatna pjesma. (" 'Heaven' ", kae mi Ewan, skroz leerno,
ali ipak ponosno. "Talking Headsi. David Byrne je genijalan tip." Ja samo kimnem, jo mi se
sve to skupa nije slegnulo.) Kristalasti osvjeiva zraka iri miris gorke narane. Kraj
registracijske je naljepnice naljepnica Kampanje za nuklearno razoruanje. Boe, da ja imam
auto kao Ewanov MG, pobjegao bih iz Livade Crnog Labuda bre nego da sam Super
Etendard. Daleko od mame i tate i njihovih svaa s tri, etiri i pet zvjezdica. Daleko i od
kole i od Rossa Wilcoxa i od Garyja Drakea i od Neala Brosea i profesora Carvera. Mogu
povesti Dawn Madden, ali nitko drugi ne dolazi u obzir. Odkaskadirao bih s doverskih Bijelih
stijena kao Evel Knievel i preskoio La Manche u blistavorosfrajnom zalasku sunca. Sletjeli
69
bismo na normandijske alove, odvezli bismo se na jug, lagali koliko nam je godina i nali
posao u vinogradima ili na alpskim skijalitima. Faber & Faber objavljivao bi moje pjesme s
portretom u crteu na naslovnici. Za Dawn bi se jagmili svi modni fotografi u Europi. Moja bi
nas kola u svom prospektu udarila na velika zvona, ali ja se nikad u ivotu ni za ivu glavu
ne bih vratio u blatnjavi Worcestershire.
"Moemo se orati, velim ja Ewanu. "Dam ti svoj elektrotenki za tvoj MG. Moe
mu uprogramirati do dvadeset komandi."
Ewan se pretvara da se lomi oko te zamamne ponude. "Bojim se da se moda ne bih
snaao u worcesterskom jednosmjerju, ak i da imam elektrotenki. " Dah mu odie
metviinim Tic-Tacom, a uhvatio sam i njof Old Spicea. "ao mi je."
Julia mi pokuca na prozor s ugodno iznenaenim Hej! u oima. Shvatim da se moja
dosadna sestra pretvorila u enu. Julia se namazala tamnim ruem, zakitila se niskom bakinih
plavkastih bisera. Odvrtim ruicu da spustim prozor. Julia zirne u Ewana, pa u mene, pa u
Ewana. "Kasni. "
Ewan stia TalkingHeadse. "Ja kasnim?"
Taj osmijeh nema veze sa mnom.
Jesu li i mama i tata nekih davnih dana bili takav par?
* * *
Blagovaonica nam se zatresla kao da je eksplodirala neujna bomba. Ja, mama i Julia
smrznuli smo se kad smo na Radiju 4 uli koji su brod potopili. HMS Conventry bio je
usidren na uobiajenom sidritu sjeverno od otoka Pebble, skupa s fregatom HMS
Broadsword. Otprilike u 14 sati dva neprijateljska Skyhawka doletjela su niotkuda u visini
palube. Coventry je ispalio rakete Sea Dart, ali je promaio, to je pak Skyhawkovima
omoguilo da zicerski bace etiri petstokilogramske bombe. Jedna je zavrila iza krme, ali
ostale su se tri zarinule u lijevu stranu broda. Sve su tri eksplodirale duboko u trupu broda i
onesposobile elektromreu. Vatrogasci su uskoro pokleknuli i Coventry se u roku od nekoliko
minuta opasno nagnuo ulijevo. Iz San Carlosa doletjeli su helikopteri tipa SeaKing i Wessex
da spase posadu iz ledene vode. Neozlijeene su prebacili u terenski logor. Tee su sluajeve
zrakoplovno otpremili na bolnike brodove.
Ne sjeam se na koju su temu poslije preli u vijestima.
"Devetnaest od koliko ukupno? " Mama rauna na prste.
Znam odgovor jer skupljam izreske. "Tristotinjak."
Julia prorauna: "Znai da je vie od 90 posto vjerojatno da je Tom preivio. "
Mama problijedi. "Jadna njegova majka. Sad sigurno dobiva mlade? "
Ja mislim na glas: "I jadna Debby Crombie."
Mama ne zna. "Kakve sad to veze ima s Debby Crombie? "
Julia joj kae: "Debby je Tomova cura."
"Ah", mama e. "Ah. "
Moda je dravama rat licitacija. Ali vojnicima je ista lutrija.
kolskog autobusa nema ni do osam i petnaest. Ptiji poj teke i odailje poruke
Morseovom abecedom s hrasta na seoskoj utrini. Na katu Crnog labuda trnu se zavjese,
mislim da sam vidio Isaaca Pyea kako nas urokljivo gleda u osunanom romboidu. Nicku
Yewu jo ni traga, ali on je uvijek zadnji jer pjeai skroz iz Osliaka.
"Moja je stara nazivala gospou Yew", kae John Tookey, "ali bilo joj je zauzeto. Non-
stop. "
"Pola ju je mjesta pokuavalo dobiti", odvrati mu Dawn Madden. "Zato nitko nije
uspio. "
"Aha", sloim se ja. "Valjda su se linije preopteretile. "
Ali Dawn Madden uope ne registrira da sam ita rekao.
"Bum tres-bum", skandira Kenja, "bu-bum-bubum-BUM! "
"Daj zavei gubac, Kenjo", obrecne se Ross Wilcox, "da ti ga ne bi ja zavezo. "
70
"Ne zafrkavaj Kenju", Dawn Madden e Rossu Wilcoxu. "Nije on kriv to je tutlast. "
"Daj zavei gubac, Kenjo", Kenja se trza, "da ti ga ne bi ja zavezo."
"Valjda je s Tomom sve u redu", Grant Burch e. "Ve bismo uli da nije."
"Aha", Philip Phelps e. "Ve bismo uli da nije. "
"Ovdje ima jeke?" probrunda Ross Wilcox. "U svakom sluaju, odakle biste vas dvojica
znali?"
"Ja bih znao". Grant Burch hrane, "jer im bi Yewovi doznali, proradile bi mornarike
veze pa bi nazvali mog starog jer su Tomov stari i moj stari zajedno odrasli. Odatle bih znao."
"Mo mislit, Burchu", ruga se Wilcox.
"Je." Grant Burch jo ima zapee u gipsu pa na Wilcoxovu zajedljivost ne moe
bogzna to. Ali Grant Burch pamti da vrati. "Mo mislit."
"Ej!" Gavin Coley upre prstom. "Gle! "
U daljini se pojave Gilbert Swinyard i Pete Redmarley, johoho iza krianja.
"Sigurno su otili u Osliak", pogaa Keith Broadwas, "u cik zore. K Yewovima. Da
pitaju je li sve u redu s Tomom. "
Vidjeli smo da Gilbert Swinyard i Pete Redmarley takorei tre.
Pokuam rei: Zato Nick nije s njima?, ali mi Vjea zatopa "Nicka".
"Kako to", Darren Crome e, "da Nick nije s njima?"
Sa stabla bez upozorenja eksplodira jato ptica i mi poskoimo, ali nam ne bude
smijeno. Nevjerojatan prizor, zbilja. Bezbrojne stotine ptica opiu krug oko seoske utrine pa
u drugom prolazu istegnu radijus, onda skreu prelet, opale trei krug i zatim kao na
zapovijed opet nestanu u drvetu.
"Moda je", nagaala je Dawn Madden, "Nixon danas Nicku dao potedu od kole.
Ono, s obzirom na sve. "
Pretpostavka joj je bila razumna, ali sad ve vidimo Swinyardovu i Redmarleyjevu
facu.
"Joj..." promrmlja Grant Burch. "Jebi ga, ne. "
"Dosad ste", profesor Nixon zakalje da proisti grlo, "svi nedvojbeno ve doznali da je
unatrag dvadeset i etiri sata na bivi ak Thomas Yew poginuo u sukobu oko Falklandskog
otoja." (Ravnatelj je imao pravo, znamo svi. U kolskom je autobusu voza Norman Bates
sluao Radio Wyvern i ondje su spomenuli ime Toma Yewa.) "Thomas nije bio najmarljiviji
uenik koji je ikad grijao nae klupe, a ni najposluniji. tovie, ja iz vlastite arhive zloina i
kazni vidim da sam ak etiri puta morao primijeniti papuu. Ali ni Thomas ni ja nismo"
(sumoran tajac) "nismo bili" (jo jedan sumoran tajac) "zlopamtljivi ljudi. Kad su iz prijama u
djelatnu slubu Ratne mornarice od mene traili preporuku za Thomasa, ja sam tog sranog
mladia mirne due spremno i bezuvjetno preporuio. Thomas mi je uzvratio ljubaznom
gestom i u roku od nekoliko mjescci pozvao suprugu i mene na prisegu u Portsmouth.
Malokad -" (dvorana zgranuto zaamori na vijest da se iko ikad vjenao s profesorom
Nixonom) "- malokad sam tako rado i s osobnim ponosom prilivatio poziv na neku slubenu
sveanost. Thomas je pod vojnom stegom oito procvao. Stasao je u dostojna ambasadora
nae kole i diku Kraljevskih oruanih snaga. Zato me, kad sam jutros doznao za njegovu
pogibiju" (da to profesoru Nixonu nije sluajno pukao glas?) "na HMS Coventryju, preplavila
i gorka i iskrena tuga. Opa utuenost u naoj zbornici i u ovoj dvorani jasno mi daje do
znanja da u toj tuzi svi sudjelujemo." (Profesor Nixon skine naoale pa naas nije izgledao
kao zapovjednik SS-a, nego kao neiji umorni tata.) "Poslije uenikog zbora u ime kole
aljem brzojav suuti Thomasovoj obitelji. Nadam se da e svi koji su meu vama bliski s
obitelji Yew iskazati svoju potporu. Malobrojni su ivotni udarci tei od smrti sina ili brata -
moda je taj i najtei. Meutim, nadam se i da ete Thomasovoj obitelji dati dovoljno slobode
za tugovanje." (Tu je ve nekoliko osmaica zajecalo. Profesor Nixon ih pogleda, ali
smrtonosnu je zraku iskljuio.) Pet, petnaest, trideset sekunda nije nita rekao. Skup se ve
pomalo mekolji. Dvadeset, dvadeset pet, trideset sekunda. Uhvatim kako profesorica
Ronkswood upitno gleda profesoricu Wyche: Je li mu dobro? Profesorica Wyche blago
slegne ramenima. "Nadam se", profesor Nixon naposljetku nastavi, "da ete, kad budete
71
razmiljali o Thomasovoj rtvi, promisliti o posljedicama nasilja, bilo ono vojne ili osjeajne
prirode. Nadam se da ete uoiti tko potie nasilje, tko ga provodi i tko nasilju mora platiti
danak. Ratovi ne izbijaju iznebuha. Dozrijevaju na duge pruge i vjerujte mi da krivnje ima
napretek i da je dijele svi koji su podbacili kad je trebalo izbjei krvoprolie. Takoer se
nadam da ete promisliti to vam je u ivotu doista dragocjeno, a to su puke... trice...
napuhavanje... bezvezarije... razmetanje... sebinost." Ravnatelj kao da se iscrpio. "To je sve."
Profesor Nixon kimne profesoru Kempseyju za glasovirom. Kempsey nam ree da otvorimo
duhovnu pjesmu koja veli "uj kad zapomaemo Ti za sve u pogibiji na puini". Svi
ustanemo i zapjevamo za Toma Yewa.
Inae ueniki zbor ima poruku koja bude jasna na kilometre, u stilu Lijepo je pomagati
drugima, ili ak i najblentaviji btentoni mogu uspjeti ako su uporni. Ali ne znam ba jesu li i
nastavnici tono shvatili to je profesor Nixon jutros htio rei.
* * *
Od pogibije Toma Yewa rat je izgubio svaki ar. Nema anse da mu tijelo dopreme
kui u Worcestershire pa e ga pokopati ondje, na stjenovitim otocima oko kojih se i dalje
vode borbe. Jo se nita nije vratilo u normalu. Fora je glumiti alost. Ali kad netko zbilja
pogine, sve se svede na to grozno odugovlaenje. Ratovi traju mjesecima, ili godinama. Tako
je trajao Vijetnam. Tko kae da nee i ovaj rat? Argentinci imaju 30.000 vojnika na
Falklandima, svi su se ukopali. Mi imamo samo 6000 i nikako da se probiju s mostobrana.
Imali smo samo tri helikoptera Chinook, a dva smo izgubili kad je potonuo Atlantic Conveyor,
pa nai vojnici moraju marirati na Port Stanley. Valjda ak i Luksemburg ima vie od tri
potena helikoptera? Krue glasine da nam Argentinska mornarica prodorima iz svojih luka
ometa pomorske veze s otokom Ascension. A i goriva nam ponestaje. (Kao da su se oruane
snage Velike Britanije jednostavno svele na neki ugavi obiteljski auto.) Mount Kent, Two
Sisters, Tumbledown Mountain. Imena su domaa, ali teren nije. Brian Hanrahan kae da su
marincima jedini zaklon divovske kamene gromade. Nai ih helikopteri ne mogu tititi iz
zraka zbog magle, snijega, tue i oluje. Kao da ste u Dartmooru usred zime, veli on. Nai se
padobranci ne mogu ukopavati jer je tlo pretvrdo, a neki su izvan stroja zbog ozeblina. (Djedo
mi je jedanput pripovijedao kako je njegov tata dobio ozebline kod Passchendaelea 1916.)
Cijeli je Istoni Falkland golemo minsko polje. alovi, mostovi, gudure, sve. Neprijateljski
snajperisti nou narue svjetlosne rakete pa krajolik obasjava bljetavo svjetlo kao da si u
hladnjaku. Meci pljute. Argentinci, kae neki strunjak, troe streljivo kao da su im zalihe
neiscrpne. Nai usto ne smiju bombardirati zgrade jer emo jo pobiti civile koje smo doli
spasiti. A njih i nema bogzna koliko. General Galtieri zna da je zima na njegovoj strani. S
balkona svoje palae objavio je da e se Argentina boriti do posljednjeg ovjeka, ivog ili
mrtvog.
Nick Yew jo ne ide u kolu. Dean Moran vidio ga je u duanu kod gospodina Rhydda,
kupovao je jaja i deterdent za posue, ali Moran nije znao to bi mu rekao. Moran kae da je
Nicku faca beivotna.
Proli je tjedan Malvern Gazetteer na naslovnici objavio sliku Toma Yewa. Smjeka se
i salutira u smjeru kamere u zastavnikoj odori. Zalijepio sam je u album s izrescima. Uskoro
e mi ponestati praznih listova.
Kad se u ponedjeljak vratim kui, vidim da je prilaz zakrilo deset hrga granita plus pet
vrea na kojima pie DROBLJENE KOLJKE ZA ISPUNU. Plus neki divovski kornjain
oklop, za koji se ispostavilo da je tvorniko dno za ribnjak od fiberstakla. Gospodin Castle
stoji na dvostrukim ljestvama i podrezuje ivicu koja dijeli njegov vrt od naega.
"Tata kopira babilonske Visee vrtove, ha?"
"Neto u tom stilu."
"Nadam se da u garai skriva bager."
"Molim?"
72
"Imate dobru tonu kamena. A tu gomilicu nitko nee prenositi takama. I radnici su
vam gadno razvalili asfalt", gospodin Castle se jednopotezno osmjehne i namigne. "Gledao
sam dok su istovarivali."
Mama je kui stigla za dvadeset minuta, u totalnoj izi. Gledao sam rat na TV-u pa sam
kroz hodnik uo kad je telefonirala pejzanim arhitektima. "Sutra ste trebali isporuiti kamen!
I trebali ste ga odloiti u vrtu! A ne da nam ga jednostavno istovarite posred kolnog prilaza.
'Zabuna'? 'Zabuna'? Ne, meni je to kriminalna glupost! Gdje emo sad parkirati? " Razgovor
zavri maminim vritavnim "Zovem odvjetnika!" i treskom slualice.
Kad se tata vratio kui poslije sedam, nije spomenuo kamen na prilazu. Ni jednom
rijeju. Ali kako je to majstorski odutio. Ni mama nije spomenula kamen pa sad imamo pat-
poziciju. U sobi vlada ujna napetost, kao kad kripe kabeli. Mama se pred gostima i
rodbinom hvali da mi ne proputamo obiteljsku veeru makar sjekire padale. Svima bi nam
uinila uslugu da nas je veeras potedjela te tradicije. Julia je dala sve od sebe da oplete
razgovor oko svojega maturalnog ispita iz suvremene vanjske politike (dobila je sva pitanja za
koja je uila), a mama i tata pristojno sasluaju, ali ja sam nekako osjeao kako kamen pred
kuom samo eka da ga netko spomene.
Mama poslui sladnu pitu i sladoled od vanilije.
"Nije da zanovijetam", pone tata, "ali ba me zanima kad u moi parkirati u vlastitoj
garai? "
"Majstori e sutra postavljati kamenjar. Dogodio se nesporazum oko termina isporuke.
Do sutra naveer su gotovi."
"A, fino. Jedino to u naoj polici izriito pie da smo osigurani samo za parkiranje
izvan prometnica pa ako -"
"Sutra, Michaele."
"Sjajno. Inae, sladna pita ti je krasna. Je li Grenlandova? "
"Sainsburyjeva. "
lice nam zastruu po tanjurima.
"Nije da se mijeam, Helena -"
(Mami se doslovno ukrute nosnice, kao biku iz crtia.)
"- ali nadam se da ti te ljude nisi ve isplatila?"
"Nisam. Platila sam polog. "
"Polog, znai. Samo pitam jer zbilja krue jezive prie o tome kako ljudi povjere ovee
svote kaubojima iz slinih tvrtki koje love u mutnome. A onda, ti ni odvjetnika ne stigne
nazvati, a direktor je ve opalio gibanicu na neku Costu del Paketaranman ili kamo ve. I
naa sirota muterija vie u ivotu nee vidjeti ni groa od svojega teko zaraenog novca.
Dua te boli kako ti prevaranti veslaju lakovjerne."
"Rekao si da ti pere ruke od cijele prie, Michaele. "
"Jesam, istina." Tata ne bi znao sakriti koliko likuje ni da je pitanje ivota ili smrti. "Ali
pritom nisam raunao da neu moi parkirati vlastiti auto pred vlastitom kuom. Samo sam to
htio rei."
Neto se nijemo razbije bez pada.
Mama ustane od stola. Nije ni srdita, ni u suzama, nego neto gore. Kao da svih nas
skupa uope nema.
Tata samo pilji u mjesto gdje je sjedila.
"Danas mi se na ispitu", Julia fre pramen kose, "pojavio termin za koji nisam sto posto
sigurna to znai: 'Pirova pobjeda'. Zna li ti to je Pirova pobjeda', tata? "
Tata Juliji uputi veoma kompliciran pogled.
Julia ne trepne.
Tata ustane i ode u garau, najvjerojatnije da zapali cigaretu.
Izmeu Julije i mene ostale su razvaline deserta.
Neko smo ih vrijeme gledali. "Kakva pobjeda?"
73
" 'Pirova'. Stara Grka. Pirova je pobjeda kad pobijedi, ali tako skupo plati da bi bolje
proao da se uope nisi ni uputao u rat. Korisna rije, ha? No, Jace. Oito opet mi peremo
posue. Za to si - pranje ili brisanje? "
* * *
U cijeloj Velikoj Britaniji kao da su Fawkesovi kresovi i Boi i Jurjevo i srebrna
godinjica kraljiine krunidbe u isti mah. Premijerka Thatcher izala je pred Downing Street
broj 10 i rekla: "Radujte se! Samo se radujte! Fotografske bljeskalice, horde svjetine, svi su
se raspametili: kao da ona uope nije politiarka, nego cijela etvorka Bucks Fizza na
natjecanju za pjesmu Eurovizije. Svi su do besvijesti pjevali "Vladaj, Britanijo, Britanija
morem vlada, Britanci u roblje nee nikada" i tako unedogled. (Ima li ta pjesma ikakve kitice,
ili je cijela samo pripjev bez kraja i konca?) Ove godine ljeto nije zeleno, nego crven-bijelo-
plavo kao britanska zastava. Ljudi zvone u zvona, pale bakljade, diljem zemlje spontano slave
na ulicama. Sino je Isaac Pye u Crnom labudu cijelu no toio s popustom, iz Argentine
javljaju da u veim gradovima izbijaju nemiri s grabeom i pucanjem, a neki kau da je
svrgavanje hunte puko pitanje vremena. Daily Mail samo trubi kako su ratnu pobjedu
izvojevale britanska veleodvanost i britanska vrhovnika velesposobnost. U cijeloj povijesti
ispitivanja javnog miljenja jo nijedan premijer nije bio omiljen kao Margaret Thatcher.
Ja bih trebao biti fakat sretan.
Julia ita Guardian, on objavljuje svata ega u Daily Mailu nema. Kae da su
neprijateljskih 30.000 vojnika mahom bili unovaeni Indijanci. Sve su elitne snage glavom
bez obzira pobjegle natrag u Port Stanley kad su britanske desantne jedinice poele
napredovati. Neke od onih koje su ostavili na cjedilu pobili su bajunetama. Raspore ti trbuh i
izvade crijeva! Koja fora da 1982. pogine u stilu 1914. Brian Hanrahan rekao je da je gledao
dok su ispitivali zarobljenika koji nije pojma imao to su Malvini i zato su ih onamo doveli.
Julia kae da smo mi pobijedili uglavnom zato to: a) Argentinci vie nisu mogli kupovati
Exocete, b) mornarica im je ostala uati u bazama u matinoj zemlji, c) zrakoplovstvo je
potroilo obuene pilote. Julia kae da bismo jeftinije proli da smo svim Falklananima
podijelili imanja u srcu Engleske umjesto da ratujemo. Misli da nitko nee plaati da se sad
cijeli rusvaj poisti, tako da veliku veinu obradive zemlje na otocima moe otpisati dok
mine ne zahraju.
to bi moglo biti za sto godina.
Danas je glavna vijest u Daily Mailu seksa li se pjeva Cliff Richard s tenisaicom Sue
Barker ili su samo dobri prijatelji.
Tom Yew napisao je pismo svojima dan prije potapanja Coventryja - pismo je do
Livade Crnog Labuda doputovalo tek prije dva-tri dana. Mama Deana Morana proitala ga je
jer je ona Tomu Yewu bila krsna kuma pa je Kelly Moran izmuzla potankosti. Nai su u
mornarici mislili da su Falklanani gomila bedastih degenerika. ("Najozbiljnije", pie Tom,
"neki su sami sebi tata." Kao mutavi majstor Benny iz TV-serije Raskrije. Otoanima su ak
priili nadimak "Benny". ("iva istina - jutros sam naletio na Bennyja koji je mislio da je
silicijski ip sicilijanski ips.") Uskoro je sva obina vojska govorila "Benny" ovo, "Benny"
ono. Kad su asnici doznali, vojnici su dobili zapovijed da prestanu rabiti taj nadimak.
Vojnici su prestali. Ali Toma je nakon dan-dva neki porunik pozvao na red i traio da mu
objasni zato domoroci posadi vie nisu "Bennyji" nego "Svejedni". "Pa sam ja poruniku
rekao: 'Jer su svejedno Bennyji, zapovjednie.' "
Tata je manje-vie pogodio kad je rekao da je pejzani arhitekt uhvatio maglu. Kad su
se u tvrtki prestali javljati na telefon, mama je sjela u auto i otila u Kidderminster, ali ondje
74
je zatekla samo slomljen stolac u praznom uredu. Iz zidova su virile ice. Dva su mukarca
ukrcavala fotokopirku u kamion pa su joj rekli da je tvrtka otila pod steaj. Tako nam je
kamen za kamenjar ostao na prilazu jo dva tjedna dok se gospodin Broadwas nije vratio s
godinjega u Ilfracombeu. Gospodin Broadwas mojim roditeljima pomae u vrtu. Tata je na
neku foru uspio izgurati mamu iz akcije spaavanja. Jutros u osam (danas je subota) pred kuu
nam je stigao viliar. Iz kabine je izaao gospodin Broadwas sa sinovima Gordonom i
Keithom. Viliara je vozio Broadwasov zet Doug. Prvo su tata i Doug skinuli sporedna vrata
da stroj moe tegliti granit iza kue. Onda smo svi zaglavili na kopanju rupe za jezerce.
Bogme smo se poteno oznojili. Mama se kanda motala u sjeni, ali mukarci s lopatama
postavili su nevidljiv zid. Na pladnju je donijela kavu i ajno pecivo. Svi su mami pristojno
zahvalili i mama je pristojno rekla "Molim". Mene je tata biciklom poslao gospodinu Rhyddu
po 7-Up i okoladice Mars. (Gospodin Rhydd rekao mi je da je danas dosad najtopliji dan u
1982.) Kad sam se vratio, Gordon i ja cukali smo kante zemlje nakraj vrta. Nisam znao to bih
rekao Gordonu Broadwasu. Gordon je moje godite u koli (u debilskom razredu), a tu moj
tata njegovom tati plaa. Gdje e gori neugodnjak? I Gordon se uutio, moda je i njemu
neugodno. Kako su kamenjar u vrtu i kamenjar u nacrtu sve vie odudarali, mamina se faca
samo skamenjivala. Kad smo postavili koljku za jezerce pa smo gablali prepeene sendvie,
mama objavi da ide u Tewkesbury da kupi neke stvari. Ona se isparkirava, mi se vraamo na
posao, a tata u ali uzdahne. "Eh, te ene! Godinama mi tupi o tom kamenjaru, a sad se
pokupila u oping..."
G. Broadwas kimne vrtlarski. Ne savezniki.
Kad se mama vratila, gospodina Broadwasa, njegovih sinova, Douga i viliara vie nije
bilo. Tata mi je dao da napunim jezerce vodom iz mrka. Igrao sam trik-tenis sam sa sobom.
Julia je otila proslaviti kraj maturalnih ispita u nonom klubu Tanya u Worcesteru s Kate,
Ewanom i njegovim drutvom. Tata je umetao sitne paprataste tipavce u pukotine izmeu
kamena. "Pa", mahne lopaticom, "to kae? "
"Veoma lijepo", mama e.
Odmah mi je bilo jasno da ona zna neto to mi ne znamo.
Tata kimne. "Deki su sasvim pristojno obavili stvar, ha? "
"O, dapae."
"Imat emo najbolje vrtno jezerce u mjestu", rekao je gospodin Broadwas, "samo da se
moji grmii uhvate. A mi smo se lijepo navrljali po Tewkesburyju, vidim?"
"Veoma lijepo, hvala", mama e, kadli neki bucmasti ovjek s maskenbalskim
zaliscima doronda veliku bijelu kantu na kotaima s proelne strane kue. "Gospodine
Suckley, moj suprug i moj sin Jason. Michaele, ovo je gospodin Suckley."
Gospodin Suckley tati i meni promrsi "Drago mi je".
"To je to jezerce", mama e. "Pa molim vas, gospodine Suckley."
Gospodin Suckley dotjera kantu do ruba jezerca, nagne je i digne nekakva vrataca.
Van brine voda, a skupa s njom pljusne i par gorostasnih riba. Daleko od pimolja koje ti na
Gusjem sajmu prodaju u najlonskim vreicama. Ovi su ljepotani masna investicija, svetog
Petra kajgana. "Japancima su arani iva dragocjenost", poui nas mama. "Simboliziraju
dugovjenost. ive desetljeima. Vjerojatno e i nas nadivjeti."
Tata kao da je gadno, gadno dobio po nosu.
"Ma znam ja da je tvoj spektakl s viliarem bio nepredvien troak, Michaele. Ali sjeti
se koliko smo utedjeli kad smo umjesto mramora uzeli granit. A valjda najbolje jezerce u
selu mora imati i najbolje ribe? Kako ih ono zovu na japanskome, gospodine Suckley?"
Gospodin Suckley iscijedi posljednje kapi vode u jezerce. "Koi."
"Koi." Mama se majinski zagleda u jezerce. "Dugi zlatni je 'Moby. arenoga moemo
zvati 'Dick'. "
Danas se toliko toga dogodilo da mi je gospodin Suckley trebao biti toka na i. Ali dok
sam poslije veere igrao pikado u garai, stranja se kuna vrata treskom otvore. "Gubi se! "
gnjev melje mamino kretanje. "GUBI se, STOKO ugava! "
75
Otrim u dvorite iza kue, taman da vidim kako mama vitla alicu s princom
Charlesom i princezom Dianom prema divovskoj aplji koja je zasjela na kamenjar. aj izleti
poput tekuine u besteinskom stanju kad raketa prolazi kroz pojas suncem obasjanih muica.
alica se rasprsne pri udaru o kamenjar. aplja rairi aneoska krila. Bez imalo urbe vine se
u zrak, nizala je mone zamahe. U kljunu joj se praaka Moby. "PUSTI moju RIBU! " urla
mama. "PTIURINO prokleta!"
Iza vrtne se ograde pomoli lutkolika glava gospodina Castlea.
Mama zgranuto bulji u aplju, a aplja nestaje u plavetnome nedogledu.
Moby se ljeska na svjetlu sudnjeg dana.
Tata cijelu priu promatra kroz kuhinjski prozor. Ne smije se. Pobijedio je.
Meni doe da cijeli ovaj debilni usrani svijet raspalim po njuki, majku mu, pa da ga
tabam dok mu napokon ne doe iz dupeta u glavu da je milijun puta vanije da nikoga ne
povrijedi nego da na kraju likuje.
Baukovi
I tako sad veem uzicu za alku na vratima gospodina Blakea i tresu mi se gae od
straha. Alka je mjedeni lav koji rie. Majka eprtlju rodila, zvijer mu glavu odgrizla. Otraga
na igralitu Ross Wilcox mentalno me tjera da uprskam. Dawn Madden sjedi kraj njega na
penjalici. Prelijepu joj je glavu ovjenao svjetlokrug uline svjetiljke. Tko zna to ona misli.
Gilbert Swinyard i Pete Redmarley polako se vrte na ringipilu i ocjenjuju moj rad. Na gornji
se krak klackalice nasadio Dean Moran. Pluton Noak bio je uteg na donjem. Pljuga mu se
ari. U ovo me uvalio Pluton Noak. Kad je Gilbert Swinyard gospodinu Blakeu napucao loptu
u vrt pred kuom pa mu ju je Blake zaplijenio, Noak je rekao: "Ako mene pitate, stari je ajser
zasluio" (s gutom izgovori rijei) "ruskog huligana." "Ruski huligan" zvui simpatino, ali
simpatinost je esto paravan za podlost. Pokuca i pobjegne prije nego to rtva otvori
vrata, to zvui kao skroz bezazlena spaka, ali ruski huligan zapravo znai: Je li to samo
vjetar, ili je djeurlija, ili smo te doli ubiti na spavanju? Hoe rei: Kud ba tebe od svih
kua u mjestu?
Zbilja podao tos.
A moda je i Ross Wilcox kriv. Da nije onako punim jezikom zavalio Dawn Madden,
moda bih ja zbrisao kui kad je Pluton Noak spomenuo ruskog huligana. Moda se ne bih
hvalio da to moj brati Hugo radi tako da zavee konac za alku pa izluuje rtvu kucanjem sa
sigurne udaljenosti.
Wilcox je pokuao pokopati zamisao. "Vidjet e uzicu."
"Nee", prijeem u protunapad, "uzme crni konac, olabavi kad kucne tako da se vue
po tlu, i nee."
"Odakle ti zna, Taylore? Ti nikad nisi probao. "
"Jesam, majku mu. Kod bratia. U Richmondu. "
"Gdje ti je taj kurev Richmond? "
"To ti je takorei u Londonu. I ispalo je totalno super. "
"Trebalo bi funkcionirati", progovori Pluton Noak. "U biti ti je najzeznutije zavezati
konac. "
"Za to tip mora imati muda", Dawn Madden je u trapericama s uzorkom zmijske koe,
"ne? "
"Ma kakvi", ja u, "maji kaalj. "
No kad se sav usprtlja dok vee uzicu za alku, smrt ti nije maji kaalj. Kod
gospodina Blakea idu Vjesti u devet. Kroz otvoreni te prozor zapahuju isparavanja prenog
76
luka i vijesti o ratu u Bejrutu. Gospodin Blake ima zranu puku, kau. Radio je u
worcesterskoj tvornici koja proizvodi rudarsku opremu, ali otpustili su ga kao tehnoloki
viak i otad je nezaposlen. ena mu je umrla od leukemije. Ima sina po imenu Martin, sad mu
je ve valjda nekih dvadeset godina, ali jedne su se noi pograbili (bar nam je tako rekla Kelly
Moran) i Martina otad nitko nije vidio. Jednome je pisao s naftne platforme u Sjevernome
moru, drugome iz tvornice ribljih konzervi na Aljasci.
Uglavnom, Pluton Noak. Gilbert Swinyard i Pete Redmarley nisu ni pisnuli, ali bogme
su ostali paf kad sam rekao da u ja zavezati uzicu. No sad mi prsti prtljaju oko najobinijeg
uzla.
Gotovo.
Osuilo mi se grlo.
Super oprezno vratim alku na mjedenog lava.
Glavno da se sad ne usirtarim, da me ne uhvati panika, da ne mislim to me eka kod
gospodina Blakea i roditelja ako me uhvate.
Vratim se istim putem, nastojim da ne zaderem ljunak na stazi, odmatam konac.
Pretpotopna stabla gospodina Blakea bacaju tigraste sjene.
Zahrale arke dvorinih vrata kripnu kao staklo netom prije nego to se smrska.
Prozor gospodina Blakea otvori se u kljocaju.
Zranica opali i zrno me pogodi u vrat.
Tek kad je televizijski amor zamro, shvatim da se prozor u kljocaju zatvorio. Metak
je valjda bila letea buba ili neto slino. "Da si vidio vlastitu facu kad je krenuo prozor",
Ross Wilcox grglja od smijeha. "Ko da si se usro u gae!"
Ali nitko mu se drugi nije prikljuio.
Pete Redmarley hrane. "On se bar usudio, Wilcoxe."
"Je", pljune Gilbert Swinyard, "za to fakat treba imat tri iste."
Dean Moran e: "Fino, Jace."
Telepatski kaem Dawn Madden: Tvoj krepil od deka za to nema petlju.
"Vrijeme je za igru, poletarci", Pluton Noak okretno sie s klackalice pa Moran bubne
na tlo i uz stenjaj se otkotrlja u blato. "Daj uzicu, Jasone. (Prvi put da mu nisam "Taylore" ili
"ti".) "Da malo posjetimo drkoslava."
Sav se rascvatem od hvale pa mu predam kalem.
"Prvo daj meni, Pluta", Pete Redmarley e, "ipak je konac moj."
"Lopove laljivi, nije tvoj, maznuo si ga staroj. "
Pluton Noak otpusti jo niti s kalema dok se penje na tobogan. "U svakom sluaju, za
ove stvari mora biti ispraksiran. Spremni?"
Svi kimnemo i zauzmemo nevine poze.
Pluton Noak namota uzicu pa je njeno povue.
Alka s mjedenim lavom odgovori. Jedan, dva, tri.
"Vjeto", promrmlja Pluton Noak. Meni to vjeto doe kao val miline.
Tupa sjekira muka sasijee svaki um na igralitu.
Pluton Noak, Swinyard i Redmarley pogledaju se.
Onda pogledaju i mene, kao da sam njihov.
"Da? " U utom se pravokutniku pojavi gospodin Blake. "Tko je? "
Ovo ti se, mislim ja dok mi krv vrije i razvodnjava se, moe super-gadno obiti o glavu.
Gospodin Blake iskorai. "Ima li koga? " Pogled mu se zaustavi na nama.
"Tata Nicka Yewa", Pete Redmarley progovara kao da smo usred razgovora, "prodaje
Tomov stari Suzukijev kroser Grantu Burchu. "
"Burchu? " zaroke Wilcox. "Zato bi ga prodo tom kljakavcu? "
"Ja ne bi reko", odvrati mu Gilberi Swinyard, "da je iko kljakav ak je slomil ruku."
Wilcox se ne usudi odbrusiti. Na moje veselje.
Gospodin Blake nas cijelo vrijeme strijelja zlim pogledom. Naposljetku se vrati u kuu.
Pluton Noak zaroke kad se vrata zatvore. "Pa sad ti meni reci da ovo nije jebena
mrakaa. "
77
"Mrakaa", kao jeka e Dean Moran.
Dawn Madden zagrize donju usnu i kriom mi se bezono nasmijei.
Zavezat u pedeset uzica, brzojavljao sam joj mislima, na pedeset alki.
"Seronja stari ulagirani", mrmlja Ross Wilcox. "Sigurno je orav ko koko, majku mu.
Stoposto je stao na uzicu."
"Zato bi uope traio uzicu?" odvrati Gilbert Swinyard.
"Daj sad meni, Pluta", Pete Redmarley e.
"Ne dolazi u obzir, spadalo Pete. Meni je ovo prezabavno. Moe druga runda?"
Alka gospodina Blakea kucne jedanput, dvaput -
Vrata se smjesta irom otvore i Plutonu Noaku odleti pula iz ruke. Sronda se preko
asfalta ispod ljuljake.
"Sluaj, ti -" gospodin Blake zarei na nepostojeega ruskog huligana koji ne premire
od straha ni na njegovu pragu, ni bilo gdje drugdje.
Meni to bude jedan od onih udnih trenutaka kad kao da se sve dogaa nekome
drugome.
Gospodin Blake uzmarira se po vrtu ne bi li skrivenoga klinca istjerao na vidjelo.
"I koliko", Gilbert Swinyard glasno i nevino pita Petea Redmarleyja, "Yewovi kane
starom Burchu odrapiti za taj kroser? "
"Ne znam", Pete Redmariey e. "Valjda dvije-tri stotke. "
"Dvjesto pedeset", rastrubi Moran. "ula je Kelly kad je Isaac Pye u Crnom labudu
rekao Jazavcu Harrisu. "
Gospodin Blake ode do dvorinih vrata. (Nastojim da mi lice ostane poluskriveno i
nadam se da me ne poznaje.) "Giles Noak. Mogao sam si misliti. Ba hoe opet spavati u
buksi na uptonskoj murji? "
Mene bi Wilcox sto posto izdao da se umijea policija.
Pluton Noak nagne se u stranu s tobogana i pusti hra-bombu.
"Koji si ti sroljo bezobrazni, Gilese Noaku. "
"Jel vi to meni? Ja sam mislio da traite klinca koji vam je kucao i zdimio."
"Ne seri! Ti si taj. "
"I onda sam divovskim skokom doletio dovde, ha? "
"Nego tko drugi? "
Pluton Noak zasmijulji se u stilu tko te jebe. "to tko drugi?"
"Dobro! " Gospodin Blake korakne natrag. "Zovem policiju! "
Pluton Noak ubojito skine gospodina Blakea: " 'Policija? Ovdje Roger Blake. Da,
poznati nezaposleni zlostavlja djece iz Livade Crnog Labuda. ujte, meni neki malac uporno
kuca na vrata pa pobjegne. Ne, ne znam kako se zove. Ne, u biti ga nisam vidio, ali samo vi
doite pa ga uhitite. Tog lika treba poteno izdevetati finim tvrdim pendrekom! A za to u se
obavezno osobno pobrinuti.' "
Uas u to se izrodio moj ruski huligan.
"Sjeti se kao je zavrila ona nitarija od tvog oca", sad je gospodinu Blakeu glas
postao otrovan. "Bar bi ti trebao znati to eka ljudski ljam."
Iz Morana prasne kihaj.
Evo jedne istinite prie o Gilesu "Plutonu" Noaku. Prole je jeseni njegovu tadanju
curu Colette Turbot na nastavnik likovnoga profesor Dunwoody pozvao u likovnu grupu.
Likovna je grupa slobodna aktivnost i to samo za kvadru koju Dunwoody pozove. Colette
Turbot je otila i ustanovila da su ona i Dunwoody sami. Traio je da mu pozira bez
grudnjaka u tamnoj komori pa da je fotografira. Colette Turbot rekla je: ne bih ja, profesore.
Dunwoody joj je rekao da neka slobodno profuka svoje adute pa e se udati za bukvana,
zavrit e kao blagajnica u samoposluivanju i protratiti si cijeli ivot. Colette Turbot
jednostavno se pokupila. Sutradan su se u vrijeme uine na zbornikom parkiralitu pojavili
Pluton Noak i neki njegov kompi iz uptonske varkare. Okupila se ovea publika. Pluton
Noak i kompi prime Dunwoodyjev citroen, svaki za svoj kraj, i prevnu ga na krov. "SAMO
78
RECI DROTOVIMA TO SAM NAPRAVIO", vikne iz sveg glasa prema prozoru zbornice,
"PA U IM JA REI ZATO!"
Ljudi masovno kau "boli me on". Ali Plutonu Noaku je "boli me on" Sveto pismo.
Uglavnom, gospodin Blake oprezno ustukne korak-dva prije nego to je Pluton Noak
stigao do dvorinih vrata. "Kad ovjeku tako pljune na oca, nema majci mrdanja, Rogere. Pa
ajmo to rijeit ko mukarci. Ti i ja. Na licu mjesta. Valjda te nije trta? Martin veli da si duu
dao za tabanje neposlunih tinejdera. "
"Ma", kad je gospodin Blake doao do glasa, glas mu ispadne kriputav i blago
histerian, "ti nema blage veze to baljezga."
"Ali Martin bogme ima, ha?"
"Ja toga maloga u ivotu nisam prstom dirnuo!"
"Niste prstom", ja u prvi mah nisam shvatio da se javio Dean Moran. "Vama su bolja
fora arai umotani u jastunice, ha?" S Deanom Moranom nikad ne zna. "Da ne bude
masnica. "
Pluton Noak nabrijava prednost. "Zlatna vremena, ha, Rog? "
"Posranci smrdljivi!" Gospodin Blake demonstrativno se pokupi u kuu. "Svi koliko
god vas ima! Sad e vam doi policija, samo ekajte..."
"Ne velim ja da je moj stari cvijee mirisno", dovikne Pluton Noak, "ali to si ti
napravio Martinu, on meni nije nikada! "
Vrata gospodina Blakea tresnu kao da je pukla puka.
Sad bih sve dao da se nisam glupo izblebetao o koncu.
Pluto Noak doeta natrag, sav se epuri. "Dobar ulet, Morane. Ja sam sad za jedne
Asteroide u Labudu. Jeste za? "
Poziv vrijedi samo za Redmarleyja i Swinyarda. Obojica odgovore: "Moe, Pluta."
Pluton Noak mi na odlasku kimne svaka ast.
"Ali", Ross Wilcox ba je morao rei, "Blake e ujutro nai konac. "
Tu Pluton Noak pljune na ulateni lipanjski Mjesec. "Ba fino. "
* * *
Inae su kolski odmori tiha jeza. Ako si na odmoru sam, znai da si Pljuger Bez
Prijatelja. Ako se pokua uvui meu krema-kvadru tipa Garyja Drakea i Davida
Ockeridgea, moe ti se dogoditi da te otpile na foru "Po to si ti doao?" Ako se drui s niim
biima tipa Floyda Chaceleyja i Nicholasa Briara, strpat e te u isti ko s njima. Cure, tipa
babinjaka Avril Bredon, nisu neko rjeenje. Istina, s curama se ne mora toliko dokazivati, a
one i apsolutno bolje miriu. Ali brzo e netko pustiti priu da si se tu negdje zatreskao. I tu
e na kolskoj ploi osvanuti srca i inicijali.
Ja se pod odmorom nastojim kretati izmeu raznih odredita tako da se svima ini da
sam se nekamo zaputio.
No danas je druga pria. kvadra dolazi meni. Sve zanima jesam li zbilja zavezao konac
na ulazna vrata stranog Rogera Blakea. Zera temerske reputacije ovjeku dobro doe, samo
da nastavnici ne primijete. Tako da sam svima redom govorio: "Ma ne moe ba vjerovati
svaijim priama." Prefrigan odgovor, nema to. Znai i: Jasno da je istina i: A zato bih tebi
prepriavao?
"Turbo", govore mi. Ta je rije sad svima glavna fora.
U bombonijeri s redarima iz maturalnih razreda za pultom radi Neal Brose. (Neal Brose
je izmusao posebno doputenje jer je uvjerio gospodina Kempseyja da eli upoznati svijet
privrede.) Ovo me polugodite Neal Brose ne zarezuje ni pola posto, ali danas dovikne: "Za
to si, Jace?"
Od njegove se ljubaznosti stiltam. "Moe Double Decker? "
Double Decker doleti mi u glavu. Dignem ruku da ne nastradam. okoladica mi sleti u
dlan kao salivena, savreno.
To je vidjela masa kvadre.
79
Neal Brose trne palcem da platim sa strane. Ali kad mu pruim svojih 15 penija, on se
samo onako prepredeno naceri i preklopi moje prste preko kovanica tako da izgleda kao da ih
je uzeo. Ja se uope nisam stigao usprotiviti, ve je zatvorio vrata. U ivotu nisam pojeo
slasniji Double Decker. Nugat mi se nikad nije tako topio u ustima. Nikad mi groini
lijepak nije bio tako mrvast i sladak.
Tu se pojave Duncan Priest i Mark Badbury s teniskom lopticom. Mark Badbury pita:
"Jesi za napucavjmje?" Kao da smo ve sto godina najbolji frendovi.
"Moe", kaem ja.
"Moe!" Duncan Priest e. "Utroje je bolja akcija. "
Likovni nam predaje onaj isti profesor Dunwoody kojemu je Pluton Noak lani
presamitio auto. Profesor Nixon intervenirao je da ga izvue iz kripca i izbjegne opu
sablazan, bar Julia tako misli. Pluton Noak se izvukao, a profesora Dunwoodyja u kolu je
vozila profesorica Gliver dok je njegov citroen bio na popravku. Mi mislimo da bi bili dobar
brani par. Oboje mrze ljudski rod.
Uglavnom, faca profesora Dunwoodyja resi hiperdivovsku tikvu. Tip bazdi na Vickov
inhalator. Samo e kolega zapinjavac primijetiti da se mikroskopski spotie o rijei na "T".
Njegov likovni kabinet ima neki glinast vonj, znaj ga ti zato. Mi nikad ne radimo u glini.
Dunwoodyju pe za suenje slui kao ormari, a tamna komora supertajna je zona kamo
pristup imaju samo lanovi likovne grupe. S prozora likovnoga kabineta ima pregled nad
svim igralitima tako da ta mjesta hvata kvadra vieg ranga. Meni Alastair Nurton uva
mjesto. Sunev sustav balona lebdi nad Malvernima kao kruna vedrog poslijepodneva bez
oblaka.
Tema je dananjeg sata zlatni rez. Grk po imenu Arhimed, veli profesor Dunwoody,
dokuio je kako tono moemo odrediti mjesto za drvo i obzor na bilo kojoj slici. Profesor
Dunwoody nam objanjava kako moemo nai zlatni rez s pomou omjera i ravnala, ali nitko
ba ne kui, ak ni Clive Pike. Prof Dunwoody sloi facu u stilu: zato si tratim ivot? tipne
si nos po hrptu i protrlja sljepoonice. "etiri godine Likovne akademije, a evo na emu sam.
Olovke na sunce. Ravnala na sunce."
U pernici naem poruku od koje mi se cijeli likovni kabinet zavrti.
Sad su mi jedna brojka i tri rijei promijenili cijeli ivot.
Kad ima trinaest godina, bande su ti bebaste, u istom rangu sa skrovitima i Lego-
kockama. Ali Baukovi su prije tajno drutvo nego banda. Tata Deana Morana kae da su
Baukove pokrenuli jo prije johoho godina, kao neki tajni sindikat za teake. Recimo da ti
gazda ne plati to ti poteno ide: tu bi svi Baukovi doli istjerati pravdu. U ta je vremena pola
frajera iz Crnog labuda bilo u Baukovima. Drutvo se u meuvremenu promijenilo, ali i dan-
80
danas je tajno. Pravi ga Baukovi nikad ne spominju. Moran i ja pretpostavljamo da su se Pete
Redmarley i Gilbert Swinyard uspjeli ulaniti, a Pluton Noak se hvali da je sad on najglavnija
glaveina. Ross Wilcox hvali se da su ga primili u Baukove, to pak znai da nisu. Johna
Tookeyja jesu. Jedanput su ga neki skinhedi zafrkavali u disku u Malvern Linku. Sljedei se
petak na licu mjesta nacrtalo dvadesetak Baukova na biciklima i motociklima, skupa s
Tomom Yewom. Poanta svih verzija dogaaja jest da su ti isti skinhedi Johnu Tookeyju na
kraju lizali tenke. A to ti je samo jedna pria - od jo sto slinih.
Moje se sinonje junatvo oito dojmilo pravih ljudi. I to najvjerojatnije Plutona Noaka.
Ali tko mi je isporuio poruku? Spremim je u dep jakne, pogledom aram razredom u potrazi
za saveznikim pogledom. Nita od Garyja Drakea i Neala Brosea. David Ockeridge i Duncan
Priest jesu kolska krema, ali oni stanuju vie prema Castlemortonu i Poljanskom Ritu.
Baukovi su furka Livade Crnog Labuda.
Pod prozorom tre estaice, treniraju za Sportske susrete. Profesor Carver tapom
prijeti grupaciji u prolazu kao pravi Petko. Sise Lucy Sneads poskakuju kao duple
Mariolinove glave.
Ba me briga tko mije poturio poruku, mislim si i promatram kapuino-glenjeve Dawn
Madden. Bitno da sam je dobio.
"Biserje pred svinje!" profesor Dunwoody njofne svoj Vickov inhalator. "Biserje pred
svinje!"
Mama je na telefonu, razgovara s tetom Alice kad se ja vratim kui, ali mi vie-manje
vedro mahne. Na telki je stiani Wimbledon. Kroz otvorenu kuu huje zapasi ljeta. Smijeam
Robinsonov jemeni sirup, i sebi i mami. "O", veli ona kad poloim au kraj telefona, "ba
sam odgojila brina sina!" Mama je kupila Marylandove kekse s okoladnim grumecima.
Svjei su i med medeni. Zgrabim pet komada, odem u svoju sobu, presvuem se, ispruim na
krevetu, pojedem kekse, pustim ELO-vu stvar "Mr Blue Sky" pet-est puta za redom i
nagaam kakav su mi ispit namijenili Baukovi. Ispit je obavezan. Plivanje preko jezera u
umi, sputanje niz kamenolom na Svinjak, nono smucanje tuim dvoritima. Koga briga?
Obavit u sve to treba. Da sam Bauk, svaki bi mi dan bio ovako perfa.
Ploa je stala. Probirem popodnevne zvukove.
Inae su pageti bolonjez mljeveno meso, pageti i pljus keapa. Ali veeras je mama
skuhala pravi recept, a nikome ak ni roendan nije. Tata, Julia i ja redom smo pogaali
sastojke. Vino, patlidani (vakasti, ali ne i bljuvotni), gljive, mrkva, crvena paprika, enjak,
luk, naribani smrdljivi sir i neka crvena praina koju zovu mljevenom paprikom. Tata se
upusti u priu kako su nekad zaini bili kao danas zlato i nafta. Tata je rekao da je onomad
Nizozemska bila mona kao danas Sovjetski Savez. Nizozemska! (esto mi se ini da se
djeaci uope ne promeu u mukarce. Mukaraka krinka samo obloi djeaka, kao ljutura.
Katkad ti bude oito da je djeak jo u njoj.) Julia pripovijeda kako je provela popodne u
odvjetnikom uredu u Malvernu. Ondje radi preko ljeta, slae kartoteku, javlja se na telefon i
tipka pisma. tedi da u kolovozu moe na praznike Interrailom s Ewanom. Plati 175 funta i
mjesec dana besplatno putuje Europom kamo god hoe. Akropola u zoru. Mjeseina nad
enevskim jezerom.
Ba gubica.
Uglavnom, sad rije preuzima mama. "Nee vjerovati tko je danas bio kod Penelope
Melrose. "
"Potpuno sam zaboravio pitati", tata se u posljednje vrijeme malo vie trudi da bude
ljubazan, "kako ti je bilo. Tko je bio? "
"Penny je dobro - ali pozvala je ni manje ni vie nego Yasmin Morton-Bagot."
" 'Yasmin Morton-Bagot'? To si ime sigurno izmislila. "
"Nije ga nitko izmislio, Michaele. Bila nam je na vjenanju. "
"Zbilja? "
"Penny i Yasmin i ja bile smo nerazdvojne dok smo studirale. "
"To ti je njeniji spol, Jasone", tata mi prepredeno kimne. "Love oporativno."
81
Nekako sam osjetio da mu trebam uzvratiti osmijehom.
"Ba, tata", primijeti Julia. "Hoe rei, za razliku od grubog spola. "
Mama je tjerala dalje. "Yasmin nam je darovala one venecijanske ae za vino. "
"A, njih! One pikave koje nemaju postolje pa ih ne moe odloiti? Jo nam zauzimaju
prostor na tavanu?"
"udim se da je nisi bolje zapamtio. Njezin mu - Bertie - poluprofesionalno je igrao
golf. "
"Zbilja?" tatu se to dojmilo. " 'Igrao'? "
"Tono. Prijelaz u profesionalce proslavio je tako da se spetljao s nekom
fizioterapeutkinjom. Opeljeio je sve zajednike bankovne raune. Sirota je Yasmin ostala
bez prebijene pare."
Tata se pretvori u totalnoga Clinta Eastwooda. "Pa kakav je to mukarac? "
"Ona je tu ugrabila ivotnu priliku. Upustila se u ureenje interijera. "
Tata usie zrak kroza zube: "Riskantan pothvat. "
"Prvi joj je salon na Mayfairu poeo takav uspjeh da je u roku od godine dana otvorila
jo jedan salon u Bathu. Ne razmee se zvunim imenima, ali radila je i za lanove kraljevske
obitelji. Trenutano je kod Penny, otvara trei salon u Cheltenhamu. Ovaj ima i velik
galerijski prostor, za izlobe. No sad ju je voditeljica koju je prvotno zaposlila ostavila na
cjedilu. "
"Personal! Najkakljiviji element u svakoj raunici. Ba sam neki dan rekao Dannyju
Lawloru, ako -"
"Zna, Yasmin meni nudi taj posao. "
Tajac pun iznenaenja.
"Fantastino, mama", Julia cvate. "Upravo genijalno!"
"Hvala ti, duo. "
Tata se osmjehne. "Ponuda je svakako laskava, Helena."
"Godinu i pol vodila sam butik Frede Henbrook u Chelseau."
"Onaj smijeni kokoinjac gdje si radila poslije faksa? "
"Mama fenomenalno oko", Julia e tati, "za boje, tekstil i to. I sjajno zna s ljudima.
Obrlatit e ih da kupe to god treba."
"Nema spora!" Tata digne ruke u tobonji znak predaje. "Dotina Yasmin Tupton-
Lupton sigurno ne bi -"
"Morton-Bagot. Yasmin Morton-Bagot."
"- sigurno ne bi nabacila tu zamisao da gaji bilo kakve sumnje, ali -"
"Yasmin je roena poduzetnica. Pomno bira osoblje. "
"I... to si joj... ti rekla?"
"Nazvat e u ponedjeljak da joj kaem to sam odluila."
U Svetom je Gabrijelu zvonarima poeo redoviti tjedni pokus.
"Da to samo nije neka piramidalna prodaja, Helena?"
"Rije je o galeriji i dekoraterskom salonu, Michaele. "
"A o uvjetima jesi razgovarala? Ne radi se samo za proviziju?"
"Yasmin plaa redovitu plau, ba kao i Samoposluivanja Grenland. Mislila sam da bi
ti bilo drago da imam svoja primanja. Da vie ne mora caltati hrpe novca za moje hirove.
Mogu si ih sama priutiti. "
"I drago mi je. Naravno da mi je drago."
Crne su se krave okupile u polju, tik iza nae ograde, onkraj kamenjara.
"Znai da bi svaki dan putovala u Cheltenham? est dana na tjedan?"
"Pet. A kad zaposlim pomonicu, etiri. Cheltenham je mnogo blie od Oxforda,
Londona i svih moguih mjesta kamo ti bez problema putuje. "
"To e nam uvelike promijeniti nain ivota. "
"Mijenjamo ga ionako. Julia ide na studij. Jason vie nije djetece."
Obitelj me tek tu pogleda. "I meni je drago, mama. "
"Hvala ti, mileni."
(S trinaest godina ve si prestar za milenoga .)
82
Julia ju je sokolila: "Jasno, prihvatit e posao? "
"U napasti sam", mama se stidljivo osmjehne. "Kad iz dana u dan ui u kui -"
" 'ui'? "Tata zacvili kako mu je to duhovito. "Najgore je kad iz dana u dan ui' u
duanu, kad ti ja kaem. "
"Ovo je galerija s duanom. A i bar u upoznati ljude. "
Tata se doima iskreno zbunjenim. "Poznaje gomile ljudi."
Mama se doimala iskreno zbunjenom. "Koga? "
"Gomile! Evo ti Allce. "
"Alice ima kuu, obitelj i vodi svoju tvrtku na pola radnog vremena. U Richmondu.
Pola dana vonje blaenim Britanskim eljeznicama. "
"Imamo simpatine susjede. "
"Istina. Ali nemamo pod milim Bogom nita zajedniko."
"Ali... to je sa svim tvojim prijateljicama u mjestu? "
"Michaele, mi ovdje stanujemo otkako nam se rodio Jason, ali ostali smo gradski svijet.
O, ljudi uglavnom jesu pristojni. Pred nama. Ali... "
(kicnem na svoj Casio. Blii mi se sastanak s Baukovima.)
"Mama ima pravo. " Julia vrti ogrlicu s koptskim kriem koju joj je darovao Ewan.
"Kate kae da ako ti familija u Livadi Crnog Labuda ne ivi od Rata rua, nema teorije da te
ikad priznaju kao domoroca. "
Tata se kanda nafurio, kao da mi namjerno ne elimo shvatiti to hoe rei.
Mama duboko udahne. "Usamljena sam. Samo je u tome stvar. "
Krave si s balegastih guzica repovima ibaju mesnate muhe.
Na grobljima se natrula trupla tiskaju kao sardine pa jasno da je ondje jezivo. Malkice.
Ali kad bolje promisli, vidi da malo koja stvar ima samo jedno lice. Prolog ljeta za
sunanih sam dana biciklom iao dokle god see karta broj 150 Dravne geodetske uprave,
jedanput sam ak dospio do Winchcombea. Kad bih naimao na (zaobljenu) normansku ili
(zdepastu) sasku crkvu, a u blizini nigdje nikoga, skrio bih bicikl iza crkve i ispruio se u
travu na groblju. Nevidljive ptice, gdjegdje koji cvijet u staklenci od pekmeza. Nigdje nije
bilo maa Excalibura u kamenu, ali sam zato naao nadgrobnu plou iz 1665. 1665. je godina
kuge. To mi je rekord. Nadgrobne se ploe nakon nekoliko stoljea uglavnom pohabaju. ak i
smrt na neku foru umire. Najalosniju sam reenicu svih vremena naao na groblju na Bredon
Brdu. OBILJE NJEZINIH VRLINA BILO BI DIKA DUEM IVOTU. I ukopi su stvar
mode, kao trapezice ili hlae cigaret-kroja. Na grobljima rastu tise jer Vrag mrzi miris
tisovine, rekao mi je gospodin Broadwas. U to moda ba ne vjerujem, ali ploe za prizivanje
duhova stoposto funkcioniraju. Ima tone pria kad je aa ispisala neto u stilu "S-O-T-O-N-
A-J-E-T-V-O-J-G-O-S-P-O-D-A-R" pa prsnula, a djeca su morala zvati upnika. (Jedanput su
Granta Burcha opsjeli duhovi pa je Philipu Phelpsu rekao da e umrijeti 2. kolovoza 1985.
Sad Philip Phelps vie nee spavati bez Biblije pod jastukom.)
Ljude uvijek pokapaju licem prema zapadu tako da si, kad doe smak svijeta i oglasi se
posljednja trublja, svi mrtvi noktima prokopaju put iz groba i udare ravno na zapad na sud
pred Prijestolje Isusovo. Ako gleda iz Livade Crnog Labuda, Prijestolje Isusovo bit e u
Aberystwythu. Samoubojice pak pokapaju licem prema sjeveru. Oni nee nai Isusa jer mrtvi
znaju hodati samo ravno. Svi e zavriti u Johnu oGroatsu. Aberystwyth jest rupa, ali tata
kae da je John oGroats samo aica kua gdje kotskoj ponestane kotske.
Nije li bolje da nema boga nego da ima boga koji tako zafrkava ljude?
Za sluaj da me Baukovi uhode, izvedem perfektno komandosko kotrljanje. Ali groblje
Svetog Gabrijela bilo je pusto. Zvonarski pokus jo traje. Izbliza zvona zapravo nisu zvonka,
nego se klate, drndaju, doingggaju i booooingaju. Doe i proe osam i petnaest. Digne se
povjetarac pa paru divovskih sekvoja zakripe kosti. Pola devet. Zvona utihnu i vie se ne
javljaju. Tiina isprva zvoni glasno poput zvonjave. Sad me ve mui koliko je sati. Sutra je
subota, ali ako za otprilike sat vremena nisam kod kue, pobrat u ribanciju tipa Koliko je to
tebi sati? Iz crkve izae devet-deset zvonara, razgovaraju o nekom Malcolmu koji je preao u
83
unifikacijsku crkvu i posljednji su ga put vidjeli kako u Coventryju dijeli cvijee. Zvonari
odmile podno strehe grobljanskih vrata i glasovi im otplove prema Crnom labudu.
Primijetim da na zidu groblja sjedi neki klinac. Za Plutona Noaka je premalen.
Pregoljav je za Granta Burcha ili Gilberta Swinyarda ili Petea Redmarleyja. Prikradem mu se
neujno poput ninde. Nosi vojnu iltericu sa iltom na zatiljku kao Nick Yew. Znao sam da
je Nick Yew u Baukovima.
"Bok, Nick. "
Ali to je Dean Moran, koji drekne Gaaa! i vrisne sa zida.
Moran iskoi iz mora kopriva, pljeska se po rukama, nogama i vratu. "Kako peku,
gadure, gadno su me ispekle! "
Moranu je jasno da je ispao onjo i pol pa se sad ne moe isfuravati. "to e ti ovdje?
"to e ti?"
"Pa dobio sam poruku. Zovu me u -" Vidi kako Moran misli. "E. Da nisi sluajno ti u
Baukovima? "
"Nisam. Ja sam pomislio... da si ti."
"Odakle mi onda ova poruka u pernici? "
Razmota navlas istu zguvanu poruku kakvu sam ja dobio. Moran tono protumai
moju zbunjenost. "I ti si dobio poruku? "
"Aha." Ovakav me razvoj dogaaja zbunjuje, razoarava i zabrinjava. Zbunjuje me jer
Dean Moran nema baukovski potencijal. Razoarao sam se jer to u u Baukovima ako vrbuju
i pljugere tipa Morana? A zabrinut sam jer mi stvar smrdi na sprdainu.
Moran se ozari. "Genijalno, Jace!" Povuem ga natrag na zid. "Kui, Baukovi nas
primaju obojicu, i to skupa. "
"Aha", ja u. "Genijalno."
"Valjda misle da smo roeni partneri. Kao Starsky i Hutch. "
"Aha. " Ozrem se grobljem da vidim ima li Wilcoxa.
"Ili Torvillica i Dean. Znam ja da ti voli one suknjice na ljokice."
"Ba si duhovit. "
Mjesecu iza uha bljetavo sine Venera.
"Misli", pitao je Moran, "da budu zbilja doli? "
"Pa rekli su nam da se nacrtamo. "
Iz neke kuice na Grudi zauje se priguena truba.
"Da, ali... ti ne misli da je sprdaina? "
Moda je ekanje neki tajni ispit. Ako Moran odustane, upozori Gnjida, ispada bolji
Bauk. "Ako ti misli, odi doma. "
"Ne, nisam to htio rei. Nego samo da... ej! Pada zvijezda! "
"Gdje? "
"Ondje!
"Ma kakvi." Kad je o knjikom znanju rije, Moran pojma nema. "To ti je satelit. Ne
izgara. Vidi? Samo iba ravno. Moda ona svemirska stanica Skylab gubi visinu. Tko zna
gdje e se sruiti. "
"Ali kako -"
"Pssst!"
Pod ufrkanu boikovinu slau daske i u tom je kutu divljak. Sto posto sam uo da netko
ondje neto mumlja. Sad nanjuim cigarete. Moran krene za mnom rijeima: "to je? " (Boe,
Moran je koji put zbilja glup ko stup.) Pognem se pri ulasku pod taj tamnozeleni ator. Na
jednoj hrpi starih nadgrobnih ploa sjedi Pluton Noak, Grant Burch sjedi na hrpi crijepova, na
treoj je hrpi John Tookey. Da sam im bar mogao rei da sam ih primijetio ja, a ne Moran.
temerima ne smije rei ni "zdravo" jer je pederski, pa sam samo rekao: "E, bok. "
Gospodar Baukova Pluton Noak zauzvrat mi kimne.
"Ajoj!" Pognuti mi se Moran nabije glavom u dupe pa posrnem naprijed. "Pardonek,
Jace. "
84
Ja u Moranu: "Okani se 'pardoneka'."
"Onda, pravila znate?" Grant Burch hrane. "Prepentrate se preko zida, imate petnaest
minuta za dadu preko est dvorita. Kad obavite, trk na utrinu. Pod hrastom ekaju Swinyard
i Redmarley. Ak stignete na vrijeme, dobro doli u Baukove. Ak zakasnite ili se ne pojavite,
niste Baukovi i nema anse da ikad budete. "
Moran i ja kimnemo.
"I ako vas ukebaju", doda John Tookey, "oprostite se s Baukovima. "
"I", Grant Burch prijeti prstom, "i ako vas ukebaju, za Baukove u ivotu niste ni uli. "
Protiv vlastitih ivaca i Vjeaa kaem: "to su to 'Baukovi', Plutone? "
Pluton Noak udostoji mi se zaroktati u znak ohrabrenja.
Boikovina protrne kad Sveti Gabrijel odzvoni petnaest do devet. "Na mjesta!" Grant
Burch pogleda mene i Morana. "Koji e prvi?"
"a", velim i ne pogledavi Morana. "Mene nije frka. "
Dvorite iza prve kuice obino je blatite puno megaotrovnoga korova. Objaem zid,
posljednji put pogledam etverolist lica na groblju, obrnem se i strmoglavim u visoku travu.
Kua veli: Nema ih doma. Nema svjetla, rasklimani oluk, mlohave sintetike zavjese.
Svejedno se unjam pognuto. Moda vreba neki uljez, ne pali svjetla. I ima samostrel. (Eto ti
razlike izmeu Morana i mene. Moran bi jednostavno basao kao da je sve njegovo. Moran
nikad ne rauna na snajperiste.) Popnem se na ljivu koja raste uza sljedei zid.
Ravno nad mojom glavom zauti neija jakna.
Budalo. Samo se najlonska vreica vijori u granju. Opet se javi truba, sad je skroz blizu.
Skliznem niz vornatu granu i uhvatim ravnoteu na sljedeem zidu. Zasad je laganica. Da
stvar bude bolja, ravni krov spremnika za gorivo u sljedeem vrtu samo je pola mecra ispred
mene, a zakrivaju ga ugljenoplave etinjae.
Spremnik napravi buuuuum, prava podnona gmljavina.
Sljedee je dvorite johoho zaguljenije. Zavjese su razvuene, ak je pola prozora
otvoreno. Dvije debele gospoe sjede na kauu i gledaju Asterikse i Obelikse na Igrama bez
granica. Televizijski komentator Stuart Hali grohoe kao mlanjak Harrier pri okomitom
polijetanju. U vrtu nema zaklona. Samo nad izlizanim travnjakom vene mrea za badminton.
Uokolo su razbacane plastikaste palice, kugle, streliarska meta i bazeni za brkanje, sve
pusti jeftilen s Woolworthsovim tihom. Da stvar bude gora, s bone strane stoji parkirani
kombi. Unutra neki debeljko zbrkane face svira trubu. Obrazi mu se nadimaju kao da je aba
rikaa, ali pogled mu je netremice uprt u vrt.
Tonovi se niu uzlazno.
Tonovi se niu silazno.
Valjda su mi ve prole tri minute. Ne znam to u.
Dvorina se kuna vrata otvore i debela gospoa otklipe do kombija. Otvori vrata i
kae: "Vicky spava." Truba je povue unutra i odbaci trubu pa se ponu gladno valiti, kao
da se par pasa bacio na bombonijeru. Kombi pone podrhtavati.
Skliznem sa spremnika za gorivo, poskliznem se na lopticu za golf, opalim crtu preko
travnjaka, posrnem preko nevidljivih vrataca za kroket, ustanem i pogreno procijenim skok
na plotnu gredu. Noga mi napravi prolomno tras!
Sad si frigan, ustanovi Neroeni Blizanac.
Prebacim se preko plota i stropotam na tlo kao vrea cjepanica.
U treoj kuici stanuje gospodin Broadwas. Da me gospodin Broadwas vidi, nazvao bi
tatu i do ponoi bi me raetvorili. Prskalice fsss-fsss-fsssiku. Na mjestu gdje sam sjeo
kapljice mi rose lice. Velik dio vrta zaklanja paravan visokoga graha.
Imam jo jedan problem. Iz trubaeva vrta koji je ostao za mnom zovne neki enski
glas: "Daj se vrati, Gerry! To su samo opet one lisice! "
"Ma kakva lisica! mrkavci, mamu im ljubim!"
Dvije se ruke prihvate za plot ravno meni iznad glave.
85
Trknem nakraj visokoga graha. Tu se smrznem.
Na pragu sjedi gospodin Broadwas. U metalnoj poljevai klokoe voda.
U meni se uzroji panika kao ose u limenci.
enski glas meni za leima veli: "Lisica je, Gerry! Ted je proli tjedan jednu ustrijelio,
a prvo je mislio da je Neman iz Dartmoora. "
"Ma nemoj? " Ruke puste vrh plota. Jedna se pomoli kroz rupu koju je u plotu probila
moja noga. "Tebi je ovo od lisice? "
Trubaevi se prsti jo jedanput pojave na vrhu. Plot zastenje dok on hvata zalet da se
vine prijeko.
Gospodin Broadwas prije nije uo od uma vode, ali sad odloi cijev na prag i ustane.
Nemam kamo, nemam kamo, nemam kamo. Tata e me ubiti.
"Mandy?" Iz vrta iza mene dopre nov glas. "Gerry? "
"Joj, Vicks! " oglasi se prva ena. "uli smo neto udno."
"Vjebao sam trubu", mukarac e, "i onda sam uo neki sumnjivi um pa evo da bacim
oko. "
"Ma nemoj? A to je onda ovo? "
Gospodin Broadwas okrene mi lea.
Plot preda mnom previsok je za preskakanje, nema hvatita za prste.
"MIRIE PO NJEMU! VIDIM TI RU! "
Gospodin Broadwas zavrne slavinu.
"NIJE RU, LUDAO! " izdere se truba preko plota, "NEGO PEKMEZ!"
Tatin vrtlar prie mjestu gdje ja uim, u kanti mu pljuska voda. Pogledi nam se sretnu,
ali kao da se uope nije iznenadio.
"Traim tenisku lopticu", provalim.
"Najlake e van dolje iza upe."
Isprva mi ne ide u glavu.
"Gubi dragocjeno vrijeme", doda gospodin Broadwas i okrene se svojoj gredici luka.
"Hvala", gutnem ja, jasno mi je da on zna da sam lagao, ali svejedno mi gleda kroz
prste. Trknem niz stazicu i zamaknem za upu. Zrak u usjeku teak je od svjeih kreozotskih
isparavanja. Onda je oito i gospodin Broadwas u mladosti bio Bauk.
"DAO BOG DA VAS JE MATI UDAVILA U WORCESTERSKOM KANALU! "
Svjeu mrklinu proreze vrisak druge ene. "I JEDNO I DRUGO! U PUNOJ VREI
KAMENJA! "
Antracitni etvrti vrt prava je poplava betonskih puslica i ljunka. Vrvi ukrasima. Nema
samo vrtne patuljke, nego i egipatske sfinge, trumpfove, vile, morske vidre. Medu Pua,
Praslina i Ijara, glavu Jimmyja Cartera, ma nema to nema. Vrt po sredini dijele Himalaje u
visini ramena. Ovaj je pomno oblikovani vrt svojedobno bio lokalna legenda, ba kao i njegov
tvorac, Arthur Evesham. Malvern Gazetteer objavio je fotografije pod naslovom GNOME
SLATKI GNOME. Uiteljica Throckmorton dovela je cijeli razred na razgledavanje. Neki
nasmijeeni ovjek sve nas je poastio ribizovcem i keksima sa eernom glazurom i ia-
gliama u sportskim pozama. Arthur Evesham umro je od sranog udara, i to u roku od
nekoliko dana nakon naeg posjeta. Tad sam prvi put uo za "srani udar" i mislio sam da to
znai da ti srce odjedanput poludi i nasrne na ostatak tijela, kao vretica kad se raspameti u
leglu kunia. Gospou Evesham koji put vidi kod gospodina Rhydda, kupuje starake
potreptine u stilu latila za kvake i onu zubnu pastu koja ima okus po sidolu.
Uglavnom, kraljevstvo Arthura Eveshama palo je na niske grane otkako je tip umro.
Kip slobode lei kao da je netko njime poinio ubojstvo i odbacio oruje. Medo Pu izgleda
kao da su ga zalili kiselinom. Svijet e stvari bre rainiti nego to ih ovjek naini. Jimmyju
Carteru otpao je nos. Spremim ga u dep, reda radi. Jedini je znak ivota svijea u prozoru na
katu. Odem do Kineskog zida i tu mi zamalo ne pobjegne u gae kad naletim na Edmunda
Hillaryja i erpu Tenzinga, upiru prstom u veernji mjesec. Dalje se stere majuan etvrtasti
travnjak uklopljen u lijehu pepermintastih oblutaka. Skoim na tu travu.
I do pimpeka potonem u hladnu vodu.
86
Kretenino, smije se Neroeni Blizanac, sroljo, zvekane, konjino.
Ispentram se iz jezerca, a iz nogavice slijeva mi se voda. Listii su me oblijepili kao
grudice bljuvotine. Mama e podivljati kad vidi. No ne smijem misliti na to jer me iza
sljedeeg plota eka najopasniji od svih vrtova.
Dobra vijest, u Blakeovu vrtu nema Blakea, a na drugom kraju rastu tilovina i sabljice.
Sjajan zaklon za Bauka. Loa vijest, cijelom duinom vrta protee se staklenik, ravno ispod
plota. I to tri metra visokoga, klimavoga plota koji sav treperi pod mojom teinom. Moram
mic po mic sjedeke gmizati po plotu dok ne doem tik do prozora dnevne sobe gospodina
Blakea. Ako padnem, bit e krah kroz staklenu stijenu i tres na betonski pod. Ako se pak ne
nabodem na kolac za rajice kao sveenik kojeg u Pretkazanju probode pali gromobran.
Nema mi druge.
Milim du plota, a pranjavi mi vrh blanja dupe i dlanove. Traperice natopljene
barutinom su mi keljavo-teke. Sad sam za dlaku izbjegao pad. Ako se bilo gdje na prozoru
pojavi lice gospodina Blakea, mogu se oprostiti sa ivotom. I opet sam za dlaku izbjegao pad.
Proem staklenik i saskoim.
Letva se oglasi sa tumptump. Srea moja, u boravku gospodina Blakea nema nikoga
osim Dustina Hoffmana u Krameru protiv Kramera. (Gledali smo ga na praznicima u Obanu.
Julia je jecala od poetka do kraja i izjavila da je to najbolji film svih vremena.) Dnevni
boravak gospodina Blakea nekako je enstven, bar kad zna da tu mukarac stanuje sam.
ipkaste svjetiljke, porculanske mljekarice i slike afrikih savana koje prodaju na stubitu u
robnoj kui Littlewoods, pa tko hoe. Valjda je sve to skupa pokupovala njegova ena prije
nego to je pobrala leukemiju. Prouljam se ispod kuhinjskog prozora pa dubljim grmljem
proem kroz vrt do kolektora za kinicu. Ne znam zato sam se u tom asu osvrnuo prema
kui, ali jesam.
Gospodin Blake gleda van s prozora na katu. Nema teorije da me prije ezdeset
sekunda ne bi vidio kako mu balansiram na plotu. (Za pobjedu treba i sreu i hrabrost.
Nadam se da ih Moran ima u izobilju.) Naljepnica s jezikom Rolling Stonesa na prozorskom
oknu odoljela je svim pokuajima guljenja. Okruuju je sablasti drugih naljepnica. To je
sigurno soba njegovoga sina Martina, nekad bilo, sad se spominjalo.
Namrteni gospodin Blake samo zuri van. U to?
Ne u mene. Mene skriva lie.
U odraz vlastitih oiju?
Ali oi gospodina Blakea zjape prazne.
Posljednji je vrt Mervyna Hilla. Kenjin je tata obian smetlar, ali vrt mu je ivi
nacionalni park. Njihova je kuica posljednja na Grudi, tako da imaju prostraniji vrt.
Tobonje prirodnim kamenom poploena staza vodi do klupe pod vjenjkom rua penjaica.
Kroz francuski prozor vidim Kenju, igra Tvister s dvoje manjih klinaca i nekim mukarcem,
valjda im je to tata. Oito imaju goste. Kazaljku vrti Kenjin tata. Podalje od kaua stoji telka,
a na njoj je bio sam kraj Kramera protiv Kramera, kad mama doe po klinca. Trasiram si put.
Nita lake. Na drugom je kraju hrpa komposta pa se imam odakle vinuti preko zida. Pognem
se i potrim prema vjenjku. Rue su uvarile zrak. "Tiho", na klupu metar i pol od mene sjedne
zena-sjena. "Joooj, vragolanka malena!"
"O", njezina e kolegica-sjena, "ma jel se to beba opet rita. duo?"
(Ne ide mi u glavu da me nisu ule.)
"U, u, uuu... " Uf. "Veseli ti se, mama. Gle, daj samo pipni tu izboinu... "
Izmeu vjenjka i stranjeg zida ima dovoljno prostora da se skrijem, ali takav je trnjak
da se ne mogu provui.
"Ma i ti si bila prava za akrobacije, duo", starija e sjena, "kad se sad sjetim." (Tu
prepoznam Kenjinu mamu.) "Prekobicavanja i kung-fu od jutra do sutra. Ak emo pravo,
Merv je oduvijek bil mirnije dijete, jo u trbuhu. "
"Ja jedva ekam da se ova gospoica zbrcne. Ve mi je bogme puna kapa da se valjam
ko slonica. "
87
(Joj meni. Trudnica. Tu je jedna stvar opepoznata: trudnicu ne smije prepasti, inae
joj beba grune van prije vremena. Pa klinac moe ispasti debos kao Kenja, i onda bih jo ja
bio kriv.)
"Ti si onda i dalje sigurna daje curica?"
"Zna Eleanor iz raunovodstva, ispitala je svojom tehnikom. Provela mi je vjenani
prsten kroz pramen kose i objesila mi ga nad dlan. Ako se njie, deko je. Moj se samo vrtio,
znai da je curica. "
"Joj, nemoj mi re da je taj stari tos jo u igri?"
"Eleanor kae da jo nikad nije pogrijeila. "
(Casio mi kae da mi vrijeme istjee.)
Partija Tvistera skrila se u hrpu ugruvanih tijela, savijenih ruku i migoljavih nogu.
"Gle ti tu bagru!" raspoloeno cokne Kenjina mama.
"Benu je grozno ao to onaj kompi skladitar iz Kayeve kataloke prodaje nije za,
mama. Mislim, da nee Merva kad zavri kolu. "
"to se moe, duo. Svaka ast Benu da je pokuao. "
(Vrijeme, bubnja moj Casio, vrijeme. Meni je previe stalo, u tome je problem. Kad si
Bauk, fora je ba u tome da ti uope nije stalo.)
"Al bojim ti se kako e Merv poslije. Da ne velim, jenput kad, zna, Billa i mene vie
ne bude bilo."
"Mama! Kakve su ti to prie?"
"Pa nemre Merv mislit na svoju budunost. Njemu je sve dalje od preksutra
nezamislivo."
"Uvijek ima mene i Billa, ako bude trebalo. "
"Al vi jo malo pa budete imali troje svojih na grbai. A kak vrijeme ide, Merv je samo
sve vei teret. Jel ti Bili reko? Proli ga je tjedan uhvatio da u svojoj sobi lista onaj neki
Penthouse. enske ko od majke roene i to. Dotle smo doli. "
"To je valjda normalno, mama. Svi su deki takvi. "
"Jesu, Jacks, al zna, tu se obini deki mogu ispucat. Hofiraju curama i to. Ja Merva
volim, al daj mi reci koja e se cura htjet pokazat s takvim malim? I kak bi ti on prehranil
familiju? Zna, Merv ti nije ni vrit ni mimo. Nije tak retardiran da dobiva doplatke i to ti ja
znam, a prekilav kad treba kipat sanduke kod Kaya."
"Ben kae da ga nee zato to ne uzimaju nove ljude. Zbog recesije i svega toga skupa."
"A to je najtraginije, Merv je puno bistriji nego to oe pokazat. Mervu ti pae da
glumi seoskog ridikula jer svi klinci s tim raunaju."
Preko travnjaka prijee antracitno siva maka. Svaki as zaut e se zvona.
"Ben veli da e u varkari u Uptonu svakoga uzeti. ak su i Gilesu Noaku dali posao, i
to nakon to mu je stari zavrio u uzi. "
(To mi nikad nije palo na pamet. Meni je Kenja samo klinac kojem se svi smiju. Ali daj
zamisli Kenju s dvadeset, trideset godina. Sjeti se to mu mama mora raditi svaki boji dan.
Zamisli Kenju s pedeset, sedamdeset godina. to ga eka? to je tu tako smijeno?)
"Je, u varkari moda i bi, al svejedno -"
"Jackie?" Mladi tata doziva kroz francuske prozore. "Jacks!"
Uvuem se izmeu vjenjka i zida.
"to je, Bene? Ovdje smo! Na klupi."
Rue, trnovite kao da su orci, zarivaju mi zube u prsa i lice. "Wendy je s tobom? Merv
se opet previe uzbudio. Malo mu je pobjeglo... "
"Punih deset minuta", mrmlja Kenjina mama. "Valjda rekord. Dobro, Bene! " Ustala je.
"Evo me! "
Kenjina mama i trudna sestra bile su na pola puta do kue kad iz Svetog Gabrijela
zabuba prvi zvon za devet sati. Trknem do zida i skoim na kompostni humak. Umjesto da
odskoim u vis, do struka utonem u nagnjilu ljigu. Postoje none more u kojima ti tlo bude
neprijatelj.
Buba drugi zvon.
88
Iskoprcam se iz komposta pa preko posljednjeg zida, na trei se zvon klatim ni na nebu
ni na zemlji i onda se skljokam na prilaz koji postrance prati duan gospodina Rhydda. Zatim
u gnjecavim trapericama punima komposta opalim dadu preko krianja i kvalificiram se u
Baukove, i to ne s dvije minute, nego s dva zvona fore.
Kleim u podnoju hrasta i diem hrapavo kao hrava pila. Ni trnje iz arapa nisam u
stanju trijebiti. Ali ne pamtim da sam ikad u ivotu bio sretniji nego sad, u ovom asu. Ikad.
"Nema to, sinko moj", Gilbert Swinyard mlatne me po leima, "sad si organalni
Bauk!"
"Jest da jo nitko nije proao tako za dlaku! zloduno se cereka Grant Burch. "Tri
sekunde fore! "
Pete Redmarley sjedi prekrienih nogu i pui. "Mislio sam da si se ustrtario." Petea
Redmarleyja nita ne moe smesti i ve ima polupristojan brk. Nikad mi nije rekao da misli
da sam pederski snob, ali znam ja njega.
"Onda si krivo mislil", izjavi Gilbert Swinyard. (Kod Baukova je fora ba u tome da ti
kvadra tipa Gilberta Swinyarda dri tangu.) "Kriste, Taylore! to ti je bilo s hlaama? "
"Ugazio sam..." Hvatam zrak, jo se ne mogu nadisati kisika, "...u posrano jezerce kod
Arthura Eveshama... "
Na to se ak i Pete Redmarley zasmijulji.
"Onda sam..." sad se i ja smijem, "...upao u kompost kod Kenje... "
Docupka Pluton Noak. "Jel uspio? "
"Je", Gilbert Swinyard e. "Na jedvite jade. "
"Odluivale su sekunde", Grant Burch e.
"Jo je bio -" zamalo nisam salutirao Plutonu Noaku. "Po vrtovima se jo motao opor
rulje. "
"Jasna stvar. Jo nije mrak. Al ja sam znao da e isfurati stvar." Pluton Noak pljesne
me po ramenu. (Tata me tako pljesnuo kad sam nauio roniti, prvi i zadnji put.) "Znao sam.
Ovo treba proslaviti." Pluton Noak napri dupe kao da sjedi na nepostojeem motociklu.
Nagazi desnom nogom da ga nagari. Dok Pluton Noak rukom dodaje gas, iz dupeta mu grune
nevjerojatan harleydavidsonski prdac. Dere kroz etiri brzine tri, pet, deset sekunda.
Mi Baukovi piamo od smijeha.
Kad se srui plot i klinac propadne kroz staklo, buka se u sumrak daleko uje. Na
usnama Gilberta Swinyarda zamre vic o novoroenetu u mikrovalnoj. Ostali Baukovi
pogledaju mene kao da u ja znati kakva je to buka, a i znam. "Blakeov staklenik. "
"Moran?" zahihoe Grant Burch. "Razbio ga je? "
"Propao je unutra." (Burchovhihot zamre.) "Stri, tri i pol metra visine."
Sad iz Crnog Labuda nahrupe usklaeni zvonari, pjevaju o popu koji proe kroz prokop
pa posere crn trnokop.
"Morane morone", Pluton Noak kuje rimu. "Bjei ko da te vrazi gone. "
"Koji posrani upak", veli Pete Redmarley. "Znao sam da smo se s njim zeznuli."
Narogui se na ostale Baukove. "Nismo trebali nove Baukove." (To se odnosilo i na mene.)
"Na kraju emo jo zvati i Kenju."
"U svakom sluaju, bolje da hvatamo maglu." Gilbert Swinyard ustane. "Svi skupa."
Mene cimne jedna injenica. Da sam ja umjesto Morana pao kroza staklenik gospodina
Blakea, Moran me ne bi ostavio na milost i nemilost tom bolesniku. Jednostavno ne bi.
Zavei jeziinu, nareuje Gnjida.
"Pluta? "
Pluton Noak i Baukovi okrenu se.
"Nitko nee..." (stoput mi je tee sad ovo izgovoriti nego trati preko tuih dvorita)
"...pogledati da Moran sluajno..." (Vjea zatopa "nije stradao") "hou rei, to ako je
slomio nogu... ili ako se sav izmesario na staklu?"
"Blake e pozvati Hitnu", Grant Burch e.
"Moda bismo mi trebali... zna... "
89
"Ne, Taylore." Sad je Pluton Noak nabacio grubijanski gard. "Ne znam."
"Drkavac je znao naa pravila." Pete Redmarley pljune. "Ako te ope, snai se, drue.
Ako sad doe Blakeu na vrata, krenut e to i zato i tko i jebanje u mozak i prozvat e
Baukove, a to ne dolazi u obzir. Mi smo u ovom selu od davnih dana, dok ti jo nisi ni
prismrdio."
"Nisam kanio -"
"Fino. Jer ti Livada Crnog Labuda nije ni London ni Richmond ni ne znam koji kurac.
U Livadi Crnog Labuda nema dost mjesta za tajne. Ako doe Rogeru Blakeu na vrata, mi
emo uti."
Vjetar prelistava deset tisua hrastovih stranica.
"Ma jasno", usprotivim se, "samo -"
"Od Morana veeras nisi vidio ni M", patrljkastim me prstom bone Pluton Noak. "Ni
nas nisi vidio. Za Baukove nikad uo. "
"Taylore", posljednju mi opomenu uputi Grant Burch, "bjei kui, moe?"
I evo me sad, u roku dvije minute za nalijevo krug, stojim oi u oi s alkom na vratima
gospodina Blakea i punim gae od straha. Gospodin Blake u kui urla. Ne psuje Morana. Na
telefonu je i vie neto o Hitnoj. im gospodin Blake spusti slualicu, mait u se te alke i
lupat u dok me ne pusti unutra. Ovo je tek poetak. Sad mi svie neto u vezi sa svim onim
samoubojicama koje bazaju na sjever, na sjever, na sjever u nedoiju gdje se visoja stapaju s
morem.
Nije to ni prokletstvo ni kazna.
Oni to ele.
Solarij
"OTVARAJ! OTVARAJ! " deru se alke na vratima. "ILI U TI OTPUHATI KUU!"
Zvonca su bojaljivija. Na foru "Ku-ku?Ima li koga?" upni dvor ima i alku i zvonce i ja sam
pokuao i s jednim i s drugim, ali i dalje mi nitko ne otvara. ekam. Moda upnik odlae
pero u tintarnicu i frke: "Gospode Boe, ve je tri sata?" Priljubim uho na vrata, ali velika
stara kua nita ne odaje. edni je travnjak pun sunca, cvijee bljeti, drvee drijema na
povjetarcu. U garai stoji pranjavi Volvov karavan kojemu bi dobro dolo pranje i poliranje.
(Volvo je jedini superpoznati vedski proizvod ak' ne rauna Abbu. Ima balans-tangu pa se
nee raspljeskati ako te teki kamion skrlji s autoceste.)
Negdje sam se nadao da mi nee otvoriti. upni je dvor ozbiljno mjesto, ako neto nije
za klince, onda je to - to. Ali kad sam se proli tjedan douljao pod velom tame, netko je
preko potanskog sanduia selotejpom prilijepio omotnicu, NA RUKE ELIOTA
BOLIVARA, PJESNIKA. U njoj je bilo kratko pismo napisano bljedo-ljubiastom tintom na
zagasitosivome papiru. Pozivalo me u upni dvor na razgovor o mojim radovima u nedjelju u
tri. "Radovi". Za pjesme Eliota Bolivara nikad nitko nije rekao da su "radovi".
utnem kameni po prilazu.
Kraun zarepetira kao puka i starac otvori vrata. Koa mu je pjegava kao da je banana
na izdisaju. Na sebi ima koulju bez ovratnika i elastine naramenice. "Dobar dan? "
"Bok, uf, zdravo. " (Htio sam rei "Dobar dan", ali Vjea se u posljednje vrijeme
zapiknuo za rijei na "D".) "VI ste upnik? " ovjek se ozre po vrtu, kao da bih ja mogao biti
neiji mamac. "Nisam ja upnik, ni govora. Zato? " Strani naglasak, trpkiji od francuskoga.
"Ti jesi?"
90
Odmahnem glavom. (Vjea mi ne da ni da kaem "nisam".) "Ali upnik me pozvao."
Pokaem mu omotnicu. "Samo nema" (nisam mogao izgovoriti ni "potpisa") "nema mu
imena. "
"Ja, aha. " Neupnika ve godinama nita ne moe iznenaditi. "Doi u solarij. Budi
dobar pa izuj cipele. "
Unutra vonja na jetrica i zemlju. Na drugom kraju predvorja barunasto stubite kosa
sunevo svjetlo. Na nekakvom turskom stolcu poiva plava gitara. U zlatnom okviru neka
obnaena gospoa u unu pluta jezerom punim lopoa. "Solarij" mi zvui super. Planetarij za
Sunce umjesto za zvijezde. Moda se upnik u slobodno vrijeme bavi astronomijom.
Stari mi ponudi licu za cipele. Ne znam tono to se s tim radi pa velim "Ne, hvala" i
smaknem tenisice kako to ve inae radim. "Vi ste batler?"
"Batler. Ja, aha. Dobar opis moje uloge u ovoj kui. Izvoli sa mnom, molim te."
Mislio sam da su samo nadbiskupi i pape tako fini da imaju batlere, ali oito da ih mogu
imati i upnici. Izlizani parket kroz arape mi trta tabane. Hodnik zavine mimo dosadnog
boravka i iste kuhinje. S visokih stropova vise pauinasti lusteri.
Malo mi je falilo da se batleru zabijem u lea.
Zaustavio se, navirio iza uskih vrata i rekao: "Posjet."
Solarij nema nikakvu znanstveniku opremu, iako su svjetlarnici dovoljno veliki za
teleskope. Golem prozor tvori okvir za divlji vrt pustikara i arkocrvenih tritoma. Du zidova
steru se police za knjige. U mahovinastim loncima oko nerabljenoga kamina stoji patuljasto
drvee. Sve magli cigaretni dim, kao u flebeku na TV-u.
Na tranu prijestolju sjedi postarija abolika gospoa.
Postarija ali velianstvena, kao da je sila s nekog portreta, sijede kose i s rupcem u
kraljevskom grimizu. Pretpostavio sam da je upnikova majka. Zakitila se dragim kamenjem
veliine kola-kocaka i limunovih erbet-draeja. Moda ima ezdeset godina, moda
sedamdeset. Sa starcima i malom djecom nikad tono ne zna. Okrenem se da pogledam
batlera, ali batler je ieznuo.
Stariine tekuiaste one jabuice brzaju za rijeima po stranicama knjige.
Da se nakaljem? Ispalo bi glupo. Zna da sam tu.
Iz cigarete joj uvis struji dim.
Sjednem na kanape dok ne bude spremna za razgovor. Knjiga joj se zove Le Grand
Meaulnes. Pitam se to znai Meaulnes i poelim da znam francuski kao Avril Bredon.
Sat na okviru kamina cjepidlai minute na sekunde.
Zglobovi prstiju rebrasti su joj kao tobleronke. Koati prsti svako toliko pometu pepeo
sa stranice.
"Zovem se Eva van Outryve de Crommelynck." Kad bi paun imao ljudski glas, bio bi
njezin. "Moe me oslovljavati s Madame Crommelynck." Pretpostavljam da ima francuski
naglasak, iako nisam siguran. "Moji engleski prijatelji, u dananje vrijeme ugroena vrsta,
vele: 'Eva, tvoja Madame u Velikoj Britaniji odve smrdi na francutinu. Zato ne bi bila
obina "gospoa" Crommelynck?' A ja velim: 'Idite u vraga! to fali francutini? Ja sam
Madame i ne dam svoj kurziv!' Allons donc. Sad je tri sata, i malo preko tri, znai da si valjda
ti pjesnik Eliot Bolivar? "
"Jesam. " ("Pjesnik"!) "Veoma mi je drago... Madame Crommylenk?"
"Crom-mel-ynck."
"Crommelynck. "
"Loe, ali bolje. Mlai si nego to sam mislila. Ima etrnaest godina? Petnaest?"
Super je kad ljudi misle da si stariji. "Trinaest. "
"Akhhh, divna, nesretna dob. Ni dijete ni tinejder. Nestrpljiv, ali i stidljiv. Osjeajna
inkontinencija."
"upnik dolazi? "
"Pardon? " Nagnula se naprijed. "Reci (ispalo je 'resi') tko je taj 'upnik'? "
91
"Ovo jest upni dvor, ne?" Pokaem joj pozivnicu, sad mi je ve nelagodno. "Tako vam
pie na stupu kapije. Na glavnoj cesti."
"Ah." Madame Crommelynck kimne. "upnik, upni dvor. Ti pogreno tumai jedna
stvar. Valjda davno, davno ovdje je stanovao upnik - i prije njega jo dva-tri upnika, mnogo
upnika", njezine goljave ruke pantomimski opisuju pu dima, "ali nema vie. Anglikanska
crkva iz godine u godinu ide u sve gori bankrot, ba kao automobilska industrija British
Leyland. Lijepo je rekao moj otac, katolik ima icu za vjerski biznis. Katolik i mormon.
Mnoi muterije, veli pastvi, inae te eka pakao! Ali vaa Anglikanska crkva, jok. I eto ti ga:
sve ove arobnosne upne dvore prodaju i iznajmljuju, a upnici se silom prilika sele u
kuerke. Ostane samo ime upni dvor'."
"Ali", gutnem, "ja svoje pjesme od sijenja predajem preko vaega potanskog
sanduia. Kako to da ih onda upni list svaki mjesec redovito objavljuje?"
"To", Madame Crommelynck tako junaki usie cigaretu da se cigareta meni naoigled
usue, "ne bi smjela biti nikakva zagonetka za dovitljiv um. Ja tvoje pjesme isporuim
pravom upniku u pravi upni dvor. Ima neuglednu prizemnicu kraj sela Hanleyev Dvor.
Uslugu ne naplaujem. Radim gratis. Dobra vjeba za moje nehitre kosti. Ali zauzvrat ti
pjesme prvo proitam. "
"O, Zna li pravi upnik? "
"Ja takoer obavim isporuku pod okriljem tame, anonimno, da me ne epa upnikova
ena - joj, ona bude stoput gora od njega, jedna alapaa kakve nema. Traila je da ljetno
protenje Svetoga Gabrijela bude u mom vrtu! Takav je obiaj', veli meni upnikovica. Da
imamo prostora za ljudski most. Za tandove.' Ja njoj velim: 'Odite vi k vragu. Kao da vam ja
ne platim najamninu! Tko hoe bog stvoritelj koji mora prodavati kart-pekmez?' " Madame
Crommelynck cmokne koastim usnama. "Ali bar njezin mu objavljuje tvoje pjesme u
svome smijenom asopisu. Moda jo za njega ima spasa." Mahne prema boci vina na
biserastom stolu. "Bude malo popio? "
Punu au, oglasi se Neroeni Blizanac.
Ve ujem tatino: "to si pio?"
"Ne, hvala."
Tko ti kriv, ramenima slegne Madame Crommelynck.
Njezinu au ispuni tintasta krv.
Zadovoljno je zatamburala prstima po oblinjoj hrpici upnih listova Livade Crnog
Labuda. "Na posao".
"Kavalir treba nauiti kad ena eli da joj pripale cigaretu. "
"Pardon. "
Oko upaljaa Madame Crommelynck ovija se smaragdni zmaj. Bojim se da e mi se
vonj cigaretnog dima upiti u odjeu pa u morati mami i tati farbati gdje sam bio. Dok pui,
mrmlja moju pjesmu Kamenje iz svibanjskog broja.
Vrti mi se u glavi od osjeaja vanosti da su moje rijei zaokupile pozornost ove
egzotine ene. A i od straha. Ako nekome pokaete neto to ste napisali, u ruke mu dajete
zailjeni kolac, lijeete u vlastiti lijes i velite: "Samo udri. "
Madame Crommelynck malice zaguna. "Misli da ti blank verse daje slobodu, ali jok.
Kad odbaci rimu, odbacio si padobran... Brka sentimentalnost i osjeaje... Voli rijei, to
da" (u meni se napue mjehuri ponosa) "ali rijei i dalje vladaju tobom, ti jo nisi ovladao
njima..." (Mjehuri prsne.) Prouila je kako reagiram. "No tvoja je pjesma dovoljno vrsta da
podnese kritiku. Veina takozvanih pjesama raspadne se im ih dirne. Tvoje su slike ive,
prisutne, svjee, ne libim se to za njih rei. Sad daj ti meni neto reci. "
"Svakako. to god hoete. "
"Taj domai ugoaj u pjesmi, kuhinje, vrtovi, ribnjaci... nije li to metafora za onaj
smijeni rat na junom Atlantiku ove godine? "
"Pjesmu sam pisao u vrijeme Falklandskog rata", odgovorim. "Rat je jednostavno
procurio u nju. "
92
"Onda ti zlodusi koji su se uzratovali u vrtu simboliziraju generala Galtierija i Margaret
Thatcher. Imam pravo?"
"Da, recimo."
"Ali usto su pak i tvoj otac i mati. Imam pravo?"
Oklijevanje je isto to i da ili ne kad ispitiva ve zna odgovor. Jedno je kad ovjek pie
o svojim roditeljima. Drugi je par rukava kad to treba priznati.
Madame Crommelynck duhanski zapjevui od miline. "Ti si pristojan
trinaestogodinjak i odve si srameljiv da preree pupane vrpce! Osim", opako bone
stranicu, "ovdje. Ovdje u pjesmama ini to se ne usudi", sad pikne prema prozoru, "ovdje.
U stvarnosti. Kae to ti ovdje lei." Pikne me u srce. Zaboli me.
Od rendgenskih me zraka hvata munina.
Kad pjesma jedanput napusti rodni dom, vie je nije briga za tebe.
"Vrtovi iza kua." Madame Crommelynck digne lipanjsko izdanje u vis.
Sto posto misli da je naslov mrak.
"Ali zato ima tako grozan naslov?"
"Uf... Prvo sam htio drugi naslov."
"Pa zato si edo krsti slabijim imenom? "
"Htio sam je nasloviti Baukovi. Ali tako se zove jedna prava banda. Nou haraju
selom. Da sam pjesmu tako nazvao, moda bi pogodili tko ju je napisao pa bi mi na neku
foru... doli glave. "
Madame Crommelynck frkne, ba i nije ostala paf. Usne joj u etvrt glasa skandiraju
moje stihove. Nadao sam se da e bar rei neto o opisima sutona, mjeseine i tame u pjesmi.
"Ovdje ima mnogo prelijepih rijei..."
"Hvala", sloim se ja.
"Prelijepe ti rijei kvare pjesme. Prstohvat ljepote pobolja jelo, ali ti u lonac istovari
cijelu hrpu. Ne, nepcu se smui. Ti vjerova da pjesma nije vrsna ako nije prelijepa. Imam
pravo? "
"Recimo."
"Dosadan si s tim 'recimo'. Molim da ili ne, ili poblie odreenje. Recimo je danguba
loubard, vandale neznalica. Recimo hoe rei: Od jasnoe i izrijeka bude me sram. Pa
idemo ispoetak. Ti vjerova da pjesma mora biti prekrasna, inae nije pjesma. Imam pravo?"
"Tako je."
"Tako je. S tom zabunom operiraju budale. Ljepota nije vrsnost. Ljepota smuuje,
ljepota je kozmetika, kad sve skupa zbroji, ljepota zamara. Evo -" Proita iz petog stiha.
" 'Mjesecu iza uha bljetavo sine Venera. Pjesma se smrtonosno ispue. Fffffffft! Ode guma.
Automobilska nesrea. Hoe rei: 'Ma daj reci da nisam pre-preslatka?' Ja odgovaram: 'Idi k
vragu!' Ako ima magnoliju u dvoritu, bude li joj oslikavao cvijee? Montirat e pre-
kriave boine lampice? Ukrasit e je plastinim papigama? Ne. Nee."
Zvui na mjestu, ali...
"Ti sad misli", Madame Crommelynck umre dim, " 'Luda je, vjetica stara!
Magnolija ve postoji. Magnolije postoje i bez pomoi pjesnika. Pjesma je drugi par rukava,
pjesmu ja moram stvoriti.'"
Kimnem. (Na to bih zbilja sam doao da sam imao koju minutu vremena.)
"Mora rei to misli, inae moe slobodno bezvezepromrijiti ovu subotu umjesto da
se drui sa mnom. Razumije? "
"Dobro", ja u, u strahu da to "dobro" nije dobro.
"Fino. Na to u ja: stih je tvorevina. Ali ako hoe pravu pjesmu, ne moe samo
tvoriti. Ne moe samo stvarati. Nijedna dostojne rijei. Evo zbog ega: Pjesma postoji prije
nego stoje napiemo. "
To pak nisam skuio. "Gdje? "
"Ovako je to rekao T S. Eliot: pjesma je prepad na ono to nije sroeno. Ja, Eva van
Outryve de Crommelynck, slaem se s njim. Tu bivaju pjesme koja jo nisu napisane ili koja
nikad nee biti napisane. Svijet nesroenoga. Umjetnost", stavi jo jednu cigaretu u usta i ovaj
mi je put njezin zmajski upalja spreman, "koja se proizvede iz nesroenoga prava je ljepota.
93
ak i kad ima runa tema. Srebrne lune, morska tutnjava, jeftini klieji, otrovna ljepota.
Amater misli da ljepotu stvaraju njegove rijei, njegove boje, njegove note. Ali majstor zna da
su njegove rijei samo prijevozno sredstvo za ljepota. Majstor zna da ne zna to je ljepota.
Provjeri. Pokuaj sad dati definicija. toje ljepota? "
Madame Crommelynck otrese pepeo cigarete u rubinski crvenu grudoliku pepeljaru.
"Ljepota je..."
Likuje kako sam se zblenuo. elim je zadiviti pametnom definicijom, ali uporno se
sudaram sa: ljepota je neto to je lijepo.
Nevolja je to je meni sve to novo. Na engleskome u koli radimo po gramatici ovjeka
po imenu Ronald Ridout, itamo Jabukovau s Rosie, debatiramo o lovu na lisice i napamet
uimo Na puinu opet morom ja Johna Masefielda. Od nas u biti nitko ne trai da o bilo emu
razmiljamo.
Priznam: "Teko je. "
"Teko? " (Vidim da joj je pepeljara u obliku sklupane djevojke.) "Nemogue! Ljepota
se opire svim definicijama. Kad se ljepota pojavi, svjestan si je. Zimsko svitanje u prljavom
Torontu, tvoja nova ljubav u staroj kavani, zlokobne svrake na krovu. Ali je li ljepota svih
stvari tvorevina? Nije. Ljepota samo bude prisutna. Ljepota bude."
"Ali..." Oklijevam, pitam se je li mi pametno rei.
"Imam samo jedna molba", ona e, "da ree to misli! "
"Sad ste dali primjere iz prirode. A to je sa slikama ili glazbom? Kaemo: 'Grnar
stvara lijepu vazu.' Nije li tako? "
"Kaemo, kaemo. uvaj se kazanja. Rijei kau: 'Zalijepio si etiketu na ovu
apstrakciju, ovaj pojam, znai da si ga obuhvatio. Ne. Rijei lau. Ili ne lau, nego su
lampave. Nespretne. Tvoj je grnar stvorio vazu, ali nije stvorio ljepotu. Nego samo predmet
gdje ljepota poiva. Dok vaza ne padne i ne razbije se. A na kraju krajeva, taj je sudbina svake
vaze. "
"Ali", jo nisam zadovoljan, "sigurno negdje neki ljudi znaju to je ljepota? Na nekom
sveuilitu? "
"Sveuilite? " Prokrklja neto to je moda bio smijeh. "Nedokuivosti jesu dokuive,
ali nisu odgovorne. Pitaj filozofa, ali budi oprezan. Ako uje: 'Heureka!', ako misli, 'njegov
je odgovor obuhvatio moje pitanje', to ti je ivi dokaz da je prevarant. Ako je tvoj filozof
istinski izaao iz Platonove pilje, ako se zagledao u ono sunce koje zaslijepi..." Tu na prste
izbroji tri mogunosti. "Ili je luak, ili su njegovi odgovori pitanja koje se samo skrivaju pod
krinkom odgovora, ili uti. uti jer ovjek ili zna, ili zna rei, ali i jedno i drugo, to pak ne.
aa mi je prazna. "
Posljednje su kapi najgue.
"Jeste li vi pjesnikinja? " (Zamalo nisam rekao "i vi".)
"Nisam. To je riskantan naslov. Ali u mladosti sam bila u prisni odnosi s pjesnicima.
Robert Graves po meni napie pjesmu. Makar mu ta nije najbolja. William Carlos Williams
moli me da ostavim mua pa", kljunu rije izgovori kao vjetica iz igrokaza, "da nas dva
'pobjegnemo'! Veoma romantino, ali ja sam bila praktina glava, a on ubog kao...
epouvantail, to jest - kako vi zove ovjek koji u polju plai ptice? "
"Strailo? "
"Strailo. Tono. A ja mu kaem: Idi k vragu, Willy, due jedu poeziju, ali ovjek mora
hraniti sedam smrtnih grijeha! Sloio se s moja logika. Pjesnici znaju sluati, ako nisu
opijeni. Ali romanopisci", Madame Crommelynck sloi fuj facu. "sama iza, luak, laljivac.
U naoj je koloniji u Taormini boravio Henry Miller. Krmak, znojavi krmak. I Hemingway,
zna? "
Za njega sam uo pa sam kimnuo.
"Najpohotljiviji krmak na cijeloj farmi! Filmai? Pihhhhhhh. Svi odreda petits Zeus,
svaki u svom svemiru. Njima je cijeli svijet privatni filmski studio. Vrijedi i za Charles
Chaplln, u enevi mi je bio susjed, na suprotnoj obali jezera. Krasan petit Zeus, ali petit Zeus.
Slikari? Iscijede si srce da dobiju pigmente. Tako da poslije vie nema srca za ljude. Pogledaj
94
onog andaluzijskog jarca Picassa. Njegovi se ivotopisci jagme za moje dogodovtine s njim,
preklinju me, nude novac, ali ja njima velim: 'Idite k vragu, pa nisam ja ovjek-duboks.'
Skladatelji? Imala sam oca skladatelja. Vyvyana Ayrsa. Njemu se vlastiti glazba uprila u
uho. Jedva kad je sluao mene ili moja mater. Generacijski je bio klasa, ali danas ga vie nitko
nema u repertoar. Povukao se u Zedelghem, juno od Brugesa. Gdje je mati imala imanje.
Moj je materinski jezik flamanski. Pa uje - meni engleski nije spretan jezik, ima previe -
bez-ova i - bez-nosti. Misli da sam Francuskinja? "
Kimnem.
"Belgijanka. Nenametljivi susjede budu osueni da ih brka s bukaima koji stanuju
vrata do. Vidi ivotinja! Na tratini. Kraj pelargonija..."
Naas smo gledali kako se vjeverici zgrilo srce.
as je poslije ieznula.
Madame Crommelynck ree: "Pogledaj me. "
"Gledam. "
"Ne. Ne gleda. Sjedni ovdje."
Sjednem na njezino poivalo za noge. (Pitam se ima li Madame Crommelynck batlera
jer joj neto nije u redu s nogama.) "Dobro. "
"Ne skrivaj se u to svoje 'dobro'. Blie. Ja dekima ne odgriem glavu. Bar ne na pun
eludac. Gle. "
Pravilo kae da ne smije ovjeka prenapeto gledati u oi. Meni Madame Crommelynck
zapovijeda da to pravilo prekrim.
"Pogledaj izbliza."
Namirisao sam one parmske ljubiice, tkanine, ambrasti parfem i nekakvu trule. Onda
se dogodi neto udno. Starica se pretvorila u stvora. Nabubreni podonjaci i vjee
tromboljasto mu se nabiru. Trepavice su se slijepile u iljke. Po mrljavim mu bjeloonicama
vijugaju delte crvenih ilica. Zjenice su mutne poput davno zakopanih pekula. Mumificiranu
je kou prekrio sloj minke. Hrskaviavi nos tone u upljinu lubanje.
"Tu vidi ljepotu?" stvor progovori neprikladnim glasom.
Pristojnost mi naredi da kaem da.
"Lae!" Stvor se povue i opet se pretvori u Madame Crommelynck. "Prije trideset,
etrdeset godina, da. Mene su roditelji stvorili na uobiajeni nain. Kao tvoj grnar onu tvoju
vazu. Izrasla sam u djevojka. U zrcalima, moje su prelijepe usne mojim prelijepim oima
govorile: 'Ti si ja.' Mukarci su se dovijali i tukli, klanjali se i obmanjivali, bacali novac na
luksuze da tu ljepotu 'osvoje'. Moje zlatno doba. "
U udaljenoj sobi pone ekianje.
"Ali ljudska ljepota osipa se list po list. Poetak ti promakne. ovjek si kae: Ne,
umoran sam ili Samo je lo dan. Ali poslije ne moe proturjeiti zrcalu. Osipa se iz dana u
dan i iz dana u dan, dok ostane samo ova vieille sorciere pa s pomo kozmetiarskih napoja
krpa svoj uroeni dra. O, ljudi kau: 'Starci ostanu lijepi!' Nastupe pokroviteljski, laskaju,
moda sami sebe tjee. Ali ne. Ljepotu u korijenu izjeda -" iznemogla Madame Crommelynck
utone u svoje kripavo prijestolje. "No, kako se kae, pu koji nema kuica?"
"Gola? "
"Nezasitan, neunitiv gola. Kvragu, gdje su mi cigarete?"
Kutija joj je pala do nogu. Dodam joj ih.
"Idi sad. " Odvratila je pogled. "Doi opet sljedee subote, u tri sata, ti budem dalje
rekla gdje ti pjesme zakau. Ili nemoj doi. eka jednih sto drugih djela." Madame
Crommelynck mai se Le Grand Meaulnesa, nae gdje je stala i pone itati. Disanje joj je
postalo zvidavije pa se pitam je li bolesna.
"Hvala, onda..."
Utrnule su mi noge.
to se Madame Crommelynck tie, mene u solariju vae nema.
* * *
95
U lavandi omamljeno lebde cofaste pele. Pranjavi Volvo jo stoji na prilazu, i dalje
vapi za pranjem. Ni danas nisam mami i tati rekao kamo idem. Da im kaem za Madame
Crommelynck, znailo bi: a) da moram priznati da sam ja Eliot Bolivar, b) da e me reetati
pitanjima tko je ona, a ja ne znam odgovoriti jer je ena nedokuiv dokerski lik, c) da e mi
rei da joj ne dodijavam. Nije red da klinci posjeuju starice koje im nisu roene bake ili tete.
Pritisnem zvonce.
upni dvor sto godina guta zvonjavu.
Nikog ivog. Da nije otila u etnju?
Proli tjedan batleru nije ovoliko trebalo.
Lupnem alkom, iako sam siguran da nita od toga.
Kao luak dovde sam vrtio pedale jer sam kasnio trideset minuta. Raunao sam da
Madame Crommelynck feldmaralski pazi na tonost. Prema svemu sudei, uzalud mi sav
trud. Posudio sam Starca i more Ernesta Hemingwaya iz kolske knjinice, samo zato to ga
je Madame Crommelynck spomenula. (U uvodu pie da su Amerikanci brizgali u pla kad se
ta knjiga itala na radiju. Ali zapravo je cijela pria o tome kako neki starac lovi divovsku
srdelu. Ako Amerikanci na to plau, na to nee plakati?) Utrljam si malo lavande u dlanove i
njofnem. Meni je lavanda najdrai miris, poslije korektora i korice slanine. Sjednem na
stube, ne znam kamo dalje.
Srpanjsko popodne zijeva. Na cesti prema Wellandu ljeskale su se fatamorganske
lokvice dok sam vozio ovamo.
Doe mi da zaspim na upeklome pragu.
Kao goli mravi.
Kraun zarepetira kao puka i stari batler otvori. "Doao si po jo." Danas je u golfakoj
majici. "Budi dobar pa izuj cipele."
"Hvala." Dok smiem tenisice, ujem glasovir, a njemu se prikljui tiha violina. Nadam
se da Madame Crommelynck nema gosta. im ima troje ljudi, moe ih biti i sto. Trebali bi
popraviti stube. Na slomljenom je stolcu netko ostavio dotrajalu plavu gitaru. U kiastom
okviru goludrava se ena zavalila u un na abokrenom ribnjaku. Batler me opet povede u
solarij. (Potraio sam "solarij" u rjeniku. Znai samo "prozrana prostorija".) Niz vrata mimo
kojih prolazimo u meni budi pomisao na sve prostorije iz moje prolosti i budunosti. Na
bolniki odjel na kojem sam se rodio, uionice, atore, crkve, urede, hotele, muzeje, starake
domove, na prostoriju u kojoj u umrijeti. (Je li ve sagraena?) Auti su prostorije. ume
takoer. Nebesa su stropovi. Daljine zidovi. Utrobe su prostorije od majki. Grobovi su
prostorije od tla.
Glazba se pojaava.
U jednom kutu solarija stoji glazbena linija u stilu Julesa Vernea, sva je naikana
srebrnkastim gumbima i brojanicima. Madame Crommelynck sjedi na svome tranom
prijestolju i slua. Kao da je glazba topla kupka. (Ovaj put znam da neko vrijeme nee
progovoriti pa sjednem na kanape.) Vrti se klasina LP ploa. Nebo i zemlja u usporedbi s
ratata-tras-tras stvarima koje nama na glazbenome puta profesor Kempsey. Ova je glazba
bila i ljubomorna i slatka, i jecava i bajna, i mutna i kristalna. Ali da za to postoje prave rijei,
ne bismo trebali glazbu.
Glasovir je ieznuo. Sad se violini prikljuila flauta.
Na pisaem stolu Eve Crommelynck lee puste stranice nekog nedovrenog pisma.
Sigurno je pustila plou kad je zapela na sljedeoj reenici. Na stranici koju je prestala
ispisivati poiva debelo srebrno nalivpero. Otepem nagon da je uzmem u ruke i proitam.
Igla kljocne u leite. "'Neutjeni' je golema utjeha", Madame Crommelynck e. Kanda
joj ba nije drago to me vidi. "Kakva ti je to reklama na prsima? "
"Koja reklama? "
"Ta reklama na puloveru! "
"Ovo je moja majica NK 'Liverpoola'. Za njih navijam od svoje pete godine."
96
"to znai 'HITACHI'? "
"Nogometni je savez promijenio pravila da momadi mogu nositi sponzorske logotipe.
Hitachi je elektronika tvrtka. Mislim da je hongkonka."
"Znai, ti organizaciji plaa da je reklamira? Allons donc. Englezi imaju neodoljivu
potrebu da sam sebe unakaze, u odijevanju, u gastronomija. Ali ti danas kasni. "
Predugo bi trajalo da se upustim u objanjavanje svih zakoljica afere s gospodinom
Blakeom. Ni sam ne znam koliko su puta mama i tata, pa ak i Julia (kad je uhvati pakost),
rekli: Neemo vie o tome, da bi u roku od pet minuta opet iskopali cijelu stvar. Tako da sam
Madame Crommelynck samo rekao da mjesec dana moram prati posue da platim neto to
sam razbio, a kasno smo ruali jer je mama zaboravila odmrznuti janjei but.
Pria je Madame Crommelynck dosadila i prije nego to sam je zavrio. Mahne prema
boci vina na biserastom stolu. "Danas pije? "
"Meni daju samo prst, u posebnim prilikama. "
"Ako ti audijencija sa mnom nije 'posebna, natoi moju au. " (Bijelo vino mirie na
zelene jabuke, ledene bonkase i cvjetie.) "Uvijek toi tako da se vidi etiketa! Ako je vino
dobro, red je da tvoj pilac zna. Ako je loe, zasluuje sramotu. "
Posluam je. Kap curne niz grlo boce.
"Dakle. Budem danas doznala kako ti je pravo ime, ili i dalje u goste primim neznanca
koji se skriva iza smijenog pseudonima? "
Vjea mi ne da ni da kaem "Pardon". Tako sam se zajapurio i razljutio i htio svisnuti
da sam svejedno lanuo "Pardon!" ali tako glasno da je zvualo zbilja nepristojno.
"Tvoja elegantna isprika nije odgovor na moje pitanje."
Promrmljam: "Jason Taylor" i dode mi da se rasplaem.
"Jay kako? Izgovori jasno! Moje su ui stare kao i ja! Nemam sakrite mikrofone da
poberu svako slovo! "
Mrzim svoje ime. "Jason Taylor." Bljutavo kao gvalja od zguvanih rauna.
"Da si 'Adolf Lijes' ili 'Pio Metloglav', shvaam. Ali zato asona Taylora skriva ispod
nepristupanog simbolista i latinoamerikog revolucionara? "
Moje je ha? valjda oito.
"Eliot! T. S.! Bolivar! Simon!"
" Eliot Bolivar jednostavno je zvualo... poetinije. "
"to je poetinije od 'Jazona', helenskog junaka? Tko li je utemeljio europsku
knjievnost nego stari Grci? Eliotova klika grobokradica sigurno nije, vjeruj mi! I to li je
pjesnik doli kroja* koji ije rijeima? Pjesnici i krojai spajaju to nitko drugi ne zna spojiti.
Pjesnici i krojai vlastito umijee skrivaju u samom umijeu. Ne, ja ne prihvaam tvoj
odgovor. Ja mislim da zapravo ide pod pseudonimom jer su tebi tvoje pjesme sramotna tajna.
Tono sam rekla?"
" 'Sramotna' nije prava rije, ako emo pravo. "
"O, a koja je rije prava, ako emo pravo? "
"Pisanje pjesama", ozirem se po solariju, ali Madame Crommelynck ukljuila je vunu
zraku, "je vie... za toplu brau. "
" 'Za toplu brau? Srdane ljude? "
Nema mi spasa. "Pjesme piu... udaci i pederi. "
"Znai, ti si jedan od tih 'udaka? "
"Nisam. "
"Onda si 'pee-der', to god to bilo? "
"Nisam! "
"Onda mi tvoja logika nije jasna.
"Ako ti je tata slavni skladatelj, a mama plemkinja. moe raditi stvari koje ne dolaze u
obzir ako ti tata radi u Samoposluivanjima Grenland i ako ide u dravnu kolu. Ovamo
spada i pisanje pjesama. "
*ngl. tailor (prev.)
97
''Aha! Istina! Boji se da te kosmati barbari nee prihvatiti u svoje pleme ako pie
pjesme. "
"Je, to je vie-manje to... "
"Vie? Ili manje? Koja je rije prava ako emo pravo?"
(Koji je put zbilja naporna.) "To je to. Upravo tako."
"A ti se eli pretvoriti u kosmata barbara?"
"Ja sam klinac. Imam trinaest godina. Sami ste rekli da je trinaest godina nesretna dob i
tu imate pravo. Ako se ne uklopi, zagoravaju ti ivot. Kao Floydu Chaceleyju ili Nicholasu
Briaru."
"Sad govori kao pravi pjesnik. "
"Ne razumijem kad mi govorite takve stvari!
(Mama bi sad ispalila: Sa mnom tim tonom nee razgovarati!)
"Hou rei", Madame Crommelynck kao da je gotovo drago, "da si ti posve od svojih
rijei. "
"to pak to znai? "
"Da si do sri iskren."
"Svatko moe biti iskren. "
"Moe kad su u pitanju povrne stvari, Jasone, to je lako. Kad je u pitanju bol, bogme
nije. Tako ti eli dvostruki ivot. Jedan Jason Taylor trai odobravanje kosmatih barbara.
Drugi je Jason Taylor Eliot Bolivar koji trai odobravanje knjievnog svijeta. "
"Zar je to tako nemogue?"
"Ako eli biti stihoklepac", provrtloila je vino u ai, "veoma je mogue. Ako si pravi
umjetnik", promulja vino u ustima, "ni u snu. Ako svijetu iskreno ne kae tko si i to si,
umjetnost e ti bazdjeti po lai."
Na to nemam odgovor.
"Nitko ne zna za tvoje pjesme? Neki nastavnik? Netko kome se povjerava?"
"Zapravo samo vi znate. "
Madame Crommelynck ima neku iskru u oima. Nema nikakve veze s vanjskim
svjetlom. "Skriva pjesme od svoje ljubavi?"
"Ne", ja u, "uf, nije istina. "
"Da skriva pjesme ili da ljubi?"
"Nemam curu."
Poklopi me kao ahovsku topericu: "Voli deke?"
Jo mi ne ide u glavu da je to rekla. (Ma ide.) "Ja sam normalan!"
Prsti joj po hrpi upnih listova odbubnjaju: Normalan?
"Zapravo mi se svia jedna cura", izbrbljam, da dokaem. "Dawn Madden. Ali ona ve
ima deka."
"Oho? A deko Dawn Madden, taj je pjesnik ili barbarin?" (Sva cvate kako me
preveslala da izvue ime Dawn Madden.)
"Ross Wilcox je pizdek, a ne pjesnik. Ali ako sad kanite predloiti da napiem pjesmu
za Dawn Madden, nema anse. Cijelo bi mi se selo smijalo. "
"Svakako, ako u stihovima bude prevakavao Amore i klieje, gospoica Madden ostat
e sa svojim pizdekom, a ti zasluuje podsmijeh. Ali ako je pjesma ljepota i istina, tvojoj e
gospoici Madden tvoje rijei biti dragocjenije od novca, dragocjenije od svjedodbi. ak i
kad bude stara kao ja. Osobito kad bude stara kao ja."
"Ali", izvrdavam temu, "ne radi li gomila umjetnika pod pseudonimom?"
"Tko?"
"Hm..." Na pamet mi padnu samo Cliff Richard i Sid Vicious.
Zazvoni telefon.
"Istinsko pjesnitvo jest istina. Istina nije omiljena, tako i pjesnitvo nije omiljeno."
"Ali... istina o emu? "
"O, o ivotu, smni, srcu, sjeanju, vremenu, makama, strahu. Bilo emu." (Oito se ni
batler nije javljao na telefon.) "Istina je svagdje, i obmane sadre primjes istine kao sjeme od
drvea. Ali oko nam zamagli svagdanjica, predrasude, briganje, sablazni, grabeljivost,
98
strasti, ennui i najgore zlo, televizija. Gnusna naprava. Bio je televizor ovdje u mom solariju.
Kad sam stigla. Izbacala sam ga u podrum. On je gledao mene. Pjesnik u podrum baca sve
osim istine. Jasone. Neto ti mui?"
"Ahm... zvoni vam telefon. "
"Znam da zvoni telefon! Neka se ide k vragu! Ja razgovaram s tobom! " (Moji bi
roditelji jurnuli u rudnik azbesta u plamenu da misle da ondje njima zvoni telefon.) "Prije
jedan tjedan sloili smo se da pitanje 'to je ljepota? nema odgovor, ne? Zato danas, jo vea
zagonetka. Ako je neka umjetnost istinita, ako u njoj nema nikakva la, znai da je a priori
lijepa."
Pokuam to probaviti.
(Telefon je napokon odustao.)
"Ovdje ti je najbolja pjesma", prebire po upnim listovima "onaj 'Vjea'. U njoj ima
neke istine o tvojoj govornoj mani, imam pravo? "
Sa ije mi se iri poznati plamen srama, ali kimnem.
Shvatio sam da samo u pjesmama uspijem rei tono ono to elim.
"Naravno da imam pravo. Da se ovdje potpisao 'Jason Taylor', a ne 'pok. ak. prof. mr.
dr. Eliot Bolivar' ", ona pljesne po 'Vjeaevoj' stranici, "istina bi bila najvei blamaa meu
kosmatim barbarima iz Livade Crnog Labuda, ne? "
"Glatko bih se mogao objesiti."
"Pihhh! Neka se Eliot Bolivar vjea. Ti mora pisati. Ako jo strepi da objavljuje u
vlastito ime, radije nemoj objavljivati. Ali ti i ne sluti koliko je pjesnitvo otporno. Mnogo
sam godina pomagala u Amnesty International." (O njima esto drvi Julia.) "Pjesnici preive u
gulazima, u zatvorima, u muionicama. Pjesnici rade ak i u ona bijedna rupa, Merdegate, ne,
gdje ono, kvragu, na La Mancheu, svaki put zaboravljavam..." (Kucne si elo da istrese ime.)
"Margate. Pa vjeruj meni. Dravne kole nisu bogzna kakav pakao."
"Ona glazba, kad sam uao. Je li to skladao va tata? Bilo je divno. Nisam znao da
takva glazba uope postoji."
"Sekstet Roberta Frobishera, Zapisivao je za mog oca, kad otac od starosti, sljepoe i
slabosti vie nije mogao drati pero. "
"Potraio sam Vyvyana Ayrsa u Enciklopediji Britannici u koli. "
"O? I kako mi ta mjerodavna instancija asti oca? "
Natuknica je tako kratka da sam je uspio nauiti napamet. " 'Britanski skladatelj, roen
1870. u Yorkshireu: umro 1932. u Neerbekeu u Belgiji. Vanija djela: Varijacije na temu
babuke, Untergehen Violinkonzert i -"
"- Die TODtenvogel! Die TODtenvogel! "
"Pardon. Ayrsa je europska kritika za ivota uvaavala, ali danas ga rijetko spominju
izvan rubnih opaski o glazbi dvadesetog stoljea.' "
"To je sve?"
Oekivao sam da e joj imponirati.
"Velianstven panegirik." Glas joj je bezizraajan kao aa ishlapjele Cole.
"Ali sigurno vam je bilo super da imate oca skladatelja."
Primirim ruku sa zmajevskim upaljaem kad je spustila vrak cigarete u plamen. "Majci
mi je dao veliku nesreu." Uvue dim, pa ga ispusti kao treperavu mladicu. "Da dan-danas
teko oprosti. U tvojoj sam dobi pohaala kolu u Brugesu i oca sam viala samo vikendom.
Imao je svoju bolest, svoju glazbu, nismo komunicirali. Kad smo ga pokopali, htjela sam ga
pitati jednu tisuu stvari. Prekasno. Stara pria. Kraj glave ti je fotografski album. Da, taj.
Dodaj. "
Djevojka Julijinih godina sjedi na poniju pod velikim drvetom, prije nego to su izumili
kolor. Na obrazu joj se uvija pramen kose. Bedra joj stiu ponijeve bokove.
"Boe", pomislim na glas, "bajna je. "
"Istina. to god ljepota bila, u ono sam doba ja ljepotu imala. Ili je ljepota imala mene."
99
"Vi?" Zateeno usporedim Madame Crommelnck s djevojkom na fotografiji.
"Pardon."
"Ta te potapalica da unizuje. Nefertiti mi je bila najbolji poni. Povjerila sam je
Dhondtima - Dhondti su bili obiteljski prijatelj - kad smo Grigoire i ja sedam-osam godina
poslije ove fotografije pobjegli u vedsku. Dhondti su poginuli 1942. kad su nacisti okupirali.
Misli da su junaci pokreta otpora? Ne, kriv je sportski auto Mortyja Dhondta. Otkazale mu
konice, bum. Nefertitinu sudbu ne znam. Ljepilo, kobasice, gulai za crnoburzijance, za
Cigane, za SS-ovce, da budem realna. Ova je fotografija snimljena u Neerbekeu 1929.,
1930.... Iza onog je drveta Zedelghem-Dvor. Moj djedovina. "
"Je li jo va? "
"Vie ga nema. Nijemci su sagradili uzletite tu gdje vidi pa su Britanci,
Amerikanci..." Ruka joj izvede pantomimski bum. "Kamenje, krateri, blato. Danas su sve
same kutijaste kuice, benzinska crpka, samoposluivanje. Na dom preivjela je pola
tisuljea, a sad jo postoji samo u nekoliko starih glava. I na nekoliko starih fotografija. Moja
je mudra prijateljica Susan ovako napisala: 'Sve fotografije odsijecaju i zamrzavaju ovaj
trenutak...' " Madame Crommelynck proui djevojku koja je sama neko bila i otrese pepeo s
cigarete. " I samo potvruju nemilosrdni rvanj vremena.' "
Vrt do dva dalje od dosade laje pas.
Mladenci poziraju pred kremenastom kapelicom. Gole granice kau da je zima.
Mladoenjine tanke usne kau: Gle to imam. Cilindar, tap, ovjek-lisac. No mladenka je
ena-lavica. Njezin je osmijeh ideal osmijeha. Ona o svome novopeenome muu zna vie
nego on o njoj. Nad crkvenim vratima kamena gospa die pogled prema svojemu kamenom
vitezu. Na fotografijama ljudi od krvi i mesa gledaju u fotoaparat, ali ljudi od kamena gledaju
kroz fotoaparat i zure ravno u vas.
"Moji tvorci", objavi Madame Crommelynck.
"Vai roditelji? Jesu li bili simpatini?" To je ispalo glupo.
"Otac mi je umro od sifilisa. To u tvojoj enciklopediji nije pisalo. Nije 'simpatina'
smrt, preporuam da izbjegne. Zna, ivjeli su u drukijoj eri. " ("Era" je bila dug uzdah.)
"Onda nije bilo ovakvih neobuzdanih izljeva osjeaja, bar ne u naem staleu. O, mati je znala
pruiti veliku ljubav, ali kako se tek burno srdila! Podinila bi koga god da poeli. Ne,
simpatini ne bih rekla. Ve je dvije godine poslije umrla od aneurizme."
Rekao sam "moja suut", kako je red, prvi put u ivotu.
"Svaka srea da nije vidjela razaranje Zedelghema." Madame Crommelynck zadigne
naoale da bolje zakilji u sliku s vjenanja. "Kakva mladost! Pred fotografijama zaboravim
ide li vrijeme naprijed ili natrag. Ne, pred fotografijama vie ne znam postoji li uope neko
naprijed i natrag. aa mi je prazna, Jasone."
Natoim joj vino tako da se etiketa vidi kako treba.
"Nikad nisam pojmila njihov brak. Njegovu alkemiju. A ti?"
"Ja? Pitate razumijem li ja brak svojih roditelja? "
"To pitam. "
Razmiljam iz petnih ila. "Ja" (Vjea se uhvati za nikad' i ne puta) "dosad nisam o
tome razmiljao. Hou rei... imam roditelje i to je to. ini mi se da se dosta esto svaaju, ali
u svai tota uspiju raspraviti. Znaju si biti njeni. Ako je mami roendan, a tata je na putu,
poalje joj cvijee Interflorom. Ali tata radi gotovo svaki vikend jer je recesija, a mama otvara
neku svoju galeriju u Cheltenhamu. Sad se oko toga vodi neki hladni rat." (Ima ljudi s kojima
kao da se u razgovoru pomie na vie razine kompjuterske igrice.) "Da sam bolje isfurao
savrenog sina u stilu Kuice u preriji, da sam se manje durio, moda bi mami i tati brak bio"
(prava je rije bila vedriji, ali Vjea danas radi punom parom) "prijateljskiji. Julia, moja"
(Vjea me zeza na sljedeoj rijei) "sestra, maherski zafrkava tatu. A on to oboava. I mamu
oraspoloi, dosta da oplete priu. Ali ona na jesen ide na faks. Pa emo nas troje ostati sami.
A ja nikad ne uspijem izgovoriti prave rijei, bar ne kao Julia." Zapinjavci su obino tako
preoptereeni da se ne stignu saaliti sami nad sobom, ali mene je sad ipak zapahnuo daak
samosazaljenja. "Nikad nita ne uspijem izgovoriti. "
100
U daljini je batler ukljuio usisava.
"Akhhh", Madame Crommelynck e, "ba sam radoznala babetina. "
"Niste. "
Stara me Belgijanka otro pogleda preko naoala.
"Bar ne non-stop. "
Mladi pijanist oputeno sjedi na glasovirskom stolcu, smjeka se i pui. Ima zageliranu
kokoticu kao stare filmske zvijezde, ali ne doima se kao neki fifiri. Slii na Garyja Drakea.
Bodlje u oima, vuk u ceru.
"Predstavljam ti Roberta Frobishera."
"On je", provjerim, "skladao onu nevjerojatnu glazbu? "
"Jest, on je skladao onu nevjerojatnu glazbu. Robert je veletovao mog oca. Kao
uenik, kao sin. Bili su u glazbenom dosluhu, bio im je prisniji od seksualnoga."
('Seksualnoga' je izgovorila kao bilo koju drugu rije.) "Moj je otac upravo zahvaljujui
Robertu uspio skladati svoje posljednje remek-djelo, Die todtenvogel. U Varavi, u Parizu, u
Beu, jednoga se kratkog ljeta ime Vyvyana Ayrsa vratilo na staru slavu. Joj, kakva sam ja
ljubomorna demoiselle bila!"
"Ljubomorna? Zato? "
"Otac je neumorno hvalio Roberta! Pa je moje ponaanje bilo sramotno. Ali potovanje
i dosluh kakva su oni imali, to ti lako plane. Prijateljstvo je mirnija stvar. Robert je na zimu
otiao iz Zedelghema. "
"Vratio se u Englesku? "
"Robert nije imao doma. Roditelji su ga obezbatinili. Smjetao se u hotelu, u Brugesu.
Mati mi je napravila zabranu da ga sastanem. Prije pedeset godina reputacija ti je bila vana
putovnica. Dame s rodovnikom ni da trepnu bez pratilje. Ja ionako nisam htjela sastanak.
Grigoire i ja smo se zaruili, a Robertu je u glavi bilo bolest. Genijalnost, bolest, blic-blic,
bura, zatije, kao svjetionik. Svjetionik na osami. Mogao je zasjeniti Benjamina Brittena,
Oliviera Messiaena, sve redom. Ali kad je dovrio Sekstet, prosvirao si je mozak u hotelskoj
kupaonici."
Mladi se pijanist uporno osmjehuje.
"Zato je to uinio?"
"Zar za samoubojstvo ima samo jedan razlog? Odbaenost od obitelji? Utuenost? Je li
previe itao Nietzschea kod mog oca? Robert je bio opsjednut vjeitosnim vraanjem istoga.
Vraanje istoga sr je njegove glazbe. ivimo navlas isti ivot, vjerovao je Robert, i umiremo
navlas istom smru jovo-nanovo, jovo-nanovo, jovo-nanovo, sve do istoga napola-polovinog
srha. Do vjenosti. Ili pak -" Madame Crommelynck iznova pripali cigaretu koja joj se
ugasila, "- moemo svu krivnju svaliti na curu."
"Koju curu?"
"Robert je volio neku neozbiljnu curu. Nije mu uzvratila ljubav. "
"Pa se ubio samo zato to ga ona nije htjela? "
"Moda je i to bilo u igri. Koliko vie ili manje, to nam samo Robert zna rei. "
Ali da se ubio. Zbog najobinije cure."
"Nije prvi. Nee biti ni posljednji.
"Boe. Je li ta cura, ma znate, je li ona znala?
"Naravno! Bruges je grad koja je selo. Znala je ona. I vjeruj mi, i nakon pedeset godina
toj djevojci jo boli savjest. Kao reuma. Nema te cijene koju ne bi platila da Robert ne umre.
Ali to sad moe? "
"Ostali ste u vezi s njom?"
"Teko nam se izbjegnuti, da." Madame Crommelynck i dalje je gleda Roberta
Frobishera. "Djevojka eli da joj oprostim, prije nego to umre. Preklinje me: 'Imala sam
osamnaest godina! Meni su Robertove panje bile samo... samo... laskavo poigravanje!
Odakle bih znala da e izgladnjelo srce pojesti um? Da si moe ubiti tijelo?' O, ja nju alim.
elim joj oprostiti. Ali evo prave istine. " (Tu me pogleda.) "Meni se ta djevojka gadi! Cijelog
mi se ivota gadila i ne znam kako da mi se prestne gaditi."
101
Kad mene Julia zbilja raspizdi, zakunem se da nikad vie neu razgovarati s njom. Ali
ja najee do veere zaboravim cijelu stvar. "Predugo je da se pedeset godina na nekoga
srdite. "
Moifame Crommeiynck namiureno kimne. "Ne preporuam. "
"Jeste li se pokuali pretvarati da ste joj oprostili? "
" 'Pretvaranje'", ona pogleda u vrt, "nije istina. "
"Ali rekli ste dvije istinite stvari, ne? Prvo, djevojku mrzite. Drugo, elite da joj bude
bolje. Ako ste ustanovili da je istina elje vanija od istine mrnje, jednostavno joj recite da
ste joj oprostili, iako niste. Bar e njoj biti lake pri dui. A moda bude i vama."
Madame Crommelynck mrzovoljno prouava vlastite ake, s obje strane. "Sofisterija",
prozbori.
Ne znam tono znao to je 'sofisterija pa komim.
U daljini batler iskljui usisiva.
"Danas Robertov vie nigdje ne moe kupiti Sekstet. Njegove e skladbe samo igrom
sluaja nai u upnim dvorovima na srpanjska popodneva. Ovo ti je jedina prilika za cijeli
ivot. Zna ukljuiti ovaj gramofon? "
"Nego."
"Daj da posluamo drugu stranu, Jasone. "
"Sjajno." Okrenem plou. Stare su longplejke debele kao tanjuri.
Probudi se klarinet i zaplee oko ela s A-strane.
Madame Crommelynck pripali novu cigaretu i sklopi oi.
Zavalim se na kanape. Nikad prije nisam leao i sluao glazbu. Ako sklopi oi.
sluanje je itanje.
Glazba ti je uma kojom ee.
Na zvjezdoliku grmu zacvrkue drozd. Okretnoj se ploi ote samrtno ahhh i ruica igle
kijocne natrag na mjesto. Ruka Madame Crommelynck da mi do znanja da se ne miem kad
ustanem da joj pripalim cigaretu. "Reci mi. Od koga si uio?"
"Imamo razne nastavnike za razne predmete."
"Hou rei, koji su pisci tebi najtovaniji?"
"Ah." U glavi preletim svoju policu za knjige u potrazi za zbilja kapitalnim imenima.
"Isaac Asimov. Ursula Le Guin. John Wyndham "
"Iska-imovinu? Suluda Legni? Vino-dam? To su ti suvremeni pjesnici?"
"Nisu. Znan-fan, fantastina knjievnost. I Stephen King. On pie stravu i uas. "
" 'Fantastika'? Pihhhh! Samo sluaj propovijedi Ronalda Reagana! Strava i uas'? A to
ti je drugo Vijetnam, Afganistan, Junoafrika Republika? Idi Amin, Mao Ce-Tung, Pol Pot?
Ne bude tu dovoljno strava i uas? Hou rei, tko su tvoji uitelji? ehov? "
"Ahm... ne."
"Ali Madame Bovary si itao? "
(Nikad uo za njezine knjige.) "Nisam. "
"ak", tu se sva nakostrijei, "ni Hermanna Hessea? "
"Nisam. " Nepromiljeno sam pokuao ublaiti gaenje Madame Crommelynck. "U biti
mi u koli ne obraujemo Europljane..."
" 'Europljane'? Po novome je Engleska otplutala u Karipsko more? Da nisi moda
Afrikanac? S Antarktike? Ti jesi Europljanin, majmune nepismeni pubertetski! Thomas
Mann, Rilke, Gogolj! Proust, Bulgakov, Victor Hugo! To je tvoja kultura, tvoje nasljee, tvoj
kostur! Zar ak ni za Kafku ne zna? "
Lecnem se. "uo sam za njega."
"A za ovo?" Digne Le Grand Meaulnesa.
"Nisam, ali to ste vi proli tjedan itali. "
"Meni je to jedna od mojih biblija. Svake ga godine proitam. Evo!" Baci mi
tvrdoukorienu knjigu kao da je frizbi. Teka lopta. Zaboljelo me. "Alain-Fournier ti je prvi
pravi uitelj. Nostalgian je i tragian i zanosljiv i trpi, trpjet e i ti, a to je najbolje, istinit
je. "
102
Kad otvorim knjigu, iz nje prhne oblak stranih rijei. Il arriva chez nous un dimanche
de novembre 189... "Na francuskome je."
"Bespristojno je da se Europljani meusobno prevode." U mojoj je utnji uoila osjeaj
krivnje. "Oho? Engleski kolarci u prosvijetljenim nam osamdesetim godinama 20. stoljea
nisu sposobni proitati knjigu na stranome jeziku? "
"Mi u koli uimo francuski..." (Madame Crommelynck nukala me da nastavim) "...ali
tek smo na udbeniku Youpla boum! za 2. stupanj. "
"Pihhhhhhhhhhhh! Ja sam s trinaest godina teno govorila francuski i nizozemski!
Mogla sam konverzirati na njemakome, engleskome, talijanskome! Akhhh, vaim uiteljima,
vaem ministru prosvjete smaknue bi bilo preblaga kazna! Tu ak nije u pitanju drskost!
Nego edo koje je preprimitivno pa ne zna da mu pelena smrdi i da je dupkom puna! Vi
Englezi zbilja zasluujete vladu Monstruozne Thatcher! Dabogda jo dvadeset godina ivjeli
pod raznim Thatchericama! Moda tada budete razumjeli da ste u zatvoru ako znate samo
jedan jezik! U svakom sluaju, ima francuski rjenik i gramatiku?"
Kimnem. Ima Julia.
"Dobro. Za sljedeu subotu prevedi prvo poglavlje Alain-Fourniera s francuskoga na
engleski, ili se ne vraaj. Autor nema potrebe da seoski kolarci mrcvare njegovu istinu, ali ja
trebam dokaz da ti ne trati moja vrijeme. Idi."
Madame Crommelynck okrene se prema svome pisaem stolu i lati se pera.
I ovaj sam put iz upnog dvora izaao bez pratnje. Le Grand Meaulnesa tutnuo sam pod
'Liverpoolovu majicu. Kad su me nogirali iz Baukova, zavrio sam u zatvoru za Otpisane.
Ako me uhvate s francuskim romanom, ne gine mi elektrina stolica.
* * *
Zadnji dan kole prije ljetnih praznika na vjeronauku grmi. Kad smo stigli u Livadu
Crnog Labuda, ve lijeva ko iz kabla. Dok se iskrcavamo iz autobusa, Ross Wilcox bubne me
meu lopatice. Strmopizdim se u lokvu do glenja od kanalizacijske poplave. Ross Wiicox i
Gary Drake i Wayne Nashend piaju od smijeha. Najguskastije su se cure okrenule i hihou
pod kiiima. (udo kako cure redovito odnekud iskopaju kiobrane.) Vidjela je i Andrea
Bozard pa trkne Dawn Madden i upre prstom. Dawn Madden vriskavo se nasmije, na onu
onako curiastu foru. (Nemam joj petlju rei Gaduro! Na glatko joj je elo kia prikeljila
uvojak prelijepe kose. ivot bih dao da mogu taj uvojak uzeti u usta i isisati kinicu.) ak i
na voza Norman Bates razgaljeno zalaje. Ali ja sam mokar do koe i ponien i bijesan.
Doe mi da Rossu Wilcoxu nasumino upam kosti iz izmesarenoga tijela, ali Gnjida me
podsjeti da je u pitanju najvei temer meu sedmaima i da bi mi vjerojatno samo otfikario
obje ake i zavitlao ih preko Crnog labuda. "Ma zbilja turboduhovito, Wilcoxe." (Gnjida mi
ne da da kaem jebeno duhovito, u sluaju da Wilcox pikira na oru.) "iva bijeda -" Ali na
bijedu mi glas cikne kao da nemam muda. Svi su uli. Nova me smjehobomba raznese na
komadie.
Ritmino zakucam alkom na vrata upnog dvora i opalim zavrnicu zvoncem. Travnjak
su ikali glistini humci, podsjeaju me na istisnute sujedice, a po zidovima penju se puevi
golai. S trijema se sve cijedi. Cijedi se i s kapuljae moje vjetrovke. Mama je danas otila u
Cheltenham na razgovor s majstorima pa sam rekao tati da u vjerojatno ("vjerojatno" je rije
sa sjedalom za iskakanje u sluaju nude) igrati potapanje brodova na kompjuteru kod
Alastaira Nurtona. Nakon sluaja s gospodinom Blakeom objavili su da Dean Moran loe
utjee na mene. Doao sam biciklom jer tako jednostavno mogu rei "Ej, bok!" ako sluajno
bude nekoga na cesti, pa jednostavno otpedalirati dalje. Ako te uhvate a ide pjeice, jo e
te poeti ispitivati. Ali danas svi na telki gledaju Jimmyja Connorsa protiv Johna McEnroea.
(Ovdje pada kia, ali u Wimbledonu je sunce.) Le Grand Meaulnesa sam umotao u dvije
najlonske vreice iz Marksa & Spencera i ututkao ga pod majicu skupa sa svojim prijevodom.
Prevodio sam satima. ak je i Julia primijetila. Juer mi je rekla: "Mislila sam da je pred kraj
polugodita manja frka." Odgovorio sam da se elim rijeiti ljetnih zadaa. to je najudnije,
103
kad sam se ufurao, uope nisam imao osjeaj da prevodim satima. Bilo mi je debelo
zanimljivije od Youpla boum! Le francais pour tous (Udbenik za uenje francuskog jezika),
knjiga druga, o Manuelu, Claudette, Marie-France, Monsieuru i Madame Berri. Rado bih
nau nastavnicu francuskoga profesoricu Wyche zamolio da mi pregleda prijevod. Ali da sad
jo dobijem papaki peat kao uzor-uenik u super-enskastom predmetu kao to je francuski,
pokopao bih i ostatke ostataka svojega drugoligakog statusa.
Prevoenje je napola pjesma, napola krialjka, samo to ne moe usput bezveze rkati
sa strane. Gomila rijei uope nisu prave rijei koje moe nai u rjeniku, nego gramatiki
vijci koji dre reenicu da se ne raspadne. Treba ti mali milijun godina da skopa to znae,
ali kad ih jedanput skui, skuio si zauvijek. Le Grand Meaulnes o nekom je klincu
Augustinu Meaulnesu. Augustin Meaulnes ima neku auru, kao Nick Yew, koja jednostavno
djeluje na ljude. Doseli se u kuu sina seoskog uitelja Francoisa kao podstanar. Priu
pripovijeda Francois. ujemo Meaulnesove korake u sobi na katu prije nego to ga uope
vidimo. Genijalna stvar. Odluio sam da u zamoliti Madame Crommelynck da me ui
francuski. Pravi francuski, ne kolski francuski. ak sam poeo sanjariti o odlasku u
Francusku poslije male mature, ili poslije velike. Francuski je poljubac kad ima diranja
jezicima.
Batleru treba cijela vjenost. ak due nego proli tjedan.
Jedva ekam svoju novu budunost pa pozvonim jo jedanput.
Tu mi smjesta otvori rumenkasti mukarac u crnome. "Zdra-vo."
"Zdravo."
Kia se pojaa za oktavu-dvije.
"Zdra-vo. "
"Vi ste novi batler? "
"Batler? " Rumenko se nasmije. "Gospode Boe, nisam! To mi jo nitko nije rekao! Ja
sam Francis Bendincks. upnik Svetoga Gabrijela," Tek sad vidim da nosi tvrdi ovratnik. "A
tko si ti? "
"O, ja sam doao u posjet Madame Crommelynck..."
"Francise!" Drvenim su stubama klop-ktop-kloparali koraci. (Cipele za van, ne papue.)
enski je glas angrizao sto na sat. "Ako su doli otpeatiti televizor, reci im da sam sve ivo
prekopala, ali mislim da su ga sigurno odvukli -" Sad ugleda mene.
"Ovaj je mladi navodno doao u posjet Evi. "
"Pa neka onda mladi ue. Bar dok kia malo ne stane. "
Danas je u predvorju onkrajvodopadni mrak.
Plava se boja s gitare guli kao da ima konu bolest. Samrtnica u amcu vue prste kroz
vodu u svome utom okviru.
"Hvala", uspijem izustiti. "Madame Crommelynck me oekuje."
"Da mi je znati zato? " upnikova ena pitanja ne postavlja, nego ih zabada. "O! Jesi li
ti najmlai sin Marjorie Bishampton pa si doao po nagradu za natjecanje iz pravopisa?"
"Nisam", ja u, ba i nisam htio rei kako se zovem.
"Pa?" Osmijeh kao da su joj naili. "Tko si onda?
"Hm, Jason. "
"Jason... "
"Taylor. "
"To mi neto znai... Vodomarov dol! Mlae dijete Helene Taylor. Susjedi sirote
gospoe Castle. Otac je velika zvjerka u Samoposluivanjima Grenland, ne? Sestra od jeseni
studira u Edinburghu? Majku sam ti upoznala lani na likovnoj izlobi u seoskoj vijenici.
Oduevilo ju je neko ulje na platnu dvorca Eastnor, iako se, naalost, nije vratila da ga kupi.
Polovica zarade otila je u Kransku pomo. "
Od mene nee iskamiti nikakvu ispriku.
"Pa, Jasone", upnik e, "gospoa Crommelynck morala je otii. Prilino nenadano. "
Oh. "Hoe li se vratiti -" (Njegova me supruga tjerala na zapinjanje kao da imam
alergijsku reakciju. Zaglavio sam na "skoro".)
104
"'Skoro'? " Supruga mi se osmjehne u stilu mene ne moe farbati, to me ubije u
pojam. "Teko! S njima se moe definitivno oprostiti! Bilo je to -"
"Gwendolin." upnik digne ruku kao razredni stidljivac. (Prepoznam ime "Gwendolin
Bendincks" iz upnog lista. Sama pie pola novina.) "Ne znam je li u redu -"
"Glupost! Veeras e ve cijelo selo znati. Istina uvijek izae na vidjelo. Imamo zbilja
groznu vijest, Jasone. " Oi Gwendolin Bendincks zaagre se kao boine lampice.
"Crommelyncke su ekstradirali! "
Nije mi posve jasno to to znai. "Uhitili su ih?"
"Itekako! Zapadnonjemaka policija otparadirala ih je natrag u Bonn! Njihov nam se
odvjetnik jutros javio. Nije mi htio rei zato su ih izruili, ali kad zbrojim dva i dva - mu je
prije est mjeseci otiao u mirovinu iz Bundesbanke - u pitanju je neka novana malverzacija.
Pronevjera. Mito. U Njemakoj toga ima koliko hoe."
"Gwendolin", sipljivo se osmjehuje upnik, "moda je jo prerano -"
"Istinabog, ona je svojedobno spomenula da je nekoliko godina ivjela u Berlinu.
Moda je pijunirala za Varavski pakt? Lijepo sam ti rekla, Francise, meni se oduvijek inilo
da su sumnjivo povueni. "
"Ali moda (Vjea se uhvati za "nisu" u "nisu krivi".)
" 'Nisu krivi'?" Gwendolin Bendicks iskrivi usne. "Zar bi ministar unutarnjih poslova
dao da ih epa Interpol da nije siguran na emu je? Ali ja uvijek velim, svako zlo za neko
dobro. Sad ipak moemo odrati protenje na travnjaku. "
"A to je s njihovim batlerom? " pitam ja.
Gwendolin Bendicks ostane zateena cijele dvije sekunde. "Batler? Francise! Kakva je
to pria s batlerom?"
"Grigoire i Eva", upnik e, "nisu imali batlera. Vjeruj mi. "
Sad mi sine. Koji sam ja dupeglavac.
Batler je bio mu.
"Zabunio sam se", pokunjeno u ja. "Idem sad. "
"Ne idi jo! " Gwendolin Bendicks nije bila gotova. "Pokisnut e do koe! Nego, reci
ti nama u kakvoj si zapravo vezi bio s Evom Crommelynck? "
"Uila me, vie-manje."
"Ma nemoj? A to bi te to ona uila?"
"Hm. .." Poeziju nisam mogao priznati. "Francuski. "
"Ba zgodno! Sjeam se prvog ljeta koje sam ja provela u Francuskoj. Valjda sam imala
devetnaest godina. Ili dvadeset. Teta me odvela u Avignon, zna, odande je ona pjesma o
plesanju na mostu. Mademoiselle iz Engleske opasno je uzrojila mjesne pele... "
Crommelynckovi sad zacijelo sjede u elijama njemake policije. Gospoi
Crommelynck trinaestogodinji zapinjavac iz najgore engleske zabiti zacijelo je zadnja rupa
na svirali. Solarija vie nema. Moje su pjesme smee. to bi drugo bile? Imam trinaest
godina. to j znam o Ljepoti i Istini? Bolje da pokopam Eliota Bolivara nego da ga pustim
da i dalje sipa govna. a? Da nauim francuski? to mi je samo puhnulo u glavu? Boe,
Gwendolin Bendicks melje kao da si odjedanput ukljuio pedeset televizora. Masa i gustoa
njezinih rijei vitopere vrijeme i prostor. U meni neka cigla usamljenosti postie konanu
brzinu. Sad mi se pije sok i jede tobleronka, ali duan gospodina Rhydda subotom popodne
ne radi. Livada Crnog Labuda subotom popodne ne radi.
Ne radi cijela usrana Engleska.
105
Suveniri
"A dok ja budem rintao kao mazga u znojem naparenoj konferencijskoj dvorani", tata
sloi grimasu da se moe obrijati oko usana, "i dok budem pratio duanske promo-akcije" -
isturi bradu da obrije neku zaguljenu toku - "s ovogodinjom berbom mladih Einsteina, ti e
se epuriti na suncu po Lyme Regisu. Nekima zbilja nije loe u ivotu, ha?" Iskopa brijai
aparat.
"Valjda."
Naa soba gleda na krovove prema mjestu gdje neki smijeni mol zavija u more.
Galebovi se obruavaju i krie kao da je u punom jeku bitka izmeu Spitfirea i
Messerschmitta. Ljepljivo popodne nad La Mancheom tirkizne je boje kao protuprhutni
ampon Head and Shoulders.
"Ma bit e ti fenomenalno." Tata zazvidue antisluhistiku verziju lagera "Ba
uivam na moru". (Kupaonika se vrata otvaraju sama od sebe pa u zrcalu tati vidim prsa dok
oblai potkoulju i koulju koju je netom izglaao. Prsa su mu dlakava kao da u koli
eksperimentira s klijanjem.) "E, da je meni opet imati trinaest godina."
Znai, mislim si ja, oito si zaboravio kako je trinaestogodinjacima.
Tata otvori novanik i izvadi iri novanice od funte. Malo oklijeva pa izvadi jo dvije.
Nagne se kroz vrata i stavi ih na komodu. "Malo deparca."
Pet funta! "Hvala, tata!"
"Samo nemoj sve potroiti na jednoruke Dekove."
"Jasno da neu", smjesta odgovorim da se zabrana ne proiri na arkadne igrice.
"Dekovi su totalna puiona."
"To mi je ba drago uti. Kockanje je za onje. Fino, sad je..." tata zirne na svoj Rolex,
"dvadeset do dva?"
Ja provjerim na svom Casiju. "Jest."
"Vidim da uope ne nosi djedovu Omegu."
"Joj, da..." tajna mi milijunti put zagrize savjest. "Ne bih htio da mi se sluajno oteti."
"Ima pravo. Ali ako je ba nikad ne nosi, ispada da ju je djedo mogao darovati u
dobrotvorne svrhe. U svakom sluaju, meni je sesija gotova u pet pa se vidimo ovdje. Veerat
emo negdje gdje je lijepo, a ako se cura na recepciji nije zabunila, u oblinjem kincu
prikazuju Vatrene koije. Moda da ti popodne nade to kino? Lynne je manji od Malverna.
Ako se izgubi, samo trai Hotel Excalibur. Kao kod kralja Artura. Jasone? Slua me?"
Lynne Regis prava je turistika musaka. Sve smrdi na ulje za sunanje, hamburgere i
pinani eer. Zabetonirao sam depove traperica skorenim rupiima da preveslam depare i
zabazao u glavnu trgovaku ulicu. Pregledam plakate u Bootsovoj drogeriji i kupim ljetno
izdanje stripoteke 2000 AD u knjiari WH Smith za 40 penija. Zafrknem ga i tutnem u stranji
dep. Cuclam mentol-bombone u sluaju da naletim na preplanulu curu koja bi me odvela
kui u onu neku oronulu kuu s galebljom cikom na sljemenu krova pa bi navukla zastore i
polegla me na krevet i nauila me kako se ljubi. Isprva ti mentol-bomboni budu ljunkovito
tvrdi, ali poslije se rastoe u eernu kau. Kod raznih sam draguljara traio Omegu
Seamastfr, ali njih po starom obiaju nema. U posljednjem mi je duanu tip savjetovao da
traim po antikvarnicama. Sto sam godina visio u papirnici, sav u transu pred svim moguim
savrenim blokovima. Kupio sam paket slovnih preslikaa i TDK-ovu kasetu C-6o da si u
nedjelju snimim najbolje pjesme s top-liste Radija 1. Blie luci okupile su se grupice
modovaca, opori rokera i lanac pankera, ak i aica rokabilija. Rokabiliji su u veini
gradova izumrli, ali Lyme Regis poznat je po okaminama zbog kriljevih litica. Ima
fenomenalnu prodavaonicu okamina. Prodaje koljke u kojima svijetle siune crvene
aruljice, ali stoje 4 funte 75 i bilo bi debilno da svu lovu spiskam na jedan jedini suvenir.
(Zato sam kupio komplet od 13 razglednica s dinosaurima. Svaka ima svog dinosaura, ali kad
ih tono spoji u niz, pozadinski se krajolik povee i dobije friz. Moran e biti itekako
ljubomoran.) Svatarski su duani puni hobotnica na napuhavanje, zmajeva za putanje,
106
kantica i lopatica. Imaju i te neke kemijske: nagne olovku, a prugica u boji sklizne i otkrije
golu ensku koja umjesto sisa ima otpiljene rakete. Prugica taman sklizne do pupka kad
zaujem glas: "Hoe ti to kupiti ili nee, sinko?"
Ba sam se usredotoio na ono to e mi prugica dalje pokazati.
"Ej! Kupuje?" Prodava se obraa meni. Vidim kako po ustima premee gvalju
vakae dok otvara i zatvara eljusti. Na majici ima sliku divovskoga pimpeka s nogama u
potjeri za neim nalik na kosmatu nogatu kamenicu i slogan TKO NEMA U GLAVI, IMA
U... (Meni ta fora i dalje nije jasna.) "Ili samo stoji i napaljuje se?"
epnljavo tutnem kemijsku u pripadajui utor i zbriem van, sav cvrim od neugode.
Prodava za mnom dobaci: "Prostaina mala drkava! Radije si kupi pornoasopis!"
SALON IGARA "TOTALNO LUDILO" U Lyme Regisu nekako je uzidan u park na
obronku iznad rive. Mrki zdepasti puai briju na neku igricu s konjskim utrkama gdje se za
ivu lovu kladi na plastine konje koji tre po krunom trkalitu. Trkalite je pod staklenim
titnikom da sluajno ne bi bilo muljae s konjima. Mrke zdepaste puaice igraju tombolu u
odjeljku gdje tip u sakou na ljokice izvikuje brojeve i bumbarski se smjeka. Odjeljak s
automatima mraniji je da ekrani jae sjaje i svira Jean-Michel Jarre. Gledam kako kvadra
igra Pacmana. Scramblera, Froggera i Grand Prix Racera. Asteroidi im ne rade. Imaju novu
igricu u kojoj se bori protiv divovskih robotskih konja iz filma Imperija uzvraa udarac, ali
tu te odrape 50 penija po partiji. Razdrobim novanicu od funte u kovanice od 10 penija kod
alternativca za alterom koji ita rokerski asopis KE-RRANG!
U sklopljenoj mi aci kovanice zveckaju kao arobni meci.
Prvo Space Invaders. Po Taylorovoj metodi propucam tunel kroz vlastiti tit pa onda iz
zaklona smiem izvanzemaljce. Stvar neko vrijeme funkcionira, ali onda me izvanzemaljac
istorpedira kroz vlastiti tunel. To mi se nikad prije nije dogodilo. Strategija mi je propala, a
nisam proao ni prvi nivo.
Zatim okuam sreu na nekoj kung-fu igrici. Bio sam MegaThor. Ali MegaThor samo
plesaka u krug kao milko debilko kojeg trese struja, a Rex Rockster lema ga na mrtvo ime.
Kung-fu igrice nikad nee biti popularne. Vie mene boli palac nego to sam bola zadao Rexu
Rocksteru.
Htio sam na stolni hokej gdje plastini pak lebdi na zranom jastuku. To ameriki klinci
vjeno igraju na telki. Ali za to ti treba jo jedan ivi igra. Tako sam smislio da lovu koju
sam bacio na MegaThora vratim na Slapovima Eldorada. Slapovi Eldorada konzola su na
kojoj kotrlja kovanice od 10 penija niz zrcalne platforme. Pomine stjenke guraju kovanice s
ruba na sljedeu platformu kat nie: a s te pak platforme kovanice od 50 penija padaju tebi u
au. Sve je krcato kovanicama koje e kao lavina napuniti moju au.
Mislim da su kovanice na rubu zalijepili. Izgubio sam 10 penija!
I onda ugledam tu seksi curu.
Poslije etvrtoga nuklearnog bljeska iz fotoautomata nahrupe tri cure. Dotad sam sa
Slapova Eldorada gledao njihova tri para nogu i trideset lakiranih noktiju na nonim prstima.
Kao Charliejevi aneli, jedna je tamnokosa (ali nema brade), druga plavojka u slamnatoj
nijansi (s podbratkom). a trea riokoso-pjegava. Tamnokosa i plavojka liu sladolede
Cornetto koji im cure na sve strane. (Kraj fotoautomata je sladoledareva krinja.) Prinose usta
otvoru na koji izlaze fotke i u automat izvikuju neduhovite naredbe tipa: "Daj bre malo!"
Kad im to dosadi, opet zarone u kabinu i pod zajednikim slualicama Sonyjeva walkmana
pjevaju uz "Hungry Like the Wolf" grupe Duran Duran. Ali ria lie iljasti voni tapi
Zoom i prouava izbor sladoleda. Majica joj otkriva pupak.
Nije seksi kao Dawn Madden, ali ipak dolunjam do krinje da i ja prouim izbor
sladoleda. Magneti ne moraju razumjeti magnetinost. Mirie na topao pijesak. Meni su se
ve samo od toga to stojim kraj nje nakostrijeile dlaice na rukama.
Izvuem koulju iz hlaa da prekrije galopirajuu erekciju.
"To ti je Zoom?" Boe. Ja sam se curi oito obratio.
107
Pogleda me. "Aha." Odletim petsto metara u zrak. "Zoom im je najbolji sladoled." Ima
manchesterski naglasak kao u sapunici Coronation Street. "Ono, ako nisi neki oboavatelj
oko-tapia."
"Kuim. Hvala."
Kupim Zoom od neke osobe o kojoj se ba niega ne sjeam.
"I ti si na praznicima", ona se obraa meni, "ili, ono, ovdje ivi?"
"Praznici."
"Mi smo iz Blackburna." Kimne prema druge dvije cure, koje me jo nisu primijetile.
"Odakle si ti?"
"Uh... iz Livade Crnog Labuda." Imam takvu tremu da je ak i Vjea nekamo
pobjegao da se sakrije. Ludo, ali zna se dogoditi.
"Ha, kako?"
"Tako se zove selo. U Worcestershireu.2
"Worcestershire? To je negdje u sredini?"
"Aha. Najdosadnija mogua grofovija pa nitko nikad ne zna gdje je. A Blackburn je
gore sjeverno?"
"Aha. Pa je li Livada Crnog Labuda poznata po crnim labudovima ili po livadskim
labudovima ili neto na tu foru?"
"Nije." to da kaem da je zbilja oborim s nogu? "Nema ni bijelih labudova,"
"Znai, u Livadi Crnog Labuda nerna labudova?"
"Aha. Dou nam kao neki lokalni vic."
"O. Pa ba duhovito."
"Hvala." Pedeset mjesta na tijelu orose mi se znojem.
"Ovdje je turbodobro, ha?"
"Joj. je." Mozgao sam to bih dalje rekao. "Turbo."
"Hoe ti jesti taj slatka ili nee?"
Ledeni mi se Zoom prilijepio za prste. Pokuam zguliti papirnati omot, ali samo mi se
turbomokljasto raspadao.
"Tu treba, ono, imati tehniku."
Jarkocrveni vrci njezinih prstiju uzmu moj Zoom i oderu krajiak omota. Zaderani dio
stavi u usta i puhne. Omot se napuhne i jednostavno sklizne. Moja skrivena erekcija samo to
nije eksplodirala i pobila cijelu igraonicu Totalno ludilo. Pusti da omot padne na pod i vrati
mi Zoom. "To su ti Smash Hits?" Misli na posebni ljetni broj 2000 AD-a koji mi jo stoji
sfrkan u depu.
Sve bih dao da jesu.
"Sally-gali!" Prie nam bezbrada crnka i ja je zamrzim za vijeke vjekova. "Nemoj rei
da ve bari?" (Slamarica zahihoe sa stolca u kabini pa zamrzim i nju.) "A tek si se prije sat
vremena iskrcala iz autobusa. Kako ti se ovaj zove?"
Moram odgovoriti. "Jason."
" 'Jason'!" Opali neki snobovski naglasak. "Gle, gle! Sebastian igra polo s Jasonom na
tratini za kroket. Svaka ast! Gle, gle! I Jason cucla Zoom ba kao Sally! Pravi zaljubljeni
par! Ponio si gumice, Jasone? Kako je Sally-gali navrla, trebat e ih u roku od trideset
minuta."
Sav se ueprtljam da smislim komentar kojim u je pokopati a da nema nijednu
zapinjalicu. I eprtljam li ga eprtljam.
"Moda vi u koli ne uite biologiju?"
"Ti tu svoju nosinu niora ba u sve gurati?" Sally odbrusi.
"Daj ohladi, Sallyce-galice! Samo pitam tvog novog deka jel se, ono, kui u one stvari.
Ili je njemu bolja fora da na tuiranju poslije perfektne ragbi-tekme daje dupe redarima?"
Sve se cure zagledaju u mene da vide kako e se muko obraniti.
Zoom mi curi po zapeu.
"Da mi je znati zato je Tim onako dugo trpio tu tvoju odvratnu jeziinu", Sally prekrii
ruke i isturi bokove, "dok te napokon nije napucao."
108
Postajem nevidljiv i ne mogu si pomoi.
"Ja sam njega napucala, ako ba hoe znati. A kad je moj deko sa mnom prekinuo,
bar nije ve drugi dan derao usta s Wendy Lench."
"To je la, Melanie Pickett, i ti to dobro zna!"
"Pod kaputima", Melanie Pickett takorei zapjevui, "na tulumu kod Shirley Poolbrook.
Pitaj bilo koga od kvadre!"
Fotoautomat zazuji.
Slamnokosa zahihoe. "Mislim da su slike gotove..."
Kraj nas defilira bataljun bakica iz odjeljka za tombolu. Bre-bolje prikljuim im se da
cure ne primijete i otpraim natrag u Hotel Excalibur. Deki su gadovi, ali bar su predvidljivi
gadovi. S curama nikad ne zna koji film vrte u glavi. Cure su bia s drugog planeta.
Recepcionerka s divovskom punom prenese mi poruku da se tatin seminar oduio pa
e malo zakasniti. U predvorju su Grenlandovi pripravnici, zafrkavaju se i komentiraju.
Osjeam se kao nastavniko dijete u zbornici pa odem u nau sobu. Smrdi po sintetikim
zastorima, prepeencu i sredstvu za ienje zahoda. Na tapetama su jajobojni sunovrati, a sag
je pun rastoenog cvijea. Na telki je kriketska utakmica u kojoj nikako da itko postigne
zgoditak i vestern u kojem nikako da itko ikoga ustrijeli.
itam 2000 AD na krevetu.
Ali one mi tri cure ne idu iz glave. Cure i furanje su briga. Cijeli se spolni odgoj svodi
na priu kako da napravi i kako da ne napravi bebu. Mene zanima to treba poduzeti da
obinu curu kao to je Sally iz Blackburna pretvori u curu s kojom fura pa da se s njom
moe valiti, i to i pred drugima. Ne znam elim li ja ba spolni odnos, a bebu sigurno ne
elim. Bebe samo kakaju i urlaju. Ali ako nema curu, znai da si ili homi ili totalni pljuger
ili i jedno i drugo.
Melanie Pickett donekle ima pravo. Ne znam kuim li one stvari ili ne. Odrasle ne
moe pitati jer ne moe pitati odrasle. Klince ne moe pitati jer bi do prvog odmora znala
cijela kola. Znai, ili svi znaju sve, ali nitko ni da pisne, ili pak nitko nita ne zna, a furanje s
curama jednostavno ti se... dogodi.
Netko zakuca na vrata.
"Jason, da?" Mladi tip ima metalik-odijelo i kravatu s kamir-uzorkom.
"Da."
On komedijaki upre prstom u svoj bed SAMOPOSLUIVANJA GRENLAND pa e
bondovskim glasom: "Zovem se Lawlor... Danny Lawlor. Mike - tvoj aa... moj ef, ako
sluajno nisam spomenuo - poslao me da ti kaem kako mu je veoma ao, ali jo je zauzet.
Nenajavljeno je svratio car."
"Car?"
"Car Craig Salt od Grenlanda. Bolje nemoj rei da sam to za njega rekao. Craig Salt je
tvom ai ef. Pa mu se sad sva efadija mora dodvoravati kako je navikao. Uglavnom, Mike
je predloio da ti i ja potraimo naj-naj peenjarnicu za filete s pomfritom."
"Sada?"
"Osim ako za veeru nema sudar s nekom supermacom."
"Nemam..."
"Bog bogova. Vratit emo se da stigne na Vatrene koije. Da, meni moji dounici sve
prenesu. Samo sekundica, da skinem ovaj glupi bed... Ja sam ovjek, nisam isprintana
samoljepiva etiketa..."
"Nemoj se previe naginjati!" Danny i ja gledamo meduze, a noge nam se klate s kraja
lukobrana. "Ako jedini sin nasljednik Micliaela Taylora zavri na dnu mora, moja karijera sto
posto tone skupa s njim."
Sunevo svjetlo pospano zlati valove.
109
"Da padne na luku stranu, ne bi ti nita bilo." Ja jezikom oblikujem sladoled iz
automata. "Uzverao bi se na neku ribaricu. Ali ako padne prema puini, moe te povui na
dno."
"Radije nemoj", Danny podvrne rukave koulje, "da eksperimentiramo s tom rvojom
teorijom."
"Slatka je super, hvala ti. Jo nikad nisam dobio dva okoladna tapia. Doplatio si?"
"Nisam. Sladoledar je zemljak iz Corka. Mi se svi meusobno ispomaemo. Al daj ti
sad reci da ovo nije pravi ivot. Grenlandovci su ivi sadisti kad dre seminare na ovakvome
mjestu."
"to znai sadist?"
"Nepotrebno okrutan."
"Zalo se" (primijetio sam da Danny voli pitanja) "ovaj lukobran zove 'Cobb'? Ima ga
samo Lyme Regis?"
"ak i moje sveznadarstvo ima svoje slijepe pjege, mladi moj Jasone."
(Kad tata ne zna odgovoriti na neko pitanje, potroi deset reenica da sam sebe uvjeri
kako u biti zna.)
Na plai se namiu i smiu krotki valovi. Mame kanticama djeci peru noge. Tate
sklapaju leaijke i dijele upute.
"Danny, poznaje li koga u IRA-i?"
"Pita samo zato to sam Irac?"
Kimnem.
"E, pa, jasone, ne poznajem. ao mi je to te moram razoarati. Paravojska je aktivnija
u Sjevernoj Irskoj, gore na vrhu. A ja ti doma u Corku ivim u zemunici i na krumpiritu
imam vilenjaka Micka."
"Oprosti, nisam mislio -"
Danny miroljubivo digne ruku. "Kad je o Ircima rije, Englezima tonost nije jaa
strana. Pravo-zapravo, nema srdanijih ljudi na svijetu od nas. ak i sjeverno od granice.
Samo povremeno jedni druge strijeljamo."
Curci sladoleda crtaju puevske tragove du korneta.
Ne znam ak ni to sve ne znam.
"Ma daj samo pogledaj te zmajeve! Kad sam ja bio mali, toga nije bilo." Danny gleda
dva zmaja na putanje sa zmijolikim vrpastim repovima. "Reci da nisu tosni."
Sunce je pa moramo kiljiti.
Repovi vrljaju crvene lupinge po plaveti neba i sami sebe briu u letu.
"Ba su perfa", sloim se ja.
"Kakav je tata kao ef?"
U lokalnoj ispostavi lanca Ribice kapetana Huncuta konobarica nam donosi jelo.
Danny se zavali da pladnju da mjesta za slijetanje. "Michael Taylor, hm-hm. Cijene ga...
Poten, temeljit... Ne trpi budale... Zauzeo se za mene dva-tri puta i na tome sam mu vjeno
zahvalan... Zadovoljan?"
"Itekako." Ja svoju ribu oblijem keapom iz trcaljke u obliku rajice. udno mi je da
netko o tati govori kao o Michaelu Tayloru. Du korza pale se niske arenih lampica.
"Ti oito guta."
"Oboavam filete s pomfritom. Hvala ti."
"Tvoj aa plaa." Danny je naruio kampe, s kruhom i salatom u prilogu da si sloi
sendvi. "Obavezno mu zahvali." Okrene se prvoj konobarici i narui limenku 7-Upa. Druga
je konobarica urno donese i pita je li sve u redu.
"O", Danny e, "divota."
Cura se na neku foru unese u Dannyja, kao da je vatra u kaminu. "Bi li i va brat neto
popio?"
Danny mi namigne.
"Oranadu" (tako sam se rascvao to sam zabunom ispao Dannyjev brat da mi ni Vjea
nije totalno upropastio veselje kad mi nije dao da izustim "sedam" u 7-up) "Molim lijepo."
110
Prva mi je konobarica donese.
"Ovdje ste na odmoru?"
"Poslovno." Danny toj dosadnoj rijei daje zagonetan prizvuk. "Poslovno."
Uli su novi gosti pa su konobarice otile.
Dannv sloi objeenjaku facu. "Trebamo igrati u tandemu."
U kuhinji Kapetana Huncuta tako veselo cvri da sve frca.
Krene stvar "One Step Beyond" grupe Madness.
"Ima" (ustrtarim se pa ne velim "curu") brau i sestre?"
"Ovisi", Danny se nikad ne uri da proguta, "kako rauna. Odrastao sam u sirotitu."
Boe. "Tipa djejih domova?"
"U katolikoj verziji, gdje te dodatno kljukaju Isusom. Ali ne toliko da ima trajne
posljedice."
Provaem. "ao mi je."
"Nema potrebe." Dannyje na tu priu ve oguglao. "Meni nije neugodno. Pa zato bi
tebi bilo?"
"Znai" - Julia i mama ve bi pristojno promijenile temu - "mami i tati ti se neto
dogodilo?"
"Dogodili su se oni jedno drugome. Daj dodaj keap. Jo su ivi i sve ko bog - nisu
zajedno - bar koliko ja znam, ali to se moe. Pokuavao sam s raznim hraniteljima, ali pokusi
nisu sretno zavrili. Bio sam 'nestano dijete', tono bi rekli. Na kraju su se vlasti sloile da mi
je najbolje s drubom Isusovom."
"Tko su pak to?"
"Isusovci? Uvaeni crkveni red. Redovnici."
"Redovnici?"
"Pravi ivi redovnici. Oni su vodili sirotite. Ma dobili smo mi onu uobiajenu porciju
zadrtih mrguda, ali bilo je i opako dobrih pedagoga. Velika nas je veina zavrila fakultet
samo zahvaljujui stipendiji. Hranili su nas, odijevali, brinuli se za nas. Nama je za svaki
Boi dolazio mali Isus. Slavili smo sve roendane. Mila majka u usporedbi s odrastanjem u
nekom sirotinjskom naselju u Bangladeu ili Mombasi ili Limi ili na petsto drugih mjesta na
svijetu koja bih jo mogao nabrojiti. Nauili smo ako moe improvizirati, kako e tititi
vlastite interese, to ne smije uzimati zdravo za gotovo. Sve ti te vjetine dobro dou u
poslovnom svijetu. Zato bih cmizdrio na foru 'Jao meni bijednome!'?"
"Nikad ne poeli upoznati svoje prave roditelje?"
"S tobom zbilja nema mile-lale", Danny prekrii ruke na zatiljku. "Roditelji. Po tom je
pitanju irski zakon malice mutan, ali mojoj roenoj majci familija ivi u Sligu. Imaju neki
ik hotel, neto u tom stilu. Jedanput, bio sam otprilike tvoj vrnjak, dolo mi je da pobjegnem
i potraim je. Nisam stigao dalje od autobusnoga kolodvora u Limericku."
"to se ondje dogodilo?"
"Grmljavina, munje, grumeni tue, vatromet. Godinama nije bilo takve oluje. Autobus
na koji sam trebao presjesti zaglavio je jer se negdje sruio most. Kad se razvedrilo, i meni se
razbistrilo u glavi. Pa sam podvio rep i vratio se Isusovcima."
"Jesi li nadrapao?"
"Isusovaki je dom bio sirotite, a ne zarobljeniki logor."
"Znai... To je bilo to?"
"Aha. Zasad." Danny osovi vilicu na palac. "Stvar koja nama - mislim, siroadi - u
ivotu nedostaje, ono to nemamo ili elimo ili trebamo, u biti su fotografije ljudi koji bi nam
bili slini. To te vjeno mui. Jednoga lijepog dana uspjet u se dokopati Sliga da vidim mogu
li snimiti dvije-tri fotke. Teleobjektivom, ako me hrabrost izda. Ali ta se velika ivotna...
'pitanja'... rjeavaju u svoje vrijeme. Kljuno je da stvar dozrije, mladi moj Jasone. Jesi za
sendvi sa kampima?"
"Ne, hvala." Dok je Danny govorio, pala je odluka. "Ide sa mnom da kupim jednog
onog zmaja za putanje?"
. . .
111
Grenlandovi pripravnici napuili su cijelo predvorje Hotela Excalibur. Iz odijela su se
presvukli u mekane hlae i komotne majice. Kad smo Danny i ja uli, podrugljivo su nam se
nacerili. Znao sam zato. Njima je tip koji dadilja efovog sina krelac. Jedan dovikne.
"Daniel panijel!" i naceri se kao pljunuti Ross Wilcox. "Doao si u inspekciju
dorsetskih nonih ptica?"
"Wiggsy", spusti mu Danny, "ti si pijana ispiutura i pokvarenjak i vara u skvou. Tko
bi se iv s tobom pokazivao u javnosti?"
Tip oito cvate.
"Hoe pozdraviti mlade Grenlanane?" Danny se obrati meni.
To bi tek bile muke paklene. "Ima neto protiv da odem u sobu pa da gore priekam
tatu?"
"Potpuno te razumijem. Rei u mu gdje si." Tu se Danny sa mnom rukovao kao da
smo kolege. "Hvaia ti na drutvu. Vidimo se ujutro?"
"Jasno."
"Uivaj u filmu."
Uzmem klju i odgrabim gore, nisam htio ekati dizalo. U glavi sam vrtio Vangelisovu
temu iz Vatrenih koija da isperem Wiggsyja i Grenlanane. Samo Dannyja ne. Danny je
super.
Na radiju-budilici je 7.15, a tati jo ni traga ni glasa. Vatrene koije poinju u 7.30,
pisalo je na plakatu. Upamtio sam put do kina da zadivim tatu. Sad je ve 7.25. Tata ne
zaboravlja dogovore. Doi e on. Propustit emo reklame i forpane, ali e nas gospoa s
baterijskom svjetiljkom odvesti do sjedala za poetak filma. Sedam i dvadeset osam. Da odem
dolje i podsjetim ga? Odluio sam da neu, da se sluajno ne mimoiemo. Onda bih ja ispao
kriv za sve jer se nisam pridravao plana. Sedam i trideset. Trebat e nam malo vremena da
pohvatamo tko je tko, ali film se svejedno jo da pogledati. U 7.35. vani na hodniku zatopu
tatini koraci. "Evo!" banut e u sobu. "Pokret!"
Koraci protopu mimo naih vrata. Nisu se vratili.
U smiraju dana jajobojni se sunovrati na tapetama fosiliziraju do sive nijanse
nataloene drozge. Ne palim svjetlo. U sobu procuri vjetiji smijeh, a iz pivnica diljem Lyme
Regisa navre glazba. Na telki sigurno ima sasvim pristojnih stvari jer je subota naveer, ali
tatu e vie pei savjest ako me nae u tiini. Pitam se to sad radi Sally iz igraonice. Ljubi se.
Neki deko miluje one mekane centimetre gole koe izmeu traperica i majice. Netko tipa
Garyja Drakca ili Neala Brosea ili Duncana Priesta. Ne sjeam se dobro pa je sad izmiljam
da prikratim vrijeme. Sallyna prsa oblikujem po grudima Debby Crombie. Dajem joj kosu
Kate Alfrick, svileno joj se uvija oko golog vrata. Presaujem joj lice Dawn Madden, skupa s
Dawninim sadistikim oima. Blago prasti nos Madmoiselle Crommelynck. Usne boje
malinovca Debbie Harry.
Sally, izgubljena cura od mijeanih bombona.
Ako tata skui da mu nabijam osjeaj krivnje, ima izgovor da mi zabrani. Zato poslije
devet sati upalim nonu svjetiljku pa sam itao Watership Down. Do mjesta kad se Perjanica
suprotstavi generalu Ranocjelniku. Moljci uporno kucaju na prozor. Kukci mile uzdu i
poprijeko okna kao sklizai na ledu. U bravi se okrene klju i tata utetura u sobu. "O, Jasone,
tu si!"
Gdje bih drugdje bio? Odvaim se da ne odgovorim tati.
Ne primjeuje da se durim. "Vratolomne koije bit e za drugi put." Tatin je glas daleko
preglasan za sobu. "Usred seminara mi se pojavio Craig Salt."
"Rekao mi je Danny Lawlor", ja u.
"Craigu Saitu prijeko je u Pooleu jahta pa se dovezao da vojski odri slovo. alim
sluaj, nisam mogao tek tako otperjati s tobom u mjesno kince."
"Jasno", najbezizraajnijim u maminim glasom ja.
"Ti i Danny jeste veerali?"
112
"Jesmo."
"Svijet radnih ljudi poiva na takvim rtvama. Craig Sali nas efove vodi nekamo kod
Charmoutha tako da e ti vjerojatno ve spavati kad se ja -" Tata ugleda mog zmaja, naslonio
sam ga na radijator. "Na io si to troio deparac?"
Tata vjeno prigovara svemu to kupim. Ili je tajvanski kart ili sam preskupo platio
neto to u dvaput upotrijebiti i izgutati se. Ako ne uspije nai zamjerku, izmislit e je, kao
kad sam kupio BMX-ov prijenos za bicka pa mi je sloio megadramu, izvukao formulare za
osiguranje i promijenio stavku "Opis". Totalno nije fer. Ja njemu ne drim prodike o tome
kako on troi svoju lovu.
"Na zmaja."
"Bogme, vidim..." Tata je mog zmaja ve izvukao iz omota. "Ljepotan, nema to!
Danny ti je pomogao kad si birao?"
"Jest." Nisam htio da mi bude drago to je njemu drago. "Malo."
"Tko bi rekao da e si kupiti zmaja." Tata mu odmjeri hrbat. "Ej, daj da ustanemo u cik
zore. Moemo ga pokusno pustiti na plai! Ti i ja i nitko drugi, moe? Jo dok turistika
gadija ne za-posjedne svaki centimetar, moe?"
"Moe, tata."
"Cik zore!"
Nemilice perem zube.
Mama i tata mogu prema meni biti totalne hulje i zajedljivi i iskaljivati se do mile volje,
ali ne daj Boe da ja njima pokaem da su mi iole digli ivac: nafurit e se kao da sam
edomorac. Zbog toga ih mrzim. Ali mrzim i sam sebe jer ja nikad nemam tri iste da se
suprotstavim tati kao Julia. Sve u svemu, ja mrzim njih jer mrzim sebe na njihov raun. Nema
anse da se klinac potui na nepravdu jer svi znaju da se klinci vjeno tue na nepravdu.
"ivot je nepravedan, Jasone, i bolje bi ti bilo da to to prije shvati." I eto ti ga na. Rijeena
stvar. Mama i tata mogu mirne due zgnjeiti sve to meni obeaju i samo pustiti vodu, a
zato?
Jer je ivot nepravedan, Jasone.
Pogled mi padne na futrolu tatinoga elektrinog brijaeg aparata.
Izvadim brija, onako iz tosa. Lei u ruci kao ugaena svjetlosna sablja.
Ukopaj ga, aptao je Neroeni Blizanac iz kupaonikih zakutaka. Ako se usudi.
Cijeli mi kostur zabruji kad je oivio.
Za ovo bi me tata ubio. Tako je oito da ne smijem dirati njegov brijai aparat da mi to
ak nikad nije ni zabranio. Ali tata se nije udostojao ni da me samoga poalje na Vatrene
koije. Brijai se aparat priblii paperju nad mojom gornjom usnom... jo blie...
Ugrizao me!
Iskopam ga.
Joj, Boe. Sad imam smijenu elavu rupu u paperju.
Gnjida zacvili: to si to uinio?
Tata e ujutro vidjeti i bit e totalno oito to sam uinio. Jedina mi je nada da malje
kompletno obrijem. Ma tata e sigurno i to primijetiti.
Ali nemam to izgubiti. Aparat kaklja. Na ljestvici od 0 do 10, za tricu.
Malo i grebe. Na ljestvici od 0 do 10, za 1 1/4.
Panino prouim rezultate. Lice mi zbilja izgleda drukije, ali teko je tono rei na
koju foru.
Prijeem prstom preko mjesta s kojeg sam skinuo malje.
Ni hladno mlijeko nije tako glatko.
Sluajno mi se otvorio zaklopac otrice. Bijeli se porculanski umivaonik ospe tatinim
grubim ekinjama i mojim takorei nevidljivim maljama.
Leim na prsima i rebra su mi se prilijepila za lea.
Sad sam ve edan, moram popiti au vode.
113
Natoim si au voe. U Lyme Regisu voda ima okus po papiru. Nikako da zaspim na
boku. Napuhnuo mi se mjehur.
Piam sto godina i pritom mozgam bih li curama bio drai da imam vie oiljaka.
(Imam samo porezotinu na palcu, tu me s devet godina ugrizao zamorac bratia Nigela. Moj
brati Hugo rekao je da zamorac ima miksomatozu pa da u umislili da sam kuni i umrijeti
sav u pjeni i agoniji. Povjerovao sam mu. ak sam napisao oporuku. Sad mi je oiljak
takorei posve nestao, ali onomad mi je iz rane liptalo kao kad dobro protrese gazirani sok
od vinje.)
Leim na leima i rebra su mi se utisnula u prsa.
Prevrue mi je, skinem gornji dio pidame.
Prehladno mi je, obuem gornji dio pidame.
Sad se kino poslije Vatrenih koija prazni. Gospoa s baterijskom svjetiljkom
pregledava prolaze izmeu sjedala i u vreu za otpatke skuplja fieke od kokica, paketie
vonih vakaih guma i prazne vreice okoladiranih karamela. Sally iz Blackburna i njezin
novi deko izlaze iz kina i komentiraju da je film bio sjajan makar su se cijelo vrijeme valili.
Sallyn e deko rei: "Idemo u disko." Sally e odgovoriti: "Ne. Idemo u prikolicu. Ostali se
jo nee vratiti."
Kroz kosti Hotela Excalibur tutnji ona stvar UB40, "One In Ten".
Meni je mjeseina rastoila vjee.
Vrijeme se razvlai kao eerni sirup.
"Ma nek se sve goni u pizdu materinu skupa s pizdinim Craigom Saltom, pizda mu
materina!"
Tata ljosne na tepison koliko je dug i irok.
Dva su razloga zato mu nisam dao do znanja da me probudio: a) jo mu nisam bio
spreman oprostiti, (b) sudara se s namjetajem kao cirkuska pijandura i iz njega bazde
pivnika isparavanja pa ako me bude ribao zbog brijaeg aparata, bolje da to odgodimo za
sutra ujutro. Dean Moran ima pravo. Totalni je neugodnjak kad ti se roeni stari pojavi treten
pijan.
Tata se do kupaonice probio kao u besteinskom stanju. ujem kako raskopava lic.
Pokua tiho zapiati porculan.
Pialina zabubnja po podu kupaonice. Kolebljivu sekundu potom grune u zahod.
Pianje je trajalo etrdeset tri sekunde. (Moj je rekord pedeset dvije.)
Odmotao je kilu rit-papira da pokupi izljev.
Nato tata odvrne tu i ue u kabinu.
Moda proe minuta, a onda zaujem neko drapanje, desetak plastinih zvizova, udar i
reavo: U pizdu materinu!
kicnem i malo mi fali da zaurlam od straha.
Vrata kupaonice otvorila su se sama od sebe. Tata stoji u turbanu od ampona s
potrganim tu-draem u ruci. Gol golcat, kao od majke roen, samo to se kod njega na
mjestu mojih varaka klati cijela hrga volujske repine. Da ti pamet stane!
Stidne su mu dlake guste kao bizonova brada! (Ja ih imam samo devet.)
Gnusniju sliku u ivotu nisam vidio.
Tata tako smrdljivo hre i hrakavo krklja da nema anse da kraj njega spava. Nije
udo da moji roditelji ne spavaju u istoj sobi. Oporavljam se od oka pred tatinom metrijom.
Malo-pomalo. No hou li se i ja jednog jutra probuditi i meu nogama nai takvu zmijurinu?
Uasavam se pri pomisli da je prije otprilike etrnaest godina ta alatka ispalila spermatozoid
koji se pretvorio u mene.
Hou li i ja jednog dana biti tata nekom klincu? Jesu ti se u dubini moje alatke ve
pritajili neki budui ljudi? Nikad u ivotu nisam ejakulirao, osim kad sam jedanput sanjao
Dawn Madden. Koja cura u dubini onoga vitiastoga kolopleta nosi drugu polovicu moga
klinca? to sad radi? Kako se zove?
Previe razbijam glavu.
114
Tata e sutra ujutro sto posto biti mamuran.
Danas ujutro.
Kakve su anse da u cik zore putamo zmaja na plai?
Nula na kvadrat.
* * *
"Vjetar pue prema sjeveru", tata mora vikati. "Iz Normandije, preko La Manchea,
ravno u ove litice i hop-la, toplinski uzgon! Ko bog za zmajeve!"
"Ko bog!" viem i ja.
"Duboko dii ovaj zrak. Jasone! Tebi je melem peludnu groz tiicu! Morski je zrak krcat
ozonom!"
Tata je prisvojio zmajev kalem pa sam ja uzeo jo jedan topao utipak s pekmezom.
"Okrepa za vojsku, ha?"
Uzvratim osmijeh. Perfa je kad ustane u cik zore. Rii seter natjerava sablasne pse
kroz valove koji daskavo zapljuskuju obalu. Litice kenjkaju kriljac u smjeru Charmoutha.
Neisti su oblaci poklopili izlazak sunca, ali danas puno jae pue i bolje je vrijeme za
putanje zmajeva.
Tata neto vikne.
"Molim?"
"Zmaj! Pozadina se stopila s oblacima. Kao da gore leti samo neman! Ba si odabrao
ljepotana! Prokuio sam kako u izvesti dvostruku petlju!" Takav osmijeh na tatinu licu na
fotkama nikad ne vidi. "Na nebu je car!" Prie malo blie da se ne mora toliko derati. "Kad
sam bio tvojih godina, mene je moj tata popodne znao voditi u zaljev Morecambe - u Grange-
over-Sands - pa smo putali zmajeve. U ta smo ih vremena radili sami... Bambus, tapete,
uzica i epovi od boca za mlijeko umjesto repa..."
"Hoe me" (Vjea zatopa "nekad") "jedanput nauiti?"
"Jasno. Ej! Zna poslati zmajski brzojav?"
"Ne znam."
"Do-bro, dr ga malo..." Tata mi preda kalem i izvadi kemijsku iz vjetrovke. Onda iz
kutije cigareta izvue zlatni papiri. Nema nikakav podloak pa kleknem preda nj kao
titonoa kad prima viteku ast, da moe pisati meni na leima. "Kakvu emo poruku
poslati?"
" 'Mama i Julia, da ste bar i vi s nama'."
"Ti si ef." Tata snano pritie pa kroz odjeu osjetim kako mi kemijska na leima
ispisuje svako slovo. "Na noge." Tata zafre zlatni papiri oko uzice zmaja kao da je stezalica
na vreici za kruh. "Cirnni uzicu. To. Gore-dolje."
Telegram klizne uzicom uvis, suprotno sili tei. Uskoro nestane s vidika, Ali ti zna da
e poruka stii na odredite.
"Lytoceras fimbriatum."
Zatrepem na tatinu adresu, nemam blage veze to je rekao. Razmaknuli smo se da
sipljivi vlasnik prodavaonice okamina moe pred duan izvui reklamnu plou.
''Lytoceras fimbriatum." Tata kimne u smjeru zavojite okamine koju drim u ruci. "To
joj je latinski naziv. Red amonita. Prepozna ga po tim zbijenim, gustim rebrima, svako toliko
i s dodatnim zadebljanjima."
"Ima pravo!" Provjerim to sitnim slovima pie na polici. "Ly-to-ce-ras -"
"Fimbriatum. Ha, kako sam pogodio."
"Otkad se ti to razumije u okamine i latinske nazive?"
"Tata je bio kamenoljubac. Dao bi mi da mu katalogiziram uzorke. Ali pod uvjetom da
tono nauim nazive. Veinu sam ve zaboravio, ali tatin je lytoceras bio gorostas. Urezao mi
se u pamenje."
"to je kamenoljubac?"
115
"Geolog-amater. Na odmoru bi redovito naao izgovor da klisne u lov na okamine
oboruan svojim malenim ekiem. Mislim da ga jo negdje imam. Koliko se sjeam, neke su
njegove okamine s Cipra i iz Indije zavrile u Muzeju Lancastera."
"Nisam pojma imao." Okamina mi se gnijezdi u zaobljenim dlanovima. "Je li
rijetkost?"
"Ba i nije. Ali ovo je lijep primjerak."
"Koliko je star?"
"Sto pedeset milijuna godina? Meu amonitima je u biti cvergli. Jesi za da ti ga
kupimo?"
"Zbilja?"
"Ne svia ti se?"
"Super mi je."
"Onda si dobio svoju prvu okaminu. Pouan suvenir."
Imaju li spirale kraj? Ili se samo usuu do te mjere da ih vie ne moe pratiti golim
okom?
Galebovi su se kooperili po kontejnerima za smee pred Kapetanom Huncutom. Iao
sam svojim putem i jo sam zurio u svoj amonit kadli niotkuda naleti neiji lakat i zarotira mi
glavu za sto osamdeset.
"Jasone!" obrecne se tata. "Gledaj preda se!"
U nosu mi sve bubnja od bola. Doe mi da kihnem, ali ne mogu.
Doger si trlja ruku. "Nije totalka, Mike. Crveni kri ne mora slati helikopter."
"Craig! Za Boga miloga!"
"Ovo mi je jutarnja droga. Mike. Pretpostavljam da je ovaj auti iz lunaparka u
ljudskom obliju tvojih ruku djelo?"
"Pogodak iz prve, Craig. Jason, moje mlae dijete."
Jedini je Craig kojeg tata poznaje Craig Salt. Ovaj se preplanuli mukarac uklapa u
prie koje sam sluao. "Da sam ja kamion, sinkoviu moj", veli on meni, "ti bi sad bio
palainka."
"Kamioni ne smiju ovamo." Od razbijenog mi je nosa glas postao unjkav. "Ovo je
pjeaka zona."
"Jasone", ovaj tata i tata iz prodavaonice okamina jednostavno nisu jedna te ista osoba,
"ispriaj se gospodinu Saltu! Da se zbog tebe spotaknuo, mogao se teko ozlijediti."
"Ma utni posranca", nagovara Neroeni Blizanac.
"Iskreno mi je ao, gospodine Salt." Kakav si ti posranac.
"Opratam ti, Jasone, tebi na duu. to je to? Skupljamo okamine? Smijem pogledati?"
Craig Salt bez pardona uzme moj amonit. "Zgodan trilobiti. Malo su ga s ove strane nagrizli
crvi. Ali nita strano."
"Nije trilobit. Nego ly-to -"(Vjea usred rijei zatopa "lytoceras".) "Vrsta amonita, ha,
tata?"
Tata mi nee pogledati u oi. "Ako gospodin Salt pouzdano zna, Jasone -"
"Gospodin Salt", Craig Salt pljeskom mi vrati amonit, "pouzdano zna."
Tata se samo nekako onjavo osmjehne.
"Ako su ti ovu okaminu prodali pod neto to nije trilobit, slobodno ih tui. Tata i ja
moemo ti preporuiti dobrog odvjetnika, ha, Mike? Fino. Moram odraditi jo kilometar i pol
prije doruka. Pa se vraam u Poole. Da vidim jesu li mi ena i djeca uspjeli potopiti jahtu."
"Opa, imate jahtu, gospodine Salte?"
Craig Salt nanjui moj alac, ali ne moe reagirati.
Prkosno mu uzvratim prodornim pogledom, sam se sebi udim. "Sitnicu od dvanaest
metara!" veli tata kao da je stari morski vuk, a nije. Craig, pripravnici vele da im je juer bio
velik uitak -"
"Joj, da, Mike. Znao sam da sam neto smetnuo s uma. Ispalo bi neprofesionalno da
sam to spomenuo pred naim mladim nadama u hotelu, ali moramo hitno razgovarati u vezi s
116
Gloucesterom, Mike. Budem mucho deprimado kad vidim obraun prolog tromjeseja.
Koliko se meni ini, u Swindonu puimo sto na sat, majku mu staru."
"Ima potpuno pravo, Craig. Ja imam nekoliko novih ideja za duanske promo-akcije,
moemo malo muljati ispod ita i -"
"Treba dii prainu, a ne mlatiti ito! U srijedu te zovem."
"Jedva ekam, Craig. Bit u u podrunici u Oxfordu."
"Ja za sve svoje podrune direktore znam gdje su. Pripazi, Jasone, da jo nekoga ne
ozlijedi. Sebe prvoga. Srijeda, Mike!"
Tata i ja gledamo kako Craig Salt dogira dalje po korzu. "Onda", usiljeno i slabako
oglasi se tata, "da maznemo onaj sendvi sa slaninom?"
No ja tati ne mogu odgovoriti.
"Jesi gladan?" Tata mi poloi ruku na rame. "Jasone?"
Malo mi fali da mu odgurnem ruku i da ono smee od "trilobita" bacim u to usrano
more.
Malo mi fali.
* * *
"A dok ja budem grcala u otpravnicama, skladinim popisima, promotivnim
obavijestima i ispadima temperamentnih umjetnika", mama namjesti zrcalo da popravi ru, "ti
se cijelo jutro moe fifiriki epuriti po Cheltenhamu! Nekima zbilja nije loe u ivotu, ha?"
"Valjda nije."
Mamin Datsun Cherry mirie na peperminte.
"Ma bit e ti fenomenalno! uj, Agnes kae da Vatrene koije poinju u dvadeset i pet
do dva, daj za ruak pojedi hrenovku u lisnatome ili neto slino pa se vidimo u galeriji,
recimo..." mama pogleda na sat, "...u jedan i petnaest."
"Moe."
Iskrcamo se iz Datsuna. "Dobro jutro, Helena!" Kraj nas proe tip oian na nulericu,
ide prema kamionu koji stoji na istovaru. "Prognoza kae da e danas gadno priti."
"Bilo je i vrijeme da okusimo ljeto. Alane, ovo je moj sin Jason." Dobijem prefrigani
cer i lakrdijaki pozdrav. Tati se Alan ne bi svidio.
"Budui da si vie-manje doao na izlet, Jasone, daj da ti..." Mama iz novanika vadi
novu-novcatu novanicu od pet funta.
"Hvala!" Ne znam zato su odjedanput tako velikoduni. "Toliko mi je i tata dao u
Lyme Regisu!"
"Ba sam aava - htjela sam ti dati desetau..."
Petaa se vrati odakle je dola, kadli eto desetae! Sve skupa, 28,70 funta.
"Hvala najljepa."
Treba mi sve do zadnje pare.
"Antikvarnice?" ena u Turistikom informativnom centru ve pamti kako izgledam u
sluaju da netko poslije prijavi krau. "to e ti antikvarnice? Najjeftinije e proi u
duanima s rabljenom robom."
"Mami mi je roendan", slaem. "Ona voli vaze."
"Ah, Za mamu? Ah! Blago mami s takvim sinom!"
"Uf... " Neugodno mi je pred njom. "...hvala."
"Blago, blago mami. I ja imam istog lakvog krasnog sina." Pod nosom mi mahne
fotkom neke debele bebe. "Ovo ti je on prije dvadeset i est godina, ali dan-danas je
presladak. Pipu se, istinabog, zna dogoditi da zaboravi kad je meni roendan, ali mali ima
zlatno srce. A kad sve zbroji, nita drugo nije bitno. Otac mu je bio nikoristi, moram
priznati. Pip je toga gada mrzio koliko i ja. Ti muki", sloi facu kao da je taman progutala
kredu. "Ispucaju svoje mrklje, prevale se na lea i ia-mia gotova pria, laku no.
Mukarci sinove ne goje, ne doje ih vlastitim mlijekom, ne briu im guze, ne pudraju
visuljke." Gugue mi, ali u oi joj se vratila ona ptica grabeljivica. "Svaki e se otac kad-tad
117
okrenuti protiv sina. U dvoritu ti je samo jedan pijevac gazda i nema majki. Ali ja sam
Pipievu ocu pokazala vrata kad je mali navrio deset godina. Yvette je tad imala petnaest
godina. Yvette kae daje Pipi sad ve dovoljno odrastao da se osamostali, ali otkako je
gospoica nataknula vjenani prsten koji skupa s muem jo otplauje, zaboravila je tko je
majka, a tko ki. Yvette zaboravlja da bi Pipi zavrio u pandama one male spletkarice iz
Colwalla da mene nije bilo. Da bi ga ta smotala. Yvette ti je dan-danas ko prst i nokat s onim
klipanom", zapjenjena gospoa mahne glavom prema vratima na kojima nema nikoga. "S
onim svojim ocem. Svinjom. Mamlazom. Ma tko bi je drugi nahukao? Kako bi joj inae palo
na pamet da zabada kljun gdje Pip uva nau malu okrepu? Materi ti tu i tamo dobro doe
malo okrepe, milo moje. Bog nam je dragi dao da budemo majke, ali sad kad treba drati sve
uzde, nije nam lako. Mene Pip razumije. Pip kae: Ajmo re da su ove tabletice tvoje, mama.
To je naa mala tajna, ali ako sluajno netko neto pita, rei emo da su tvoje. Pipi se ne zna
lijepo izraavati kao ti, milo moje, ali mali je suho zlato. A zna ti to je Yvette napravila s
naom okrepom? Samo se jedno popodne nacrtala i bez pardona sve pobacala u ve-ce! Ej,
Pipi je pobenavio kad je doao doma i kad je to vidio! Eksplodirao je! Samo: 'Moj hebeni
lager' amo, 'moj hebeni lager' tamo. Ja maloga u ivotu nisam vidjela u takvom stanju. Otiao
je k Yvette i bogme joj je poteno naravnao kljun!" Lice joj se smrkne. "Yvette je pozvala
murju. Roenog je brata otkucala. A da ne velim da je on onoga njezinog ajsera od mua
samo usput opauio. Ali tu ti je Pip jednostavno nestao. Dani idu, a njemu ni traga ni glasa.
Ma samo da me sin nazove, milo moje. Samo da mi veli da se uva. Sad mi svako toliko neki
gadni tipovi razvale vrata. A ni policija nije nita bolja. Gdje je hebena roba?' amo, 'gdje je
hebena lova' tamo. 'Hebem ti, kurvo stara, kamo ti je nestao sin?' Joj, kako prostae. Da se
Pip meni zbilja ma prije bih krepala nego da pisnem ijednu jedinu rije..."
Otvorim usta da je podsjetim na antikvarnice.
Ona protrne da pusti uzdah. "Prije bih krepala."
"Ahm, biste li mi mogli dati plan Cheltenhama s ucrtanim antikvarnicama?"
"Joj, ne, milo moje, ja ti ovdje ne radim. Pitaj gospou za pultom."
Prva antikvarnica nosi ime George Pines, uklijetila se izmeu kladionice i diskonta
pia na obilaznici. Vele da je Cheltenham minkerski, ali i u minkerskim gradovima ima
sumnjivih kvartova. Donde ide preko hravoga pjeakog mosta, sav odzvanja. George
Pines nije slika i prilika onoga to ima u glavi kad veli "antikvarnica". Vrata i prozori imaju
reetke. Na (zakljuanim) je vratima selotejpom bila zalijepljena poruka VRAAM SE ZA 15
MIN., ali tinta se vidi samo u sablasnim tragovima, a papir je izblijedio. Tu je i natpis
NAJBOLJE TARIFE ZA PRANJENJE TAVANA I PODRUMA. Kroz prljavi prozor
nazire samo gadne masivne komode kakvih ima u prizemnicama za djedove i bake. Nema
nikakvih satova, ni zidnih ni runih.
Georgea Pinesa ve dugo, dugo nema.
Dok se vraam pjeakim mostom, u susret mi dou dva klinca. Po izgledu bismo
mogli biti vrnjaci, ali oni nose Martensice s crvenim vezicama. Jednom na majici pie
Quadrophenia, drugom RAF. Koraci im odzvanjaju u taktu, lijeva-desna, lijeva-desna. Ako
klinca gleda u oi, znai da rauna da nisi nita manji frajer nego on Ja kod sebe irnam
gomilu love pa se radije zagledam u stranu i dolje, u zadimljenu rijeku bunih kamiona i
sporih cisterni. Ali kad mi ta dva modovca priu blie, skuim da nee stati jedan iza drugoga
da me propuste. Tako da se moram stisnuti uz ogradu koja se upekla na suncu.
"Ima vatre?" grokne vii na moju adresu.
Progutam knedlu. "Mene pita?"
"Ne, jebenu princezu Dianu."
"Nemam." vrsto se drim za ogradu. "ao mi je."
Drugi mod grokne: "Pederko."
Takva e kvadra zavladati ostatkom svijeta poslije nuklearnog rata. eka nas pakao.
Jutro je ve na izmaku kad napokon naem drugu antikvarnicu. Prolaz podno luka vodi
na poploani trg koji se zove Hythlodayev Dvor. Hythlodayevim Dvorom zavija jadikovka
118
ucviljene novoroenadi iz daljine. ipkaste zavjese na propuhu metu prozorske sanduie.
Ulateni crni Porsche krotko eka gospodara. S ogrijanog me zida gledaju suncokreti. Tu stoji
natpis GILESOV STAN. Vanjsko bljetavilo skriva unutranjost. Klonuli kepec s ploom na
kojoj pie: UITE, OTVORENO JE! pridrava vtata da sc ne zatvore. Unutra vonja na
pakpapir i latilo za podove. Svjee je poput kamena u brzacu. Mrane vitrine s medaljama,
aama, maevima. Dubinu prostorije zakriva velki kredenc vei od moje sobe. Odande se
zauje grebav um. um se razbistri u radijski prijenos kriketske utakmice.
uje se no na dasci za rezanje.
Virnem iza kredenca.
"Da sam znala da u se ovako usvinjiti", zaprede mi tamnokosa Amerikanka, "radije bih
kupila trenje, u klinac." (Jest da je na neku foru lijepa, ali na takvu se izvanzemaljku ne
moe popaliti.) U ljepljivim joj se rukama cijedi zeleno-crven plod u obliku nekakvoga
udnog jajeta. "Trenje su pravo voe. Ubaci u usta. istisne koticu, provae, proguta,
finito. Nema ovoliko... trcanja i mesarenja."
Prve rijei koje sam u ivotu izgovorio pravoj pravcatoj Amerikanki jesu: "Koje je to
voe?"
"Zna to je mango?"
"Oprostite, ne znam."
"Zato se ispriava? Ti si Englez! Vama je svejedno jedete li pravu hranu ili klinev
stiropor. Hoe malo?"
Kad ti perverznjaci u parku nude slatkie, ne smije uzeti, ali valjda su egzotini
plodovi iz antikvarskih ruku okej. "Moe."
ena strugne debelu kriku u staklenu zdjelicu. Zabode majunu srebrnu vilicu.
"Odmori noge."
Sjednem na pleteni stolac i prinesem zdjelicu ustima.
Sklisko mi voe klizne na jezik.
Boe, mango je fantazija... aromatine breskve, nagnjeene rue.
"Pa to kae?"
"Apsolutno -"
Kriketski komentator odjedanput pomahnita, "- cijeli je stadion Oval na nogama dok si
Botham upisuje jo jednu sjajnu stoticu! Geoffrey Boycott tri da estita -"
"Botham?" eni zazvoni na uzbunu. "Misli na Iana Bothama?"
Kimnem.
"Dlakav kao Chewbacca? Slomljeni rimski nos? Barbarske oi? ista mukost
upakirana u u bijeli kriketaki dres?"
"Bit e on."
"Oh." Preklopila je ruke na daskastim prsima kao da je Djevica Marija. "Za njim i u
vatru i vodu." Sluamo nastavak pljeska s radija i dokusurimo mango. "Dobro." Oprezno je
obrisala prste u vlanu krpu i iskljuila radio. "Moda bi kupio krevet s baldahinom u stilu
Jakova 1.? Ili su nam se porezni inspektori pomladili?"
"Uf... molim vas, imate li Omegu Seamaster?"
" 'Ou-migu Seamaster'? To ti je neki brod?"
"Runi sat. Prestali su ih proizvoditi 1958. Meni obavezno treba model 'de Ville' "
"alim sreu, Giles ne prodaje satove. Da ljudi poslije ne dolaze s reklamacijama ako se
ispostavi da ne rade."
"Oh." Pii kui propalo. Cheltenham sam ispucao.
Amerikanka me proui. "Ja moda znam specijaliziranog trgovca..."
"Trgovca satovima? Ovdje u Cheltenhamu?"
"Ne, baza mu je u Junom Kensingtonu. Hoe da ga nazovem?"
"Molim vas? Imam 28 funta i 75 penija."
"Nemoj ba toliko otkrivati karte, duo. Daj da prvo vidim hou li uspjeti nai broj u
ovom rusvaju od Gilesovoga takozvanog ureda..."
. . .
119
"Bok, Jock? Rosamund. Aha. Ne... igram se duana. Giles negdje leinari. Umrla je
neka vojvotkinja s velikom ladanjskom palaom. Ili grofica. Ili velikodunica. Ja ne znam, u
mome kraju nitko ne ferma kraljice, Jock - bar ne kraljice koje se odijevaju kao da su na
doivotnoj robiji u modnom zatvoru... Kako? Joj, ma Giles mi je rekao gdje tono, neko
ubavo mjesto, negdje u Cotswoldskom gorju, zvui tipino engleski... Brideshead - ne, to je
bila TV-serija, ne? Navrh jezika mi je - Nakurnjak Donji... Ne, Jock, pa ja bih ti rekla...
Kako?... Je, znam da nema tajni meu... Je, i Giles tebe voli kao brata. Ali daj me sad sluaj,
Jock. U duanu mi je mladi... Joj, jako duhovito, Jock, nije udo da u Londonu za tobom
uzdiu sve artritine... Mladi trai Ou-migu Seamaster,.." (pogleda me da provjeri i ja joj bez
glasa apnem: de Ville) "...de Ville... Aha. uo si za taj model?"
Stanka nekako obeava.
"A, jesi?"
Trenutak uoi pobjede zna da je pobjeda tvoja.
"Ima ga pred sobom? Ba srea da sam nazvala! Aha... Kao ispod ekia? Joj, Jock,
sve bolje i bolje. Kakva sretna podudarnost... uj. Jock, po pitanju ekela... budetski je
trenutano... Aha... Da. Jock, shvaam da je raritet ako su ih jo pedesetih godina prestali
proizvoditi, meni je to jasno... Znam da nisi humanitarac..." (Meni rukom pokae pantomimu
ptice-klepetavice.) "Ne bi imao opor gladne djeice da ko zekan ne skae na svaku zeicu
koja ti pod nosom zavrti kusastim repom, Jock. Samo mi daj najpovoljniju cijenu... Aha... Pa
moda bi... Aha. Ako bude, nazvat u te." Slualica cinkavo sjedne u leite.
"Ima je? Omegu Seamaster?"
"Aha." Rosamund se kanda saalila. "Ako moe namaknuti 850 funta, dostavom ti je
alju na kunu adresu im ti proe ek." Osam stotina i pedeset funta?
"Jesi za jo manga, duo?"
"Daj da si ja to posloim u glavi, Jasone. Ti si taj klinev djedov sat razbio u sijenju -
posve sluajno?" (Kimnem.) "I sad ve osam mjeseci leti na sve strane da mu nae
zamjenu?" (Kimnem.) S kapitalom obinog trinaestogodinjaka?" (Kimnem.) "Na biciklu?"
(Kimnem.) "Pa ne bi li ti bilo stoput lake da jednostavno prizna? Da muki podnese kaznu i
dalje ivi svoj ivot?"
"Roditelji bi me zaklali. Doslovno."
"Molim? Zaklali bi te? Doslovno?" Rosamund rukama zatomi tobonji vrisak. "Ubili bi
vlastito edo? Jer je razbilo klinev sat? Kako su se rijeili tvoje brae i sestara kad su oni
razbijali stvari? Sasjeckali su ih na komadie i pobacali u zahod? Vodoinstalater nikad ne
nae kosti kad odepljuje cijevi?"
"Dobro, ne bi me doslovno zaklali, ali bi totalno poizili. Toga se, ono... bojim najvie
na svijetu."
"Aha. A dokle e iziti? Dok si iv? Sljedeih dvadeset godina? Nema anse da se ikad
smiluju?"
"Jasno da nee tako dugo, ali -"
"Aha. Osam mjeseci?"
"Dva-tri dana najmanje."
"Molim? Ova-tri dana? Koma, Jasone."
"Due. Najvjerojatnije cijeli tjedan. A poslije e mi to vjeno nabijan na nos."
"Aha. A koliko e se ti tjedana, po vlastitom proraunu, cmariti u tom smrtnikom
meteu?"
"Par -" (Vjea je zatopa moj 'pardon'.) "Ne razumijem to tono elite rei."
"Dobro, koliko godina ima tjedana?"
"Pedeset dva."
"Aha. A koliko e ti godina ivjeti?"
"Ovisi. Sedamdeset."
"Sedamdeset pet godina, ako se prethodno ne ubija od brige. Oke). Pedeset dva puta
sedamdeset pet jednako je..." Utipka raunicu u kalkulator. "Tri tisue devetsto tjedana. Eto.
A ti meni kae da ti je najgora frka u ivotu hoe li se starci ljutiti na tebe tjedan dana u tih
120
brat-bratu etiri tisue tjedana. Ili dva tjedna. Ili tri." Rosamund nadme obraze pa ispue zrak.
"Hoe da se oramo? Ja ti dam bilo koji svoj strah za tvoju najgoru moru? Ma uzmi dva. Ne,
uzmi deset. Samo ih vozi, slobodno. Hoe, daj molim te?"
Tornado u niskom letu zatrese sve prozore u Cheltenhamu.
"Skrio si obian sat! A ne cijelu budunost. Ni ivot. Ni snagu duha."
"Ne poznajete vi moje roditelje." Sad zvuim durljivo.
"Pravo je pitanje poznaje li ih ti?"
"Jasno da ih poznajem. Stanujemo u istoj kui."
"Jadna ja s tobom, Jasone. Joj, u klinac, jadna ja s tobom."
Kad sam izaao iz Hythlodayeva Dvora, shvatim da mi je plan grada ostao na stolu kod
Rosamund pa se vratim po njega. Plava vrata iza pulta otvore se na mah i otkriju majuan
vecka. Rosamund gromko pia i pjeva "Zeko i potoi" koliko je grlo nosi na nekom stranom
jeziku. Ja sam oduvijek mislio da ene ne mogu pikiti ako ne sjednu, ali Rosamund pia
stojeke, suknju je zadigla do guze. Moj brati Hugo Lamb kae da u Americi imaju gumene
pimpeke za ene iz pokreta za ensku emancipaciju. Moda i Rosamund ima istu stvar.
Istinabog, ima dlakavije noge od mog tate i ini mi se da je to prilino neobino za jednu
enu. Bilo mi je turboneugodno pa pokupim svoj plan grada, potiho se iskradem i krenem
natrag prema maminoj galeriji. Kod neljubaznog pekara kupim hrenovku u lisnatome i
sjednem u neki trokut zelenila. Kolovoz je na izmaku pa su se javori ve pohabali. U
duanima su plakati za novu kolsku godinu. Ovi posljednji dani slobode zveckaju kao zadnji
bonbonii u kutijici Tic-Taca.
Do danas sam ivio u uvjerenju da u bez problema zamijeniti djedovu Omegu, samo
da naem drugu. Ali sad je kvaka da za to treba iskopati stotine funti. vaem hrenovku u
lisnatome i mozgam to u: pod a) slagati da objasnim nestanak sata, plus kako u, pod b)
izvesti da pritom ja ne ispadnem kriv, a da plus sve to, pod c) moja la odoli svim
potpitanjima.
Neizvedivo.
Hrenovke u lisnatome na prvi su griz da prste polie, ali pri kraju ti se ini da imaju
okus po paprenom svinjskom govnu. Julia tvrdi da ih ba od toga i rade.
Vlasnica La Boite aux Mille Surprises mamina je prijateljica Yasmin Morton-Bagot, ali
lokal vode mama i pomonica po imenu Agnes. (Tata ga iz vica zove "La Bab" od "baba", ali
"boite" znai "krinjica".) La Boite aux Mille Surprises je poluduan, polugalerija. Duanski
dio prodaje stvari koje inae moe kupiti samo u Londonu. Nalivpera iz Pariza, ahovske
komplete s Islanda, atomske satove iz Austrije, jugoslavenski nakit, burmanske maske. U
produetku je galerija. Kupci dolaze iz cijele Engleske jer Yasmin Morton-Bagot poznaje
umjetnike iz cijelog svijeta. Trenutano joj je najskuplja slika Volkera Oidenburga. Volker
Oldenburg slika suvremenu umjeinost u podrumskoj upi u Zapadnom Berlinu. Ja ne znam
to tono slika Tunel #9 prikazuje, ali stoji 1950 funta.
1950 funta trinaest je godina deparca.
"Slavimo. Jasone." Agnes ima sklizavi velki naglasak pa koji put ne znam jesam li je
dobro razumio. "Mama je ovaj as prodala sliku ''
"Odlino. Neku od onih skupih?"
"Od naj-najskupljih."
"Zdravo, duice." Iz galerije se pomoli mama. "Lijepo si se proveor?"
"Uf" (Vjea mi zatopa "nije" u "nije bilo loe") "bilo je dobro. Agnes mi kae da si
ba..." (Vjea zatopa "prodala".) "Da ti je muterija kupila sliku."
"Ma ovjeku je dolo da malo riskira."
"Helena", Agnes e otro, "jeo ti je iz ruke. Kako si nabacila da automobili gube
vrijednost, dok umjetninama vrijednost uvijek raste. Mogla si mu prodati cijeli
Gloucestershire."
I onda ugledam tu seksi curu.
. . .
121
Sve tri imaju esnaest godina, po mojoj procjeni, i bogate su. Jedna pratilja ima
glodavaki pakosnu crtu i takve akne da ih ni raskona minka ne pokriva. Drugu je pratilju
treerazredni arobnjak iz ribe pretvorio u curu buljavih oiju i debelih usana. Ali zato efica
klape, koja je prva ula u La Boite aux Mille Surprises, izgleda kao da je sila s reklame za
ampon. Vilenjake ui, vilenjake oi, nabrekla krem-majica, ljubiasio-crna minica, tajice
koje kao da je na te savrene noge netko nasprejao i karamelasta kosa, duu bih dao da se u
nju zagnjurim. (enske me obline nikad prije nisu ovako opako pucale.) ak je i
vilenjakinjina upava torbica na suncokrete dola iz svijeta kamo je rugobi zabranjen pristup.
Htio-ne htio moram blejati u nju pa odem u majunu uredsku prostoriju i sjednem. Trenutak
poslije ue mama da nazove Yasmin Morton-Bagot dok joj je Agnes ostala na blagajni. Kroz
odkrinuta vrata, izmeu dvije divovske svijee iz Palerma i podno jantarnog sjenila za
svjetiljku iz Poljske, otvori mi se kanal za sliku. Na suprotnom se kraju kanala nekom sreom
ziba Vilenjakinjina aneoska guza. Ostane na istom mjestu dok Agnes Akni i Bakalarki sa
zida skida kineski svitak. Glasaju se minkerski i napuhano. Ja pogledom milujem
Vilenjakinjine obline. Zato sam i vidio kad su joj prsti zatreperili u izlogu, epali opalske
naunice i ubacili ih u suncokretnu torbicu.
Tarapana, deraina, prijetnje, policija, cvili Gnjida. Zapet e kad bude morao
svjedoiti na sudu. I jesi li siguran da si maloprije vidio to misli da si vidio?
Psiknem: "Mama!"
Mama me samo jedanput pita. "Siguran si?" Kininem. Mama kae Yasmin Morton-
Bagot da e je nazvati poslije, poklopi slualicu i izvadi polaroidni fotoaparat. "Moe ih
fotografirati kad ti ja kaem?" Kimnem. "Dobro moje."
Mama ode do izloga i potiho zakljua vrata. Agnes primijeti i atmosfera u duanu
odjedanput postane napeta i mrana, kao kad se u koli sprema oraina. Vilenjakinja migne
pratiljama da je vrijeme za pokret.
Vilenjakinja ima zvonak glas. "Zakljuano je!"
"Toga sam potpuno svjesna. Ja sam ovaj tren zakljuala."
"Pa valjda moete i otkljuati."
"Pa", mama zvecne kljuevima, "stvari stoje ovako: imamo kradljivicu koja je
maloprije u torbicu tutnula prilino vrijedan par australskih opala. Ja oito moram zatititi
svoju robu. Kradljivica pak eli pobjei s plijenom. Tako da smo se nale u pat-poziciji. to
biste VI na mome mjestu uinili?"
Akna i Bakalarka ve su na rubu suza.
"Da sam ja prodavaica". Vilenjakinja sad ve zvui opasno, "znam da ne bih bezveze
bacala nekakve totalno jadne optube."
"Znai da nemate nita protiv da dokaete da su moje optube zbilja toulno jadne i da
ispraznite torbu. Dajte zamislite kako e prodavaica ispasti glupa kad se ispostavi da u torbi
nema naunica!"
Tu mi naas u uasu sijevne da je Vilenjakinja nekako uspjela vratiti nakit na mjesto.
"Ne dam da mi ni vi ni itko drugi kopa po torbi."
Vilenjakinja se ne da. Bitka je i dalje neizvjesna.
"Znaju ti vam roditelji da kradete?" Mama se obrati Akni i Bakalarki. "Kako e
reagirati kad ih nazove policija?"
Akna i Bakalarka ve i smrde na krivnju.
"Kanile smo platiti." Tu se Vilenjakinji prvi put omakne.
"to ste kanile platiti?" Mama se nekako jezivo smjeka.
"Ne moete nam nita ako nas ne uhvatite na izlasku iz duana! Moj tata ima sjajnog
odvjetnika."
"Ma nemojte? Imam i ja", vedro odgovori mama. "Imam i dva svjedoka koji su vidjeli
kad ste htjele izai."
Vilenjakinja demonstrativno prie mami i meni se inilo da e je pljusnuti. "DAJTE MI
KLJU DA VAM POSLIJE NE BI BILO AO!"
122
"Jo niste shvatili?" (Pojma nisam imao da mama zna biti tako otporna na metke.) "Ja
se vas ni najmanje ne bojim."
"Molim vas", na Akninu se licu cakle suze, "molim vas - ja
"Kad je tako", prasne Vilenjakinja, "a to da ja jednostavno zgrabim prvi rot-kipi i
razbijem staklo da izaem -"
Mama mi kimne: sad.
Sve tri cure poskoe na bljeskalicu.
Fotka se kriputavo izvije iz polaroida. Uhvatim je za vrak pa sekundu-dvije
promaem da se osui. Onda kljocnem jo jednu fotku, neka se nae.
"Kog vraga on izvodi?" Vilenjakinja se poela lomiti.
"Sljedei u tjedan obii sve kole u gradu, s policajcem i ovim fotografijama - poet u
od Cheltenhamske djevojake gimnazije." Bakalarka u oaju zalape. "Ravnateljice su
redovito silno susretljive. Radije e izbaciti dvije-tri nevaljalice nego da im kola neeljeno
dospije u novine. Ta tko im moe zamjeriti?"
"Ophelia." Aknin je glas tih kao u maeta. "Daj da jednostavno -"
" 'Ophelia'!" Mama se naslauje. "U pritvoru su Ophelije prava egzotika."
Vilenjakinja Ophelia vie nema puno izbora.
"Ili ete isprazniti torbe i depove i vratiti mi robu." Mama zvecne kljuevima. "Rei
ete mi kako se zovete, u koju kolu idete, dat ete mi adrese i brojeve teletona. Istina da ete
nadrljati. I istina da u vas prijaviti koli. Ali neu vas tuiti i neu ivati policiju."
Sve tri cure zure u pod.
"Samo morate smjesta odluiti."
Nitko ni makac.
"Kako hoete. Agnes, molim vas, nazovite policajca Mortona. Recite mu da nae
mjesta u elijama za tri duanske kradljivice."
Akna na pult poloi tibetansku hamajliju, a niz rohave, napudrane obraze brizgaju joj
suze. "Ovo mi je prvi put..."
"Pametnije biraj prijateljice." Mama pogleda Bakalarku. Bakalarki se trese ruka dok
vadi danski pritiskiva za papir. "Nije li Shakespeareovu Ofeliju", mama se okrene Opheliji
od krvi i mesa, "na kraju snalo zlo i ludilo?"
"Uuu", mama i ja hitamo trgovakim centrom Regent da stignemo u kino prije poetka
Vatrenih koija, "kako si famozno predriblala one cure."
"Daj zamisli." Mamine cipele amaraju sjajni mramor. Eto ti! Eto ti! Eto ti! "Da ovakva
bakica moe famozno predriblati tri razmaene klinceze." (Mama zbilja turbe likuje.) "Ali
prvo su tebi zapele za oko, Jasone. Staro Oko Sokolovo. Da sam erif, isplatila bih ti
nagradu."
"Kokice i 7-Up, molim."
"O, mislim da si to moemo priutiti."
Ljudi su legla raznih potreba. Tupih, nabruenih, neutaivih potreba, izjalovljenih
potreba, potreba za neuhvatljivim i uhvatljivim stvarima. To znaju reklame. Znaju i duani.
Duani ti probijaju ui, osobito u trgovakom centru. "Ja imam sve to hoe! Ja imam sve to
hoe! Ja imam sve to hoe!" Ali dok hodam centrom Regent, sine mi nova potreba koja ti
inae tako bode oi da je nisi ni svjestan. Mama i ti trebate jedno drugome biti dragi. Ne da se
volite, nego da ste si dragi.
"No", mama uzdahne i ieprka sunane naoale, "krasno."
Red za Vatrene koije vijuga niza stube kina pa jo du osam do deset duana na ulici,
film poinje za trinaest minula. I pred nama u redu eka devedeset do sto ljudi. Uglavnom su
klinci, u dvoje, troje ili etvero. Nalo se i nekoliko penzionera. I nekoliko parova. Ja sam
jedini klinac koji stoji u redu s mamom. Da bar nije tako oito da sam s njom.
"Jasone, nemoj mi rei da ipak mora na zahod?"
Neki debeli pizdek safaladnih vjea okrene se i naceri.
Napola sam se obrecnuo na mamu: "Ne!"
123
(Hvala Bogu da me u Cheltenhamu nitko ne poznaje. Prije dvije su godine Ross Wilcox
i Gary Drake vidjeli Floyda Chaceleyja dok je s mamom stajao u redu za Gregoryjevu curu
pred kinom Malvern. Dan-danas mu piju mozak.)
"Sa mnom tim tonom nee razgovarati! Rekla sam ti da ode u duanu!
Dobro je raspoloenje krhko kao jaja. "Ali ne moram."
Mimo nas zarei bolestan autobus i za njim u zraku ostane olovkast okus.
"Ako te sram da te ljudi sa mnom vide, samo reci." (Mama i Julia esto pogaaju u
sride kojih ak ni sam nisam svjestan.) "Da se potedimo velike gnjavae."
"Ne!" Nije me "sram". Ma nekako i jest. Ali ne zato to je mama meni mama, nego
samo zato to je mama. Sad me sram jer me sram.
Loe je raspoloenje krhko kao cigle.
Ispred nas debeli safaladooki pizdek uiva.
Pokunjeno skinem pulover i zaveem rukave oko struka.
Red nas povue naprijed do putnike agencije. Za pultom sjedi cura Julijinih godina.
Pristava je i blijeda jer joj fali sunca. Znai, eto emu se moe nadati nakon male mature. Na
izlog su prilijepili plakat koji vriti: OSVOJITE GODINJI ODMOR ZA PAMENJE U
AGENCIJI KOM-FOR! Oduevljena mama. nasmijeeni hranitelj tata, starija sestra
superkomad i kutravi brat. Pred Ayers Rockom, Taj Mahalom i floridskim Disneylandom.
"Hoemo sljedeeg ljeta opet svi skupa na praznike?" pitam mamu.
"Samo", mamine se oi ne vide od sunanih naoala, "ivi bili pa vidjeli."
Neroeni me Blizanac podbada. "to emo vidjeti?"
"Sljedea je godina daleka budunost. Julia govori da bi htjela na Euro Rail, ili kako se
to ve zove."
"Interrail."
"to je s tvojim skijanjem sa kolom? S drutvom?" (Mama nije primijetila da mi se
status srozao.) "Juliji je na onoj razmjeni u SR Njemakoj prije nekoliko godina bilo krasno."
"Ja nisam stekao dojam da su Urlikaa Urlike i Handrasti Hans krasni."
"Tu ti je sestra sigurno pretjerivala, Jasone."
"Zato ti, tata i ja ne bismo sami nekamo otili? U Lyme Regisu je lijepo."
"Ne znam..." Mama uzdahne. "Ne znam hoemo li tata i ja dogodine bolje stajati po
pitanju dopusta i ega sve ne. Daj da vidimo kako e se stvari razvijati."
"Ali Deanu Moranu mama radi u starakom domu i tata mu je potar, a oni uvijek
uspiju -"
"Svaka ast gospodinu i gospoi Moran", mama progovara glasom kojim ti daje do
znanja da si preglasan, "ali nema svatko tako fleksibilan posao, Jasone."
"Ali -"
"Dosta, Jasone!"
Pojavi se kartodrapac. On procjenjuje tko e ui, a kome e rei: "Vi slobodno moete
kui." Spaeni i Otpisani. Kartrodrapac plonikom koraa sporo kao da nosi lijes, a usne mu
se trzaju od brojenja. Kemijska grebe po podloku za pisanje. ekai se s olakanjem
osmjehnu kad proe i kriom se osvru da vide koga e kartirati u Otpisano. Spaeni su pravi
samozadovoljni gadovi. Oni su si osigurali mjesto u arenome kraljevstvu u mraku. Makar
budu sjedili preblizu, za njih e putati Vatrene koije. Izmeu kartodrapca i nas ostalo je
dvadeset ljudi. Molim vas, neka vas noge odnesu jo samo nekoliko koraka dalje niz plonik,
samo jo malo, dajte, samo jo malo...
Molim vas.
124
Gnjida
"Jason Taylor", Rossu Wilcoxu smrdi iz usta kao iz vree unke, "ide u kino s
mamicom! as prije Mark Badbury objanjavao mi je kako mogu pobijediti na Pacmanu. A
eto ti ga sad. Ve sam profukao priliku da poreknem. "Vidli smo te! U Cheltenhamu! U repu
s mamicom!"
U hodniku se uspori i promet i vrijeme.
Napravim glupost: pokuam osmijehom degradirati napad.
"Ma to mi se kesi, gnjidetino jebena? Jesi njaro mamicu u zadnjem redu, a?" Wilcox
me opako potegne za kravatu. Onako iz tosa. "Jesi joj uvalio jezik, a?" Utipne me za nos.
Onako iz tosa.
"Taylore!" Gary Drake hajka u kompi s bratiem. "Odvratno!"
Neal Brose gleda me kao psa kad ga vode veterinaru da ga usmrti. Saalno, ali i
prezrivo to je tako nisko pao.
"Mamica je dobila umjetno disanje, a?" Wilcoxu je Ant Little novi posilni.
Wayne Nashend ima dui sta. "I prst si umoio, a?"
Promatrai su svoj glas dali cerovima.
"Pa daj odgovori!" Wilcox ima tik da dri vrak jezika meu zubima. (A taj je jezik
okusio svaku kuljicu Dawn Madden.) "U n-n-ne m-m-mo p-p-prevalit rijei preko jezika,
govno m-m-mu-cavo?"
To je napadu munjevito dalo novu dimenziju. Na mjestu mog odgovora zijevne prazni
bezdan.
"Ross!" prosike Darren Croome. "Ide Flanagan!"
Wilcox mi onom drobi cipelu kao da gasi cigaretu. "E, koja si ti drkalinska mutavo-
mucava mamojebaka upaka gnjida."
Zamjenik ravnatelja profesor Flanagan projezdi kraj nas i potjera klince iz osmoga GL
prema zemljopisnom kabinetu. Wilcox, Ant Little i Wayne Nashend odu, ali moj je drutveni
status u posljednjim samrtnim trzajima. Mark Badbury pregledava zadau iz matematike s
Colinom Poleom. Nikome ne prilazim jer znam da nee htjeti razgovarati sa mnom. Mogu
samo buljiti kroz prozor dok se ne dokotrlja profesor Inkberrow.
Izmaglica matira uto lie, a crvenome daje smei ton.
Blok-sat matematike i u najbolje je dane devedeset minuta iste dosade, a danas je
najgori od najgorih dana. Da bar nisam mamu izgnjavio da me odvede na Vatrene koije. Da
sam bar otiao sam i sam si platio ulaznicu.
Istinabog, Wilcox bi ve naao povod da me do kraja zgazi. Mrzi me. Psi mrze lisice.
Nacisti mrze idove. Mrnja ne trai razlog. Uvrh glave da ima rtvu, ili bar predmet. Eto to
se meni mota po glavi kad mi profesor Inkberrow raspali ravnalom po klupi. Poskoim na
stolcu i razbijem koljeno o klupu. Oito sam opet odlutao sa sata.
"Treba pomo da se malo usredotoi, Taylore, hmm?"
"Uf... ne znam, profesore."
"Brzinski e ti dvoboj pokrenuti modane vijuge, Taylore. Igra protiv Pikea."
Zastenjem u sebi. Dvoboj je kad Klinac A rjeava raun na lijevoj strani ploe, dok
Klinac B isti raun rjeava na desnoj strani, kao da se utrkuju. Clive Pike glavni je lumen za
matematiku u osmome KM, tako da sam ja unaprijed popuio. U tome donekle i jest fora.
Meni je pukla kreda jo dok smo po diktatu zapisivali jednadbu.
Pola se razreda zasmijulji, ukljuujui i cure.
Leon Cutler promrmlja: "Koji pljuger."
Hajde jo nekako da te Ross Wilcox pred svima kinji. Ovog mu je polugodita hrpa
klinaca na piku. Ali kad ti spusti srednja alost kao Leon Cutler i jo ga pritom nije briga ni
jesi liga uo, sav ti ugled ide na bubanj.
"Priprema", sa zaelja razreda izvikne profesor Inkberrow, "pozor, start!"
Kreda Clivea Pikea revno prione na posao.
125
Ja neu rijeiti jednadbu i toga sam svjestan. Ne znam ni emu jednadbe slue.
"Profesore! vikne Gary Drake. "Taylor viri Pikeu. To ba nije fer, profesore."
"Ja ne (sad me jo i Vjea gazi na virim.) "Nije istina, profesore."
Profesor Inkberrow samo rupiem brie naoale.
Tasmin Murrell odvai se na podrugljivo drzak komentar: "Sram te bilo, Taylore!"
Tasmin Murrell! Cura, majku mu.
"Kad ve ima tako razvijen osjeaj za pravdu, Gary Drakeu", primijeti profesor
lnkberrow, "moda da se profesionalno orijentira prema snagama reda, hmmm?"
"Hvala, profesore. Moda i budem."
Dok sam ja povukao dva-tri nevoljka poteza kredom, Clive Pike ve je obavio svoje i
odmaknuo se od ploe.
Profesor Inkberrow pusti da proe nekoliko trenutaka. "Izvrsno, Pike. Sjedni."
Moje je rjeenje zamrlo u drugom redu kvadrata ikseva i ipsilona.
Ve izbijaju prigueni hihoti.
"Tiina, osmi KM! Meni nije nimalo duhovito da ikome tjedan dana predajem
kvadratne jednadbe i da na kraju dobijem ovakav. . . jad i bijedu. Stranica broj 18, razrede.
Na mjesto, Taylore. Da vidimo jesu li i ostali sinje neznalice kao ti."
"Krele", sikne Gary Drake kad sam prekoraio nogu koju je podmetnuo da me pokali.
"Gnjido."
Cark Norrest ni da bi rije rekao kad sam se vratio u nau klupu. Zna kako mi je. Ali ja
znam da je ovo tek poetak. Ja sam na novi raspored sati za osmi razred nauio napamet i
znam to me eka na treem i etvrtom satu.
Na nastavnik tjelesnoga profesor Carver odveo je ragbijaku reprezentaciju drugog
srednje u Muku gimnaziju Malvern pa je pripravnik McNamara ostao sam s nama
poletarcima. To je dobro, jer ako Carver nanjui da si na crnoj listi, i on ti dosoli. Kao na
tuiranju zimi poslije nogometa, kad Carver sjedi na gimnastikom konju i dere se: "Skidaj
gae, Floyde Chaceleyju, nisi valjda kljakav?" i "Deki, svi guzice uza zid, ide Nicholas
Briar!" Naravno, nas se veina smije kao da su mu provale najduhovitije na svijetu.
Loe je to moj razred (osmi KM) i razred Rossa Wilcoxa (osmi GL) imaju tjelesni
zajedno, a profesor McNamara nije u stanju disciplinirati muki razred da ga ubije. Ili da
ubije mene.
Svlaionica smrdi po pazuhima i blatu. Zonirana je. Frajerska je zona najdalje od vrata.
Do vrata je zona gubavaca. Izmeu njih su svi ostali. Ovamo inae spadam i ja, ali danas vie
nema slobodnih vjealica. Tradicionalni gubavci, Carl Norrest, Floyd Chaceley i Nicholas
Briar ponaaju se kao da sam sad njihov i daju mi mjesta. Gary Drake, Neal Brose i
Wilcoxova kvadra zduno se mlate runicima pa se ja bre-bolje presvueni i izjurim van u
hladno jutro. Profesor McNamara prvo nam je zadao vjebe za zagrijavanje, a onda nas je
poslao na tranje. Dogirao sam u opreznom ritmu tako da klika Rossa Wilcoxa ostane na
suprotnoj polutci staze.
Jesen je ve jadna, gnjila i maglovita. Teren kraj naeg igralita posmeio je kao
pregorjeli paprenjak. Teren do njega ima boju vode u koju umae kist. Godinje je doba
zbrisalo Malvernsko gorje. Gilbert Swinyard kae daje nau kolu i zatvor Maze gradio isti
arhitekt. Zatvor Maze je u Sjevernoj Irskoj i ondje je lani umro IRA-in trajka gladu Bobby
Sands.
Kad je ovakav dan, ja Gilbertu Swinyardu vjerujem.
"I tako vi mislite da ste materijal za centarfore Liverpoola? Manchester Uniteda?
Engleske reprezentacije?" Profesor McNamara uskoraao se amo-tamo u crno-naranastoj
trenirci NK 'Wolverhampton Wanderersa'. "Mislite da imate muda? Da imate petlju?" Na
prof. McNamari federira naondulirana frizura u stilu Kevina Keegana. "Nemate vi blage veze!
Dajte se pogledajte! Zanima li vas to su mene na Sveuilitu u Loughboroughu nauili o
znoju i uspjehu? E, pa, ba me briga, rei u vam! Uspjeh u sportu - i u ivotu, deki, da, u
ivotu - jednako ZNOJ! Znoj i uspjeh" (Darren Croome ispali glasan prdac) "jednako uspjeh i
126
znoj. Pa kad danas istrite na teren, dajte da vidim znoj. Da vidim tristo posto znoja! Danas
nema prenemaganja s biranjem momadi. Nego osmi KM na osmi GL! Mozak protiv miia!
Pravi mukarci u napad, mamine maze u centar, kilavci u obranu, debili na gol - ala mala,
moe misliti! Pokret!" Prof. McNamara iz petnih ila puhne u zvidaljku. "Idemo, deki, igra
se!"
Moda su sabotau isplanirali unaprijed, a moda se dogodila spontano. Kad te
jedanput proglase gubavcem, vie ti nitko nita ne govori. No ubrzo sam shvatio da deki iz
osmog KM i deki iz osmog GL mijenjaju momadi kako im puhne. Paul White (osmi GL)
ispuca dugu loptu na vlastiti gol. Gavin Coley spektakularno se baci, ali na pogrenu stranu.
Kad je Ross Wilcox faulirao Oswalda Wyrea (svog igraa) u naem kaznenom prostoru, Neal
Brose (na igra) preuzme loptu i zabije gol. Profesor McNamara sigurno je skuio da ga kure
sto na sat. Moda nije htio da mu se prvi samostalni sat pretvori u ribainu.
Tu je poelo fauliranje.
Wayne Nashend i Christopher Twyford, svaki sa svoje strane, naskoe Carlu Norrestu
na ramena. Carla Norresta pod njihovom teinom izdaju noge pa zajei. "Profesore!" Prvi je
skoio Wayne Nashend. "Norrest me pokalio! Crveni karton, profesore!"
McNamara pogleda izgaenog i blatnog Carla Norresta. "Igra se."
Cijelu sam se utakmicu drao dovoljno blizu lopti da ne nadrljam kao simulant, ali i na
pristojnoj udaljenosti da me sluajno ne zapadne. ujem tutanj koraka, ali ne stignem se ni
okrenuti: ragbijaki me zahvat tako obori da odletim koliko sam dug i irok. Lice mi zaore po
blatu.
"Samo deri, Taylore!" Ross Wilcox, tko drugi.
"Prava poslastica za gnjide!" Gary Drake, tko drugi.
Pokuam se okrenuti, ali svom su mi teinom sjeli na lea.
"Ej!" zaurla McNamarina zvidaljka. "Vi!"
Maknu se s mene. Stanem na noge, sav rtvenojanjei drem. Ross Wilcox zarine si
prst u prsa. "Ja, profesore?"
"Obojica!" Prof. McNamara dograbi do nas. (Svi su odustali od nogometa da mogu
gledati ovaj novi sport.) "Dovraga, kakvi su vam to sad morski tosovi?"
"Prekasno smo navalili", nasmijei se Gary Drake. "Priznajem."
"Lopta je bila na drugom kraju igralita!"
"asna rije, profesore", Ross Wilcox e. "Mislio sam da on vodi loptu. Bez naoala
sam orav kao koko."
(Wilcox ne nosi naoale.)
"Pa si deka oborio kao u ragbiju?"
"Mislio sam da igramo ragbi."
(Gledatelji hihou.)
"O, imamo vic-mahera?"
"Ne, profesore! Sad sam se sjetio da igramo nogomet. Ali kad sam navalio, mislio sam
daje ragbi."
"Ja isto." Sad Gary Drake cupka u mjestu kao Sport Billy. "Od silnoga natjecateljskog
ara. Skroz sam zaboravio. Znoj jednako uspjeh."
"Mogu misliti! Trk do mosta i jedan i drugi, da se malo podsjetite!"
"On nas je nagovorio", Ross Wilcox uperi prst u Darrena Croomea. "Ako i njega ne
kaznite, putate kolovou."
Balvan Darren Croome odgovori brundanjem.
"Sva trojica!" Opet se vidi koliko je profesor McNamara neiskusan. "Do mosta i natrag!
Idemo! A tko je vama ostalima rekao da je utakmica gotova? Igra se!"
Most je obian pjeaki mosti izmeu suprotnoga kraja kolskog igralita i poljske
stazice koja vodi do Upton upon Severna. "Trk do mosta!" standardna je kazna profesor
Carvera. Donde puca pogled pa nastavnik moe provjeriti jesu kanjenici istrali cijelu trasu.
Profesor McNamara opet se lati suenja pa ne vidi da su Gary Drake, Ross Wilcox i Darren
Grome otrali do mosta i nestali preko njega umjesto da dotre natrag.
127
Super. Markiranje je prijestup za koji te alju profesor Nixonu. A ako se umijea
profesor Nixon, mene e za danas ostaviti na miru.
Nije bilo Garyja Drakea i Rossa Wilcoxa da vode sabotau pa se utakmica nastavi
normalno. Osmi GL postigao je est zgoditaka, osmi KM etiri.
Tek kad smo otresali blato s kopaki kraj baraka sa sportskom opremom, profesor
McNamara sjeti se trojice djeaka koje je prije vie od etrdeset minuta poslao preko mosta.
"Kamo su nestala ona tri fakina, sveca im njihovoga?"
Ja sam komio.
"Kamo ste vas tri fakina nestali, sveca vam vaega?"
Wilcox, Drake i Croome vrate se bazdei na pljuge i rondomente. Pogledaju profesora
McNamaru pa jedan drugoga, glume zbunjole. Gary Drake odgovori: "Do mosta, profesore.
Kako ste vi rekli."
"Nije vas bilo tri etvrt sata!"
"Dvadeset minuta onamo", Ross Wilcox e. "Dvadeset minuta nairag "
"Mislite da sam ja totalni idiot, deki?"
"Naravno da ne, profesore!" Ross Wilcox sloi uvrijeenu facu. "Vi ste profesor
tjelesnoga."
"I studirali ste na Loughboroughu", doda Gary Drake. " 'Prvome sportskom uilitu u
Engleskoj, bez konkurencije'."
"Vi deki nemate pojma kako ste sad nadrapali!" Profesoru McNamari krijese se oi od
gnjeva, a lice mu je potamnjelo. "Ne moete kad vam puhne bez doputenja naputati krug
kole!"
"Ali profesore", smeteno e Gary Drake, "sami ste nas poslali."
"Ni sluajno!"
Zadali ste nam da otrimo do mosta i natrag. Pa smo otrali do severnskog mosta. U
Uptonu. Vi ste nam rekii."
"U Uptonu? Trali ste do rijeke? Do Uptona?" (Profesor McNamara ve vidi
naslovnicu Malvern Gazetteera. NASTAVNIKI PRIPRAVNIK POSLAO TRI DJEAKA
U SMRT U VODENOJ BUJICI.) "Mislio sam na pjeaki most, kreteni! Kraj teniskih
igralita! Zato bih vas ja slao u Upton? I to bez nadzora?"
Ross Wilcox ostao je ozbiljan: "Znoj jednako uspjeh, profesore."
Profesor McNamara pristao je na nerijeen rezultat, ali njegova mora biti zadnja. "Imate
hrpu problema, deki, a najvei sam vam problem ja!" Kad se povukao u Qarverov mrcinjak,
Ross Wilcox i Gary Drake urno se ponu doaptavati sa temerima i meu-kategorijom. U
roku od minute, Ross Wilcox izvikne: "Jen, dva, jen, dva, tri, etiri", na to svi osim nas
gubavaca udare u pjesmu na melodiju "Slava Tebi, aleluja":
McNamara voli da ga se u dupe kara,
McNamara voli da ga se u dupe kara.
McNamara voli da ga se u dupe kara.
I tebi karu dao bi - bi bi!
Slava tebi, McNamaaara!
Slatka mu je Carverovu kaaara!
Dupe mu je dao i tata roeni!
Sad bi karu uvalio i tebi - bi - bi!
Pjesma je do treeg bisa odjeknula glasnije. Moda su deki mislili: Ako sad podvijem
rep, i ja u zavriti kao Jason Taylor. Ili napad svi na jednoga ima neku svoju volju koja gui
svaki otpor. Moda su ga prakticirali jo piljski lovci. "Svi na jednoga" radi na krv.
Vrata svlaionice treskom se otvore.
Pjesma se u trenu utrnula kao da se nije ni orila.
128
Vrata se odbiju od gumenog topera i udare profesora McNamaru u nos.
etrdeset i kusur djeaka glasni su i kad nervozno gutaju smijeh.
"Sad bih vam rekao da ste svinje", krii profesor McNamara, "ali ne elim vrijeati
domae ivotinje!"
"Uuuuuuuuu", odjeknu zidovi.
Kod jednoga je bijes straan, kod drugoga smijean.
Bilo mi je ao profesora McNamara. On i ja u neku smo ruku isti.
"Koji od vas" - profesor McNamara pregrize rijei zbog kojih bi mogao izgubiti posao -
"uftova ima hrabrosti da me uvrijedi u lice? Sad, na licu mjesta?"
Duge, posprdne, nijeme sekunde.
"Hajde! Pjevajte. Hajde. PJEVAJTE!" Taj mu je urlik valjda oderao grlo. Jasno da tu
ima srdbe, ali razabirem i oaj. I ovako jo etrdeset godina. Profesor McNamara zvjera po
svojim muiteljima u potrazi za novom strategijom. "Ti!"
Na moj krajnji uas, taj "Ti!" sam Ja.
Valjda se profesor McNamara sjetio da su mene cipelarili u blatu. Zakljuio je da u
najspremnije cinkati. "Imena."
Sav se usuem kad Vrag u mene uperi etrdeset pari oiju.
Imamo zapovijedano pravilo. Veli: Nee nikoga otkucati i uvaliti u gabulu, makar je
zasluio. Nastavnici to pravilo ne razumiju.
Prof McNamara prekrii ruke. "Ja ekam."
Pisnuo sam kao najsitniji pauki. "Nisam vidio, profesore."
" 'Imena', rekao sam!" Profesoru McNamari prsti su se stisnuli u aku, a ruka mu se
trza. Samo to me ne zvizne. Ali nato neto isie svo svjetlo iz prostorije, kao da je pomrina
sunca.
Na vratima se stvorio ravnatelj Nixon.
"Profesore McNamara, je li ovo dijete va glavni krivac, prvoosumnjienik ili
neposluni dounik?"
Za deset sekunda bit u ili frigan ili vie-manje slobodan. Profesor McNamara proguta
veliku knedlu, pribojava se da e mu nastavnika karijera doivjeti amputaciju u roku keks.
"Kae da 'nije vidio', ravnatelju."
"Slijepi kod zdravih oiju, profesore McNamara." Profesor Nixon krene nekoliko
koraka naprijed, ruke skriva iza lea. Deki tonuli u klupe. "Prije minutu sam razgovarao s
kolegom u Droitwichu. Morao sam se naglo ispriati i prekinuti razgovor. E, sad. Tko pogaa
zato?" (Svi se klinci u prostoriji svom snagom upilje u prljavi pod. ak i profesor
McNamara. Da profesoru Nixonu pogleda u oi, rasplinuo bi te.) "Razgovor sam obustavio
zbog djetinjastog revanja iz ove prostorije. Doslovno me potpuno dekoncentriralo. E, sad.
Mene ne zanima tko je kolovoa. Nije me briga tko je urlao, tko je pjevuio, tko je utio.
Mene je briga to e profesor McNamara, koji je u naoj koli gost, obavijestiti kolege da ja
ravnam huliganskim zoolokim vrtom. A za tu u vas uvredu mome ugledu kazniti sve do
jednoga." Profesor Nixon isturi bradu za etvrt pedlja. Mi se svi lecnemo. " 'Molim vas,
profesore Nixone! Ja im se nisam prikljuio! Nije poteno da mene kaznite!' " Sve nas drai
da se sloimo, ali nitko nije tako glup. "O, ja nemam astronomsku plau da budem poten.
Imam astronomsku plau da se drim standarda. A na te ste standarde", tu preplete ake,
zapuca zglobovima, "vi upravo pljunuli. Da ivimo u prosvjeenije doba, potene bi vas
batine nauile pristojnosti. No budui da su nas gazde u Westminsteru tog orua liile,
moramo se dovijati drugim, tegobnijim metodama." Profesor Nixon mai se kvake..
"Stara gimnastika dvorana. U pola jedan. Tko zakasni, ima tjedan dana kazne.
Odsutnima slijedi iskljuenje. To je sve."
Umjesto starih kolskih uina od rujna ove godine imamo kantinu. Nad vrata
blagovaonice nabili su natpis KANTINA RITZ - ZA VAS KUHA TETA-KWALYTETA,
makar te smrad octa i prenja smlavi ve u garderobi. Pod natpisom je nasmijano prase u
kuharskoj kapi s pladnjem kobasica. Na jelovniku je pomfrit, grah, pljeskavice, kobasice i
129
peeno jaje. Za desert imamo sladoled s kompotom od kruaka iz konzerve ili sladoled s
kompotom od bresaka iz konzerve. Za pie ti nude ishlapjeli Pepsi, nezdravu oranadu ili
mlaku vodu. Proli je tjedan Clive Pike u pljeskavici naao pola stonoge, jo se koprcala. Da
stvar bude gora, drugu polovicu nije naao.
Ljudi me zagledavaju dok stojim u redu. Dva-tri estaa ne trude se da suspregnu
smijeh. Svi su uli da je danas dan za Gazi Taylora. ak mi i posluiteljice za ulatenim
ankovima copraju. Neto se dogaa. Ne znam to dok sa svojim pladnjem ne sjednem kraj
Deana Morana za gubavakim stolom.
"Hmm... netko ti je izlijepio nekakve naljepnice na lea, Jace."
Kad skinem sako, cijelu Kantinu Ritz potrese smjehotres. Na leima sam imao deset
ljepljivih etiketa. Na svakoj drugom olovkom i drugim rukopisom pie GNJIDA. Malo mi fali
da izjurim iz kantine. Onda bi jo bolje slavili. Potres jenjava, gulim naljepnice i drapam ih
ispod stola.
"Samo ignoriraj drkavce", kae mi Dean Moran. U facu mu pljusne krupan komad
pomfrita. "Ba duhovito!" dovikne on u smjeru odakle je krumpiri doletio.
"Je", s Wilcoxova se stola oglasi Ant Little, "to smo i mi mislili." Dolete jo tri-etiri
komada. U blagovaonicu ue profesorica Ronkswood pa se pomfritno bombardiranje
obustavi.
"Ej..." Za razliku od mene, Dean Moran zna ignorirati. "Si uo vijest?"
Pokunjeno grebuckam komadie skorene hrane s vilice. "to?"
"Debby Crombie."
"to s Debby Crombie?"
"Pa otila je u koarkaice!"
"Igra za repku?"
"Koarkaica." sikne Dean. "Napumpana!"
"Trudna? Debby Crombie? eka dijete?"
"Tie malo! Izgleda. Tracy Swinyard najbolja je frendica s tajnicom u ambulanti u
Uptonu. Preksino su lokale u Crnom labudu. Poslije nekih pet cuga natjerala je Tracy da joj
se zakune ivotom pa joj je rekla. Tracy je rekla mojoj sestri. Meni je Kelly rekla jutros za
dorukom. Morao sam joj se bakinim grobom zakleti da neu nikom rei."
(Moranovoj su baki grob ve zatrpale prekrene zakletve.)
"Tko je otac?"
"Za to zbilja ne mora biti Sherlock Holmes. Zna da Debby Crombie nije imala deka
poslije Toma Yewa."
Ali Tom Yew je poginuo jo u lipnju."
"Je, ali bio je u Livadi Crnog Labuda u travnju, ne? Na dopustu. Valjda ju je onda
nafilao."
"Znai da je djetetu Debby Crombie tata umro jo prije nego to se rodilo?"
"Ajd reci da nije Bogu za plakati. Isaac Pye veli da bi on na njezinome mjestu pobacio,
ali mama Dawn Madden veli da je pobaaj ubojstvo. U svakom sluaju, Debby Crombie
lijeniku je rekla da e roditi kud puklo da puklo. Kelly rauna da e joj Yewovi pomoi da
odgoji dijete. Valjda im to na neku foru vraa Toma."
Svijet ima tosove koji uope nisu duhoviti.
U ivotu nisam uo takav urnebesni vic, kae Neroeni Blizanac. Pohrdam jaja i
pomfrit da stignem u Staru dvoranu do 12.15.
Vei dio nae kole sagraen je u posljednjih trideset godina, ali djelomice obuhvaa
staru viktorijansku gimnaziju, a njoj pripada i Stara gimnastika dvorana. Uglavnom je izvan
uporabe. S nje po olujnome vremenu lete crepovi. Prolog je sijenja jedan zamalo fulao Lucy
Sneads, ali jo nitko nije poginuo. Makar u Staroj dvorani jest umro jedan esta. Tako su ga
gadno kinjili da se objesio o vlastitu kravatu. Gore gdje visi gimnastika uad. Pete
Redmarley kune se da je jednoga olujnog popodneva prije tri godine vidio maloga kako visi,
jo je bio iv. Klincu se klatila glava jer je slomio vrat, a noge su mu se trzale, i to est metara
iznad poda. Blijed ko krpa, ak' ne rauna crveni trag koji mu je upekla kravata. Ali oi su mu
130
gledale Petea Redmarleyja. Pete Redmarley nakon toga nije nogom kroio u Staru dvoranu.
Nikad vie.
U svakom sluaju, na razred i osmi GL ekaju u dvoritu. Ja sam se nekako prikrpao
Christopheru Twyfordu, Nealu Broseu i Davidu Ockeridgeu, razgovaraju o Prljavom Harryju.
U subotu je bio na telkl. Ima jednu scenu kad Clint Eastwood ne zna ima li jo jedan metak u
pitolju da upuca negativca.
"Aha", ubacim ja, "to je bilo perfa."
Christopher Twyford I David Ockeridge blenu u mene kao da hoe rei: Ma tko tebe
ljivi?
"Vie nitko iv", Neal Brose e meni, "ne kae 'perfa', Taylore."
Profesor Nlxon, profesor Kempsey i profesorica Glynch doli su s druge strane
dvorita. Sad slijedi gadna ribanclja. Unutra su sloili klupe kao za ispit. Osmi KM sjedi
slijeva, osmi KL zdesna. "Misli li itko", pone profesor Nlxon, "da mu ovdje nije mjesto?"
Ravnatelj je mirne due mogao pitati I: "eli li si itko prosvirati koljena?" Nitko nije nasjeo.
Profesorica Glynch uglavnom se obraala osmome GL. "Iznevjerili ste nastavnike. Iznevjerili
ste kolu I iznevjerili ste sebe..." Zatim se profesor Kempsey okomio na nas. "Ne sjeam se
kad sam u dvadeset i est godina nastavnog staa bio ovako ogoren. Ponijeli ste se kao
huliganska banda..."
Sve je skupa trajalo do 12.30.
Prljavi su prozori iscrtavalI pravokutnike mutnog sumraja.
Pljunuta boja dosade,
"Ostat ete u klupama", objavi profesor Nlxon, "do zvona u jedan. Da se niste
pomaknuli. Da niste pisnuli. 'Ali, profesore, to ako moram na WC?' Osramotit e se kao to
si htio osramotili lana moga nastavnog zbora. Otii e po krpu poslije zvona. Kazna e vam
se opetovati za svaku uinu do kraja tjedna." (Nitko se ne usudi zagunati.) " Ali, profesore,
emu ovakva prijeka sankcija?' Zato to u naoj koli veina nee tlaiti nekolicinu - a ni
pojedinca."
Ravnatelj nato ode. Profesor Kempsey i profesorica Glynch ispravljaju zadanice.
Tiinu remeti samo kripa njihovih pera, kruljenje djejih eludaca, muhe sahranjene u
neonkama i udaljeno klicanje slobodne djece. Neprijateljska velika kazaljka sata zadre,
zadre, zadre, zadre. Taj je sat najvjerojatnije posljednja stvar koju je klinac koji se
objesio u ivotu vidio.
Zahvaljujui ovoj kazni, Ross Wilcox sljedeih mi nekoliko uina ne moe nita. Svaki
bi normalni klinac trtario da zbog njega deki iz dva razreda zavre u kazni na tjedan dana. Je
li profesor Nixon raunao da emo mi sami kazniti kolovoe umjesto njega? Kriom zirnem
prema Rossu Wilcoxu.
Ross Wilcox valjda je buljio u mene. Pokae mi prst za jebi se i bez glasa izgovori
"Gnjido".
" 'koljka je moja -' plane Jack. 'Ti zavei!' " Sranje. Dolazi rije "sijelo". " 'Piggy
ustukne. Ralph mu uzme koljku i ozre se po -" U oaju primijenim Metodu preskoka, gdje
postavi slovo-zapinjalo ("s"), ali onda nekako preskoi u samoglasnik da izgovori rije.
"Djeakom sss-ijelu." Sav u jednom znoju zirnem na profesora Monka, naeg nastavnikog
pripravnika za engleski. Meni profesorica Lippetts nikad ne zada da itam na glas, ali ona je
otila u zbornicu. Oito profesoru Monku nije rekla za na dogovor,
"Fino." Glas profesora Monka gubi strpljivost. "Nastavi."
" 'Trebamo posebnu skupinu koja e uvati vatru.' " (Rijei na s-sugla-snik idu mi bolje
od rijei na s-samoglasnik, ne znam zato.) " 'U bilo koje doba' ", progutam, " 'moe se
pojaviti brod' - mahnuo je prema napetoj ici obzora - 'i ako neprestance odailjemo signal,
doi e po nas. (Vjea mi dopusti da kaem "signal" kao kad jai boksa iz zafrkancije
dopusti gubitniku da ubaci dva-tri udarca.) "I jo neto. Trebamo dodatna pravila. Gdje je
koljka, ondje je i zbor. I ovdje i dolje.' Sssvi -" Joj, sranje sranje sranje. Sad ne mogu rei
"pristanu". Inae su mi problem samo rijei koje poinju na "S".
131
"Ahm..."
" 'Pristanu' ", profesor Monk e, udi se da klinac u najboljem razredu ne zna proitati
tako jednostavnu rije.
Nisam glup da pokuam ponoviti rije, to je profesor Monk oekivao. " 'Piggy zine da
kae sssvoje, uhvati Jackov pogled i uuti.' " Nema anse da se vie ne kui da zapinjem.
Vjeau je jasno da si pie veliku pobjedu. Upravo sam opet morao primijeniti Metodu
protiska za "svoje". Kad na silu protiskuje rije, hvata se za zadnju slamku jer ti se cijela
faca izoblii. A ako Vjea zauzvrat stisne jae, rije se zaglavi i tu se pretvara u klasinoga
mucavoga krelca. "Jack prui ruke da preuzme koljku i" - guim se u najlonu - "ussstane, a
aave mu ruke oprezno obujme krhku'" - u uima mi sve zuji od napora - "ssstvarcu. 'Mislim
da Ralph ima pravo. Pravila nam trebaju i moramo ih potovati. Na kraju krajeva, mi nismo -
-' Oprostite, profesore..." Nema mi druge. "to ovdje pie?"
" 'Surovi divljaci'? "
"Hvala, profesore." (Sve bih dao da imam muda da si obje svoje keramike olovke
uperim u oi i maznem glavom po klupi. Samo da mogu pobjei.) " 'Mi smo Englezi: a
Englezi su najbolji u -' Hmm... 'Sssvemu. Zato moramo postupati kako dolikuje."
Profesorica Lippets ue u razred i bude joj jasno to se dogodilo. "Hvala, Jasone."
Razredom ne zaubori: "Kako se tako lako izvukao?"
"Molim vas, profesorice!" Gary Drake digne ruku.
"Gary?"
"Ovaj je dio genijalan. Sav treperim, asna rije. Smijem li ja itati dalje?"
"Drago mi je da ti se svia, Gary. Samo daj."
Gary Drake proisti grlo. " 'Ralph - ja u podijeliti - to jest, svoje lovce u skupine, pa
emo mi voditi brigu o vatri -' " Gary Drake ita pretjerano kitnjasto, samo radi opreke s
nastavkom. " 'Njegova nesssebinossst izazove sssSSSalvu -' " (Sredio me. Deki se smijulje.
Cure se okreu prema meni. Glava mi bukne u plamen srama.) " '- pljeska meu djeacima,
koji s-s-s-s-s-s-s-s-svi-'"
"Gary Drake!"
On glumi nevinace. "Profesorice?"
kvadra se prvo upilji u Garyja Drakea pa u mene. Hoe li se kolski mucavac Taylor
rasplakati? Dobio sam etiketu koju nikad vie neu skinuti.
"Misli da si duhovit, Gary Drakeu?"
"Oprostite, profesorice." Gary Drake nasmijei se bez osmijeha. "Valjda sam negdje
pokupio nekakvo gadno mucanje..."
Christopher Twyford i Leon Cutler tresu se od priguenog smijeha.
"Vas dvojica samo utite!" Zautjeli su. Profesorica Lippetts nije glupa. Da je Garyja
Drakea poslala profesoru Nixonu, njegov bi se tos pretvorio u vijest dana. Ako se ve nije.
"Sad si se pokazao kao odvratni, umiljeni i neuki slabi, Gary Drakeu." Preostale rijei na
41. stranici Gospodara muha uzlete s papira i grunu mi u facu kao pelinji roj.
Sedmi i osmi sat imamo glazbeni s razrednikom profesorom Kempseyjem. Alastair
Nurton zauzeo je moje uobiajeno mjesto kraj Marka Badburyja pa bez rijei sjednem s
Carlom Norrestom, gubavcem nad gubavcima. Nicholas Briar i Floyd Chaceley tako su se
davno sparili da su sad ve takorei gubavaki brani par. Profesor Kempsey jo se ljuti na
nas zbog sluaja McNamara. Kad mi otpjevamo: "Dobar dan, profesore Kempsey", samo nam
frizba zadanice kao kad u Goldfingeru Oddjob baca eir. "Uope mi nije jasno to je dobro
u dananjem danu, kad ste okaljali temeljno naelo opega obrazovanja. A to je da navodna
drutvena krema svojim odlikama oplemeni nie slojeve. Avril Bredon, podijeli udbenike.
Tree poglavlje. Sad emo ereiti Luduiga van Beethovena." (Mi na glazbenome zapravo
uope ne glazbujemo. Ovog polugodita zasad samo prepisujemo hrge teksta iz ivota velikih
skladatelja. Profesor Kempsey dotle otkljua gramofon i pusti plou skladatelja kojeg taj
tjedan obraujemo. Najsnobovskiji glas na svijetu daje uvod u skladateljeve najvee bitove.)
"Imajte na umu", upozori profesor Kempsey, "da ivotopis treba preraditi svojim rijeima."
Nastavnici pate na te "svoje rijei". Ja ih mrzim. Pisci vrsto grade svoje reenice. To im je
132
posao. Zato bismo ih razbijali kad ih poslije ionako moramo opet sastavljati, samo traljavije?
Kako e rei kapelmajstor ako ne smije rei kapelmajstor?
Na satu profesora Kempseyja ni inae nema zafrkancije, ali danas je kao da je netko
umro. Muk je neznatno prekinula samo nova cura, Holly Deblin, kad je zamolila da je pusti u
kolsku ambulantu. Profesor Kempsey samo pokae vrata i bez glasa ree: "Idi." Osmaice
uvijek lake putaju u ambulantu i na zahod nego deke, Duncan Priest kae da to ima veze s
menstruacijama. Menstruacije su poprilina zagonetka. Cure ih pred dekima ne spominju. A
mi deki s tim ne zbijamo ale da sluajno ne odamo kakve smo neznalice.
Beethovenova je gluhoa glavna atrakcija njegova poglavlja u ivotima velikih
skladatelja. Skladatelji su pola ivota hodoastili po Njemakoj trbuhom za kruhom kod
raznih nadbiskupa i nadvojvoda. Drugu su polovicu valjda profukali u crkvi. (Zborai su jo
godinama nakon Bachove smrti umatali sendvie u njegove rukopise. To je jedina druga stvar
koju sam ovog polugodita nauio na glazbenome.) Beethovena otpilim u roku od etrdeset
minuta, daleko prije ostatka razreda.
Mjeseeva sonata, priopi nam najsnobovskiji glas na svijetu, jedan je od
najomiljenijih komada na repertoaru svakog pijanista. Skladana 1782., sonata evocira
mjeseinu nad mirnim i spokojnim vodama nakon oluje.
Dok je svirala Mjeseeva sonata, meni je zanovijetala pjesma. Naslov je "Suveniri". Da
sam bar mogao zapisati stihove u svataru: ne usudim se, bar ne u razredu, pogotovo ne kad
mi je ovakav dan. (A sad su mi kompletno isparili, ak' ne raunam "Sunce pospano zlati
valove". Kad ne zapie, pii kui propalo.)
"Jasone Taylore." Profesor Kempsey je primijetio da su mi misi odlutale iz udbenika.
"Imam zadatak za tebe."
Pod satom su kolski hodnici zlokobni. Sad su najbuniji prostori najtii. Kao da je
neutronska bomba rasprila sav ljudski ivot, ali su zdanja ostala na mjestu. Prigueni glasovi
koje uje ne dolaze iz uionica, nego kroz pregrade izmeu ivota i smrti. Najkrai je put do
zbornice kroz kolsko dvorite, ali ja sam udario duim putem, kroz Staru gimnastiku
dvoranu. Kad te nastavnici poalju da neto obavi, dobio si predah u kojem ti nitko nita ne
moe, kao kad u Monopolyju dobije besplatno parkiranje. Htio sam ga rastegnuti. Koraci mi
kloparaju istim izlizanim parketom na kojem su se deki premetali prije nego to su otili u
Prvi svjetski rat i smrt od bojnih otrova. Jedan je zid u Staroj dvorani zastrt naslaganim
stolcima, ali na drugom je drvena konstrukcija po kojoj se moe verati. Pitaj Boga zato,
dolo mi je da provirim kroz prozor na vrhu. Nije pretjerano opasno. Ako ujem korake,
jednostavno u skoiti.
Istinabog, odozgo ima osjeaj da je vie nego to se ini.
Staklo je posivjelo od dugogodinje neisti.
Popodne se zastrlo tekim sivilom.
Pretekim i presivim da ne ode na kiu. Mjeseeva sonata izleti iz orbite mimo desetog
planeta. Galovrane su se zbile na oluku, gledaju kolske autobuse to se kao klade valjaju u
prostrano dvorite pred kolom. Galovrane su zbilja bahate, dokone i razmetljive, kao
uptonski pankeri oko gradskog spomenika palim borcima.
Koga obiljee kao Gnjidu, ruga se Neroeni Blizanac, Gnjida je do kraja ivota.
Od nadolazee me kie bole toke iza oiju.
Jasno da e doi petak. Ali im se vratim kui, vikend e ve poeti odumirati i bliit e
se ponedjeljak, mic po mic, minutu po minutu. A onda me eka jo pet dana poput
dananjega, ma gorih od dananjeg dana, itekako gorih.
Daj se objesi.
"Srea tvoja", glas e neke cure, a ja zamalo nisam pao s pet metara visine u gnijezdo
zdrobljenih kostiju, "da ja nisam nastavnik u patroli, Taylore."
Virnem dolje prema Holly Deblin koja zirka gore. "Valjda."
"Zato ti nisi na satu?"
133
"Kempsey me poslao po svoju zvidaljku." Sverem se dolje. Holly Deblin obina je
cura, ali je visoka kao ja. Baca koplje dalje od svih. "Danas nas on ukrcava u autobuse. Tebi
je bolje?"
"Samo sam morala prilei. A tebi? Kinje te, ha? Wilcox, Drake, Brose i kvadra?"
Nema smisla da poriem, ali sve ispada stvarnije ako priznam.
"Oni su kreteni, Taylore."
Mrak je u Staroj dvorani Holly Deblin zagladio otrice.
"Je. Znam da su kreteni, ali to mi to vrijedi?"
Jesam li u tom asu uo da je poela bubnjati kia?
"Ti nisi gnjida. Ne daj da ti kreteni govore to si."
Mimo sata gdje za kaznu stoje zloesta djeca, mimo tajnitva kamo predsjednici razreda
idu po imenike i mimo spremita, dugi hodnik vodi u zbornicu. Koraci mi se uspore dok se
pribliavam. elina su vrata poluotvorena. Vidim niske naslonjae. Crne gumene izme
profesora Whitlocka. Cigaretni dim kulja van kao magla u Londonu Jacka Rasparaa, No
nadomak vrata slijedi konica odjeljaka gdje vaniji nastavnici imaju svaki svoj radni stol.
"Da?" profesor Dunwoody zmajski trepne na moju adresu. Preko ramena mu viri
krizantema koja uti. Grimiznocrvena knjiga nastavnika likovnog odgoja nosi naslov Pria o
oku, a napisao ju je Georges Batailie. "Kao to moemo zakljuiti iz naslova", profesor
Dunwoody primijeti da mi je knjiga zapela za oko, "rije je o povijesti optiara. A to ti
treba?"
"Profesor Kempsey poslao me po zvidaljku, profesore."
"Kao u Burnsovoj pjesmi 'Zvizni i evo me, mome'?"
"Valjda, profesore. Rekao mi je da mu je na stolu. Na nekom zanimljivom listu papira."
"A moda", prof. Dunwoody zabije Vickov inhalator u svoj veliki crveni nos i svom
snagom umrkne, "profesor Kempsey die ruke od kole dok mu herc jo ne teka. Ide uvati
ovce u Snowdoniju. S psom ovarom Shepom. 'Kolibu u planini daj meni'? Moda te zato
poslao po zvidaljku?"
"Ja mislim da samo vodi ukrcavanje u autobuse, profesore."
"Zadnja pregrada. Pod blagim pogledom Jaganjca Bojeg." Profesor Dunwoody vrati se
na Priu o oku i vie ne prozbori ni rije.
Uputim se praznom konicom. Radni stolovi ponu sliiti vlasnicima kao psi. Stol
profesora Inkberrowa sav je u urednim gomilicama i hrpicama. Profesoru Whitlocku stol su
zakrile podloge za rasaivanje i brojevi Sportskih novosti. Odjeljak profesora Kempseyja
rese konati stolci, zglobna stolna svjetiljka i slika na kojoj Isus dri fenjer kraj vrata obraslih
brljanom. Na stolu su mu Jednostavne molitve za sloeni svijet, Rogetov tezaur (njega Dean
Moran zove Rogerov brontosaur) i Deliusova biografija Erica Fenbyja. Zvidaljka profesora
Kempseyja stoji tono kako mi je rekao. Ispod zvidaljke je tanak snop prefotokopiranih
fotokopija. Presavijem fotokopiju s vrha i tutnem je u dep sakoa. Onako iz tosa.
Suprotno uvrijeenoj predodbi, siledije
obino nisu nisu kukavice.
Siledija ima svakakvih. Promatraj svog
nasilnika. Prikupljaj podatke.
Ne znai da si kukavica ako izbjegava sukob
u kojem e sigurno izvui krai kraj.
Ako slini za sigurnou i statusom, ispada
slab i ranjiv.
to je gore? Da te prezru kao dounika ili da
trpi kao rtva?
134
Moda je grubijana oblikovala grubost kojoj
ti nisi dorastao.
Osloni se na lukavstvo.
Ne moe izgubiti potovanje koje ti je
priskrbila estitost ako na to sd sam ne
pristane.
Ne smij se stvarima koje tebi nisu smijene.
Nemojj Nemoj P/poduprijeti miljenje s kojim
se osobno ne slae.
Samostalci trae prijatelje meu samostalcima.
Adolescencija umire u roku od etiri godine.
Ti e doivjeti osamdesetu.
"Trai iglu u oceanu?" Glava profesora Dunwoodyja proviri iza njegove pregrade.
"tono bi rekli Azijci? Umjesto u plastu sijena?"
Pomislim da me vidio kad sam maznuo papir. "Profesore?"
"Biserje pred svinjama? Ili zvidaljku na stolu?"
Zaklatim zvidaljku prema profesoru Dunwoodyju. "Ba sam je naao..."
"emu onda dangubi? Ko krilati majmun poleti i smjesta je zakonitom vlasniku
isporui. Hura!"
estai se kokaju dok ekaju autobus za Livadu Crnog Labuda. U razredu uiteljice
Throckmorton ja sam bio tata-mata za kokanje. Samo to se mi osmasi ne smijemo kokati jer
je to prepederski. Ili graniara ili nita. Ali s kokanjem bar imam to gledati. Zahvaljujui
Wilcoxu, sa kolskim je mucavcem Jasonom Gnjidom opasno ak i razgovarati. Kad je
ukrcao kvadru iz Birtsmortona u njihov autobus, profesor Kempsey zazvidi djeci iz Livade
Crnog Labuda. Ba me zanima je li htio da uzmem onaj papir. Kad zakljui da je profesor
Kempsey okej tip, ispadne da je guzica. Kad zakljui da je guzica, ispadne da je okej tip.
Tree sjedalo sprijeda precuriasto je mjesto za osmaa, ali da sjednem blie
Wilcoxovoj ekipi straga, znailo bi da izazivam vraga. Drugoligai iaju mimo slobodnog
sjedala kraj mene. Robin South, Gavin Coley i Lee Biggs nisu me ni pogledali. Oswald Wyre
dobaci mi: "Gnjido!" Na drugom kraju igralita kraj spremita za bicikle grupica kvadre u
izmaglici pretvorila se u marionetske sjenke.
"Kriste!" kraj mene sjedne Dean Moran. "Kakav dan!"
"Bok, Deane." Sav se pokunjim kako sam zahvalan.
"E, Jace, da zna da je Murcot lud ko ep! Ono, maloprije na tehnikome preleti avion,
a Murcot ni pet ni est nego u dreku iz svega grla: Svi na pod, deki! Idu vabe, majku im
staru! asna rije, svi smo se morali pobacati na sve etiri. Misli da ga opava skleroza?"
"Moe biti."
Voza Norman Bates ukljui motor i na autobus krene. Dawn Madden, Andrea
Bozzard i neke druge cure zapjevaju "The Lion Sleeps Tonight". Dok je autobus stigao do
Wellanda, magla se ve opasno zgusnula.
"Ba sam te htio zvati sebi doma u subotu", Moran e. "Tata je kupio videorekorder od
nekog tipa u pivnici u Tewkesburyju."
Unato svim svojim problemima, ostanem paf. "VHS ili Betu?"
"Betu, jasno! VHS-e gase. Al ne vraga, kad smo juer izvadili video iz kutije,
ispostavilo se da nema pola dijelova."
"to je tata napravio?"
"Sjeo je u auto pa ravno u Tewkesbury da se obrauna s tipom koji mu ga je prodao. Al
ne vraga, ovac je nestao."
135
"U pivnici mu nitko nije znao pomoi?"
"Nije. Nestala je cijela pivnica."
"Nestala? Kako pivnica moe nestati?"
"Obavijest u izlogu. 'Vie ne poslujemo. Lokoti na vratima i prozorima. Pie
PRODAJE SE. Tako ti nestane pivnica."
"Koje sranje."
Na odmoritu kraj Majura Danemoor parkiralo se nekoliko prikolica, iako su ondje
nasuli hrpu ljunka da obeshrabre Cigane. Jutros ih nije bilo. Ali dananje je jutro ostalo u
nekom drugom vremenu.
"Daj svejedno doi u subotu ak oe. Jesi e mamin ruak. Bit e turbozezancija."
Prvo treba preivjeti utorak, srijedu, etvrtak i petak. "Hvala."
Ros Wilcox i njegovi prvi su navrli iz autobusa, mene nisu ni pogledali. Idem preko
seoske utrine u uvjerenju da je najgori dio ovoga govna od dana proao.
"A kamo si ti krenuo, Gnjido?" Ross Wilcox, pod hrastom s Garyjem Drakeom, Antom
Littleom, Wayneom Nashendom i Dar-renom Croomeom. Sve bi dali da sam opalio crtu.
Nisam. Planet Zemlja stisnuo se na mjehuri irok pet koraka.
"Kui", velim.
Wilcox hrane. "Ne malo po-po-po-popriat s nama?"
"Ne, hvala."
"E pa nejde ti jo kui majku ti jebem pedersku u jebeni pederski Vodomarov dol
gnjido jebena pederska."
Putam Wilcoxa da povue sljedei potez.
Ali nee. Doe mi slea. Wayne Nashend stisnuo me u dvostruki klju kao u hrvanju.
Adidasovu su mi torbu istrgnuli iz ruke. Nema smisla da dreknem: "Moja torba!" Svi znamo
da je moja. Glavno da se ne rasplaem.
"Di su ti malje, Taylore?" Ant Little zapilji mi se u gornju usnu. "Nema vie?"
"Obrijao sam se."
" Obrijao sam se", oponaa me Gary Drake. "I tu bi mi trebali past na tur?"
"Jesi uo vic. Taylore?" Wilcox e. " 'Zna Jasona TayIora? "
" 'N-n-n-e' ", odgovori Gary Drake. " 'Al s-sam je-je-jedanput u njega ugazio!' "
"Svi ti se smiju, Taylore", ispljune Ant Little. "Ti si drkolizna piulja kojoj se svi
smiju!"
"S mamicom ide u kino!" Gary Drake e. "Nisi vrijedan ivota. Trebamo te objesiti tu
na drvo."
"Pa daj neto gukni", Ross Wilcox unese mi se u lice, "Gnjido."
"Zbilja ti smrdi iz usta, Ross."
"Molim?" Wilcoxu se faca nafrlji kao upak. "MOLIM?"
I sam sam sebe okirao. Ali sad vie nema uzmaka. "Zbilja te ne bih htio uvrijediti,
asna rije. Ali bazdi ti iz usta. Kao iz vree unke. Nitko ti nee rei jer te se boje. Ali morao
bi ee prati zube ili jesti peperminte jer ima kronini problem."
Wilcox kratko ostavi stvar u zraku.
Pa mi bridak par amara zdrobi eljust.
"A ti o re da me se ne boji?"
Bol je dobar za koncentraciju. "Moda ima halitozu. Pa ti u ljekarni u Uptonu mogu
neto dati da je rijei."
"Mogu ja tebe nabiti u bulju, pizdo dudlava!"
"Je, moe. Ako se skompate vas petorica."
"Mogu ja sam, jebem ti!"
"Znam da moe. Sjea se da sam vidio kako si se pomlatio s Gramom Burchom."
kolski autobus jo stoji kraj Crnog labuda. Norman Bates svako toliko donese
nekakav sveanj Isaacu Pyeu, a Isaac Pye Normanu Batesu preda smeu omotnicu. Ali nije da
oekujem iiju pomo.
136
"Ova - masna - papaka - gnjida", Ross Wilcox na svaku me rije bubne u prsa, "treba -
jednu - DREKOVAKU!" Drekovaka je kad te kvadra uhvati za rub gaa pa te iz petnih
ila povue u vis. Noge ti se odignu s tla, a preponski ti spoj gaa ode meu guzove tako da ti
drobe jaja i pimpek.
I tako su me poastili drekovakom, ni manje ni vie.
Ali drekovaka su smijene samo kad rtva skvii i koprca se. Ja se uhvatim za glavu
Antu Littleu da imam uporite i nekako istrpim cijelu stvar. Drekovaka te vie ponizi nego
to boli. Napadai se pretvaraju da im je duhovito, ali imaju teku i nezahvalnu zadau.
Wilcox i Nashend odbacuju me gore-dolje. Gae mi se samo upeku u prepone, nisu me
rasparale. Bace me na promoenu travu,
"To ti je samo uvertira", dae Ross Wilcox.
"Gnjiiiiiidooo!" Zapjeva Gary Drake iz magle kraj Crnog labuda. "Gdje ti je torba?"
"Aha", Wayne Nashend opali mi vritnjak dok se pridiem. "Daj si je radije odi trait."
kolski autobus zaturira. Brzine kurblaju.
S onim nekim sadistikim cerom Gary Drake vitla mojom adidasicom.
Skuio sam to slijedi pa se dam u trk.
Moja adidasica u savrenu luku sleti na autobusni krov.
Autobus trzavo krene prema krianju kraj Rhyddova duana.
Promijenim smjer i podbrusim pete kroz mokru visoku travu, molim Boga da se torba
odsklie s krova.
Za mnom poput strojnice tek-tek-teke smijeh.
Ipak mi se mravo osmjehnula srea. Iz smjera Malvern Wellsa zbog nekog je
kombajna nastao sporovozan prometni ep. Dostignem kolski autobus dok eka na krianju
kraj Rhyddova duana.
"Kakvi su ti sad to morski tosovi?" zarei Norman Bates kad su se otvorila vrata.
"Neki deki", hvatao sam dah, "bacili su mi torbu na krov."
kvadra koja je ostala u autobusu sva se ozari od uzbuenja.
"Na koji krov?!"
"Krov vaeg autobusa."
Norman Bates pogleda me kao da sam mu se posrao u emlju. Ali smakne se sa sjedala,
zamalo me nije sruio, odmarira nakraj autobusa, uzvere se stranjim ljestvicama, zgrabi
moju adidasicu, dobaci mi je i sie na cestu. "Drui se s drkavcima, sunce ti arko."
"Ja se s njima na druim."
"Zato onda puta da te zafrkavaju?"
"Ne putam. Njih je pet. Deset. Vie."
Norman Bates smrkne. "Ali jedan je Glavni Govnar, ne?"
"Jedan ili dvojica."
"Jedan je dosta. Tebi treba ovakav ljepotan." Odjedanput mi se pred oima vrti
smrtonosni no skakavac. "Priuljaj se Glavnom Govnaru", Normanu Batesu glas se raznjei,
"i iskosaj mu tetive. Rez do dva, tek toliko da ga malo dolje pokaklja. Ako poslije bude
zajebavao, samo mu probui gume na invalidskim kolicima." Batesov no ispari.
"Prodavaonica rashodovane vojne opreme. To ti je najpametnije uloena desetaa u ivotu."
"Ali da Wilcoxu iskosam tetive, poslali bi me u popravni dom."
"Dobro jutro, sunce ti arko, jebote ja! to ti je ivot nego popravni dom?"
137
Brusa noeva
Jesen je gljiviasta, bobice su aka jada, lie trune. V-formacije ptica selica jezde
nebom, veeri su dimne, noi hladne. Jesen je na izdisaju. A uope nisam primijetio kad se
razboljela.
"Evo me!" svako popodne viknem za svaki sluaj, moda su se mama ili tata ranije
vratili kui iz Cheltenhama ili Oxforda ili gdje ve jesu.
Makar mi se nikad nitko ne javi.
Kua nam je itekako praznija otkako je Julia otila. S mamom se odvezla u Edinburgh
pretproli vikend. (Julia je poloila vozaki, iz prve, jasna stvar.) Drugu je polovicu ljeta
provela s Ewanovima na rijenim jezerima u Norfolku pa bi ovjek rekao da sam se ve
naviknuo na ivot bez sestre. No nije rije samo o osobi koja ti ispuni kuu nego i kako ti
dobaci: Doem poslije! i o njezinoj etkici za zube i kapama i kaputima koji trenutano nisu u
upotrebi i osjeaju da je i njoj ovdje mjesto. Ne ide mi u glavu da mi sestra toliko fali, ali
zbilja mi fali. Mama i Julia krenule su ranom zorom jer do kotske ima cijeli dan vonje.
Tata i ja mahali smo joj. Mamin je Datsun skrenuo u Vodomarov dol pa je stao. Julia je
iskoila, otvorila prtljanik, proeprkala po kutiji s ploama i trkom se vratila na na kolni
prilaz. U ruke rni tutne svoju plejku Abbey Road. "Ti mi je uvaj, Jace. Meni e je u
studentskom domu samo izgrebati." Zagrlila me.
Miris Julijinog laka za kosu ostao mi je u nosu i kad je auto ieznuo.
Pretis-lonac stoji na tednjaku i puta mesna isparavanja. (Mama ga pristavi ujutro pa se
kuha cijeli dan.) Smukam si sirupni sok od grejpa i usudim se smazati posljednji
okoladirani keks jer su u limenci ostali jo samo suhi umbirovci i sendvi-keksi s
limunovom kremom. Odem gore da skinem kolsku odoru. U sobi me eka prvo od tri
iznenaenja.
Televizor. Stoji mi na radnom stolu. Jutros ga ondje nije bilo. FERGUSONOV CRNO-
BIJELI PORTABL TELEVIZOR, pie na etiketi. ENGLESKI PROIZVOD. (Tata kae da e
nam kontinentalna Europa prodrijeti cijelu privredu ako ne kupujemo britanske proizvode.)
Blista i mirie na novo-novcato. Na njemu uspravno stoji uta omotnica s mojim imenom.
(Tata je pisao olovkom 2H da poslije moe reciklirati omotnicu.) Unutra je kartotena kartica
ispisana zelenom penkalom.
Zato? Jasno da mi je bilo drago. U osmom KM samo Clive Parker i Neal Brose imaju
telku u svojoj sobi. Ali zato ba sad? Roendan mi je tek u sijenju. Tata ovakve stvari ne
daruje bez razloga, iz ista mira. Ukljuim telku, legnem na krevet i pogledam Svemirsku
patrolu i Hart za sve. Valjda ti ne bi smjelo biti udno da 12 kreveta gleda telku, ali na neku
foru jest. Kao da u kadi jede juhu od goveeg repa.
Telka ti ubije brigu o koli, bar malo. Danas je Dean bio bolestan pa je mjesto kraj
mene u kolskom autobusu ostalo slobodno.
Uvalio mi se Ross Wilcox i opalio totalno frendovsku furku da me podsjeti da nismo
frendovi. Wilcox me rajcao da izvadim pernicu. "D-d-daj mi p-p-posudi kutomjer, T-t-taylore,
treba mi za zatku iz matke, asna-masna." (Ja ne zapinjem tako gadno. Gospoa de Klokken
kae da napredujemo kao veliki.) "Ima --iljilo, Tay-lore?"
138
"Nemam", samo sam ravnoduno i blazirano ponavljao, "nemam." On se neki dan u
matematikom kabinetu domogao pernice Floyda Chanceleyja pa ju je cijelu istresao u
kolsko dvorite.
"Kak to misli, n-n-nema? Pa to radi kad su ti olovke t-t--tupe?" Wilcoxova je
metoda da te bocka pitanjima. Samo mu odgovori pa e iskrenuti tvoj odgovor i ispast e da je
takvu bljuzgu mogao izlanuti samo totalni debos. Ako pak ne odgovori, ispada da priznaje,
pa te Wilcox moe slobodno prcati u zdrav mozak. "Z-z-znad da je c-c-curama tvoje m-m-
mucanje s-s-sek-si, T-t-taylore?" Oswald Wyre i Ant Little akalski se klibere kao da je
njihov gazda komiarska bitanga koja vrijedi kao svih est montipajtonovaca skupa. Wilcox ti
isfura stvar kao da ne govori on, nego ti na njegova usta sudi javno mnijenje. "S-s-s-sto posto
od t-t-t-oga p-p-pi-pi-pi-pi-ri-pi-pi-piaju u g-g-g-g-ulp-ulp-gl-gle-gle-glu-glu-ga-ga-ga-
gaice!"
Dva reda sjedala ispred nas, Kenja je odjedanput porigao cijelu megatubu Smartia
koje je smazao da bi mu Ant Little dao dir na svojim kalkulatorskim Space Invadersima.
Dosta da niz prolaz izmeu sjedala navre poplava raznobojne bljuvotine pa da Wilcoxu
popusti panja. Iskrcao sam se u Travarovim ledinama i sam-samcat zaobiao seoski dom pa
udario preko Grude. To ti je podui put. Dolje kod Svetoga Gabrijela, nekakav je debelo
preuranjeni vatromet liastim srebrom arao sivo nebo kao da mu je ploa za pii brii.
Valjda je nekome stariji brat kupio rakete kod gospodina Rhydda. Jo me previe pekao
Wilcoxov otrov, tako da nisam pobrao posljednje vodenaste kupine berbe 1982.
Je li mi taj isti otrov pokvario tatin nevjerojatni dar? Na Vijestima za djecu Johna
Cravena govorili su o Mary Rose. Mary Rose bio je admiraiski brod Henrika VIII. i potonuo
je u oluji prije etiri stoljea. Nedavno su ga izvukli iz podmorja. Cijela je Engleska gledala.
No plovea je dizalica upecala samo raspucana, kapava i drekljava rebra brodskog trupa, nisu
imala blage veze s blistavom galijom sa slika. Sad ljudi kau da bi bilo pametnije da je
uloeni novac otiao na nove bolnike krevete.
Oglasi se zvono na vratima.
"Prohladan dan", postariji e ovjek s kapom od tvida. "tipa za obraze." ovjek mi je
drugo iznenaenje za danas. Odijelo mu je na prvi pogled bezbojno. Kad smo ve kod toga, i
sam je na prvi pogled bezbojan. Stavio sam lanac na vrata jer tata kae da ni u Livadi Crnog
Labuda nisi siguran od perverznjaka i manijaka. Starcu je lanac bio smijean. "A, tako, znai,
uva krunske dragulje, ha?"
"Hmm... ne."
"Bez brige, nemoj mislit da u ti otpuhat kuu ko vuk u Tri praia. Jel moda
gazdarica doma?"
"Mama? Nije. Na poslu je u Cheltenhamu."
"E, ba teta. Lani sam joj nabrusio noeve ko britve, al sad su joj ve sigurno svi tupi.
Jes ti znao da je tupi no i najopasniji? Pitaj kog god doktora oe." Ima sklizav i plahovit
naglasak. "Tupe otrice odu ukrivo u roku keks. Jel se brzo vraa?"
"Ne prije sedam."
"teta, ba teta, ne znam kad u opet u va kvart. Nego ajd ti meni daj te noeve pa da
joj ih ja svejedno fino nabrusim. Ono, za iznenaenje? Imam i brusni kamen i sav alat."
Pljesne kvrgavu torbu s opremom. "Gotovo za tili as. Mama e bit presretna. Re e da
boljeg sina treba svijeom trait."
Meni se to inilo krajnje nevjerojatnim. Ali ne znam kako se moe rijeiti brusaa
noeva, jedno je pravilo da ne bude nepristojan. Da sam mu zalupio vrata pred nosom, ispao
bih nepristojan. Ali drugo pak pravilo veli da Ne Smije Razgovarati s Neznancima, a to sam
upravo prekrio. Pravila bi se morala meusobno usuglasiti. "Ja imam samo svoj deparac pa
si ne mogu priutiti..."
"Moemo se pogodit, faco. Meni su pristojni deki prva liga, 'Ko zna, njemu dva.'
Mama bude rekla da si pravi prefrignanac. Reci ti meni kolko ima u kasici pa da vidimo
kolko ti noeva za to mogu nabrusiti."
"ao mi je." Ovo ide iz zla u gore. "Najbolje da prvo pitam mamu."
139
Brusaev je izraz lica naoko prijateljski. "Ne daj Boe da se zamjeri enskadiji! Nema
veze, moda ja ipak opet svratim za dan-dva. Osim ako gazda kue sluajno nije doma?"
"Tata?"
"Je, tata."
"On se vraa tek..." Ovih dana nikad ne zna. esto nazove da javi da je zaglavio
negdje u nekom motelu. "Kasno."
"Ak se ne boji za svoj kolni prilaz", brusa noeva naheri glavu i usie zrak, "bolje nek
se ozbiljno zabrine. Jerbo vam je asfalt popuco u tri ina. Ja bi reko da su vam ga postavljali
neki paceri. Kad stisne zima, u pukotinama se bude smrzla kinica pa bude digla asfalt, zna, i
do proljea budete imali Mjeseeve kratere! Asfalt treba dii i poasfaltirati kak Bog zapoveda.
To vam moj buraz i ja napravimo u roku od -" Prsti mu pucnu glasno kao kad u ovjee, ne
ljuti se skoi kockica. "O re tati to sam mu poruio?"
"Moe."
"asna rije?"
"asna rije. Moete mi dati svoj telefonski broj."
"Telefoni? Ja ih zovem laofoni. Nema ti do oi u oi."
Brusa uprti torbu s alatom i krene niz prilaz. "Reci tati!" Znao je da gledam za njim.
"Obeanje je obeanje, pajdo!"
"Ba se isprsio", mama e kad sam joj rekao za telku. Ali ton joj je da se smrzne. Kad
ujem da je stigao tatin Rover, odem van u garau da mu zahvalim. No umjesto da mu bude
drago, samo promumlja kao da mu je blago neugodno - ne, kao da se zbog neega grize.
"Drago mi je da ti je po volji, Jasone." Brusaeva se posjeta sjetim tek kad je mama izgrabila
gula u tanjure.
"Bruenje noeva?" Tata vilicom makne komadi hrskavice na rub tanjura. "To ti je
prastari ciganski vindleraj. udim se da ti nije odmah na ulazu rasprostro tarot-karte. Ili
poeo icati metalni otpad. Ako opet doe, Jasone, zalupi mu vrata pred nosom. Te ljude
nikad ne smije ohrabrivati. Gori su odjehovinih svjedoka."
"Rekao je da e moda opet doi", sad mene pee savjest to sam ono obeao, "da
razgovarate o prilazu."
"to je s prilazom?"
"Treba ga preasfaltirati. Kae on."
Tata se smrkne kao pred oluju. "Pa bi sad to trebala biti istina?"
"Michaele", mama e, "Jason samo prepriava razgovor."
Govea hrskavica ima okus po sluzi iz podmorja. Ja sam u ivotu upoznao samo
jednoga pravoga ivog Ciganina, taj je bio neki utljivi klinac u razredu uiteljice
Throckmonon. Ime mi je isparilo. Valjda je uglavnom markirao jer smo se mi u koli vie-
manje sprdali na raun njegove prazne klupe. Nije imao zeleni pulover, nego crni, koulja mu
je bila siva, a ne bijela, ali uiteljica Throckmorton nikad ga zbog toga nije naribala. Pred
kolu bi ga dovezao teki kamion. U mojoj je uspomeni taj kamion velik kao cijela kola.
Cigani bi iskoio iz vozake kabine. Tata mu je sliio hrvau Giantu Haystacksu, a rukama
su mu vijugale tetovae. Tetovae i pogled kojim bi oinuo cijelo igralite jamili su da
nikome, ni Peteu Redmarleyju, pa ak ni Plutonu Noaku, na pamet nee pasti da zadirkuje
Cigania. to se Cigania tie, on je samo sjedio pod cedrom i odailjao vibru u stilu
odjebi. Boli njega briga za skrivaa i ledene babe. Jedanput je sluajno bio u koli kad smo
igrali bejzbol i tako je opalio lopticu da je odletjela preko ivice i ravno na Grudu. Dalje je
samo vrljao oko baza s rukama u depovima. Uiteljica Throckmorton ga je morala zaduiti
za biljeenje rezultata jer nam je ponestalo loptica. No kad smo sljedei put pogledali
rezultatsku plou, vie ga nije bilo.
Zalijem si gula HP-ovini smeim umakom. "Tko su zapiavo Cigani, tata?"
"Kako to misli?"
"Pa... gdje su prvobitno ivjeli?"
"to misli odakle je dola rije Jeup? Od Egipta."
"Znai, Cigani su Egipani?"
140
"Ma ne, danas vie nisu. Odselili su se prije bog te pita koliko stoljea."
"Zato ih ljudi ne vole?"
"Zato bi pristojni graani voljeli dangube koje ne daju ni pare dravi i nema tog
urbanistikog propisa koji nisu prekrili?"
"Ja mislim", mama papri, "da preotro sudi, Michaele"
"Ne bi tako mislila da si ikad upoznala Ciganina, Helena."
"Dotini je brusa lani sjajno nabrusio kare i noeve."
"Nemoj mi rei", tati vilica zastane u zraku, "da ti tog ovjeka poznaje?"
"Pa neki brusa noeva ve godinama dolazi u Livadu Crnog Labuda u listopadu. Ne
mogu sto posto tvrditi da je rije o istom ovjeku dok ga ne vidim, ali pretpostavljam da je
valjda on."
"I ti si tom prosjaku neto plaala?"
"Zar ti radi badava, Michaele?"
(Pitanja nisu pitanja. Pitanja su meci.)
Tatin pribor za jelo zazvei kad ga je odloio. "Ti si cijelu godinu dana zatakavala tu...
transakciju?"
"Zatakavala?" Mama je strateki okirano bezglasno ostala paf. "Optuuje me da
'zatakavam'?" (Meni se od toga okrene eludac. Tata mami ibne onaj svoj pogled Nemoj
pred Jasonom. Pa mi se eludac okrene i protrne.) "Oito nisam htjela optereivati tvoj
efovski dan kuanskim bezvezarijama."
"I za koliko te ta skitnica oderala?" Tata se ne da smesti.
"Traio je funtu i ja sam mu platila. Izbrusio je sve noeve i svaka mu ast. Za jednu
funtu. Peni vie od tvoje Grenlandove pice iz dubokog zamrzavanja."
"Ne ide mi u glavu da si nasjela na tu ciganiju: zapreni konji i erge i kako su ivjeli
nai stari. Za Boga miloga, Helena, ako hoe brusilo za noeve, kupi ga u eljezariji. Cigani
su muljatorski neradnici, a kad jednome da prst, cijela e li horda roda navaliti na vrata tako
da ih se nee rijeiti do dvije tisuite. Danas ti ulijeu s noevima, kristalnim kuglama i
asfaltiranjem, a sutra e ti operuati auto, opljakati upu i preprodati to pokradu."
U posljednje se vrijeme svaaju kao da igraju brzopotezni ah.
Pojeo sam. "Smijem li ustati od stola, molim?"
Danas je etvrtak pa u svojoj sobi pogledam Top of the Pops i Svijet sutranjice. ulo
se lupanje vratima kuhinjskih ormaria. Pustio sam kasetu koju mi je Julia iskompilirala s
Ewanovih longplejki. Prva je pjesma Neil Voungova stvar "Words (Between the Lines Of
Age)". Neil Young pjeva kao da se rui tagalj, ali tip ima fenomenalnu glazbu. U glavi mi
pone brujati pjesma Gnjida, o tome kako klinci koje drugi klinci kinje dou na pik. Pjesme
su lee, zrcala i rendgeni. Neko vrijeme bezveze aram (ako se pretvara da ne trai prave
rijei, nakon nekog e vremena same izai na vidjelo), ali crkne mi penkala pa otvorim
pernicu da uzmem drugu.
Tu me eka tree iznenaenje.
Skalpelom odrubljena glava pravoga pravcatoga crknutog mia.
Zubii, sklopljene oi, brkovi kao iz slikovnice, senfasto krzno, crvenkastosmea
krasta, kvriasta kraljenica. Zapahne me miris varikine, mesnog doruka i strugotina od
iljenja olovaka.
Daj, daj, valjda su rekli. Stavi je Tayloru u pernicu. Bit e super vic. Valjda je sa
seciranja na biolokom praktikumu kod profesora Whitlocka. Profesor Whitlock prijeti da e
raetvoriti svakoga tko bude krao mije udove, ali kad popije uturicu one svoje posebne
kave, uhvati ga drijeme i oprez mu popusti.
Daj, Taylore, vadi pernicu. Valjda mi ga je Ross Wilcox osobno podmetnuo. Sigurno je
i Dawn Madden znala. V-v-vadi p-p-p-P-P-PERnicu, (Wilcox iskolai oi), T-T-ta-t-ttt-
Taylore.
Uzmem snop V/C-papira i zamotam miju glavu. U prizemlju tata na kauu ita Daily
Mail. Mama na kuhinjskom stolu sreuje raune. "Kamo e?"
"U garau. Na pikado."
141
"Kakvi su ti to rupii?"
"Bezveze. Ispuhao sam nos." Tutnem gvalju u dep traperica. Mami doe da provede
inspekciju, ali onda se predomisli, hvala Bogu. Pod okriljem tame oduljam se do kamenjara i
zavitlam glavu na Grudu. Valjda e je pojesti mravi i lasice.
Mene ta kvadra sto posto mrzi.
Na pikadu odigram partiju Kruga oko sata. Spremim strelice i vratim se u kuu. Tata
gleda raspravu o tome treba li Velika Britanija stacionirati amerike krstaree rakete na svom
teritoriju. Premijerka Thatcher kae da treba pa je to gotova stvar. Njoj se poslije Falklanda
vie nitko ne moe suprotstaviti. Zauje se zvono na vratima, to je za listopadsku veer
neobino. Tata je sigurno pomislio da se vraa Ciganin. "Ovo u ja rijeiti", objavi, pa iskosa
trne novine da se sloe. Mama psssikne s gaenjem. Ja se oduljam na svoj pijunski poloaj
na stubinoj galeriji, tako da sam vidio kad je tata skinuo lanac s vrata.
"Ja sam Samuel Swinyard." (Tata Gilberta Swinyarda.) "Seljak, s grunta u Travarovim
ledinama. Imate minutu vremena?"
"Svakako. Kod vas sam kupovao boine jelke. Michael Taylor. Izvolite, gospodine
Swinyard!"
"Slobodno me zovite Sam. Vidite, ja sakupljam potpise za peticiju. Moda niste znali,
ali malvernska Gradska skuptina kani graditi naselje za Cigane tu kod nas u Livadi Crnog
Labuda. I to vam nije nikakva privremena stvar. Nego, ono, za stalno."
"Doista neugodna vijest. Kad su to objavili?"
"Ba u tom grmu lei zec, Michaele. Nisu objavili! Oe progurat ispod ita, da niko ne
skopa pa da svi dou pred svren in! Gradili bi na kraju Osliaka, kraj spalionice. Ma ta je
klika iz malvernske Skuptine premazana svim mastima! Nee Cige pred svojom kuom, a,
ne, hvala lijepa. Rezervirali su zemljite za etrdeset prikolica. Oni kau etrdeset, al kad
urede teren, ovi e nagrnut na stotine, dosta da pribrojite rodbinu i sve mogue pijavice. Imat
pravu Calcuttu. Sto posto."
"Gdje treba potpisali?" Tata se mai podloka i navrlja potpis. "Kad smo ve kod toga,
danas nam je popodne netko od te ciganske... gadije... doao na vrata. Oko etiri sata, kad je
najvjerojatnije da su doma samo kuanice i djeca, bez iije zatite."
"Ne udim se ni najmanje. Harae i po Wellingtonovu gaju, uzdu i poprijeko, kad vam
kaem. Raunaju da e se u starijim kuama omastiti za vredniju starudiju. Al ak sad dobiju
tabor, ne gine nam ista pjesma iz dana u dan. A kad ispucaju krupni otpad, imaju Cigani i
direktnije naine da nam zariju ruku u kesu, ak znate to ou re."
"Nadam se. Same", tata vrati podloak, "da su reakcije na vau inicijativu pozitivne?"
"Samo me troje ljudi odbilo, a i to vam je ciganska krv, ak mene pitate. upnik veli da
on ne smije bit 'pri-stran', al njega je bolja polovica brzo dovela u red, ona ni sveenik, kae.
Svi su drugi odma potpisali ko i vi, Michaele. U srijedu imamo sastanak kriznog taba u
seoskom domu, budemo se dogovorili kak da one papke u malvernskoj Skuptini poaljemo u
vraju mater. Jel mogu raunat da budete doli?"
Da bar sam pristao. Da bar sam rekao: "Evo vam moj deparac, naotrite to god
moete, molim vas, sad odmah." Brusa bi izvadio alat na licu mjesta, na naem pragu.
Metalne turpije, brusni kamen, kremeni zamanjak (koji je to vrag?). unuo bi nada nj, lice
bi mu blistalo, naborao bi se kao zloduh, oi bi mu se opasno arile, jednom bi pandom
okretao zamanjak, sve bre i bre, dok se slika ne zamuti, a drugom bi prinosio tupe otrice,
polako, sve blie i blie, dok kamen ne dirne kovinu tako da navru bijesne plavetne varnice pa
iknu i prskaju po rosnome, kokakolasto smeem sumraju. Ja bih omirisao vrelu kovinu.
uo bih kako se vriskavo izotrava. On bi obraivao tupe noeve jedan po jedan. Jedan po
jedan, stari bi noevi zablistali kao da su noviji od novih, fijukaviji od skakavca Normana
Batesa i tako otri da reu i mii i kost i sate i grozu i Mene ta kvadra sto posto mrzi. Tako
su otri da pitanje to mi za sutra spremaju? mogu izrezuckaii na hostije.
Boe mili, da sam bar pristao.
142
* * *
Prilino se pederski javno pokazivati bilo s mamom ili tatom. Ali veeras i buljuk druge
kvadre ide s roditeljima u seoski dom pa to pravilo ne vrijedi. Prozori seoskog doma Livade
Crnog Labuda (sagraenog 1952.) maslaasto uto svijetle. Od Vodomarovoga dola donde
ima samo tri minute hoda, stoji tik do osnovnjaka uiteljice Throckmorton. kola mi se u
svoje doba inila upravo golemom. Kako e znati da je ikad ita prave veliine?
Seoski dom vonja na cigarete, latilo, prainu, cvjetau i liilo. Tata i ja morali bismo
stajati na zaelju da nam gospodin i gospoa Woolmere ne uvaju sjedala u prvim redovima.
Dom nije bio ovako krcat od onoga Boinoga prikazanja kad sam ja glumio Odrpanoga
Derana iz Betlehema. Oi publike odbljeskavale su svjetla pozornice kao maje oi nou.
Vjea me tako stisnuo da sam nekoliko kljunih replika odtrtljao, pa je uiteljici
Throckmorton pozlilo. No sasvim sam pristojno svirao ksilofon i sasvim sam pristojno
otpjevao Da si bijel il crn, ut, il crven - neka! Isus te u tali eka! Kad pjeva, ne zapinje.
Julia je onomad nosila zubnu protezu kao Zubo u pijunu koji me volio. Rekla mi je da sam
roeni talent. to nije istina, ali bilo je to tako lijepo od nje da joj nikad nisam zaboravio.
U svakom sluaju, veeras je publika histerina, kao da samo to nije izbio rat. Tako je
zadimljeno da se sve rasplinjava. Doao je gospodin Yew, mama Colette Turbot, gospodin i
gospoa Rhydd, mama i tata Leona Cutlera, tata Anta Littlea i pekar (koji vjeno ratuje protiv
sanitaraca). Svi laju sto na sat da nadglasaju sve ostale koji laju sto na sat. Tata Cranta Burcha
kae da Cigani pse kradu za borbe pasa, a dokaze poslije pojedu. "Tako je bilo na
Angleseyju!" Mama Andreje Bozard povlauje mu. "Bit e i ovdje!" Ross Wilcox sjedi
izmeu tate mehaniara i novopeene maehe. Wilcoxova maeha ne moe suspregnuti
kihanje. Trudim se da ih ne gledam, kao kad se trudi da se ne ispovraa tako to nastoji
ignorirati da ti je zlo, Ali jae je od mene. Na pozornici s tatom Gilberta Swinyarda sjede
upnikova ena Gwendolin Bendincks i nastavnik iz popravilita Kit Harris koji sa svojim
psima ivi na poljskom putu. (Nikome ne bi palo na pamet da njemu krade pse.) Crnu kosu
Kita Harrisa prosijeca sijed pramen pa ga klinci zovu Jazavac. Iz pozadine doe na susjed
gospodin Castle i sjedne na posljednji stolac. Junaki kimne tati i gospodinu Woolmereu. Tata
i gospodin Woolmere uzvrate mu. Gospodin Woolmere promrmlja tati: "Naem Gerryju nije
puno trebalo da se ukljui u akciju..." Prednju su stranu povienja oblijepili tapetom. Du nje
kistom su ispisali SEOSKI ODBOR ZA TABORSKU KRIZU. Slova "SO" i "TK"
krvavocrvena su. Ostala su slova crna.
Gospodin Castle ustane i stiavatelji ponu stiavati lajavce. Lani smo Dean Moran i
Robin South i ja igrali nogas i Moran je napucao loptu Castleovima u vrt, ali kad je traio da
mu je vrate, gospodin Castle rekao je da mu je zgnjeila hibridnu ruu vrijednu 35 funta i da
Moranu ne da loptu dok ne plati ruu, to e rei nikad jer kad ima trinaest godina, nema 35
funta.
"Dame i gospodo, susjedi Crnolabuani. U takvom ste broju odoljeli veeranjoj
studeni da je to ve samo po sebi dokaz kako naa zajednica jednoduno die po pitanju
sramotnoga - besramnog pokuaja naih izabranih zastupnika da ispotuju svoje obveze
prema", proistio je grlo, "Zakonu o kamp-naseljima iz 1968. tako da naem selu - naemu
zajednikom domu - utrpaju takozvane 'nomade', 'Cigane', 'Rome', koji god da je ispravni, pod
velikim navodnicima 'liberalni' izraz ovog tjedna u modi. injenica da se nijedan jedini
zastupnik nije veeras potrudio doi nije bogzna kako poticajan..." (tu Isaac Pye, vlasnik
gostionice Crni labud, drekne: "Jer bismo mi te lopue na utrini linovali! " a gospodin Castle
smjeka se kao strpljivi stric dok smijeh ne zamre.) "Nije bogzna kako poticajan dokaz
njihove dvolinosti, kukavitva i klimavih argumenata." (Pljesak. Gospoidin Woolmere
povie: "Ta li je dobra, Gerry!") "Prije nejgo to ponemo, Odbor bi poelio dobrodolicu
gospodinu Hughesu iz Malvern Gazetteera" (iz prvog mu reda kimne mukarac s notesom)
"koji nas je uspio ubaciti u svoj pretrpani raspored. Uvjereni smo da e njegova reportaa o
sramotnome inu lopova iz malvernske Skuptine potvrditi pravinost po kojoj je list poznat."
(To prije zvui kao prijetnja nego kao dobrodolica.) "No prijeimo na stvar. Ciganski e
143
zagovaratelji nedvojbeno rogoboriti: to imate protiv tih ljudi? Ja na to kaem: Mogu vam do
sutra nabrajati. Skitnja. Kraa. Higijena. Tuberkuloza..." Nisam uo to je dalje rekao jer
sam u sebi mislio kako seljani ele da Cigani budu gnusni pa da sve to gnusovi nisu bude
ablona za ono to seljani jesu.
"Nitko ne porie da Romi trebaju stalno prebivalite." Gwendolyn Bendicks dlanovima
si zakrili srce. "I Romi su majke i oevi ba kao i mi. Romi svojoj djeci ele to misle da je za
djecu najbolje, ba kao i mi. Bog dragi zna da ja nemam predrasude ni prema jednoj skupini
ljudi, koliko god mi tua bila po boji koe ili uvjerenjima, a sigurna sam da to vrijedi za sve
u dvorani. Svi smo mi krani. Dapae, kako emo Rome pouiti kakve sve odgovornosti nosi
graanski status ako ne budu imali stalno naselje? Kako da ih drukije pouimo da je
budunost koju red i zakon jame njihovoj djeci svjetlija od prosjaenja, preprodaje konja i
sitnoga kriminala? I da je jedenje jeeva jednostavno stvar neuljuenosti?" Dramatina
stanka. (Pomislim kako sve voe znaju nanjuiti od ega ljudi strepe i pretvoriti taj strah u
lukove i strijele i rune bombe i nuklearne bombe kojima onda raspolau kako im drago. To ti
je mo.) "Ali zato, za ime svijeta, zato vie sile smatraju da im je Livada Crnog Labuda
pravo mjesto za taj 'projekt'? Nae je selo precizno badarena zajednica. Ako nam kolu i
ambulantu preplavi horda dotepenaca, i osobito ako su to, da se tako izrazimo, problematine
obitelji, gurnut e nas u kaos! U bijedu! Bezvlae! Ne, stalno naselje moraju dobiti nadomak
grada koji e biti dovoljno velik da ih usie. Koji irna potrebnu infrastrukturu. Worcester, ili
jo bolje, Birmingham. Mi malvernskoj Skuptini aljemo jednoglasnu i odlunu poruku: Da
se niste usudili svoju odgovornost prebaciti na nas! Mi moda jesmo ljudi sa sela, ali bogme
nismo seljaine koje vi moete musati, sto mu gromova!" Gwendolin Bendicks smjeka se na
ovacije koje je dobila kao kad se prozebao ovjek smjeka krijesu.
"Ja sam vam strpljiv ovjek." Samuel Swinyard zauzme vrst raskorani stav. "Strpljiv i
tol'rantan. Seljak sam i time se ponosim, a seljaci vam se nee bezveze pjenit." (Tu se prolomi
dobronamjeran amor.) "Ne velim da bi se ja bunio protiv nekakvoga stalnog tabora za
Cigane da ovo jesu istokrvni Cigani. Moj je tata Abe znao unajmiti aicu istokrvnih
Cigana u etveno doba. Bogme su sasvim dobro radili kad bi se potrudili. Bili su crni ko
crnje, konjskih zuba i u Chilternskom su gorju zimovali jo od pretpotopnih vremena. Jest da
si na njih trebo pazit. Znali su bit vraki prefrigani. Recimo, kad se zaratilo, svi su se
preobukli u enske i otperjali u Irsku da ne zavre u Normandiji. Al s istokrvnim Ciganima
bar si znao tko su i na emu si. E, ja sam se veeras popeo na pozornicu jer su ove vucibatine
koje su se prozvale Ciganima pa nam se tu skicu uzdu i poprijeko veinom obini muljatori i
propal'teti i kriminalci koji istokrvnog Ciganina ne bi prepoznali ni da im ga nabije..." (Isaac
Pye drekne: "U guzicu, Same, u guzicu!" na to iz pozadinskih redova dvorane prsne divovski
prdac smijeha.) "Na nos, Isaae Pye, na nos! Svi se ti bitnici i hipiji i skitnice furaju na
Cigane da se ogrebu za milostinju! To su vam neobrazovani icari, samo heftaju da dobiju
'socijalnu pomo'. Uuuuuf, sad ti pucaju na tabore s vodokotliima! A kud oni okom, tu
socijalni radnici skokom! Tako mogu i ja rei da sam Cigo pa da se badava omastim, ha?
Bolje u proi nego da se uzdam u se i u svoje kijuse! Jer da mi se prohtije..."
Tu vrisne protupoarni alarm.
Samuel Swinyard ozlojeeno se namrti. Nije se prepao jer pravih protupoarnih
uzbuna nema, mi imamo samo akcije nita nas ne smije iznenaditi. Tipa one nae u koli
proli tjedan. Morali smo prekinuti sat francuskoga, izai u parovima i stati u stroj na
kolskom dvoritu. Oko nas je bjesnio i urlao profesor Whitlock: "Sve vas je sagalo! Sve do
jednoga! IVI PREPEENAC! Doivotne deformacije!" Profesor Carver dlanovima je sloio
megafon i zaderao se: "Bar e sad Nicholas Briar dobiti drutvo!"
No alarm u seoskom domu tuli li ga tuli i tuli.
kvadra oko nas sad se buni rijeima: "Smjehurija!" i "Nemamo nekog Einsteina koji bi
tu stvar znao iskljuiti?" Gwendolin Bendicks ree neto gospodinu Castleu, on si ovije uho
dlanom kao da hoe rei: Molim? Gwendolin Bendicks ponovi. Molim? Dotle je ve
nekolicina ljudi ustala i poela se ivano ozirati.
144
Iz pozadine prasne pedeset krikova. "POAR!"
Seoski se dom u hipu pretvorio u paninu bukalicu koja samo to nije prevrela. Iznad
naih glava roji se uzavrela dreka i prena vriska. Polete stolci, doslovno odskakuju. Cigani
su nam podmetnuli poar! Tu se pogase svjetla. "Van! Van!" U toj me groznoj tami tata
privine uza se (patentni zatvara na njegovu kaputu zaepi mi nos) kao da sam neka bebica.
Stojimo i ne mrdamo usred svega, usred sveope gungule. Miriem njegov dezodorans.
Neija me cipela opali po potkoljenici. Upalilo se nekakvo treptavo svjetlo za sluaj uzbune.
Pod njim sam vidio kako gospodin Rhydd lupa po poarnom izlazu. "Zakljuan je!
Prokletinja je pod kljuem!" Wilcoxov tata kraula da makne gomilu s puta. "Razbij prozore!
Razbij prozore, majku mu!" Samo je Kit Harris ostao miran. Promatra gomilu kao kad
pustinjak promatra neku tihu umu. Mama Colette Turbot zavriti kad goleme perle pobjegnu
s niske i udare odskakivati pod stotinama nogu. "Gnjeite mi ruku!" Seljani se uruavaju kao
zidovi, padaju i presamiuju se na sve strane. Nema strasnije zvijeri od bezglave gomile.
"Sve je u redu, Jasone!" Tata me stisnuo tako vrsto da jedva diem. "Ja te drim!"
* * *
Kua Deana Morana zapravo se sastoji od dva trona kuerka koja su zboksali u jedan,
a tako je stara da jo ima poljski zahod. Ljepe ti je popiati se u susjedovo polje, tako da ja
obino igram na to. Danas sam se skinuo s busa u Travarovim ledinama s Deanom jer smo se
nameraili na igru na njegovom ZX Spectrumu 16k. Ali Deanova je sestra Kelly jutros sjela na
kasetofon pa ne moemo uitati igrice. Kelly radi u Woolworthsovoj bombonijeri u Malvernu,
a gdje Kelly sjedne, tu trava ne raste. Tako je Dean predloio da provizorno sklepamo igru
Operacije u njegovoj sobi. U Deanovoj je sobi cijeli zid oblijepljen posterima NK 'West
BromwichAlbiona'. West Brom svaki put propadne u niu ligu, ali Dean i njegov tata oduvijek
za njih navijaju i tu nema majci. U igri Operacije vadi kosti iz pacijentova tijela. Ako
pincetom dirne ukrivo, pacijentu zazuji nos, a ti e ostati bez kirurkog honorara. Pokuali
smo prespojiti Operaciju na neku divovsku bateriju tako da te struja spri ako zastrani.
Definitivno smo ubili i pacijenta i igru, ali Dean kae da mu je ionako jo prije sto godina
dojadila. Vani smo si sloili teren za minigolf s letvama, cijevima i starim konjskim
potkovama iz usahlog vonjaka na kraju Deanova vrta. ak i peurke nabranih klobuka rastu
iz trulog panja. S krova poljskog zahoda gleda nas antracitno siva maka. Nali smo dvije
palice, ali loptice ni za lijek, ni u bezdanoj upi. Zato smo nali slomljeni razboj i kostur
starog motocikla. "A to kae", predloi Dean, "da kicnemo u na bunar?"
Na bunaru je poklopac kante za smee, a na njemu su naslagane cigle da Deanova
sestra Maxine ne bi sluajno upala. Cigle maknemo jednu po jednu. "Kad nou nema ni vjetra
ni mjeseca, koji put uje kako odozdo jaue mala utopljenica."
"Je, Deane, ba ti vjerujem."
"Kunem ti se bakinim grobom! U ovom se bunaru utopila neka curica. Nisu je stigli
spasiti jer su je podsuknje i to povukli na dno."
Previe detalja da pria bude obina bljuzga. "Kad to?"
Dean baci posljednju ciglu. "U stara vremena."
Zavirimo u dubinu. Glave nam utonu u netremino zrcalo. Tiho je kao u grobu, a
bogme i studeno.
"Dokle ide?"
"Nemam pojma." Bunar ti rijei rastegne u dubinu kao gumilastiku, a onda katapultira
jeku uvis. "Jedanput smo Kelly i ja zavezali ribiko olovo na udicu pa smo ga sputali, kui,
a nije dolo do dna ni kad smo odmotali pedeset metara."
Meni je dosta da pomislim na pad pa da mi se usuu jaja.
Oko bunara se zbija vlani listopadski sumrak.
"Mama!" na taj makasti glas odskoimo. "NE ZNAM PLIVATI!"
Usrao sam se. Usrao sam se.
Gospodin Moran se drapa.
145
"Tata!" zajei Dean.
"Oprostite, deki, nisam mogao odoljeti!" Gospodin Moran otare oi. "Ba sam izaao
da posadim sunovrate za sljedeu godinu pa sam uo o emu razgovarate i nisam mogao
odoljeti!"
"E, pa sad mi zbilja doe", Dean vrati poklopac, "da te nekamo poaljem!"
Deanov nam je tata sloio ping-pong tako da je kuhinjski stol podijelio pregradom od
knjiga koje je postavio hrptom prema gore. Slikovnice su nam reketi. (Igram Postolarom i
vilenjacima, Dean Cvilidretom.) Sigurno izgledamo ko zadnji debosi, pogotovo gospodin
Moran koji igra s limenkom DrPeppera u ruci. (DrPepper je najobiniji gazirani sirup protiv
kalja.) Ali fenomenalno se zabavljamo. Moja se portabl-telka moe sakriti. Deanova sestrica
Maxine biljei rezultat. Nju svi u familiji zovu Minimaks. Mi igramo Pobjednik ostaje za
stolom kad se Deanova mama vrati s posla iz svojega starakog doma na Malvernskoj cesti.
Samo nas odmjeri i ree: "Frank Moran..." pa potpali vatru koja zamirie na preni kikiriki.
Moj tata kae da ljudi prenapuhavaju priu o kunim ognjitima, ali Deanov tata gajdarskim
glasom reve: "Aaak ti z hie dim ne pucka, ni ti vredna ni nemrsna ruka." Gospoa Moran
zabaci kosu, privrsti je pletaom iglom i odere rne 21-7, ali ne igra dalje, nego nam naglas
ita iz Malvern Gazetteera: " 'ZAGORJELE POGAICE NAPRAVILE DAR-MAR U
SEOSKOM DOMU! Mjetani Livade Crnog Labuda u srijedu su ustanovili da gdje ima dima,
ne mora biti i vatre. Osnivaki zbor Seoskog odbora za taborsku krizu, koji su mjetani
organizirali da se opru prijedlogu uspostave ciganskog naselja u Osliaku u Livadi Crnog
Labuda, prekinuo je znak za poarnu uzbunu koji je pokrenuo mahniti stampedo...' Ajojoj,
ajojoj meni." (lanak sam po sebi nije smijean, ali gospoa Moran ita seljoberskim
spikerskim glasom pa mi piamo od smijeha.) " Hitne su slube spremno reagirale, ali
ispostavilo se da se alarm ukljuio na dim iz tostera. etiri su osobe potraile lijeniku
pomo zbog ozljeda zadobivenih u stampedu. Oevidac Gerald Castle iz Vodomarova dola u
Livadi Crnog Labuda...' Tvoj susjed, Jasone? '...za Cazetteer izjavio je: Pravo malo udo da
se nitko nije doivotno obogaljio. Uf, oprostite, ne smijem se smijat. Ma ope nije smijeno.
Ti si na svoje oi vidio taj stampedo, Jasone?"
"Jesam, vodio me tata. Dom je bio dupkom pun. Vi niste bili?"
Gospodin Moran nekako se ukipi. "Sam Swinyard doo je izmust potpis, al ja sam ga
pristojno otpilio." Razgovor je krenuo u pogrenom smjeru. "Rasprava je bila na visini, ha?"
"Ljudi su se uglavnom bunili protiv tabora."
"O, mogu mislit! Ta raja ne bi prstom maknula dok ona kreatura iz Downing Streeta
razbucava sindikate za koje su joj djedovi ginuli. Al im nanjui da joj neto rui cijenu kue,
nema tih revolucionara koji e se bre dii na oruje!"
"Frank", oglasi se gospoa Moran kao da povlai runu,
"Ma nek Jason zna da imam ciganske krvi, mene nije sram! Zna, Jasone, moj ti je deda
bio Cigo. Zato nismo doli na zbor. Cige nisu aneli, al nisu ni sotone, U svakom sluaju, nisu
ni gori od seljaka i potara i zemljoposjednika. Sam nek ih svi skupa puste na miru."
Ne znam to bih rekao pa samo kimnem,
"Od laprdanja nema veere." Gospoa Moran ustane. Gospodin Moran izvue svoj
Krialjkaki tjednik. Krialjkaki tjednik na naslovnici te mami tetama u bikiniju, ali unutra
nema nikakvih goliavijih slika. Maxine, Dean i ja spremamo slikovnice, a malenom se
kuhinjom iri miris unke i gljiva. Pomaem Deanu da prostre stol, sve samo da odgodim
povratak kui. Kod Morana pribor za jelo nema strogu laboratorijsku podjelu kao kod nas.
Sve je zbrda-zdola. "Bude neto gricnuo kod nas, Jasone?" Deanova mama guli krumpir.
"Gospodina Kelly nazvala me na posao. Cijela im ekipa poslije posla ide na burek i pomfrit,
slave neiji roendan, pa imamo mjesto vika za stolom."
"Daj", nagovara Deanov tata. "Nazovi mamu s naeg fontela."
"Moda bolje ne." Zapravo bih sve dao da veeram kod njih, ali mama se totalno
izbezumi ako se za veere kod frendova ne dogovorim sto tjedana unaprijed. A i tata se
pretvori u pravog policajca, kao da je moj prekraj preteak da se samo naljuti. Istinabog, tata
ovih dana ee veera u Oxfordu nego kod kue. "Hvala na pozivu."
146
. . .
Sumrak je usisao izmaglicu s tla. Sljedei vikend vraamo sat. Mama e se uskoro
vratiti iz Cheltenhama, ali meni se ne uri. Tako da sam poao zaobilaznim putom kraj
Rhyddova duana. Manja je opasnost da naletim na kvadru Rossa Wilcoxa ako izbjegnem
izlaz iz Wellingtonova gaja, mislim si ja. Ali taman proem kapiju Svetog Gabrijela kad iz
vrta Colette Turbot navre klinadijska cika. Lo znak.
Totalno lo. Preda mnom je Ross Wilcox glavom i bradom, Gary Drake i jo deset-
petnaest klinaca. Bilo je i starijih, tipa Pete Redmarley i braa Tookey. Izbio je rat. Divlji
kesteni su meci, a vinogradske jabuke i pale kruke teka artiljerija. Streljivo nose u tobolcima
od izokrenutih pulovera. Kraj uha mi fijukne zalutali ir Neko bih jednostavno stao na stranu
glavne kvadre i ukljuio se u bitku, ali bilo pa prolo. Najvjerojatnije bi odjeknuo pokli: "N-
n-n-na Taylora!" i obje bi vojske okrenule paljbu na mene. Da pokuam klisnuti, lovili bi me
kroz cijelo selo, Wilcox bi vodio lov, a ja bih bio lisica.
Tako mugnem pod brljanom obraslu nadstrenicu autobusnog stajalita dok me jo
nitko nije primijetio. Ovdje su, bilo pa prolo, stajali autobusi za Malvern i Upton i
Tewkesbury, ali sad su ih vie-manje ukinuli zbog redukcija. Stajalite su preuzeli parovi koji
se ovamo dolaze valiti i grafiteri. Kraj ulaza odskakuje voe. Sine mi da sam sam sebe
satjerao u klopku. Vojska Petea Redmarleyja povlai se u ovom smjeru, a za njom se ori bojni
pokli druine Garyja Drakea i Rossa Wilcoxa. Virnem van. Kompotska jabuka
spektakularno eksplodira na Kenjinoj glavi pet metara dalje. Hranitelji e se u roku od deset
sekunda prestrojiti i otkriti moje skrovite. Bolje da te nau nego da skue da se skriva.
Kenja otare jabuku iz oiju pa me pogleda.
Userem se od straha da e me odati pa stavim prst na usta.
Kenjina se grimasa pretvori u cer. I on stavi prst na usta.
ibnem van iz zaklona i opalim preko Malvernske ceste. Nemam vremena traiti stazu
pa samo skoim u gusto raslinje. Boikovina. Jesem ti sreu. Utonem u bodljikavo lie.
Izgrebem vrat i guzicu, ali vie boli ponienje nego ogrebotine. to je najvee udo, nitko ne
trubi moje ime. Bitka se rasplinula na sve strane i ve je tako blizu mog skrovita da ujem
kako si Simon Sinton mumlja upute. Nadstrenicu na autobusnom stajalitu s kojeg sam
pobjegao prije dvadeset sekunda rekvirirali su za bunker.
"To boli, Croome, koji si ti drkavac!"
"Joj, jadni moj mali Robin South, nemoj mi rei da te boljelo? Ba mi je ao!"
"Idemo, ruljo! Neka vide koje gazda u ovom selu!"
"Smrt svima! Kolji! Baci ih u jamu! Pokopaj ih!"
Vojska Petea Redmarleyja zbila se na zbor. Bitka je i dalje opaka, ali sad su u pat-
poziciji. Projektili i vriska pogoenih zaguili su zrak. Wayne Nashend trai streljivo korak-
dva od mog skrovita. Rat je oito prevro u umu. Jedini mi je izlaz da zaem dublje.
uma me nuka da idem dalje, nie zastore poput sna. Paprat mi miluje elo i peljei
depove. Nitko ne zna da si ovdje, ape drvee i trai si sidrite za zimu.
Klinci koji su svima na piku pretvaraju se da su nevidljivi jer je tako manje vjerojatno
da e ih netko primijetiti i kinjiti. Mi zapinjavci pretvaramo se da smo nevidljivi jer je tako
manje vjerojatno da nas netko natjera da kaemo neto to ne moemo. A ako ti se roditelji
svaaju, pretvara se da si nevidljivi da sluajno ne izazove novi okraj. Jason Tavlor je
Trostruko Nevidljivi Djeak. Ovih dana ak ni ja ne viam pravog Jasona Taylora, osim kad
piemo pjesmu, ili tu i tamo u zrcalu, ili as prije spavanja. Ali on u umi doe na svoje.
Glenjaste grane, kvrgavo korijenje, puke naznake staza, jazaveve ili rimske iskopine, bara
koja e se u sijenju zalediti, drvena tabakera prikovana iza uske tajne divlje smokve gdje
smo svojedobno kanili sklepati kuicu na drvetu, tiina koju su prenapuile ptice i lepet krila,
puna zubate paprati i mjesta koja ne moe nai ako nisi sam. U umi je vrijeme starije i
stvarnije od vremena koje mjeri sat. U umi are i pale duhovi Moguega, uma ti nudi arene
primie i zvjezdane zavrzlame. uma ne haje za ograde i granice. uma jest ograda i granica.
Ne boj se. U mraku bolje vidi. Bio bih presretan da se mogu baviti drveem. Danas vie
147
nemamo druide, ali imamo umare. Da mi je biti umar u Francuskoj. Koje stablo mari jesi li
u stanju prevaliti rijei preko jezika?
Taj druidski osjeaj koji me spopadne u umi tako je uzbudljiv da me hvata sraka pa u
irokolisnu grmljaku iskopam rupu plosnatim kamenom. Smaknem gae i unem. Super je
kad moe srati na otvorenome, kao piljski ovjek. Samo istovari, pljas, suho lie tiho
pucketa. Iz unja ti govno klizi bolje nego na veckau. A na frikom ti zraku govno bude i
tresetastije i zaparenije. (Samo se bojim da mi se neka zunzara ne zaleti u upak i odloi
jajaca u debelom crijevu. Izlegle bi se liinke i otile bi mi u mozak. Brati Hugo rekao mi je
da se to zbilja dogodilo nekom malom Amerikancu koji te zove Akron Ohio.) "Jesam li ja
normalan", velim naglas, "kad ovako usred ume razgovaram sam sa sobom?" Neka ptica
zafiuka kao svirala u staklenci, posve blizu, kao da mi se gnijezdi u unoj koljci. Sav
treperim od elje da neka takva stvar koju ne moe imati bude moja. Da mi se uzverati u taj
trenutak, u tu staklenku, pa da ondje ostanem zauvijek, ja bih to uinio. Ali u unju me
zabole glenjevi pa se pomaknem. Nespoznatljiva se ptica poplai i iezne kroz tunel od
granica i sadanjica.
Taman sam irokim liem obrisao guzicu kadli iz tmaste paprati izgaca neka divovska
psina, smee-bijeli vuk, velik je kao medvjed.
Srce mi ode u pete.
No vuk mrtav-hladan uzme moju Adidasovu torbu u zube i odtrupka dalje stazom.
Obian pas, dre Gnjida, otiao je, sve je u redu, nee nam nita biti.
Dubina moga bia rastuli se u mrtvakom stenjaju. est zadanica, ukljuujui i
zadanicu profesora Whitlocka, plus tri udbenika. Papala maca! to u rei nastavnicima?
"Ne mogu predati zadau, profesore. Odnio mi ju je pas." Ravnatelj Nixon ponovno bi uveo
ibu tek toliko da me kazni za nedosjedjivost.
Prekasno skoim na noge da se dam u potjeru, no remen s kukastom kopom
raskopano zvekne, hlae spuznu i ja odletim dupe-giava kao Stanlio i Olio. Gae su mi pune
trulog lia i dobio sam granicu u nos.
Nema mi druge nego put pod noge kamo god da je pas mogao ode i pogledom reetaj
umski gusti u potrazi za trakom trupkave bjeline. Whitlockovoj zajedljivosu nee biti
kraja. Profesorica Coscombe cvrljit e se od bijesa. Profesor Inkberrow u nevjerici e ostati
krut kao ravnalo kojim crta po ploi. Sranje, sranje, sranje. Prvo me kvadra kolektivno
proglasi papinom, a sad e jo i pola nastavnika misliti da sam zgubidan. "Kog si se vraga u
to doba skitao umom?"
Sova? Evo me na proplanku na kosini, za njega znam iz kad smo se mi seoska djeca u
umi igrali rata. Stvar smo shvaali prilino ozbiljno, imali smo ratne zarobljenike, prekide
vatre, zastave koje je protivnika strana morala zarobiti (sportske arape na kolcu) i pravila
borbe koja su spajala lovice i dudo. U svakom sluaju, sloenije nego kad bismo se na
Malvernskoj cesti igrali bitke za Ypres. Kad su feldmarali birali vojnike, mene bi odmah
hapali jer sam se super izmicao i verao na drvee. Te su igre rata bile super. Druga je stvar
tjelesni u koli. Na tjelesnome ne moe biti netko tko nisi. Danas se vie nitko ne igra rata.
Mi smo bili zadnji. Ako izuzme jezero, gdje ljudi eu s psima, svako novo godinje doba
zagui nove umske staze. Kupine ili seljaci oie ili zagrade ulaze. Sve zaraste i postane
trnovito kad se zapusti. Ljudima nije drago da djeca haraju kad padne mrak kao neko mi.
Nedavno su u Gloucestershireu ubili nekog malog raznosaa novina, zvao se CarI
Bridgewater. Nama je Gloucestershire iza ugla. Policija mu je tijelo nala u ovakvoj umi.
Pri pomisli na Carla Bridgewatera malko se prepadnem. Malko. Ubojica e moda
baciti tijelo u umu, ali nije valjda tako glup da ovdje eka rtve. uma Livade Crnog Labuda
nije ni Sherwood ni Vijetnam. Za povratak kui trebam se samo vratiti istim putem ili ii dalje
dok ne doem do polja.
Je, kako ne, bez kolske adidasice.
Dvaput ugledam traak bjeline i pomislim: Pas!
Prvi put je obina breza. Drugi put najlonska vreica.
148
Ovo je pii kui propalo.
Pokae se rub staroga kamenoloma. Zaboravio sam ga otkako smo se prestali igrati
rata. Pad nije dubok, ali ne bi ti bilo pametno da odavde rokne. Na dnu je neka trostrana
kotlina odakle vodi staza prema Osliaku. Ili Svinjaku? Iznenadim se kad u dnu kamenoloma
ugledam svjetla i zaujem glasove. Pet-est prikolica plus autokuice i kamion, prikolica za
prijevoz konja, kamionet s ceradom, motocikl i bona prikolica. Generator teke. Cigani,
pomislim, sto posto. Podno kra ispod moje izboine, oko prljave vatre sjedi sedam-osam
prilika. I psi.
Vuku koji me opljakao ni traga, a ni mojoj adidasici. Ali zbilja ne znam gdje bi bilo
vjerojatnije da je torba zavrila. Problem je samo kako da klinac iz superkomforne kue s
dvostrukim prozorskim staklima u Vodomarovu dolu prie Ciganima i njihove pse optui za
krau.
A moram.
Kako? Bio sam na onom zboru Seoskog odbora za taborsku krizu. Ali moja torba. Bar
da se do taborita spustim glavnom stazom, mislim si ja, da ne pomisle da ih uhodim.
"I tak nas bude pijal cjelu veer, ha?"
Ako mi se pred tatom Deana Morana stisnuo upak, od ovoga mi se zauzlao. Iz
isprepletene tame iza mene pojavi se lice slomljena nosa. Razjareno. "Ne", moda sam poeo
moliti, "samo sam mislio..." Ali ne stignem dovriti jer sam uzmaknuo.
U prazni zrak.
Odronjava se kamenje i zemlja, rondam se i ja skupa s njima, kotrljam li se kotrljam
nizbrdo (Ako samo nogu slomi, ima sreu, veli Neroeni Blizanac) i ("Jesem ti gajde!" i
"Pazi!" i "PAZI!" viu ivi ljudi) i kotrljam li se kotrljam i (kao kockice u ai) kotrljam i
kotrljam i (kamp-prikolice krijes kljune kosti) naposljetku mi neto izbije sav zrak iz plua i
stanem na mjestu.
Psi mahnitaju, samo to nisu na meni.
"GUBITE SE, MAJKU VAM PAPANSKU!"
Sustigli su me i potoci sitnoga kamenja i zemlje.
"Ma iz kog je kurca ovaj pao?" zarei neiji glas.
Ovo je kao kad se na TV-u netko probudi u bolnici i oko njega isplivaju lica, samo je
meni jezivije jer je mrak. Tijelo me boli na dvadeset mjesta. Boli zaderano, a ne rasjeeno,
tako da u valjda moi hodati. Pred oima mi se vrti kao u stroju za pranje rublja na zavrnoj
centrifugi. "Klinac se skrio po kamenolomu!" odzvanjaju glasovi. "Klinac se skrio po
kamenolomu!" Na svjetlu vatre pojave se nova lica. Sumnjiava, ako ne i neprijateljska.
Neki starac progovori stranim jezikom.
"Ne mora ga odmah pokapat! Ni odletil s klisurine!"
"Sve u redu", usta su mi puna pijeska. "Dobro mi je."
Jedan od bliih upita: "Mo stat na noge, malac?"
Ja pokuam, ali tlo se jo premee.
"Hodaljke mu se klimaju", zakljui onaj otri glas. "Ajd as parkiraj dupe, pajdo, tu kraj
vatre. Oe mi neko od vas pomo..."
Dvije me ruke podupru korak-dva do vatre. Iz prikolice odakle se ori Midlandska
panorama izau majka i ki u pregaama. Kao od brda odvaljene, i jedna i druga. Jedna dri
dojene. Djeurlija se gura da bolje vidi. Razularenija je i grublja od sve kvadre moga
godita, ukljuujui i Rossa Wilcoxa. Ove klince boli ivo za kiu, prehlade, ore, siledije i
predaju domae zadae.
Neki tinejder tee nekakvu hrgu i ne ljivi me ni pol posto. Na nou mu bljeska svjetlo
vatre. upa kose napola mu zastire lice.
Otri se mukarac pretvorio u brusaa noeva. To me uspokoji, ali samo malice. Jedno
je kad on meni doe na vrata, a drugo kad se ja strmoglavim k njemu. "Oprostite to sam...
hvala, ali bolje da sad krenem dalje."
149
"Ja sam ga ukebo, Bax!" Deko sa slomljenim nosom na guzici se dosanjka niz kr. "Al
je blesander pao sam od sebe! Nisam ga gurnuo! Makar sam trebao. pijo nas je, pija
gadna!"
Brusa me pogleda. "Nejde ti jo nikamo, mulac."
Znam da, hm" (Vjea mi zatopa zvui) "ispada udno, ali bio sam u umi kraj
Svetoga Gabrijela - kraj crkve - i samo sam..." (Vjea zatopa sjeo.) "Samo sam se odmarao
kad se" (Boe, kako ovo jadno zvui) "pojavio neki divovski pas i zgrabio moju torbu i otrao
s njom." (Ni najmanje iskre suosjeanja ni na jednom licu.) "Unutra su mi sve zadanice i
udbenici." Vjea me tjera da izbjegavam rijei kao laljivac. "Onda sam krenuo za psom,
bar sam ga pokuao pratiti, ali smrailo se i staza - neto kao staza - jednostavno me dovela..."
Pokaem uvis iza sebe. "Gore. Vidio sam vas dolje, ali nisam vas uhodio." (ak se i dojene
doima nepovjerljivo.) "asna rije, samo sam traio svoju torbu."
Tesar i dalje tee.
Neka ena upita: "Za si ope doo u umu?"
"Da se sakrijem." Sad pali samo runa istina.
"Da se sakrije?" pita njezina ki. "Od koga?"
"Od nekih klinaca. Iz sela."
"to si im kriv?" pita Slomljeni Nos.
"Nita. Samo me ne vole."
"Zato?"
"Odakle ja znam?"
"Ma zna ti dobro!"
Ma jasno da znam. "Nisam njihov. U tome je stvar. Njima dovoljno."
Dlan mi se toplo zaslini, odozdo me gleda zubati mjeanac. Mukarac zalizane crne
kose sa zaliscima zaroke na adresu starijega kolege: "Da si vidijo svoju facu, Bax! Kad se
mali dokotrljo ko grom iz vedra neba!"
"Olo mi srce u pete!" Stari baci pivsku limenku u vatru. "I priznam bez pardona, Clem
Ostler. Ja sam si mislio da je mulo s groblja. Il to il da neki gae bacaju pei i friidere ko oni
put u Pershoreu. Meni ti u ovi logor neto opoetka smrdi." (Ili Cigani izokreu rijei ili imaju
neke nove rijei za stvari.) "to bolji dokaz" (sumnjiavo kimne na moju adresu) "nego da se
ovi tu ulja oko nas?"
"Jel ne bi bilo pristojnije", Brusa se okrene meni, "da si ljepo pito za torbu ak si mislio
da je kod nas?"
"Bojo si se da te ne nabodemo na raanj i ivog ispeemo, a?" Kad ena prekrii ruke,
vidi da su joj podlaktice vrste kao kabeli. "Svi znaju da sve Cige vole malo gainog mesa u
gulau, ne?"
Slegnem ramenima, sav jadan. Tesar i dalje tee. Drvasti dim i masna isparavanja,
ljudska tijela i cigarete, grah i kobase, slatko-gorki gnoj. Ovi ljudi ive slobodnije nego ja, ali
moj je ivot deset puta udobniji i vjerojatno u due ivjeti.
"Ajmo re", oglasi se nizak mukarac s prijestolja od naslaganih guma, "da ti mi
pomognemo pa da svi skupa potraimo tu tvoju torbu. to ti nama dat?"
"Je li moja torba kod vas?"
Slomljeni me Nos isti as sree: "Kakve su to optube na raun mog strica?"
"Oladi malo, Al." Brusa zijevne. "Kolko ja vidim, jo nam nije napravio tetu. Al ak
oe da mu malo pomognemo, sam nek veli jel ona gungula u seoskom domu u srijedu bila
oko 'stalnog naselja koje skuptina misli gradit u Osliaku. Natiskalo se pola Livade Crnog
Labuda, ko sardine. To jo u ivotu nis vidil."
Iskrenost i priznanje esto ti se svedu na istu stvar. "Jest." Brusa se zadovoljno zavali,
kao da je dobio okladu.
"A i ti si bio s njima, a?" pita tip kojeg zovu Clem Ostler.
Ve predugo oklijevam. "Vodio me tata. Ali zbor su prekinuli u pola prie jer -"
"Sad zna sve o nama", pita ki, "ha?"
"Ne ba" mi je najpametniji odgovor.
150
"Gae", Clem Ostler zakilji, "drek znaju ko smo mi. A vai strunjacijo manje."
Stari Bax kimne. "Familija Mercy Watts ola je u to neko slubeno naselje kod
Sevenoaksa. Najamnina, redovi, liste ekanja, nadzornici. Ma to su ti socjalni stanovi za
prikoliare."
"Najvei vic u svemu skupa!" Brusa raari vatru. "Mi ne bi da grade ko ni vi
domoroci. Sve je zakuho taj neki novi zakon." Slomljeni Nos e: "Koji sad to novi zakon,
striko?"
"Ovako ti je. Skuptina mora osigurat kvotu stalnih naselja, il mi moremo taborit gdje
god nam milo, veli zakon. Al ak skuptina ima kvotu, moe zvat murju da nas potjera ak
taborimo di nije stalno naselje. U tom ti je poanta Osliaka. Nema veze s ljudskom
dobrotom."
"Jesu ti to rekli na zboru, a?" na mene zarei majka.
"Kad nas negdje uspiju vezat", Clem Ostler mi nije dao da odgovorim, "poee nam
mulariju trpat u svoje kole pa emo svi na kraju bit klanjam se, milostivi, sluga pokoran. Od
nas e napravit hamime i kuanc, budu nas potrpali u zidane kue. Budu nas zbrisali s lica
zemlje, ko to je Adolf Hitler probo. Je, ovo bude ilo vie mic po mic, tiha voda, ali i oni ti se
nas oe kurtalisat."
"Asimilacija." Slomljeni Nos strijelja me oima. "Tak to zovu socijalni radnici, jelda?"
"Ja..." slegnem ramenima, "ne znam."
"udi se da Cigo zna takvu komprciranu rije? Nis me prepozno, a? Zato se ja tebe
sjeam. Ove ore pamte lica. Ili smo u isti razred u koli za lime u selu. Uiteljica se zvala
Frogmartin, Figmortin, tak nekak. Ve si onda muco, jel? Igrali smo onu igru, Vjeala."
Sjeanje mi iskopa Ciganievo ime. "Alan Wall."
"Taj sam, Muco, ne spominji uzalud."
Bolje "Muco" nego "pija."
"Mene kod gaa najvie ulja", majka pripali cigaretu, "to vele da smo mi prljavi, a
njima zahod stoji u istoj prostoriji di se peru! I svi jedu istom licom i piju iz iste alice i
kupaju se u istoj vodi i ne bacaju smee da ga vjetar i kia prirodno rijee, jok, vala, oni neist
uvaju u kutiji da istrune!" Sva se strese. "U kui!"
"Pa kako spavaju s kunim ljubimcima." Clem Ostler raari vatru. "Psi jesu neisti, o
makama da i ne govorim. Buhe, prljavtina, dlake, sve u istom krevetu. ik reci da nije
istina? Ej, Muco!"
Ba sam u sebi mislio kako Cigani ele da svi mi ostali budemo gnusni pa da im sve to
gnusovi nisu bude ablona za ono to oni jesu. "Jest da neki ljudi daju ljubimcima da spavaju
s njima u krevetu, ali..."
"I jo jedna stvar." Bax pljune u vatru. "Kod gaa ti nema da se curom oeni pa
ostane s njom za vijeke vjekova, jok, nekad bilo, sad se spominjalo. Razvode se po kratkom
postupku ko to mijenjaju aute, badava im svi kieni svadbeni zavjeti." (Krug oko vatre
odgovara coktanjem i kimanjem, svi osim tesara. Sad si ve mislim da je gluh ili nijem.) "Ko
to se onaj mesar u Worcesteru razveo od Becky Smith kad se previe raskvasila."
"Nema toga to ti gao nee pokarat, u braku il ne, ivo il neivo", Clem Ostler prede
svoju priu. "Ko pustopana paad. Svagdje, u svako doba, u autima i prolazima i na
smetlitima, bilo gdje. I onda oni nama kau da smo 'asoc'jalni'."
Sve se oi u istom asu upere u mene.
"Molim vas", nemam to izgubiti, "je li itko vidio moju kolsku torbu?"
"Sad bi kolsku torbu?" Gumenjak me vie-manje zadirkuje. "kolsku torbu?"
"Joj, nemoj da deko dalje pati", Brusa e.
Gumenjak digne moju adidasicu. "Jel to ovaka neka torba?" (Jedva priguim Uh
olakanja.) "Slobodno je nosi, Muco! Iz knjiga ti jo niko ni nauil di da se omasti i kak da
smulja." Torba proe ukrug iz ruke u ruku i doe do mene.
"Hvala", lane Gnjida. "Hvala."
"Fritz nije izbirljiv po pitanju plijena." Gumenjak zvizne. Iz tame se dotepe vuk koji me
okrao. "To mi je bratov dukac, ha, Fritz? Kod mene je dok njega ne puste iz Kidd'minstera.
151
Hrtove noge i ovarev mozak, ha, Fritz? Falit e mi. Fritza samo pusti preko ograde pa da
vidi kad ti donese debelog fazana il zeca, ne mora ni prismrdit preko seljakovoga znaka za
'Zabranjen pristup'. Ma jel, Fritz, a?"
Tesari ustane. Svi oko vatre gledaju.
Baci mi teku hrgu. Ja uhvatim.
Hrga je gumena, moda je bila komad traktorske gume. Obradio ju je u glavu veliine
grejpa. Neki vudu-stil. Valjda bi je neka galerija tipa mamine odmah hapala. Ima svemirske i
ulubljene oi. I razjapljen oiljak na mjestu usta. Nosnice se ire kao preplaenom konju. Da
strah nije osjeaj, nego stvar, bio bi ova glava.
"Jimmy", Alan Wall je prouavao, "jo ti nijedna ni bila ovak dobra."
Tesar Jimmy zadovoljno zajei.
"Prava ast", ena e meni, "inae ih Jimmy ne dijeli svakom gai koji naleti u tabor,
zna."
"Hvala", kaem Jimmyju. "uvat u je."
Jimmy se skrije iza upe kose.
"Jel ti to on, Jimmy?'' Clem Ostler je mislio na mene. "Kad se skotrljo? Tako je izgledo
kad je pao?"
Ali Jimmy je ve otiao iza prikolice.
Pogledam Brusaa. "Smijem ii?"
Brusa digne dlanove uvis. "Niko te ne dri."
"Ali daj njima reci", Alan Wail upre prstom prema selu, "da nismo svi lopovi ko to
kau."
"Moe mali propovijedat dok ne krepa", ree ki. "Nee mu vjerovati. Ne ele
vjerovati."
Cigani se okrenu prema meni kao da je Jason Taylor veleposlanik zemlje zidanih kua i
icanih ograda i trgovaca nekretninama. "Boje vas se. Imate pravo, ne razumiju vas. Kad bi
samo... Ili... Bar da sjednu ovamo, i to bi ve bilo neto. Da se ogriju oko vae vatre i
sasluaju vas. Ve bi to bilo neto."
Vatra bljuje masne iskre prema borovima koji rube kamenolom, prema mjesecu.
"Zna to je vatra?" Brusa noeva kalje kao ovjek na samrti. "Vatra ti je sunce, kad
se vije iz ume."
Gusji sajam
Ona super stvar Elvisa Costella i Attractionsa "Olive's Salami"* zaglui to god da mi
je Dean doviknuo pa ja viknem njemu: "to si rekao?" Dean meni vikne: "Ni te ne ujem!"
ali tu ga sajmitar potapa po ramenu da plati deset penija. U taj sam as ugledao zagasili
etverokut na izgrebanom autodromu, tik do svog autia.
Dotini je zagasiti etverokut bio novanik. Bio bih ga predao sajmitaru, ali otvorio se
na fotografiji Rossa Wilcoxa i Dawn Madden. Poziraju kao John Travolta i Olivia Neutronska
Bomba na plakatu za Briljantin. (Istinabog da im pozadina nije sunana Amerika, nego
oblani kuni vrt u Wellingtonovu gaju.)
Novanik Rossa Wilcoxa prepun je novanica. Sto posto nekih pedeset funta. S tim
nema ale. Ja u ivotu nisam imao toliko love. Zataknem si novanik meu koljena i pritom se
ozrem da provjerim je li me tko vidio. Dean sad neto vie Floydu Chaceleyju. Mene nijedan
klinac u redu ne gleda.
*Zapravo "Oliver's Army", s albuma Armen Forces iz 1979. (prev.)
152
Optuba je, pod A, istaknula da novac nije moj i, pod B, razmotrila kakva e panika
uhvatiti Rossa Wilcoxa kad otkrije da je izgubio svu lovu. Obrana je, kao dokazni rnaterijal,
pod A istaknula seciranu miju glavu u mojoj pernici, pod B crtarije na kolskoj ploi na
kojima ja sam sebi puim kurac i pod C vjenu prehu: Bok, Gnjido! Kako ide kod l-l-l-
lllllllllogopeda, Gnjido?
Sudac je presudu donio u roku keks. Novanik Rossa Wilcoxa tutnem sebi u dep.
Poslije u brojiti svoje novopeeno blago.
ef autia mahne svome posilnome koji sjedi u kabini pa on povue neku ruicu i svim
klincima na autodromu lakne: Napokon! Struja zujavo oivi autie pa navrh ipki u cvatu
zafrcaju iskre, a Elvis Costello pretopi se u Spandau Ballet i posvuda se popale bljetave
narane, limuni i limete. Moran me majstorski bubne s boka, zavija kao Zeleni Goblin kad
skri Spidermana. Silovito okrenem upravlja da mu vratim, ali tu naletim na Clivea Pikea.
Sad je Clive Pike htio vratiti meni i tako je to ilo dalje, skretali smo, vrludali i zabijali se
jedni u druge pet rajskih minuta. I ba kad su iskopali struju pa je cijeli autodrom klinaca
vrisnuo: "Nije valjda gotovo!" u mene se zabui auti Wonderwoman. "Opa." Za upravljaem
se smije Holly Deblin. "Ovo u ti vratiti", doviknem joj. "Uf", Holly Deblin odvrati mi, "jao
meni." Wilcoxov mi se novanik gnijezdio uz bedro. Autii su super, super i toka.
"Zna ti dobro zato vie nemo nutra!" Na izlazu sajmitar rei na Rossa Wilcoxa. S
njim je Dawn Madden u superuskim trapericama i nekakvom upavom aliu. U vinjasta
usta trpa listi vakae Wrigley's Spearmint. "Pa mi nemoj srati kvake u stilu Nisam ja nita
kriv!"
"Sigurno je na autodromu!" Oaj RossaWilcoxa melem je za oi. "Sigurno!"
"Jasno da gubi stvari kad se alta iz jednog autia u drugi! Puca meni ona stvar jel
oe tebe strefit struja. Al mi zato ne bi bilo svejedno da izgubim dozvolu!"
"Samo dajte da pogledamo!" pokua Dawn Madden. "Tata e ga priklati!"
"U, zaboli me ivo!"
"Pola minute!" Wilcox je pohisterizirao. "Samo to vas molim!"
"A ja ti velim da se ne mislim zavitlavati s tebi slinima dok imam svog posla!"
Dotle je sajmitarov posilni ve odbrojio novu etu klinaca. Gazda treskom zalupi
vrataca, a Wilcox u desetinki sekunde izmakne prste da mu ih ne priepi. "Hopla!" Najvei
temer u osmim razredima u Livadi Crnog Labuda u kripcu se ozre u potrazi za saveznicima.
Nikoga poznatoga na vidiku. Na sajam dolaze ljudi iz Tewkesburyja i iz Malverna i iz
Pershorea, s kilometarskih udaljenosti.
Dawn Madden poloi ruku na Wilcoxovu nadlakticu.
Ross Wilcox grubo je odgurne i okrene glavu.
Dawn Madden neto povrijeeno kae WiIcoxu.
Wilcox odbrusi: "Ba je smak svijeta, kozo blentava!"
S Dawn Madden jednostavno ne smije tako razgovarati. Naas svrne pogled, sva kipi.
A onda Wilcoxu raspali ljagu u oko. Deanu i meni bude dosta da vidimo pa da odskoimo.
"Auuu!" oduevljeno e Dean.
Ross Wilcox sav se nekako zguvao od oka.
"Upozorila sam te, krepilino!" Dawn Madden iskesila je zube, isukala pande i bjesni
da se sve ori. "Upozorila sam te! Sad si mo slobodno na pravu blentavu kozu!"
Ross Wiicox krzmavo prinese prste odalamljenom oku.
"Dajem ti nogu!" Dawn Madden se okrene i ode.
Ross Wilcox za njom vikne: "DAWN!" kao neki mukarac u filmu.
Dawn Madden okrene se i na Wilcoxa ispali "Odjebi!" od dvadeset tisua volti. Nato je
proguta gomila.
"Bit e boja ljiva", primijeti Dean. "Kad ti kaem."
Wilcox nas pogleda, njegov novanik iz mog depa vriti svom gospodaru da ga spasi,
ali on nas uope ne vidi. Sumanuto otri dva-tri koraka za bivom curom. Pa stane. Okrene se.
Opipa si oko, valjda da vidi krvari li. Okrene se. I tu Rossa Wilcoxa usie crna rupa izmeu
Besteinske kupole kapetana Ekstaze i streljane gdje osvaja trumpfove.
153
"Joj, srce mi se para", Dean sretno uzdahne. "Za bogove. Ajd da naemo Kelly. Obeao
sam da emo malo priuvati Maxine."
Dok prolazimo kraj pikada OSTANI-ISPOD-20-U-TRI-BACANJA-ZA-NAGRADU-
PO-IZBORU!, netko azove: "Ej! Ej, jel ti treba sluni aparat!?" Doziva Alan Wall. "Sjea
me se? A mog strike Clema?"
"Jasno da se sjeam. Odakle vi ovdje?"
"to misli, ko je gazda na sajmu?"
"Cigani?"
"Sve ti ovo od familije Mercy Watts. Ve johoho godina."
Deana se to duboko dojmilo.
"Ovo su Dean i njegova sestrica Maxine."
Alan Wall samo kimne Deanu. Clem Osder daruje Maxine blistavu vjetrenjau. Dean
joj kae: "Pa daj reci hvala." Maxine zahvali i puhne u vjetrenjau. Alan Wall upita: "Onda,
jeste za malo pikia?"
"Ja sam glavni kad treba ubost 180. Samo pitaj." Iz depa izvue dvije kovanice od 10
penija i odsklie ih preko anka. "Jedna za mene. jedna za Jacea."
Ali Clem Ostler vrati ih istim putem. "Kad Cigo daruje, nikad nemojte odbiti, deki. Da
vam se ne sasue jajca. Bez zafrkancije. U gadnijim sluajevima znaju i otpasti."
Dean u prvom bacanju pogodi osmicu, u drugom desetku. Tree ga zezne jer pogodi
dvaput esnaest. Ba sam htio baciti kad me prekine glas. "U, uvamo sekicu, ha?"
Gary Drake, s Antom Littleom i Darrenom Croomeom.
Moran kao da ustukne. Maxine kao da se pokunji.
Zabij im strelice u oi, nagovara me Neroeni Blizanac.
"Je. uvamo. Koji se to tebe kurac tie?"
Gary Drake to nije oekivao. (U borbi su ti rijei oruje, ali cilj je da dokae da ih se
ne boji.) "Ajde, onda." Gary Drake brzo se oporavio. "Bacaj. Da te vidimo."
Ako bacim, ispast e da mu se pokoravam. Ako ne bacim, samo u ispasti totalni
papak. Preostaje mi samo da bacim tako da Garyju Drakeu zaepim gubicu. Strategija mi je
da superoprezno ciljam triput dvadeset tako da promaim za dlaku i dobijem jedan ili pet.
Prvom strelicom pogodim peticu. Bre-bolje, prije nego to me Gary Drake uspije smesti,
bacim jo jedanput i pogodim dvaput pet.
Posljednja mi strelica pogodi istu jedinicu.
Clem Ostler vaarski zatuli: "Imamo pobjednika!"
"Je, kak ne!" ruga se Ant Little. "Roeni pobjednik!"
"Roeno ruglo." Darren Croome umrkne mrklje da proisti sinuse.
"Vi ste pet puta pokuavali", odvrati mu Clem Ostler. "Pa ajd reci da niste svaki put
zasrali."
Gary Drake ne usudi se tipa koji radi na sajmitu poslati u materinu. Za sajmitare
vrijede drugi zakoni.
"Ti izaberi nagradu, Max", kaem Deanovoj sestri. "Ako eli."
Maxine pogleda Deana. On joj kimne. "Kad Jace kae."
"teta to ovdje nemre osvojit prijatelje, Taylore." Gary Drake nije se mogao pokupiti
bez jo jedne uvrede.
"Meni ne treba hrpa prijatelja."
"Hrpa?" Koncentrat zajedljivosti kao WC-sanitar. "Nema nijednoga."
"Imam, sasvim dovoljno."
"Ma daj", pakosno e Ant Little. "A kog to tono? Ak ne raunamo pedalu Morona?"
Ako govori istinu, rijei imaju bojeve glave. "Ti ih ne poznaje."
"J-j-je, T-t-t-Taylore", Gary Drake zaigra na foru s mucanjem. "Jer su tebi k-k-kompii
samo u g-g-glavi, j-j-jebo te!"
Ant Little i Darren Croome posluno puckaju.
Ako se pooram s Garyjem Drakeom, vjerojatno sam popuio.
Ako povuem, opet sam popuio.
154
Ali koji ti se put jednostavno umijea via sila. "Kad se klinac natjee u brzopoteznom
drkanju gore u taglju kod Strenshama na poljskom putu", Alan Wall nekako poprijeko gleda
Garyja Drakea, "nema pravo nikom dijelit pedale. to li misli?"
Svi blenemo u Garyja Drakea, ukljuujui i Maxine.
"Ti", Gary Drake ispali zauzvrat, ''tko si, da si, sad masno sere!" goljavi Clem Ostler
kliberi se kao debela stara baba.
"Serem?" Alan Wall samo je godinu dana stariji od nas, ali od Garyja Drakea moe
napraviti kajganu. "Doi ovamo pa mi to reci."
"Fantazira da si vidio! Ja u ivotu nisam bio u Strenshamovu taglju!"
"U, ove su se ore bogme nagledale fantazije!" kucka se Alan Wall po sljepooicama.
"Vidil sam i tebe i onog benavog trklju iz Birismortona, ono jednu veer prije dva tjedna kad
ste sjedili u sjeniku iznad Herefordshireske mljekare..."
"Bili smo pijani! Samo smo se zezali!" Gary Drake se povlai. "Nee meni neki jebeni
Cigo..."
Alan Wall skoi preko tezge. Nije ni sletio, Gary Drake ve je utekao. "Vas dva ste
njegove kompe?" Alan Wall krene na Anta Littlea i Darrena Croomea. "Ha?"
Ant Little i Darren Croome ustuknu kao to e uzmaknuti da na tebe krene leopard.
"Ba i nismo..."
"A plianog E.T.-a?" Maxine cupka i upire prstom. "Mogu dobiti plianog E.T-a?"
"Moj vam se aa", Clem Ostler e, "u akakim krugovima prozvo Crveni Rex. Nije
bio ni ri, nit se bavil politkom, samo mu se svialo kak to ime zvui. Crveni Rex bokso je na
Gusjem sajmu. Ima brat-bratu vie od etrdes godina. U ono vam se doba ivilo tee i
siromakije nego danas. Moja je familija ila za starim Mercy Watts, imali smo bazu u
Eveshamskoj kotlini, tam u dolini Severna, preprodavali smo konje skup s drugim Romima i
seljacima i uzgajivaima i to. Na sajmovima je obino bilo love pa se mukadija znala
raspitoijit i okuat sreu u ringu. Nao bi se neki oblinji tagalj, straa je kebala jel idu
drotovi kad ih nismo mogli podmazat, a moj je aa zvao sve nadobudne na megdan. Njih je
bilo estero brae, aa tu nije bio najvea mrga, al ato su se muki kladili ko blesavi, za hrpe
saje. il da ga budu nokautirali il da e mu pustit krv. Al kad vam velim, Crveni Rex sve je
udarce amortiziro kano klisurina! Nis ga mogo ufatit ni za glavu ni za rep, io je bre nego
guska kad sere. A u ono vam doba nije bilo rukavica, tolko da znate. Tatine su borbe prvo eg
se u ivotu sjeam. Danas su akai profi-tekai il specijalci il to ti ja znam, al u stara je
vremena to sve bila druga pjesma. E, jedne zime" (novi val vriske s Leteih alica naas
zaglui Clema Ostlera) "jedne smo zime uli za tog nekog gorostasnog velkog gada. Gora od
ovjeka, najozbiljnije, preko dva metra, s Angleseyja. Tako se i prozvo. Te godine, kad si
reko Anglesey, svi su znali na kog misli. akama se probija prema istoku, veli raja, ma isti
sve pred sobom, akaima drobi glave ko da razbija jaja. U Cheshireu je neki kova,
McMahon se zvao, za pol runde s Angleseyjem umro. Drugom su morali metalnim ploicama
krpat lubanju, njih tri-etri ulo je u ring ko zdravi ljudi pa su ostali invalidi. Anglesey se buso
u prsa da bude ukebo Crvenog Rexa na Gusjem sajmu tu u Livadi Crnog Labuda. I kak ga
bude samljel, odral, i obesil u punicu pa ga bude rasprodo svinjarima. I jasna stvar, kad smo
stigli u svoj stari logor u Svinjaku, Angleseyjeva nas je ekipa ve ekala. Nema anse da se
maknu bez mea. Nagrada je bila dvajst funta! Ko ostane na nogama, njegovo. To je u ono
doba bila neviena lova."
"I to je tata napravio?" pita Dean.
"aka ne smije ni mislit da podvije rep, a to bogme vrijedi i za Cige. Sve ti je stvar
reputacije. Moje su strike na sve strane skupljale pare za ulog, al aa ni da uje. Nego se
dogovorio s Angleseyjem i uloio svu nau imovinu, sve do zadnje akalice. Sve! Prikolicu -
znate da je nama prikolica dom? - tanjure, krevete, pse, buhe na psima, tuto kompleto.
Ostajemo goli i bosi ako izgubi me. Nemamo ni gdje spavati ni to jesti."
Ja upitam: "I to je bilo?"
"Di bi li Anglesey odolio! Da smlavi Crvenog Rexa i jo da ga oplindra! Za me je
tagalj bio krcat. Cigani su za tu veer doli iz Dorseta, Iz Kenta, iz pol Walesa. Ej, kakva je
155
to borba bila! Kad vam kaem. Kakva borba. Bax i mi stariji jo sve pamtimo, svaki udarac.
aa i Anglesey tabali su se na mrtvo ime. Oni komedijai koji boksaju na vaoj telki, u
rukavicama, s doktorima i sucima, begali bi glavom bez obzira da su vidli kak se Anglesey i
aa mariu. aa je osto sav razbucan. Jedva je gledo. Al kad vam kaem. aa je vrao
istom mjerom. Ni u klaonici pod ne bude tak crven ko to je bil tam u taglju. Na kraju je
tarapana prestala. Jedva su imali snage da mogu stajat. Napokon se aa ustoboi pred
Angleseyem, sav je lelujo, digne lijevu ruku jer mu je desnica bila u totalnoj komi i napravi
ovo..." Clem Ostler poloi mi kaiprst izmeu oiju i gurne me, tako blago da jedva osjetim.
"I tu vam se velka dukela strovali! Ko drvo kad posjee. Tres! Eto u kakvom su stanju bili.
aa je te noi raskrstio sa akanjem. Moro je. Pregadno je nagrajso. Pokupio je saju i kupio
vrtuljak. S vremenom je posto glavna mrcina na Gusjem sajmu, tak da je valjda sve skupa
dobro proo. Zadnji put smo razgovarali dolje u Chepstowu, u rikavelani, ou re u bolnici.
Za dva-tri dana otegnuo je papke. Plua su mu tak gadno ola da ih je ve iskaljavo. Pa sam
ga ja pito, to ti je to trebalo, aa? Zato si se kladio u nau prikolicu, a ne u obinu lovu?"
Dean i ja piljimo u njega, na iglama da ujemo odgovor.
" 'Sinko, da sam se tuko samo za saju, za lovu, veli on meni, onaj bi me velki gad
zgazio'. Mo se ti tu za lovu, al to ti nije dosta. aa je to znao. Znate, aa ne bi mogo
zdurat da se nije tuko za sve to mu je milo, za mene, mamu, svoje, dom, sve skupa. Kuite
to to znai? Kuite to vam ou re?"
More ljudi izbaci Deana i mene pred Crnim labudom, gdje se na tri kamene gljive koe
gospodin Broadwas i dvije tretene i bolesno iskeene crnozube seljaine. Dean nekako
nervozno zirne na alicu svog tate.
"Kava, sine!" Deanov tata isprui alicu da Dean vidi to je unutra. "Iz moje uturice!
Fina i vrua, prava stvar za ovakvu noc." Okrene se gospodinu Broadwasu. "Gazdarica ga je
dobro istrenirala."
"Fino", gospodin Broadwas biljno je spor na jeziku. "I za jednog i za drugog."
"I dokle", progura se Isaac Pye, iskrcava kasete piva iz kamioneta, "kani ovaj put ostati
trijezan. Franku Morane?"
"Ovaj put za stalno", Deanov tata ne uzvraa osmijeh.
"Vuk dlaku mijenja, a?"
"Kod mene ti se ne radi o dlaci, Isaae Pye. Nego o cugi. Ak se ovjek zna nosit s
alkoholom, nek mu bude. Al meni je alkohol bolest. Doktor mi je samo reko to sam i sam
znao. Od travnja nisam popio ni kap."
"Ma nemoj mi re? Ovaj put od travnja?"
"Tono." Deanov se tata narogui na pivniara. "Od travnja."
"Ajd da ti vjerujem", Isaac Pye se provue mimo njih da ue u svoju pivnicu. "Ajd da ti
vjerujem. Samo u moj lokal ne smije nosit cugu izvana."
"Tog se ne boj, Isaae Pye!" drekne Deanov tata, kao da je stvar vea istina ako se
glasnije dere. "Tog se ne boj!"
Dvorane zrcala obino su jad i bijeda, imaju samo zrcala za pek-bombu i Molju-
golju. Ali ova te zrcala pretapaju u vlastite mutante. Prostoriju rasvjetljavaju i mrae
reflektori. Sam sam. Koliko ve moe biti sam u dvorani zrcala. Izvadim Wilcoxov novanik
da prebrojim novac, ali odluim priekati da se naem na nekom sigurnijem mjestu.
"Maxine?" zazovem. "Tu si?"
Krenem dalje u potragu, ali kad se pomaknem, iz dubine prvog zrcala prema meni se
dogega afriki uroenik sa eljeznim kolutima koji su mu uirafili vrat. Ui su mu se ovjesile
i raskvasile. Prizor kao iz sna. Moe li se ovjek pretvoriti u nekoga drugoga? pita uroenik.
"Ima pravo. To je veliko pitanje."
Uini mi se da sam uo neko vrpoljenje.
"Maxine? Pokai se, Maxine! Nisi duhovita!"
U drugom je zrcalu neka hladetinasta kocka. Sve je faca, nema tijela, samo iz kutova
mau akalice od udova. Kad napuem obraze, takorei je udvostruim. Ne, odgovori kocka.
156
Moe mijenjati samo povrinu. Tvoje Unutarnje Ja ne smije se mijenjati jer ti samo tako
moe mijenjati Fasadno Ja. Kad bi htio mijenjati svoje Unutarnje Ja, trebao bi neko Jo
Unutarnjije Ja, a ono bi pak trebalo Jo Unutarnjije Ja da moe promijeniti njega. I tako
dalje i tako dalje. Prati priu?
"Pratim."
Neka nevidljiva ptica okrzne mi uho.
"Maxine? Nisi duhovita, Maxine."
U treem je zrcalu Gnjida. Struk i noge usukali su mi se u rep. Prsa i glava buknuli su u
golemu treperavu gvalju. Ne sluaj njih. Ross Wilcox i Gary Drake i Neal Brose kuhaju nas
jer se ti ne uklapa. Da ima pravu frizuru i da prati pravu modu i da fura pravu spiku i
drui se s pravom kvadrom, sve bi bilo u redu. Sluaj vremensku prognozu i bit e u iru.
"Oduvijek me zanimalo kako izgleda."
U zrcalu broj etiri visi Naglavaki Jason Taylor. Kakve si koristi ikad imao od Gnjide?
U razredu uiteljice Throckmorton zamiljao sam da ovako hodaju ljudi s june polutke.
Trznem nogom i u zrcalu mi se pomakne ruka. Zamaem rukom i u zrcalu mi mae noga. to
kae na Vanjsko Ja, predlae Naglavake Ja, koje bi u isti mah bilo i tvoje Unutarnje Ja? Da
ima Jedno Jedinstveno Ja? Ako se ljudima tvoje Jedno Jedinstveno Ja svia, sjajno. Ako im
se ne svia, tko ih ljivi. Koma je kad se mora boriti da prihvate tvoje Vanjsko Ja, Jasone. To
te slabi. Dosadno je.
"Je." Sloim se s Naglavakim Ja. "Dosadno. Dosadno. Dosadno."
"Meni nije dosadno!" Zaskoi me pliani E.T.
U dvorani zrcala pogodila me srana kap.
"Samo viknjeni razgovaraju sami sa sobom", Maxine se namrti. "Jesi ti viknjen?"
Kelly Moran brblja s Debby Crombie kraj tanda s ueerenim jabukama. Sad sam
sigurno najbogatiji klinac kad zbroji Gloucestershire, Herefordshire i Worcestershire pa
kupim jabuke sebi, Deanu i Maxine. Da zagrize u jabuku oklopljenu tvrdom karamelom,
mora imati grif. Zubi ti se obiju. Na tvrdu karamelu mora nasrnuti onjacima, drukije ne
ide. Tek onda zarij sjekutie da zguli karamelsku koru.
Debby Crombie izgleda kao da pod puloverom nosi loptu za ragbi. Cijelo selo zna da je
trudna i da je djetetov otac Tom Yew. "Nemoj mi rei da ti je to pravi E.T", ona e Maxine.
"Pravi je", odvrati Maxine. "Zove se Geoffrey."
"E.T Geofifrey. ik."
"Hvala."
"Na ovu ete vijest gutat", veli Kelly Deanu i meni. "Angela Bullock zna iz prve ruke
od Dawn Madden: ne samo da je nogirala vaeg starog frenda valera Wilcoxa nego..."
Dean cokne. "Vidjeli smo kad su se maloprije gadno pokefali!"
"Al sluaj ovo, jo bolja stvar", Kelly se ote cik uitka, "Wilcox je izgubio novanik,
kui, a unutra su bile stotine funta."
(Kilometarski kineski zmaj provijuga kroz Gusji sajam i ugrize me za dep traperica.
Sva srea da ga nitko drugi nije vidio.)
"Stotine funta?" Deanu se doslovno objesi eljust. "Gdje ju je izgubio?"
"Ovdje!Maloprije! Na Gusjem sajmu! Jasno, Diana Turbot svisnula bi da nije odala
tajnu, tako da ovaj as pola sela eprka na sve strane i trai. Vjerojatno ju je netko ve naao.
Al ko bi vratio tolku lovu govnarskom gadu ko to je Ross Wilcox?"
"U njegovoj je kvadri pol Livade Crnog Labuda", odgovori Dean.
"to ne znai da ga kvadra voli."
"Kako to" (glas mi se blago trese) "da je Wiicox sa sobom furao stotine funta?"
"E, to je tek najvea tragedija. Navodno je va Ross bio kod staroga u radionici poslije
kole, kad eto ti tog nekog auta, kui. Kuc-kuc, porezna inspekcija. Gordon Wilcox
godinama ne plaa porez. Kad su proli put doli, otjero ih je letlampom, al sad je s njima i
murjak iz Uptona. Al prije nego to su doli na uredska vrata, kui, Gordon Wilcox otvori
sef, ni pet ni est, poisti ga i sve uvali Wilcoxu Mlaem da isti as otfura doma. ega nema
na vidiku, nema ni u knjigama. Kako se zeznuo! Wilcox je sve strpo u dep, mo mislit.
157
Rauno da e mu cura, tono bih rekla, Debs, pasti na njegovu debelu kintu. Moda ju je
kanio malo pocuclati. Moda nije. Sad neemo ni doznati jer je isparila."
"I to je sad s Wilcoxom?"
"Angela Bullock zadnje je ula da sjedi pod strehom na busnom stajalitu i pui."
"Sigurno se gadno usro", Debby Crombie e. "Gordon Wilcox je umobolan. Opak tip."
"Kako to misli?" Veeras sam se prvi put u ivotu obratio Debby Crombie. " 'Opak'?"
"Valjda zna zato se Rossova mama pokupila?"
Shvatila je da joj je roeni sin zloba hodajua? "Zato?"
"Izgubila je potanske marke."
"Marke?"
"Pet maraka za dopisnice. Ta je kap prelila au. Kunem ti se, Jasone, Gordon Wilcox
tako je ubio boga u njoj da su je u bolnici tjedan dana hranili na slamku."
"Zato", crna mi se rupa samo iri i iri, "nije zavrio u zatvoru?"
"Nije bilo svjedoka, prefrigani je fikal isfuro priu da se otkotrljala po tengama, plus,
ko kec na jedanaest, ispalo je da je enska prolupala. Worcesterski ju je sudac proglasio
neuraunljivom."
"Pa ako tip tako reagira kad su u pitanju marke", Debby Crombie dri se za svoju ragbi-
loptu, "daj zamisli to e napraviti kad se radi o stotinama funta! Ross Wilcox je gad, da bih
rije rekla, al ovjek ni najgorem neprijatelju ne bi poelio da ga Gordon Wilcox propusti
kroz ake."
Dean je prvi uz jupiiiiiiiiiiiii sunuo niz tobogan Ali-Babine spirale. Taman sam postavio
svoj podmeta kad na nebu u smjeru Wellanda bukne vatromet. No kresova je tek
prekosutra, ali u Wellandu je narod ve nestrpljiv. Klasje se die pa se praskom u super-
super-super-usporenom filmu rascvate u zvjezdanice. Srebrne kie, obilje purpura, zlatni
feniksi. U roku od sekunde slijedi detonacijsko kranje... bum... bum... Latice vatrometa
otpadaju i nestaju u pepelu. Ispalili su samo pet-est velikih raketa, ali bile su kao iz bajke.
Uza stube tornja ne klepeu niiji koraci.
Dok jo sjedim navrh tobogana, izvadim Wilcoxov novanik da izbrojim Wilcoxovu
lovu. Svoju lovu. Nema tu ni petaa ni desetaa, sve same novanice od dvadeset funta. Ja
dvadesetau u ivotu nisam imao u ruci. Izbrojim ih pet, deset, petnaest...
Trideset kraljica Elizabeta. U zvjezdanoblijedom tonu.
ESTO - vrisnem u sebi - FUNTA.
Ako itko dozna, itko iv, pie mi se tako crno da ne mogu ni zamisliti. Umotat u
novanice u najlon, spremiti ih u vakuum-kutiju za namirnice i sakriti. Najsigurnije je negdje
u umi. I najsigurnije je bilo da zavitlam novanik u Severn. teta. Meni novanik glumi neki
tobolac na cif. Pomiriem Wilcoxov novanik da upijem atome njegovog novanika. Da bar
mogu udahnuti atome Dawn Madden.
Gusji je sajam doslovno aroban, mislim si dok tako sjedim. Moju vlastitu slabost
pretvara u mo. Nau seosku utrinu pretvara u podvodno kraljevstvo. S vlaka smrti navire
"Ghost Town" grupe Specials, s Leteih alica Abbin "Waterloo", a tema iz Pink Pantera s
leteeg vrtuljka. Crni Labud puca po avovima kako je pun. Dalje, u praznini irokih polja,
plutaju sela. Hanley Castle, Blackmore End, Brotheridge Green. Worcester je spljotena
galaktika.
I to je najbolje od svega? Ja u istamburati Wilcoxa. Ja. Njegov mi je tata posrednik.
Zato bi me zbog toga pekla savjest? Samo kad se sjetim to je sve Wilcox meni priutio. A
njih dvojica nikad nee doznati, ni jedan ni drugi. Savrena osveta. Uostalom, Kelly
pretjeruje. Nema tog oca koji bi tako gadno prebio roenog sina.
Uza stube tornja zauju se koraci. Na brzinu strpam svoje blago u dep, opet se
namjestim na pikavi podmeta i kad odzujim s vrha, u glavi mi zazuji divna pomisao. Za esto
funta mogu kupiti Omegu Seamaster.
Veeras sam veliki metar Spirale i krotim sve zavoje.
. . .
158
"Ej", Dean e kad nas gomila nanese nadomak peenjare Frigani fratar, "jel mogue da
je ono tvoj tata?"
Nemogue, pomislim ja, ali zbilja je on. Jo se nije presvukao iz colombovskog
balonera i odijela za ured. Namrteni mu se izraz upeglao u lice i meni padne na pamet da mu
treba dugi godinji. Tata jede pomfrit iz fieka od novinskog papira. U snovima se ljudi znaju
pojaviti gdje im nije mjesto, a ja sad imam taj isti osjeaj. Tata nas primijeti prije nego to
sam uspio prokljuviti zato mi je dolo da zbriem. "Zdravo, deki."
"Dobra veer", nervozno e Dean, "gospodine Taylore." Nisu se sreli jo od one guve
s gospodinom Blakeom u lipnju.
"Drago mi je da te vidim, Deane. Kako ruka?"
"Hvala, i meni je drago." Dean zaklati rukom. "Zdrava ko drijen."
"Ba mi je drago."
"Bok, tata." Ne znam zato sam ja nervozan. "Odakle ti ovdje?"
"Nisam znao da ne smijem doi bez tvog doputenja, Jasone."
"Ne, ne, nisam mislio..."
Tata pokua istisnuti smijeak, ali samo sloi jadnu facu. "Znam. Znam. to u ja
ovdje?" Tata nabode krumpiri i puhne u nj. "Pa, vozio sam kui. I onda sam vidio svu ovu
gungulu." Tati se nekako promijenio glas. Na njenije. "Neu valjda propustiti Gusji sajam?
Hajde da se malo prosmucam, mislim si ja. A i njih sam namirisao." Tata pretrese fiek.
Zna, ve jedanaest godina ivim u Livadi Crnog Labuda, a sad sam prvi put na Gusjem
sajmu. Kad ste ti i Julia bili mali, vjeno sam vas kanio voditi. Ali svaki put bi iskrsnuli neki
prei posli. Toliko prei da sad vie pojma nemam u emu je bila stvar."
"Joj. Mama je nazvala iz Cheltenhama. Da ti kaem da ima hladnu slanu pitu u
hladnjaku. Ostavio sam ti poruku na stolu u kuhinji."
"Ba si obziran. Hvala." Tata zaviri u fiek kao da mu unutra piu odgovori. "Ej, jeste li
vi jeli? Deane? Biste li neto prigrizli kod Friganog fratra?"
"Pojeo sam sendvi i vinjin voni jogurt." Ueerenu sam jabuku preskoio da
sluajno ne ispadne da bacam novac. "Prije nego to sam doao ovamo."
"Ja sam kod Friganog fratra maznuo tri Superamerika masno-slasna hot-doga", Dean
si potapa trbuh. "Za preporuit."
"Fino", tata si stisne glavu kao da ga mui glavobolja, "fino. Eh. Daj da ti dam malo,
hm..." Tata mi u dlan saspe dvije nove kovanice od funte. (Prije sat vremena dvije bi mi funte
bile pravo bogatstvo. Sad nisu ni jedna tristotina mog imetka.)
"Hvala, tata. Jesi za... uf...?"
"Veoma rado, ali eka me papirologija za papirologiju. Moram planirati planove. Bariti
komade. Vrag nikad ne spava. Drago mi je da sam te vidio, Deane. Jasen je dobio telku za
svoju sobu, sigurno ti ve ide na ui s cijelom tom priom. Doi k nama pa gledajte. Nema
smisla da samo... zna... bezveze stoji..."
"Najljepa hvala, gospodine Taylore."
Tata baci fiek u limenu bavu punu smea i ode.
Zamisli, odmah e Neroeni Blizanac, da ga nikad vie ne vidi?
"Tata!"
Pritrim mu i pogledam ga ravno u oi. Odjedanput smo skoro pa iste visine. "elim
biti umar kad odrastem." Nisam mu kanio rei. Tata na sve planove vjeno prigovara.
"umar?"
"Aha. ovjek koji se brine za ume."
"Hmmm." Tu mu malo fali da dogura do smijeka. "Opasno znakovita rije, Jasone."
"Pa sad. Je. Neto na tu foru. U Francuskoj. Moda."
"Morat e dobro zagrijati stolac." Tata sloi facu u stilu nije ni to najgora stvar na
svijetu. "Trebat e dobre ocjene iz prirodnih znanosti."
"Onda u ih i imati."
"Vjerujem."
159
Do kraja ivota pamtit u kako sam veeras sreo tatu. Znam da hou. A hoe li tata
pamtiti? Ili e veeranji Gusji sajam tati biti samo jo jedna stvar od trilijuna stvari za koje
uope zaboravi da si ih zaboravio?
"Kakva je to pria o portabl-telki?" pita Moran.
"Radi samo ako dri antenu, tako da stoji preblizu da moe ita gledati. Hoe me
priekati tren? Samo da se popiam u umi."
Pretrim seosku utrinu, Gusji sajam ostane za mnom i nestane. esto funta. 6000
okoladica Mars. 110 longplejki, 1200 depnih knjiga, pet superbajsova Raleigh Grifter, 1/4
Minija, tri kune konzole Atari. Krpice u kojima bih uspio nacimati Dawn Madden da plee
sa mnom na boinoj agi u seoskom domu. Martensice i traper-jakna. Tanke konate kravate
s klavijatumim uzorkom. Lososno ruiaste koulje. Omega Seamaster de Ville, koju su
godine 1950. u vicarskoj sastavile obrtnike ruke osute sijedim maljama.
Staro se busno stajalite pretvorilo u obinu kutiju crnila.
Lijepo sam ti rekao, govori Gnjida. Nema ga. Daj se sad vrati. Da si pokuao, jesi.
Tama vonja na netom popuene cigarete. "Wilcox?"
"Odjebi." Wilcox kresne ibicu i u tom mu treptaju bljesne lice. Moda su mu tragovi
pod njegovim nosom otrta krv.
"Maloprije sam neto naao."
"A odakle ti", Wiicox nije skopao, "da mene za to boli kita?"
"Jer je tvoje."
Glas mu skoi kao pas na uzici. "Molim?"
Iskopam njegov novanik i pruim mu ga. "Gdje?"
"Na autiima."
Wilcoxu je dolo da mi zubima iupa grkljan. "Kada?"
"Prije par minuta. Na neku se foru zaglavila uz rub autodroma."
"Ako si uzeo ijednu paru od ove love, Taylore," Wilcox drhtavim prstima izvoie tos
novanica od 20 funta, "ubiu te, majke mi!"
"Ma nema frke. Ross, ne mora zahvaljivati. Zbilja, znam da bi i ti meni tako uskoio."
Ross Wilcox u biti ne slua, previe se zadubio u brojenje. "Gle, da sam htio ita ukrasti, ne
bih ti sad valjda vraao lovu?"
Wilcox nabroji do trideset. Duboko udahne pa se sjeti da ja gledam kako je njemu
laknulo do jaja. "I sad bi ja tebi trebo ljubit dupe, a? Zahvaljivat ti do groba?"
Kao obino, ne znam mu odgovoriti.
Siroti klinjo.
Na Leteim alicama Velikog Silvestra sajmitar zakljua obloenu ogradicu da ja,
Dean, Floyd Chaceley i Clive Pika ne odletimo na pola puta do Oriona. "Znai", pita Dean
zeru zajedljivo, "vi ste 'Veliki Silvestro'?"
"Ma ne. Silvestro je poginuo proli mjesec. Imao je jo jedan vrtuljak, Letee tanjure:
sruili su se na njega. U Derbyju je vijest bila u svim novinama, ondje se sve to skupa i
dogodilo. Devet momaka tvojih godina plus Silvestro - zgnjeilo ih, izmesarilo, raskolilo i
iscijedilo." Sajmitar trzavo odmahuje glavom. "Policija nije mogla prokljuviti tko je tko,
morali su zvati zubarsku ekipu. Doli su sa zaimaama i kantama. A dajte pogodite zato se
vrtuljak sruio. Nikad neete pogoditi. Jedan jedini vijak nije bio pritegnut kako spada. Jedan
jedini. To ti je najamni rad. Za kikiriki samo majmuni hoe raditi. Eto ti ga. Vi ste zadnji."
Mahne pomoniku, a ovaj povue veliku ruicu. Grune pjesma koja ide Hey! (HEY!)
You! (YOU!) Get Off Of My Cloud! i hidraulina ticala povuku nae divovske alice tako da
preiaju sve kue. Floydu Chaceleyju, Cliveu Pikeu, Deanu Moranu i meni pri usponu se ote
nijuuuuuu!
Ruka mi dodirnu prazni dep. Ako ne raunam svojih 28 funta u banci, tatine su mi
dvije funte sva lova na svijetu. Moda jesam kreten to sam Wilcoxu vratio novanik, ali sad
bar vie ne moram razbijati glavu jesam li ispravno postupio.
160
Letee alice Velikog Silvestra pokrenu se, to orkestralno poprati sveopa vriska. Sve
su mi se uspomene udrobile i ispremetale. Gusji sajam provire iz bazena zvjezdane tame.
Meni slijeva, Clive Pike nadljudski bei oi, gravitacija mu ora facu. ("HEY! HEY!")
Zvjezdana tama provire iz bazena Gusjeg sajma. Vjeno mrki Floyd Chaceley sad mi se
zdesna ceri kao Sotona iz atomske gljive. Vriska sama sebi grize rep, kao tigrovi u Malom
crnom Sambu kad se u kovitlacu istope u maslac. ("YOU! YOU!) Gusji sajam i no u mjesecu
studenome meusobno se melju. Hrabrost znai da si se usrao od straha, ali svejedno tjera
dalje. Meni prekoputa, Dean Moran stisne oi, a usta mu se odkrinu tek toliko da puste
kobru, blistavu kobru poluprobavljene ueerene jabuke, eerne vune i tri superamerika
masno-slasna hot-doga Friganog fratra, za svaku preporuku, koja samo migoljavo ide dalje.
("GET OFF OF MY CLOUD!") Natprirodan prizor, ne ide ti u glavu kakva se koliina hrane
nepresuno izvija iz Deanovog eluca, za centimetar fula moju facu i die li se die dok se ne
obrui i pretvori u milijardu bljuvotnih gvalja koje reetaju putnike Leteih alica pokojnoga
Velikog Silvestra (sad bar imaju zato vritati) i tisuu i kusur nevinih civila koji su se u zao
as nali na najgorem moguem mjestu na Gusjem sajmu.
Divovski vnuljak zabrunda kao IronMan kad naa alica zaroni prema tlu. Nae se
glave polake usporavaju. Ljudi i dalje vrite, i to ak pola seoske utrine dalje, to se meni
ini malice pretjeranim.
"Jajca", ustanovi sajmitar kad je vidio u kakvom nam je stanju alica. "Sifilitina
varkasta jajca. Ern!" drekne pomoniku. "Ern! Donesi krpu! Imamo bljuvaa!"
Trebalo mi je nekoliko sekunda dok nisam skuio da dreka ne dolazi iz neposredne
blizine, nego iz daleka. Negdje s raskrija, kraj Rhyddova duana.
Ispada da se Ross Wilcox, im sam ja otiao, stutio natrag prema Gusjem sajmu u
potrazi za Dawn Madden. (Priu je upotpunila Deanova sestra Kelly. Taj je dio doznala od
Andree Bozzard, nju je Wilcox u prolazu zamalo pregazio.) Valjda je Ross Wilcox mislio
daje dobio spasirok, na istu foru kao to mu se maloprije uinilo da je propao. Kao Isus, kad
je odgurnuo gromadu s groba, a ve su ga svi otpisali. "Nema frke, tata", sad moe rei, "tu ti
je sva lova. uvao sam je kod sebe, ono, za svaki sluaj, ako nam murja krene pretraivati
kuu." Samo da prvo nae Dawn Madden, da prizna da je ispao kreten, zapeati ispriku
slasnom pusom i da mu se sve u ivotu opet sloi na svoje mjesto. Otprilike u isto doba kad
smo Dean i ja zakopavali sigurnosne pojaseve u Silvestrovoj alici, Wilcox se kod Lucy
Sneads raspitivao je li vidjela Dawn Madden. Lucy Sneads zna biti prava zmija kad joj puhne
pa je i ona djelomice odgovorna za sve to se dalje dogodilo, tako da mu je rekla: "Eno ti je. U
onom terencu. Ispod hrasta." Samo je dvoje ljudi vidjelo kakvu je facu sloio Ross Wilcox,
obasjan jarkim svjetlima vrtuljka Mary Poppins, kad je razgrnuo stranju ceradu. Jedno je od
njih bila sama Dawn Madden, a njezine su noge obujmljivale drugog oevica. Taj je bio Grant
Burch. Na taj je par Ross Wilcox valjda zinuo kao tuljan kad ga lovac doe zatui. Ruth
Redmarley rekla je Kelly da je vidjela kad je Wilcox u fijuku spustio ceradu, poeo urlati
"KURVO!" i akom mlatiti po terencu. To je sigurno boljelo. Zatim je Ruth Redmarley
vidjela kad je skoio na Suzuki Burchovog brata (onaj isti kroser koji je svojedobno vozio
Tom Yew) i okrenuo klju - Grant Burch ostavio je klju u bravici jer mu je motor stajao kraj
dipa (pa nee mu ga valjda nitko ukrasti ispred nosa?) i nagario po gasu. Da Ross Wilcox
nije rastao meu motociklima, na raun tate i brata, vjerojatno mu ne bi palo na pamet da
mazne Suzuki. Da mu usprkos hladnoj noi u studenome motor nije upalio iz prve, Grant
Burch stigao bi navui hlae i sprijeiti daljnji razvoj dogaaja. Robin South tvrdi da je na
stranjem sjedalu Suzukija vidio Toma Yewa kad je Wilcox otpraio preko seoske utrine, ali
Robin South najgori je muljator, tako da to nije istina. Avril Bredon kae da je vidjela kad je
Suzuki s nekih 80 na sat uletio u blato kraj ceste, a njoj moe vjerovati. Policija joj je
povjerovala. Motocikl se okrenuo za sto osamdeset i okrznuo spomenik na Burski rat, a Ross
Wilcox odletio je preko raskrija. Dvije cure iz gimnazije Chase taman su iz telefonske
govornice kraj Rhyddova duana zvale kui da tate dou po njih. Neemo doznati kako se
zovu dok sljedei tjedan ne izae novi broj Malvern Gazetteera. Ali Rossa Wilcoxa
posljednja je vidjela ena pokojnoga Arthura Eveshama, ba se vraala s tombole u seoskom
161
domu. Ross Wilxcox prokoturao se mimo nje, zamalo je nije udario. Ona se sagnula da vidi je
li iv, ona je ula kad je promrmljao: "Mislim da sam izgubio tenisicu", na to je ispljuvao
kau krvi i zuba i izgrgljao: "Pazite samo da mi netko ne popali tenisicu." ena pokojnog
Arthura Eveshama prva je vidjela da Wilcoxu fali desna noga ispod koljena, tako da se
osvrnula i ugledala grudaste tragove du cijele ceste. Sad nju ukrcavaju u drugo vozilo Hitne.
Vidite joj facu? Kako je sva skamenjena i upala na bljeskavome plavom svjetlu?
aga
Prvo ti je pravilo: Blokiraj svaku pomisao na posljedice. Ako zanemari to pravilo,
pokolebat e se i zabrljati pa e nagrabusiti kao Steve McQueen na bodljikavoj ici u
Velikom bijegu. Zato sam se jutros na tehnikome usredotoio na madee profesora Murcota
kao da mi je to stvar ivota ili smrti. Ima dvije dugake znamenke na vratu, u obliku Novog
Zelanda. "Dobro vam jutro, deki!" Na nastavnik kresne inelama: "Boe, uvaj kraljicu!"
"Dobro vam jutro, profesore Murcot", odverglamo mi pa se okrenemo prema
Buckinghamskoj palai i salutiramo: "I Boe, uvaj kraljicu!"
Neal Brose stajao je kraj kripca koji dijeli s Garyjem Drakeom i piljio u mene. Nemoj
mislili da smo zaboravili, govorile su mi njegove oi, Gnjido jedna.
"Prionite na zadatak, deki!" Pola su razreda cure, ali mi smo profesoru Murcolu
redovito "deki", osim kad nas riba. Onda smo svi curice. "Danas vam je zavrni sat za
godinu 1982. Ako ne uspijete dovriti zadatke, letite na doivotnu u zatvorske kolonije."
Ovog polugodita moramo projektirati i izraditi nekakvu sirugalicu. Moja bi trebala istiti
izmeu avala i na kopakama.
Pustio sam da proe deset minuta, dok Neal Brose ne bude imao pune ruke posla na
builici.
Srce mi je brzo lupalo, ali odluka je pala.
Iz crne Slazengerove torbe Neala Brosea uzmem njegov Solarni kolski matematiki
kalkulator marke Casio. To ti je najskuplji kalkulator kod WH Smitha. Neka me mrana sila
usisavala i tjerala dalje, takorei me ohrabrivala, kao da u unu veslam ravno prema
slapovima Niagare umjesto da se oprem struji. Izvadim dragocjeni kalkulator iz njegove
posebne futrole.
Holly Deblin vidjela je to radim. Ba je vezala kosu da joj ne upada u blanjalicu.
(Profesor Murcroft rado prebire po uspomenama na grozomorne pogibije nadobudnih
junaina kojih se tijekom pustih godina u nastavi nagledao.) Mislim da joj se sviamo,
proape Neroeni Blizanac, poalji joj pusu.
Namjestim kalkulator Neala Brosea u kripac. Valja me i Leon Cutler vidio, ali samo se
zabuljio, nije mu ilo u glavu. Blokiraj svaku pomisao na posljedice. Snano okrenem
paliastu ruicu. Kuite kalkulatora mije zamoljaka. Tu se svom teinom navalim na palicu.
Kostur Garyja Drakea, lubanja Neala Brosea, kraljenica Waynea Nashenda, svekolike
budunosti i due svih njih skupa. Jae. Kuite se mrvi, sklopovi se drobe, krhotine zasipaju
pod: kalkulator debeo deset milimetara pretvara se u kalkulator debeo tri milimetra. Eto ti ga
na. Prah i pepeo. Cijelom se radionicom razlegnula vriska.
Drugo je pravilo: Tjeraj dalje dok ne zapeati stvar.
To su ti jedina dva pravila koja mora pamtiti.
Sjurio sam se niz bajne vrtoglave slapove.
"Profesor Kempsey me obavijestio", ravnatelj Nixon preplete prste u topuz, "da ti je
otac nedavno ostao bo posla."
"Ostao bez posla." Kao da je posao novanik pa ga moe izgubiti ako ne pazi. Ja u
kolli nikome nisam nita rekao. Ali jest, istina je. Tata se u uredu u Oxfordu pojavio u 8.55, a
162
ve ga je u 9.15 zatitar pratio van. "Moramo pritegnuti pojas", veli Margaret Thatcher, iako
ga ona ne pritee, bar ne osobno. "Drugog rjeenja nema." Supermarketi Grenland otpustili su
tatu jer je neki reprezentacijski raun bio 20 funta u minusu. I to poslije jedanaest godina
slube. Tako da mu sad, mama je rekla teti Alice na telefon, ne moraju platiti ni groa
otpremnine. Danny Lawlor pomogao je Craigu Saltu da mu smjeste, dodala je. Ja sam
Dannyja Lawlora u kolovozu doivio kao totalnu facu. Al valjda ne znai da si dobar ako si
faca. Sad on vozi tatin slubeni Rover 3000.
"Jasone!" drekne profesor Kempsey.
"Ah." Dubinski sam u govnima, nema to. "Molim?"
"Profesor Nixon neto te pitao."
"Jest. Tata je dobio otkaz na dan Gusjeg sajma. Hm... prije nekoliko tjedana."
"Nesrea." Profesor Nixon secira te oima. "Ali nesree su svagdanja i relativna stvar,
Taylore. Gle kakvu je nesreu lani pretrpio Nick Yew. Ili pak Ross Wilcox. Kako pomae
ocu ako unitava kolegine stvari?"
"Nikako, profesore." Stolac za nevaljalce tako je nizak da mu profesor Nixon moe
mirne due potpuno otpiliti noge. "To to sam unitio Broseov kalkulator nema nikakve veze s
tatinim otkazom."
"S im je onda imalo veze?" profesor Nixon promijeni kut pod kojim je herio glavu.
Tjeraj dalje dok ne zapeati stvar.
"S Broseom i njegovim teajem popularnosti, profesore."
Ravnatelj Nixon pogleda profesora Kempseyja u potrazi za objanjenjem.
"S Nealom Broseom?" profesor Kempsey zbunjeno proisti grlo. "I teajem
popularnosti'?"
"Brose je" (Vjesa je zatopao Neala, ali nema veze) "traio da mu ja, Floyd Chaceley,
Nicholas Briar i Clive Pike plaamo funtu na tjedan za teaj popularnosti. Ja sam rekao da
neu. Pa je poslao Waynea Nashenda i Anta Littlea da mi pokau to e se dogodili ako ne
postanem 'popularniji'."
"Za kakvu tehniku uvjeravanja", glas profesora Nixona pootrio se, to je dobar znak,
"optuuje te momke?"
Ne moram preuveliavati. "U ponedjeljak su mi istresli torbu niza stube kraj
kemijskoga kabineta. U utorak su me na tjelesnome kod profesora Carvera gaali grudama
blata. Jutros su mi u garderobi Brose, Little i Wayne Nashend rekli da e mi veeras na putu
kui razbiti njuku."
"Hoe rei", profesoru Kempseyju fino raste temperatura, "da se Neal Brose bavi
nekakvim iznuivakim reketom? Meni pred nosom?"
"Znai li rije iznuda " (vrlo dobro znam to znai) "da ete prebiti ovjeka ako vam
ne bude plaao, profesore?"
Profesor Kempsey misli da Neal Brose ne sere i ne pia. "Moemo je i tako definirati."
To misle svi nastavnici. "Ima li dokaze?"
"Na kakve dokaze mislite, profesore?" (Osloni se na lukavstvo.) Situacija mi do te
mjere ide na ruku da s ozbiljnim izrazom lica dodam: "Skrivene mikrofone?"
"Pa..."
"Ako ispitamo Chaceleyja, Pikea i Briara", rije preuzme profesor Nixon, "hoe li
potvrditi tvoju priu?"
"Ovisi koga se vie boje, profesore. Vas ili Brosea."
"Dajem ti rije, Taylore, vie e se bojati mene."
"Tko djeaku blati ime, ini teak prijestup", profesor Kempsey jo je sumnjiav.
"Drago mi je to to kaete, profesore."
"Meni nije drago", profesor Nixon ne doputa da ispitivanje dobije pajdaki ton, "to
me o tom problemu nisi obavijestio tako da si mi pokucao na vrata i povjerio mi se, nego si se
dao na unitavanje imovine svojega navodnog progonitelja. "
Taj me "navodni" upozorio da sam jo na optuenikoj klupi, "Ako prijavi
nastavnicima, ispast e cinkaro."
"A ako ne prijavi nastavnicima, ispast e magare, Taylore."
163
Sve je skupa tako nepravedno da bi Gnjida popustio.
"Nisam razmiljao tako daleko unaprijed." Samo se uhvati za istinu, istakni je i nemoj
cmizdriti kad bude trebalo snositi posijedice. "Morao sam Broseu pokazati da ga se ne bojim.
Samo sam na to mislio."
Da dosada ima miris, vonjala bi po spremitu za pisai pribor. Praina, papir, tople
cijevi, cijeli dan, cijele zime. Prazne zadanice na metalnim policama. Hrpe svezaka Ubiti
pticu rugalicu, Romea i Julije, Moonfleeta. Spremite je i samica za sluajeve koji se otegnu
poput moga. Uz etverokut mutnog stakla na vratima jedino svjetlo daje neka smea arulja.
Profesor Kempsey odsjeno mi je rekao da neka samo dalje piem zadau dok me ne pozovu,
ali danas sam kao za vraga sa svim gotov. Iznutra me po elucu cipelari pjesma. Ionako sam u
debelim govnima, pa za pisanje s police popalim finu zadanicu debelih korica. No nakon
prvog retka shvatim da ne piem pjesmu. Nego prije neku... to? Valjda ispovijest. Poinje:
i tako je to ilo dalje. Kad se oglasilo zvono za veliki odmor, skuim da sam ispisao tri
stranice. Kad spaja rijei, vrijeme tee kroz ue cijevi, ali bre ti proe. Kraj prozoria od
mutnog stakla prolaze sjenke, nastavnici se ure u zbornicu da popue cigaretu i popiju kavu.
Sjenke se ale i jee. Nitko ne dolazi po mene u spremite. Znam da sad svi osmai
prepriavaju to sam izveo na tehnikome. Cijela kola. Ljudi kau da ti se tuca kad te netko
spominje, ali meni neto pone zamoriti u elucu, na dnu dna. Jason Taylor, nije valjda.
Jason Taylor, je, Isuse, koga je otkucao, zbilja? Pisanje pokopa taj amor. Zvoni za kraj
odmora i sjenke prou u suprotnom smjeru. I opet nitko ne dolazi. U vanjskome svijetu,
profesor Nixon sigurno zove moje roditelje. Teko da e ih dobiti prije veeri. Tata je otiao u
Oxford na sastanak s nekim "vezama" za novi posao. Grenlandu smo vratili ak i tatinu
magnetofonsku telefonsku sekretaricu. kolska fotokopirka bruji, bruji, bruji kroza zid.
Kad su se otvorila vrata, trne me strah, ali ga zatrem. Samo dva pikavca iz sedmog
razreda, doli su po hrpu Jabukovaa s Rosie. (To smo i mi lani itali. Na jedan se prizor svim
dekima u razredu tako diglo da si doslovno uo kako bubre.) "Je li istina, Taylore?" Krniji
mi se pikavac obratio kao da sam jo u Gnjida-fazi.
"Koji se to kurac tebe tie?" odgovorim nakon stanke.
To sam uspio izgovoriti takvim zlikovakim tonom da su se sedmau prosule knjige. I
niem su se pikavcu prosule knjige kad se sagnuo da mu pomogne.
164
Zapljeem im, turbosporo.
"Mene je, osmi KM, zaprepastilo", jest da profesora Kempseyja zovu "Lutkica", ali
opasan je kad se naljuti, "to to dotino zastraivanje traje ve tjednima. Tjednima."
Osmi KM skrio se iza zastora pogrebnog tajca.
"TJEDNIMA!"
Osmi KM poskoi.
"A nikome od vas nije palo na pamet da se obrati, meni! Ja se zgraam. Zgraam se i
bojim. Tono, bojim se. Vi ete za pet godina dobiti pravo glasa! Trebali biste biti elita, osmi
KM. U kakve ete se graane prometnuti? U kakve policajce? Nastavnike? Odvjetnike? Suce?
'Znao sam da to nije u redu. ali nije me se ticalo, profesore.' 'Bolje da netko drugi propjeva,
profesore. Bojao sam se da sam ja sljedei na tapeti ako neto kaem, profesore. E, pa ako
budunost britanskog drutva poiva u ovakvu beskimenjatvu, neka nam dragi Bog
pomogne."
Ja, Jason Taylor, ja sam cinkaro.
"Jest da nipoto ne odobravam nain na koji me Taylor upozorio na ovaj nemili sluaj,
no on me bar upozorio. Chaceley, Pike i Briar manje su se proslavili jer nisu progovorili dok
ih nismo pritisnuli. A vi se svi koliko god vas ima moete stidjeti da je stvar izala na vidjelo
tek jutros nakon Taylorovoga nepromiljenog ina."
Sva se kvadra iz prvih redova okrene i zagleda u mene, ali ja sam napikirao Garyja
Drakea. "to je, Gary?" (Vjea mi je danas popodne dao voljno. Koji put mi se ini da bi i
Vjea najradije da imamo neki "radni dogovor", kako to kae gospoa de Klokken.) "Tri
godine sjedimo u istom razredu, a ti jo ne zna kako izgledam?"
Pogledi se prealtaju na Garyja Drakea. Pa na profesora Kempseyja. Tu je razrednik
trebao grunuti na mene jer sam ga prekinuo. Ali nije. "Dakle, Drake?"
"Profesore?"
"Samo se glupan pravi nevjet kad vie nema kamo, Drake."
Kao da se Gary Drake zbilja zbunio. "Molim, profesore?"
"Opet ista stvar, Drake."
Gary Drake dobio je svjetski poklopac. Wayne Nashend i Ant Little imaju ukor pred
iskljuenje. A ravnatelj Nixon najvjerojatnije e izbaciti Neala Brosea.
Znai da su totalno nabrijani da mi razbiju njuku.
Inae Neal Brose na engleskome sjedi naprijed, drito u sredini. Hajde, tjera me
Neroeni Blizanac, sjedni gadu na mjesto. Tako mu i treba. Pa sam sjeo. David Ockeridge,
koji sjedi s Nealom Broseom, nae mjesto u pozadini. Ali Clive Pike, kud ba on, uvali svoju
torbu kraj mene. "Jel tu netko sjedi?" Clive Pike bazdi na grickalice Outer Spacers, aroma sir-
luk, ali koga briga?
Sloim facu tipa Samo daj.
Profesorica Lippetts ibne mi pogled dok smo verglali: "Dobar dan, profesorice
Lippetts." Hitro i prepredeno, kao da niega nije bilo, ali jest. "Sjednite, osmi KM. Izvadite
pernice, molim vas. Danas emo podatne mlade mozgove otriti na sastavku na sljedeu
temu..." Dok mi vadimo pribor, profesorica Lippetts pie na plou.
TAJNA.
Kad uje kako kreda kucka i strue po ploi, odmah ti je lake.
"Tamsin, molim te, budi tako dobra."
Tamsin Murreli proita: " 'Tajna', profesorice."
"Hvala. Ali to je zapravo tajna?"
Poslije ruka svi imaju kasnije paljenje.
"No, recimo, je li tajna neto vidljivo? Opipljivo?"
Avril Bredon digne ruku.
"Avril?"
165
"Tajna je podatak koji ne znaju svi."
"Fino. Podatak koji ne znaju svi. Podatak o... kome? O vama? O nekome drugom? O
neemu drugom? Ili o svemu tome skupa?"
Nakon muka, nekoliko klinaca promrmlja: "O svemu skupa."
"Da, to bih i ja rekla. Ali dajte se zapitajte sljedeu stvar: je li tajna prava tajna ako nije
istinita?"
To je pak zakuasto pitanje. Profesorica Lippetts napie:
PROF. LIPPETTS JE NANCY REAGAN.
Veina cura prasne u smijeh.
"Da nekoga od vas zamolim da ostane u uionici poslije sata, priekam da ostanemo
sami i onda mu to najozbiljnije apnem, bi li reagirao: 'Ne valjda? Zbilja? Ajme! Kakva
tajna!' Duncane?"
Duncan Priest digao je ruku. "Ja bih telefonirao ludari u Malome Malvernu,
profesorice. Rezervirao bih vam sobu s finim madracem. Na svim zidovima." Malena se
sljedba Duncana Priesta nasmije. "To vam nije tajna, profesorice! Takve bljuzge padaju kad si
zreo za munjaru."
"Jezgrovita ocjena, a usto se i rimuje, hvala lijepa. Kao Duncan kae, tobonje tajne
koje su oigledno neistinite ne moemo shvaati kao tajne. Moda bih se nala u neprilici kad
bi dovoljan broj ljudi povjerovao da sam ja doista Nancy Reagan, ali ni to ne bismo mogli
smatrati pravom 'tajnom', ne? Prije bi to bila masovna zabluda. Zna li mi itko rei to je
masovna zabluda? Alastair?"
"uo sam da Amerikanci masovno vjeruju da je Elvis Presley jo iv."
"Dobar primjer. U svakom sluaju, sad u vam odati istinitu tajnu o sebi. Malice je
neugodna pa vas molim da je na odmoru ne rastrubite...
PROFESORICA LIPPETTS KOLJE LJUDE SJEKIROM.
Tu i pola mukog dijela razreda prasne u smijeh.
"Psst! rtve sam pokopala ispod autoceste M50. Tako da nema nikakvih dokaza. Nitko
ne sumnja. Ali je li ova tajna i dalje tajna? Ako nitko, doslovno nitko, nita ne sluti?"
Napeti tajac odsvira svoje.
"Jest..." promrmlja nekoliko klinaca, dok druga nekolicina mrmlja: "Nije..."
"Vi biste znali, profesorice." Clive Pike digao je ruku. "Znali biste koljete li ljude
sjekirom ili ne. Tako da ne moete rei da nitko ne zna."
"To ne vrijedi ako je profesorica shizofrenina koljaica", odvrati mu Duncan Priest.
"Pa ne pamti kad poini zloin, jednostavno se... preobrazi, isjecka te nasitno jer si zaboravio
zadau, tres,fljas, fljus, ostatke baci u kanalizaciju, skroz obnevidi i onda se probudi kao blaga
profesorica Lippetts koja predaje engleski i zgrane se: Joj, nije mi valjda opet sva odjea
krvava? Ba udno, to mi se dogodi svaki put kad je pun mjesec. A, to se moe. Ide u pranje.
Onda bi to zbilja bila tajna koju nitko ne zna, zar ne?"
"Krasan slikovit prikaz, ba ti hvala, Duncanc. Ali dajte zamislite sva ubojstva koja su
se ikad dogodila u dolini rijeke Severn, recimo od starorimskih vremena. I svu silu rtava i
ubojica koje su se ve pretvorile u prah i pepeo. Bi li nama ti zloini bili tajne'? Imajte na
umu da na njih ve tisuu godina nitko ne misli. Holly?"
"To nisu tajne, profesorice", Holly Deblin e. "Nego samo... izgubljeni podaci."
"Jasno. Znai, slaemo se da tajna treba ovjeka koji e je znati, ili bar zapisati?
Povjerenika. uvara. Emma Rampling! to ape Abigail?"
"Profesorice?"
"Emma, molim te, ustani."
trkljasta Emma Rampling zabrinuto ustane.
"Ja drim sat. to ti pripovijeda Abigail?"
166
Emma Rampling skrije se iza krajnje pokajnikog izraza lica.
"Da nije neki podatak koji svi ne znaju?"
"Jest, profesorice."
"Glasnije, Emma, da te uju i oni koji sjede na uima!"
"Jest, profesorice."
"Znai, ti si Abigail povjeravala tajnu?"
Emma Rampling nevoljko kimne.
"Ba tematski. Pa zato tu tajnu ne podijeli s nama? Na licu mjesta. Jasno i glasno."
Emma Rampling ve crveni od jada.
"Hajde da se nagodimo, Emma. Neu ti vaditi mast ako jednostavno objasni zato
tajnu bez problema povjerava Abigail, a nama ostalima ne moe."
"Jer... Ne elim da svi znaju, profesorice."
"Sad nam Emma poblie objanjava tajne, osmi KM. Hvala, Emma, sjedni i nemoj vie
grijeiti. Kako moe ponititi tajnu?"
Leon Cutler strelovito digne ruku. "Rei u drugima."
"Tono, Leon. Ali kolikom broju drugih? Emma je svoju tajnu rekla Abigail, ali time je
nije ponitila. Koliko ljudi treba uputiti da tajna vie ne bude tajna?"
"Toliko", Duncan Priest e, "da vi zavrite na elektrinoj stolici, profesorice. Mislim,
kad ve koljete ljude sjekirom."
"Tko bi znao pretoiti Duncanovu blistavu dosjetku u ope pravilo? Koliko ti ljudi treba
da poniti tajnu? Davide?"
"Koliko god da ve treba", promisli David Ockeridge.
"A za to to? Avril?"
"Da se", Avril Brendon se namrti, poanta tajne promijeni, profesorice."
"Dobro zakljuujete, osmi KM. Moda se ipak ne moramo bojati to e biti sa svijetom
kad jednog dana dode u vae ruke. Da je Emma nama rekla to je rekla Abigail, ta bi tajna
propala. Da Malvern Gazetteer razotkrije moje zloine, propala sam... ja sama, bar ako mi u
poroti sjedi Duncan. U igri su razliita mjerila, ali osnovno je naelo isto. E, sad slijedi pitanje
koje me istinski kopka jer na nj ne znam tono odgovoriti. Koje tajne smijemo iznijeti na
vidjelo? A koje ne smijemo?"
Za to se pitanje nitko ne otima.
Pedeseti ili stoti put u danu sjetim se Rossa Wilcoxa.
"Tko mi zna rei to ova rije znai?"
ETIKA
Rijei sijeku brazdu, a rosulja krede je puni.
Jedanput sam provjerio to znai rije "etika". Spominje se u seriji romana Ljetopisi
Thomasa Covenanta. Znai moral. Mark Badbury ve je digao ruku.
"Mark."
"Vi ste nam sami upravo dali odgovor, profesorice. Etika ima veze s onim to se smije i
to se ne smije."
"Veoma lukav odgovor, Mark. U Sokratovoj bi Grkoj rekli da si vjet retoriar Je li
etino da razotkrijemo ba svaku tajnu?"
Duncan Priest proisti grlo. "ini mi se da bi bilo etino razotkriti vau tajnu. Da vie
ne bude mesarenja nevinih kolaraca."
"Pun pogodak, Duncan. Ali bi li o ovome propjevao?"
BATMAN SE ZAPRAVO ZOVE BRUCE WAYNE
Sad se mukim dijelom razreda razlegne zadivljeni agor.
"to e svaki velezloinac na svijetu uiniti ako ova tajna izae na vidjelo?
Christopher?"
167
"Dii e palau Bruca Waynea u zrak, profesorice." Christopher Twyford uzdahne. "Pa
se svi skupa moemo pozdraviti s Maskiranim osvetnikom."
"I tu bi cijelo drutvo bilo na gubitku, ne? Znai da je katkad etino uvati tajnu.
Nicholase?"
"Tako je bilo i sa Zakonom o zatiti slubenih podataka." Inae se Nicholas Briar u
razredu ne usudi ni pisnuti. "U vrijeme Falklandskog rata."
"Upravo tako, Nicholase. Ne mlati jezikom da te ne umlate. Idemo dalje. Sjetite se
vlastitih tajni." (Veza izmeu novanika Rossa Wilcoxa i noge bez koje je ostao. Djedova
razbijena Omega Seamaster. Madame Crommelynck.) "Kako smo odjedanput utihnuli.
Dobro, jesu li vam sve tajne tipa: 'Da, trebam progovoriti', ili tipa: 'Ne, ne smijem
progovoriti'? Ili postoji i trea kategorija, koja u etikom smislu nije tako izriita? Neke
osobne tajne koje se tiu samo vas? Triave tajne? Sloene tajne s eventualnim neizvjesnim
posljedicama ako ih otkrijete?"
Potvrdno je mumljanje sve glasnije i glasnije.
Profesorica Lippetts izvadi novu kredu iz kutije. "to ste stariji, takvih e dvosmislenih
tajni biti sve vie i vie, osmi KM. A ne manje. Pomirite se s njima. Tko e pogoditi zato sad
piem ovu rije..."
REPUTACIJA
"Jasone?"
Osmi KM pretvori se u radijski teleskop i upori se u razrednog cinkaroa.
"Kad tajna izae na vidjelo, pati reputacija, profesorice. Kad bi se ispostavilo da ste
zbilja koljaica, vaa bi nastavnika reputacija otila k vragu. Bruce Wayne ne bi vie mogao
proi kao bezveznjak koji ni mrava ne bi zgazio. Ista stvar vrijedi i za Neala Brosea, ne?"
(Kad ve mogu razmrskati kalkulator solarac, boli me on za pravilo da se trebam sramiti to
sam cinkao kolegu tako da e ga sad izbaciti iz kole. U biti, boli me on za sva pravila.) "On
je imao tajnu i pol, ne? Znao je Wayne Nashend, znao je Anthony Little. I jo nekolicina."
Meni slijeva Gary Drake zuri preda se. "Ali im je tajna izala na vidjelo, njegova reputacija
razrednoga..."
Na sveope iznenaenje, profesorica Lippets predloi: "Zlatnog deka?"
"Zlatni deko. Odlian izraz, profesorice Lippets." (Razred me prvi put poslije bogzna
koliko poasti smijehom.) "Ta mu je reputacija propala. Propala mu je i reputacija meu
kvadrom: tu je slovio kao... opaki temer kojem ne smije stati na ulj. Neal Brose izgubio je
reputaciju pa vie nema ime skrivati svoju tajnu i sad je... totalno... potpuno..."
Reci, nuka me Neroeni Blizanac. Da te vidim.
"... najebao, profesorice. Najebao i jebao jea."
Zgroeni je muk moje djelo. Stvorile su ga rijei. Puke rijei.
Profesorica Lippetts oboava svoj posao, kad joj ide.
Mozak mi cvrlji do bola pri pomisli na maminu i tatinu reakciju kad doznaju to sam
danas izveo, pa sad vadim boino drvce iz ormara da ga zavaram. Izvadim i bombonijeru u
kojoj drimo nakit. Ve je 20. prosinca, a mama i tata jo takorei nisu ni spomenuli Boi.
Mama je u galeriji svaki boji dan, a tata hodoasti po natjeajima za posao, koji pak vode
samo u nove natjeaje za posao. Sloim drvce i objesim lampice. Kad sam bio mali, tata je
kupovao prave jelke kod tate Gilberta Swinyarda. Ovo je umjetno drvce kupila mama u
robnoj kui u Worcesteru prije dvije godine. Ja sam njurgao da ne mirie, ali onda me mama
podsjetila da ne moram ja usisavati i eprkati iglice iz saga. to valjda stoji. Ukrasi su mahom
stariji od mene. ak je i svileni papir u kojem stoje prastar. Mat-kuglice koje su mama i tata
kupili za prvi (i posljednji) Boi koji su proslavili sami, dok jo nije bilo ni Julije ni mene.
Limeni zborai koji pogaa visoki ton, a ustaca mu slau savreno slovo "O". Drvena obitelj
veselih snjegovia. (U ono doba nije sve bilo plastino.) Najdeblji Djed Mraz u cijeloj
Laponiji. Raritetni aneo za vrh drvca od puhanog je stakla - prabaki ga je darovao jednooki
maarski knez, kau, na balu u Beu netom prije Prvoga svjetskog rata.
168
Zgazi ga, Neroeni e Blizanac, hrsnut e kao smoki.
Ne dolazi u obzir, Neroenom Blizancu u ja.
Zazvoni telefon.
"Molim?"
Klopot i kranje. "Jace? Ovdje Julia. Nismo se sto godina uli."
"Zvui kao da si u vijavici."
"Daj ti mene nazovi, nemam sitnoga."
Okrenem broj. Sad je veza bolja.
"Ba ti hvala, jo nema vijavice, ali ovdje je cia zima. Je li mama doma?"
"Nije. Jo je u galeriji."
"Oh..."
U pozadini grmi Joy Division.
"to se dogodilo?"
"Ama ba nita."
"Ama ba nita" redovito bude neto. "to je, Julia?"
"Ma ne... nita. Samo, kad sam se jutros vratila u dom, nala sam maminu poruku. Je li
me sino zvala?"
"Mogue. to je pisalo u poruci?"
"Da hitno nazovem doma. Ali na striko domar, supersposoban tip - atro - nije zapisao
u koliko je sati zvala. Nazvala sam galeriju u vrijeme gableca, ali Agnes mi je rekla da je
mama kod odvjetnika. Onda sam opet nazvala, ali jo se nije vratila. Pa sam se sjetila da
mogu nazvati tebe. Ali nemoj se zabrinjavati."
"Kod odvjetnika?"
"Valjda poslovno. Je li tata doma?"
"Ima razgovore za natjeaj u Oxfordu."
"Kuim. Fino. Jasno. Misli da... ma zna, jel se dri?"
"Uf... dri se. U svakom sluaju, vie se nije zakljuavao u radnu sobu. Proli je vikend
u vrtu sloio krijes od Grenlandovih spisa. Pomagali smo mu Dean i ja. Polio ih je benzinom.
Bilo je kao u Paklenom tornju. Onda je ovaj tjedan odvjetnik Craiga Salta tati javio da tog
istog popodneva alje dostavljaa po svu kompjutersku opremu i da e tuiti tatu ako ne bude
suraivao."
"to je tata napravio?"
"Kad je doao kamion, tata je bacio raunalo kroz prozor moje sobe."
"Ali tvoja je soba na katu."
"Znam, i da si ula kako se monitor rasprskao! Tata je dostavljau rekao: Lijepo mi
pozdravite Craiga Salta!' "
"Kriste! Pa ajd ti meni reci da svaka rit ne doe na ekret?"
"Onda se bacio na preureivanje. Tvoja je soba bila prva na udaru."
"Je, znam, rekla mi je mama."
"Jel ti krivo?"
"Ma nije. Nije da sam htjela da bude Julijino svetite za vijeke vjekova. Makar te
ovakva stvar gadno strefi. Okej, ima osamnaest godina, iroko ti polje. Slobodno za
tridesetak godina svrati u staraki dom, ako ti bude usput. Ma nemoj mene sluati, Jace, ja
samo furam neki svoj crnjak."
"Ali doi e doma za Boi, bez obzira?"
"Preksutra. Vozi me Stian. Njegovi imaju palau u nekoj najgoroj dorsetskoj zabiti."
"Stan?"
"Ne, Stian. Norveanin, radi doktorat iz jezika dupina. Nisam ga spomenula u zadnjem
pismu?"
Julia uvijek tono zna to je "spomenula" u pismima.
"Ide. Znai, on s tobom razgovara na dupinskome?"
"Programira raunala koja e to moda moi, jednog dana u bliskoj budunosti."
"A to je s Ewanom?"
169
"Ewan je zlatan, ali on je u Durhamu, a ja sam ovdje pa... Sve u svemu, s njim sam
raskrstila. To mi je dugorono najpametnije."
"Ah." Ali Ewan je imao srebrni MG. "Meni se Ewan sviao."
"Bez brige. Stian vozi Porsche."
"Isuse. Julia. Koji? GT?"
"To ti ja ne znam! Crni. Dakle, to emo ti i ja dobiti za Boi?"
"okoladicu." Otrcana obiteljska ala. "U biti, nisam traio."
"Ma ne muljaj! Ti uvijek trai darove."
"Nisam, asna rije. Najvjerojatnije emo dobiti bonove za ploe i knjige. Ja nisam
nita naruivao. Zbog... ma zna, zbog tatinog posla. A oni me nisu nita pitali. Uostalom, tko
je u jo studenome putao boine ploe i tjerao me da drim strau da se sluajno ne vrate iz
kupnje?"
"A sjea se kad si zakazao? Uhvatili su mene i Kate u maminoj vjenanici, plesale smo
na Abbu i 'Knowing Me, Knowing You'. Kad smo ve kod toga, je li superoriginalna aga u
seoskom domu Livade Crnog Labuda ve odsvirala svoje?"
"Poinje za nekih sat vremena."
"Ima kakav venk?"
"Ide Dean Moran. I jo neki iz razreda."
"Ne farbaj! Ja sam tebi rekla sve o svom ljubavnom ivotu."
Jo mi nije skroz sjelo da s Julijom mogu razgovarati o curama. "Jer ti ima ljubavni
ivot. Meni se sviala jedna cura, ali..." (ona sad pomae deku svog ivota da naui hodati
splastinom nogom) "...ja nju ne zanimam."
"Tu ona pui. Jadni moj."
"to je najudnije, proli sam je tjedan vidio u koli i, nevjerojatno, ali..."
"Skuio si da te zatreskanost prola?"
"Aha. Kao rukom odnesena. Kako je to mogue?"
"Uf, pitaj Boga, braco. Pitaj Aristofana. Pitaj Dantea. Pitaj Sliakespearea. Pitaj Burta
Bachracha."
"Moda u biti uope ne odem na agu."
"Zato?"
Jer su danas Anta Littlea i Waynea Nashenda zbog mene udaljili iz kole i Neal Brose
je izbaen, a oni svi skupa idu na agu.
"Ove ti godine nekako nisam boino raspoloen."
"Glupost! Idi! Fura cipele, ne tenisice. Ulati ih. Crne traperice koje smo ti kupili u
centru Regent. I onaj pulover boje senfa na V-izrez, ako ti je opran. Ispod njega ide obina
bijela majica. Markice su seljake. Nita pastelno, nita sportski. Ona fuj kravata na
klavijaturu ne dolazi u obzir. Kap tatinog Givenchyja iza uha. Ne Bruta. Brut je seksi koliko i
deterdent za pranje posua. Popali malo mamine pjene za kosu i natapiraj ike da ne
izgleda balavo. agaj do iznemoglosti i nek ti je sretno i berietno."
"Okej." Ako ne odem, Brose, Little i Nashend pobijedili su. "efice."
"to e ti pravnica koja nije efica? uj, ovdje ljudi ekaju telefon. Reci mami da sam
zvala. I da u veeras redovito provjeravati ima li poruka za mene. Do kasno u no."
tipavo hladan vjetar tjera me dalje, razredni je cinkaro svakim korakom bio sve blie
i blie Broseu, Nashendu i Littleu. Iza osnovnjaka uiteljice Throckmorton, u arktikoj tami
kao rasvijetljena korablja lebdi seoski dom. Prozori su u disko-bojama. Prognostiar Michael
Fish rekao je da podruje niskog tlaka koje upravo prelazi iznad britanskog otoja dolazi s
Urala. SSSR-u je Ural kao Stjenjak u Coloradu. Duboko podno planina ukopali su hangare za
interkontinentalne rakete i atomska sklonita. Imaju znanstveno-istraivake gradove koji su
tako supertajni da nemaju ni ime i nema ih na karti. Tko bi rekao da se neki straar Crvene
armije na prornatranici ovijenoj bodljikavom icom ovaj tren trese na istom ledenom vjetru.
Moda sam upravo udahnuo kisik koji je on izdahnuo.
Julia je onaj razgovor oplela da mi od neega odvrati panju.
. . .
170
U predvorju stoje Pluton Noak, Gilberi Swinyard i Pete Redmarley. Ba me ne ljube
otkako sam izletio iz Baukova dan nakon to su me primili. Ne kinje me, samo se ponaaju
kao da me nema. Inae mi to ni najmanje ne smeta. Ali veeras je s njima neki jo stariji
klinac. Neobrijan, mrk, smea konata jakna, ragbijaki dres Ali Blacksa. Pluton Noak
potapa ga i upre prstom u mene. Za mnom je ulo jato cura pa nemam kamo, ali ragbija se
ve probio do mene. "To je taj?"
"Je!" sustigne ga Pluton Noak. "On je."
U predvorju zavlada velik muk.
"Imam vijesti za tebe" Tako me vrsto zgrabio za jaknu da pucaju avovi. Sav se trese
od gaenja. "Zeznuo si se s klincem kojeg si danas uzeo na pik", prednji mu se zubi ne
razdvajaju dok govori, samo mu se usne miu, "popisani, posrani, kukaviki, beskimeni,
praznoglavi, dupeglavi, ukopljeni, kenjavi, preglupi, mutavi, onjavi -"
"Josh", Pluton Noak zgrabi tipa za ruku, "Josh! To ti nije Neal Brose. Nego Taylor."
Dotini Josh bijesno osine Plutona Noaka. "Nije Neal Brose?"
"Ne. To ti je Taylor."
Oslonjen na zahodska vrata, Pete Redmarley baci oko-bonkas u zrak i doeka ga
ustima.
"Ovo", bijesno gleda Josh, "je onaj Taylor?"
Pete Redmarley pregrize bonkas. "Aha."
"Ti si Taylor", Josh mi pusti revere, "koji je otkucao minimafijae koji su mom bratu
muzli lovu?"
"Tko ti je", izda me glas, "tko ti je brat?"
"Floyd Chaceley."
Pitomi Floyd Chaceley ima bogovskoga starijeg brata.
"U tom sluaju, da, ja sam dotini Taylor."
"Pa", Josh mi zagladi jaknu. "Svaka tebi ast, dotini Taylore. Al ak iko od vas", cijeli
se hodnik skutri pod njegovim urokljivim okom, "pozna tog Brosea, Littlea ili Nashenda,
poruite im da sam ja ovdje. Da ih ekam, sad ovaj as. I da moram porazgovarat s njima."
U samoj dvorani seoskog doma aica kvadre ve plee na "Video Killed the Radio
Star". Veina deki okupila se na jednoj strani jer su preveliki kuleri za agu. Veina cura
okupila se na drugoj strani jer su i one prevelike kulerice za agu. age su osjetljiva stvar.
Ispada totalni mokljan ako prerano zaplee, ali kad ona jedna kljuna pjesma preokrene
cijeli diska, ispada bijedna bijeda ako ne aga. Dean razgovara s Floydom Chaceleyjem
kraj kioska gdje prodaju slatkie i cugu u limenkama. "Ba sam ti upoznao brata", kaem mu.
"Isuse. Njemu se ne bih htio zamjeriti."
"Polubrat mi je." Zahvaljujui meni, Floyd je cijelo jutro prosjedio kod Nixona i
svjedoio protiv Neala Brosea. Ne bih se udio da me Floyd sad mrzi. "Je, svaka mu ast.
Trebao si ga prije vidjeti. Prijetio je da e Broseu zapaliti kuu."
Zavidim Floydu to je ve sve raistio s mamom i tatom.
"Ne vjerujem ni da e se Nashend i Little veeras pojaviti. Dean iskrsne kraj mene i
ponudi mi griz svoje okoladice Curly Wurly. Floyd mi plati Pepsi. "Snimi Andreu Bozard!"
Dean upire prstom u istu onu curu koja je u razredu uiteljice Throckmorton glumila ponija i
svijala gnijezda sa irovima umjesto jaja. "U suknjici na volane."
Floyd upita: "to s njom?"
Dean sloi usopenu pseu facu. "Recite da nije maca?"
Pustili su "Frigging In The Rigging" Sex Pistolsa i tu uptonski pankeri poganjem
pometu prve redove. Stariji brat Oswalda Wyrea Sieve mazne glavom u zid pa ga tata Philipa
Phelpsa odveze u bolnicu Worcester u sluaju da padne u komu. No tako su bar neki deki
poeli plesali (vie-manje) pa DJ dalje pusti Adam and the Ants i "Prince Charming". Za
"Princea Charminga" ima posebnu agu koju u videu plee Adam Ant. Svi stanete u
povorku, dignete ruke i prekriite zapea pa stupate u ritmu glazbe. No svi su htjeli biti
Adam Ant, koji cijelu stvar izvodi korak ispred svog opora, tako da povorka ide sve bre i
171
bre gore-dolje po seoskom domu i na kraju kvadra doslovno tri. Slijede Fun Boy Three i
"The Lunatics (Have Taken Over the Asylum)". Na to ne moe agati, osim ako nisi Kenja.
Moda je Kenja uo neki tajni ritam koji nitko drugi ne uje.
Robin South drekne: "Kenjo, koje si ti krele!"
Kenja uope nije skuio da nitko drugi ne plee.
Ne bude ni svjestan koliko te tajne more. Lae da ne izau na vidjelo. Manevrira u
razgovoru da ih sluajno ne dotakne. Boji se da e netko doznati tvoju tajnu i da e je dati
na sva zvona. Misli da ti vlada tajnom, ali ne bi li prije rekao da ona tebe iskoritava? to
ako luaci vie krote lijenike nego lijenici luake?
U zahodu naletim na Garyja Drakea.
U stara bih se vremena smrznuo, ali kakav mi je danas dan bio, neu.
"Sve u redu?" veli Gary Drake. U stara bi vremena podrugljivo komentirao da ne znam
nai vlastiti pimpek. Ali odjedanput sam takva faca da mi je Gary Drake udijelio "Sve u
redu?"
Kroz prozor struji prosinaka zima.
Naherim glavu kao da umirem od dosade da Gary Drake oita moje: "Aha."
U utoj rijeci usparene pialine poskakuju opuci.
Na "Do the Locomotion" sve cure nagrnu u vijugavi vlaki. Slijedi stvar "Oops Upside
Your Head", na koju ide nekakva veslaka aga. Nije za deke. Zato "House Of Fun" grupe
Madness jest. U "House Of Fun" sve se vrti oko kupovanja prezervativa, ali BBC nije uspio
na vrijeme zabraniti pjesmu jer dok BBC skui skriveni smisao, ve ga je skopao i
najblentaviji trupac u Selendri Donjoj. Kenja opati agu kao da ga trese struja, drugi su ga
prvo kopirali iz sprdnje, ali stvar u biti funkcionira. (U svakom se velikom izumitelju skriva
neki Kenja.) Onda krenu Talking Headsi i "Once In A Lifetime". To je ta kljuna stvar kad je
debilnije da ne aga nego da aga pa smo Dean, Floyd i ja zaplesali. DJ je ukljuio
stroboskop. Samo na mahove, inae ti od stroboskopa eksplodira mozak. S aganjem ti je isti
tos kao kad se treba probiti kroz guvu u glavnoj trgovakoj ulici i s jo mali milijun drugih
stvari. Samo nemoj razmiljati to zapravo radi i sve e biti u redu. Kroz stroboskopsku
oluju, olujnu no vratova i ruku, ugledam Holly Deblin. Holly Deblin aga na foru indijske
boice: njie se, ali puca nagle pokrete iz ake. Moda me Holly Deblin vidjela kroz svoju
olujnu nonu umu jer se moda nasmijeila. (Moda ne vrijedi kao jest, ali stoput je bolje od
nije.) Onda su pustili Donnu Summer i "I Feel Love". John Tookey producira se s break-
danceom, u New Yorku je to posljednji krik, ali nije uspio zaustaviti vrtnju pa je odletio meu
neke cure koje su popadale kao unjevi. Frendovi su ga morali spaavati od ubojitih enskih
potpetica. Na "Jealous Guy" Briana Ferryja, Lee Biggs zbari Angelu Bullock. vale se u kutu,
a Duncan Priest stoji tik do njih i oponaa kravu kad se teli. Ali kvadra se smije i od zavisti.
Angela Bullock nosi crne grudnjake. A onda, na Spandau Ballet i "To Cut A Long Story
Short", Alaistair Nurton zbari Tracey Impney, gorostasnu darkericu iz Brotheridge Greena.
Slijedi stvar "Are 'Friends' Electric?" Garyja Numana i Tubeway Army, a Colin Pole i Mark
Badbury opale neku ulagiranu robotsku agu. "Ovo je super stvar!" na uho mi se dere Dean.
"Kako futuristiki. Gary Numan ima frenda koji se zove 'Petica'! Reci da nije genijalna fora?"
Ples je mozak, plesai su samo modane stanice. Plesai misle da oni vladaju
situacijom, a zapravo se pokoravaju drevnim zapovijedima. Na Commodorese i "Three Times
A Lady" podij se isprazni, ak ne rauna deke i cure koji si vade krajnike i cvatu to ih svi
gledaju i valitelje koji se samo vale i nisu svjesni da ih svi gledaju. Sad rezervni igrai
pucaju na druge rezerve. Paul White zbario Lucy Sneads. Slijedi stvar "Come On Eileen"
Dexys Midnight Runnersa. aga je i zooloki vrt. Neke ivotinje divljaju vie nego danju,
druge su smjenije, tree se vie prenemau, etvrte su stidijivije, pete vie seksi. Holly
Deblin oito je otila kui.
"Mislio sam da si otila kui."
Znak za IZLAZ u mraku sjaji izvanzemaljski zelenim svjetlom.
172
"Ja sam mislila da si ti otiao kui."
Podne perploe podrhtavaju od age. Iza pozornice je uzana ropotarnica pretrpana
naslaganim stolcima. Ima i nekakvu veliku policu na pet metara visine, ide irinom cijele
ropotarnice. Ondje uvaju stolne ploe za ping-pong, a ja znam gdje skrivaju ljestve.
"Nisam. Samo sam plesao s Deanom Moranom."
"Ma daj?" Holly Deblin ispukne neki aljivi ljubomorni glas. "to to Dean Moran ima,
a ja nemam? Dobro se ljubi?"
"Moran?Fuj!"
"Fuj" je posljednja rije koju sam izgovorio kao deko koji nikad nije poljubio curu.
Oduvijek sam se pribojavao, ali ljubljenje nije neka frka. Usne ti same znaju to i kako, kao
morske vlasulje. Ljubljenje te zavrti, kao Letee alice. Udie kisik koji cura izdie.
Ali zubi vam se sudaraju ubij boe.
"Opa", Holly Deblin se odmakne, "pardon."
"Sve u redu. Mogu ih zalijepiti natrag na mjesto."
Holly Deblin fre moju pjenom slijepljenu kosu. U ivotu nisam pomilovao neto tako
mekano kao to je koa oko njezinog vrata. A ona mi je dopustila. To je najlue od svega.
Dopustila mi je. Holly Deblin mirie kao parfumerija u robnoj kui, kao polovica srpnja i Tic-
Tac s okusom cimeta. Moj brati Hugo rauna da se ljubio s trideset cura (i ne samo ljubio),
sad je valjda ve dogurao do pedeset, ali prva ti je cura samo jedna jedina.
U drugom poljupcu u mom ivotu jezik Holly Deblin posjeti mi usta, kao stidljiva
voluharica. Pomislio bi da e ispasti gadnjikavo, ali zapravo je vlano i tajno i moje pa sad i
moj jezik poeli posjetiti njezina usta i ja ga pustim. Taj je poljubac zavrio jer sam zaboravio
disati. "uje ovu pjesmu?" doslovno sam se zadihao. "Jest da je onako hipijevska, ali je
prekrasna."
S dekima rijei tipa "prekrasan" ne dolaze u obzir, ali kod cura prolaze.
" '#9dream'. John Lennon, LP Walls and Bridges iz 1974."
"Ako sam na ovo trebao ostati paf, svaka ast."
"Meni brat radi kod Revolver Recordsa. Ima more ploa. A kako to da ti zna za ovo
malo skrovite?"
"Za ropotarnicu? Ovamo sam dolazio u omladinski klub, na stolni tenis. Mislio sam da
e veeras biti zakljuana. Ali oito sam se prevario."
"Oito. Ruke Holly Deblin mugnu mi pod pulover. Godinama sam sluao kako Julia i
Kate Alfrick komentiraju eprtljavi rad ruku pa ne usudim uzvratiti. Onda Holly Deblin blago
protrne. Mislio sam da joj je zima, ali samo se nekako zasmijuljila.
"to je?" Prepao sam se da sam neto zeznuo. "to je?"
"Sjetila sam se face Neala Brosea jutros na tehnikome."
"A. To. Jutro mi je ostalo u totalnoj magli. I cijeli dan."
"Gary Drake ga je odvukao s builice, kui, pokazao mu je to radi. Brose prvo nije
kopao. Da je stvar koju ti drobi u kripcu zapravo njegov kalkulator. E, onda je skopao.
Brose je ljigavi gad, ali to jest - jest, nije glup. Bilo mu je jasno to slijedi i to slijedi nakon
toga i nakon toga. Znao je da je otpisan. Isti mu se as upalila aruljica."
Prebirem po klepetavim perlama Holly Deblin.
Rekla je: "I ja sam se prilino iznenadila."
Nisam je pourivao.
"Hou rei, oduvijek si mi bio simpa, Taylore, ali mislila sam da si..." Nije htjela
izlanuti neto ime bi me povrijedila.
"Tip 'gazi me gazi'?"
Holly Deblin osloni bradu na moja prsa. "Aha." Brada joj se malko zabode. "to se
dogodilo, Taylore? Mislim, s tobom?"
"Svata." Kad me ona zove Taylor, zvui prisnije nego da mi kae "Jason". Ja se nju jo
ne usudim nikako osloviti. "Cijela godina. Ma. gle, ne elim razgovarati o Nealu Broseu.
Moda neki drugi put?" Skinem pletenu narukvicu koju je nosila oko zapea i navuem je
sebi.
"Lopove. Ako pada na superminkerske modne dodatke, nabavljaj si ih sam."
173
"To i radim. Ovaj mi je prvi u zbirci."
Hoily Deblin prstima stisne moje malkice prevelike ui i privue mi usta na svoja.
Trea je pusa trajala dok Duranovci nisu dovrili "Planet Earth". Holly Deblin povede mi
ruku da osjetim kako pod dlanom lupa njezino etrnaestogodinje srce.
"Zdravo, Jasone." Kad ga osvijetle svjetla s bora i plinska pe, boravak me podsjea na
pilju Djeda Mraza. Telka je iskljuena. Koliko sam uspio skuiti, tata samo sjedi u sobi, u
kaugumastoj tami. No iz njegova mi je glasa jasno da zna sve o Nealu Broseu i istostiranom
Casiju. "Bilo ti je lijepo na agi?"
"Nije bilo loe." (Boli njega za agu.) "Kako je bilo u Oxfordu?
"Oxford kao Oxford. Jasone, moramo porazgovarati."
Objesim svoju crnu vjetrovku na vjealicu za kapute, znam da sam dolijao.
"Porazgovarati" znai da moram sjesti i pustiti tatu da me nariba, ali valjda mi je Holly Deblin
prespojila neke ice u glavi. "Tata, mogu prvo ja tebi neto rei?"
"Moe." Tata je naoko bio miran, ali i vulkani miruju pa onda raznesu pola planine.
"Samo daj."
"Moram ti rei dvije stvari. U biti su i jedna i druga prilino gadne."
"Mislim da jednu znam. Koliko ujem, danas ti je u koli bilo gusto."
"Da, to je jedna od te dvije."
"Nazvao je profesor Kempsey. U vezi s djeakom kojeg su izbacili iz kole."
"Nealom Broseom. Da... Platit u mu novi kalkulator."
"Nema potrebe." Tata je tako iscrpljen da uope nije u stanju iziti. "Sutra u njegovom
tati poslati ek. I on je nazvao. Hou rei, zvao je otac Neala Brosea. Zapravo se on meni
ispriavao." (To me iznenadilo.) "Zamolio me da zaboravim taj kalkulator. Svejedno u mu
poslati ek. Ako ga ne unovi, njegova stvar. Ali ini mi se da tako moemo zakljuiti cijelu
priu."
"Onda..."
"Moda e ti mati jo soliti pamet, ali..." Tata slegne ramenima. "Profesor Kempsey
rekao mi je da u koli ima uenike strahovlade. ao mi je to nam se nisi usudio povjeriti, ali
teko da se zbog toga mogu srditi na tebe. Ne?"
Sad sam se sjetio Julijinog poziva. "Je li mama doma?"
"Mama..." Tatin je pogled bjeao, "...veeras spava kod Agnes."
"U Cheltenhamu?" (Nije mi jasno. Mama nikad ne noi izvan kue, osim kad je kod
tete Alice.)
"Imali su izlobu za posebne uzvanike, oduila se."
"Za dorukom nije nita rekla."
"to si mi jo htio rei?"
Ovaj je trenutak dovde putovao dvanaest mjeseci i sad se napokon stutio.
"Reci, Jasone. Ne vjerujem da je stvar tako grozna kako se tebi ini."
Joj, jest! "Bio sam vani (Vjea zatopa "na sklizanju"), "ahm... u sijenju, kad se bara
u umi zaledila. Zafrkavao sam se sa kvadrom. Nosio sam djedov sat. Njegovu Omegu
(Vjea topa Seamaster.) Ispovijest mi se na javi ini snovitijom nego u deset nonih mora
koje mi je priskrbila dok sam je samo zamiljao. "Sat koji je kupio dok je sluio u..." (Boe,
sad ne mogu rei "mornarici") "u slubi u Adenu. Samo to sam pao" - sad vie nema
povratka - "i razmrskao ga. asna rije, cijele sam godine traio drugi. Ali uo sam za jedan
jedini primjerak, taj stoji nekih devetsto funta. A ja tu lovu nemam. Oito."
Tata nije ni trepnuo. Faca ni da mu se trzne.
"Zbilja mi je ao. Napravio sam glupost, nisam ga smio nositi van."
Samo ekam kad e ta smirenost prsnuti pa e me tata raznijeti.
"Ma nije bitno." (No to odrasli esto kau ba kad je najhitnije.) "Obian sat. Nitko nije
stradao, bar ne kao onaj jadni mali Ross Wiicox. Nitko nije poginuo. Samo ubudue bolje
uvaj takve krhke stvari. Je li od sata ita ostalo?"
"U biti, samo remen i kuite."
174
"uvaj ih. Moda neki urar moe ugraditi dijelove iz nekog drugog Seamastera u
djedov. Nikad ne zna. Kad jednog dana bude upravitelj golemoga parka prirode u dolini
Loire."
"Znai, nee... nita poduzeti? Hou rei, nee me kazniti?"
Tata slegne ramenima. "Ve si sam sebe dovoljno nagazio."
Nikad se ne bih usudio pomisliti da u ovako dobro proi. "Ti si meni htio neto rei,
tata."
Tata proguta knedlu. "Krasno si okitio bor."
"Hvala."
"Hvala tebi." Tata gucne kavu i iskrivi facu. "Zaboravio sam je zasladiti. Bi li mi donio
sladilo iz kuhinje, mili?"
"Mili"? To od tate ve stoljeima nisam uo. "Nema frke." Odem u kuhinju. Bila je
prava ledenica. Od olakanja je malo popustila sila tea. Uzmem sladilo, liicu i tanjuri za
tatu i vratim se u boravak.
"Hvala. Daj opet sjedni."
Tata kljocne siunu kapsulu u vir Nescafea, promijea ga i uzme alicu s tanjuriem u
ruke. "Koji put..." Nakon toga koji put slijedi muk, sve neugodniji i neugodniji i neugodniji.
"Koji put ovjek istodobno voli dvije osobe na razliite naine." Vidim da ulae nadljudski
napor da uope ita izgovori. "Razumije?"
Odmahnem glavom. Moda bih uspio neto proitati iz tatinog pogleda, ali sad on samo
zuri u svoju kavu. Naginje se naprijed. Nalakti se na stoli. "Tvoja majka i ja..." Tatin je glas
grozan, kao da je neki nj glumac u nj televizijskoj sapunici. "Tvoja majka i ja..." Tata dre.
Tata nikad ne dre! alica i tanjuri ponu zveckati pa ih mora odloiti, ali skriva oi. "Tvoja
majka i ja..."
Sijeanjska sjeanja
"Navodno je za nju dizao i kredite!"
Pogodite na koga Gwendolin Bendicks misli?
"Kredite?" Gospoa Rhydd doslovno skvii. "Kredite?"
Zato bih sad ja morao postieno podviti rep? Nisam nita skrivio. Jesam li ja kriv to
nisu primijetile da prelistavam Smash Hits iza piramide Pedigreeovih limenki?
"Kredite. I to do nekih dvadeset - tisua - funta."
"Za tu paru moe i malu kuu kupiti. to e joj dvadeset tisua funta?"
"Polly Nurton kae da ima neku tvrtku za uredski pribor ili neto tome slino u
Oxfordu, prodaje Grenlandu - mislim na samoposluivanja, ne na Grenland kao zemlju.
Bogme praktian aranman!"
Gospoa Rhydd ne kopa.
"Gospoo Rhydd, on vam je podruni direktor u Grenlandu. No, bio je. Znate da su ga
otpustili prije dva mjeseca. Ne bih se udila da se ispostavi kako to ima veze s cijelom ovom...
halabukom. Znate da Polly Nurton nema dlake na jeziku. Rekla je da valjda nijedna firma
koja dri do sebe nee preljubnika za kormilom. Sigurno joj je on uredio posao s Grenlandom
jo prije kusur godina, kad su tek poeli... ljubovati."
"Hoete rei da to traje... ve due vrijeme?"
"Nego to! Prvi put su... zastranili prije johoho ogodina. On je tada priznao Heleni i
zakleo se da e sa enskom raskrstiti. Helena mu je oprostila. Radi obitelji. Kako ne bi.
Znate -" (ljudi tu rije esto izgovaraju aptom da im sluajno ne donese nesreu) " 'razvod'.
Ipak je to drastian korak. Moda se u godinama koje su otad prole nisu sastajali, moda
jesu. Polly Nurton mi nije rekla, a ja neu njukati. Ali kad ti se vr jedanput razbije, moe
samo sjest i plakat."
175
"Istina, gospoo Bendicks. Velika istina."
"Ali evo to Polly pouzdano zna. Kad joj je firma lani propala - nedugo nakon to joj je
mu digao sidro i ostavio je samu s djetetom - sigurno je nanjuio neto trulo u dravi
vedskoj, u biti - dotinica se obratila svojemu bivem udvarau."
"Kakav on-obraz!"
"To je bilo lani u sijenju. Polly kae da je doivjela slom ivaca ili neto slino. Tko bi
je znao. Ali zvala ga je doma i opsjedala u svako doba dana i noi, znate te majmunarije.
Uglavnom, on je uzajmio brdo novca, svojoj eni ni da pisne, a zaloio je njezinu obiteljsku
kuu."
"Ba vam doe da se saalite nad sirotom gospoom Taylor."
"Tono! Nije imala blage veze dok nije proeljala mueve bankovne izvode. Da ena
na taj nain dozna da joj je vlastiti dom pod hipotekom! Dajte zamislite kako biste se
preveslano osjeali. I kakva bi vam to izdaja bila? A najvea je ironija sudbine da su ljudi
nagrnuli u Heleninu galeriju u Cheltenhamu - dobila je veliki prikaz u asopisu Home and
Country za sljedei mjesec."
"Ako mene pitate", gospoa Rhydd se pjenila, "enska se ponijela kao obina drolja -"
Gospoa Rhydd blago riblje zine kad ugleda mene. Odloim Smash Hits i odem do
blagajne. Stalno se moram pretvarati da je sve u redu tako da sam se ve super izvjebao.
"Pa zdravo! Ti si Jason, ne?" Gwendolin Bendicks ukljui osmijeh na maksimum. "Ti
sigurno ne pamti ovakve bakice, ali ljetos smo se upoznali u upnom dvoru."
"Sjeam se ja vas."
"To sto posto kae svim curama!" (Gospoa Rhydd bar je toliko pristojna da joj bude
neugodno.) "Pa, prognoza kae da e veeras poteno zasnijeiti. Tebi bi to sigurno bila prava
uivancija. Sanjkanje, grudanje, iglui."
"Kako ide..." gospoa Rhydd prtlja s pitoljem za lijepljenje cijena, "sa svim skupa,
duo? ujem da se danas selite?"
"Selitelji ba ukrcavaju teke stvari. Mama, moja sestra, Kate Alfrick i mamina efica
pakiraju posljednje sitnice pa su me otpirile na dva-tri sata da -" (Vjea zatopa "se
oprostim".)
" 'Da kae zbogom ostaj Livadi Crnog Labuda." Uskoi Gwendolin Bendicks s
osmijehom punim razumijevanja. "Ali sigurno e nam uskoro opet doi. Ta nije Cheltenham
nakraj svijeta!"
"Valjda nije."
"Hrabro se dri, Jasone, svaka ti ast." Sklopila je ake kao da je uhvatila skakavca,
"ali samo ti hou rei - ako vam Francis, to jest, upnik - i ja moemo bilo kako pomoi, naa
su vam vrata uvijek otvorena. Bi li to prenio majci?"
"Nema problema." Znam gdje se moete baciti u bunar. "Nema problema."
"Zdravo, Malac", iz spremita se pojavi gospodin Rhydd. "Reci to treba?"
"25 deka arenih bombona i 25 deka ueerenog umbira." Meni od ueerenog
umbira bride desni, ali mama ga oboava. "Molim lijepo."
"Evo, odmah, Malac." Gospodin Rhydd popne se na ljestve da dokui staklenke.
"Cheltenham je san snova", uporno me obrauje Gwendolin Bendicks. "Te su stare
toplice nevjerojatno slikovite. Je li mama unajmila velik stan, Jasone?"
"Jo ga nisam vidio."
"A ocu je baza Oxford?" (Kimnem.) "ujem da jo nije uspio nai novi posao?"
(Odmahnem glavom.) "To ti je samo zato to su sve firme dosad bile na boinim praznicima.
A opet, nije ni Oxford na kraju svijeta, jel tako, gospodo Rhydd? Sigurno e uskoro u posjet
tati, ha?"
"Sad... jo se ba nismo dogovarali."
"Veoma mudro: korak po korak. Ali sigurno se veseli novoj koli. Ja uvijek kaem: to
li je neznanac nego prijatelj kojeg tek treba upoznati." (Kako sere. Ja ne poznajem Koljaa iz
Vorkshirea, ali s njim se sigurno ne bih bratimio.) "A je li vaa biva kua u Vodomarovu
dolu sad ve slubeno u prodaji?"
"Valjda samo to nije."
176
"Pitam jer su na upni dvor preselili u neku prizemnicu na cesti prema Uptonu, ali to je
samo za 'prvu silu. Daj zamoli mamu, neka njezina agencija zvrcne Francisa prije nego to
bilo gdje drugdje oglasi prodaju. Mama e sigurno radije poslovati s prijateljima nego s
neznancima koji joj nisu ni Bog ni pomozbog. Sjeti se samo kako su se nama uvalili oni jezivi
Crommelynckovi. Rei e joj, ha? Obeava, Jasone? asna rije?"
"Jasno, obeavam." Malo sutra. "asna rije."
"Evo, Malac", gospodin Rhydd frke karnicle. "Hvala..." rujem po depovima da
naem novac.
"Ni govora. Danas kua asti." Gospodin Rhydd nema facu, nego podbuhlu olupinu, ali
faca i njezin izraz mogu biti nebo i zemlja. "Za oprotajni dar."
"Hvala."
"Ma", zapjevui Gwendolin Bendicks, "vidi ti to!"
"Je", bezizraajno e gospoda Rhydd, "vidi u to."
"Britanska kvaliteta", gospodin Rhydd mi sklopi prste oko karnicia. "I fala najljepa."
Danas je Livada Crnog Labuda mrtvo selo jer na telki ide Moonraker. Navodno
posljednji James Bond s Rogerom Mooreom. Naa je telka negdje u kamionu za selidbe.
Inae bih gledao film kod Deana. ali on je s tatom pjeice otiao u Hrast Bjelolist, idu u posjet
baki u Lovine ledine. Noge me ponesu prema jezeru u umi. Svaka ast gospodinu Rhyddu
na besplatnim bombonima, ali danas su nekako opori i staklasti. Ispljunem bonkas.
uma je zimi kriputava.
Mozak ti skakue po granicama.
Tata je juer doao po svoje preostale stvari. Mama mu ih je ostavila u crnim vreama
za smee u garai jer njoj trebaju svi kovezi. Ona je bila u galeriji u Cheltenhamu s Julijom.
Ja sam sjedio na nekoj krinji za pakiranje i gledao Sretne dane na svojoj portabl-telki. (Dok
mi Hugo nije rekao da je u Sretnim danima radnja smjetena u pedesete godine, mislio sam da
je serija o dananjoj Americi.) Na na kolni prilaz uveze se neki motor iji mi je zvuk
nepoznat. Kroz prozor dnevne sobe ugledam nebeskomodru Volkswagen Jettu. Sa suvozaeva
se mjesta iskrca tata.
Tatu nisam vidio od onog dana kad sam poljubio Holly Deblin, kad mi je rekao da se on
i mama rastaju. Prola su puna dva tjedna. uli smo se, ajmo re, kad smo mi na Boi bili
kod tete Alice, ali to je bila iva, iva, iva koma. to sam trebao rei? "Hvala na
izvanserijskom konstruktorskom kompletu i albumu Jean-Michela jarrea?" (To sam i rekao.)
Mama i tata nisu razgovarali i mama me nije pitala to je tata rekao.
Kad sam ugledao nebeskomodru Jettu, Gnjida prosike: Crta! Sakrij se!
"Bok, tata."
"O!" Tata sloi facu kao planinar kad mu pukne ue. "Jasone. Nisam raunao da si -"
Tata je htio rei "da si doma", ali promijeni reenicu. "Nisam te uo."
"Ja sam uo auto." Oito. "Mama je na poslu." To tata zna.
"Ostavila mi je neke stvari. Samo sam ih doao pokupiti."
"Je. Rekla mi je."
U garau doluta antracitno siva maka i ugnijezdi se na vrei krumpira.
"Pa..." Tata e. "Kako je Juliji?"
Tata je htio rei: Misli da me Julia mrzi? Ali na to mu pitanje ak ni Julia ne bi znala
odgovoriti. "Njoj je... dobro."
"Fino. Fino. Pozdravi mi je."
"Hou." Pozdravi si je sam! "Kako ti je bilo za Boi?"
"A... dobro. Mirno." Tata pogleda piramidu vrea za smee. "Uasno. Zna i zato. A
tebi?"
"I meni je bilo uasno. Puta bradu, tata?"
"Ne, samo se nisam... moda je pustim. Ne znam. Je li sva rodbina u Richmondu
dobro?"
"Moe misliti, teta Alice samo coke zbog... ma zna."
177
"Jasno."
"Alex je samo igrao igrice na svom kompjutoru. Hugo je uobiajeno ljigav. Nigel iz
vica rjeava kvadratne jednadbe. Tetak Brian..." Na reenici o tetku Brianu gadno sam
zapeo.
"Napio se kao majka pa je opleo po meni?"
"Tata, je li tetak Brian kreten?"
"Zna se ponaati kretenski." U tati se raspetljao neki vor. Sad je nekako ispuhan i
nesretan, ali definitivno je spokojniji. "Ponaanje nije slika ovjekove prave naravi. Ne mora
biti. Najpametnije ti je da previe ne osuuje ljude. Moda nema pojma to ih sve mui.
Zna?"
Znam itekako.
to je najgroznije, ako sam ljubazan s tatom, ini mi se da izdajem mamu. Mogu oni do
preksutra ponavljati: "Mi te oboje i dalje volimo". Mora se opredijeliti. Progone te rijei tipa
uzdravanje i za tvoje dobro. U nebeskomodroj Jetti sjedi neka prilika. "Je li ono..." Nisam
znao kako bih nju nazvao.
"Jest, Cynthia me dovezla. Rado bi te pozdravila, ako..." (ludi orgulja nagazi na moje
paniarske harme) "...ako eli." Tatin glas moleivo podrhtava. "Hoe?"
"Moe." Nisam htio. "Moe."
Pred garanom je piljom kia tako njena da uope ne pada. Nisam ni stigao do Jette,
Cynthia je ve izala. Nije ni sisata seks-bomba ni urokljivooka vjetica. Manje je skockana
od mame, i to uvjerljivo, a i bezveznija je. Kratka smea kosa, smee oi. Uope ne izgleda
kao neka maeha. to e mi, kako je krenulo, postati.
"Zdravo, Jasone." ena s kojom e tata radije provesti ivot nego s mojom mamom
gleda me kao da je drim na nianu. "Ja sam Cynthia."
"Bok. Ja sam Jason." Ovo je jako, jako, jako udno. Ni ona ni ja ne uputamo se u
rukovanje. Straga na autu ima naljepnicu BEBA U AUTU. "Imate bebu?"
"Pa, Milly ve hoda." Da samo ujete nju kraj mame, rekli biste da mamin glas ima vie
ika. "Camilla. Milly. Millyn otac - moj bivi mu... mi smo ve... Hou rei, on vie nije u
igri. Kako se ono kae."
"Shvaam."
Tata iz svoje bive garae gleda svoju buduu suprugu i sina jedinca.
"No." Cynthia se nesretno nasmijei. "Doi nam u posjet kad god poeli, Jasone. Iz
Cheltenhama ima direktne vlakove za Oxford." Cynthijin je glas upola tii od maminoga.
"Tati bi bilo drago. Zbilja bi mu bilo drago. A i meni. Stanujemo u velikoj staroj kui. Na
kraju vrta imamo potok. ak bi mogao imati svoju -" (samo to nije rekla sobu.) "Uglavnom,
dobro si nam doao u svako doba."
Samo sam u stanju kimnuti.
"Kad god ti bude zgodno." Cynthia pogleda tatu.
"Pa otkad -" progovorim, odjedanput sam se prepao da nemam to rei.
"Ako ti -" progovorila je u isti as kad i ja.
"Recite vi -"
"Ne, reci ti. Zbilja. Samo daj."
"Kako dugo" (nijedna me odrasla osoba nikad prije nije pustila da prvi kaem svoje)
"poznajete tatu?" Htio sam da pitanje zvui neobavezno, ali ispao sam pravi gestapovac.
"Skupa smo rasli", Cynthia se iz petnih ila trudi da zagladi sva mogua dodatna
znaenja, "u Derbyshireu."
Znai, poznaje je due nego mamu. Da se tata odmah oenio ovom Cynthijom umjesto
mojom mamom i da su dobili sina, bih li taj sin bio ja? Ili neki pedeseti klinac? Ili neki polu-
ja?
Pri pomisli na sve te Neroene Blizance staje mi mozak.
Doem do jezera u umi pa se sjetim kako smo lani u sijenju igrali lopova i pandura
kad se zamrznulo. Nas dvadeset-trideset, sklizali smo se i vritali kud koji mili moji. Igru je
prekinuo Tom Yew, sjurio se stazom kojom sam upravo stigao na svom Suzukiju. Sjeo je na
178
istu ovu klupu na kojoj sad ja sjedim i prisjeam ga se. Sad Tom Yew lei na nekom groblju
na golom breuljku meu hrpom otoka za koje lani u sijenju nismo ni uli. Ostatke Suzukija
Toma Yewa dosad su ve rastavili za popravak drugih Suzukija. Svijetu vrag ne da mira.
Svretke vjeito ubrizgava u nove poetke. S okolnih se tunih vrba linja lie. Pada u jezero i
rastae se u sluz. Kakvog to smisla ima? Mama i tata su se zaljubili, rodila im se Julia, rodio
sam im se ja. Odljube se, Julia se odseli u Edinburgh, mama u Cheltenham, a tata u Oxford sa
Cynthijom. Svijet neprestano rastvara sve to svijet neprestano stvara.
Ali tko kae da svijet mora imati smisla?
U snu mi se na vodi pojavi ribiki plovak, naranasto se ari u blistavoj tami na metar
od mene. tap dri Kenja, sjedi na drugom kraju moje klupe. Kenja iz sna stvaran je da ne
moe biti stvarniji, ak i smrdi kao Kenja, tako da mi sine da sam sigurno budan. "Ah. E, bok,
Mervyne! Isuse, sanjao sam o..."
"Buenje, buenje, na noge lagane."
"...neemu. Ve si dugo tu?"
"Buenje, buenje, na noge lagane."
Moj Casio veli da sam spavao samo deset minuta. "Sigurno sam..."
"Jo malo pa bude snijeg. I to onak da se primi. Da se kolski bus zaglavi."
Rastegnem se da svi zglobovi krkaju. "Ne gleda Moonrakera?" Zglobovi mi krcnu
natrag na mjesto.
Kenja me pogleda tako saalno kao da sam ja slubena seoska budala. "Tu ti nema
telke. A ja pecam. Doo sam vidit labuda."
"U Livadi Crnog Labuda nema labudova. To je seoski vic."
"Gljivice." Kenja si zarije ruku u gae i poteno raee smegmu. "Gljivice."
Na grm boikovine sleti crvenda, kao da pozira za boinu estitku.
"Pa... koja ti je najvea riba koju si na ovom jezeru ulovio, Merve?"
"Ma jesam drek na ibici ulovil. Bar tu. Ja ti u ribiiju idem gore di je ue, je, kod
otoka."
"I koja ti je najvea riba s uzine?"
"Ma ulovil sam drek na ibici i gore di je ue."
"Ah."
Kenja me pogleda ispod tekih vjea. "Jenput sam maznul mrgu od linjaka. Pa sam
gada spekel na tapu, kod nas doma vu vrtu. Oi su bile najfinije. To je bilo lani u proljee. Ili
ono proljee prije toga. Ili jo ono prije."
Kroz golu umu zajaue sirena Hitne pomoi.
"Misli da to negdje netko umire?" pitam Kenju.
"Voze Debby Crombie u bolnicu. Beba oe van."
Galovrane gra... gra... graku, kao stari ljudi kad uu u sobu i zaborave po to su doli.
"Danas odlazim iz Livade Crnog Labuda."
"Vidimo se."
"Ne bih rekao."
Kenja digne nogu i otfrlji tako gromoglasan prdac da crvenda od straha odleti s
boikovine.
Naranasti plovak nepomino poiva na vodi.
"Sjea se kad si lani naao smrznutu macu, Merve?"
"Ja ne volim Kit Kat. Samo oko-jaja i Twix."
Naranasti plovak nepomino poiva na vodi.
"Hoe ove bonkase?"
"Jok," Kenja gura karnicl u dep jakne. "Nisu mi neka fora."
to god bilo, obruilo se tako nisko i blizu nad naim glavama da sam tu letjelicu
mogao oeati prstima da me ok nije prilijepio za naslon klupe. Isprva mi nije bilo jasno to
je. Jedrilica... Mozak mi se gomba s tim oblikom: Concorde... mutantski aneo koji se
strmoglavio na zemlju...
179
Labud klizi zranom padinom ususret svom odrazu.
Labudov odraz klizi jezerskom padinom ususret labudu.
Tren prije udara gorostasna ptica irom prostre krila, a opnaste joj noge crtiki
zaveslaju. Zalebdi u mjestu pa daskasto pljusne u vodu. Patke nagrnu na labuda, ali labud ne
haje za ono to ga ne zanima. Svija i izvija vrat, ba kao tata nakon veoma duge vonje.
Da labudovi nisu stvarna bia, izmislili bismo ih u mitovima.
Otklupam se iz paniarskog poloaja. Kenja nije ni trepnuo.
Naranasti plovak poskakuje po svekolikim sudarnim valiima.
"Oprosti, Mervyne", kaem Kenji. "Imao si pravo."
Nikad ne zna kamo Kenja zapravo gleda.
Netko je potkresao divlji grmljak koji je guio umsku kuu. Gole bijele grane lee na
urednoj hrpi na travnjaku koji odavno nije vidio svjetla. Ulazna su vrata odkrinuta, a unutra
netko radi builicom. Builica zamre. Nottingham Forest igra protiv West Bromwich Albiona
na tranziu poprskanom bojom. Glasno se razlegne lupa ekia.
Netko je sjekirom raskrio vrtnu stazu. "Ima li koga?"
eki oplete dalje.
"Ima Ii koga?"
Na kraju hodnika stoji majstor, vrnjak mog tate, samo u miiavijoj verziji: u jednoj
ruci malj, u drugoj dlijeto. "Treba neto, sinko?"
"Ne bih... uf, ne bih htio... smetati."
Majstor mi mahne u stilu ek' malo i iskljui radio.
"Oprostite", ja u.
"Ma nema frke. Cloughova nas ekipa gazi, mamu im ljubim. Ui su mi probili." Tip
ima naglasak kao da je s drugog planeta. "A i dobro mi doe da malo otpuhnem.
Hidroizolacija je zafrkancija u tri ina. Ne znam koji me vrag tjero da je idem sam
postavljat." Sjedne na donju stubu, otvori termosicu i istoi si kavu. "No, reci to ti treba."
"Ovdje... stanuje ii ovdje neka stara ena?"
"Misli, moja punica? Gospoa Gretton?"
"Prilino je stara. U crnini. Sjedokosa."
"To ti je ona. Baka iz Obitelji Addams."
"Otprilike."
"Preselila se k nama, prekoputa, u stan iznad garae. Ti je pozna?"
"Ja,.." (Vjea zagui "poznam".) "Pria e vam zvuati udno, ali prije godinu dana
ozlijedio sam gleanj. Kad se jezero u umi zaledilo. Bilo je kasno. Nekako sam doepao
ovamo s jezera i pokucao joj -"
"Znai, ti si taj?" Majstor se iznenaeno ozari. "Iskemijala ti je onaj svoj lijek, melem,
ha?"
"Jest. Bio je zbilja djelotvoran."
"Meni kae! Prije dvije-tri godine mi je tako sredila zglob na ruci. ivo udo. Al moja
gospoa i ja smo bili sigurni da te izmislila."
"Izmislila?"
"I prije nego to ju je strefila kap bila je blago... ono, fiju-fiju. Mislili smo da si i ti neki
njezin..." prealta se na glas iz hororca, "utopljeni djeak, kui, iz jezera."
"Ah. No, uglavnom. Kad sam krenuo kui, ve je spavala -"
"Samo njoj slino! Sto posto te jo zakljuala u kuu?"
"U biti, jest, tako da joj nikad nisam uspio zahvaliti to mi je izlijeila gleanj."
"Odi joj sad reci, ak oe." Majstor svoju kavu kanda usisava, da ne opee usne. "Ne
garantiram da te se bude sjetila ili da bude htjela priat, ali danas joj je dobar dan. Vi onu
utu zgradu tam dalje, samo proe kroz drvee? Tam smo ti mi."
"Ali,. . ja sam mislio da na kilometre nema nieg blizu..."
"Odavde? Mo mislit! Mi smo ti na pola puta izmeu Svinjaka i kamenoloma. Tam di u
jesen logoruju Cigani. Cijela je uma par jutara zemlje, zna. Dva-tri nogometna igralita,
uvrh glave. Nije ti to nikakva Amazona. Ni Shervoodska uma."
180
. . .
"Mi u selu imamo tog nekog klinca, Rossa Wilcoxa. I on je bio na klizanju sa
kvadrom, ono kad ste me lani nali pred kuom..."
Kad je lice veoma staro, bude muppetsko i bespolno i vidi mu kroz kou.
Termostat kljocne i grijalica zabruji.
"Tako, tako", mrmlja gospoa Gretton. "Tako, tako..."
"Ovo nisam nikome rekao. ak ni Deanu, a on mi je najbolji frend."
uta soba mirie na pogaice, pogrebe i tapison.
"Ja sam u studenome na Gusjem sajmu naao Wilcoxov novanik. Prepun love.
Doslovno prepun. Skuio sam da je njegov jer je u novaniku bila njegova fotka. Dajte
shvatite da me Wilcox cijelu prolu godinu kinjio. I to esto... prilino opako. Sadistiki. Tako
da mu ga nisam vratio."
"Vrag doe po svoje", mrmlja gospoa Gretton, "vrag doe po svoje."
"Wilcox je poludio. Jer je novac bio tatin, a njegov je tata totalni manijak. Zbog toga se
Wilcox ustrtario pa se posvaao s curom. Zbog toga je njegova cura zbarila Granta Burcha.
Zbog toga je Ross Wilcox Grantu Burchu maznuo motor. Zapravo, bratov motor, Otpraio je i
na krianju sletio s ceste. Ostao je" - to moe rei samo apatom - "bez pola noge. Bez noge.
Shvaate? Ja sam kriv. Da sam mu samo... da sam mu vratio novanik, jo bi hodao. Kad se
sjetim kako sam ja lani na uganutom glenju jedva doepao do vae stare kue. Ali Ross
Wilcox... njemu je od noge ostao... patrljak."
"Vrijeme je za spavanje", mrmlja gospoa Gretton, "vrijeme je za spavanje..."
Prozor gleda na dvorite i na kuu gdje sa svojima stanuje majstor Joe. Onuda se gega
neki krokodiloliki pas s orijakim crvenim grudnjakom u iscerenoj gubici.
"Ziggy! Ziggy!" Za njim tri uspuhana i ljuta orijaica. "Vrati se odma!"
"Ziggy! Ziggy!" Za orijaicom tri dvoje djeice. "Vrati se odma!" Skriva li se u
senilnoj gospoi Gretton i bistra gospoda Gretton pa me slua i sudi mi?
"Doe mi da si kopljem probijem sljepoonice, samo da vie ne moram misliti kako
sam kriv. Ali onda se sjetim: je, da se Wilcox nije onako kretenski ponaao, vratio bih mu
novanik. Da je itko na njegovu mjestu bio itko drugi, osim moda Neala Brosea, rekao bih:
'Ej, budalo, gle to ti je ispalo. Isti as. Tako da je... i Wilcox sam kriv, ne? A ako si kriv i za
posljedice posljedica posljedica vlastitih postupaka, to bi valjda znailo da se mora do kraja
ivota zatvoriti u kuu. Tako da ja nisam kriv to je Ross Wilcox ostao bez noge. Ali jesam.
Ali nisam. Ali jesam."
"Dovde mi je svega", mrmlja gospoa Gretton, "dovde mi je svega..."
Orijaica uhvati kraj svoga grudnjaka. Ziggy dri drugi kraj.
Klinci cie od radosti.
Dok sam pripovijedao gospoi Gretton, nisam nijedanput zapeo. A to ak ne zapinjem
zbog Vjeaa? Nego zbog sugovornika? Zbog sugovornikovih oekivanja. I to ak ba zato
bez problema itam naglas u praznoj sobi, ili konju, ili psu, ili samome sebi? (Ili gospoi
Gretton: ona moda slua neki glas, ali meni se sve ini da taj glas nije moj.) I to ak ti se, kad
te slua ljudsko bie, pali neki fitiij, kao tapii dinamita u Tomu i Jerryju? Pa ak' ne uspije
izgovoriti rije prije nego to fitilj dogori, recimo, u roku od nekoliko sekunda, dinamit
grune? I to ak zapravo zapne pod pritiskom kad uje kako fitilj iti! I to ak moe
beskrajno produiti tako da dinamit nikad ne eksplodira? Kako?
Tako da te najiskrenije boli on koliko e sugovornik ekati. Dvije sekunde? Dvije
minute? Ne, dvije godine. Dok sjedim u utoj sobi gospoe Gretton, sine mi jasno kao dan.
Ako doem do tog stupnja ravnodunosti, Vjea e mi maknuti prst s usta.
Termostat kljocne i iskljui se, a grijalica prestane brujati.
"Trebala je cijela vjenost", mrmljala je gospoa Gretton, "trebala je cijela vjenost."
Majstor Joe pokuca na dovratak. "Sve u redu?"
Kraj moje jakne visi crno-bijela fotka podmornice u ledenoj luci. Cijela posada stoji na
palubi i salutira. Starce uvijek prate stare fotografije. Povuem patentni zatvara na svojoj
181
crnoj vjetrovki. "To joj je brat, Lou", ree Joe. "Zadnji zdesna u prvom redu." Joe okrhnutim
noktom upre u jedno lice. "To ti je on." Od Loua se vidi takorei samo sjena nosa.
"Brat?" Zvui mi poznato. "Gospoa Gretton govorila je da ne smijem probuditi
njezinog brata."
"Kad, sad?"
"Ne, lani u sijenju."
"Nema neke anse da probudimo Loua. Njemaki je razara potopio njegovu
podmornicu 1941., kod Orkneya. Sirotica se", kimne glavom u smjeru gospoe Gretton, "od
toga u biti nikad nije oporavila."
"Boe mili. Sigurno je bio grozan udarac."
"Rat." Joe tu rije izgovori kao da je odgovor na veinu pitanja. "Rat."
Mladi podmorniar tone u bezlinu bjelinu.
Istinabog, iz Louove perspektive, tonemo mi.
"Moram dalje."
"Nema frke. I mene eka moja hidroizolacija."
Staza kojom se vraamo prema umskoj kui kripi pod nogama. Naem savren eer.
Nadolazei je snijeg zastro nebo. "Odakle si, Joe?"
"Ja? Nisi skopo po tom kak labram?"
"Znam da nisi iz Worcestershirea, ali -"
Sad navije naglasak na maksimum: "Ja sam Bramac, Bramac, domovine sin!"
"Bramac?"
"Je. Kad si iz Brama, onda si Bramac. A Bram ti je Birmingham."
"Znai, to je Bramac."
"Sad si otkrio jo jednu veliku ivotnu tajnu." Joe mi na rastanku mahne papagajkama.
"MRTAV!"
Bar je tako zvualo. Ali tko bi u umi urlao tu rije, i zato? Moda je vikao "Martin"?
Ili "Mama?" Tono na mjestu gdje se jedva vidljiva staza koja vodi od umske kue spaja sa
stazom koja vodi prema jezeru, prema meni tutnje koraci. Stisnem se izmeu dva srasla bora
da me nitko ne vidi.
Rije strelovito leti kroz drvee, sad ve puno blie. "MRTAV!" U roku od nekoliko
sekunda proia Grant Burch, gas do daske. On nije urlator. Sav je blijed od uasa. Tko bi
tako prestraio Granta Burcha? Tata mehaniar Rossa Wilcoxa? Ili Pluton Noak? Dok sam ga
se sjetio pitati, ve je ieznuo.
"SAD SI MRTAV, BURCHU!"
Iza okuke stuti se Philip Phelps, samo dvadeset koraka za Grantom Burchom. Ali ja
ovog Philipa Phelpsa u ivotu nisam vidio. Ovaj se Philip Phelps pjeni i bukti od iste srdbe
koja nee imati mira dok mu u apama ne ostane krpa skrhanoga tijela Granta Burcha.
"MRTAAAAAAAV!!!!"
Philip Phelps u prolih se nekoliko mjeseci razjaao. To sam primijetio tek kad je sad
prohujao kraj mog skrovita.
Uskoro uma proguta i djeake i njihov bijes.
Nikad neu doznati kako je Grant Burch prelio au krotkome Philipu Phelpsu. Tu sam
ih posljednji put vidio.
Svijet je kolski ravnatelj koji se bavi tvojim manama. Ne mislim u nekom mistinom
ili Isusovom smislu. Nego prije na foru da se uporno spotie preko neke skrivene stube, bez
kraja i konca, dok ti konano ne sine: pazi, stuba! Sve su stvari u kojima kiksamo skrivene
stube, bilo da smo odve sebini ili odve sluga pokoran ili to ve. Ili nikad nee primijetiti
u emu grijei pa e dovijeka trpjeti posljedice ili e jednog dana primijetiti i popraviti
stvar. A to je najvei vic, kad napokon skui gdje je ta skrivena stuba i pomisli: Ej, pa ipak
ivot nije ba takva koma, slijedi TRES! Strmoglavi se niz novo skriveno stubite.
Nikad kraja.
. . .
182
Moja je limenka Juhe u kocki u skrovitu pod labavom letvicom parketa gdje je nekad
stajao moj krevet. Sad sam je posljednji put izvadio i sjeo na prozorsku dasku. Ako londonski
Tower ostane bez gavranova, cijela se tvrava rui, rekla nam je uiteljica Throckmorton. Ova
je limenka tajni gavran Vodomarova dola broj devet u Livadi Crnog Labuda u
Worcestershireu. (Kua se nee doslovno sruiti, ali doselit e se neka nova obitelj i ovu e
sobu preuzeti neki novi klinac i nikad nee ni pomisliti na mene. Kao to se ni ja nikad nisam
zapitao tko je ovdje stanovao prije nas.) U Drugom svjetskom ratu ova je limenka Juhe u
kocki s mojim djedom putovala do Singapura i natrag. Neko sam znao prisloniti uho na nju i
oslukivati tegljae kineskih riki, japanske Zeroe i monsunsku huku nad sojenikim selom.
Poklopac tako vrsto prianja da prdne kad je otvori. Djedo je u limenci uvao pisma i duhan
za motanje. Sad je u njoj amonit Lytoceras fimbriatum, tatin stari geoloki minieki, filter
prve i jedine cigarete koju sam u ivotu popuio i Le Grand Meaulnes na francuskome (s
boinom estitkom Madame Crommelynck iz nekoga planinskoga grada u Patagoniji kojeg
nema u Timesovom Atlasu svijeta, a potpisali su je Mme Crommelynck i njezin batler),
betonski nos Jimmyja Cartera, lice od automobilske gume, pletena narukvica koju sam
popalio prvoj curi koju sam u ivotu poljubio i ostaci sata Omega Seamaster koji je moj djedo
kupio u Adenu prije nego to sam se ja rodio. Bolje fotke nego nita, ali stvari su bolje od
fotografija jer su stvari svojedobno bile dio prave stvari.
Selidbeni kamion protrne i oivi, zarui po brzinama i odtrucka se po Vodomarovu dolu
prema glavnoj cesti. Yasmin Morton-Bagot i mama ukrcaju posljednju kutiju u mamin
Datsun. Tata je jedanput rekao da je Yasmin Morton-Bagot supersnobua i moda ima pravo,
ali neke se supersnobue mogu mjeriti s Hell's Angelsima. Julia je u Alfa Romeo Yasmin
Morton-Bagot jo uspjela stisnuti i koaru za rublje, navijalicu s uetom za suenje i vreicu
tipaljki. Raunam da smo na pet minuta do polijetanja.
Kod gospodina Castlea u spavaoj se sobi trne sintetiki zastor. Oknu prie gospoa
Castle, kao lice neke utopljenice. Zuri dolje prema mami, Juliji i Yasmin Morton-Bagot.
Kakve velike oi ima gospoa Castle.
Osjetila je da je gledam i pogledi nam se sretnu. Sintetiki se zastor u hipu trzne natrag.
Julia primi moj telepatski signal i pogleda gore prema meni.
Kilavo joj mahnem.
"Poslale su me po tebe." U sobu mi doklopou sestrini koraci. "Trai se iv ili mrtav.
Svaki as moe pasti snijeg. Na radiju kau da cestu M5 eka ledeno doba u paketu s
mamutima, tako da bolje da krenemo."
"Dobro." Ne miem se sa svoje promatranice na prozorskoj dasci.
"Sad kad nema sagova i zastora sve glasnije odzvanja, ha?"
"Aha." Kao da je kua ostala gola. "Itekako." Razgovaramo tiho, ali glasovi nam se
razlijeu, ak i danje svjetlo jo zeru problijedi.
"Vjeno sam ti zavidjela na sobi." Julia se nasloni na moj prozor. Nova joj frizura dobro
stoji, samo ti treba neko vrijeme da se navikne. "Odavde moe motriti susjede. Moe
uhoditi Woolmereove i Castleove."
"Ja sarn tebi zavidio na tvojoj sobi."
"Molim? Na tavanu, kao da sam neka sudopera iz 19. stoljea?"
"Odande vidi cijeli poljski put do Malvernskoga gorja."
"Kad god bi izbila oluja, samo sam ekala da odleti krov, kao u arobnjaku iz Oza.
Umirala sam od straha."
"To mi ne ide u glavu."
Julia prebire po platinskoj ogrlici s dupinom koju je dobila od Stiana. "to ti ne ide u
glavu?"
"Ne ide mi u glavu da bi tebi ikad ita moglo utjerati strah u kosti."
"Zna, ja ti imam neustraivu fasadu, braco, ali iza nje redovito krepavam od straha
pred milijun stvari. Ali ba smo glupi. Zato se jednostavno nismo zamijenili za sobe?"
Kua odzvanja i ispituje sve zakutke, ali jeka nam ne vraa nikakav odgovor.
Nae pravo da budemo ovdje kopni iz minute u minutu.
183
Pregrt snjenih pahulja osvane na blatitu kraj tatinog staklenika. Kraj tatinoga biveg
staklenika.
"Kako se zvala ona igra", Julia zuri dolje, "koju smo igrali kad smo bili mali? Opisivala
sam je Stianu. Lovili smo se po kui, pa tko prvi ulovi drugoga, pobjednik."
"'Lovice po kui."
"To! Ime ba pae." Julia me opet pokuava oraspoloiti.
Aha." Neka misli da je uspjela. "Ti si se jedanput sakrila u kotlovnici, a ja sam jo pola
sata jurcao okolo kao totalni debos."
"Nije bilo pola sata. Skuio si nakon uvrh glave dvadeset minuta."
Ma lako Juliji. U ponedjeljak e njezin kulerski deko osvanuti u Cheltenhamu u svom
crnom Porscheu, ona e mu se samo ubaciti pa e skupa zapaliti za Edinburgh. Ja u
ponedjeljak moram u novu kolu u novom gradu gdje u biti Novi Klinac Kojemu Se, Usput
Reeno, Roditelji Razvode. Jo nemam ni pravu kolsku odoru.
"Jasone?"
"Da?"
"Jel ti sluajno zna zato Eliot Bolivar vie ne pie pjesme za upni list?"
Da mi je Julia to rekla prije pola godine, umro bih od srama, ali sestra me najozbiljnije
pita. Moda samo blefira, da me navue na tanak led? Ne. Otkad zna? Ma koga briga.
"Pjesme je kriom ubacio u tatin krijes za grenlandsku papirologiju. Rekao mi je da su
se na lomai sve pjesme pretvorile u remek-djela."
"Nadam se", Julia odgrize zanokticu, "da nije definitivno digao ruke od pisanja. Tip
obeava. Kad ga sljedei put vidi, reci da sam mu ja poruila da pie dalje, moe?"
"Okej."
Yasmin Morion-Bagot proeprka po pretincu u autu i izvue autokarru.
"Meni je najudnije", prsti mi bubnjaju po limenci Juhe u kocki, "to odlazimo iz kue
bez tate. Hou rei, sad bi on trkarao amo-tamo, iskljuivao bi grijanje, vodu, plin..." Meni
ovaj razvod slii na film katastrofe, kad cijela ulica popuca u cik-cak i ovjeku se pod nogama
otvori jaz. A taj sam ovjek ja. Na jednoj su strani mama i Julia. Na drugoj su strani tata i
Cynthia. Ako ne skoim, bilo amo ili tamo, padam u bezdanu tamu. "On bi jo jedanput
pregledao prozore, pregledao bi struju. Kao da idemo na ljetne praznike u Oban ili u
nacionalni park Peak District ili kamo god ve."
Jo se nijedanput nisam rasplakao zbog razvoda. Neu ni sad.
Nema teorije da se rasplaem! Ja u za koji dan navriti etrnaest godina.
"Sve e na kraju krajeva doi na svoje mjesto, Jace." Od Julijine mi je njenosti samo
jo gore.
"Nemam osjeaj da je sve na svome mjestu."
"Jer ovo nije kraj krajeva."
184
Zahvale
Zahvaljujem Nadeemu Aslamu, Eleanor Bailey, Jocasti Brownlee, Amber Burlinson,
Evanu Camfieldu, Lynn Cannici, Tadghu Caseyju, Stuartu Couglhanu, Louise Dennys,
Walteru Donohueu, Maveedi Duncan i njezinoj keri, Davidu Ebershoffu, Keithu Grayu,
Rodneyju Hallu, Ianu Jacku, Henryju Jeffreysu, Sharon Klein, Knjiari Kerr u Clonakiltyju,
Hariju Kunzruu, Morag i Timu Jossu, Tobyju Littu, Jynne Martin, Jan Montefiore, Lawrenceu
Norfolku, Jonathanu Peggu, Nicu Rowleyju, Shaheedi Sabir, Michaelu Schellenbergu,
Eleanor Simmons, Roryju i Diane Snookes, Dougu Stewartu, Carole Welch i sjedokosoj
gospoi iz Hay-on-Wyea koja mi je preporuila da ne izbacim zeca, iako mi je iz zavrne
verzije ipak pobjegao.
Osobito zahvaljujem svojim roditeljima i Keiko.
Daleki predak prvog poglavlja objavljen je u asopisu Granta 81. Blii je predak
drugoga poglavlja osvanuo u asopisu New Writing 13 (Picador). U petom sam se poglavlju
oslonio na knjigu The Battle for the Falklands Maxa Hastingsa i Simona Jenkinsa (Pan
Books, 1997.) U osmom poglavlju dajem navode iz romana Le Grand Meaulnes Alaina
Fourniera (Librairie Favard, 1971-) U devetom poglavlju uz doputenje citiram Gospodara
muha Williama Goldinga (Faber & Faber, 1954.) U nepreglednoj koliini sitnica ovaj je
roman velik dunik spomenspisa Andrewa Collinsa Where Did It All GoRight? (Ebury Press,
2003.).
O autoru
Prvi roman Davida Mitchella, Ghostwritten, objavljen je 1999. Dobitnik je nagrade
Mail on Sunday/John Lievellyn Rhys za najbolju knjigu autora mlaeg od 35 godina i uvrten
je u ui izbor za Guardian First Book Award. Godine 2001. slijedio je Mitchellov drugi roman
number9dream, uvrten u ui izbor za nagrade Booker i James Tait Black Memorial Prize, a
2003. asopis Granta ukljuio ga je u izbor najboljih mladih britanskih romanopisaca.
Zahvaljujui ve kultnome Atlasu oblaka iz 2004. (dobitnik Geoffrey Faber Memorial Prize,
South Bank Show Literature Award, Richard & Judy Best Read of the Year te u uem izboru
za jo est nagrada ukljuujui Man Booker) Mitchell postaje velika knjievna zvijezda, a taj
je status 2006. potvrdio sljedeim romanom, Livada Crnog Labuda, koji je takoer bio u
uem izboru za nagradu Man Booker. Roen 1969 godine u Worcestershireu, David Mitchell
je proveo vie godina poduavajui u Japanu, a sad ivi u Irskoj.
O prevoditeljici
Vlatka Valenti roena je 1972. u Zagrebu. Bavi se knjievnim i televizijskim
prevoenjem s francuskog i engleskog jezika. Drutvo hrvatskih knjievnih prevodilaca joj je
2002. dodijelio godinju nagradu za prijevod romana Vila karabinka Daniela Pennaca (Sys-
Print 2001.).