-

- -

..

SADRZA J
7 . PREDGOVOR

9
15

PREDGOVOR PRVOM

IZDANJU

KRATICU

J GLAVNI IZVOI\1 l D]F.L/1 HRvATSKA

17 I
39 Il 64 64 66 67 70 71 78 81 IV Ill

. CRvilNA
. CRVI!..'IA

LJETOPISU PoPA DuKLJANINA

(G. 1149-1153)
fuVATSKA U STAROJ HRVATSKOJ KltONlC! KRALJEVStvo llavATA

(e.

1074-1081)
TE KOD

CRVE...;.\ HRVATSKA U ZAPADNI;\1 KII.O KAMA Dl1BROVAKJH l DRUGIH PISI\CA

1. Andrija Dandolo i Flavije Bionda 2 Dubrovala 1 drugi pisci 3 Svjedoanstvo ljetopisca han akona 4 SvjedoanstvO stare Splitske kronike .5. S\'jedoanstvo ruskoga ljerophca estora . DALMACIJA
LJEA - :-.JEZJST SAZtvt 1 RAZDtOaA

oo 12. s

100
112 Glauni ur d11ik: Vinko D. Lasi Lektor: Zdenko Mari Karte izrodio : Ing. I van Biser Auktorovu sliku izrctclila: M. Krajne Omot izradio: V. Lasi

l. Iliri

2. Gornja i Donja Dalmacija 3. Vjerodostojni izvori isrovjetuju Hrvatsku s Dalmacijom

128 128

CRVE'lA HltVATSKA U SWBIINlM IZVORIMA STOLJCA

9. l 10.

137
138 151 VI -

l. Darovnica vojvode Trpimira g. 8.52 2. Papinsko pisma iz g. 874 e 879 3. Splitski crkveni sabori g. 925 i 928
CRVF.NA HRVATSKA POLOVICOM u KONSTANTINA PORFlROCENETA

10.

STOIJI:A

166 166 170

VII

- BlZANTSKI PISCI 11. l 12. STOLJEA POTVIUJU

OPSTOJNOST UVE.NE lh\'ATSKE

267

XIII -

HavAT!>ItA SvtJt.ST

PISACA

t KNJIE\ "lltA

UVENE

Ha vATSKE.
290 XIV - ZAPAVNJA STitA lll PUTOPlSACA
VF.SE HRVATSK(.

172
179 181 183

187
194 210 210 210 211 212 213 214 222

l. lv:m Skilices 2. Nikifor Brienij 3. Ana Komnena 4. Mihael Atalciates g. 1080 .5. Ivan Zonaras 6. Nikita Koniates 7. Bizantski Anonim VIII - RJEENJE POTEKOA

UIVATSTVU

290
292 297 297 299
SVJEDOANS1'VA

J. Rajmund de AgiUes g. 1096-1097 2. Abu Abd. Muhamed Ibn Idris g. 1154 3. Ivan Solmski g. 1444 4. Evlijo Celebija g. 1664 .5. P. A. Tolstoj g. 1698 XV HRVATSKA - ZAKLJUAK - DR DoMINIK MANDI l NTF.GOVO KNLnJllNO l ZNAN STVE'lO DJFLO (Prof. D. ?.anko)
PRI:OAJA U CRNOJ

IX

)O

NEKOLIKO

SIUWOVJENIII

302 311 313

Goru

1. Vilim Tirski

2. Aleksandar III papa J. Toma Arhiakon

4. Zahumlje - dio hrvatskog kraljevstva
.5. Isprave ugarsko-hrvatskih kraljeva 6. Naslovi hrvatskih i srpskih kraljeva

331
Ill

- KAZAw
- NOVIJA

rMr.'IA
DJELA

X
XI

Alm:oLOKl VATSICU

SPOMENICI SV]l:OE

ZA

UVENU

3.53

DIA

o. MA DIA

230 230 234 23.5 242 243 24.5 247

- JmO:o

SVJEDOAJ.;sTVo ZA

CaVE.."'U

HavATSJ..'V

l. Teorije o hrvatskim narjejima 2. Dolazak kajkavaca i tokavaca u Podunavlje i

Z.E,\ILJOVIDNE KARTE HRVATSKE

18 9.5 - Karta hrvatskih 7emalja sabora g. 753 - Kana rimsko-bizantski h Hrvata - Istona i sjeverna
7.3

na Balkan
3 Hrvati dolaze na Jadran g. 626 4. CakavJtinu donose Hrvati sa sjevera 5. Stvaranje hrvatskoga narodnog i jC2.iblog jedinsrva 6. Uloga i vanost akav!tine u ivotu hrvatskog naroda Zakljuak
HRVATSTVO CRVENE HRVAl'SKE u NARODNOJ SVIJESTI

vrijeme

Duvanjskog prije dolllska

provincija

178
239

- Dvije hrvatske drave koncem 11. stoljea pradomovina Hrvata

252 XII 2.53

254 255
2.58 261

l. Mnogobrojni dokumenti 2. Strani narodi nazivaju jednim imenom sve Hrvate 3. Zajedniki kulturni ivot bjelo-crvenih Hrvata 4. Zajedniko pismo u crkvenim knjigama .5. Znjc.dnike crkveno-kulrurne ustanove

PREDGOVOR Prvo izdanje knjige dra Dominika Mandia Crve na Hrvatska izdlo je g. 1957. Knjiga, ve davno rasprodana, mnogo je traena, naravno zbog nje zine posebne vrijednosti. Od kolike je vanosti za prouavanje povijesti Hrvata i Hrvatske ovo djelo dra Dominika Man dia moe se jasno sagledati tek onda, kada ga gledamo u okviru njegovih daljnjih istraivanja iz hrvatske starine, koja je objavio u narednim svojim djelima, kao sto su ova glavnija: Dravna i v;er

ska pripadnost sredoviene Bosne i Hercegovine (Chicago 1960), Bogomzlska crkva bosanskzh krstja na (Chicago 1962 ), Etnika povi;est Bosne i Her cegovine (Rim 1967), Franjevaka Bosna (Rim 1967), Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti (Rim 1963), Hrvati i Srbi dva stara razliita naroda (Mlin
eben-Barcelona 1971); te ako ga usporedimo s da nanjim pisanjem hrvatske povijesti u Hrvatskoj. Dr Mandi, naime, u ovome djelu poeo je preispitivati hrvatsku povijest od najstarijih vre mena, koja je do njega u mnogoemu bila svedena na najmanje, zapostavljena, krivo prikazana, netono obraena. Tvrdilo se, da je Hrvatski Narod koncem 7. i rijekom 8. stoljea nastao iz slavenske bezimene mase u predjelima izmeu rijeku Zrmanje i Krke, te

da srednjovjekovni hrvatski narodni i dravni pro l>tor nije sezao juno od rijeke Cetine u Dalmactji. U djelu Crvena Hrvatska Mandi je iznio mnoge valjane dokaze iz domaih i stranih izvora, iz arheo lokih ostataka i jezine batine, da su Hrvati doli u dananju domovinu g. 626 po Kristu iz zakar patske Bijele Hrvatske, kao organiziran narod, sa svojim narodnim imenom, sa svojim vladarom i sa svojom vojnom snagom. Nakon to su pobijedili Avare (Obre), tadanje gospodare zemlje, Hrvati su naselili i dravno uredili sve zemlje od Drave i Mure do Jadrana, od Istre do Dunava i Drine na istok, a na jug do grada Valone i rijeke Vojue u dananjoj Albaniji. Zapadni dio svoje nove po!>tOj bine od Istre do rijeke Cetine nazvali su Bi1ela Hrvatska, to stvarno znai Zapadna Hrvatska, a podruje od Cetine do Valone nazvali su Crvena Hrvatska, to u stvari znai Juna Hrvatska. Da kle, u ovom se djelu raspravlja o ovoj drugoj sta roj Hrvatskoj. Na nau molbu dr Mandi je pregledao prvo izdanje djela i uinio neke manje nadopune, po sebno u prvom poglavlju, gdje je uzeo u obzir svoja istraivanja i utvrenja o Ljetopisu Popa Dukljanina, do kojih je doao nakon prvoga izdanja. Makar da je djelo pisano znanstveno, tivo je ipak pristupano i lako itljivo i prosjeno naobra enom ovjeku. Da pak znanstvene biljeke ne bi smetale obine itatelje, kojima takoer namjenju jcmo ovo izdanje, a opet da znanstvene ljude ne bismo liili potrebnoga znanstvenog ruha, biljeke smo prenijeli na kraj pojedinih poglavlja. ZIRAL

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Hrvatsku povijest na osnovu izvora prvi je po eo obraivati Trogiranin Ivan Lui (Ioannes Lu cius, 1604-1679). On je obaao razne arhive u Dal maciji i Italiji, iskoristio mnoge prvorazredne izvore, naao i objelodanio glavne stare hrvatske kronike: Ljetopis Popa Dukljanina, Hrvatsku kroniku u la tinskom prijevodu Marka Marulia iz 1510, Poviest Salonitanske nadbiskupie od splitskoga arhiakona Tome, Ljetopise Splianina Mihe Madijeva, Memo riale Pauli de Paulo i t. d. U svojoj velikoj kritikoj revnosti Lui je potci jenio i omalovaio stare hrvatske kronike, koje su govorile o prostiranju negdanje Hrvatske od Rae u Isrri do Draa u Albaniji, dotino o Bijeloj Hrvat skoj od Rae do Cetine, i o Crvenoj Hrvatskoj od Cetine do Draa. Dajui preveliku vrijednost djelu Konst. Porfirogeneta, De administrando imperw, koje je za njegova djetinjstva g. 1611 bilo otkriveno i objelodanjeno, Lui je ograniio hrvatski dravni prostor na zemlje izmeu Rae i Cetine te Jadran skoga mora i rijeke Drave na sjeveru. To znai, da se njegova Hrvatska pokrivala s negdanjem Bije lom Hrvatskom. I Bosnu, i zemlje Crvene Hrvatske, napose sredovjenu Duklju i Dubrovaku republiku, on je izostavio iz povijesti svoje Hrvatske. U tom postupku ga utvrivala i injenica, to je tadanja 9

kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, ostaci ostataka negdanjega slavnog kraljevstva hrvatsko ga , uistinu vukla korijen i bila pravna nasljednica samo kraljevstva Bijele Hrvatske, koje je g. 1102 priznalo ugarskoga kralja Kolomana za kralja Hr vatske i Dalmacije . Zato je Lui i dao naslov svomu djelu: De regno Dalmatiae et Croatiae. Svojim znanstvenim djelima Lui je mnogo ko ristio hrvatskoj stvari, jer je preko njegovih kri tikih djela Zapad upoznao staru i slavnu povijest hrvatskog naroda. Ali je on i nehtijui nanio i tetu hrvatskom narodu time, to ni zapadni pisci poput njega nee ubudue smatrati hrvatskim zemljama: Bosnu, Zahumlje, sredovjenu Duklju i Dubrovaku republiku, niti e povijest tih zemalja obraivati kao sastavni dio ope hrvatske povijesti. U svom djelu Croatia rediviva ( = Oivjela Hrvat ska), koje je tiskao u Beu g. 1700, pokuao je ro doljubni Senjanin, Pavao Vitezovi- Ritter, da se ast hrvatskoga imena prizna na cijelom negdanjem hrvatskom narodnom prostoru od Istre do Albanije. Ali u tome nije uspio, jer ni to djelo, kao ni drugi njegovi spisi, nije nosilo znanstvenj karakter niti je bilo pisano s kritikom uporabom vjerodastojnih povijesnih izvora. I tako smo u zlosretnoj sjeni Luieve okrnjene Hrvatske doekali narodne po krete prve polovice 19. stoljea. Rano probueni madarski nacionalizam kLtao je jo od druge polovice osamnaestoga stoljea uklo piti u madarsko narodno tijelo sve pripojene krajeve (partes adnexae), meu koje je ubrajao i saveznu kraljevinu Hrvatsku. Da bi se oduprli madarizaciji, vie hrvatskih rodoljuba na elu s

Ljudevitom Gajem pozovu g. 1836 sve Hrvate, Srbe i Slovence, da se okupe i ujedine pod starim imenom ilirskim. Ali pravoga odziva nije bilo ni kod Srba ni kod Slovenaca. Srbi su istina prihvatili misao ujedinjenja, ali su htjeli, da se to uini pod srpskim narodnim imenom. Na osnovu nastranih jezinih tvrdnja Slovenca J. Kopitara i Slovaka J. Safarika, Stj. Vuk Karadi tiskao je g. 1849 svoj lanak: Srbi svi i svuda, proglasujui srpskim zemljama sve one krajeve, gdje se govori tokavski, dakle do Bjelovara i Karlovca u Hrvatskoj. Nakon ilirskoga neuspjeha ezdesetih godina pro loga stoljea pokrenuo je biskup Strossmayer novi pokret pod geografskim jugoslavenskim imenom nastojei kulturno ujediniti sve Slavene na jugu, ukljuivi ovamo i Bugare. U tu je svrhu osnovao u Zagrebu g. 1867 Jugoslavensku akademiju zna nosti i umjetnosti, g. 1874 sveuilite, a slijedeih godina druge kulturne ustanove. U vezi s ustano vom Akademije poelo se marno raditi i na povi jesnom polju. Radu na obradi hrvatske povijesti posvetio se sam predsjedruk Jugosl. akademije. Fra njo Raki, jak i nadaren kritiki talenat. Da ne bi odbio od jugoslavenske misli Srbe, koji su svoja rali Bosnu i sve june hrvatske krajeve, Raki je, kao jedan od glavnih nosilaca jugoslavenske ideje, prihvatio Luievu tezu i prepustio Srbima sve zemlje, koje im je darovao Konst. Porfirogenet u 10. stoljeu. U mnogobrojnim i vrijednim rad njama Raki obrauje povijest samo Hrvata izmeu Cetine i Rae, dakle negdanje Bijele Hrvatske. Sto je juno od Cetine, dotino Neretve, a istono od Vrbasa, to on mimoilazi, jer ne smatra hrvatskim
ll

lO

narodnim prostorom. Od tada pa do danas pisanje hrvatske povijesti ostaje pod sjenom Franje Rako ga, najjaega hrvatskog povjesniara. I T. Smiiklas i Vj. Klai piu hrvatsku povijest, ali u njoj obra uju samo prolost Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, dakle negdanje Bijele Hrvatske. I dr. Ferdo Sii, priznati uenjak i dugogodinji pro fesor hrvatske povijesti na zagrebakom sveuilitu, ne udaljuje se od teza I. Luia i F. Rakoga. Na Siia je nepovoljno djelovalo i to, to je morao za izdavanje svojih glavnih djela iz hrvatske povi jesti traiti pomo od Srba, u Sv. Pribievia i kod Srpske akademije u Beogradu. Naravno, ovako dra nje hrvatskih povjesniara dobro je dolo srpskim historiarima, koji su bez ozbiljnih prigovora pro tegli granice povijesnoga srpskog narodnog prostora do rijeke Cetine u Dalmaciji i do Livna u zapadnoj Bosni (1). Naputanje Bosne i junih krajeva sa strane ponajboljih hrvatskih povjesniara nas je potaklo, da narodno pitanje tih zemalja temeljito ispitamo po pravilima dananje povijesne kritike. S dosta truda i napora mi smo sakupili povijesne izvore, koji se na to pitanje odnose, domae i strane, pomno smo ih prouili, meusobno povezali i po vukli zakljuke, koje povijesna kritika trai. I do bili smo jasno i nedvojbeno svjedoanstvo spome nika, koji glasom mnogobrojnih i vjerodostojnih izvora svjedoe, da su Hrvati kod svoga dolaska na Jadran naselili sve zemlje od Istre do Albanije, iod Jadrana do Drave na sjeveru i Drine na istoku. U dugim stoljeima Hrvati su s mnogo ljubavi i znoja sve te zemlje kulturno podizali i s potocima

krvi branili od raznih i mnogobrojnih neprijatelja. Hrvatske su zemlje i Bijela Hrvatska, koja e se kasnije zvati Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dal macija, i Crvena Hrvatska, t. j. Neretva, Zahumlje, Travunja i sredovjena Duklja, te Bosna i Dubro vaka republika. Sve te zemlje sainjavaju jedinstven povijesni i etniki prostor hrvatskoga naroda. Sve te krajeve valja da svi Hrvati jednako ljube, a hrvatski povjesniari da ih s jednakim marom obra uju i opisuju u opoj zajednikoj povijesti hrvat skoga naroda. Chicago, na Uskrs g. 1957.

D. M.

( l ) Cl VL. Coaov1, Historija Bosne I (Beograd 1940) 117s1.

12

KR AT I CE
I GLAVNI IZVORI I DJELA
Acta Alb. Acta et diplomata res Albaniae mediae aeta tis iltustrantia, izd. L. Thall6c:.:y, C. Jireek, E. Sulllay I-II (Vin dobonn J 9l3 !918)

an.
bilj. br. cap.

annus (godina)
biljeka broj, brojevi capitulum (poglavlje) - Corpus inscriptiomtm lin 1863-1936)

CIL
g. gl.

latinarum 1-16 (Ber

GZ.\1

JA

godina, godine

MANSI

MPG

MPL

MGH
MoiN
o.
n. dj.
n. mj.

gledaj, sravni Glamik um11liskog 1nt1Uf3 uz Bomu i Her cegodnu l sL (Sarajevo 1899 sl.) Jugoslavenska akademija znanosti i umjetno sti u Zagrebu: Diela l sl. (Zagreb 1882 sl.); Rad l sl. (1867 sl.); St11rme lsl. (1869 sl.) izdanje, izdao, izdali =- PH. }AFFE, &gesta pon!:ficum romo1zorum 1-2 ( Lipsia 1885 1886) D. MANSI, Concdzorum cplismna collectio 1-31 (Florenriae 1759 sl.) ].-P. MIGNE, Patro!ogzae cursus..., series grae ea 1-161 (Paris 18sl.) ].-P. MIGNE, Patrologwe wrsus..., series la tina ( 1-221 (Paris 1844 sl.) Monumenta Germamae historica: Ep. Epistolae; Leg. Leges; SS : : Scriptorcs rerum gemumicamm (Hn n nnver 1826 sl.) VL. MoiN, L,ctopis Poz1a Duklianina. La tinski tekst s hrvntskim pr i je!\'Odom iHrvat skom kronikom (Zagreb 1950) oko navedeno djelo navedeno mjesto

15

PollPHYL

RAI(I

SMIIKLAS

Srt
SII,

Prirttnik

sl.

str.

Dt tUimi nistrando imptrro, izd. J. Bekker (Bonn 1840); izd. G. Moravcsik R. J. H. J (Budapest 1949). Brojevi u zagradama poJe dinih navoda odnose se na bonnsko i bu dimpetanska izdanje FR. RAKl, Documt ta histor at chroaticat periodum antiquam illustrantia (Mon. spect. bist. Slav. Merid. 7; Zagreb 1877) T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae 2-15 (Zagreb 1904-1934) F. Sr1, Letopis Popa Duklianina (Posebna izdanja Srpske kr. akademije 67; Beograd Zagreb 1928) F. Sr1, Prirunik izvora hrvatske bistoriie, Dio l, est l (Zagreb 1914) slijedi, slijedei :. stranica, stranice
eo sTAt-.'TINUS PORJ>HYROCIITUS,

CRVENA HRVATSKA
U LJETOPISU POPA DUKLJANI NA
(G. 1149- 1153)
Koliko je do sada poznato, prvi pisac, ko ji je zabiljeio ime Crvene Hrvatske, bio je dukljanski sveenik nazvan Pop Dukljanin. U devetom po glavlju svoga Ljetopisa (l), koji je napisao ]a tin skim jezikom, on pripovijeda, kako je hrvatski kralj Budimir sazvao drlavni sabor na Duvanjskom Polju i tu razdijelio dravu hrvatsku na dva dijela: Pri morje i Zagorje. Primorjem su nazvane one zemlje, kojima protjeu rijeke, to utjeu u Jadransko Mo re. a Zagorjem one zemlje, kojih vode utjeu u ve liku rijek-u Dunav. Sabor i kralj razdijelili su Pri morje u dvije oblasti: Bijelu Hrvatsku, od Duvna do Vinodola, dotino do Rae u Istri, i Crvenu Hrvatsku, od Duvna do Valone u dananjoj Alba niji. Zagorje, koje je na Duvanjskom saboru nazva no Surbia, razdijeljeno je na dvije pokrajine: Bosnu, od Borove planine do Drine, i Rau, od Drine do ri jeke Laba i grada Lipljana na Kosovu polju. Dukljaninov tekst u hrvatskom prijevodu glasi ovako: Potom ... podijeli oblasti i okruja svoga kra ljevstva ... ovako: po toku rijeka, koje teku s pla-

16
2

17

PRO S T O R

.. .

DII'NJt o<DOA

o o o. J' " .

SA aO""'

-- - r.!A\'l(' 'u-.<t
---- ..VI .$1(' U

Karta hrvatskih zemalja za vrijeme Duvanjskoga sabora g. 7'53

nina i uqecu u more prema jugu, nazva Primor:Je; rijeke pak, koje teku s planina u pravcu sjevera i utjeu u veliku rijeku Dunav, nazva Surbia. Zatim podijeli Primorje u dvije pokrajine: od mjesta Duvna, gdje je tada boravio kralj i drao sabor, do Vino dola nazva Bijelom Hrvatskom, koja se naziva i Donja Dalmacija; ... isto tako od istoga mjesta Duvna do grada Bambalona, koji se sada zove Dra, nazva Crvena Hrvatska, to se zove i Gorn ja Dal macija .. . Surbiu pak, koja se zove i Zagorje, podi jeli u dvije pokrajne: jednu od velike rijeke Drine pt'ema zapadu do planine Borove, koju naime Bo snom nazva; drugu pak od iste rijeke Drine prema istoku do Lipljana i Laba (2 ), koju nazva Raa ( 3). Svjedoanstvo Popa Dukljanina o Crvenoj Hr vatskoj ima prvorazrednu vrijednost. On kao do mai sin znao je kako se zove njegova roena zemlja i kojemu narodu ona pripada. Ako veli, da Duklja pripada Crvenoj Hrvatskoj i prema tome da u njoj ive Crveni Hrvati, kao to u Bijeloj Hrvatskoj ive Bijeli Hrvati, to mu treba vjerovati. Bez obzira na povijesnu vrijednost Ljetopisa, o emu nije jo re ena zadnja rije, u ovoj stvari Pop Dukljanin sve da je htio, nije mogao neistinu govoriti. Kako sfun veli u predgovoru, on je svoje djelo napisao na molbu i za uporabu sveenika u sjeditu barske nadbiskupije i za svoje sugraane svjetovnjake, stare i mJade (4 ). Ovima Pop Dukljanin nije mogao ne postojee nazive n jihove vlastite zemlje izmiljati ni ti dukl janski narod dovoditi u vezu s Bijelim Hrvatima, ako te veze nijesu uistinu postojale. Sii u svom izdanju djela Letopis Popa Dttklja nina, koji je g. 1928 izdala Srpska kr. akadem i ja

18

19

u Beogradu, nazivlje pisca Slavenom, Srbinom (5). Kada bi on ro uistinu bio, to bi njegovo sv jedoan stvo za Crvenu Hrvatsku samo dobilo na vrijednosti. On bi, iako Srbin, dao dragocjeno, nepristrano svje doanstvo istini, naime da do njegova vremena nije bilo Srba u Zahumlju, Travunji i Duklji, nego da su tu prebivali Hrvati, po kojima su se te zemlje zvale Juna ili Crvena Hrvatska. Stvarno Pop Dukljanin kao katoliki sveenik mogao je biti ili Hrvat, kao to je bio narod, meu kojim je :livio, ili dalmatinski Roman, Latin. Kako nam on sam u svom Lietopisu veli, i kako emo to kasnije u tvrditi iz drugih izvora, na Jadranskom moru od Rijeke (Vinodola) do Valone ivjeli su od polovice 7. stoljea Hrvati i u z njih ostaci staroga dalmatinskoga puanstva (6). Ovi su sami sebe na zivali Romani>>, a drugi su ih zvali Latinima (7). Romanski gradovi: Kotor, Dubrovnik, Split, Tro gir i Zadar, te kvarnerski otoci: Osor (zajedni ko ime za Cres i Loin j), Rab i Krk, inili su po sebnu upravnu cjelinu, koja se zvala Dalmacija (8). Ta je dugo vremena stala pod izravnom vlasti bi zantskih careva. Bar nije bio u toj bi zantskoj u pravnoj jedinici, nego je pripadao hrvatskom dr avnom prostoru. Ipak u Baru je postojala jaka skupina sveenika i sv jetovnjaka dalmatinskih La tina , koji jo u 12. stol jeu nijesu znali hrvatski. To je bio razlog, da su takvi el jeli imati u l atin skom prijevodu djelo o povijesti Hrvata, napisano u hrvatskom jezilm, koji su spis Latini meu so bom zvali Libellus Gothorum ( = Knjiica o Go tima) (9). Pop Dukljanin je sigurno govorio hrvatski, jer
20

drukije ne bi mogao prevoditi djelo napisano hrvat skim jezikom. Kada se radi o izvanjskim narodima: Bizantincima (G rcima ), Madarima, Nijemcima i Sr bima, simpati je su Popa Dukljanina s domaim hrvatskim narodom (10). Ipak iz nekih njegovih izraza proizlazi, da on Hrvate (Sclavi) ne smatra potpuno svojima. On o Hrvatima govori: oni, njihov ( ll), a ne mi , nai . U poglavl ju petome Pop Duklja nin izriito veli, da je latinski jezik n jegov materinski govor (12). Prema tome Pop Dukljanin nije bio Hrvat nego dvojezini ro manski Latin iz Bara. Koncem ll. i tijekom 12. stoljea bilo je po svim dalmatinskim gradovima dvojezinih Romana, ko ji su u kui govorili roma n ski, a u open ju s Hrvatima i hrvatskim dravnim vlastima upotrebljavali su hrvatski jezik. Jedan od tak-vih bio je i barski sveenik, koji je napisao Lje topis poznat pod imenom Popa Dukljanina. Svoje romansko podrijetlo Pop Dukljanin oituje u cije lom Ljetopisu. On svakom prigodom , koja mu se prui, otvoreno s posebnom ljubavi govori o dal matinskim Romanima (13). Romansko podrijetlo i osjeaji Popa Dukljanina ne umanjuju vrijednost njegova sv jedoanstva za Crvenu Hrvatsku i opstanak Hrvata juno od Ce tine. Tim naprotiv njegove izjave dobiva ju na stva r nosti 1 nepristranosti. Iako Roman , on ispovijeda stvarnu injenicu, naime da Hrvati ine jedan na rod od Vinodola do Draa, da su dugo vremena iv jeli u zajednikoj dravi, ko ja se dijelila na za padnu ili Bi jelu Hrvatsku i junu ili Crvenu Hr vatsku te Zagorje. O tome, kada je napisan L jetopis Popa Duklja21

nina, raspravljalo se i pisalo mnogo. Raki je iznio miljenje, da je Ljetopis napisan izmeu g. 1143 i 1154 (14 ), to Sii smatra oito prerano ( l 5). Jireek se izjasnio za g. 1160-1180, zadnjih godina bizantskoga cara Emanuela Komnenca ( 16). Sii misli da je L jetopis napisan najkasnije oko g. 1200, dotino oko g. 1204, ali se i on prikljuu je milje nju Jireekovu i sma tra g. 1160-1180 za doba, kada je L jetopis uistinu nastao ( 17). Dr. Vladimir Moin, izdava Matiina jubilarnoga izdan ja Ljeto pisa Popa Dukljanina, dolazi do zakljuka, da je Ljetopis napisan upravo g. 1149 (18). Raki je zadnji rok za sastav Ljetopisa Popa Dukljanina povukao ispod g. 1154, jer Ljetopis u pogl. 9 spominje Zadar meu sufraganim bisku pijama splitske metropolije, dok je Zadar g. 1154 postao samostalnom metropolijom ( 19). Ali takav zakljuak ni je ispravan. U istom poglavlju Pop Dukljanin veli, da je i Dubrovnik sufragana bisku pija Splita ( 20), iako mi znamo, da je g. 998 grad sv. Vlahe podignut na metropolitansku ast (21). Pop Dukljanin u pogl. 9. govori o biskupijama, kako su bile ureene na Duvanjskom saboru polo vicom 8_ stol jea, a ne o stanju, kako je bilo u n jegovo vrijeme, polovicom 12. stoljea, pa zato zakljuak Rakoga nema vrijednosti. Vrijeme, kada je Ljetopis napisan, moe se odrediti samo tako, da se vremenski navodi o po sl jednim dogaajima, o kojima govori Pop Dukljanin, dovedu u meusobnu vezu i popune podacima dru gih v jerodostojnih izvora te da se iz svega povuku opravdani povijesni zakljuci. Uinimo to ukratko. U zadnjem poglavlju Ljetopisa Pop Dukljanin pri22

a, kako je knez Radoslav, potomak stare dukljanske kraljevske obitelji, otiao u Ca rigrad i priznao vrhov nu vlast Emanuela Komnenca (8. travn ja 1143 do 24. rujna 1180), koji mu je potvrdio sve zemlje, kojima je vladao njegov otac (22 ). Dakle L jetopis je bez sumnje napisan poslije 8. travnja 1143, kada je stupio na prijestolje car Emanuel. U pogl. 36. pria Pop Dukljanin , da je tijelo sv. Vladimira Dukljanskoga, djeda prvoga kralja Miha jla, pokopano u crkvi sv. Marije u Krajini i da se tu tuje do dananjega dana (23). Kosti su sv. Vladimira bile prenesene g. 1215 u manastir Elbasan u Albani ji, gdje se i danas aste u novoj crkvi , koju je g. 1381 podigao albanski vladar Karlo Topija (24 ). Kako su kosti sv. Vladimira bile jo u Kra jini, kada je Pop Dukljanin pisao svoje djelo, to je L jetopis sastavl jen prije g. 1215. Pre ma tome Ljetopis je napisan izmeu g. 1143 i 1215. U zadnjem poglavlju Pop Dukljanin nadalje pria , kako su se neki zlotvori pobunili protiv kneza Radoslava i doveli Desu, sina velikoga srpskog upana Uroa i predali mu Zetu i Travunju. Ali knez Radoslav i njegova braa, nadoda je Pop DuklJ a nin, ne prestaju se boriti protiv Dese iostalih svojih neprijatelja, da zeml ju, koja se odmetnula, povrate, i onu, koju dre, da junaki brane ( 25). Nazivajui pristae srpske zlotvorima (maligni) Pop D u kljanin je jasno oitovao svoje negodovan je i osudio nasto janje onih, koji su radili da dovedu Srbe u Duklju, a sa izrazom, da Radoslav i njegova braa junaki brane svoju djedovinu, izrazio je svo ju ljubav za staru dukljansku dinastiju hrvatsku. Lje topis se zavruje rijeima: Praeliare contra ... Vl23

riHter defendere - junaki braniti . Kada se te zavr ne rijei dovedu u vezu s Predgovorom, gdje Pop Dukljanin vel i, da mladii moraju ne samo sluat t i itati o ratovima, nego i u njima uestvova t i, pro izlazi bez dvojbe, da je on svojim kratkim i saetim zavretkom htio potai svo je mlae sugraa ne, da i oni hrabro pomau svoga junakoga vladara Rado slava da ouva Duklju od srpskog osvajanja. Zadn je je dakle poglavlje Ljetopisa pisano, dok je primor ski dio Du kl je jo bio slobodan i junaki se otimao srpskom t uinskom zagrlja ju (26). Pisati, kao to Pop Du kljanin u 7.adnjem po glavlju L jetopisa pie, niti bi imalo smisla , niti bi pisac smio pisati, da je Ljetopis sastavljen poslije g. 1189, kada je Stjepa n Nemanja, sinovac Desin, potpuno osvojio DukJju. Ispred Nemanje pobjegla je i Dezislava, ena zad njega potomka stare h rvatske kraljevske obitel ji u Duklji s barskim nadbiskupom Grgurom. Nemanja je nemilosrdno razruio cijeli niz gradova u Duklji, koji su mu se opirali ( 27 ), pa ne bi sigurno tedio ni Popa Dukljanina, koji je pristae njegova strica Dese nazivao zlotvorim \l i pozivao DukJ jane, da se hrabro bore protiv Srba. Ovo nam veli, da je L jetopis napisao prije g. 1189. Kako smo naveli, knez Radoslav vladao je o statkom Duklje ivodio je borbu s vojvodom Desom , kada je Pop Dukljanin zavrio svoj L;etopis. Iz izvorno sauvanoga pisma barskoga biskupa Grgura papinskom ]egatu Gvalteru, pisanom g. 1177 (28), znamo, da je te godine vladao ostacima Duklje Mi hajlo, sin ili bli i rod kneza Radoslava (29). Prema tome Radoslav je ve pr i je g. 1177 morao umrijeti i dogaaji, s kojima je Pop Dukljanin zavrio svo j 24

Ljetopis, mora li su se dogoditi v1se godina pnJe g. 1177. To je moralo biti i prije g. 1165. Da je L jetopis pisan posli je te god i ne, Pop Dukljanin, koji se u zadnjim poglavl jima Ljetopisa pokazuje
veli kim bizantinofilom, spomenuo bi, da je car Ema nuel Komnenac g. 1165 Duklju izravno podvrgao Bizantu i proglasio jednom od bizan tskih poktaji na (30). S tim su bile prekinute sve srpske borbe a Duklju, ko ju je car Emanuel ostavio u n epo stednoj upravi svoga tienika kneza Radoslava ili njegova nasljednika Miha jla, pod nazorom carskoga predstavnika Izancija (31). Da je Desino osvajanje i kn jetvo u Zeti i Tra vunji, o kojemu govori Pop Dukljanina u 47. po glavl ju Ljetopisa, bilo prek in uto i poniteno, pro izlazi takoer iz darovnice Stefana Neman je mana sti ru Hilandaru g. 1198/99, u kojoj Nemanja tvrdi, da je on, a ne Desa, osvojio Zetu i pripojio Rai: ... i priobretoh' od' Mor'ske zemle Zetu i s' gr a dovi, a od' Arbanas' Pilot', a od' Gr''ske zemle Lab' s' L'planem' ... (32). Nemanja je poeo osva jati Zetu i d ruge dukljanske krajeve, nakon to se u Evropi saznalo, da je ca r Emanuel Komnenac bio hametom potuen 17. rujna 1176 od Selduka u Maloj Aziji (33). Ka ko sc vidi iz sadra ja, Pop Dukljanin napisao je Predgovor svome Ljetopim nakon to je djelo d ovrio. Povijesna pak analiza Predgovora svjedoi nam, da je Ljetopis napisan prije g. 1153. U Pred govoru naime Pop Dukljanin obraa se: u Kristu ljubljenoj brai i asnim sveenicima nadbiskupske stolice dukljanske crkve (34 ). Kada je, dakle, Pop Dukljanin zavravao svo j Ljetopis, Bar je bio nad-

25

bisJ..."Upija. Tu ast Bar je pak imao samo od g. 1089 do smrti barskoga nadbiskupa llije ( 1124 - o. 1153) (35), zatim g. 1178-1195 ( 36 ) i od g. 1199 sve do danas (37). Papa Anastazije IV (12.VII.ll53-3.XII. 1154) i Hadrijan IV (5.XII.1154-l.IX.1159) bar sku su nadbiskupiju ukinuli i Bar podvrgli dubro vakoj nadbiskupiji (38). Kako to nije htio priznati barski biskup, dubrovaki nadbiskup Tribun oko g. 1160 izopio ga je iz Crkve, to je papa Aleksan dar III na 29. prosinca 1167 potvrdio (39). Pop Dukljanin, kako se vidi iz cijeloga Ljetopisa, bio je dobar sveenik i vjeran Crkvi, pa on barsku sto licu ne bi nazivao nadbiskupijom poslije nego je papa Anastazije IV g. 1153, ili najkasnije 1154, barsku nadbiskupiju pravno i stvarno proglasio uki nutom. Budui da je Pop Dukljanin zavrio svoje djelo za ivota kneza Radoslava, koji je umro prije g. 1177, on nije mogao imati pred oima u Pred govoru Ljetopisa barsku nadbiskupiju drugoga pe rioda ( 1178-1195) ili onu treega g. 1195 i dalje. Prema tome, Pop Dukljanin je zavrio svoje djelo i napisao Predgovor Ljetopisu prije g. 1153, dotino 1154, dok je barska nadbiskupija pravno i stvarno opstojala. Ovaj na zakljuak potvruju i povijesni izvori, koji govore o ivotu i djelovanju kneza Dese, o kojemu Pop Dukljanin pie u zadnjem poglavlju svoga Ljetopisa. Od tih izvora najznamenitija je darovnica vojvode Dese, kojom je kao vladar Za humlja darovao otok Mljet samostanu svete Marije u Pulsano na planini Gargano u Apuliji (40). Sii je dovoljno dokazao autentinost te da26

..

rovnice (41). U potkrepu toga mi smo donijeli no vih dokaza iz zapadnih izvora (42 ). Svoju darovnicu napisao je Desa ... Duklje, Travunje i Zahumlja vojvoda etrnaeste indikcije g. 1151 ( 43}, dakle prije l. rujna te godine. Budui da su se knez Radoslav i njegov nasljednik Mihajlo sve do g. ll77 odrali u primorskim krajevima Du ki je ( 44 ), to je borba izmeu njih i Dese trajala i g. 1151, kada je Desa pisao svoju darovnicu Pul sanskom samostanu. Ta je borba nastala, kako je za biljeio savremenik Pop Dukljanin, kada su u sred njem Balkanu otpoele borbe izmeu bizantskih pri staa i protivnika ( 45). Tomu je dao povoda norman ski kralj Roger II (1130-1151), koji je u jeseni 1147 zauzeo Krf, Korint i Tebe ( 46). Kada je bizantski car Emanuel Komnenac g. 1149 poduzeo borake, da od Normana preotme Krf , Roger II pridobio je Srbe i Madare za savez protiv Bizanta ( 47}. Budui da se dukljanski knez Radoslav bio opredijelio za Bi zant, protiv njega se digla jaka protubizantska stran ka u dravi. Ovi su pozvali u zemlju Desu ( 48), kojega je djed Marko bio hrvatski velika iz Ribnice kod dananjega Titograda, pa su ga dukljanski Hrvati smatrali domaim, svojim ovjekom ( 49). I tako je g. 1149 otpoela borba izmeu Dese i kneza Rado slava, potomka starih hrvatskih dukljanskih kralje va. Da ojaa poloaj kneza Dese j protubizantski pokret u Duklji, ugarsko-hrvatski kralj Gejza II (1141-1162) dao je Desi, svome ujaku, u feud pokrajinu Zahumlje, koje je tada pripadalo kralje vini Hrvatskoj i Dalmaciji (50). U jeseni 1149, nakon to je zauzeo Krf, Ema nuel Komnenac krenuo je preko Valone i Bitolja 27

na Srbe. Ravnike krajeve s glavnim gradom Rusom zauzeo je, ali nije mogao uhvatiti velikoga upana Uroa II, koji se povukao u planine. Zbog zime Emanuel se povratio u Bizant. I g. 1150 i 1151 car je pobjedonosno vodio borbe u Rai i Podu navlju (51). Al i kako nije slao jaih sila na jug, u Duklju, knez Desa odrao se u Zeti, Travunji i Zahumlju od 1149 sve do g. 1153. Te se godine morao povratiti u Rau, gdje ga je protubizantska stranka podigla na vclikoupanski prijestol sk i nuvi starijega brata Uroa II, kojega su okrivl jivali, da je previe popustljiv prema Bizantinc.ima. U to pi tanje upleo se i car Emanuel, pa je Uroa II ponovno uspostavio za elikoga upana srpskoga, a Desi dao na upravu bi7antsku pokrajinu Dendru kod Nib(52). Da se knez Desa najkasnije tijekom g. 1153 prestao boriti s knezom Radoslavom i povukao u Srbiju, dokazuje i arapski zemljopisac Ibn Idris, koji g. 1154 navodi, da Zahuml je pripada Hrvat skoj (53 ), to z na i, da je ve prije te godi ne Desa prestao vladat i u Zahuml ju, ko je je bio dobio u feud na poetku borba s dukljanskim knezom Ra doslavom. Navedeni podaci iz ivota kneza Dese, naime da je on ostavio Zahumlje i Zetu i prekinuo borbu s dukljanskim knezom Radoslavom g. 1153, pokri vaju se sa zakljucima, koje smo izveli iz Pred govora Ljetopisa Popa Dukljanina, iz kojega pro izlazi, da je Ljetopis bio zavren i Predgovor napi san dok je jo opsto jala barska nadbiskupija prvo ga perioda (l 089 -o. 1153), prije nego je bil a uki nuta g. 115.3 ili 1154 od pape Anastazija IV. Iz svega ovoga, to smo dosada napisali, valja 28

zakljui t i, da je Ljeto pis Popa Dukljanina napisan izmeu g. 1149 i 1153 (54). Usto, Dukljanin naziva barskog nadbiskupa Petra (55): dobre uspomene mu . To dokazuje, da je Ljetopis napisan oko 50 godina nakon Petrove smrti, dok je u Baru jo ivje lo dosta sveenika i svjetovnjaka, koji su dobro po znavali nadbiskupa Petra. Dakle, najkasnije g. 1154. Pop Dukljanin, kada je poeo radi ti, imao je namjeru, kako sam kae u Predgovoru, da prevede s hrvatskoga na latinski jezik hrvatsko djelo, koje se meu Latinima nazivalo Knjiica o Gotima, a koje je imalo pravi naslov, koji je u latinskom pri jevodu glasio Sclavorum regnum. Ali, kako je to djelo bilo odvie kra tko i svravalo s opisom dogaaja do pod konac 10. stoljea, to se Pop Dukljanin odluio, da uin jeni prijevod nastavi i opie dogaaje sve do najnovi jih zgoda svoga vre mena. Za to se posluio l jetopisnim biljekama, kojih je sigurno bilo i u Dtk l ji, osobito po sa mostanima, kao i na evropskom zapad u. Napose je iskoristio dubrovaku legendu o osnivau grada Pavlimiru-Belu (poglav. 25-27) i legendu sv. Vla dimira Dukljanskoga (pogl. 36). Poglavlje 28-35 napisao je prema raznim zapisima, do kojih je doao, a mogue i naao u kakvoj obradi, koja je ve bila uinjena prije njega (56). Konac Ljetopisa ( pogl. .3747) napisao je prema uspomenama naih otaca i negdanjih staraca , a naravno i prema svom osob nom sjeanju. Kada je svoje djelo pisao, Pop Duk l janin i n jegovi vrnjaci bili su ve starci, sadanji starci, a negdan ji starci }> ( antiqui seniores ) su oni, koji su bili starci, kada je on bio mladi, a to su djedovi sadanjih staraca. Da mu ne bi tko 29

poricao vjerodostojnost, Pop Dukljanin naglasuje, da on nije ni ta drugo napisao, - povrh prijevoda knjiice Sclavorum regmmz, koja je svima pozna ta - nego samo ono, to je itao u drugim dje lima i uo priati kao pravu istinu od naih otaca i negdanjih staraca , naime od djedova sa da n jih staraca (57). Vj. Klai iznio je misao, da bi pisac Ljetopisa Popa Dukljanina mogao biti ba rski biskup Grgur (o. 1173-1195) (58). Tomu se protivi sve ono, to smo dosada naveli o Papu Dukljaninu i o vremenu, kada je Ljetopis sastavljen (59). Pisac Ljetopisa bio je Baranin nadbiskupske stolice dukljanske crkve ... naega grada >> ( 60 ), a Grgur je bio Zadranin. Da je Grgur pisao Ljetopis kao barski biskup poslije g. ll73, on ne bi mogao zvati Bar nadbiskupijom, kada je papa 29.1.1167 pod izopenjem traio od barskoga biskupa da prizna ukinue barske nadbiskupije i svoje podreenje du brovakoj metropoliji (61). Nakon svrgnua ili smrti g. 1167 izopenoga barskog biskupa, Grgur je kao stranac (Zadranin) imenovan barskim bisku pom upravo zato, da smiri ba rski kler, koji se i dalje protivio Fodreenosti du brovakom nadbisku pu. Nadalje, da je Grgur bio pisac Ljetopisa, ili nje gov nadahnitelj, on bi kao Zadranin pokazao bolje znanje povijesti svoje ue domovine, Bijele Hrvat ske, nego je pokazuje Pop Dukljanin. Usto Grgur, koji je umro g. 1195 ili kasnije, nije mogao biti starac (senex) g. 1149-1153, kada je Ljetopis sastavljen (62). O tome nema sumnje, da su Barani brzo pre dobili svoga novoga biskupa Grgura za misao bar-

ske nadbiskupije. I on je poeo raditi za priznanje Bara metropolijom, ali zakonitim putem, i to u Rimu na papinskoj kuriji posredstvom svojih pri jatelja u Splitu (63). U pismu splitskom nadbisku pu Ra jncriju oko g. 1177 Grgur tvrdi, da je on pomno ispitao cijelu stvar, i da je naao, da je splitska stolica negda vrila primatsku vlast nad ci je lom Dalmacijom, dakle Gornjom i Donjom , i da je ona dozvolila da se barska stolica podigne na ast metropolitansku. Grgur pie: << Ex antiquis rescd Iz starih raspisa i ptis et monumcntis anisprava mojih predatecessorum meorum et snika te .iz drugih radiuersis aliis conjecturis znih navoda saznajemo vcritatem perpendens, istinu , da je neko soquod salonitana ecclesia linska crkva dobila utotius Dalmatie dominapravu i prvenstvo cijetum et primatum quonle Dalmacije, a dukJjandam obtinuit et quod ska crkva, koju je dioclitiana ecclesia, cuius pravno zamijenila barvices aotibarensis ecclesia ska crkva, uredila se, in se recro rranstulit conprivolom (na om), kao silio, in metropolim preprvostolna spomenure dicte salonirane ecclesie solinske crkve, sauconsensu se ordinauit, vavi po tovanje prema reuerentia sue matrici svojoj matici ... . seruata ... ( 64 ). U sredov jenoj latintini izrazi: rescripta et monumenta oznauju papinske bule i druge ispra ve (65), a rije conjecturae >> naznauje spise sa stavljene iz raz nih izvora i drugih djela (66). Pod ovim zadnjim izrazom ( et diuersis aliis conjectu ris ) Grgur je mogao misliti i na Ljetopis Popa

30

31

Dukljauina, ali on nigd je ne veli, da bi on sam sastavio Ljetopis ili koje drugo djelo, spomenuto pod opim nazivom con jecturae . Grgur izriito veli, da su papinska rjeen ja i spomenici izdani za njegovih predasnika, a cijela je reenica tako sastavljena, da se jasno vidi, da on cvrdi, da su i druga djela, et dluersis aliis conjecturis , posto jala za njegovih predasnika, prije njega. Ako se dakle ne nau novi izvori, nama e, naalost, trajno ostati nepoznato imc s veenika, koji je polovicom 12. stoljea napisao Ljetopis, kojem u su kasnija pokoljenja dala ime Pop Dukljanin.
-!t

sredni sv jedok prve ruke, a takav izvor u povijesti ima veliku dokaznu vrijednost. Kazivanje oevidaca i sv jedoka posrednih prve ruke u povijesnoj kritici se prima kao istinito svugdje, gd je se ne moe iz slubenih i bol je upuenih suvremenih izvora doka zivati, da spomenuti svjedoci govore neistinu. Neke potekoe i neispravnosti iz ovoga razdoblja, koje se nalaze u rukopisima Ljetopisa iz l 7. stoljea (68), nastale su preinakama, isputanjima ih umecima prepisivaa tijekom vremena.

* *

Povijesna vrijednost L;etopisa Popa Dukljanina jednaka je onoj njegovih izvora. Prva etiri dijela (pogl. 1-24, 25-27, 28-35, 36) imaju onu vrijednost, koju ima Regnum Sclavorum zvano Knjiica o Go tima, dubrovaka legenda o Pavlimiru, legenda sv. Vladimira i druge ljetopisne biljeke, kojima se pisac posluio. Zadnji dio, pogl. 37-47, pravi osobni rad Popa Dukljanina, ima prvorazrednu povijesnu vrijednost. Kada je poeo pisati to djelo, Pop je Dukljanin bio starac (senex ) ( 67), a to znai, da je imao preko 60 godina, dotino da se rodio koncem ll. stoljea. Zato za sve dogaaje iz prve polovice 12. stoljea, o kojima pria, on je suvremeni svje dok, oevidac. Sto se tie dogaaja ci jeloga ll. sto l jea, dakle od g. 1000 pa dalje, on je mogao sve, o emu pie, uti od samih oevidaca, od oca svo ga i njegovih vrnjaka, ili od djeda svoga i njegovih istodobnika. Prema tome za ove je dogaaje po-

( l) PRESBYTER DIOCLI'AS, De re/{110 Sclavormn, izd. Io.N Lucru. Di! rl!t,no Dalmatrae el Croatral! (Amsterdam 1666) 287-302 , ScHwA.. 'D , TNER, Scriptores remm hmrgancarum Ill ( Be 1748) 47+509; SJI 292-375; MOO IN 39-105; SL. 1\UJUKOVl, Letopis Popa Dukl,anina (TiJograd 1967). O nedostacima i uvodnim nastmnostirru1 O\'Ogn i:r .d:mja vidi S. M. STEDIMLIJA,
NES

Zago11tlku Popa Duklia11i11a, u Prrlor.J za nacionalnu... poviiest Crne Gore l (Zagreb 1969) 67-85.

granica stare Rae. Gl. darovn icu St jepana Nemanje manastiru J l ilnndaru od g. l 1989, u F. Mt K l OSJ CH, Monume11fa serhica (Be 1858) 4, br. 9; A V. SoLOVJrV, Odabrani s pomenici sr pskog prava (Beograd 1926) 1 2, br. 10; K. ]. ]tREEK, Dre Handdsstrassen u. &rgU"erke t'OII Serhrtm u. Bosnien (Prag LJ!!Iopisa Popa Dukljanina Illi sli jedefi nain: ad Lipiam et (palu<km Labeatidcm ) , jer su labearske bOCvare oko Skadar
skoJ ezera (gl. POLYBJ US 29, 2; Lt v ms 44, 31), koje nijesu Dri na istok nego na jug, n i ti je raj k ra j kada pripadao staroj 1916) 68 86. Prema rome Sii (307) je krivo isoravio tekst

( 2) Grad Lipljan i rijeka Lab bili su do Nemanje istona

Rns1.

13) Post haec secundum continemiam priuiligiorum, quae lectn coram populo fueranr, scripsit priuilegia, diuisir prouincias er regionc:s regni sui ac tcrminos ct fines carum hoc modo: se cundum cursum aquarum, q 1oc a montanis fluunt et intrant in mare contra meridiannrn plaga m , Maritima uocauit; aquas uero, qu:Jc montanis fluunt contra septentrionalem plagam et in t ranr m magnum flumen Donaui, uocauit Sumbra (!). Deindc Ma ri tima in duas diuisit prouincios: a loco Dalmae, ubi rex rune manebat et synodus rune fncta est, usque ad Ualdeuino uocautt Croat1am Alb<1m, quae er inferior Dalmatin dicitur ...

32

33

Item ab eodem loco Dalmae usque Bambalonam ciuicatem, quae nunc dicitur Dyrachiwn, Croattam Rubtam uocauit, quae et su perior Dalmatia dicitur ... Surbiam autcm, quae et Transmon [301\ dicinu, in duas diuisit prouincias: unam a magno flumine Drina contra occidentalcm plagam usque ad montem Pini, quam et Bomam uocauir, alteram uero ab eodem flumine Drina con tra occidentalem (!) [orientalem) plagam usque ad Lupiam et Lab, quam Rassam uocauit . PoP DUJU.JANIN, Ljetopis, pogl. 9. Ovaj tekst naveden je prema \'8tikanskom rukopisu: Vat. lat 6958, fol. 56v-57r. (4) Gl. dolje, str. 4243. (5) ... Pop Dukljanin bio (je) Slo,en (Srbin) a ne Latin (Roman). Srr 107, bil j. 94. Za mnoge stvnn, napose za ov:tj navod, bilo bi zanimljivo vid jeLi Siiev i vorni rukopis, da mognemo znati, da li je to on sam napisao ili su to umetnuli izdavai. (6) At christian i ... congrcgantes se caeper um super ca cumina montium ac fortin ltx."3, castella Cl aedificin, proul po terant, construere ... . Sru:': 299; MorN 46. - Omnes con gregari, [3m latina quam et sclavonica lingun qui loquebantur . Srt 304, Morn 52. Gl. i pogl. 26, Srr 3L8 sl.. l\lorN 70. Ne navodimo Miju_ kovacvo izdanje, jer on ne donosi latinski tekst Ljetopisa znanstveno obraen, nego stuno fototipske snimke vatikanskoga rukopisa, i to \1 dosta slabom 1 neidjivom otisku. (7) ... isrjeravi odatle Rom:me, koji sado stanuju u Dal maciji i Drau. PORPHYR., cap. 32 (I.H; 153); RAKI 2i4; ... Romanos cr Selavos .. in Dalmariam ,.. EINHARDUS, An Ita/ts, ad an. 817 (MGH SS I 203); ... de finibus
Dalma

3 4

rorum Romanorum er Sclavorum ... ,., Vita Hludouici imp. (MGH SS II 621); VtLJ.M TtRSKJ, HIStoria n 17 (gl. dolje IX, bilj. l); monasaeriis tam Latinorum quam Graeco rum seu SclaYorum , bula pape Kaliksta II od 4. I.1124. PFLUG HARTUKG, Acta pontificum romanorum intdita II (S;:uttgarr 1880) 242; Acta Alb. I 27 81; 1188, 15. JJI; ... mulri tam Sclaui quam Latini ... , SM IIKLAS II, br. 206, str. 218; slino str. 240, 243, 250, 253, 269; praelati Latini " u nadbiskupiji barskoj g. 1250, Acta Alb. I 60, 200; Grk' ili Bl'garin' ili Sr'bin', Latin', Arbanasin'. Vlah'... . Povelja kralja Stj. Milu tina od g. 1300, A. V. SoLOVII>V, Odabrani spomenici, br. 44, sar. 80 sl.; gl. takoder: Acta Alb. l 68, 81, 98, 127 sl., 133, tC ]TltEEK, n.dj. 4. (8) GL Sit, Poviil!st Hnata 280-290. (9) Gl. dolje, str. 42-43. (10) Gl. L jetopis, pogl. 2, 3, 12, 20, 23, 27, 30, 38, 47. ( ll) Gl. hella eorum (Srt 292; Mo1N 39); de graeea litera in slavonicam, nec non rnissam cis ordinavi r >> (S1r 301; .MoiN 49); " qui velit agnoscere, libru m Sclavorum, qui clicirur "Methodius" Jegar ... (Sii 308; MoiN 56). (12) ... quem in lingua sua (Bugari) "c:1gan" appella bant, quod in lingua nostra resonat "imperator" "' St1 297;

27

MorN 45. - ;\loin (45, bilj. 30) do\oljno je opovrgao miljenje Siievo, da ba prednji navod bio kasnija interpelacija. (13) GL Ljetopis, pogl. 2, 3, 4, 6, 7, 8, 9. (14) F. RAKI, Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srpsku povijest Srednjega vjeka, u Knjievnik I (Zagreb 1864) 47. (15) S11 105, bilJ 91. (16) Jnu:rt<-RAooNt , lstorija Srba I (DeogrJd 1922) 166. (17) SII 105, napose bilj 91.

(18) Mouo23-27. (19) Zadar je podignut na ast metropolije bulom pape Anastazija IV Licet universalis ecclesiae, od 17. list. 1154. SMII KLAS ll 78, 76-79; jAI'PL II 9928. (20) insti tuiL Salonitanam ecclcsiam roetropolim, sub cuius

regim ine has ecclesias statuit, videlicet ... Arausonam, quod nunc est caste!lum Jadrac ... et Epi taurum, quod nu nc dicitur Ragu siutn . :> ra 306; Mo r N 54. (21) Vicli: D. MANDI, Rasprave i prilou 266283. (22) Post haec Radoslavus knesius pcrexit ad imperat<r rem Hemanuclem et benigne ab eo susceptus est, deditque ei totam terram dominandam eamque regendam, sicut tenuit pa ter eius , pogl. 47, StSI 375; MotN 104. (23) ... rulique dcnique corpus eius et asporcavit in loco, qui Craini dicitur, ubi curia eius fuit et in ecclesia sanctae Ma riae recondidit. lecet corpus eius integrum ... congregaturque multitudo populi in eadem ecclesia omni anno in festivitate eius ... usque in hodiernum diem. Srr 340, MoiN 84. (24) Gl NOVAKOVI, Prvt omotti knjii.evnostt ( Beograd 1893) 228 sl., Jtarc ';r,;t<-RAoo:- t, lstorr;a Srba I 150-153; 1\1. SuFFLAY, Die Kirchen:.ustllnde tm vortiirkischtn Albamen, u Tw.LLCZY, 1/lyr.-Alb. Forschllll[!.en I 222-228; Stt 12-l sl.; Mouo24; S M. STFDtMt .IJA, Tragom Popa Dukljanina (Zagreb 1941) 5-66. - Dokazi koje navoda Sl. Mijukovi ( n. dj. 71-80), da tijelo sv. Vladimiru nije bilo pokopano u Krajini kod Skadra, nijesu uvjerljivi. (25) << Post haec surrexerunr quidam maligni, qui antiqui inimici fueru nt, et rebellavcrunt ei et adduxerunr Dessam lilium Urosci et dederunt ei Zentam cr Tribuniam. Radoslava autem et fratribus eius remansit maritima regio et civitas Decatarum usque Scodarim, er indesinemer non desinebant dimicare et praeliarc contr:t (Dessam) lilium Urosci et contra caeteros ini micos, quatcous terram, quac cis rebellaverat, valerent ucquirere et cam, quam dominabant, viril i ter defenderc . Srr

375; Mo t N l 04 sl. (26) N. RADOJI, Drriftveno i dr avno tmmje kod Srba

u ranom sredn;em veku prema Barskom rodos/ovu, u Glasnik

skopskog naunog dmtva XV (Skopl je 1935) 1-28; Srpski drI!.vni sabori 11 srednjem veku (Beograd 1940); a za njim SL. MIJU KOVI, Lctopis Popa Dukljanina (Titograd 1967); proglasuju Lit/opis Popa Dukljanina lJe!opisom srpske driave i naroda, i

35

u njemu S\'e posrbljuju, iako je ro u suprotnosti s duhom i rijeima teksta samoga L1etopisa Popa Dukljanina. (27) Kotor ostavi ... A ostale grado\'e poobara i razrui, i izmeru slavu njihovu u sliku pustoi, ST!:.VAN PRVOVENAl'\I, Zii!Ol sv. Simeona, prijevod L. Mirkovia (Beograd 1939) 184; tolike ratove uinio 1 tolike careve pobcdio ... I tako straan postade neprijateljima svojima ... , DoMENTIAN, Zivot sv. Simeona, pr. L. Mirkovi (Beograd 1938) 253. (28) Vidi: D. Mt.,'DI, Bosna t Herugovina (Chicago 1960) 299 sl. (29) Kocsius quoque M1chael, cui dioclitanc ettlesie cu ra et sollicitudo non modica est, ab avunculis molestatus, ad ea que nos cupimus, nunc i ntenderc minime va let , I. KUKu LJEVI, Codex dipl. II 115; SMI rKJ.AS II 170. (30) J. CrNNAMUS, Epitome V 17, ed. A Mcineke ( Bonn 1836) 248 sl.; ] IREUK-RADON I , .Istorija Srba I 186; Srr,

scopo ,._ Reg. Var. vol l V, fol 187r; FARI.An VII 28; :\IPL 214, 4Sl; S11.11JKLAS II 294, 313, PoTTHAST, Reg. I 567; Acta Alb. I 115, 38. Od tada je Lra jno popunjavanu barska nadbiskupi ja. (3 ) MIIKLAS II 113; Acta Alba11iae I 32. (39) SJ\o11<':11o AS Il 109; Acta Albamae I 32. Opirnije: D. MA!IIDI, Rasprave i prilo::.i 280-82.

llrvata za kr. Arpado111a I(Zagreb 1944) 84-88. (31) Vidi dol je str. 92, bilj. 60. (32) F. MIKLOSICH, Mon. serbica 4, str 9; A. V. SoLO VIEV, Odabrani spomenici 12, br. 10. (33) G. OsTROGORSKY, History_ o/ the D,.::anti11e State (New Brunswick, N.J., 1957) 3-H; D. MANDI, Rasprave i pri lozi 34. Vidi dolje, su. 42-43. (35) Gl. Acta Alb. l 68, 21 i 81, 27. Mi ne dijelimo miljenje Sufflayevo, da je krivotvorena bula Kalikstn II. Elie sancte Diocli rane atque Antibarensis ccdcs1c archiepiscopo , PFLL'G-fiARTiu G, Acta PoT/t. inedita II 242; ULYISSE RoBERT, Bullaire du pape Ca!ixte ll ( Paris 1891) 2, 4.36, ]A ll E I n. 7099. Pismo sc n::laz.i u kodeksu biblioteke vatikanske (Vat. Lat. 7109, f. 2r-3r) u prijepisu iz 17. stoljea, koji je uinjen u Rimu za nadbiskupa barskoga ( Memorial per l'arcivebCOvo d'Antivari , na poJedini f. 3v). Ne postOje nikakvi razlozi, ni unutarnji ni vanjsJ..-i dip!omatiki, protiv ispravnosti bule. Pogrjeke u pri je pisu govore za starost podloka kojega ni vatikanski prcpisi\a 17. sroljea nije znao itati. Sufflay tvrdi da p1smo nije datirano, a ono nosi datum 4. I. 1124: Daru(m) Romae Latcran(i) p(er) manu( m) [Aimerii] Cancelarii S. R. E. II Non(as) Januaru in diclione secunda anno dominicae incarn:11ioni& milcss(i )mo cen tcss(i)mo vigcss(i)mo quarto pontificatus autc:(m) d(omi)ni lixti papac secundi (anno V) . Kancelar Aimericus spominje se u istoj formi datiranja i u drugim suvremenim pismima (JAFI'F, n. 7084). (36) Godine 1178- ll95 bio je barski nadbiskup Grgur Zadranin. An. 1178: G(rcgorius) Antivarensis humilis archi episcopus >>, FARLA'rJ, Ill)'ricum sacrum III 201 i VII 26; SMr lKLAS II J59, 163; Acta Alb. I 101, .34; an. 1195 Juderae: G( regorius) olim ... Antibnrensis nrchiepiscopus . PARLATI VII 27; SMIIKLAS n 265, 282; Acta Alb. I Ill , 36. (37) 8. sijenja 1199 poslao je papa l nocencije liT preko s\ojili legata metropolitanskl palij (Johanni) Diocliensi archiepiV/est

Po

ea.

V. FoRETI, Dvije isprave ;:abumskog kt ezo Dese o Aflietu iz 1151 godmt:, u Attali Hist. mslilllta ]A u Dubrovniku (Du brovnik 1952) 68. (41) SI ! 242-255. (42) D. Mt.>O I, Bos11a i Hercegovina I 295. ( 43) Anno domini MOCOLJ indictione XIIII. Ego Dessa, dei gracia Dioclic, Stohol ic {l), Tacholmie (!) dux ... , SMII KLAS U 67; S11 201; V. FouErr. 11. d j. 68. ( 44) Vidi gore bili 28. ( 45) PoP DUKLJANIN, L jetopis, pogl. 47 (Sr1 377; M L'I 1Q..I sl.). (46) G. OsTROGORSKI, n. dj. 340. ( 47) }tRLl-.K-RAOON IC:, Istori ja Srba 1 181 sl.; Stl, Povu:st Hrval za kr. Arpadov1a I65-69. ( 48) Vidi gore bilj. 45. (49) Vidi dolje str. 302-304. (50) D. MANDI, Bosna i Hercegovina I 296. (51) G. 0S"fROGORSKY, 11.dj 340; ]lR EEK-RADONI, 11.dj. I 181-83. ( 52) J. C1'\:-;AMUs, Epll. HISt 113; N. CHomt.TA, H isto ria. ed. lkkker ( Bonn 1835) 132; jutEu-RA.ooln, 11. dj. I 183-85: Stt 99 sl., 24S sl. (53) M. A.\1ARJC. ScHIAI'A IU 1.1 1, L' Ita!ia descritta tref Li bro del re Ruggero,. compilato da ldrisi (Roma 1883) 90. Vidi dolje str. 296. . . (54) Sl. Mijukovi polazei s pretpostavke, do LJetopiS Popa Dukljnnina opisuje povijest srpske srednjovjekovne dr.ave od njezina poetka do propasti u drugoj polovici 14 stoljea, zastupa miljenje, da je L!ctO pls Popa Dukljanina bio napisan priblino: druga polovina >.IV -- sredine XV \'ijeka (MIJu KOVI, UIOp1S 107). b; temeljne krive pretpostavke Mi juko vi nije mogao doi nego do krivoga zakljuka uza svu dugu raspravu (MI]t!I:OVI 81-107) o vremenu postanka Ljetopisa Popn Duk l janina. (55) S1r 360, MorN 96. Pemr je nadbiskupovao g. 1074 1J04: gl. nadgrobni natpis u lstol'ija Crne Gore I(Tito<>rad 1967) 430; D. MANDI, Rasprave 278, .318 sl. (56) O sastovnim dijelov i ma Ljetopisa Popa Dukljanina i o njegovim iZ\"Ol"imn dosad!! je najopirnijc i najdublje pisao M. Medini u drugom pogltwlju svoga djela Dubrovalke starine (Dubrovnik 1933) 29-64, re u raspravi: ako je postao lje topis popa Duk/ja11ir.a? . R.ad j A sv. 273 (Zagreb 1942) 113-156.

II 67 sl. i Srr 201. Stariji

(40)

Darovnicu

su objclodanil.i izmedu drugih: S::-.nrKLAs i bolji prijepis objelodanio je

36

37

Samo zakljuci Medinijevi nijesu uvijek ispravni radi toga, to se dovoljno ne oslanja na povijesne izvore i na neprijeporno utvrdene injenice. (57) Izraz LJetopisa Popa Dukljanina u Predgovoru: ... a pattibus nostris ct antiquis senioribus veridica narratione re ferre audivi , M.IJU KOV I (Letopis 174) prevodi: kazivan ja naih (crkvenih ) predasnika i davnanjih patricija, koja kazi vanja su istinitim pripovijedanjem doprla do mene . Do toga neispravnoga prijevoda, u kojemu je htio stvoriti osnovno OJ2r3V danje za svoje mil jenje o kasnom postanku Ljetopisa Popa Dukljanina, Mijukovi je doao neumjesno primjenju j ui sredo Dukljnnina, Mi jukovi je doao neumjesno primjenjujui srednjo vjekovne i;.;rnzc senior, antiquus >> i pater na na sluaj (M!JUKOVI, 11. dj. 48-57). (58) Znameniti i zasluni Hrvati (Zagreb 1925) 97. (59) G l. gore, m. 19-29. (60) Predgovor Ljetoprsa. Gl. dolje, str. 42-43. (61) Pismo pape Aleksandra III kleru i narodu Dulcinja i Dara od 29.1. 1167. MPL 200, 463; Sr.niKLAs II 103, 109 sl.; Acta Alb. I 96, 32 (62) Predgovor Ljetopisa. Gl. dolje, str. 42-43. (63) ... iu tPmen, quod mihi ad pallium ad vestrum ser uitium a curia romana inquirendum tanquam in negotio pro rio curiosius ex.istatis, et quod consilium, auxilium et adiutortum huic ccclesie Anubarensi .. quod dominus papa hoc velit, vobis incumbat ... . Pismo Grgura, barskoga biskupa, splitskom no d biskupu Rajneriju, oko g. 1177. FARI-\ TI III 200; SMIIKJ AS II 155, 159; Acta Alb. I 100, 33sl. Gl. D. MANDI, Srcdoviena Bosna bez Srba, u Hrvatska Reviia V (Buenos Aires 1955) 477 sl. (64) Gl. djela navedena u prednjem broju. (65) Gl. Du CANGE, Glossarium mediae et infimae latim/atis IV 543 i V 720. (66) N. d. II 539. (67) Gl. dolje, str. 42-43. (68) Vidi SL. MIJUKOVI, Letopts Popa Dukljanilla 95-99.

"'

II CRVENA HRVATSKA U STAROJ HRVATSKOJ KRONICI KRALJEVSTVO HRVATA (G. 1074 - 1081) Drugu domau vijest o Crvenoj Hrvatskoj, do tino o Hrvatima juno od Cetine do Valone u Albaniji, nalazimo u staroj Hrvatskoj kronici (l). Kada usporedimo ovo djelo s Ljetopisom Popa Duk ljanina, na pr1i je mah oito, da ova dva spisa ti jesno ovise jedan od drugoga. U prva 23 poglavlja oba su djela i kazivanjem dogaaja i redom gotovo istovjetna uz neke manje razlike. To nam veli, ili da je Hrvatska kronika prijevod Ljetopisa s latin skoga na hrvatski, ili da je Ljetopis latinski prijevod Hrvatske kronike. Ivan Crni i Sii misle, da je Hrvatska kronika prijevod prvoga dijela (pogl. 1-23) Ljetopisa, a taj prijevod da je napravio neki splitski sveenik u 14. stoljeu. Kao glavni i jedini dokaz navode, to Hrv. kronika u svojoj dananjoj re dakciji osobitom ljubavi i zanosom govori o staroj Saloni ( 2). Protiv Siieva, dotino Crnieva miljenja, koje je danas openito primljeno u nauci, govore slijedei razlozi: l) U Hrvatskoj kronici nema nikakva traga Predgovoru, kojega je Pop Dukl janin napisao na 39

38

poetku svoga d jela. 2) U Hrvatskoj kronici nema velikoga i znamenitoga odlom ka iz pogl. 9. L jeto pisa, u kojemu se navode biskupije, koje bi od starine pripadale dukljanskoj metropoliji (3). }) LJe topis i Hrvatska kronika sc vjerno prate do pogl. 23, dotino 24; tu Hrvatska ktonika naglo prekida pratnju i svrava sa 4 svoja vlastita poglavlja o na silnoj smrti hrvatskoga kralja Zvonimira ( 4 ). 4) U pogl. 24. Hrvatske kronike kralj Radoslav povraa se osobno iz Rima meu Hrvate i preuzimlje vlast nakon smrt i nevrijednoga sina Seislava (5), dok po Ljetopisu Radoslav umire u Rimu i u domovinu se vraa tek njegov unuk PavJimir- Bello (6). 5) U Hrvatskoj kronici, pogl. 24, kralja Radoslava na sljeu je sin Koloman (7 ), a po L jetopisu Popa Dule ljanina njegov se preivjeli sin zove Predislav, koji umire u Rimu (8). Sve nas ovo upuuje na to, da Hrvatska kronika nije poznavala ni upotrebljavala L jetopis, i prema tome da Hrv. kronika ne ovisi o Ljetopisu Popa Dukljanina, nego da L jetopis ovisi o Hrvatskoj kronici. Da je Hrvatska kronika mlaa od LJetopisa, tada ne bi imali objanjenja, zato prevodilac, koji je inae do u sitnice vjeran, izostavlja Predgovor L je topisa, a osobito zato je ispustio u pogl. 9. za Duklju tako vaan odsjek o biskupijama dukljanske metropolije. Ako pak uzmemo, da je Ljetopis mlai i da prevodi prva 23 poglavlja Hrvatske kronike, tada nam sve postaje jasno. Pop je Dukljanin na pisao svo j Predgovor poslije nego je sastavljena Hrvatska kronika, pa ta nije mogla Predgovor Lje topisa donijeti. I odsjek o biskupijama splitske i dukljanske metropolije u pogl. 9. Hrvatska kronika

nije doni jela, jer je taj odsjek Ljetopts naknadno unio iz bule prorupape Klementa III Viberta od g. 1089 ( 9), dotino iz bule pape Kaliksta II od 4.1.1124 ( lO ). Osobito je znaa jno, i dokaz, da je Hrvatska kronika starija od Ljetopisa Popa Duklja nlna to, to H rvatska kronika naglo prekida s pogl. 23, dotino 24, svoj usporedni put s Ljetopisom. Da je pisac Hrvatske kronik e prevodio Ljetopis na hrvatski jezik, ne bi imali obrazloenja, zato nije nastavio do kra ja nego je prekinuo rad na 23, do tino 24, poglavlju. Sii navaa kao razlog to, da je splitski prevodilac: preveo samo prva 23 poglavlja, jer je smatrao da se samo taj dio odnosi na zajedni ku hrvatsku dravu, dotino na Bijelu Hrvatsku, u kojoj je prevodilac ivio ( ll ). Ali protiv toga govori pogl. 27, u kojemu se opisuje ivot Pavli mira, kralja cijele hrvatske drave (12 ), tc pogl. 28-31, u kojima se opetovano i izriito govori o Bijeloj Hrvatskoj i o njoj donose dragocjene vije sti ( 13). Napose su vane injenice, koje smo naveli gore pod brojem 4. Da je naime pisac Hrvatske kronike poznavao Lietopis Popa Dukljaoina, on ne bi mogao napisati, da se kral j Radoslav povrat io iz Rima u svoje kraljevstvo (Hrv. k rotzika, pogl. 24 ), kada Ljetopis u pogl. 25 kae, da je Radoslav umro u Rimu; nit i bi mogao napisati, da je Radoslava naslijedio sin Koloman, kada nam Ljetopis veli, da se Radoslavov sin zvao Petrislav i da je i ta j umro u Rimu ( pogl. 25 sl). Ovo nam sve veli, da je Hr vatska kronika u svom prvom dijelu (pogl. 1-23) starija od Ljetopisa Popa Dukljanina , te da je Lje topis prevodio Hrvatsku kroniku, a ne ova djelo Popa Dukljanina.

40

41

A sada dovedimo dobiveni zakljuak u vezu s uvodnim rijeima Ljetopisa i povucimo iz toga nune izvode. U kratkom Predgovoru, u kojemu Pop Duklja nin objanjuje, kako je njegovo djelo nastalo, on veli, da su ga sveenici sjedita dukljanske nadbi skupije i njegovi sugraani u gradu Baru, stari i mladi, molili da prevedem s hrvatskoga jezika na latinski knjiicu o Gotima, to se latinski zove Sclavorum reg11um, u kojemu su opisama sva djela i ratovi njihovi . Dukljanin dodaje: << inei silu svojoj starosti, prinuen bratskom ljubavi, nastojao sam udovoljiti vaoj tranji . Dakle Pop Dukljanin izriito veli, da je on bio zamoljen , da prevede s hrvatskoga na latinski knjiicu o Gotima i da je on toj molbi udovoljio i prijevod uinio. Pred govor Ljetopisa glasi ovako: Rogatus a vobis di Zamoljen od vas, lectis in Christo ft-atti u Kristu ljubljena bra bus ac venerabilibus sa o iasni sveenici sve cerdotibus sanctae sedis te nadbiskupske stolice archiepiscopatus Dioclita Dukljanske crkve, kao i nae ecclesiae, necnon et od mnogih staraca, a a pluribus senioribus, ma najvie od mladih na xime a iuvenibus nostrae ega grada (Bara ), koji civitatis, qui non solum se naslauju ne samo in audiendo seu legendo, sluanjem i itanjem o sed etiam in exerccndo ratovima nego i uestvo bella - ut iuvcnum mo vanjem u njima - kako ris est - delectantur, ut je obiaj mladih - da Libellum Gothorum, prevedem s hrvatskoga quod latine Sclavorum jezika na latinski Knii42

...,.

icu o Gotima, koja se latinski zove Sclavorum regnum, u kojoj su opi sana sva djela i ratovi njihovi, inei silu svo joj starosti, prinuen bratskom ljubavi, nasto jao sam udovoljiti vaoj tranji. Ali neka nitko od italaca ne misli, da sam ja napisao ita dru go, osim onoga, to sam itao i uo priati od naih otaca i negdanjih staraca kao pravu istinu. Kniif.icu o Gotima na hrvatskom jeziku nije na pisao Pop Dukljanin, kako to tvrdi Sii ( 15) bez ikakvih dokaza, nego je bila napisana prije njega i poznata sveenicima i svjetovnjacima grada Bara, kako se vidi iz malo prije navedenoga Predgovora Ljetopisu. Sii je doao do svoje tvrdnje neispravno shvaajui latinski tekst Predgovora Dukljaninova Ljetopisa. Naslov hrvatskoga djelca nije bio Knjiica o Gotima (Libel/us Gothorum ), nego je tako nazivano od suv remenih Romana, dukljanskih Latina. Dal matinski naime Romani tako su zvali hrvatsku po vijesnu kroniku najprije, jer je samo djelo izvodilo podl'ijctlo Hrvata od Gota, nli glavno, jer su Romani uope Hrvate nazivali Gotima (16), to je imalo porugljiva i prezirno znaenje. Pravi naslov, koji je nosilo samo djelo, Pop Dukljanin prevodi na latindicitur regnum, quo om nia gesta ac bella eorum scripta sunt, ex sdavonica littera verterem in lati nam, vim inferens meae ipse senectu ti, vestrae postulationi, fratema co actus cbaritate, parere studui. Verum tamen nullus lcgentium credat, alia me scripsisse praeter ea, quae legi et a pa tribus nostris et antiquis senioribus veridica narra tione referre audivi(l4 ).

43

ski s rijeima: Sclavorum regnum. Kako su u ono doba Talijani, a i dalmatinski Romani, nazivali Hr vate Sdavi ( 17), to je djelo u hrvatskom jeziku moralo imati naslov Kraljevstvo Hrvata. Naslov hrvatskoga djela nije mogao biti: Kraljevstvo Sla vena , jer sami spis, kako vidimo iz teksta Hrvat ske kronike, nije poznavao ime Slaven i ni Srbi, nego samo Hrvati (18). Da je i najstariji rukopis Hrvatske kronike, koji je g. 1500 naao Dmine Papali u Krajini, nosio naslov Kraljevstvo Hrvata, moemo zakl juiti iz uvodnih rijei Marka Marulia svom latinskom prijevodu g. 1510. On veli: Marko Maruli Do miniku Papaliu pozdrav. Sastavak, ro si ga ne davno naao meu veoma starim spisima toga na roda, dalmatinskim govorom sastavljen, na tvoju molbu sam preveo na latinski. On sadri djela kraljeva Hrvatske i Dalmacije, koja je zaista vrijedno saopiti (objelodaniti), da bi ih ne samo oni, koji poznaju oa narodni jezik, nego takoer i Latini razumjeli ... Budi zdravo! Godine kranskoga spa sa 1510 {19). I bolonjski rukopis Marulie\a pri jevoda nosi naslov: Gesta regum Croatiae et Dal matule a Marco Marulo (20), a i sam Lui u svom izdanju zove Maruliev prijevod: << Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta, a Marco Marulo Spa latensi patritio latinitate donata {21). Djelo, koje je Pop Dukljanin preveo s hrvatsko ga na latinski jezik, nazivlje sc knjiica >> ( libcllus = mala knjiga), jer je bilo dosta kratko. I uistinu prva 2.3 poglavlja dananje Hrvatske kronike ine neto malo vie od 28 polustranica, dotino 14 stra mea obine osmine u Siievu izdanju {22). 44

Izvornik djela Kraljevstvo Hrvata nije se, na alost, sauvao u starim samostalnim rukopisima. Ali na sreu on je doao do nas u dvije recenzije, iz kojih se moe uspostaviti izvorni tekst djela. Kraljevstvo Hrvata bilo je napisano prije nego se znalo za tampu, pa se rukom prcpisivalo i ir ilo. Takav jedan prijepis, iz izvornika ili iz njegova prvoga prijepisa, imao je u rukama Pop Dukljanin i na latinski ga preveo u svom Ljetopisu, pogl. 1-23. U Ljetopisu dakle Popa Dukljanina, koji je nastao polovicom 12. stoljea, sauvala nam se najstarija recenzija djelca Kraljevstvo Hrvata i to na latinskom jeziku. Ljetopis je do nas doao, koliko je danas poznato, u dva latinska rukopisa iz 17. stoljea (2.3) te u talijanskom prijevodu mljetskoga opata Mavra Orbinija iz g. 1601 (24). Recenzija hrvatskoga teksta sauvala se u Hrvat skoJ kronici, koju je splitski plemi Dmine Papali g. 1500 naao u Krajini u kui kneza Jurja Marko via, iz staroga hrvatskog plemena Kaia, i to u jedne knjige stare, pisane hrvackim pismom . Pa pali je taj stari rukopis prepisao, a Marko Maruli, njegov raak i prijatelj, g. 1510 preveo na latinski jezik (25). Iz Markovieva izvornika novu je kopiju napravio sveenik Jerolim Caleti g. 1546 u Omi u (26). Markovieve stare knjige su se izgubile. Tako i prijepis Papaliev. Sauvao se samo aleti ev prijepis, koji se danas uva u Vatikanskoj bi blioteci u Rimu (27 ). U Htvats/.wj kronici, koja se nala g. 1500 u Krajini, prva 2.3 poglavlja odgovaraju pogl. 1-2.3 Ljetopisa Popa Dukljanina, i prema tome predstav ljaju izvorni tekst djelca Kraljevstvo Hrvata. U tom

45

djelu mislim da je bilo i 24. poglavlje Hrvatske kro11ike, osim predzadnje reenice, gdje se govori o Radoslavovu sinu Kolomanu. To je poglavl je Pop Dukljanin preradio u svojim pogl. 25. i 26. i do nekle izmijenio, da bi mogao dovesti izvorni tekst u vezu s dubrovakom legendom o Pavlimiru. Uz poglavlja 1-23, dotino i 24, koja odgovaraju prvim poglavljima Ljetopisa Popa Dukljanina, Hrvatska kro nika naena u Kra jini dodaje 4 nova poglavlja svoja vlastita ( 28). Prva dva od tih poglavlja (pogl. 25. i 26) ine prijelaz od teksta Kraljevstvo Hrvata na glavni clio dodatka ( pogl. 27-28), u kojem je pisac prepisao odnekuda drugdje legendu o nasilnoj smrti hrvatskoga kralja Zvonimira. Mi emo u bu due hrvatski tekst Kraljevstva Hrvata, kako se nalazi u prva 24 poglavlja Hrvatske kronike, koja je naena g. 1500 u Krajini , zvati Krajinska recen zija, a zadnja etiri poglavlja istoga djela Krajinski dodatak. A sada nekoliko nijei o tome, gdje je nast:Jlo djelce Kraljevstvo Hrvata, kada i koja mu je bila svrha. Ako pomno proiramo prva 23 poglavl ja Krajin ske recenzije djelca Kral jevstvo Hrvata, vidjet emo nedvojbeno, da pisac od poetka do kraja stavlja Duklju, stari Privilit ( rimska provincija Prae valitana, Praevalis), kao sredite velikoga i jedin stvenoga hrvatskoga kraljevstva Bi jele i Crvene Hr vatske. U Duklji je udar io svoje sjedite prvi gotski ( hrvatski ) kral j Stroil (29 ), odatle vladaju, tu se krune i pokopavaju svi drugi hrvatski kraljevi (30). To nam sve veli, da djelo Kraljevstvo Hrvata nije

napisano u Bijeloj Hrvatskoj, nego u Crvenoj Hr vatskoj, i to u Duklji. Ovdje upozorujem na jednu karakteristinu sit nicu iz pogl. 9, koja je dosada ostala nezapaena. Tu pisac veli, da je zapadna strana Drine gornja strana te rijeke (31). Tu se pisac izrazio pukim nainom, po kojemu je gore ono, to je sjever nije i dal je od osobe, koja govori i pie. Ako je dakle piscu zapadna strana Drine << gorn ja strana te rijeke, znai, da je pisac ivio, kada je pisao dje lo Kraljevstvo Hrvata, juno od Drine, dotino juno od crte Drina - Boka Kotorska. A to nas do vodi u Ba r ili koje drugo mjesto u Duklji. Na barske podrijetlo naega djelca upuuje nas i onaj odsjek pogl. 9, u kojemu se pria, kako je hrvatski crkveni i ddavni sabor u Duvnu razdijelio hrvatsku dravu ne samo na dva politika dijela: Bijelu i Crvenu Hrvatsku, nego takoer i na dva crkvena teritorija: nadbiskupiju salonsku (splitsku) i dukljansku ( barsku) (32 ). Ovakvo neto ne bi nigda napisao pisac Donje Dalmacije, pripadnik splitske nadbiskupije, napose zato to u stvari takva razdioba nije nigda postojala prije konca ll. sto ljea. Ovo, to smo rekli o dukljanskom podrijetlu kronike Kraljevstva Hrvata, otkriva nam i svrhu djela i vrijeme, kada je ono bilo napisano. Djelce je bilo napisano najprije i glavno, da opravda proglaen je Dukl je kraljevstvom. Od sta rine Duklja je bila sastavni dio opega h rvatskoga kraljevstva i njezin vladar nosio je naslov dukljan skoga bana ili vojvode, koji je priznavao vrhovnu vlast vojvode Hrvata , a kasnije kralja Hrva-

46

47

ta u Bijeloj Hrvatskoj sjeverno od Cetine (33). A sada Mihajlo vladar onih, koji se zovu Hrvati , proglasio se kraljem j vie ne priznaje svojim vrhov nim vladarima kralja Slavca ni Zvonimira, nasljedni ke negda ope, a sada izumrle hrvatske dinastije Trpimirovia. To je valjalo opravdati pred samim Hrvatima u Crvenoj Hrvatskoj. Da to uini, napi sano je djelce Kraljevstvo Hrvata. . Kada je i kako Mihajlo Dukljanski postao kra lJem, e znamo. Prvi put, to nam je dosada pmma to, taJ mu naslov daje papa Grgur VII u svom pismu od 9. si jenja 1078. Papa pie: Grgur bi skup, sluga sluga Bojih, Mihajlu kralju Slavena ( = Hrvata) (34). Kako se iz toga pisma razabire neke stvari u novom kraljevstvu nijesu ile onako: kako je elio kralj Mihajlo. Zato se on obrati papi molei ga da izaalje svoga legata, koji bi stvari uredio, kako :.e on nadao, prema r jegovoj elji. Pa pa izaalje g. 1077 svoga legata kardinala sveenika Petra. Ovaj najprije posjeti Mihajla i proe Crve nom Hrvatskom, navrati se u Dubrovnik, a onda prijee u Bijelu Hrvatsku (35). Dubrovani su tra ili, da se dubrovakoj nadbiskupiji podvrgnu bi skupije Mihajlova kraljevstva, koje su tada bile pod vlau splitske metropolije. Kako se iz spomenutoga papina pisma mora zakljuiti, glavne su se potekoe kretale oko usta nove samoga kraljevstva i oko toga, da Duklja do bije svoga posebnoga metropolitu, da bi se na taj nain novo kraljevstvo i crkveno osamostalilo. Prije nego se povratio u Rim, kardinal je Petar izvijestto papu o pravom stanju stvari, i to u protivnom smi slu, nego je traio j oekivao kralj Mihajlo. Raspo-

loenje j miljenje kardinala Petra morao je Mihaj lo razabrati za samoga posjeta Petrova u Duklji. Zato se kralj ponovno obrati papi molei ga da po alje njemu zastavu sv. Petra, a merropolitanski plat barskom biskupu Petru, da bi na taj nain priznao i iskazao ast njegovu kraljevstvu. Papa mu odgovori, da je on naklonjen to uiniti, aJi kako je primio izv jetaje od svoga legata Petra, << koji su tako od vaih razliiti, ela vau i dubrovake crkve stvar nikako nijesmo mogli rijeiti. Nuno je radi toga, da barski biskup Petar i dubrovaki nadbiskup ili drugi zgodni izaslanici budu poslani k nama, po kojima bi se o sporu, koji postoji izmeu splitskog i dubrovakoga nadbiskupa, mogla pravednost ispi tati i kanonski rijeiti i ast tvoga kraljevstva od nas priznati. Tada emo pak, saznavi kako stvar stoji, moi tvojoj tranji, kako elimo, pravedno zadovoljiti, i tebe s darom zastave i s doputenjem metropolitanskog plata kao predragoga sina sv. Pe tra usliati ( 36). Grgur VII. obiavao je vladarima, koji su pri znavali posebnu vrhovnu vlast Crkve, najprije pre dati zastavu sv. Petra, a tek onda im priznavao kraljevski naslov i slao kraljevsku krunu (37). Ako papa, 9. sijenja 1078, oslovljuje Mihajla s kraljev skim naslovom, a jo mu nije bio poslao zastavu sv. Petra, znai, da Miha jlo nije primio kraljevski naslov iz Rima. Osim pape po sredovjenim obiaji ma kraljevski naslov i krunu mogao je podjeljivati samo bizantski car, kao to ih je oko g. 989 podije lio hrvatskom kralju Stjea u Drislavu (.38), a ta ko i kralju Tomislavi g. 23. Mihajlo Dukljanski v'o 10 je g. 1073 ili 1074

48
4

49

teki rat s Bizantom i bio je od Nikifora Brienija potuen i morao je primiti bizantske posade u svcje vee gradove ( 39). Srea je za nj bila, da su brzo u bizantskom carstvu nastali veliki neredi i politike promjene. Protiv slaboga cara Mihajla VII Duke (1071-1078) pobunio se Nikifor Brienij, zapov jed nik zapadnoga Balkana i pobjednik Mihajlov. Brienij s:, 3. listopada 1077, proglasio carem i poeo groz avo spremati za vojniki pohod na Bizant, gd je Jve bio prigrabio sebi vlast drugi pobunjenik Ni lafor Botoniates (40). U takvim prilikama N. Brie nij je bez sumnje povukao svoje ete razmjetene po Duklji. Obiaj je bio kod bizantskih careva, da dijelei asti i darove stiu sebi prijatelje i savezni ke. Da je tako postupao i N. Brienij, izriito nam svjedoi suvremeni pisac M. Ataliotes, koji pie: :: I Brienij je ustanovljavao slube i poloaje, koJI odgovaraju carskoj okolini, svakim danom dije lei asti, koje je htio ... (41). Nita nije vjerojatnije prema tome, nego da je sa o ani eaBrieni j jo tokom jeseni g. 1077 ajlu Dukljanskomu podijelio kraljevski naslov t .krunu, ?a bi na taj nain u predstojeoj borbi za Btzant ostgurao sebi zalee i pomo novoga kralja Mihajla. Misao o nezavisnoj kraljevini Crvenoj Hrvatskoj m la je doi i od samoga Mihajla radi tadanjih prilika u dotada jedinstvenoj kraljevini Hrvatskoj. Mihajlo je priznavao vrhovnu vlast Kreimira Veli koga(42). Kada je taj g. 1073 umro bez potomaka, to su Hrvati izabrali za kralja Mihajlova susjeda neretvanskoga bana Slavca, a iza njegove propasti posavskoga bana Zvonimira (43). Kako iz krtih
50

izvora o tim prilikama moemo zakl juiti, Mihajlo nije priznao ni prvi ni drugi izbor, nego je poeo raditi o tome da sam postane kraljem. Za to mu se pruila posebna prilika, kada su g. 1077 nastale borbe za bizantski prijesto. Primivi kraljevski naslov i krunu, Mihajlo je dotada nju jedinstvenu dravu Hrvatsku rasci jepao na dva dijela: na kraljevinu Bijelu Hrva tsku i kra ljevinu Crvenu Hrvatsku. Ali protiv cijepanja, drav noga icrkvenoga, dotada jedinstvene drave Hrvata, morala je nastati jaka oporba u samoj Crvenoj Hrvatskoj, i u crkvenim i u svjetovnim krugovima. U takvim prilikama nita nije lake, nego da je Mihajlo doao na misao, da dadne sastaviti povi jesno d jelce Kraljevstvo Hrvata, iz kojega bi se vidjelo, da je u starini hrvatsko zajedniko kraljev stvo imalo svoje sjedite ba u Duklji, i da je nad biskup u staroj Diokliji, koje je nasljednik Bar, zakljukom glasovitoga sabora na Duvnu bio pro glaen metropolitom svih biskupija Crvene Hrvatske, dotino Gorn je Dalmacije. Djelo je napisano h rvat ski i dat mu je naslov Kraljevstvo Hrvata upravo zato, to je imalo svrhu da djeluje i uvjerava hrvat ske krugove u novom kraljevstvu, da Mihajlo nije uveo nikakvu novotariju, nego samo uskrisio sta rodrevnu stvarnost. Budui da stvarno Duklja nije nigda bila sre dite dotadanje drave i kraljevstva Hrvata, to je Mihajlo, kako se moramo domiljati, dao nalog piscu Kraljevstva Hrvata) da s pripovijedanjem ne ide do najnovijih vremena, nego da zavri s dogaajima koju stotinu godina prije, tako da se ivi ljudi ne bi mogli sjeati stvari, o kojima djelo pria, niti

51

pobijati nelStmuost glavne teze toga prvoga i naj starijega djela na narodnom jeziku o povijesti Hrvata. Da potpuno skri domau oporbu, koja se nije dala razoruati ni novim djelom Kraljevstvo Hrvata, Mihajlo se odluio, kako smo rekli, priznati Papino vrhovni tvo zatraivi za se zastavu sv. Petra, a metropolitanski plat za barskoga biskupa, da bi se na taj nain i crkveno osamostalio. Iako je Papa, kako se vidi iz pisma od 9. sijenja 1078, pokazao dobru volju, da udovolji Mihajlovim tranjama, i radi toga naredio da se u Rimu sastanu predstavnici raznih stranaka, barski biskup nije nigda dobio me tropolitanski plat za Mihajlova ivota ( 44 ), naravno radi oporbe hrvatskih crkvenih, a vjerojatno i sv je tovnih krugova. S tim u vezi nije ni Mihajlo, po svoj prilici, dobio ni zastave sv. Petra. Kako smo gore dokazali, knjiica Kraljevstvo Hrvata postojala je prije nego je Pop Dukljanin napisao svoj Ljetopis g. 1149-1153. Prije tih go dina jedino prilike za prvoga dukljanskog kralja Mihajla ine nam razumljiv postanak kronike Kra ljevstvo Hrvata. Pisati takvo djelo i s namjerom, koja se u njemu otkriva, ne bi imalo smisla za nje govih nasljednika, kada se jedamput osnovano kra ljevstvo uvrstilo, a ono u Bijeloj Hrvatskoj nakon smrti kralja Zvonimira prelo u tuinske ruke ugar skih kraljeva ( 45). Kako je barski biskup dobio metropolitanski plat g. 1089 (46), to bi sigurno knji ica Kraljevstvo Hrvata spomenula sufragane bisku pije barske, da je bila napisana poslije g. 1089, kao to ih je spomenuo Pop Dukljanin u svom Ljeto pistt iz g. 1149-1153.

Sve nas dakle upucuJe, da zakljuimo, da je stara hrvatska kronika pod naslovom Kraljevstvo Hrvata napisana izmeu g. 1074, J:ada je . hajlo poslije smrti Kreimi ra Velikoga poceo adltt o sa mostalnoj kraljevini Crvene Hrvatske, 1 g. 1081, kada je umro Mihajlo, prvi kral j Duklje ( 47). Tko je napisao djelce KralietJstvo Hrvata, u izvorima nemamo nikakva navoda. Iz svega, to smo dosada rekli mora da je misao djela potekla od. sa moga kralja'Mihajla ili iz njeg?ve ajble ok.olme. Pisac je morao biti neki duklJanskl SvJetovni sve enik ill redovnik bened iktinac, jer se u ono doba bavio knjigom i pisanjem samo kler, a n.aposc be nediktinski redovnici. Djelo je bllo napisano s ta rom akavtinom, kojom su Hrvati govorili od svo ga dolaska na jug i u Duklji ( 48). Kako s pripovijedanjem ne ide dalje od 10. sto l jea. pisac se morao sluiti pisanim izvorima sastav ljajui svoje djelo. Jedno od takvih izvora na h rvat skom jeziku spominje se u pogtavlju devetomu i na zivlje se Metodios {49). I vijesti ? Bugar ma. u pogl. 5. i one o sv. Cirilu u pogl. 8. 1 9. osmvaJU se na pisanim izvorima (50). Prva etiri po.glavja v napi sana su na osnovu neke gotske kronike 1 ZIVOto pisa sv. Benedikta (51). U drugom i trepoglavlj pisac je iskoristio i neki tari hrvats vor, ko_11 je nastao najkasnije polovicom. 9...stoljec, doJ e jo bila svjea uspomena na naJstanJe g ramce h rvat ske drave. U tom l?:voru stajalo je da se hrvatska drava u poetku proteza la do Pol< ije (52).v o je sredovjena Polina, stara Ap lon.lJa, a . nasrlja Poljani nedaleko od Valone u juznoJ AlbaniJl. Ista, najjunija granica hrva tske drave oznaena je u 53

52

poglavlju devetomu u zakljucima duvanjskoga sa bora (53) s gradom Bambalona (54), a to je prei naka neupuenoga prepisivaa od sredovjene La Valona (55), dananje Valone u Albaniji. To nam veli, da se pisac u 2. i 3. poglavlju sluio razliitim izvorom od onoga, kojim se posluio u 9. poglavlju (Methodios). . Kral evstvo Hrvata kao prigodno djelo pisano Je brzo 1 povrno. Uza sve to radi svoje velike sta rosti ima veliku povijesnu vrijednost. Po vremenu postanka Kraljevstvo Hrvata je starije od svih sla venskih ljetopisa: i od kijevskoga ljetopisa Nesto rova (t o. 1114), i od eke kronike ljetopisca Kozme (t 1125), i od poljske kronike Martina Ga la (1110-1135). U pogledu vremena imaju prednost pred naim djelom jedino povijesni sastavci velikih apadnih naroda Francuza i Nijemaca, ali nae djelo 11na pred ovima prednost, to je ono napisano hrvat skim narodnim jezikom, a zapadna su djela pisana latinski. Kako smo ve spomenuli, izvornik djelca Kra ljevstvo Hrvata nije se sauvao do danas ni u jednom svome vlastitom rukopisu, iako nije iskljuena nada, da e se jedamput ipak nai koji stari prijepis ovoga djela. Za venecijanske, francuske i austrijske okupa cije Dalmacije mnogi su rukopisi i stare knjige razne sene na Zapad, pa je mogue, da se jednoga dana nae rukopis i ovoga naega najstarijeg djela na hrvatskom narodnom jeziku. Ali i bez toga se mo e uspostaviti ispravno stari tekst djela na osnovu Krajinske recenzije i one Popa Dukljanina u njego vu latiskom prijevodu. Kao osnovicu kritikoga

izdanja valja uzeti hrvatski tekst Kra jinske recenzije. Jer iako u krajinskoj Hrvatskoj ktonici ima doda tak od 4 poglavlja, koja sigurno nijesu bila u izvor niku , krajinski tekst ima prednost pred latinskim prijevodom Popa Dukljanina, jer je krajinski pisac u prvim poglavljima svoje recenzije prepisivao svoj predloak, a nije ga preraivao. U takvu radu i po sredovjenim poimanjima nije bilo piscu dO'zvoljeno svojevoljno mijenjati tekst, koji prepisuje, osim u nunim slua jevima, ako je tekst bio nerazuml jiv ili oito pokvaren od preanjcga prepisivaa. La ko je mogue da, sve ako je ihtio biti posve vjeran, kao to nam za svoj rad tvrdi Pop Dukljanin, on nije mogao materijalno vjerno prevesti hrvatski izvor nik na latinski jezik radi razlike duha tih dvaju jezika. Prevodilac redovito nastoji najprije uhvatiti i izraziti smisao, koji se nalazi u izvorniku, a tek onda pazi, da bude i doslovno to blie tekstu , koji prevodi. Hrvatski tekst Krajinske recenzije trebat e samo ondje popraviti prema recenziji Ljetopisa Popa Dukljanina, gdje je oito, da je krajinski tekst do nas doao pokvaren ili nepotpun. Naravno, i sve nove izraze i rijei valjat e ukloniti i jezik uspo staviti u staroj svojoj akavskoj istoi. Novi izrazi moraju potjecati od Jerolima Caletia, koji je stare izraze, koji vie nijesu bili u uporabi, zamijenio novima. A sada vidimo, to nam taj najstariji hrvatski povijesni spis govori o Crvenoj Hrvatskoj i o Hrva tima juno od Cetine. Kraljevstvo Hrvata izriito ne spominje Crvene Hrvatske, jer je upravo ondje, gdje Ljetopis Popa

54

55

Dukljanina govori o Crvenoj Hrvatskoj, tekst u Kraljevstvu Hrvata pokvaren, kako je to ve Sii u svomu izdanju g. 1928 naglasio (56). Ali ipak i u tekstu, kakav je danas, Kraljevstvo Hrvata s Kra jinskim dodatkom 22 puta spominje ime hrvatsko, jezi k hrvatski i zemlju hrvatsku. Kraljevstvo Hrvata na vie mjesta Hrvatima nazivlje stanovnike Gorn je Dalmacije i hrvatsku d ravu protee od Vinodola kod Rijeke do Valone u Albani ji. Za prvoga h rvat skoga kralja Ostroila i n jegova sina Sviolada veli: ... i bi kraljevs tvo n jegovo Bosna i Valdcmin deri do Polon i jc, tako primorsko kako i zagorsko kra l jevstvo (57). Prema Kraljevstvu Hrvata kao i prema Ljeto pisu Popa Dukljanina hrvatski je kralj Budimir razdijelio h rvatsku dr avu na Primorje i Zagorje, i svaki od tih dijelova na dvije pokrajine: Od Dalme do Valdemjna prozva Hrvate Bile, to su Dalmatini olnji. I jo od mista Dalme do Bandolona grada, a se sada zove Dra, dotla prozva Gornju Dal maci ju (58 ). Prema Hrvatima Bilim u Nioj Dalmaciji ima se podrazumijevati, da u Gornjoj Dal maciji ive Hrvati Crveni . To isto valja izvesti iz na voda Kralj. Hrt,ata, pogl. 15, gdje veli za kralja Kanimira: I njegovo gospodstvo ne ljubljahu Do nji Hrvati (59). Kada imaju Donji Hrvati u Don joj Dal maciji, morali su biti i Gorn ji Hrvati ,, u Gornjoj Dalmaciji. U pogl. 22-24. Kralj. Hrvata opisuje, kako je Seislav pobunio bana, knezove i vitezove protiv svoga oca kralja Radoslava, koji pred sinom pobjee u Rim. I kada je Seislav poginuo u borbi s Mad a-

rima, Radoslav se povrati u svoje kraljevstvo: I vrati se kralj k mistu svomu ... I priadi meju Hrvate ... gospodova ( 60 ). Radoslav je bio kralj samo Gornje Dalmacije, Duklje, kako se vidi iz KralJevstva Hrvata i Ljetopisa Popa Dukljanioa. Prema kn jiici Kral jevstvo Hrvata !.U dakle Rado slavovi podanici, stanovnici Duklje, bili Hrvati. Da su prema Kraljevstvu Hrvata Hrvati ivjeli u cijelom Primorju , u Donjoj i Gomjo j Dalma ciji, koje su se nazivale B.ijcla i Crvena Hrva tska, upozorujem i na ove navode iz toga d jela: a) I tako opet napuni zemlju hrvatsku (61), to M. Maruli ovako prevodi: brevique effecturn est, ut superior Dalmatiae pars, quae Croatia nun cupatur, numquam populosior existimaretur (62). b) ... svih kraljevstvi i gospodstva jezika hrva ckoga, tako primorsko, kako zagorsko ( 6.3 ). Iz Krajinskoga dodatka spominjemo ove navode: e) .. . veliko bogactvo bie, tako u Zagorje, kako u Primorje, za pravednoga kralja Zvonimi ra (64 ). d ) ...i vaze kraljevstvo hrvacko ... I vazam Hrvate (to jest ) i zagorsko i primorsko i bosansko kraljevstvo ... (65). Ovdje Krajinski dodatak jasno tvrdi, da su Hrvati u 12-14. stoljea nastanjavali Zagorje (regnum Slavoniae), Primorje (regnum Croa tiae) i Bosnu (regnum Bosnae).

( l ) Kronika hrvatska iz X ll. w.d:a, inlao I. KuKULJEVI, u ArhiV ::a pOVJCSilicu ]ugoslan:nsku (Znr,rcb 1851) l-37; I. CRN< r, Popa Dukliamna Ljetopis, Kraljevica 1874; Srr 383

416; Mor

39-68.
CRNI, n.dj.

(2) Gl.

21;

S1 1

162 sl., napose bilj. 204 .

56

57

(3) Gl. Stt 306 sl.; Mo54.

(5) Srt 411, Mom 66. (6) Lietopis, pogl. 25, Srr 318; MolN 69; te pogl. 26, St l 319; MorN 70. (7) Sxt 411; Morn 66. (8) Sl I 318; MoiN 69. (9) Acta Alb. I 68, 21 (10) Acta Alb. I 81, 27. Gl. posebno Str 138 sl.. i gore

(4) Sm 411-H6; Mom 66-68.

I, bilj 26.

N. RADOJI, Legenda o smrti hrv. kralia D. Zvonimira, u Glas srp. kr. akad. 131, str. 57 sl. (12) Srr 320322; MorN 71 sl. (13) Srr 323-327; MorN 72-76.

(ll) Str 163. Protiv

takva SiiC-eva shvaanja ustaje i

(14) Srr 292; MotN 39. (15) S11 107 sl. (16) Sto je znaio u srednjem vijeku izraz Got i o nje govoj zamjeni za ime hrvatsko uope, opirno je pisao Srr 113-21. (17) Franaki kroniar g. 817 spominje Dnlmatorum ... Sla vorurn (RAKI, Doc. 317). Ivan VIII g. 879 pie hrvatskom vojvodi Sedesdauo, glorioso comiti Sclauorum (ib. 7). Na kamenom narpisu opata Teodeberta iz 9. stoljea u Ninu pie: Temporibus domno Branunero dux Slcavorum (pogrjclkom njesto Sclavorum) ... . T van X, g. 925, vie puta spominje Hrvate i Hrvatsku pod imenom Sdavi i cSdavonia ,. (ib. 189 sl.). l\fletaki kroniar Ivan akon oko g. 1000 redovito zove Hrvate e Sdavi ,. (ih. 364, 366 i t. d.) ili Croati Sdavi (ib. 424). U darovnici Biogradana. g. 1076, ik apud Sda vos Suinimiro regnante" (ib. 109). Grgur VII, g. 1078, pie hrvatskomu dukljanskom kralju Mihajlu: Michahcli Sdauo rum regi (1b. 211). Suvremenik Popa Dukljanioa, Vilim Tirski, Hrvate zove: Sclavi i Sdavi Dalmatae (ih. 463), a rako i drugi jihov suvremenik Rajmund de Agiles (ib. 461.63). Gl. gore l, bilj. 7, te dolje XIV, bilj. l. (18) Gl. gore, str. 55 sl. (19) Marcus Marulus Dominico Papali snlutem. Comen rnriolum a te in Craina nuper repcrtum, imer vetuslissimas gen lis illius scripturas, dalmarico idiomate compositum, tuo rogatu latinum feci, Croatiae Dalmntiaeque regum gesta continentem; res certe digna relatu, et quam non solum nostrae vernaculae linguae gnari sed etiam Latini intelliganr ... Vale. Anno chri stianae salutis MDX . S11 1.57 i 382. (20) GL S1r 158, bilj 191. (21) ]OANNr::S Lucrus, De regno Dalmatiae et Croatiae (SCHWANDTNER, u Script. remm Hung. III; Be 1748) .510. (23) Jedan se nala7i u rukopisnoj ostavtini Ivana Luia u vatikanskoj biblioteci pod signaturom: Vat. Lat. 6958 (rnzna izdanja vidi gore, str. 33, bilj. 1). Drugi rukopis nalazi se u Na(22) Srr .383-416.

rodnoj biblioreci u Beogrodu pod signaturom: R. 570. Taj je rukopis kratko opisao M. Kurelac u Bulletin scienti/Uiue, scclion B, 6(15), br. 46 (Zagreb 1970) 11.3 sl. U Beogradskom rukopisu je !arinski tekst Ljetopisa Popa Duklj:mina (/o/. 2r-JOv ) i Ma ruliev prijevod Hrvatske J...,onike (/ol. J6r-47v). Na osnovu ru.kopisa, vodenih znakova na papiru i ivotnih podataka, mi ljenja smo, da Beogradski rukopis potjee od fra Rafaeln Le vakovia, koji ga je u Kotoru koncem g 1648 prepisao iz mje snoga staroga rukopisa. Vidi D. MANDI, Rasprave i prilozi 445; B. PANDI, u Hnatski Kalendar (Chicago 1971) 100. :Zeljeti je, da M. Kurelac to prije klitiki izda latinski tekst Lietopisa Popa Dukljanina prema Beogradskom rukopisu s varijantama vatikanskoga rukopisa i kritikim biljekama. (24) M. ORBINI, Il regno degli Slavi oggi corrottamente dett i Schiavoni (Pesaro 1601) 205-239. (25) Maruliev prijevod Hrvatske kronike ovako poinje u Beogradskom rukopisu: Re um Dalmatiae ct Croatiae Historia una cum Salonarum desolauone, quam Dimneta filius Nicolai Papalich in Polyza in domo Marcouich caracterc ac lingua TI lyrica in libro quodam peruerusto scriptam nnno Domini 1500, die 22 Octobris reperit; Marcus uero Marulus Spalatensis la ti nam reddidit , M. KURELAC, An unknown manuscript of the
Anna/s of Presbyter Duklja11in ,

u Bulletin scientifique, se

ction B, 6( 15) (Zagreb 1970) 114. ( 26) Gospodin Dmine Papali najde ovoj pismo u Krajini u :Markovi, u jedne knjige stare, ptsane hrvadcim pismom, i ispisa reeni Dmme ri po ri. A ja Jerolim CaJeti ovoj pri piSah IZ reenih knjig na tisua i pet sat i etrdeset i est, na sedam dan orubra miseca u Omiu. Bogu hvala. Stt 382; MoJN 68. - STIPE Gu:-.JAA, Keko i gd1e ie StrrJio hrv. krali Dinulrije Zvommir (Rad ]A 288) 241243, dokazao je, da je aleli svoj pdjepis uinio iz MarkovlC\'a tzvoroik.a izramo. a ne iz Papalie\a prijepisa. (27) GL gore. bilj. 2.3, te Sxx 156. - Gunjaina potcjenji vanje alerieva prijepisa i uvelinvanje vrijednosti .Marulieva prije\'oda (GUNJAA, n. dj. 241-247) nije na mjestu. Prijevod Popa Dukljanina, koji je nastojao vjerno prevoditi izvornik Kraljevstvo Hrvata (gl. gore, str. 44) daleko Je blii Caletievu prijepisu nego Marulievu prijevodtt. Uostalom sam Maruli veli, da je prevodio po smislu, gledajui na sadraj, a ne na izvorni tekst, koji je imao pred oima: Hucusquc historiam vernaculo gentis nostrae sermone compositum vidi et quam potui diligen ter fidcliterque in latinum transposui nihil de scntentia dimit tens, licet al iqua de verbis quae superOua vldebantur, mutil ans, ne lcctori oneri essem . Srr 416; MotN 69 bilj. o. (28) llrvatska kronika, pogl. 25-28; S1r 411-416; Mo IN 66-68. (29) Utom Srroil ... s vojskom svojom vaze kraljevstvo od Ilirije, a to jest sva zemlja n jest s ovu stranu Valdemije (Vi nodol:) deri de Polonijc (Poljana blizu Valone)... posla sina

58

59

svoga ... i s ojim vojske, da bi obujal i donju zemlju i 7agor sku ... da je Srroil ... <>!>'tao u Pmiliru ... 1 cezar sabrov vojske i ;?Oidt! na Stroila ... i dospie ubiti ga . Potom ... Sdolad, sin Stroilo\... poe na OC\'O misto gospodo\ari ... i bi km!je\ t\'O njegovo Bosna 1 Valdemin deri do Polonije, tako primorsko kako i zagorsko kraljevstvo. Kralievstvo Hnata, pogl. 2 i 3. t 1 386-388; Mom 42-43. (30) I potOm biaeni ""ralj kraljeva (Budimir)... umri .. i pogrebn bi u crikvi blaene svete :.tarije u gradu Dokoliji (DiokJea) ... l di tia, komu izclili ime bihu Svecolik ... krunjen bi i pomazan od arh.i biskupov u onoj crikvi svete GOSf)()jc, gdi ome le ae . Kralievstvo Hrvata, pogl. 9 i 10. rr 400 sl. Mu lN 56 sl. ' (3l) ... poamc od gornje strane Drine, a jest n n zahod suncni do gore Bomve, a toj prozva Bosnu .. . H rvat.fkrr kro mka, pogl. 9. S1t 399; MorN 54 sl. _(3 } I tako poslae dva nrhi bbkupa: jednoga u lipi i nesnm grad Soliu ... a drugoga :trhib1skupa poslne u Duk i ji ..., Hrvastka kromka, po.l(l. 9. Srr 397; Mot:-53 {33) Gl. dolje IX, toka 6. (34" c:lauor m regi. Grcgorius cpiscopus, seruus scruo rum Del, 1icbaheli Sclauontm re >i " :\1:\:-;sr xx 246; F.>.RLATJ Ill 150; RAKI 211; )Alil" J .3799. C.35) Ka.Ko e vidi tz dokumenata, to ih je objelodanio Ralk, Doc. 119-122 fbr. 101-.3) kardinal Petar P la<Gio se polo\'t rom g. 1077 u Splitt: i njegovoj okolici. Gl. D. MA.'I/DY , Raspra

08} Ab !sto Dirciscla'v)o cereri successores cius reges Dalmauc et Ouoatie. appcllati sunt. Recipiebaot enim regie di gnira ris insignia ab tmpcr:troribus Constaminopolitanis et dice bantur eoruro eparhi she patritii. Habcb:mr n:unque ex suc cesstone sue originis paLrum er proavorum dominium regni Dal matic ct Cbroatie . TuOl\IAS ARCH, Hist. Salonitana, cap. 13 ( F. Raki, Ion. Slav. Mer. 26, Zagreb 1 894) 38. Gl. Lvctus,

De regno Dalmatiae et Croatiae II 8 (79); St1, Povijest Hrvata za uarodmh vladara 464-470; A. DABINOVI, Dt!r Patrizrertitel der kroatiscbeu Kouige, u lloffilerov ;;bormk (Zagreb 1940) 389-394.
(39) Gl. dolje VII, toka 2.

40} O proglaenju _N. Brienija carem i o njegovoj borbi s VOJSkom cara N. Botonatcsa gl. MI CIIA EL A1'TALIOTA, Historia (Bonn 1853) 242-255, 284-292; ANNA CoMNP.NA, Alexias l 4 (L. Schopen; Bonn 1839) I 23-32. (41) M1CH. AT'I'AI.tO'I'A, Historia 249 sl. (42) Gl. dolje IX 6. (43) Gl. Sxx, Povi;est Hrvata 538-ll8. (44) Bar je dobio metropolitansku nsc !Stom od pape K le menta III Viberta, 8. sijenja 1089. Tu je bulu prvi naao i objelodanio KF.HR, Papsturkundm in Rom ( nchrichren der Got ti nger kgl. Gescll. der Wissenschnft phil. hist. Cl. 1900) 148 sl. U glnvnim izvacima donesena je i u Acta Alb. I 68, 21. GL STA:\OJEVI, Borba li1 samostalnost katolrtke crkve 11 Nemanji ko; driavi (Beog.r:td 1912) 4 sl.; ] IR.EEK-RADONI, Tstoriia Srba
l 155, 160; S11, Pot'tlest Hrvata 597 sl.

te 317-19.
dcbitae tuae dcuotionis circa sedem apo. toHcsm reuerenria, Petrum apud uos dictum nostrum legarum a uc .ad nostram non aduen.isse praescntiam, sua t amen mi st:.SC lmeras, qWle ita a uestris dissooantes exisrunr, quod ue stram causam seu ragusanac e<:clcsiae peniru<> finire nequiuimus. Quapr ptcPetrum ao_tibarenscm episcopum a:que rngus. num stue al.ics 1doneos nuncos ad nos miucrc oportet, per quos de lire, quac est inter spaletaoum arhiepiscopum ac ragusen<;em iusriripossit .inquiri ac caoorjce d.Jfiniri, tuique regni hooo: a nobs agnosa. Tunc uero, re cognita. tuae pelitioni iuste satis f:tct-re, secundum qt,od cupimus, ualebimus, ne re in dono uexilli c:t h concessione palii quasi karissimum bc.11i Petri filium. dicranre rectitudinc audiemus . MANSI XX 246; FARLATl III l50; RAc":K J 211 sl. . .(37} G l. pos tupak kod krun;en ja hrvnt koga kr11 l ja Zvo nu;nru 1976:. << Ego emetrius, qui cr Suinimir mmc\tpOr, dct p,r:ma Croaue Dalmaucque du x. n te domino Gchil:o. ex Hposrolice sedis lt!gatione ... de Chroatorum Dalmnrinon1 mque r e gni cr ucxillum, ensem, sceptrum et coronam inucstitus atque constltuturex Zak letva odunosti Sv. Stolici krnljn Zvonimi ra poetkom lisropadn 1076 (1075 ?). RARONlt'S, Amutfes eccl. (Co lonia Agrippina 1624) 527 sl.; FARLAT! III 146; RAIO 1 03;
D.
!ANDI, (.36) Cos;:noscat

(-15) Gl. S1:, n. di

62-1-650.

1081, kada je oienio sina Bodina sa keri b:trskoga odlinika ArhiriS:t: 1081... Et in mense Aprilis Archirici percxir ad :\{ichalam regem Sela vorom, declitque cius filio suam filiam uxorem ... . LUPtJs PRo TO!>PATIIAKI Vl>, Chronicon, !\IGH SS, V 60. Gl. rakodcr POP DuuJA.%'1, Ljetopis, pogl. 42, II 360, Mo1N 96. To nam potvruje i Ana Komncna, koja pie, dn je kralj Mihajlo bio iv, kada je u Duklju pribjegao Georgij Monomachatos, zapo viednik Draa, nakon to je 3. IV. 1081 bio okrunjen za cara Aleksije Komnen. ANNA CoMNFNA, Alexias I 16; III 12 ( l 80 i 181). Kada sc koncem !jera g. lOSl Robert Gvisk:trd iskrcao kod Draa, Mihajlo se vie ne spominje medu ivima. Gl. ANNA Co . MNENA, Alexias IV 5 i 6 ( I 204, 214); VI 7 ( I 294); Vizanl.

(-161 Gl. gore bilj. 44. ( 47) Kralj lihajlo bio je iv u travnju g.

izvori III 376-79.

Rasprave

prilozi 308-317.

( 48) Gl. dol je XI, toka 3. (49) ... vazmi knjige ke pri r frvntih ostae i pri njih se nahode, a zovu e " Merodios " . S1 1 400 MOIN 56. - Si ievo dokazivanje, da je ovaj stavnk nnknndno umetnut i da .Meto<:Lis 1o e nijptojao k:'o _pisa.djlo (SiJ L26-36), h!pcrk;ltlcno. JC 1 ne:-'vJcrlpvo. Nnse Je mlSlJeOJe. da je u izvor mk u. trne djel. glasil?: Methodos. u znaenju Red uprave {Rauo gubernu, Rauonalc Marulta), a sadravalo je, kako

60

61

ruun Kraljnstvo Hn:ata i Ljnopis Popa Dukljanina na ovom mjestu vcle, zakljuke i odredbe Duvan jskoga sabora o upmvi 1 sudstvu u hr::uskoj dravi. Ako je u izvorniku stalo Me thodios , tnda je taj naziv nastao kasnije i bio don od dal maLinstih Launa u 7naenju: Metodijeva knjiga , a rim se 07natvalo isLO tako zbirku zakljuaka i odrebada Duvanjskoga sobom o upl'll\'1 i sudstvu u hnatskoj dravi. Djelo je nazvano Merodljcva knjiga , Jer je bilo pisano hrvatskim jezikom s gLJ Ijskim p1smom, koje sc tokom vremena nazvalo Me tod1jevo pismo. ( Dicebant enim, goticas literas a quodam Methodio heretico tuisse repertas >>. THOMAS ARcH., Historia salo11ilana, cap. 16 ( Raki 49). Koncem naime 9. i poetkom 10. srolje61 sve se zvalo Metodijeva nauka ( Method.ii do ctrina . l van X, g. 925, RAKI 188), to je imalo veze sa sta roslavenskom slu bom Bojom: sveta misa na staroslavenskom jeziku, prijevod i svetih knjiga, glagoljsko pismo. Zbi rke zak l juaka jednoga ili vi e crkvenih i dravnih saborn bile su u to doba poznate i na Zapadu, u Rimu i kod Franaka, a rako i na Istoku, u Bizantu i kod Bugam, pa je takva zbirka mogla nastati i kod Hrvata. (50) GL Sr1 134- t49. (51) S!I 144 sl. (52) ... vaze kral jevstvo od Ilirije, a to jest sva zemlja a jest s ovu stranu Valdemije (ValdeviniJe, Val de vrno, Vino dol ) deri de Polonije ... l bi kraljevstvo njegovo Bosna i Va!. derrun deri do Po!onije, tako primorsko kako i zagorsko kmljev stvo. Kraljevstvo Hrvata, pogL 2 i 3. Sr1 386 i 388; Mo 111: 42 sl. Slino PoP DUKLJAI\'L, Ljetopis, pogl. 3; S1i 296; Mau.: 43. O nazivu Polonija gl. P. SKOK, Dolauzk Slovena na l1f edftera11 (Split 1934) 101sL (53) Hrvatski crkven<Hlravni sabor na Duvnu odrije, dok je postojao sklad i suradnja izmedu Rima i Bizant.a, i tO prije nego je Hrvatska dola pod vrhovnu vlast Franaka (oko g. 803) i prije nego je osnovana bizantska pokrajina draka (arhoorija, oko g. 817, temat, oko g. 867), koja je oduzela hrvatskoj dr"lllvi junu granicu, kakva se navodi u ".akljucima Duvanjskoga sabora. Mi mislimo, da je sabor odri.an za pnpe Stjepana II (752-757) i cara Konstantina V (741-775), i to g. 753, poslije propasti bizantskoga rnvenatskog egznrhata (g. 751) i prije nego se papa Stjepan II zaputio u Franaku ( 15. XI. 753) i stavio pod dravnu zatitu Franaka (14. IV. 754). O tom potan je gledaj moju raspravu: Hrvatski driavtzi sabor na DuvatiJSkoskom polJit god. 753, u Hrvatska Revija VII (B. Aires 1957) i Rasprave i prilozi 145-93. (54) Ttem nb eodem loco Dalmae usque Bambalonam civitatem, quac: nunc diciwr Dyrachium, Croat.iam Rubcam vo cavit, qune et superior Dalmaria dicitur . PoP DUKLJANI N. LJetopis, pogl. 9; S1r 306; MotN 54. Slino Kraljevstvo Hrvata pogl. 9: I jo od mista Dalme do Bandalona grada, n se snda zove Dra. Sri 399; Morn 54.

62

{57) Stt 388; (58) Srr 399; (61) S!I 388; (62) Srr 388. (63) S1 t 397;

(55) Gl. P. SKOK,

MotN +t

Morn 54. (59) St: 40-1; MoiN 59. C60) Sr1 411; MoiN 66.

MotN 43.

11.

d;. 104. (56) Sti 399, bilj. 29.

MotN 52. (64) Srr 412; MoiN 67. (65) Stt 416; MotN 68.

63

topisa, koja je nastala u 13. ili 14. stoljeu, ali do

nas nije doprla. Najvanija novost, koju nam Dandolo donosi u svom tekstu , jest ta, da se Zagorje ne zove Sur bia nego Chroatia , Hrvatska. Prema Kraljev stvu Hrvata (2) i Ljetopisu Popa Duki janina ( 3) i Zagorje (Bosna i Raa) pripadalo je hrvatskom kra ljevstvu, ali kako je u njihovo vrijeme, tijekom ll. i 12. stoljea, Bosna inila posebnu cjelinu, koja je vie puta padala pod Duklju, kao i Raa , to su oni te dvije zagorske zemlje, Bosnu i Rau, nazvali za jednikim imenom : Zagorje ili Surbia. Ali kako je dobro primijetio Sii, naziv Surbia, kao i Zagorje, nema politiko ni et niko znaenje nego geografsko, mjesno ( 4 ). Da ne bi nastala kakva zabuna iz naziva Surbia, to ga je upotrijebio Pop Dukljanin, Dan dalo taj naziv ispu ta i veli, da se u njegovo vrije me Zagora, t. j. Bosna , zove Hrvatska i prema tome da ini sastavni dio hrva tskih zemalja. Cetvrti pisac, koji spominje Duvanjski sabor i razdiobu hrvatske dr ave na Primorje i Zagorje, dotino ono prvo dijeli na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, bio je glasoviti talijanski humanist Flavije Bionda (Flavius Blondus, 1388-1463 ). U drugoj dekadi druge knjige svoga poznatoga djela Historiarum ah inclinatione Romani imperii decades, on gotovo od rijei do rijei prenosi ono, to je Dandolo napisao o duvanjskom saboru , dotino o Bijeloj i Crvenoj Hrvatskoj (5). Ovo Biondovo svjedoanstvo nema posebne historike vrijednosti, jer prepisuje A. Dan dola. Svoj navod Bionda zakljuuje sa svojim osobnim

III
CRVENA HRVATSKA U ZAPADNIM KRONIKAMA TE KOD DUBROVACKIH I DRUGIH PISACA

l. - ANDRIJA DANDOLO I FLAVIJE BIONDO

Trea vijest o Duvanjskom saboru i o razdiobi hrvatske drave na Bijelu i Crvenu Hrvatsku nala zimo kod mletakoga duda i kroniara Andrije Dandolo (1300-1354). On pie: ... Svetopulk, kralj Dalmacije .. . na Duvanj skom polju krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije razdijeli na etiri dijela .. Od polja naime Duvanj skocra do Istre nazva Bijelom Hrvatskom, i od toga poljdo Draa Crvenom Hrvatskom; a planinski dio od rijeke Drine do Makedonije nazva Raom, i od te rijeke ovamo, Bosnom .. . Moderni pak cijelo primorje zovu Dalmacijom, a planinski dio Hrvat skom (1). Kako se vidi, Dandolov je tekst blizak Ljetopisu Popa Dukljanina, ali nije izravno prepisan iz nama poznate recenzije Dukljaninova Ljetopisa. Dandolo ima pojedinosti, koje se ne nalaze u sauvanom tekstu Popa Dukljanina . Prema tome on se posluio ili za jednikim izvorom, kojim se sluio Pop Duklja nin, ili je imao pri ruci neku posebnu redakciju Lje64

65
5

zaglavkom, koji nije uzeo iz Dandola, a taj glasi: Raka i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske ( 6). Ovo svjedoanstvo ima posebnu hi storiku vrijednost, jer nam ono dokazuje, da se polovicom 15. stol jea, kada je Biondo pisao svoje djelo, na Zapadu smatralo Bosnu, kojoj je tada pri padala i zapadna Raka, hrvatskom zemljom. 2. DuBROVAKI I DRUGI PISCI

to mora biti istina. Kada to ne bi bilo tako oni ne bi prepisivali izvore, koji svjedoe za opstank Crve ne Hrvatske, ili bi barem te neistinite tvrdnje po pravili i rekli nam, da Crvena Hrvatska nije nigda postojala (8). O Crvenoj Hrvatskoj i Hrvatima juno od Ce tine govore i drugi hrvatski i strani pisci. Tako Dinko Zavorovi (Zavoreo, o. 1545-1610) u Histo ria Dalmatina, to ju je preradio i izdao A. Papali g. 1714; Ivan Tomko Mrnavi (1580-1637), Ivan Lui ( Lucius 1604-1679) u djelu De regno Dalma tiae et Croatiae libri sex; Du Cange, Historia By zantina duplici commentario illustrata I (Paris 1680), Pavao Ritter- Vitezovi (1652-1713) u djelu Croatia rediviva - Oivjela Hrvatska (Zagreb 1700 ); M. Bonbardi, u djelu Topographia magni regni Hun gariae (Be 1718); Daniel Farlati i Jac. Coleti, Il lyricum sacrum, sv. I-IX (Venezia 1751-1819) i t. d. 3. SVJEDOANSTVO LJETOPISCA IVANA AKONA

O Crvenoj Hrvatskoj mnogo govore dubrovaki analisti i historiki pisci. Izmeu njih treba osobito napomenuti: Junija Resti, Chronica Ragusina (izdao Sp. Nodilo u Zagrebu 1893), Mavra Grbini, Il re gno degli Slavi, Jakova Lukarevia, Copioso ristret to degli annali dt Rausa libri quatro (Venezia 1605), Serafina Crijevia (Cerva) (7) i t. d. Ovi pisci u svojim djelima o dubrovakoj pro losti, i o povijesti junih Slavena uope, vie puta spominju Crvenu Hrvatsku i Hrvate juno od Ne retve. Gotovo svima poznat je i Ljetopis Popa Du kljanina, koji neki donose u cijelosti, a neki iz njega navode vee odlomke. Svjedoanstva dubrovakih pisaca posebno su vrijedna. Radi se o imenu njihove ue domovine, Crvene Hrvatske. Oni su poznavali tadanje narodno miljenje i staru narodnu predaju o imenu svoje zemlje i o narodu, koji tu stanuje. Imali su pri ruci vie starih izvora, koji su se izgubili, i mi ih danas nemamo. Pa ako ti Dubrovani na osnovu narodne predaje i povijesnih izvora vele, da se juna Dal macija od starine zvala Crvena Hrvatska, i prema tome da su u njoj stanovali Crveni, t. j. juni Hrvati, 66

Mletaki ljetopisac Ivan akon, tajnik duda Petra II Orseola (992-1009), zabil jeio je u svojoj f!-ronici jednu zgodu, iz koje se mora zakljuiti, da Je Zahumlje, jedan od sastavnih dijelova Crvene Hrvatske, bilo g. 912 unutar granica hrvatske drave. Ivan nam pripovijeda, kako je mletaki dud Orso Partecipazio II (911-932), im je primio vlast, poslao svoga sina Petra u Carigrad caru Leonu. Car je lijepo primio dudeva sina, imenovao ga pro tospatarom i s velikim darovima otpustio kui. Ka da je mladi dudev sin na povratku prolazio zemljom 67

Hrvata, bio je od Mihajla, vojvode Slovina him beno prevaren, lien svih dobara i kao izagnanik poslan bugarskomu vladaru Simeonu (9). Na svom naime povratku sin je dudev putovao glasovitom cestom Egnacijevom (via Egnatia), koja je iz Carigrada ila preko Makedonije u Dra. Iz Draa je mog'lo putovati u Mletke morem, ali se Petar odluio da i dalje putuje kopnenim putem. Put je vodio starom rimskom cestom od Draa na Skadar, Bar, Kotor i dalje morskom obalom do da na njega Hercegnovoga. Tu je put skretao u nutri nu radi lakega prohoda i preko Trebinja, Vida kod Metkovia (stara Narona), Splita, Zadra, Trsata i Istre vodio do Mletaka (l O ). Preko svojih teklia ili putem bizantskih zapovjednika u Dalmaciji Petar je morao za traiti slobodan prolaz kroz hrvatske zemlje od hrvatskoga vladara Tomislava i od za humskoga vojvode Mihajla, kako je sama stvar izi skivala. I jedan i drugi mu je morao prolaz osigu gurati, jer ne bi putovao hrvatskim zemljama, da mu slobodan prolaz nije bio zajamen. Ljetopisac izriito veli, da je Mihajlo uhvatio Petra prijevarom, a to znai neodran jem zadane rijei ( fraude de ceptus ). Mihajlo je imao nekakav neureen raun s Mleanima, pa ga je htio na taj nain urediti! Sii misli, da je Mihajlo uhvatio mladoga Mle anina tik hrvatske granice, negdje blizu ua Ce tine (ll). Do toga je zakljuka doao prevodei latinski izraz fines s hrvatskom rijei granica , te mislei, da se tadanja hrvatska drava nije pro stirala nie Cetine ( 12). Ali je jedno i drugo neispravno. Rije fines u sredovjenoj latintini znai ne samo granicu ne-

go i openito: zemlju, kraj, dravni prostor (13). Tako itamo u slu benom zapisniku crkvenoga sa bora u Splitu g. 925: in provincia Chroatorum et Dalmatiarum fin ibus Tamislao rege et Michaele in suis finibus praesidente duce {14). Tomislav nije bio kralj na granicama Dalmacije, niti je Mi hajlo bio knez na svojim granicama, nego je prvi bio kralj u zemlji Dalmacija, a Mihajlo knez u svojoj zemlji. Godine 1166 ugarsko-hrvatski kralj Stje pan III, u povelji samostanu sv. Ivana Krstitelja kod Biograda na Moru, veli: . .. Monasterio San cti Johannis i11 finibus Dalmatiae si to, in urbe, que . . . Alba vocabatur (15). Mi pak znamo, da hrvatski krunidbeni grad Biograd nije nigda bio na granici Dalmacije nego usred nje. Dakle ni u izrazu Ivana akona Chroatorum fines ne smijemo ra zumjeti granicu Hrva tske nego zemlju, dravu Hrvata. Ivan akon nau zgodu opisuje izrazom htio ( transire vellet ), a to znai, da je dudev sin imao namjeru proi zemlju Hrvata, ali da to nije mogao ostvariti. Ipak konstrukcija reenice ne trai, da ovaj stavak shvatimo tako, kao da Petar nije uope putovao hrvatskom zemljom. Cijeli sadraj i kon tekst navoda vele nam, da je Petar ve putovao hrvatskom zemljom, i to onim krajevima, kojima je vladao vojvoda Mihajlo, koji je Petra prevarom, naravno u svojoj humskoj zemlji, uhvatio i tako mu onemoguio da proe svu hrvatsku zemlju i ostvari svoj naum, da kopnenim putem doe u Mletke. Mleanin Petar putujui iz Carigrada dolazi u dravu Mihajlovu s istoka . I nije nikako vjerojatno, da bi ga Mihajlo pustio d a mirno proe cijelom

68

69

njegovom dravom i da ga hvata tek kod ua Ce tine, gdje mu je mogao pomoi Tomislav, vojvoda Bijele Hrvatske. Osim toga u to je vrijeme vladao Neretvom Petar Gojnikovi, kako sam Sii (16) tvrdi, koji je bio neprijatelj Miha jlov (17), pa mu ne bi dopustio, da hvata mletakoga putnika na njegov u zemlji tu. Ako se ispravno shvati i prevede reenica, o kojoj govorimo, onda moramo rei, da je dudev sin Petar ve pu tovao zeml jom Hrvata i da je na tom putu bio uhvaen od Mihajla, vojvode Hr vata, i poslan kao zarobljenik u Bugarsku kralju Simeonu . Ovaj nam dakle stavak Ivana akona sv jedoi, da je Zahu mlje, jedan od glavnih dijelova Crvene Hrvatske, pripadalo g. 912 zemlji Hrvata, te da je Mihajlo Vuevuki ( 18) bio vladar jedno ga dijela drave hrvatske.

4. -

SVJEDOANSTVO STARE SPLITSKE

KRONIKE

Potpuno neovisno od dukljanskih kronika, Kra Hrvata i L jeto pisa Popa Du kljanina te izvora, koji su s n jima u vezi, nalazimo neupr vno svjedoanstvo o Crvenim Hrvatima i Crvenoj I-Irvat skoj u staroj splitskoj kronici. Kada je naime Ivan Lui sakupljao g rau za svoje veliko djelo De re gno Dalmatiae et Croatiae, poslao mu je zadarski plemi Dr. Simun Ljubavac vie povijesnih priloga u pismu od 15. travnja 1653. Izmeu drugoga Lju bavac je poslao Luiu prijepis jednoga navoda iz neke stare splitske kronike, u kojemu se opisivalo, kako su Spliani, kada su nastali neredi u Hrvatskoj nakon smrti kralja Zvonimira, izabrali osam opuno-

ljevstva

moenika, da se pobrinu za spokojnu budunost grada Splita. Opunomoeni izaberu izmeu sebe nekoga Petra Cacautonem ( Kaia?), koji tajno po e kralju Kolomanu u Ugarsku . Na putu u Krbavi Petar se sastane sa svojim imenjakom Petrom Gu iem i oba dogovorno pou kralju Kolomanu. Ka da ih kralj zapita, odakle su, oni mu slono odgo vore: Mi smo Bijeli Hrvati (19). Ako predstavnici Hrvata srednje Dalmacije i Like zovu sebe i svo je zemljake Bi jelim Hrvati ma , mora da je bilo i nekih drugih Hrvata, koji nijesu bili Bijeli Hrvati , u ime kojih dva Petra nijesu mogli govoriti. To su bili Crveni Hrvati u Crvenoj Hrvatskoj, koji su g. ll 02 imali svoga vlastitoga kralja Bodina, ili njegova nasljednika Do broslava, pa nijesu imali ni potrebe ni volje, da kru nu svoga kraljevstva nude tuem, ugarskom vladaru. Sii misli, da na zapis o poslanstvu Bijelih Hrvata kralju Kolomanu potjee iz prvoga izgublje nog dijela kronike Mihe Madijeva (t o. 1358), Spli anina, koji je na stavak prepisao iz neke starije tako er izgubljene splitske kronike ( ut habetur in chronicis Spaleti ) (20 ).

5. -

SVJEDOANSTVO RUSKOGA LJETOPISCA NESTORA

Dr ugo, potpuno neovisno sv jedoanstvo i od dukljanskih izvora i od splitske kronike o Crvenoj Hrvatskoj nalazi se u Nestorovu L jetopisu ruskoga naroda. Kako se iz samoga Ljetopisa vidi, Nestor je svoje djelo pisao u peerskom manastiru Bl. D j. Marije u Kijevu tijekom druge polovice ll. i po etkom 12. stoljea, a dovrio ga je g. 1110. Djelo

70

71

je do nas dolo u prijepisu iz g. 1116, koji je uinio Silvestar, prior manastira sv. Mihajla u Kijevu ( 21). Prema staroj predaji sjevernih Slavena Nestor je bio mil jenja, da se pradomovina Slavena nalazila u Iliriku ( 22 ), odakle su se Slaveni najprije rairili s obje strane Dunava, u zemlje, kojima su u Nestorovo doba vladali Madari i Bugari. S podruja Dunava raselili su se stari Slaveni na sjever. I oni, koji su se nastanili oko rijeke Morave, nazvali su se Mo ravljani, a do n jih su bili Cesi. Oni, koji su se na stanili oko rijeke Visle, nazvali su se Ljesi ( Po ljaci); a oni u porijeju Dnjepra: Poljani, Drevljani i drugi, za rana su primili zajedniko ime rusko. U tom opisu Nestor spominje i Bijele Hrva te ( H ro vate Belii ). Cijeli tekst glasi ovako: Po mnozeh' e vremjaneh seli sut' Slovene po Dunaevi, gde est' nyne Ugor'ska zemlja i Bolgar'ska I ot teh' Sloven' razidoasja po zemle i prozvaas ja imeny svoimi, gdje sede na kotorom' meste. Jako priede sedoa na rece imjanem' Morava, i prozva as ja Morava, a druzii Cesi, narekoasja. A se ti e Sloveni: Hrovate Belii i Sereb' i Horutane. Volnom' bo na edem' na Sloveni na dunaiskija , i sedem' v nih i nasilja jotem' im', Sloveni e ovi priede sedoa na Visle, i prozvaas ja Lja hove, a ot' teh' Ljahov' prozvaasja Polja ne, Ljahove druzii Lutii, ini Mazovane, ini Pomorja ne. Tako e i ti Slovene priede i sedoa po Dnepru i narekoas ja Poljane, a druzii Drevlja ne, zane sedoa v leseh'; a druzii sed oa meju Pripet 'ju i Dvinoju, i narekoasja Dregovii, ini sedoa na Dvine i narekoas ja Poloa ne, re'ki radi, jae vte et ' v' Dvinu, imjanem' Polota, ot' seja prozvaa 72

sja Poloane. Sloveni e sedoa okolo jezera Ilme rja, i prozvaasja svoim' imjanem', i sdelaa grad', i narekoa i Nov'gorod'. A druzii sedoa po Desne, i po Semi, po Sule, i na rekoas ja Sever'. I tako razidesja sloven'skii jazyk' tem'e i gramota prozva s ja slovens'skaja {23). Nas ovdje zanima samo pitanje Bijelih Hrvata, naime radi li se ovd je o Bijelim Hrvatima na sje veru iza Karpata, koje vie puta pod tim imenom spomin je Porfi rogenet ( 24 ), ili se radi o Bijelim Hrvatima na Jadranu, koje spomin je L jetopis Popa Dukljanina , sta ra spli tska kronika i drugi izvori, koje smo dosada naveli {25). Ako pomno promotrimo Nestorov navod, mo rat emo priznati, da nas ni tekst ni kontekst Ne storova navoda ne ovlauje, da njegove Bijele Hr vate traimo na sjeveru iza Karpata. Nestor govori o naseljenju Slavena s podruja Dunava na sjever . Da ne bi tko pomislio, da su se svi Slaveni iselili s podru ja rijeke Dunava, Nestor iza kako je naveo isel jen je prvih dviju grupa, moravske i eke, uba cuje reenicu, u kojoj veli, da su Slaveni i Bijeli Hrvati i Srbi i Korutanci, koji su ostali na podruju ri jeke Dunava. Sa zamjenicom ti on vee Sla vene ove tree reenice s dunavskim Slavenima, o kojima je govorio u prvoj reenici. Slino znaenje ima i zamjenica teh' na poetku druge reenice, kojom se teh' Sloven' , naime Moravljani i Cesi, veu s dunavskim Slavenima prve reenice. Da Nestor u n aem navodu misli na june Bi jele Hrvate, vidi se nadalje iz samoga teksta tree re enice, u kojoj on usko vee u jednu skupinu : Bijele Hrvate, Srbe i Korutance. Smisao je cijeloga

73

konteksta, da su ta tri naroda sus jed ni jeda n dru gom u i da se nalaze jedan uz drugoga na bliskom prostoru . Hrvata i Srba bilo je i s jeverno od Mo ravljana i Ceha, ali Horutanci nijesu nigda sta novali s jeverno od Karpata nego samo u dananjoj Korukoj i Stajersko j. Slaveni, kada su naselili Ho rutaniju ( Karantaniju ), nijesu toj zeml ji dali svoje ime, koje su donijeli sa s jevera, nego su sami dobili ime po toj zemlji, ko ja se od starine zvala Karin tija ( 26 ). Dakle u sluaju Horutana Nestor bez sumnje govori o Slavenima juno od Dunava. Kako on usko vee Bijele Hrvate i Srbe s Horuta nima u jednu zasebnu prostorno blizu skupinu, to pro izlazi, da je on na ovom m jestu imao pred oima podunavske Slavene: Koruta nce, Bijele Hrvate (27) i Srbe. Nestor je poznavao Hr vate na Jad ranu. On spo minje dva puta ime Hravati govorei, kako su oni pobijedili Simeona, bugarskoga cara g. 927 ( 28). Ali u n aem slua ju ne zove ih jednostavno Hr vati nego nadoda je atribut Belii , dakle Bijeli Hrva ti. U borbi protiv Simeona ili su svi Hrvati, zapadni i ju ni , Bijeli i Crveni Hrva ti, jer je tada bila jedna hrvatska drava od Rae u Istri do Drima u dananjoj Albaniji. Ali u naemu navodu Nestor govori o Slavenima u dunavskom porije ju, a on je znao da svi Hrvati ne ive u tom podru ju. U doba', kada je on pisao svo j ljetopis, Hr vati su bili podijeljeni u dvije drave: zapadnu ili Bi jelu Hrva t sku i junu ili Crvenu Hrvatsku. Bi jela Hrvatska, ko ja se tada zvala kral jevina Hrvatska i Dalmaci ja, prostirala se od ri jeke Neretve do Rae u Istri i od Jadrana do Drave i Dunava na s jeveru . Crvena

Hrvatska ili hr va tsko dukl ja nsko kraljevstvo pro stiralo se od Neretve do Drima u dana njo j Albani ji. Cr veni Hrvati iv jeli su u jadranskom slijevu i nije su se nigd je doticali Dunava . Zato je Nestor, na brajajui dunavske Slavene, spomenuo od Hrvata samo Bijele Hrva te, jer su ti samo drali podu navske zemlje od Karinti je, zemlje sredov jenih Ho ruta naca , do Srbije, koja se tada prostirala istono od Dri ne i juno od Save. U Nestorovoj kronici imamo dakle izriiti spo men Bijelih Hrvata u zapadnom dijelu stare hrva t ske drave na Jadranu, a neizravni spomen Crvenih Hrvata, koji su u Nestorovo vri jeme imali svoju samostalnu dravu hrva tsku ju no od Neretve.

(l) ... Svethopolis rex Dal macie ... i n plano Dalme coro na tus est et regnum suum Dalmacie in llllor partes divisit ... A plano itaque Dalme usque Ystriam, Chroacia m Albarn voca vit, et a dicto pla no usque Du racium, Chroaciam Rubeam , et versus momana, a flumine Drino usque Macedoniam, Rasiam; et a dicto flumi ne ci tra, Bosna m nominavi t ... Moderni autem maritimam tota m voca n t Dalmaciam , montana autem Ch roa ciam >>. A. DANDOLO, Chronica ( MURATORI, Scriptores rerum ital. XII, izd. E. Pastorello) 1 56. ( 2) Gl. gore, str. 57 . (3 ) Gl. gore , bil j. 3. (4 ) Srbi ja (Su rbia) je za Popa Dukl janina sa mo geografski po jam, a ne politi ki ili d rav ni . S !I 174. (5) Gl. gore, st r. 64 i bilj. l. (6) ... Rassiaque et Bosna pro regni Ch roa tiae region ibus haben tur >>. BLOND US FLAVIUS, Historiarum ab inclinatione Ro mani imperii, dec. II, lib. II (Venetiae 1483, f. 115r; ed . Bastlea 1559) 177; S ! I 37. (7) Dioclea metropolis Croatiae Rubeae, tempore Samuelis Bulgaroru m imperatore ... , Metropolis ragusina l, rukopis u fran jevako j biblioteci u Dubrov n iku navod kod Zv. BJELOVU I, Cr vena Hrvatska i Dubrovnik (Zagreb 1929) 17. Ovaj na vod S. Crijevia o Crvenoj Hrva tskoj je zapravo prijevod Orbi ni jeve tvrdnje: Dioclea Met ropoli di Croazia Rubea ... . OR BI NI, Il regno degli Slavi 211, biljeka na rubu.

74

75

(8) Od svih mrijih d ubrovakih pisaca, ukoliko je dosada poznato, bio je jedino neki bezimeni beDedikdnac 17. stoljea, iz samostana sv. Petra i Pavla kod Dubrovnika, koji je ospora vao opu vrijednost Ljetopisa Popa Dukljanina, pa naravno i njegove navode u dcvcromu poglavlju o jedinstvenoj hrvatskoj dravi od Ime do Draa u Albaniji. On se u tom glavno osla njao na Luievo djelo De regno Dalmatiae et Croatiae. Navodi i Portirogeneta i neke d ruge bizantske i zapadne pisce, ali je n jegovo z nan je starih izvora nepotpuno u isporedbi s naim da na n ji m zna n jem. Rukopisno d jelo bezimenoga dubrovakog be nediktinca danas se nalazi u gradskom muze ju grada Padove pod naslovom Antiquitatum Ill yricarum I. Tree poglavlje toga djela pod naslovom : Fabulae Diocleatis de di visione Dal ma tiae, objedola nio je Lj. Thall6czy, u Archiv fiir Slavische Phi/o logie 20 (Berlin 1898) 209-212. (9) Ursus cognomento Particiacus ... suum filium, Petr um nomine, Constan tinopoli m ad Leonem impera torem dest i navit. Ouem impera tor cu m honore suscipiens, protospa thari u m fecit, ditatu mque maxi mis donis ad propria redire permisi t. Qui dum Chroatorum fines rcdiens transi re vellet, a Michahelc Sclavoru m duce fr:mde deceptus, omni busque bonis priva tus, atque Vul garico regi, Simeoni nomi ne, exilii pena t ra nsmissus est . jOHAN NES, Chronicon venetmn, MGH SS VII 23; RAKI 388. ( 10) O starom rimskom putu iz Konstantinopola u Dra i oda tle preko Salone (Splita) u Mletke gl. K. MI LLER, ltinera romana (Stuttgart 1916) 311-313, 462-471, 516-527. ( ll) Sr 1, Povijest Hrvata 408.

tu bo bea Slovene pervoe ... . D. S. LIHAEV Povest' vremennyh let' ast' pervaja (l\1oskva-Leningrad 1950) 23. (23) N. dj. ll; F. 1\.l rKLOSICII, n. dj. pogl. 3 (2 sl.). ( 24) A Hrva ti su u to doba bili nastanjeni do Bavarske ondje, gdje danas sta nuju Bijeli Hrvati ... Ostali Hrvati stali s prema Franakoj (Njemakoj) a sada se zovu Belohrvati t j bijeli Hrvati. PoRPIIYR. 30 (i43; 142); RAKI 417. Gl. takoe; n. dj. 31 i 32 ( 147 sl. i 152; 146 i 152); RAKI 417-18. ( 25) Gl. gore I, bilj. 3; III, biJj. l, 7 i 19. (26) Gl. To:o. ASCIIt:K, u PAULY-W r ssowA Realencycl. III 1600 i 1605. ' (27) Mi ljenje je i Ra oga (Bie!H rvatska i Bielo Srbija,

Rr.d

JA 2str. 161 . S11a PovtJest Hrvata 244, bilj. 27), Sufilaya (Srbt 1 Arbanast, Beograd 1925, 111) i drugi h da Nestor govori o ju ni m Bi jelim Hr va tima. ' . ( 8) Lt.II AEV, 11. dj. 33; Mt KLOSICH, n. d;. 24; D. MANDI, KoJe te go4me hrv. kralj Tomislav pobijedio bugarskoga cara Si meona Veltkoga?, u Hrvatski Kalendar (Chicago 1957) 132-141 Isn, Rasprave i prilozi 214-25. '

Vu evuk. Od toga je prezime Vuev uk.i, a ne Vi evi, kako Mihajla zovu novije pisci. (19) Spalatenses ... elegerunt unu m ex octo nomi ne Petru m de genere Cacautoncm ... ct exi vit secreto et veni t i n Corbavia m et inveni t ibi quemdam virum de genere Gussichioru m nomi ne ?et rum .... profecti su nt ... et venerunt coram rege ... Tunc rex mterrogavtt eos, uncle essent. qui uno responso responderunt: "Croates Albi sumus"! (offerentes) ei pri ncipatum Spal aten sem cum tota Cro:ltia . Srr , Prirunik 321. Gl. slino kod TIIOMAS ARCII., H istoria salonitana 57. (20) Srr, Prirunik 312, bilj. 2. (21) Gl. F. MrKLOSICH, Chronica Nestoris, pogl. 90 (Be 1860) 182; S. H. CRoss- O. P. SHERBOWITZ-WETZOR The Rus sian primary chronicle (Cambridge, Mass. 1953) 205. (22) ... tu bo est' Iljurik', ego e dohodil' apostol' Pavel';

( 12) N. dJ. 295, 393, 408, 436, 451, 483. (13) Gl. Du CANGE, Glossarium mediae et infimae latin. III 300, pod Fi nis >> 4. (14) Gl. dol je IV, bilj. 120. ( 15) Sl\ ll I KLAS II 100, 106. Gl. i br. 210, st r. 225. ( 1 6) Sr t, Povijest Hrvata 407 sl. (17) PORPIIYI\. 32 (156; 156); R AKI 389. ( 18) PORI'IIYR., cap. 33 ( 160) r. 17), oca Mi ha jlova zove

76

77

IV DALMACIJA NJEZINI NAZIVI I RAZDIOBA DO 12. STOLJECA Dalmacija nost 1me po jednom od najratobor nijih i najveih ilirskih plemena, koje se zvalo Del mati (l). U prvoj polovici drugoga stoljea prije Krista, kada su oni doli u borbu s Rimljanima, sredite i glavno uporite toga slobodoljubivog ple mena bio je tvrdi grad Duvno (.C1D ..J..L vov, AEAIJ.LVLov, Delminium), koji se nalazio na planini Libu u istonom dijelu dananjega Duvanjskog Polja. Grki povjesniar Apijan (o. 160 po Kr.) izvo di od imena toga grada i plemensko ime Delma ta ( 2 ). Ali je vjerojatnije miljenje hrvatskih istra ivaa Cire Truhelke ( 3) i Petra Skoka ( 4 ), da naziv grada i plemena dolazi od domaih ilirskih rijei, i to ili od rijei: djal , plur. djelmt , djel mat , ili od rijei delme , koje su se rijei do danas odrale u albanskom jeziku. Prva ri je: djelmt, djelmat , znai: momci, junaci , a dru ga: ovca. Ako su imena plemena i grada izvedena iz prve rijei, to je vjerojatnije, naziv Delmata znaio bi u ilirskom govoru: Junaci , Juna ki ljudi , a njihova zemlja Dalmacija: Zemlja juna-

ka . Ako su ti nazivi izvedeni iz druge rijei del me , tada bi plemensko ime znailo: Ovari, nji hov glavni grad: Ovarevo, a krajevi, koje su na stavali: Ovarska zemlja. Izgleda da je grki povjesniar Strabo (o. 63 pr. Kr.- 19 po Kr. ) iz ove druge rijei izvodio ime plemena i zeml je Dalmata, kada istie, da se to ilirsko pleme glavno bavi i mnogo ima ovaca ( 5 ). Madarski povjesniar Lj. Thall6czy ( 6) ime Dalma cije izvodi iz dana nje rumunjske rijei djal, deal , koja znai hum . Prema tome Dalmacija bi et i moloki znailo Humska zemlja, a Dalmatinci bi se zvali Humljaci. Ali je vjerojatni ji gornji izvod Truhelkin i Skokov iz albanskoga jezika, koji izravno potjee od ilirskoga govora. Izvorno ilirske nazive za grad, pleme i zemlju grki su pisci nepromijenjene primili od samih Delmata, jedino su ilirskim nazivima dali grke nastavke. Tim su nainom nastali grki nazivi: AEAIJ.a:tEi:, AEAIJ.CX."tLcx., AEAIJ.LVLov. Tako zovu narod, zemlju i grad: Polibije (o. 200-120 pr. Kr. ), Stra bo ( o. 63 pr. Kr.- o. 19 Kr.), Apijan ( o. 160 po Kr.), Ptoleme j (polovica 2. st. po Kr.), Cassius Dio ( 3. st. po Kr. ) i drugi. Prednje nazive Rimljani su primili od Grka, i to gotovo u nepromijenjenome obliku: Delmatei, Delmatia, Delminium . Tako u natpisima Trium falnih slava (Fasti triumphales) na Kapitoliju u Ri mu, koji su urezani u mramor oko g. 12 pr. Kr. na osnovu starih slubenih zapisa, zabiljeen je pod g. 158 pr. K r. triumf Kornelija Scipiona Nazike ( 7), a g. 117 pr. Kr. triumf Cecilija Metala isto de Delmateis (8). Meutim zarana, na jprije grki, pa 79

78

rimski ptSCl pocmJu upotrebljavati

ACXAIJ.CX"t'Ei:, ACXA!J.ci"t'cxL, ACXAIJ.CX"t'Lcx

novije oblike:
- DaJmatae, Dal

matia. I tako od 24 kamena natpisa, to ih donosi I. C. Orelli u svom djelu Inscriptionum latinarum selectarum amplissima collectio, 14 natpisa ima oblik: Delmatae, Delmatia (9), a njih 10 noviji oblik: Dalmatae, Dalmatia (10 ). Oblik Delmatia imaju dva natpisa iz doba cara Domicijana (81-96) (11), te po jedan iz g. 104 i 124 (12). Noviji oblik Dalmatia ima jedan natpis iz doba cara Hadrijana ( 117-138), a ostali su mlai. Stari natpis iz Solina, sada u Padovi, iz doba cara Tiberija ( 14-27 po Kr.) ima stari ji oblik Dcl maticus (13). I Trajanovi (98-117) novci nose nat pis: Metal[la] Ulpiani Delm[atiae] i Me tal [la] Delm[atiae] (14). Tako i natpis, u koje mu se spominje rimska kolonija Claudia Aequum u dananjem C:itluku kod Sinja (15). Od 157 vojnikih priznanica na bronanim plo ama (diploma honestae missionis), to su se do danas sauvale u izvornom stanju u cijelosti ili dje lomino, a opisao ih je H. Wesselhauf u 16. sve sku velikoga Mommsenova zbornika latinskih nat pisa(l6), njih devet ima stariji oblik Delmatae, Delmatia, a pet noviji oblik Dalmatae, Dalmatia. Stariji oblik ima jedna ploa iz g. 90 po Kr. nae na u Njemakoj (17 ) i jedna druga iz g. 93, naena u Solinu kod Splita (18), dok drugih sedam ploa potjee iz g. 103-124 po Kr. (19). Noviji oblik Dalmatae, Dalmatia ima jedna priznanica iz g. 74 po Kr. ( 20 ), koju su nali u Sikatoru u zapadnoj Ugarskoj, te druga iz g. 84, isto iz Ugarske( 21), 80

dok druge tri priznanice potjeu iz. g. 134-152 po Kr. ( 22 ). Od pisaca grkih i rimskih neki upotrebljavaju stari oblik, neki noviji, a neki obadva. Cicero, Ta cit, V. Paterculus upotrebljavaju stari oblik Del matae, Delmatia . Oba oblika upotrebljavaju grki pisci: Polibije, Strabo, Apijan; latinski: Julije Ce zar, Livije, Plinije Stariji, Suetonij i drugi, osobito pisci od drugoga s toljea pa dalje.
l. - ILIRI

Prvi povijesni narod srednje Evrope i zapadno ga Balkana bill su Iliri (23). Kako nam jezina i arheoloka istraivanja kau, Iliri su Indoevropejci, a doli su u srednju Evropu i na Balkan preko ruskih ravnica i Karpata u 12. ili ll. stoljeu prije Krista, dakle oko etiri stotine godina prije osnutka grada Rima. Prve opirne vijesti o Ilirima imamo kod grko ga geografa Pseudo-Skilaksa iz polovice etvrtoga stoljea prije Krista. Tada su Iliri nastavali sve zemlje od rijeke Pada u Italiji do Bea u dananjoj Austriji na sjeveru, na istoku do rijeke Drine, a na jugu do Vojue u dananjoj Albaniji. Bili su podijeljeni u mnogobrojna plemena, koja su ivjela vie manje samostalnim ivotom. Ilirsko pleme Ja puga ivjelo je na istonoj obali srednje Italije kao otok odijeljeno od drugih ilirskih plemena. Nepre kidni ilirski ivalj poinjao je od rijeke Pada. U dananjoj talijanskoj pokrajini Veneciji (Venezia i Venezia Giulia ), ivjeli su ilirski Veneti, koji su dali ime tom kraju i osnovali dananje gradove 81
6

Padovu, Veneciju i Trst. Do njih su Istri, od kojih je dobila svoje ime d ananja Istra. Od rijeke Rae do Krke stanovali su Liburni; do njih: Bulini, Ne sti, Mani, Enteliti, Taulantini i Oriki ( 24 ). Del mati oko g. 350 pr. Kr. ivjeli su u nutrini i jo nijesu bili izbili na Jadransko More. Zato Pseudo Skilaks, koji opisuje samo narode na morskim oba lama, Delmate i ne spominje. I ilirsko je ime narodno, kojemu treba trai ti korijen i znaen je u ilirskom jeziku. Prema gore spomenu tim istraivaima u dananjem albanskom jeziku lirrue znai osloboditi, a i-lirr slo bodan biti (25). Prema tome narodno ime Ilir u domaem ilirskom jeziku znailo je: Slobodni , a Ilirija: Zemlja slobodnih . r ma domaim ilirskim nazivima grki su pisci zvah Ihre: "IA).vpE, 'I)..A.vpLol, a n jihovu zemlju: 'H
'IAA.vpl. 'I)..)..vpla., 't'O ( EWo) 'IAA.vpLx6v, -.a. 'J)")"vpLxci.

Rimljani i rimski pisci ilirska imena primili su od Grka, pa su u poetku zvali Ilire: Illuriei Illurii Illurici, a kasnije Illyriei, Illyrii, Illyrici,' to j bilo blie ilirskom izgovoru njihova narodnoga ime na. Ilirsku zemlju Rimlja ni su zvali kao i Grci: Illuria, Hilluricum, Illyria, Illyricum . Grci, ko ji su se pod utjecajem fenike i egi patske kulture prvi prosvjetno podigli u Evropi, poeli su jo u 7. stoljeu pr. Krista mirnim putem prodirati u ilirske zemlje. U svrhu trgovine oni su osnovali brojne naseobine na otocima i na ilirskoj obali Jadrana. Glavne su od tih naseobina bile: Issa na otoku Visu, Pharos na otoku Hvaru, Epi damnon, dananji Dra, Bathua, dananja Budva,

Epidauron u Cavtatu, Narona kod dananjega Vida na Neretvi i Salona kod Splita. U Saloni se nalo grkih natpisa, koji potjeu iz doba oko g. 600 pr. Kr. Tijekom stol jea Grci su osnovali svoje trgovake postaje i duboko u nutrini ilirskih zemalja. Oko g. 400 pr. Kr. poeli su prodirati u ilirske zemlje Kelti, zapadni susjedi Ilira. Preko Svicarske i Austrije Kelti su duboko zali u Balkan, a neka njihova odjeljenja prela su i u Malu Aziju i tamo osnovala glasovitu keltsku pokrajinu Galaciju. U ilirskom narodnom moru Kelti su osnovali v1e keltskih etnikih otoka, od kojih su bili najjai oni oko Siska, u Lici i oko srednje Neretve. Iz jedne kratke vijesti, u kojoj nam Polibije opisuje, kako je ilirski kralj Agron, g. 231 pr. Kr., zauzeo grku naseobinu Fojnikiju u Albaniji, valja zak ljuiti, da su se Kelti irili na Balkanu, a i drug dje, ne samo oruanom silom, nego i mirnim putem kao unajmljeni plaenici u vojnike i obrtne svrhe. Polibij nam naime pria, da su Iliri zauzeli Fojni kiju u Epiru pomou Kelta, koji su kao plaenici ivjeli u tom gradu na broju od 800 ljudi ( 26 ). Na osnovu toga mislim, da se postanak ne jedne keltske naseobine u naim kra jevima ima svesti na njihovo mirno naseljavanje kao posebnih rudarskih i obrtnih skupina. Kelti, i oni koji su se naselili mirnim putem kao i oni silovitim prodiranjem, bili su se uglavnom ve slili u jedno s brojano jaim Ilirima, kada su Rimljani poeli prodirati na istonu jadransku obalu. Kako nam brojne iskopine svjedoe, napose one u okolici Sarajeva, kod Glasinca i Prozora u Bosni, na otocima Brau i Hvaru u Dalmaciji te 83

82

kod Velike Gorice u Hrvatskoj, Iliri su se bili ve zarana visoko podigli kulturno. O njima i njihovu drutvenom ivotu ovako pie takozvani Skiman Hijski u svom Opisu zemlje oko 100 godina pr. Kr.: Ilirija ... obuhvaa mnoga plemena, koja se zovu Iliri, od kojih neka stanuju u nutarn josti, a druga dre obale Jadranskoga Mora. Neka od tih pokorava ju se kraljevskoj vlasti, neka samovlada rima, a neka ima ju svoju skupnu vladu. Veoma su bogobojazni, pravedni i gostoljubivi; ljubitel ji zajednikoga vladanja; nastoje ivjeti veoma ulju enim ivotom (27). Prvu veu dravnu organizaciju stvorila su juna ilirska plemena od Vojue do Neretve pod vodstvom hrabrih Arde jaca polovicom 3. stoljea prije Krista. Radi gusaren ja po Jadranu i napadaja na grke na seobine dolo je g. 229 pr. Kr. prvi put do sukoba izmeu Ilira i Rimljana. Brojna i izvjebana ri mska vojska, iako nakon osjetljivih gubitaka, iznijela je pobjedu, pa je ilirska kraljica Teuta morala zatra iti mir, nato je pobjednik Gne j F. Centumal sla vio g. 228 pr. Kr. prvi triumf nad Ilirima ( ex Il lurieis ) (28). Ali ponovno g. 219, pa 167 pr. Kr. rimske su legije morale prelaziti Jadran, dok su na pokon uspjele razbiti Ardejski savez. Mjesto ovih nastupa ju sada junaki Delmati, koji su poetkom drugoga stoljea prije Krista proirili svoju vlast nad primorjem od Cetine do Krke, a u nutarnjosti do gornjega Vrbasa. Godine 156 pr. Kr. rimski kon zul G. M. Figulus prodre iz Narone, preko Ljubu koga Polja, Klobuka, Gruda, Posukoga Graca i Posuja na Duvanjsko Polje. Veliko delmatinsko naselje ispod Liba on spali, ali mu nije uspjelo da 84

zauzme samu tvravu na Libu planini. Slijedee go dine morao je novi konzul Publije K. Scipion Na zika ponovno istim putem voditi rimske legije, te mu je polo za rukom zauzeti utvreni Delminium i prisiliti Delmate da zatrae mir. Nato Scipio Na zika g. 155 pr. Kr. proslavi triumf [d]e De[lma teis] ( 29). Ali tim nije bilo sve svreno. Delmati su dizali ustanke, i Rimljani su morali s njima vo diti ljute borbe g. 118-17, 78-77, 51-42, 35-33, 27 pr. Kr. te 6-9 po Kr. Dakle gotovo 250 godina ( 229 pr. Kr. do 9 po Kr.) trebalo je Rimljanima, dok su svladali hrabre i slobodol jubive Ilire. I to su postigli glavno svojom irokogrudnosti, ostav ljajui Ilirima iroku narodnu samoupravu i jezik, te stvara jui vidne ekonomske i kulturne blagodati u osvojenim zemljama. Iza prvih ratova i pobjeda Rimljani su se za dovoljavali samo ugovorima i obvezom Ilira, da e po tivati slobodu grkih kolonija i da ne e gusa riti po Jadranu. Ali iza treega rata i pobjede nad ilirskim kraljem Genci jem, g. 167 pr. Kr., rimski je senat poslao u Ilirik pet komisara, da ovi s pre torom urede prilike u pobi jeenoj zemlji. Gencijeva drava bila je razdijel jena na tri ilirske oblasti pod domaim plemenskim upravitel jima, koji su kao saveznici morali priznati vrhovnu rimsku vlast. Rimljani su sebi zadrali izravnu vlast nad grkim koloni jama Isi (Vis) i Hvaru, te nad Dimalom (30). To su pravo oni sebi bili zadrali nad g rkim ko lonijama Epidamnom i Apolinijom jo iza prvoga ilirskoga rata g. 229 pr. Kr. Za ove izravno podre ene posjede Riml jani su morali imati svoga po sebnoga predstavnika, ali taj ni je jo nosio slubeni

85

naslov upravitelja pokrajine, jer Rimljani nijesu jo sma trali Ilirik sebi izravno potinjenom provin cijom. Tek nakon dugih borba s ilirskim Delmatima, Rimljani su se odluili ilirske zemlje izravno podvr gnuti rimskoj vlasti i upravi. Kada je Ilirik proglaen rimskom provincijom, ne znamo to no. U svojoj vrijednoj studiji o rimskom gospodstvu u Iliriku do cara Augusta G. Zippel ( 31) misli, da je Ilirik slubeno proglaen provincijom g. 117 pr. Kr. nakon uspjene vojne L. Cecilija Me tela, koji je g. 119 kopnenim putem prodro preko Istre u Dalmaciju, osvojio Salonu i utvrdio rimsku vlast na istonoj obali Jadrana . Radi toga mu je senat dao naslov Delmaticus, i on je g. 117 pr. Kr . slavio triumf de Delmateis ( 32). To bi moglo biti, ali za to nemamo izriitih dokaza. Th. Momm sen (33) i Marquardt (34) su neodluni. Oni do vode ureenje rimske provincije u Iliriku u vezu s Cezarovom upravom g. 59-54 prije Krista. Ako se izvori pomno proue, teko e se moi braniti teza, da je Ilirik proglaen rimskom provin cijom poslije g. 59 pr. Kr. Da je Ilirik postojao kao samostalna rimska provincija prije g. 59 pr. Kr., moramo zakljuiti iz Vatinijeva zakona (Lex Vatinia na), kojim je Cezaru, g. 59 pr. Kr ., na pet godina dana na upravu Ovostrana Galija i Ilirik (35). Na dalje sam Cezar u svom djelu De bello Gallico govore i o prilikama na istonoj obali Jadrana g. 54 pr. Kr. izriito veli, da je Ilirik provincija. Njegove su rije i: On [Cezar] odravi zborove u Ovost rano j Galiji krene u Ilirik, jer je uo da Pirusti oblin!i kraj provincije pustoe svojim upadima. Kada je tamo [u Ilirik] stigao, naredi, da gradovi pokupe

vojnike, i zapovjedi, da se saberu na odreeno mje sto. Kada su to uli Pirusti, poslae mu poslanike i iz javie se spremnima, da svakim nainom dadnu zadovoljtinu za nanesenu tetu ... Svrivi ove po slove i odravi zborove, v rati se u Ovostranu Ga liju i odatle krenu k vojsci (36 ). Kako se iz navedenoga opisa vidi, Cezar je, g. 54 pr. Kr., u Iliriku naao potpuno organiziranu provinciju. Ve od prije tu postoje ureeni sudsko upravni okruzi (conventus provinciae) kao i u dru gim rimskim provincijama. Gradovi imaju ve usta ljenu upravu i raspolau sa stalnom vojnikom sna gom. Cezar, kada je doao u Ilirik, ne moli gradove, kako bi inio, da se radi o prijateljima ili savezni cima, nego nareu je kao upravitelj podreenim usta novama, da podignu vojnike i na odreeno mjesto sakupe. Snaga provinci jalne vojske Ilirika bila je tako jaka, da je Cezar s tom vojskom bez rimskih legija bio u stanju svladati ratoborno pleme ilir sko Pirusta, koji su ivjeli u teko pristupantm planinama gornje Neretve oko dananje Jablanice, Ostroca i Konjica (37). I pregovori Cezarovi sa senatom i Pompejevci ma prije g raanskoga ra ta vele nam da je Ilirik tada bio prava rimska provincija. Suetonius pie: s protivnicima je sklopio ugovor, da ostavi osam le gija i Onostranu Galiju, a da mu se dadnu dvije legije i Ovostrana Alpinska provincija, ili barem jedna legija s !lirikom, dok ne postane konzul ( 38). V. Paterculus to ukratko ovako stilizira: Cezar je bio zadovoljan s jednom legijom da samo zadri nas!ov [upravitel ja J provincije ( 39). I jako uee Ilirika u graanskim ratovima,

86

87

g. 49-45 pr. Kr., u kojemu su Isa, Salona i Epi daurum pristajali uz Cezara, a svi drugi krajevi uz Pompeja, moe se rastumaiti samo tako, ako pri hvatimo, da se rimska vlast u ilirskim zemljama ve bila ustalila duljim opstankom redovite rimske upra ve. Opis ujui tok graanskoga rata Cezar u djelu De bello alexandrino osam puta Ilirik izriito n a zivl je provincijom ( 40). Najvjerojatnije je, da je Sula, g. 80-79, kod ope organizacije rimske drave ( 41) ustanovio rimsku provinciju i u Iliriku . On je g. 87 pr. Kr. poduzeo teki rat protiv pontskoga vladara Mitradata ( Mi thradates). Pune tri godine ratovao je u Grkoj i Makedoniji, dok je svladao krajeve, koje je Mitra dat bio pokorio, dotino dobio kao saveznike. Su1a je uvidio, da e Rimljani moi osigurati stalni posjed provincije Makedonije i Male Azije samo onda, ako pokore traka i ilirska plemena na Balkanu i na taj nain stvore kopnenu vezu iz meu Italije i Male Azije. To je bio razlog, da je g. 87 do 84 orujem i pregovorima podvrgao rimskoj vlasti: Da rdane, Skordiske, Delmate i Meane. O torne imamo vi jesti kod Livija, Apijana, Plutarha i Granija Licinijana . Za Delrnate izriito veli Eutropije, da ih je Sula pri veo u podanitva rimsko. On pie: ... meuto u ono vrijeme Sula takoer i Dardane, Skordiske, Dal mate i Meane djelomino pobijedi, a djelom ino [pregovorima] primi u vjernost [podani tva] ( 42 ). Kao pobjednik Sula se povrati u Italiju g. 83, gdje je bio proglaen diktatorom. U tom svojstvu on je g. 80-79 proveo reorganizaciju rimske drave i podijelio je na provincije. Tada je on, po naem miljenju , u zapadnom Balkanu ustanovio posebnu 88

provmclJU Ilirik, a u srednjem i junom Balkanu poveao provinciju Makedoniju, koja je ve od prije postojala. Kada je g. 78 umro Sula, u Iliriku je buknula pobuna ( 43 ). Nita nije vjerojatnije nego da je to bio otpor i prosv jed slobodoljubivih Delmata protiv u voenja i organizacije rimske provincije u Iliriku, koju je poeo provoditi Sula . Ju ne ilirske zemlje od Vo jue do rijeke Mata ( Mathis ) osvo jio je makedonski kralj Filip, otac Aleksandra Velikoga, i pridruio ih Makedoniji. I Rimljani su te krajeve s jedinili sa svojom provin cijom Makedonijom, a Diokleci ja n je od tih krajeva stvorio provinciju Novoga Epira (Epirus Nova). U obinom ivotu i kod pisaca taj se dio ilirskih ze malja esto zove: stari Lirik , pravi Ilirik , Grki Ilirik (lllyris Graeca). To mora dolaziti odatle. to je ilirsko ime nastalo u tom kraju i to su ga Grci uli i nauili od tamonjih svojih susjeda Ilira. U krajevima i zmeu Voju e i Mata mora da je ime Ilir bil o domae od na jsta rijih vremena, a to znai da se tim imenom zvalo neko staro ilirsko pleme, ko je je ivjelo u tom podruju u neposrednom sus jedstvu s Grcima. Kada su kasnije Grci, pa onda Rimljani, upoznali i druga srodna plemena sjeverno od rijeke Mata, oni su dali ilirsko ime i tim plem e nima. Za razliku od sta roga, pravoga Ilirika, zemlje ilirskih plemena od Mata do Rae u Istri grki su pisci zvali Barbarski ili Rimski Ilirik ( Illyris Barbara seu Romana) ( 44). Na tom podruju rimske su vlasti stvorile provinciju Illyricum, a tim je ilirsko ime bilo slubeno namet nuto svim srodnim i jednojezinirn ilirskim plemenima. Za sve vrijeme rimske vladavine ilirsko se ime u ovom ili onom 89

obliku podravala kao ope ime za sve ilirske kra jeve i plemena. Uza sve to meu samim Ilirima s je verno od rijeke Mata to ime nije nigda postalo do mae ni ope narodno. Razna ilirska plemena volje la su upotrebljavati svoja plemenska imena: Dal mati, Liburni, Veneti, Panonci. I onim asom, ka da je propala rimska dravna organizacija, iezlo je ime ilirsko u zapadnim krajevima i steglo se na poetno podruje izmeu rijeka Mata .i Vojue, dakle na podruje pravoga, staroga Ilirika. Rimska provincija Ilirik (provincia Illyricum), koja je bila, kako smo rekli, istovjetna s Iliri kom barbarskim , obuhvaala je u poetku samo primorska ilirska plemena od Istre do rijeke Mata u Albaniji. U nutrinu Ilirik tada nije iao daleko. Kako smo spomenuli, g. 54 za Cezara rimskoj pro vinciji Iliriku nijesu pripadali ni Pirusti, koji su stanovali oko gornjega toka Neretve, u gorovitom kraju dananje Hercegovine od Prenja, Cabulje i Cvrsnice na sjeveroistok. Istom za velikoga ustan ka Ilira, g. 35-33 pr. Kr. ( 45), koji je osobno ugu io car August, Rimljani su zali duboko u poza dinu jadranskoga primorja i pokorili mnoga ilirska plemena. Panoniju je potpuno pokorio tek Tiberije za rata g. 6-9 po Kr.(46). Godine 27 pr. Kr., kada je August dijelio pro vincije izmeu sebe i senata, Ilirik je dodijelio senatu kao mirnu i sigurnu pokrajinu (47). Ali se brzo pokazalo, da Augustov optimizam nije bio na mjestu. Godine 17 pr. Kr. Rimljani su morali voditi jake borbe, da uspostave mir u provinciji Iliriku. Ali osobito ustanak, koji je buknuo g. 6 po Kr. i zahvatio sva ilirska plemena od mora do 90

Drave, bio je tako jak i organiziran, da je nadvisio sve dotada nje bune. U Rimu se govorilo, da ustaa ima preko 800.000, od kojih 200.000 pjeaka i 9.000 kon janika izvje banih na rimski nain ( 48 ). Sam August izjavio je u senatu, da neprijatelji mo gu biti za 10 dana pred Rimom, ako se ne po duzmu najodlunije mjere ( 49 ). Sva snaga rimskoga carstva bila je organizirana, da ugui ustanak. Vr hovnim zapojednikom bude imenovan budui car Tiberije, koji je g. 6 po Kr. bio poveo rat na Ger mane u Cekoj s 10 rimskih legija. Sklopivi na brzu ruku mir s Germanima, krene Tiberije s cije lom vojskom na pobunjene Ilire. Azijski namjesnik Plautije Silvan doveo mu je u pomo pet legija i jako trako konjanitvo. Iz Italije je stiglo poja anje nakon opega novaenja u Rimu i po svoj Italiji. Tiberije je raspolagao s 15 rimskih legija, 14 konjanikih odjeljenja, sa 70 pjeakih kohorta pomonih eta, s 10.000 veterana i velikim brojem dobrovoljaca , osloboenih robova (50). Najprije u velikim otvorenim bitkama, pa onda osvaja jui utvrene gradove jedan za drugim, Tiberiju je uspje lo uz velike rtve slomiti ustanak za tri godine. Ili ri, napose Delmati, pokazali su nevienu hrabrost u borbi za svoju slobodu. Kada su Rimljani osvajali zadn ju delmatsku utvrdu, koja se nalazila na viso koj litici, ispod koje je tekla brza rijeka, delmatinske su ene rae s djecom skakale u gorue kue ili se bacale niz hridinu u valove rijeke nego da ive panu u ruke rimskih osvajaa (51). Delmati se nijesu pre dali, dok nijesu bili potpuno iscrpljeni i unite ni (52). Pobjedu je iznijela rimska organizacija, voj na v jetina te bolje i savrenije oruje (53). 91

Da se ubudue ne bi mogao podii ustanak, car je August odmah po zavretku rata, g. 10 po Kr., poduzeo ve mogue mjere. Najprije je senatu dao provincije Cipar, Feniciju i Narbonsku Galiju ). u zamjenu za Ilirik, koji je uzeo u svoje ruke (54 Zatim je dotadanju jedinstvenu provinciju Ilirik razdijelio na dva dijela: sjeverni nizinski, koji je nazvao Donji Ilirik (provincia inferior Illyricum) i ju ni g01oviti, kojemu je dao ime Gornji Ilirik (provincia superior Illyricum) (55). Granica izmeu ove dvije provincije tekla je od Velike Kapele obron cima bosa nskih posavskih planina na Drinu vie Srebrenice, gdje je prelazila u dananju Srbiju do rijeke Kolubare, kojom je tekla na jug slijedei rijeku Ibar, odakle je skretala na jugozapad sje vernim albanskim gorama, dok nije izila na Jadran kod Ljea na ue rijeke Mata (Mathis) u Albaniji. U svakoj od dvije nove ilirske provincije August je smjestio po dvije rimske legije s vie konjanikih odjeljenja i kohorta pomonih eta (auxilia) (56). Da bi se za slu a j potrebe rimske legije mogle lako kretati po cijelom Iliriku, car je naredio, da se izgrade dobre i guste ceste. U Gornjem Iliriku, u koji su spadali kolovoe zadnjega ustanka, Delmati, August je postavio okretnoga i iskusnog upravnika P. Kornelija Dolabellu, rimskoga konzula g. 10 po Kr. Dolabella je u kratko vrijeme izradio etiri ceste s izhoditem iz glavnoga grada Salone, koje su pre sijecale cijeli Gornji Ilirik. Na spomen Dolabellova rada bilo je podignuto vie spomenika, od kojih se sauvao natpis onoga u Cavtatu, za tim odlomci natpisa sa spomenika u Saloni i Zadru. U cav tatskom natpisu iz g. 14 po Kr. imamo prvi put
92

spomen urezan u kamen o razdiobi Ilirika na dvi je provincije: Gorn ji i Donji Ilirik. Glavni dio natpisa glasi: P. Korneliju Dolabelli ... legatu propretoru boanskoga Augusta i Tiberija Cezara Augusta gra dovi provincije Gornjega Ilirika (57). Odmah od svoga postanka, g. 10 po Kr., pro vincija Gornjega Ilirika poela se nazivati Dalma cijom, a ona Donjega Ilirika Panonijom, i to pri vatno i slu beno. Tiberije 16. sijenja 12 g. po Kr., slavi triumf ex Pannoniis Dalmatisque (58 ), i to se unosi u slu beni popis rimskih triumfa. Bar barski Ilirik zadrat e slu beno za duga stoljea ime Ilirika, ali ve od polovice prvoga stoljea po Kr. prevladavaju nazivi Dalmacija i Panonija i kod pisaca ( 59) i u slubenoj uporabi. U natpisu u Tu ropolju u Hrvatskoj, kojega Mommsen datira oko g. 62 po Kr., itamo: L. Funisulano ... Leg(ato ) pro pr(aetore) provinc(iae) Delmatiae, item provin c(iae) Pannoniae, item Moesiae superioris ... (60). Na vojnikoj bronanoj priznanici, izdanoj 13. VII. 93 po Kr., naenoj u Solinu kod Splita, pie: Imp. Caesar, Divi Vespasiani F. Domitianus Augustus, Ger manicus ... co(n)s(ul) XVI... erat et sunt in Delmatia sub Q. Pomponio Rufo ... (61). Natpis iz doba cara Trajana (98-117), naen u s jeverno j Africi, popunjuje prednji nat pis i glasi: Q. Pomponius Rufus, Cos. Pont. So ... (Lega tus Augusti) Propr(aetore) provin c(iae) Moesiae Dalmati(aeque) ... (62). Od cara Augusta do cara Proba ( 276-282 po Kr.) provincijom Dalmacijom je upravljao carski namjesnik, koji je nosio naslov: Legatus Augusti pro praetore. Prema natpisu u Vidu iz g. 280 po Kr., od tog doba oko prilike, Dalmacijom upravlja 93

 Savreni mu predsjednik . Natpis glasi: ... Mes

sala et Grato Cos. dedicante M. Aur(elio) Tiberiano v( iro) p(erfectissimo) praes(ide) prov( inciae ) Del (matiae ) ( 63). Ta j je naslov nosio ubudue upra vitelj Dalmacije za sve vrijeme, dok je postojalo rimsko carstvo. Godine 297 car je Dioklecijan proveo veliku reorganizaciju r mske drave ( 64 ). Cijelo carstvo raz dijelio je na etiri prefekture (Orientis, Illyrici, Gal liarum , Italiae), u 13 dioceza (dioecesis) i 116 pro vincija, koje je znatno smanjio opsegom nego su prije bile. Donji Ilirik, kojega je ve car Trajan bio razdijelio na Gornju i Donju Panoniju, car je Dio klecijan razdijelio na etiri nove provincije: Pan nonia prima (Superior), sjeverno od Drave i Mure; Pannonia secunda ( Inferior) ju no od Drave s glav nim gradom Sirmium; Savia, juno od Mure i Drave s glavnim gradom Siscia; Valeria, s jeverno od Drave uz desnu stranu Dunava. Provinciju Gornji Ilirik ili Dalmaciju Dioklecijan je razdijelio na dva dijela. Zapadnom dijelu ostavio je ime provincia Dalmatia, a istoni dio nazvao je provincia Praevalis. Nova sman jena provincija Dalmacija je sizala od rijeke Rae u Istri do crte potegnute od Budve preko crnogorskih brda na rijeku Drinu, zatim tokom te rijeke do stare panonske granice sjeverno od grada Domaviuma kod dananje Srebrenice u Bosni. Nova provincija Prevalis prostirala se izmeu rijeka Drine i Ibra te Budve i rijeke Mata ( Mathis) u Albaniji. Diokleci janovom razdiobom ime Ilirik iezlo je iz naziva provincije. Ali mu je car, koji je i sam bio romanizirani Ilir, htio dati slubeno vee i ire z naenje, iako u drugom smislu, nego ih je

RIM$1< [ l"llOVIHCIJf
Plt l.lf DOLA S KA

HRVATA
- -GIIA NICC IIIIH.CAaSJVA ----ftAMICI PllOVINC.JA

Karta rimsko-bizantskih provincija prije dolaska Hrvata

94

95

imao Barbarski Ilirik negda kao jedinstvena, a kasnije razdijeljena rimska provincija Gornji i Do nji Ilirik. Dioklecijan je dao ime Ilirika jednomu od etiri dijela carstva: Prefekturi Ilirika (Prae fectura Illyricum). Ta je prefektura obuhvatala sve zemlje na Balkanu istono od crte Budva -Drina, tako da je obu hvatala: istone ilirske zeml je, Grku, Makedoniju, Traciju i Daciju (65). I u zapadnim krajevima Dioklecijan je slubeno sauvao ime Ili rika, jer je novu smanjenu provinciju Dalmacije, etiri provincije panonske i dvije norike ujedinio u diocezu Ilirik, koju je podvrgao prefekturi Ita lije ( 66 ). Ova se dioceza od tada ee zove Za padni Ilirik (Illyricum Occidentale), a prefekturu Ilirik nazivaju Istoni Ilirik (Illyricum Orientale). Kod razdiobe carstva, to su je izveli car Konstantin g. 325 i Teodozije Veliki g. 395, dioceza Ilirik dodijeljena je zapadnom rimskom carstvu, a pre fektura Ilirik istonom rimskom carstvu ( 67 ). U privatnim nazivima, pa i onim poluslubeni ma, na zapadu se sve vie gubilo ime Ilirika, a prevladavala ono Dalmacije i Panonije, tako da se i dioceza Ilirik obino zvala panonska dioceza ( dioe cesis Pannoniarum ) (68). Ime Ilirik bolje se uvalo u istonom dijelu, u prefekturi Ilirika. Tomu je mnogo pridonijela injenica, to je papa kao pa trijarh Zapada ve zarana postavio u Solunu svoga vikara kao neposrednoga crkvenoga star jeinu svih metropolita i biskupa u prefekturi Ilirika (Vicarius in Illyrica). Prvi nam je od tih vikara poznat Any sius, kojega g. 392 papa Sirijak (384-399) ovako oslovljuje: Anysio et ceteris episcopis per Illyri cum constitutis (69). Godine 412, 17. lipnja, pa-

pa Inocencije I (401 -417) povjerava Rufu, nadbi skupu Soluna, svomu vikaru: curam causasque, si quae exoriantur per Achaiae, Thessaliae, Epiri veteris, Epiri novae et Cretae, Daciae Mediterra neae, Daciae Ripensis, Moesiae, Dardaniae et Prae valis ecclesias (70). Dakle po cijeloj prefekturi Ili rika. Isti opseg i znaenje ima Ilirik i u pismima pape Bonifacija I ( 418-422 ) g. 422, Celestina I ( 422432), Siksta III (432-440) i Leona I (440-461) (71). I u dravnoj upravi uva lo se ime Ilirik u starom opsegu, kako razabiremo iz pisma Teodozija II ( 408450) Filipu prefektu prefekture Ilirika (Praefecto praetorii Illyrici) (72). Uza svu dugu uporabu, i dravnu i crkvenu, imena Ilirik za cijelo podruje slubene prefekture Ilirika, stari se nazivi privatno ouvali i za Grku, i za Makedoniju, i za Traciju i Daciju. Kada se tokom 5. stoljea provalom barbara poljuljala dr avna organizacija na Balkanu, a osobito crkvena organizacija rimskoga patrijarhata oslabila zahvatom bizantske patrijarije u to podruje, ime se Ilirika naglo smanju je. Na koncu se steglo na samo d vije zapadne provincije prefekture Ilirika, na Novi Epir u zapadnoj Albaniji i provinciju Praevalis u dananjoj Crnoj Gori. Tako papa Gelazije I pie g. 494: universis episcopis per Dardaniam sive per Illy ricum constitutis (73). Papa Simah g. 512 obraa se svim biskupima, kleru i narodu per Illyricum, Dardaniam et utramque Daciam (74). Papa Hor mizda g. 515 govori o biskupima: tam Dardanos quam Illyricos (75). U svim ovim sluajevima ni Dardanija, koja se prostirala izmeu Ibra i Niave, vie se ne razumijeva pod imenom Ilirika. 97
7

96

Upotrebljavan je naziva Ilirika za razne dravne jedinice kao i uporaba drugih naziva za pojedine pokra jine ili dijelova Ilirika, stvaralo je neizvjesnost i dvomislice. To se zapaa u povijesnim izvorima od konca 3. stol jea pa trajno dalje. Pisci, koji piu poslije treega stoljea, nalaze kod sta rih pisaca i u starim slu benim dokumentima Ilirik zapadno od Drine, u diocezi Iliriku, ali u njihovo vrijeme ti se kra jevi naziva ju Dalmacija i Panonija, a Ilirikom se nazivlju samo kra jevi istono od Drine; prefe ktu ra Ilirik, esto samo ju nozapadni dio te prefekture, naime provincije Prevalisa i Novoga Epira, dapae sam Grki Ilirik , a to je primorje Novoga Epira. Ne zna j ui te promjene rastumaiti, noviji pisci Ili rik nazivaju nekada prema starom znaen ju, nekada prema novom smanjenom opsegu, a kadgod uope ne znaju, gdje bi ga stavili, dotino gdje se Ilirik nalazi. Tako papa Hormizda g. 517 veli, da su Dardanija i Ilirik susjedni Panoniji (76). Rave natski pisac Kosmografije, oko g. 670, dakle prvih gadina, kada su Hrvati doli na jug, u pogl. 14. i 15, nalazi Ilirik iz meu Dunava i Jadrana , ali u pogl. 17-20. stavlja Panoniju, gd je mu je prema pogl. 14. i 15. prije bio Ilirik, dok mu u pogl. 16. izmeu Ilirika i mora dolazi Dalmaci ja. Pri koncu pogl. 15. Ravenjanin veli: I u samom Iliriku, na drugoj strani, uz veliko more ( = Jadran) nalaze se gradovi, i to: Valona, Absara, Dra, Plit i Le (77). Dakle u Ilirik ubraja primorske gradove Novoga Epira i provincije Prevalis. Svoje nesnala enje u nazivima Ilirika Ravenjanin izrazuje na po etku pogl. 15, gdje kae, da bi Ilirik morao biti na sjeveru do Duna va, ali ovaj, kojega e dalje opisati, 98

a to je is toni Ilirik, napose provinci ja Novoga Epi ra i Prevalis, ima se sigurno zvati Ilirik ( 78). I prema Asiniju Kvadratu, prema navodu Stje pana Bizantinca, Ilirik je juno od Dalmacije, jer on veli, da se Dalmacija nalazi izmeu Ilirika i Ita lije: Dalmion ( Duvno), grad Dalmacije, koja lei izmeu Ilirika i Italije (79). I prema Strabonu i Plini ju (80) Ilirik je oko Draa, dotino istovjeran je sa starim !lirikom, koji se zvao Illyris Graeca . To je bio kraj, s ko jim su Rimljani najprije d oli u dodir za rata g. 229 pr. Kr. Kada su Slaveni zauzeli Balkan, Ilirik nije vie opsezao ni cijeli prostor negdanjih rimskih provin cija Novoga Epira i Prevalisa, nego samo jadransko porijeje tih provincija od Valone do Budve. To po druje Bizant je bio polovicom 7. stoljea prepustio Hrvatima, ali ga je poetkom 9. stoljea preoteo, kada su se Hrvati stavili pod zatitu Franaka, i od toga organizirao draku vojnu oblast s glavnim gra dom Draom (Thema Dyrrachion ). Od toga doba sa mo draki temat uva ime ilirsko, i kada se govori o Iliriku, misli se na draki temat. Bizantski pisac N. Brienij iz riito veli: Dr a je glavni grad Iliri ka (81). Tako i Ana Komnena(82). Godine 787 draki metropolit Nikifor istov jetuje draku provin ciju s ilirskim krajem ( 83 ), a papa Nikola I g. 860 Ilirik vee s Novim Epirom, od kojega Ilirik ini samo jedan dio (84 ). Po Konstantinu Porfuogenetu Ilirik ne obuhvaa Dalmaciju ni Panoniju, dotino njemu je Ilirik istovjetan s provincijama Novoga Epira i Prevalisa, bolje reeno s bizantskim tema tom Draa (85). 99

2. - GORNJA I DONJA DALMACIJA U povijesnim izvorima, kada se spominje ime Dalmacija, esto susreemo mnoinski oblik Dal maci je: Dalmatiae, -arum . Prema pravilima la tinske gramatike mnoinski oblik imena neke zemlje upotrebljava se samo onda, kada je dotina zeml ja razdijeljena na vie dijelova, od kojih svaki nosi ime te zemlje, a dijelovi se razliku ju jedan od dru goga samo a tributivnim dodatkom imenu zeml je. Dakle mnoinski oblik imena Dalmacije kae nam , da se Dalmacija di jelila u dva ili vie dijelova. Izra zom Dalmatiae, -arum oznaivalo se sve dije love, itavu Dalmaciju. Koliko nam je poznato, mnoinski se oblik Dalmatiae spominje prvi put, kada se Kamilo Skribonij proglasio imperator u Dalmacijama nakon smrti cara Kaligule (t 41 po Kr.) (86). Od tada mnoinski oblik Dalmacija dolazi ee. Liber coloniarum Augusti et Neronis veli: Provinciae Dalmatiarum. In diversas regiones seu vocabula, vicos vel possessiones dividitur (87). U kamenom nat pisu kod Ef eza itamo: T. Cl(audio) ... proc(u ratori) argentariarum Pannoniarum et Dalmatia rum ... ( 88 ). Putopis Augusta Antonina, ko ji u danain jem obliku pot jee iz 3. stoljea , ali sad ri g rau iz polovice 2. stoljea po Kr., na vie mjesta spomin je vie Dalmacija: De Italia per Istriam in Dalmatias , Ab Ancona Jader in Dalmatias , Ab Eterno Salonas in Dalmatias (89). I spis No titiae dignitatum, oko g. 425 po Kr., ima: Pro vinciae ... Dalmatiarum ( 90). Kralj Odoakar u iz vorno sauvanom papiru iz g. 489 pie: in pro100

vincia Dalmatiarum (91). Senator Cassiodorus spo minje Dalmatias, in Dalmatiis, Dalmatiarum , u svojoj kronici pod g. 475 i 481, te u pismina 4, 8 i 9 (92 ). Consularia italica pod g. 475 navode, kako je Nepos pred Orestom pobjegao ad Dal matias , a pod g. 482, da je Odoakar poao in Dalmatiis ( 93). Papa Gelazije I ( 492-96 ) spominje reculam b. Petri inter Dalmatias constitutam ( 94 ). God ine 526-27 k ral j Atala rik pie: illust rem cerni tum Osuin ... Dalmatiis decrevimus praesider e (95). Papa Vigili je (537-554 j daje g. 549 odredbe tam de Dalma tiarum patrimoniis quam de Praevalita no(96). Ovo su glavni izvori, dosada poznati, iz rimsko ga i gatskoga doba, koji nam govore o razdiobi Dal macije na vie dijelova. Ali udno, da se ni u jed no me od tolikih izvora ne kae, kako su se ti dijelovi Dalmacije zvali u rimsko doba. Petar Wesselin gius (97), izdava starih rimskih putopisa, misli, da su se di jelovi Dalmacije mogli zvati: Dalmatia prima i secunda, kao to se u rimsko doba esto zale oblnj i daljne provincije kao Panonija , Mi ZIJa, GaliJa 1 Germanija. Kako Plini je Stariji spo m!nje, da Daa lciju paralelno s morem presijecaju marske plamne, to je na Ivan Lui (98 ) zakl ju CIO, da se u staro doba dijelila i Dalmaci ja na Pri morsku i Zagorsku, Dalmatia Mediterranea i Dal matia Transmon tana. Imenom Mediterranea zvao se i juni dio oblinje provincije Norika (provincia Mediterra nea Noricum ), a nosile su ta j naziv i ne ke druge rimske provincije. Luieva miljenje pri hvatio je i Wesselingius i mnogi drugi. Oba spomenu ta miljen ja mogua su, ali ni za 101

jedno ni za drugo ne nalazimo u izvorima nikakvu potvrdu. Plinije Stariji (o. 23-79 po Kr.) ostavio nam je zapisano, da se u njegovo vrijeme provincija Gornjega Ilirika ili Dalmacija dijelila na tri sudska zbiralita (conventus) ili okr uga, i to: skradinski (conven t us Scardonitanus), solinski (Salonitanus) i na ronski (Naronitanus) (99). Kako je u to doba sudstvo bilo usko vezano s upravom, to je spome nuta provincija bila i upravno podijeljena na tri pokrajine (regiones), kako ih naziva Liber colonia rum. Prema tome, po naem miljenju, Dalmacija se dijelila u rimsko doba na Dalmaciju Skradinsku ili Liburnijsku (Dalmatia Scardonitana seu Libumi ca), Dalmaciju Solinsku (Damaltia Salonitana) i na Dalmaciju Naronsku (Dalmatia Naronitana). Prema istom Pliniju skradinski se okrug pro tezao od rijeke Rae u Istri do Krke u Dalmaciji, solinski okrug od Krke do Cetine, a naronski okrug od Cetine do Ljea sjeverno od rijeke Mata u da nan joj Albaniji. Ilirsko pleme Delmata s glavnim gradom Duvnom pripadalo je solinskom okrugu, a tako i plemena ilirska Deura, Dicija, Mezeja i Sar deata. Ilirska plemena Darsa, Dezite ja, Doklea ta, Nerezita i Va rdejaca pripadala su naronskom okru gu. Granica izmeu ova dva zadnja okruga tekla je rijekom Cetinom od njezina ua do najistonije ga lakta, odatle je skretala sjevernoistono do brda Klobuk, sjeverozapadno od Ljubukoga, odatle na sedlo Vrani, istono od Posuja, pa Dabilom i Cvrsnicom do jadranskoga razvoda na Bitunji i Ivanplanini, zatim bosansko-hercegovakim razvod nim pla ninama do sredn je Drine blizu Gorade. 102

Zippel (l OO) je iznio miljenje, da su u poetku u Iliriku bila samo dva sudsko-upravna okruga (conventus), i to naronski i skradinski, a da je sa loni tanski okrug ustanovljen kasnije za careva. To se miljenje ne moe prihvatiti, jer mu se protivi navod Cezarov u De bello civili III 9, 2. Tu Cezar pripovi jeda, kako je g. 49 pr. Kr. Pompejev legat Octavius sazvao lanove salonitanskoga okruga u Salonu kuajui ih nagovoriti, da se pridrue Pom pejevoj stranci (101). To nam nedvo jbeno dokazuje, da je salonitanski okrug bio organiziran i postojao ve prije graanskih ratova, a to znai od najsta rijih vremena, otkada postoji samostalna provincija Ilirik. Prvi spomen drugih dvaju okruga kod PH nija Starijega (t 79 po Kr.) mlai je za vie od stotinu godina nego navod Cezarov o salonitanskom okrugu. Razdioba zemalja na istonoj strani Jadrana u tri pokrajine, kako nam ih opisuje Plinije Stariji, nastala je na osnovu geografskih i prometnih po gleda, ali se vodilo ra una i o plemenskoj razdiobi zemlje i o povijesnim stvarnostima, s kojima su se Rimljani susretali od 3. stoljea pr. K r. pa dalje. U najzapad nijem di jelu budue provincije Dalma cije ivjelo je ilirsko pleme Liburna, po kojemu se zemlja od Rae do Krke prozvala Liburnija. Ona je inila za se posebnu plemensku i geografsku cje linu od najstarijih povijesnih vremena pa tijekom sve rimske vladavine. Grki geograf Skilaks, oko 350 pr. Kr., u svom opisu primorskih zemalja govori i o Liburnima (l02 ). I drugi geografi i povjesniari grki i rimski trajno spominju Liburniju kao posebnu ilirsku cjelinu. Plinije Stariji pae ne broji je ni u 103

Dalmaciju. On veli: Konac Liburnije, a poetak Dalmacije, jest Skradin, na toj rijeci (Titium-Krka ), 12 tisua koraka od mora (103 ). I na karti Kasto rovoj (Tabula Peutingeriana) od Rae do Krke na znaena je Liburnija, a Dalmacija je zabiljeena od Krke do rijeke Mata sjeverno od Draa ( 104). Ilirske zemlje juno od Cetine i one su inile posebnu cjelinu. Na tom prostoru bilo je organizi rano prvo ilirsko kraljevstvo, s kojim su se Rimljani sukobili g. 229 pr. Kr. za vlade ilirske kraljice Teute. Te su krajeve Rimljani najprije nazvali Ilirik. Tu e se ime Ilirika na koncu jedino odrati. U naj junijem dijelu toga prostora i danas ive Alba nezi, izravni potomci starih Ilira . Prava, prvotna Dalmacija prostirala se od Ce tine do Krke. To je bila primorska oblast, kojom je vladalo ratoborno pleme Delmata, kada su se Rimljani s njima prvi put sukobili g. 156 pr. Kr. Godine 80-79 pr. Kr., kada su Rimljani osvoje ne ilirske zemlje od Ljea na rijeci Drimu do Rae u Istri proglasili rimskom pokrajinom Ilirikom, sta rim ilirskim jedinicama ostavili su autonomiju stvo rivi zasebnu sudskoupravnu jedinicu za svaki od tri gore opisana ilirska kraja. Tako su nastali okruzi liburnijski ili skradinski, solinski i naronski. U te se okruge nije diralo ni g. 10 pr. Kr., kada je do tada jedinstvena pokrajina Ilirik bila razdijeljena na primorsku provinciju pod imenom Gornji Ilirik ili Dalmacija, i na sjeverni ravniki dio pod imenom Don ji Ilirik ili Panonija . Pa i u opoj reorganiza ciji rimskoga carstva g. 297 po Kr. postojee ure enje u Dalmaciji samo je utoliko promijenjeno, to je od naronskoga okruga otrgnut juni dio, provin104

cija Prevalis (Praevalis), tako da je ubudue za sve vrijeme rimske uprave naronski okrug bio stegnut na krajeve od Budve do Cetine. U dalmatinski i liburnijski okrug nije se ni tada diralo. Budui da se Gornji Ilirik ve od g. 10 po Kr. stao i privatno i slubeno nazivati Dalmacijom, to se i pojedini nje zini dijelovi, vie puta spominjani sudskoupravni okruzi, nazivali Dalmacijom. Ali kako je svaki okrug imao svoj posebni pridjevak, kojim se oznaivalo pokra jinsko znaenje njegovo, to se prema pravilima latinskoga jezika upotrebljavao mnoinski oblik Dalmatiae, -arum , kada se htjelo pod jednim zajednikim pojmom oznaiti sva tri dalmatinska okruga, dotino cijelu provinciju Dalmaciju . Takva razdioba i nazivi ostali su sve do seobe naroda. Koncem 6. i poetkom 7. stoljea Slaveni su pod vodst vom Avara pobili ili rastjerali staro ro mansko i romanizirano puanstvo Dalmacije i sami se nastanili u opustoenim krajevima. Ovu koloni zaciju upotpunili su Hrvati, koji su doli na jug na poziv i za vlade bizantskoga cara Heraklija (610-641). Oni su sve zemlje od rijeke Rae u Istri do Vojue u Albaniji, kojima su zavladali i gdje su se naselili, nazvali: Zemlja Hrvata (Terra Chroatorum) ili Hrvatska. Starih rimskih okruga i posebnih naziva liburnijskoga, solinskoga i naronskoga nestalo je. Staro romanizirano ilirsko puanstvo odralo se na zapadu samo u utvrenim gradovima, u Splitu, Tro giru i Zadru, te na kvarnerskim otocima Krku, Ra bu, Cresu i Loinju. Ova se dva zadn ja otoka zvala zajednikim imenom Osor. Na jugu se odrali gra dovi Rhausion, kasniji Dubrovnik, Risanj (Rossa), Kotor i Budva. Ovi ostaci negdanjih Dalmacija 105

ostali su u vlasti Bizanta, koji je od njih stvorio posebnu upravnu jedinicu ovisnu o ravenatskom egzarhu. Godine 598 u mjesecu listopadu papa Grgur Veliki pie Marcelinu, prokonzulu Dalma cije ( 105), koji je bio podloen Kaliniku, egzarhu Italije ( l 06 ) u Raveni, po Dioklecijanovoj uredbi o razdiobi carstva na pref ek ture. Govorei o doga ajima g. 879 Porfirogenet spominje dalma tinskoga st ratega kao ustanovu, koja ve dulje vremena po sto ji (l07). Nae je mil jenje, da je Dalmacija po dignuta u red bizantskih vojnih zapovjedni tava (t he ma) sa strategom na elu prvih godina nakon to je Karlo Veliki, ugovorom g. 812, priznao Bizantu vlast nad primorskim gradovima u Dalmaci ji ( 108). Usprkos bizantskoj jedinstvenoj upravnoj orga nizaciji dalmatinski je teritorij dolaskom Hrvata bio stvarno razbijen na dva dijela: na zapad ni sa sreditem u Zadru ( l09) i juni s glavnim mjestom Rhausion ( Dubrovnik ) (llO ). Radi lake uprave i obrane Bizant je ee i jednom i drugom dijelu davao posebne upravnike, i oba grada, Zadar i Rhausion, zvao metropolama, glavnim gradovima. Radi toga su se ova dva dijela bizantske Dalmacije poela zarana nazivati posebnim imen ima, i to za padni dio Donja Dalmacija, Dalmatia Inferior, a istoni Gornja Dalmacija, Dalmatia Superior. Pr ve spomene takve razdiobe nalazimo i za novoga po retka u ravenatskom egzarhatu (556-751) u mno inskom nazivu Dalmatiae, -arum . Tako gotski pov jesniar Jordanes (oko 556) vi e puta spominje Dalmatias i Dalmatiis (111). Grgur Veliki pie g. 59 3: universis episcopis [per] Dalmatias ( 112). Oko g. 624 Auctarii havniensis 106

ordo prior i posterior spominje bijeg Neposov ad Dalmatias i put Odoakrov in Dalmatiis (113 ). Ravenatski Kosmograf, oko g. 670, pie: Dalma tias transeu nt plurima .Rumina ( 114 ). I poslije propasti ravenatskoga egzarhata pisci spomin ju vie Dalmacija. Tako akvilejski pat rijarh Paulin u svojoj pjesmi o smrti vojvode Eri ka pjeva g. 799: Dalmatia rum quibus obstat terminus (115). Mletaki ljetopisac Ivan akon, tajnik du da Petra II Orseola (992-1009), na osnovu starih izvo ra pie u svojoj M l etakoj kronici, da su g. 805 dudevi Obelieri i Beato poslali brodovlje u pro vinciju Dalmacija, da ih opli jene , a g. 806 da je bizantski patricij Niceta bio poslan od cara u krajeve Dalmacija i Venecija, da ih zauzme (116). Pod g. 872 biljei, da su Saraceni oplijenili ne ke gradove Dalmacija (117 ). Landulf Umni oko g. 813 navodi, kako Je Alarik u Dalmacijama sku pio barbare i doao u Epir ( 118). Ravenatski ljetopisac Agnellus oko g. 840 napisao je, da je ravenatski nadbiskup Damjan (692-708) bio rodom iz Dalmacija (119). U predgovor u zapisnika crkvenoga sabora u Spli tu g. 925 veli se: kada je u zemlji Hrvata i u krajevima Dalmaci ja Tomislav bio kralj , on i biskupi Dalmacija (120 ) zamole papu Ivana X (914-927), da im poal je legate, da bi pod njihovim predsjedanjem odrali crkveni sabor u Splitu . Papa Leon VI g. 928 potvr ujui zakljuke drugoga crkvenoga sabora u Splitu upravlja pismo: ... svim bisku pima, koji borave u Dalmaciji , i pita ih: za to vi, biskupi Dalmaci ja, prezirete va-

107

ega metropolitu , nadbiskupa splitskoga? (121). On dakle poznaje dvije Dalmacije, koje zove zajedni kim imenom Dalmatiae, -arum i samo Dalma cijom. Godine 986 u zadarsko j darovnici samostanu sv. Krevana spomin je se: Maj, glavar goreimeno vanoga grada (Zadra) i prokonzul Dalmacija (122). Godine 1036 u darovnici nekoga Sergija, sina Petrova, istom samostanu sv. Krevana spominje se: u kra jevima Dalmaci ja, kada je vrio ast proto spatara i stratega Gregorije ... (123 ). U darovnici, ko ju sam Gregorije ini samostanu sv. K revana dne 13. veljae 1036 njegov je naslov: Grgur, protospatarij i strateg cijele Dalmacije ( 124 ). Ako se nazivi zemlje u ta dva izvora usporede, vidimo da izraz Dalmatiarum znai universa Dalma ria, t. j. da Gorn ja i Donja Dalmacija ine cijelu Dalmaciju. Godine 1059 u povelji danoj samostanu sv. I va na u Biogradu na Moru hrvatski kralj Petar Kre i mir daje sebi naslov: kralju jui Kreimir, kralj Hrvata i Dalmaci ja (125). Slian mu naslov daje i papa Aleksandar II (1061-1073) potvrujui za kljuke crkvenoga sabora u Spli tu g. 1061. Papa u pravlja pismo: Biskupima i kralju Dalmacija ( 126 ). U izvorima, osobi to crkvenim, iz 10. stol jea pa dalje saznajemo i imena, kojima se u to doba na zivalo Dalmacije. Juni dio od Cetine do Budve zvao se Gornja Dalmacija , a zapadni od Cetine do Rae Don ja Dalmacija . Prvi spomen tih dviju Dalmacija i granice izmeu n jih nalazimo u slube nom zapisniku crkvenoga sabora u Splitu g. 928. Tu se veli: ... zadarska biskupi ja kao i ostale bi108

skupije Dalmacija: rabska, krka i osorska, ko je se nalaze u zapadnoj strani; biskupije pak druge, koje lee na istoku, t. j. stonska, dubrovaka i ko torska ... (127). Sabor dakle poznaje dvije Dalma cije, jednu zove zapadnom Dalmacijom, a to je Do n ja Dalmacija, a drugu istonom, a to je Gornja Dalmacija. Gornju ili Donju Dalmaciju, ili obje zajedno izriito spominju ovi izvori iz 12. stoljea: 28. rujna 1120 papa Kaliksto II upravlja pismo biskupima Gornje Dalmacije i Dioklije ( 128). Godine l l77 papinski legat Ra jmund de Ca pella sazivlje crkveni sabor svih dalmatinskih bi sku pa u Splitu, da bude zgodniji pristup biskupima Gorn je Dalmacije (129 ). 13. svibnja 1189 Pavao, biskup Dulcinja, izjav ljuje, da mu je poznato, da je dubrovaka metro polija majka i gospodarica svih crkava Gornje Dalmacije (130 ). Godine 1199 Inocencije III pie o svojim le ga tima, koje je poetkom te godine bio poslao u Dukl ju: ... kada su un ili u pokrajinu Gornju Dalmaciju ... (131). Toma Arhiakon spli tski, u svo jo j knjizi Histo ria sal01titanae ecclesiae, daje 15. poglavlju naslov: O iznimljen ju biskupa Gorn je Dalmacije , a u samom tekstu toga poglavlja opetovno tvrdi, da su negda biskupi i Gornje i Donje Dalmacije bili podloni splitskoj metropoliji (132). U pogl. 39. spominje, kako su Tatari g. 1242 doprli do gradova Gornje Dalmaci je. Nae je miljenje, da nazivi Gornja i Donja Dal macija ni jesu postojali u rimsko doba, nego su na109

stali tek za bizantske organizacije Dalmacije u sklo pu ravenatskoga egzarhata (g. 556-751). Zato nam govore ove injenice: l ) U starim izvorima prije seobe naroda nema nigdje spomena o nazivima Gor nja i Donja Dalmaci ja . 2) Dalmacija se u ri msko doba dijelila na tri podruja (conventus, regiones), a ne n a dva ( 133). 3) Da razdioba Dalmacije na Gorn ju i Donju Dalmaciju potjee iz rimskoga do ba, to bi ve tada morala ieznuti razlika izmeu solinske i liburnijske Dalmacije i ta se dva podru ja stvarno i imenom sliti u za jedniki kraj pod nazivom Don ja Dalmacija. Ali iz izvora znamo, da tako nije bilo. Libu rni ja je zadrala svoju vlastitu osebu jnost i ime sve do propasti zapadnoga rimskog carstva. Jo polovicom 7. stoljea, kada je stara rimska pokrajinska organizacija ve bila pokopana, Ravenatski Kosmograf i njegov zemljak i mlai suvremenik Gvido opisuju Liburniju kao posebnu pokrajinu sa svojim vlastitim imenom (134 ). Tek iza seobe naroda za bizantske organizacije ostaci se negdanje Dalmaci je okupljaju u dva razliita okru ga sa Zadrom i Dubrovnikom kao glavnim g rado vima (135). I sami nazivi Gornja Dalmacija za istoni dio, a Donja Dalmacija za zapad nu stra nu upuuju nas na Ravenu, koja je te nazive Dalma ciji dala. Donji krajevi naziva ju se oni, koji su blie sreditu, koje da je ime, a gorn ji oni, ko ji su mu dalje. Tako je kasnije Venecija zvala Don jom Al banijam krajeve oko Boke Kotorske, koji su joj bili blie, a daljnje krajeve u pravoj Albaniji zvala je Gornjom Albanijom. Kako vidimo iz zapisnika crkvenoga sabora u Splitu g. 928 te iz pisama Ivana X i Leona VI

mnoinski su se nazivi Dalmacija, a prema tome i Gornja i Donja Dalmacija, u to doba protezali sa mo do Budve (136 ), a to znai do granice, koja je dijelila Dioklecijanove provincije Dalmaciju i Pre valis. Tu je granicu imala Gornja Dalmacija i po lovicom l O. stol jea, kada je Konst. Por.firogenet pisao svoja djela De thematibus i De administrando im perio. On u tim djelima na vie mjesta navodi, da se u njegovo vrijeme d raki temat protezao do Budve, a oda tle na zapad Gornja i Donja Dalmacija, dotino temat dalmati nski ( 137 ). S novom injenicom mi se susreemo u Povijesti salonitanskoj Tome Arh i akona (pogl. 15: De exem ptione episcoporum Superioris Dalmatiae) i u zakle to j izjavi dulcinjskoga biskupa Pavla g. 1189 ( 138). Prema ovima Gornja Dalmacija sie sve do rijeke Dri ma u Albaniji. Naziv Gornje Dalmacije proirio se od Budve, kako je to prvi dokazao Barada u svojoj radnji Da/matia Superior ( 139), od kada je g. 989 bugarski car Samuel ( 976-1O14 ) razruio draki te mat zauzevi njegov ju ni dio s glavnim gradom Dra om. Kako je preostali dio drakoga temata od Bo jane do Budve bio premalen za samostalnu drav nu jedinicu, to je Bizant pridruio te krajeve svojoj najblioj politikoj jedinici u Gornjoj Dalmaciji s glavnim gradom Dubrovnikom. Biskupije od Bojane do Budve, koje su do g. 989 pripadale Drau, Rim je najprije pripojio split skoj metropoli (140 ), dok nije g. 997-98 na zahtjev bugarskoga cara Samuela stvorio novu metropolu u Dubrovniku za sve krajeve izmeu Cetine dotino izmeu Neretve i Bojane. Novo stvoreno s;anje, po litiko i crkveno, utjecalo je na to, da se od tih vre-

110

111

mena, t. j. od g. 989 a osobito od g. 998, poelo na zivati Gornjom Dalmacijom sve krajeve do rijeke Bo jane, dotino do Drima. Na novom podruju Gor nje Dalmacije ni jesu nastale promjene ni poslije g. 1014, kada je Vasilije II svladao bugarskoga cara Sa muela i ponovno zauzeo Dra. Razlog je tome, to je Vasili je II za borba s carem Samuelom bio ustupio ci jeli dalmatinski temat, dakle sve do rijeke Bojane, hrvatskom k ralju Stjepanu Drislavu (969-995) (141). Dobri od noa ji izmeu Bizanta i Hrvatske vladali su i za Drislavovih sinova kralja Gojislava i Kreimi ra III (997-1030), koji su g. 1018 formalno priznali vrhovnu vlast Vasilija II (142). Na to se naglo po eo jaati juni dio Hrvatske, Crvena Hrvatska s Duk1jom kao sreditem, a draki metropolita pristao g. 1054 za konanoga raskola uz Bizant, tako da se vie nigda nije radilo, da bi se latinske biskupije u Duk1ji povratile pod drakoga metropolitu. Ubu due se radi samo o tome, da li e biskupije proi rene Gornje Dalmacije pripadati metropoliji split skoj, ili dubrovakoj, ili domaoj barskoj.

3. - VJERODOSTOJNI IZVORI ISTOVJETUJ U

HRVATSKU S DALMACIJOM

Franaki kroniar Einhard u svojim Analima (796-829) pod g. 819 biljei, kako je Ljudevit Po savski ratovao s franakim vazalom Bornom , vojvo dom Bijele Hrvatske, koju Einhard istovjetuje s Dal macijom. On veli: Ljudevit izae u susret Barni, vojvodi Dalmacije, koji se bio utvrdio na rijeci

Kupi ... Ljudevit slijedee zime opet je nahrupio u Dalmaciju (143). Prudentius Trecensis u svojim &alima g. 849 zabiljeio je, da je glasoviti franaki monah Gotschalk k ji je eko vrijeme boravio na dvoru vojvode Trpi m1ra, b10 u Dalmaciji , istovjetujui ovu zemlju s Hrvatskom (144). Godine 928 Leo VI piui svim biskupima, to borave po Dalmaciji istov jetu je prostor njiho vih biskupija sa Zemljom Hr vata (145). Godine 1103 papa Paskal II al je kardinala Au gustina u Hrvatsku i Ugarsku, da u hrvatskim gla dovima iri pravednost. U tom pismu papa istov je tuje Hrvatsku s Dalmacijom: ... in Dalmatiam et Ungariam ... ad propagandam per dalmatinas ciui tares iusticiam (146). I papa Inocencije II g. 1139 Hrvatsku nazivlje imenom Dalmacije piui splitskom nadbiskupu Gau diju: Gaudia, salonitana archiepiscopo ... episco pos per Dalmatiam constitutes suffraganeos ... obe dire sancimus, quem unum totius Dalmatie metro politanum in saloni tana ecclesia fore scimus, iuxta quod in decretis nostris comperimus (147). Godine 1166 ugarsko-hrvatski kralj St jepan po tvr u jui s tare darovnice samostanu sv. Ivana Krsti telja kod Biograda na Moru veli, da se taj hrvat)ki k runid beni grad nalazi u Dalmaciji: ... Monasterio sancti Johannis in .Gnibus Dalmatiae sito in urbe ' ' quae ... Alba vocabatur (148). Suvremenik Popa Duk1janina bio je arapski geo graf Idris. U svom glasovitom geografskom djelu Kitab nuz.hat a! mutak on pie: Na zemlje Akvileje, o kojima smo govorili,

112
8

113

nadovezuju se zemlje Hrvatske, zvane Dalmacija ... Bakar je prvi grad drave Hrvatske, koja se zove Dalmacija, a prostire se uz ... more (149). Drugi mlai suvremenik Popa Dukljanina i crkve ni starjeina Bara, barski biskup Grgur, pie g. 1177 Gvalteru, splitskom kanoniku i papinskom legatu: Znam, da je salonitanska crkva imala primat u ci jeloj dravi Dalmaciji i da je bila matica nae (barske) bisk upije ( 150). Tu on Dalmacijom zove sve hrvatske zemlje od R ae u Istri do Bojane u Albaniji. Trei suvremenik Popa Dukljanina, Vilim Tir ski, u svojoj Povijesti, koju je napisao prije g. 1183, pie, kako je jedna grupa kriara, pod vodstvom tulukoga grofa i podijskoga biskupa, iz Istre prdla u Dalmaciju i prola je za 40 dana s velikim napo rima. U Dalmaci ji ima, veli on, 4 nadbiskupije: u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Baru. Stanovnici su Slaveni Dalmatinci, koji govore hrvatskim jezikom, osim maloga broja Romana uz morsku obalu, koji govore latinski ( 151). I FulCherius Carnotensis u svojoj Povijesti J eru salima pie, da je gornja grupa k riara prola pre ko Dalmacije ( 152 ). l jedan dakle i d rugi pisac zove Dalmaci jom ci jeli prostor Hrvatske od Istre do Skadra u Albaniji. Ugarski ljetopisac Simeon de Keza, dvorjanik kralja Ladislava III (g. 1272-1290) u svom djdu Gesta Hungarorum napisao je na osnovu starih izvo ra, da je kralj Koloman poslavi vojsku u kraljev stvo Dalmacije dao ubiti (hrvatskoga) kralja Pe tra (153). Istu vijest donosi i venecijanski kroni ar A. Dandolo (t 1354) prepisujui ugarskoga lje-

topisca ili njegov izvor. I on teritorij hrvatskoga kraljevstva zove Dalmacijom (154). Godine 1244, 30. oujka, Bela IV (1235-1270 ) veli za Hrvatsku: u naemu kraljevstvu Dalma ciji ( 155). Godine 1252 barski nadbiskup Ivan de Plano Carpini (1249-1252), neto mlai suvremenik Po pa Dukljanina, na papinskom je dvoru pod zaklet vom ustvrdio: da u cijelo j Dalmaciji od starine nijesu bile nego dvije nadbiskupije, naime saloni tanska i dioklejska. I na mjesto Salone je Split, a na mjesto Diokleje Bar. I biskup du brovaki da je podloan nadbiskupu splitskomu (156 ). Pripomi njemo, da je na toj misli osnovana crkvena razdioba Bijele i Crvene Hrvatske u kronici Kraljevstvo Hr vata i u Ljetopisu Popa Dukijanina. Dotino Ivan de Plano Carpini kao stranac svoje tvrdnje crpio je i oslanjao se na vjerodostojnost tih dviju dukljan skih kronika. Austrijski kroniar pie o naem pitanju: Dal macija, koja se zove i Hrvatska i Pomorska ( 157). Bizantski pisci i oni stari ji od naega Popa Dukl janina i njegovi suvremenici, openito i veoma esto upotrebljava ju naziv Dalmaci ja za hrvatske zemlje u bivoj rimskoj pokra jini Dalmaciji. Tako Porfirogenet veli, da su Avari zauzei cijelu zemlju Dalmaciju (158 ). Teofanov nastavl ja, koji je pi sao za cara N. Foke (963-969), govorei o Hrvati ma, veli, da je cijela Dalmacija otpala od Bi zanta za cara Mihajla Mucavca (820-829) (159). Slino pie i Gregorije Kedrenos (160) koncem ll. ili poetkom 12. stol jea i Ivan Zonaras (161). Ke kaumenos (162) nazivlje Dalmacijom i Cr venu iBije115

114

lu Hrva tsk u. Tako Ana Komnena (163) i Ivan Ki namos (164 ). A to su sve bili suvremenici Popa Dukijanina.

* * *
Smatrali smo potrebnim, da se opirno paza bavimo s postankom imena Ilirika i njegovim zn a enjem tokom povijesti, kao i imenom Dalmaci je, njezinim znaenjem u raznim epohama kao i nje zinim razdiobama i istov jetovanjem s dravom Hr vata. Bez jasnoga znan ja o tim stvarima mnogi se izvori pravo ne mogu razum jeti, izmeu tih ni Konst. Porfirogenet, koji je donio najopirnije vi jesti o dolasku Hrvata na Jadran. A to je glavno, razdioba Dalmacije na Gornju i Donju, i njihovo istovjeto vanje s Bijelom i Crvenom Hrvatskom osnovne su geopolitike tvrdnje na jstari jih hrvatskih kronika Kraljevstvo H rvata i L jetopisa Popa Dukljanina. Iz izvora, koje smo naveli, nesumnjivo proizla zi, da istovjetovan je Hrvatske s Dalmacijom i nje zinu razdiobu na Gornju i Donju Dalmaciju nijesu izmislile spomenute dvije hrvatske kronike, nego da su one samo v jerno zabil je ile stvarnost, ko ja je tada postojala, openito bila poznata i upotre bljavana. Ovo u velike podie vjerodostojnost i jed ne i d ruge kronike i sili nas, da im vjerujemo, kada Gornju Dalmaci ju nazivlju Crvenom Hrvat skom, a Donju Dalmaciju Bijelom Hrvatskom. Uostalom u tim nazivima Kraljevstvo Hrvata i Ljetopis Popa Dukljanina nijesu nita drugo uinili, nego nam zabil jeili obia j starih Hrvata da prema svojim iranskim uspomenama oznauju i nazivl ju

razne geografske poloaje s bojama. Iranci su nai me od starine oznaivali zelenom bojom istok, crve nom jug, bijelom zapad, a crnom sjever {165). Iran ski Hrvati oko Azovskoga i Crnoga Mora svoje su srodnike, koji su se pomakli na zapad iza Karpata u junu Poljsku, nazivali zapadnim ili Bijelim Hrva tima, a njihovu zeml ju zapadna ili Bijela Hrvatska. Kako nam Konst. Porfirogenet sv jedoi, Hrvati su se na Jadranu jo u 10. stol jeu s jeali iranskih naziva svo je stare domovine iza Karpata, koju su nazivali Bijela Hrvatska , a svoje ta monje srodni ke Bi jelim Hrvatima (166 ). Iranski nain ozna iva nja zemalja po bojama Hrvati su prenijeli iza Karpata u svoju novu domovinu i nazivali su hrvat ske zemlje Duvnu i Cetini na zapad Bijela Hrvat ska , a zemlje ju no od Duvna i Cetine Crvena Hrvatska . Nazivom Bijela Hrvatska oznailo se dakle Zapadnu Hrvatsku ( 167), a nazivom Cr vena Hrvatska oznaena je Juna Hrvatska. I u istinu, ta dva dijela hrvatskih zemal ja stoje zapadno i juno jedan prema drugome, ako se motre iz Duvna, gdje se.. na hrvatskom velikom dravnom saboru, kako nam spomenu te dvi je prastare hrvat ske kronike k au, razdijelila hrvatske zemlje na pokrajine odred ivi pojedino j ime, naravno s boja ma u duhu hrvatskih prastarih iranskih uspomena.

( l ) O Delm ntimn i Dalmaciji openito gl. I. Lucms, De regno Dalmatiae et Croatiae I, cap. 6 (SCHWANDTN E R III, Be 1748) 54-6 1 ; H. CoNs, La province romaine de Dalmatie, Pa is 1882; TH. MOM MSEN, Romische Geschichte (Gessam. Schriften V, Berlin 1908, pogl. 6); ]. MARQUARDT, Romische Staatsver waltung I-II (Leipzig 1881-1884 ); BERTOLI, Das Dalmatinischt! I

116

117

(Be 1906); K. PA1SCH, Delmatae i Delminium, u PAULY-Wis SOWA, Realcncycl. IV (Stuttgart 1901) col. 2448-55; 2457-9; S!i, Povijest Hrvata 72-153; Dalmacija, u Hrv. Enciklopedi ja IV (Zagreb 1942) 488495. {2) APIANUS, Historia Romana (Lipsin 1852 ) I 430. (3) TRUJIELKA, Les res/es Ill yriens en Bowie, Paris 1900. (4) P. SKOK, Studije iz ilirske toponomastike, u GZM (Sarajevo 1917) 128. (5) STRABO, Geographica VII 5 (Lipsia 1966) II 433. (6) L. THALLCZY, Illyrish-albanische Forschungen I (Wien 1916) 8-11, 14. (7) E. PAIS, Fasti triumphales populi Romani I i II (Ro ma 1920) 14 i 18: [d]e De[lma teis] . (8) N. d;. 15, 637. (9) I. C. OnELLI, lnscriptionum latinarum selectarum am plissima collcctio l-III (Turicum 1826-1856) 1833, 2106, 2716 sl., 3037, 3470 3608, 4082, 5431sl., 5442, 5455, 6848, 6885. (10) N. di. 802, 1098, 2153, 3599, 3626, 4132, 5456, 5571, 6680, 6705. (ll) N. dj. 5431 sl. ( 1 2) N. dj. 5442, 5455. (13) Aed. donatus ab Ti( berio) Caes(are) Aug( usto) f. Au gusto. Torq. maiore. Bello Delmatico ob honorem , CIL III 3158. (14) J. EcKHEL, Doctrina mtmmorum veterum VP (Wien 1828) 445. (15) P. Celsenio Constantini dec(urioni ) col(oniae) Delmatine CI(audia) Aequo ... , CIL III 1322. (16) H. WESSELHAUF, Diplomata militaria XVI (Berlin 1936). (17) N. dj. 34 (br. 36). (18) N. dj. 36 (br. 38). (19) N. dj. 46 (br. 48), 49 (br. 51), 53 (br. 56), 58 ( br. 62), 63 (br. 69), 65 ( br. 70), 68 ( br. 73). (20) N. dj. 18 (br. 20). (21) N. dj. 28 ( br. 30). (22) N. dj. 75 ( br. 80), 76 (br. 82), 91 (br. 100). (23) O Ilirima i Iliriku gl. TH. MOM MSEN, n. dj.; G. ZrP PEL, Die romische Herrschaft in lllyrien bis auf Augustus, Lei pzig 1877; BERTOLI, Schri ft en der Balkankommission IV l, 119, 125; L. TH ALLCZY, lllyrisch-albanische Forschrmgen I-II Wien 1916; DESSAU, Geschichte der rom. Kaiserzeit, Berlin 1924; E. SwoBODA, Octavian und Illyricum, 1932; SII, Povi jest Hrvata 72-153; OsTROGORSKY, History of the Byzantine State, New Brunswick, N.]., 1957; A. BENAC i drugi, Simpo zijum o teritorijalnom i hronoloikom razgranien ju Ilira u pra stara doba, Sarajevo 1964. (24} ScYLAX CARYANDENSIS, Periplus (oko g. 350 pr. Kr.) pogl. 22-27' e. MULLER, u Geogra phi graeci minores I (Paris 1882) 28-33. (25) TRUIIELKA, n. dj.; L. THALLCZY, ll. dj. ll, bilj l.

e.

(26) POLYBIUS, Hist. TI 5, 4 (Paris 1839) 70. (27) SCYMNUS CHIUS, Orbis descri ptio 415425; izd. e. MuLLER u Geographi graeci minores 213-sl. ( 28) E. PAIS, n. dj. 112. - Za ilirske ratove g. 229 i 219 glavni izvor: POLIBIJE (o. 120 pr. Kr.), Historiae II 2-12; III 16, 18 sl. (Leipzig 1905) I 123-137, 230, 233-235. (29) E. PAIS, n.d j. 180 sl. (30) G lavni su izvori o propasti junoilirske drave kral ja Genci ja: PoLIBIJE, n. dj. XXIX i XXX; LIVIJE, Ah urbe condita XL, XLII-XLIV; APIJAN, Hist. Romana IX (Leipzig 1879 ) I 352-354. ( 31) G. Z I PPEL, ll. dj. 180-201. (32 ) E. PAIS, ll. d j. 206. (33) TH. MOMMSEN, CIL III, str. 279; IsTI, The pro vmces of the Roman empire, trans. by W. P. Dickson (New York 1887) 212-220. ( 34 ) MARQUA RDT, ll. dj. I 143. ( 35) Initio quidem Galliam Cisalpinam, Illyrica adiecto, leg.:: Vatiniana accepit, mox per senarum Comatam (Galliam Transal pinam) quoque, veritis patribus, ne, si ipsi negassent, populus et hane daret , Su ETONIUS, Caes. pogl. 22; tum Caesari decretae in quinquennium Galliae , PATERCULUS VEL LEUS, Historia Romana II 44, 5; Decreta est ei Gallia et Illyricum cum legionibus decem , EuTROPIUS, Breviarium VI 17. Gl. takoder PLUTARCHUS, Caes. 14; 0Rosrus Vl 7; AP PIANUS, Bell. civ. II 13; Dro CAssrus XXXVIII 8. ( 36) ... lpse conventibus Galliae citerioris peractis in Il lyricum proficiscirur, quod a Pirustis finirimam partem pro vinciae incursionibus vastari audiebat. Eo cum venisset, civi tatibus milites imperat certumque in locum convenire iubet. Qua re nunciata Pirustae legatos ad eum mittunt ... seseque pararos esse demonstrant omnibus rationibus de iniuriis satis facere ... , CAESAR, De bello gallico V l. - His confectis rebus conventibusque peractis in citeriorem Galliam revertitur atque inde ad exercit um proficisci tur >>: 11. tl.j. 2. (37) STRA BO VII 5. Gl. dolje bil j. 52. (38) Cum ad versari is au tem pepigi t, ut dimissis octo legionibus Transalpinaque Ga llia duae sibi legiones et Cisal pina provincia, vel et iam una legio cum Illyrica concederetur, quoad consul fieret . Su ETONIUS, De vita Caes. I 29. (39) Caesar - tantummodo contentus cum una legione titulum retinere provinciae . V. PATERCULUS II 49. (40) Sub idem tempus in Illy rica est incommodum ac ceptum, quae provincia a superioribus mensibus retenta non tanrum sine ignominia, sed etiam cum laude erat ... quamquam erat provincia minime copiosa ... si quod periculum provinciae inferretur depelleret ... . CAESAR, De bello alex., pogl. 4247. (41) Gl. MOMMSEN, Romischt! Geschichte IV 127. (42) Interim eo tempore Sulla eriam Dardanos, Scordi scos, Dalmntas et Maedos partim vicit, alios in fidem accepit .

118

119

EuTROPIUS, Breviarium V 7.- Mil jenje Zippel-ovo ( n. dj. 161sl.), da bi trebalo u tekstu ri je << Dalma tas popravit i sa << Demhe letas , nije opravdano. (43) U num in Hispan ia, aliud in Pamphylia et Ci licia, tertium in Macedonia, quart um in Dal matia . EuTROPI US VI l . (44 ) Gl. A. FORBIGER, H andbucb der allen Geograpbie II, Europa2 (Ham burg 1877) 552-565. (45) Za rat g. 35-33 pr. Kr. glavni je izvor APIJAN, n. d j. 361-369. Gl. VErTH, Die Feld ziige des C. J ulius Caesc.r Oct a vianu s in Illyrien in den ]ahren 35-33 v. Cbr., Wien 1914 ; ZIP
FEL, ll. dj. 225-235. (46) << Pannoniorum gentes qu(as a)nte me principem po

puli Romani exercitus nunq uam ad( i)t, devictas per Ti(beriu Ne)ronem, qui tum erat pri(vig)nus et) lega t us meus, t m pcno populi Romani s(ubie)ci protulique fi nis Ill(yrici ad r ipam) fl u minis Dan( uv)ii ... . M onumentum Ancyranum 30, CIL III 782 i 796. << Divus Augustus ... A t Ti(berius) Caesa r ... parendi con fessionem ... lllyriis Delmatisque extorsit, R aer iam aurem et Vi n delicos ac Noricos Pannoniamque et Scord iscos novas imperio nostro subi unxit provincias ... >>. PATERCULUS II 39. (47) Vidi DIO CASSJUS, H ist . Romanae LIII 12 (Hamburg 1750 ) l 703 sl. (48) << ... Omnis numerus amplius octi ngentis milibus exple ba t; ducenta fere peditum colligebantu r a rmis ha bilia, equitum novem ... sed linguae quoque notitia R oma nae, pler isque lit tera rum usus et f a miliaris ar morum era t exercitatio >>. PATERCUtus II 110. (49) << Audita in senatu vox pr incipis, deci mo die, ni ca veretur, posse hostem in urbis Romae venire conspectu m >> . PA TERCU L U S II 111. (50) Sed nuntia Illy rici dcfectione, tra nsiit ad curam novi belli, quod, gravissim um omniu m ex ternoru m bcllorum post Punica, per quindecim legiones pa remq ue auxil ioru m co piam triennio gessit, in magnis omni u m rerum difficulta tibus summaque frumenti inopia >>. SuETONIUS, De vita Caesarum III 16. (51) DIO CASSIUS LVI 15. (52) << ... illa aestas maximi belli consum mavit effectus: qui p pe Perustae et Desidiates Delrnatae, si tu locoru m ac montium, ingeniorum ferocia, mira etiam pugnandi scientia et praecipue angustiis saltuum paene i nexpugnabiles ... a rmis Caesa ris tum demum paca ti sunt, cum paene fu nditus eversi forent >>. PA TERCULUS Il 115, 4. (53) O delmatsko-panonskom ustanku i ratu g. 6-9 po K r. glavni izvori: PATERCULUS II 110-116; DIO CASSIUS, Romaike Historia LV 29-34; LVI 11-17; (Berlin 1898) II 513-518, 526-531. (54 ) Gl. Dro CASSIUS LIII 12. (55) Gl. dolje bilj. 57. (56) << Legionum duae in Pannonia, duae i n Moesia a tti nebant, totidem apud Dalmatiam locat is >>. e. TACITUS, Ab (XC. Aug. IV 5.

(57) <<P. Corne(lio) Dolabellae co( n)s(uli ) VII viro epu l(oni ) sodali Titie( nsi) (L)eg(ato) pro Prae( tore) Divi Au(gusti) et Ti(berii) Caesaris Augusti civita tes superioris provi nciae Hi l Jurici>>. 0R ELLI 2365; CIL III 1741. (58) v. PATERCULUS II 121, 2. (59) << ... Illyr icum ... q uae pa rs ad ma re Hadriaticum spectat, appellatur Delma tia et Illy ricu m supra dict um; ad septentriones Pannonia vergit >>. PLI NIUS SECUNDUS, Nat. Hist. II I 25. (60) OREL LI 5431; CIL I ll 4013. (61) CIL XVI 38. (62) 0RELL! 802. (63) CIL III 1805. Gl. Notitia dignitatum, Occidentis XLV 4-15 ( Berlin 1876) 224 sl. (64) Glavni izvori: LATERCULUS VERONENSIS iz g. 297 i Notitia dignitatum, u sadanjem obliku oko g. 425 po Kr. Ob je izdao O. Seek Ber lin 1876. Gl. T r. MOMMSEN, Gessamelte Schriften (Berlin ) 561-588; ]ULLIAN, De la reforme provin ciale attribuee a Dioctetien, u Revue Hist. 19 (Berlin 1892 ) 352-4; O. SEECK, Gesch. des Untergangs der antiken Welt 12, Berlin 1921; II. Berlin 1901; R. RoGOI , Veliki Ilirik (Zagreb 1962). (65) Gl. Notitia dignitatum, Orientis 118-125 (n. izd. 4-5); Orient. III 4-21 (n. izd. 9 sl.). (66) N . dj., Occidentis II 5-34 ( n. izd. 108 sl.). (67) Gl. PORPH YR., De thematibus II, izd . Bonn 57; Zo NARAS, E pit . hist. XIII 5 et 19 (Bonn 1897) III 26 sl., 92 sl. (68) << Diocensis (sic!) Pa nnon iarum habet prouincias n u mero VII: 2 Pan nonia inferior, 3 Sauensis, 4 Dal matia. 5 Va leria, 6 Pa nnonia su perior, 7 Noricus r i pariensis, 8 Noricus me diterranea >>. LATERCU LUS VERONENSIS, Notitia digni/a/um, izd . Seeck 249. (69) MANSI III 674; MPL 13, 1176; ]AFFE 12 257 (67);

Acta Alb. I 4, l. (70) MANSJ VIII 751; MPL 20, 515; ]AFFE I 300 (97); Acta Alb. I 7, 2. (71) Gl. ]AFFE l 365 (148), 396 (175), 409 (187); Acta Alb. I 2-4 (br. 11-22). ( 72) Cod . Tbeod . XVI 2, 45; Cod . Just. l 2, 6; BARONIUS, Annales eccl., an. 421: MPL 20 379. (73) BARONJUS, an. 494, 17; MANST VIII 46; ]AFFE 638 (393). (74) BARONlUS, an. 512, 36: M A NSI VIII 218: MPL 62, 61; ]AFFE 763 (476); Acte Alb. I 26, 5. (75) MANST VIII 439; MPL 63, 431; Acta Alb. l 27, 5 ; ]AFFE 777 (487) (76) MANS I VIII 409; MPL 63 394; Acta Alb. I 28, 5; ]AFFE 784 (494).
(77) << I tem i n i pso Ill y rica ad alia m partem iuxta ma re magnum sunt civita tes, id est: Aulon:.t, Absu ra, Du racchium, Plistum, Lissum >>. RA vENNAS ANON Y M US, Cosmographia IV 15 (Berlin 1860) 206.

120

121

(78) Non ultra Danubium sed quomodo ad more ma gnum ( = Jadra n) ponitur patria ( = zemlja) quoe dici tur Illy ricus, et quae a multis philosophis maxima septentrionalis pars Illy ricus etiam adscribitur, ramen haec patria dicirur pro cer ro Illyricus . N. d;. IV 15 (205). (79) ASINIUS QuADRATUS, H ist. Romanae fragmenta 6. H. Peter, H ist. Romanae fragmenta (Leipzig 188J) J51. (80) Gl. STRABil V 7, J (444); 9 (450); 1J (455); PLINIUS SECUNDUS, Nat. historia III 22 ( proprieque dieci Illyri ). (81) ... To .6.uppcixLov ... 8 J..I.TJ't PJ'ltoA.k ECT'tL 'tov 'IAA.u pLxov ... . N. BRYENNIUS, Comment. III J, ed. A. Meineke ( Bonn 18J6) 102. (82) ANNA COMNENA, Alexias I 7, ad. L. Schopen (Bonn 18J9) I J8. Gl. rz. di. 16 (76). (8J ) MANSI XV 162; MPL 119 77J; Acta Alb. I 54, 13; JAFFE 2682 (2021). (84 ) Gl. dolje V, bilj. 75. (85) PoRPHYR., De thematibus II l et 9, Bonn 56-58; A. PERTUS I , Const. Porfirogenito, De them_atibus (Cittdel Va ticano 1952) 86 i 94; PORPHYR. JO (141 1 144; 140 1 142) J2 (15J i 156; 152 i 156). (86) Claudius Tirus, Drusi, Tiberii fratris fili us ... Hu ms tem pore Scribonius Camillus intra Dalmatias imperator crea tus con tinuo occidirur ... . S. A. VICTOR, Epitome de Caesaribus 4 (Leipzig 1911) 1J8. (87) BLUHME- LACJ\I!ANN - RUDORFF, Schriften der rom. Feld messers (Berlin 1848) 240. (88) CIL III 6575. (89) P. WESSELINGIUS, Vetera Romanorum itinera ( Am sterdam 17J5) 265, 270, 297 sl.; K. MILLER, Itinerario Romarza (Srutrgart 1916) ua. (90) Notitia dignitatum, Occid. II 9 (109). (91) G. MARINI, I papiri diplomatici ( Roma 1805) 128 (82). - Miho Barada u svojoj raspravi Dalmatia Superior (Rad JA 270, Zagreb 1949, 93) tvrdi, da je Odoakrov pa piro.s na j stariji spomenik, u kojemu dolazi mnoinski naziv Dalmauarum. Ali to ni je ispravno. Efeki kameni natpis je i ma terijal no stariji od Odoakrova papirosa, a stvarno su od n jega stariji svi izvori, to smo ih naveli u bil j. 86-90. Ti izvori, iako su do nas do li u prijepisima, koji su materi jalno mla i od Odoak rova papir a, sadre sigurne i nepromijen jene mnoinske nazive Dalmact)a, ko je su pisci zabil jeili daleko prije Odoakra. (92) L. GARETI, Cassiodori Aurelii Opera omnia II (Ve netiae 1729) 117, 130, 136; MGH, Auct. antiquiss. XII 2J4, 274 sl.; CASSIODORUS SENATOR, Chronica, MGH, Auct. antiq. XI 158. (9J) MGH Chronica minora saec. VI-V II (Berlin 1892) J07 i J13. (94) MANSI VIII 141; MPL 59 155; JAFFE 686 ( 412). (95) SII, Prirunik 148.
o

(96) MANSI I X J55; Acta Alb. I J4, 7; JAFFE 92J (60J). (97) WESSLLI NG!US, 11. d;. 270. (98) I. LuCIUS, De regno Dalmatiae et Croatiae 58. (99) Convenrum Scardonita num perunt lapudes et Li burnorum civitates Xliii ... Salona colonia ab ader CXII pe rum in eam i ura viribus descriptis in decurias CCCXLII Del marae, XXV Deuri, CCXXXVIIII Ditiones, CCLXVIIII Mae zei, Lli Sardeates ... Narona colonia rertii convenrus a Salona LXXXV p.... Cerauni decuriis XXIIII, Daversi XVII, Desitiates Cil i, Docleatae XXXIII, Deretini Xliii, Deraemistae XXX, Dinda ri XXXIII, Glinditiones XLIIII, Melcumani XXIII!, Na resi CII, Scirtari LXXII, Siculotae XXIII!populatoresque quon dam lraliae Vardaei non a mpli us quam XX decuriis . PLIN!US SECUNDUS, Nat. hist. III 21 sl. e. Ma yhoff I (Lipsia 19JJ ) 288-290. ( 100) G. ZIPPEL, ll. di. 198. (101) Discessu Liburna rum ex Illyrico M. Octavius cum iis quas habebat navi bus Salonas per venit ... Conventum Salo nis cum neque pollici tationibus neque denun tiatione periculi permovere posset oppidu m oppugnare instiruit ... >>. I. CAESAR, Comm. belli civ. III 9 (Li psia 1926) II 96. (102) ScvLAX CARYANDENSIS, Periplus 21; C. MuUer, Geo graphi Graeci minores ( Paris 1882) I 26. (lOJ) Liburniae finis et initi um Delmatiae Scardona in amne eo (Titio) XII ( m.) passuum a mari. PLINIUS SEc., Nat. hist. III 22 (289). Vidi: M. Sui, Granice Libumiie kroz stoliea, Radovi Instituta JA II (Zadar 1955) 273-96; N. KLAI, Hist. zbornik XI (Zagreb 1957) 189-92. (104) Tabula Peutingeriana, segm. IV-VI et Vl-VII, K. Muller, I tinerario Romana (Sruttgart 1916) 415-41 8. (105) MarceUino proconsule Dal matiae, Gregorii I Re gistri IX, ep. 158. MGH Epistolae II (Berlin 1899) 159. Si !, Povi;est Hr vata 227, ima krivo, kada tvrdi, da je dalma tinski prokonzul Marcelin bio podvrgnut ilirskom prefektu, a neovisan od egza rha I tali je u Raveni. Pod ru je ilirske prefekture prostiralo se isto no od Drine i Budve, a Dalmacija je po Diokleci ja novoj ured bi spadala na prefektu ru Italije, koje je funkcije vrio egza rh ravenski sve do propasti egzarhata g. 751. Kako sc vidi iz poslanica Grgura Velikoga ravenatski egzarh Kalinik, kao nadle ni prefekt, imao je veliki udio u imenovan ju Maksima salonitanskim bisk u pom. Gl. Gregorii I, Reg. VIII, ep. J6; IX ep. 154-156,176 ( II J8sl., 155sl., 172). (106) Callinico, exarcho Italiae , n. d;. 154. (107) Ali im Hrvati to nijesu doputali, jer im tada jo ni jesu .plaali danak, nego su sve, to sada (oko g. 950) plaaju Slavemma ( = Hrvatima), dotle plaali (bizan tskom) strategu . PORPHYR. JO (146); RAKI 372. (108) [Ca ro u] rgnuFra cotym ... nobiliter ampliavit, ut poene duplum illi adiecent ... Histrtam quoque et Liburniam atque Dalmatiam, exceptis maritimis civitatibus, quas ob ami-

122
(137) (138) 130. (139) (140) Budve do rijeke God. Gl. gore bilj. 85. Gl. gore bilj.

123
1078 postoji spor inter spaletanuro archlepiscopum ac ragu sensem o biskupijama u Duklji (gl. RAKI 211sl.). b) God. 1177 barski biskup Grgur tvrdi: Salonitanam ecclesiam pri arum in tota Dalrnatie provincia et nostre ecclesie matricem fUlsse

Rad JA 270 (Zagreb 1949) 93113. Da se splitska metropolija negda protezala i od

Drima u Albaniji, govore nam ovi spomenici: a)

citiam ct iunctum cum eo foedus ConstantiDopolitanum impera torem habere pcrmisi t ... >>. ElNHARDUS, Vita Karo/i .M agni 15, MGH SS II 450 sl. ( 109) O Zadru, sjeditu upravitelja pokrajine pa vojnoga zapovjednitva (thema), u izvorima imamo ove spomenr 1z 9. stol jea: Paulus dux Jaderae ... legati Dal m:uaru m (Et NJIAR ous, Annales, an. 805, MGH SS I 193; oko g. 840 Dalmacijo upravl ja carski sparar i stra teg Brieni j (G. ScHLUMBERGF.R, Sr gillogrnphie de ['Empire B yzantin, Paris 1884, 205); g. 846-48 vojvoda Trpimir vodi rat s dalmatinskim stra tegll? ( cum rex Tirpimirus i ret con tra gentem Graecorum et pamcmm eorum . L. KATI, Saksonac Gottshalk na dvoru kneza Trpimira (Zagre? 1932) 8; g. 834-56 Dalmacijom upravlja bizantsk i arhont ( Takt! kon, T11. Usr ENSKIJ, Viznntijskaja tabel'o rangakh, IzvestrJa

her Pomificalis ecclesiae Ravemratis, MGH Scri ptores rerum Langobardicarum et ltalicarum saec. V I-IX (Berlin 1878) 365. ( 120) ... consularu peragente in provincia Chroatorum er Dalmatiarum finibus Ta mislao rege et Michaele ID suis finibus
praesidente duce ... dictus Chroatorum rex et Michael cum suis proceribus simulque episcopis Dalmatiarum ... . RAKI 187 sl.; SI I, Prirunik 21.3 sl. (121) Cu.r t:?S, Dalmatia rum episcopi, contemptores (estis ues!rl metropohtam)? . R AK I 196; St t, Prirunik 224. (122) Ego quidem Maius, prior supra dicte ciuitatis (Ja derae) atque proconsul Dalmatiarum . RAKI 21. (123) ln finibus uero Dalmatiarum honor prospa tarii et stratico Gregorio uiro illustrissimo procurante . RAKI 44. (124) Gregorio protospatario et stratico uniuerse Dalma tie . R AKI 43. (125) Regnante Cresimiro rege Chroatorum et Dalmatin rum . RAKI 51; Stt , Prirunik 230. (126) (Alexa nder Il ) episcopis et regi Dalmatiarum . MANSI XIX 977; R AK I 205; SII, Prirunik 236. (127) ... i1 . dertina ecclesia, quam caeterae ecclesiae :Dal mariarum, arbensis, ueclensis, absarensis, quae sun t in occiden tali pa rte positae; ecclesiae uero aliae, quae ID oriente haben tur, id est stagnensis, ragusitana et catharitana ... . RAKI 195; Sii, Prirunik 222. (128) Calixtus episcopus ... omnibus episcopis superioris Dalmatiae seu Diocliae . FARLATI VI 62; SMIIKLAS II 35, 36; q uod prelatos super ioris Dalmatie non videamur peroimium fati gare, i n Spalatensi ciuitatc ... conci lium auctore Domino duxim us celebrandum . Original u arhiv u kaptola u Splitu (XVI 1 162) FA RLATI VI 61 j SMI I KLAS II 145, 148. ' (130) Ego Pau us Dulcinii cpiscopus ... sciens Ragusinam metropohtanam eccles1am fore ma trem et dorninam cunctarum ecdesiarum supedoris Dalma tiae ... >). SMIIKLAS II 218 235

russka go atheol. lnst. v Konstantinopele J, 1898, 109-130); u vremenu pri je g. 879 Dalmacijom. upravlja bizatski stateg .(gl. gore bi l j. 107); to se isto navod t u Kleterologtolt Ph lothet g. 899 (J. B. BuRY, The Administrative,System n the Nm!h Cen turv witb n revised Text of the Kletorologron of Phtlotheos, u The British ticademv Supp!. Papers I ( London 1911) lJl sl.). GL takoder A. PERTUSI, Costantino Porfirogenito, De tbemati bus Studi e testi XIV sl. 41-43; J. PosEDEL, Pitanje dalmatin skog temata u prvoj polo ici I X. stoljea, u Historijski zbornik III (Zagreb 1950) 217-219; ]. FERLUGA, Vizantiska uprava 11 Dalmaciji, Beograd 1957. . ( 110) PORPIIYR., De thematibus II, Bonn 61; A. Pertust 97; RA K I 342. Slino THEOPHANES CoNTJNUATUS V 53 (Bonn 1836) 289; RAKI J-1-1; G. CEDRENUS, Hist . com p. (Bonn 1839) II 219. Gl. takoder dol je VIII, bil j. 19. ( Il l) )ORDANES, Getica 45 i 53. MGH Auctores antiquissimi V l ( Berlin 1882) 120 i 129. . (112) GRJ:GORJUS M., Registri IV, ep. 10, MGH Epr stolae I ( Berl i n 1891) 249 . (11J ) MGH Chronica minor saec. IV -VII (Berlm 1892) I 307, 311, 313. (114) RAVENNAS IV 16 (212). Gl. ond je 207. . . ( 115) Versus Paulini de Herico duce. MGH, Poetae l(t fmt medii aevi I 1J1; RAKI JO l. (116) Predicti duces (Obelierus et Beatus) navalem exer
c:itum ad Dalmaciaru m provi nciam depopulanda m destinaverunt ... in partes Dalmaciarum atque Veneciarum . ]OIIANNES, Chroni con Venet um, MGH SS VII 14; R.\KI 310 sl. ( 117) Sarraceni ... quasdam Dalmacia ru m urbcs depopu la ti sunt. ] OIIANNES, Chronicon Vene/um, MGH SS VII 19; RAK I 365. ( 118) LANDOLFUS SAGAX, Additamenta ad Pauli Historiam Romanam XIII 192, MGH Auct. antiquissimi II (Berlin 1879) e.x Dalmatiarum fuit parentes ecclesiae . AGNELLUS, Li-

Acta Alb. I83, 28; ]AFFE I 6863. (129) R(aymundus) de Capella ... apostolice sedis legatus ...

Acta Alb. I105, 35. ' ' (131) ... cum provinciam Dalmatiae superioris ingressi es sent ... . I NNOCENT JUS III, Rcg . an. II, ep. 180. MPL 214, 731; ANSI XXII 707; A. POTTIIAST, Regcsta Ponti/. Roman. I (Ber lin 1874) 831; Act.1 Alb. I 122, 39. 132). Fuerunt . n.ute 1 in eclesia spalatensi archiepiscopi
multJ qutbu ex . P:tu llegto a lomta e ecclesie omnes episcopi s.upenons et mfenons Dal rntJe obed!eba nt, ut suffraganei ab an tlquo . THOMAS ARCH., Hrs/. snlomtana lJ ( Raki 35) (133) Gl. gore, str. 101--1. (134) Raven nas Anonymus govori o Liburniji u svojoj Co mrg;g:hia IV 22, 31. 37; V 24; a Guido u svom Epitome

(119) Hic vero praesul

355.
partibus, sed obtulerunt eum huic sui

(135) Gl. gore bilj. 109 i 110. (136) Gl. gore bilj. 127.

124

biladi Grvasija elJeti tusemma Dalmasi ja wa hije ala 'l bahri .

N.di. 88 i 106.

125
r.on ignoramus (SMI IKLAS II 169, 170; Acta Alb. l 99, 33). e) Provinciale Vetus u svojoj prvoj redakciji pod splitsko!Yle tropolom broji: civitas Dulcinium, civi tas Suaciu , c1v1ta An tibarum ( MPL 98, 466). d ) THOMAS ARCH., H zst. salo'!t tana 15 (Raki 43-47): De exemptione episcoporu m Supen o ris Dalma tiae. (141) GL gore II, bilj. 38. . (142) Kada je Buga rska bila pokorena, caru se .podl?zl i susjed ni narod Hrvata kojim su vladala dva brata. Ov1, posto su se (caru) poklonili i 'primili asti i pristojr:te darove, P?<'loan postade i ( njihov) n arod. G. l<EDRENOS, Htst. compendmm II (Bon n 1839) 476. Raki u svojim r sprnvarna Scr{ptores reum chroaticarum (Rad ]A 51, 169-171) 1 Hrvatska prqe X li vreka (Rad }A 56 122 sl.) i Klai, Hrvati i Hrvatska (Zagreb 1930) 34 sl., kriv trae ovu dvojicu hrvatskih vladara u Rakoj i porijeju rijeke Lima. Gl. Sii, Poviiest Hrvata 48?.; D. MAN DI, Sredoviena Bosna bez Srba, u Hrvatska RevtJa V ( Bue nos Aires 1955 ) 443. ( l-U ) Liudevitus, Bornae occurrit Dalmatiae duci ad Ca lapiurn fluvium consistenti ... Liudevirus sequenti hieme Dal matiam iterum ingressus ... >>. Vita Hludowici imp. 32, MGH SS II 624 sl.; RAKI 322. Gl. EINHARDUS, Annales, an. 819, MGH Il 206; RAKI, 11. d;. (144) [Anno 849] ... Godescalcus Gallus ... Italiam spe cie rel igionis agressus, inde rurpiter eiectus, Dalmatiam, Panno n ia rn Noreiamque adorsus ... . PR UDENS TRECENS IS, Annales, MGH I 443; RAKI 341. (145) Leo episcopus ... Formino sanctae iaduratensis ec clesiae episcopo, et Gregorio, sanctae nonensis ecclesiae episcopo ornnibusque episcopis per Dalrnatia m com morantibus ... spala tensem etia m archiepiscopum in Croatorum terra uolumus ut propriam suam parochiam retineat, quemadmodum antiquitus salonitana ecclesia retinebat >>. RAKI 196; SII, Prirunik 223sl. (146) FARLATI I V 6; SMIIKLAS Il 8, 12. (147) FARLATI III 173; MPL 179, 476; SMIIKLAS II, 47, 48. (148) SMI IKLAS II 100, 106. (149) Wa jetluu hadzihi 'l bilade elJeti dzekernaha min biladi liklaja biladun Grvasijjeh elJeti rusemma Dalmasija(h) . M. AMAR!- e. ScHIAPARELLI, L'Italia descritta nel Ubra del re Ruggero compilato da Idrisi (Roma 1883) arapski tekst str. 70, tal. prijevod str. 84. Wa medineru 'l Bakari hije awwalu

ss

ss

126

(150) Nam salonitanam ecclesiam primarum in tota Dal marie prouincia et nostre ecclesie matricem fuisse non ignora mus . FARLATt VII 26; SMIIKLAS II 170; Acta Alb. I 33. (151) Gl. dolje IX, bilj. l. (152) RAKI 465. (153) Iste (Kalomanus) quoque in regnum Dalrnacie mis so exercitu occidi fecit regem Petrum . SIMON DE l<EZA, Gesta Hrmgarorum, Rerum hung. mon. Arpadiana I 118; RAKI 481. (154) A. DANDULUS, Cbronica. Muratori XII, ed. E. Pastorello 224; RAK I 481. (155) In reg no nostro Dalmatiae >>. SMIIKLAS IV 199 221. l (156) Et ptelatus A ntibarensis inter multa et inaudita dixit per suu m jur mentum, quod in tota Dalmacia ab an tiquo non fuerunt nisi duo archiepiscopa tus videlicet Salona et Dio dea. Et in loco Salone est Spalatum et in loco Dioclee est An tiba ru m. Et episcopus ragusi nus subiacet a rchiepiscopo spala tensi >>. FARLATI VI 103; SMIIK LAS IV 419, 482; Acta Alb. I 211, 63. (157) Dalmacia, que et Croacia seu Marania dicitur . Gradaki rukopis. Gl. A. HuBER, Gesch. Osterreichs I 506; ]IREEK- RADONI, I st. Srba I 168, bilj. l. (158) PORPHYR. 30 (143; 142); RAKI 270. (159) THEOPHANES CONTI NUATUS III 28; RAKI 339. (160) GEORGIUS KEDRENOS, Hist. comp. II 99. (161) lo. ZONARAS, Epitome hist. XV 25 (Bonn 1897) III 352. (162) CECAUME.NUS, Strategicon (Petropoli 1896) 27 i 77. (163) Gl. dolje VII J: Ana Komnena. (164) lo. CI NNAMUS, Epit. hist. (Bonn 1836) 248 sl. (165) G. _SussuRE, Le systeme cosmologique sino-iranien, u Journal Aszattque 202 ( 1923) 235-297; L'origine des zzoms d'! mer Rouge, mer Noire et mer Blanche, u Le Globe 63 (Ge neve 1924) 23; ST. SAKA, The Iranian origins of the Croats u The Croatia11 Nation (Chicago 1955) 37-40. ' (166) PORPHYR. 30 i 31 (144, 148; 142, 146); R AKI 417. . (167) Hercegovci i da?as zovu dal ma ti nske Hrvate, koji z1ve zapadno od Vrgorca 1 Imotskoga: Sperci >>, to dolazi od grke rijei hesperioi - Zapadnjaci. Dubrovani i drugi stanovinici ju ne Dalmacije nijesu Sperci u poimanju danan jih hercegovakih Hrvata.

127

v
CRVENA HRVATSKA U SLUZBENIM IZVORIMA 9. I 10. STOLJEA

l. -

DAROVNICA VOJVODE

TRPIMIRA G.

852

Na jstari ja hrvatska slubena isprava, koja je do nas dola, jest darovnica vojvode Trpimira splitsko j nadbiskupiji od 4. oujka 852. Tu se prvi put, kako se dosada mislilo, spominje ime Hrvata ( dux Croatorum ) i zabiljeeno je, da se hrvatska dra va prostire cijelom Crvenom Hrvatskom. Odatle prvorazredno znaenje i vrijednost Trpimirove da rovnice. Povelju vo jvode Trpimira splitski su nadbiskupi pomno uvali i dali su je vie puta potvrditi, od kojih su se potvrda do danas sauvale ona vojvode Mutimira g. 892 (l) i kralja Zvonimira g. 1076 (2). I jednom i drugom vladaru bio je predoen izvor nik Trpimirove darovnice. Po svoj prilici i na ovu je povelju mislio g. 1180 nadbiskup Rajnerije, ka da se pred carem Emanuelom Komnenom pozivao na stare povlastice i isprave splitske metropolije (3). S vremenom, kada se poimanje o pravnoj v ri jednosti pismenih povelja promijenilo, Trpimirova je darovnica bila prepisana u kartulare nadbiskupije splitske, od kojih je najpoznatiji onaj nadbiskupa

Luccari iz g. 1333. Posve je vjerojatno, da se jo tada uvao izvornik Trpimirove povelje i da je iz nje ili iz kojega staroga prijepisa Luccari g. 1333 dao prepisati darovnicu u svoj kartular. Iz njegova kar lara dao je uiniti dva nova prijepisa splitski nadbiskup Sforza Ponzoni ( 1616-1641) ( 4 ). Iz jedno ga od tih Trpimirovu darovnicu objelodanio je Ivan Lui u svom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae, str. 61 sl. Istu povel ju kasnije su tiskali: Farlati, Illyricum sacrum Ill 51, Fra njo Raki, Documen ta 14-17 i Ferdo Sii, Prirunik 195-197. Na jbolji tekst s opirnim tumaem izdao je Miho Barada u Croatia sacra 7 (Zagreb 1937) 22-59. Barada se u sm izdanju posluio svim danas poznatim prije plSlma Trp1mirove povelje kao i prethodnim izda nJrma. Prvi se kritiki pozabavio Trpimirovom darov nicom Franjo Raki u svojoj raspravi: Hrvatska prije 12. vjeka glede na zemljini obseg i narod (5 ). Nara no Raki prihvaa autentinost Trpimirove povelje 1 o tome ne podie nikakvu sumnju. Ali kako je on bio s tvorio tezu na osnovu Konstantina PorErogeneta, da se h r vatska drava prije ll . sto ljea nije prostirala juno od Cetine ( 6 ), to je po kuao da onaj s tavak Trpimirove isprave, koji go vori o prostiranju splitske metropolije, prevede i protumai tako, da ne bude u suprotnosti s njego vom tezom. U Trpimirovoj darovnici stoji napisa no: <<metropolis ... pene per tot um regnum Croa torum . Raki je ustvrdio, da se prislov paene nema prevoditi u znaenju skoro (srodno: fe re) nego u smislu skroz (prorsus) (7). Naravno, ovakvo shvaanje prislova paene daje ci jelomu

129
9

128

Jer ako paene znai taj prislov prevede svi latinsko-hrvatski rjenici, tada je prostor hrvat ske drave bio g. 852 vei nego prostor splitske metropole. Ali ako se prislov paene shvati u smislu Rakoga, tada je Trpimirova drava bila ma nja nego podruje splitske nadbiskupije. Ferdo Sii u Priruniku objelodanio je Trpimi rovu darovnicu i u oduljoj raspravi dokazao njezi nu autentinost (8). Sii je zabacio tumaenje Ra koga i prislov paene preveo je sa gotovo : metropola ... gotovo po cijelo j dr avi hrvatsko j ( 9). U svom najveem djelu Povijest Hrvata u vri jeme narodnih vladara, to ga je izdao g. 1925, Sii se vie puta navratio na Trpimirovu darov ni cu . Ali kako jt i on u ovom djelu prihvatio tezu Rakoga, da se hrvatska rava prye ll. stolj nije protezala juno od Cetme (10 ), cemu se prottvl Trpimirova darovnica, to je on nabacio sumnju, da tekst Trpimirove isprave ne bi bio vjerno sauvan, nego da je onaj stava k o prostiranju splitske metro polije do nas doao interpoliran, umetnut od neke kasn ije ruke (ll). Sii je morao umanjiti vrijednost Trpimirove povelje, jer se ona protivi i drugo j nje govo j nedokazano j tezi, naime o dugoj ovisnosti splitke crkve o Carigradu, od g. 732 do g. 923 ( 12). Miho Barada u svo joj vrijednoj raspravi Epi scopus Chroatensis ( 13) pobio je Siievu tvrdnju i s pravom dokazuje, da stavak o prostornosti split ske metropolije nije bio naknadno umetnut nego napisan od samoga Trpimira. Barada zabacuje i pri jevod Rak oga, te tvrdi, da se prislov paene ima prevesti sa gotovo . Barada jedino doputa, da
skoro , gotovo , kao to

tekstu drugo znaenje.

je rije metropolis kasnije unesena (14 ), jer ta rije smeta i njemu. Ako je naime rije metropo lis bila u Trpimirovu izvorniku, tada je splitska nadbiskupija bila g. 852 metropola svih biskupija od Rae do Budve, to Barada nastoji opovri do kazujui, da splitska nadbiskupija nije imala metro politansku vlast nad spometim biskupijama prije g. 925-928 ( 15). Ovdje valja spomenuti , da Raki, Sii i Barada neprirodno prevede pojedine rijei Trpimirove da rovnice, ili ih zabacuju samo zato, to se protive njihovim uostalom niim dokaza nim povijesnim t v rd njama. Ali nepristrani povjesniar ne smije nate zati niti mrcvariti vjerodostojne izvore, da ih dovede u sklad sa svojim tezama, nego valja da svoje ne ispravne teze popravi i dovede u sklad s vjerodo stojnim izvorima. Za cjelovitost teksta Trpimirove darovnice go vore unutarnji i vanjski razlozi. Kada bi se izbacio cijeli stavak o prostranosti splitske nadbiskupije, kako bi htio Sii, ili samo rije metropolis , kao to predlae Barada, tada bi Trpimirov tekst bio oito n esavren i nepotpun. A to je glavno, svi rukopisi, koji su do nas doli, sadre cijeli sta vak, jed nako i nepromijenjeno, a to znai, da su se sve te rijei nalazile u izvorniku. Barada se opet g. 1937 povratio na Trpimirovu darovnicu u vojo j temeljitoj raspravi Dvije na e vladarske isprave (16). Tu je Barada na osnovu je zinih, paleografskih i diplomatskih dokaza i razlo ga utvrdio izvorni tekst i dokazao autentinost i cjelovitost Trpimirove povelje iz g. 852 i one voj vode Mutimira iz g. 892. Barada je dokazao, da je

130

131

da je biskup Hrvata imao posjeda po cijeloj hrvatskoj dravi do Drave (25), te da se hrvatska drava u starini protezala do Dunava (26). Na s je ver u se dakle splitska metropolija protezala g. 852 dokle i drava hrvatska. Tako je bilo i na Zapadu. Kvarnerski otoci pri padali su Dioklecijanovoj provinciji Dalmaci ji i pre ma onodobno j uredbi crkve svi su biskupi te pro vincije bili podloni metropoli glavnoga grada Sa lone. I mi uistinu vidimo, da rapski biskup prisu stvuje salonitanskim crkvenim saborima g. 5.30 i 5.3.3 (27). Kako se rapski biskup g. 554 pridruio istarskim biskupima u borbi za Tri poglavlja, otpao je od katolike crkve. Budui da je salonitanska metropolija, pod koju je rapska biskupija potpa dala, ostala pravovjerna, to se rapski biskup pri dru io najblioj raskolnoj metropoliji gradekoj, koje je patrijarh bio glava boraca za T ri poglavlja. God . 571 na gradeku stolicu zasjeo je poduzetni i odluni patrijarh Ilija. Da bi jae povezao narod uz raskol, kojemu je on bio na elu, Ilija je, kako nam sv je doe stare kronike gradeka (28) i altineka (29), sva vea mjesta u Istri i okolnim kra jevima na cr kve nom saboru u Gradu g. 579 proglasio biskupskim gradovima i u njima postavio svo je l jude, odane Trima poglavljima. Tom su prigodom na teritoriju rapske bisku pije osnovane dvije nove biskupije: osorska za otoke Cres i Loin j i krka za otok Krk. Kada se gradeka patrijarija za Kandi jana ( 607612) privremeno i za Primogena g. 628 stalno vra tila u krilo katolike crkve, rapska biskupija i novo osnovane biskupije krka i osorska morale su biti pov raene pod salonitansku metropoliju prema tada

postojeim crkvenim zakonima. Od tog doba bisku pi kvarnerskih otoka su ponovno podloni saloni tanskom , dotino splitskom metropoliti (.30 ). Papa Ivan VIII g. 879 spominje osorskoga biskupa Do minika kao sufragana splitskoga metropolite (.31). I rapski i osorski i krki biskupi prisustvuju crkve nim saborima u Splitu g. 925 i 928. Prema svemu, to smo rekli, granice su se h r va tske drave, koja je dopirala do Rae u Istri, g. 852 na zapadu poklapale s granicama splitske metropolije. Pa onda koji krajevi hrvatske drave g. 852 nijesu potpadali pod crkvenu vlast splitskih nadbiskupa? Kako nam je Konst. Porfuogenet zabiljeio, Hrvati su kod svoga dolaska naselili cijelu rimsku Dalmaciju, ju nu Panoniju i ostatak staroga Ilirika od Budve do 1ijeke Vojue u Albaniji (.32). Dalma cija i Panonija do Drave bila je podruje salonske, dotino splitske metropolije g. 5.30 i 5.3.3, te 925 i 928, pa i g. 852, kako smo gore dokazali. Jedino se na Ilirik vlast salonitansko-splitskih metropolita nije protezala ni u rimsko-gotsko doba do polovice 6. stoljea ni u vrijeme Hrvata polovicom 9. sto ljea. Krajevi od Budve na jug do rijeke Mata pri padali su po Dioklecijanovoj uredbi provinciji Pre valis, pa je metropolit za tamonje biskupije stolo vao u Skadru (.3.3), glavnom gradu te provincije. Za seobe naroda metropoli ja skadarska je propala, pa su biskupije, koje se kasnije podigle na podruju bi ve provincije Prevalis, bile podvrgnute metropo liti Draa (.34), glavnoga grada rimske provincije Novoga Epira, koji se zvao i Stari ili Grki Ilirik.
1.35

1.34

Kako su Hrvati kod svoga dolaska na jug naselili i primorske krajeve Staroga ili Grkoga Ilirika, od Budve do Vojue u Albaniji (35), to se metropolija Dra prvih vjekova hrvatskoga dravnoga ivota na lazila na podruju hrvatske drave. Ali u prvoj ro lovici 9. stol jea, kada su se Hrvati stavili pod zatitu Franaka, Bizant je oteo Hr vatskoj naj ju nije krajeve od Vojue do rijeke Mata, te Lje, Ulcinj i Bar, gradove bive provincije Prevalis i tu osno vao na jpri je arhontiju (oko g. 817 ) pa temat d ra ki (oko g. 867). Usprkos injenici, da je time teritorij drake metropolije bio dravno razdijeljen izmeu Bizanta i Hr vatske, biskupije Bar, Ulcinj i Lje, ko je su pripadale drakoj metropoli ji, vrile su i dalje crkvenu vlast na svom starom teritoriju u kra jevi ma izmeu Mata i Budve, koji su i dalje ostali u rukama hrvatske drave. I Trpimirova darovnica , ko ja ka e, da je hrvatska d rava g. 852 bila pro st rani ja od splitske metropolije, koja je sezala do Budve, potvruje nam, da se h rvatski dravni pro stor protezao djelomino i teritori jem drake me tropolije. Da se drava Hrvata za Trpimira protezala Crve nom Hrvatskom i Bosnom, moramo izves ti tako er iz one vi jesti, koju nam je Porfirogenet zabi ljeio u pogl. 31. svoga djela De administrando im perio. On pie, prema nekom izvoru starijemu od g. 927, da je bugarski knez Boris (852-889) napao na Hrvate i bio odbi jen (36). Ova bi tka izmeu hrvatskog vojvode Trpimira i Borisa, kao i ona izmeu Simeona Velikoga i kralja Tomislava g. 927, odigrala se negdje u teko prohodnim plani nama istone Bosne, nedaleko Drine, dokle je naj136

dalje dopirala zapadna granica bugarske drave kon cem 9. i poetkom 10. stoljea. Spomenu tu prostornost i gra nicu s Bugarima na Drini zadrala je hrvatska drava sve do g. 926. To se vidi iz uvodnih rijei slubenoga zapisnika crkvenoga sabora u Splitu g. 928, koji je odrao lega t pape Ivana X (914-928), biskup Madalbert. Tu se veli: Doavi dakle prije spomenuti legati (kard. Madalbert i Ivan, knez kumanski) na granicu nau ( hrvatsku ) zapu tie se Bugarskom (37 ). Da kle g. 926 Hrva tska je graniila s Bugarskom, kada je poslanstvo pape Ivana X ilo da okruni Simeona za cara Bugara, a usput ga zapala zadaa da posre duje mir izmeu Hrvata i Bugara, koje je Tomislav hametom potukao 27. svibnja 927 (38) negdje u istonoj Bosni. Georgije Kedrenos, bizatski pisac iz konca ll. ili poetkom 12. stol jea, pie: Kada je Bugarska bila pokorena (g. lO18), caru se podloi i susjedni narod Hrvata ( 39 ). I po Kedrenosu je dakle g. 1018 Hrvatska drava graniila s Bugarskom. 2. PAPINSKA PISMA, G.

874

879

Ovd je valja spomenuti pisma pape Ivana VIII hrvatskom vojvodi Domagoju g. 874 ili 875 i voj vodi Zdeslavu g. 879. U prvom pismu papa po zivlje Domago ja, da stane na put morskim gusari ma, koji u njegovo ime plijene krane po Jadran skom moru ( 40 ). Radi se o Neretvanima, izmeu rijeke Cetine i Neretve, te o Peljeanima u Za humlju, koji su dugo vremena bili strah i trepet svih onih, koji su plovili Jadranom. Ciniti Doma goja odgovornim za gusarska djela Neret vana i Za137

humljana i pozivati ga, da tomu stane na put, ne bi imalo smisla, kada Domagoj ne bi bio vrhomi gospodar neretvanske i zahumske banovine. U pismu vojvodi Zdeslavu, poetkom g. 879, papa Ivan VIII moli hrvatskoga vojvodu, da pa pinskoga lega ta , kojega alje bugarskom vladaru Mihajlu Borisu, zdrava i neozlijeena sprovede i da mu radi ljubavi Boje prui sve, to mu je potrebno za ivot, dok ga ne doprati do bugarske grani ce ( 41). Ovo nam veli, da su g. 879 Zahuml je i Bosna pripadale dravi hrvatskoj, jer vojvoda Zde slav ne bi imao mogunosti, da papinu legatu osi gura ivot i izdranje, dok ne doe do bugarske granice, kada Zahumlje i Bosna ne bi pripadale hrvatskoj dravi u to vrijeme.

3. -

SPLITSKI CRKVENI SABORI G.

925

928

Znanstveno je utvreno i o tom nema sumnje, da su biskupije Neretve, Zahumlja i Travunje upo trebljavale rimsku liturgiju i da su od obnove sa lonitanske metropolije u 7. stoljeu do konca l O. stoljea pripadale splitskoj nadbiskupiji, koja je u to doba bila metropola hrvatskoga kraljevstva ( 42 ). To nam nedvo jbeno dokazuje, da su Neretva, Za humlje i Travunja, dakle vei dio Dukljaninove Crvene Hrvatske, pripadale hrvatskoj dravi. Tada kao i danas granice su se biskupija i metropolija protezale dotle, dokle i granice drava pojedinih naroda. Ovo je pot rebno dobro naglasiti, jer se ovo j injenici, koja je od odlune vrijednosti, ne posveuje dosta panje. Ugarski kralj sv. Stjepan, 138

im se pokrstio, traio je od pape osnutak ostro genske nadbiskupije, da bi bio neovisan od njema kih biskupa. Bugarski samodrac Boris pokrstio se g. 865 a ve g. 866 pregovara s papom o samo stalnom nadbiskupu, da tim upotpuni i okruni dje lo nezavisnosti svoje drave ( 43). Mihajlo, vojvoda hr va tske Duklje, kada se po izumru izravne loze (pri mogenitu ra) T rpimirovia osamostalio, traio je svoju vlastit u r.ad biskupiju u Baru, koju je i dobio njegov sin kralj Bodin g. l 089 ( 44 ). Tako su radili i Srbi, kada su poetkom 13. stoljea doli do potpune dravne samostalnosti. Pomno prouavan je i ralam ba pisama pape Ivana X i Leona VI i zapisnika crkvenih sabora u Splitu g. 925 i 928 ( 45 ) nesumnjivo nam doka zuju, da su poetkom 10. stoljea Hrvati nastavali Neretvu, Zahumlje, Travunju i Duklju kao i to da su te pokrajine pripadale hrvatskom kraljevstvu. Sazivajui crk veni sabor u Splitu g. 925 papa Ivan X upravlja pismo: dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata i Mihajlu, uzvienom vojvodi Hu m ljana ( 46 ). Uvodne rijei slu benoga zapisnika spo menutoga crkvenoga sabora glase: Kada je kon zulsku vlast vrio u zemlji Hrvata i u krajevima Dalmacija kralj Tomislav, a u svo jim kra jevima pred sjedao Mihajlo ( 47 ). Ovdje se Tomislav nazivlje kraljem Zemlje Hrvata i u krajevima Dalmacija . Mnoinski izraz Dalmatiae, -arum bio je u srednjem vijeku sve do 13. stoljea tehniki izraz za Gorn ju i Donju Dalmaciju. Tim se oznaivalo cijelu Dalmaciju od rijeke Rae u Istri do Bud ve u Boki Kotorskoj ( 48). Ako dakle slu beni zapisnik crkvenoga sabora u Spli139

tu g. 925 tvrdi, da je Tomislav kralj u krajevima obiju Dalmacija, Gornje i Donje, tu imamo nedvoj beno svjedoanstvo, da se hrvatska drava za To mislava g. 925 prostirala djelom Bijelom Hr vat skom i Crvenom Hr vatskom, t. j. Neretvom, Za huml jem, Travunjom i Dukljom. U navedenom stavku zahumskom se vojvodi Mihajlu daje stalna samostalnost s rijeima: u svo jim krajevima . Ipak i Papa i crkveni sabor da ju Mihajlu niu, podreenu ast, dux = voj voda, prema kralju Tomislavu. To se jo jasni je vi di iz 12. stavke slu benih zakljuaka sabora g. 925, gd je nazon i biskupi, meu n jima i biskup Mihajlove vojvodine Zahumlja, Mihajla ukljuu ju meu obine kraljeve velikae. Zakljuak u hrvatskom prijevodu glasi: Ako bi kralj i velikai Hrvata htjeli sve bi skupije u granicama nae metropolije podloili svo mu biskupu ( = biskupu Hrvata), nijedan od naih ( biskupa ) po svo j njihovoj dravi neka niti k rsti niti posveuje crkve i sveenike (49). Ocima crkve noga sabora g. 925 sigurno je bio poznat pravni odnoa j Mihajla, vojvode Zahumlja, prema kral ju Tomislavu , pa ako Mihajla zovu samo velikae m kralja Hrvata , kao i druge hrvatske odlin ike, Mihajlo je bez dvojbe bio knez ovisan o Tomislavu. Nadalje iz rijei: po svoj njihovo j dravi (per omnem provinciam eorum), to se u istom dvanaestom stavku malo nie opetuje u izrazu: u cijeloj dravi (per tatam provinciam) (50), vidi se da biskupi smatraju jednom dravom cijeli pro stor, kojim se proteu biskupije splitske metropolije od R ae u Istri do Budve u Duklji. Prema tome je i Zahumlje, u kojemu predsjeda vojvoda Mihajlo

i kojim se protezala stonska biskupija, spadalo u hrvatsku dravu. J?a je Mihajlo priznavao vrhovnu vlast kralja Tomtslava , to proizlazi iz same injenice, to on s kraljem Tomislavom prisustvuje crkvenom saboru u Spli tu g. 925. Taj je sabor bio u isto vrijeme neka vrsta hrvatskoga dravnog sabora, kako se vidi iz nas ov.noga s tavka pisma pape Iva na X te iz samoga zaptsmka saborskoga. Ako Mihajlo prisustvuje hrvat s om crkvenom i dravnom saboru, te ako Papa nJega posebno spominje upravlja jui svoje pismo lanovima sabora, znai, da je Miha jlo bio dosto janstvenik hrva tske drave, i to na jugledniji po lije kralja. Uz kralja spomenuti njegova sina pri Jestolonasljednika, ili drugu najugledniju osobu u kraljevstvu, esto je bio obiaj papa u srednjem vi jeku (51), pa je to bio sluaj i ovdje s vojvodom Mihajlom. I i njenica, da papa u jednom te istom pismu pi e Tomislavu i Mihajlu Zahumskom, dokazuje ovtsnost ovoga od kralja Tomislava. Pismo je bilo upueno i dolo je, kao to se samo po sebi ra zumi je, u ruke prvoga naslovnika, kralja Tomislava a ovaj je imao obavijestiti o sazivu sabora drug osobe, koje su u lis tu spomenute, pa i Mihajla Za humskoga. To nam samo po sebi veli, da je Miha jlo bio podreen i ovisan o kralju Tomislavu. Da je Mihajlo bio neovisan i samostalan vladar p pa bi i njemu upravio posebno pismo, kao t b. samnar.st ari zahtijevala i kao to je odu VIJek bw obtcaJ rlffiske kuri je. U pismu kral ju To n:islavu posli je Mihajla spominju se i splitski nad btskup Ivan i njegovi sufragani biskupi. Uza sve

140

141

to papa, imajui pred oima razliku duhovne i svjetovne vlasti, upravlja drugo, posebno pismo me tropoliti Ivanu i njemu podlonim biskupima. Ta ko bi bio upravio posebno pismo Mihajlu, vojvodi Zahum1ja, da ga je smatrao neovisnim vladarom od hrvatskoga kralja Tomislava. Polazei s pretpostavke, da su do g. 926 Hr vati [bili] protivnici Bugara, a Zahumljani pak Simeonovi saveznici , Jireek proglasuje vrlo ne verovatnim mirno sporazumno delanje Tomislava i Mihajla na crkvenim saboru u Splitu g. 925 (52 ). Ali Jireekova se pretpostavka ne osniva na ni kakvim nedvojbenim povijesnim izvorima. Sigurno je, da je Mihajlo Zahumski bio prijatelj Bugara do g. 918 (53), ali nema nikakva dokaza, da bi Tomi slav do te godine bio prijatelj Bizanta a neprijatelj Bugara. Prijateljstvo Hrvata s Bugarima bilo je tra dicionalno (54 ), pa su i Mihajlo Vuevuki i To mislav bili prijatelji bugarskoga vladara Simeona do g. 923, kada ih je Bizant uspio pridobiti za svoju stranu priznavi Tomislavu naslov kralja Hrvata i pov jerivi mu upravu bizantske Dalmacije, a Mihajlu podijelivi naslov prokonzula i patricija bizantskoga. God. 926 Mihajlo Zahumski na elu hrvatske vojske ratuje u Italiji i osvaja Sipont, ali ne kao bizantski neprijatelj nego kao njihov saveznik. Talijanski je naime kroniar Flavije Biondo zabilje io na osnovu starih izvora, koje je on imao u ruci, a kasnije su se izgubili, da su Hrvati g. 926 oslobodm Sipont od Saracena, koji su oni bili uspjeli osvojiti nena danom navalom ( 55 ). Osloboenje Siponta Mihajlo Zahumski uinio je za raun Bizantinaca, jer je tada Sipont pripadao bizantskoj provinciji Langobardiji.

Ovim naravno pada i jedini prigovor Jireekov pro tiv autentinosti zapisnika splitskih crkvenih sabora g. 925 i 928. Za hrvatstvo vojvode Mihajla i njegovih praro ditelja imamo dokaz i u dokumentu, kojim se po slu io Konst. Porfirogenet, kada je pisao: Rod prokonzula i pa tricija Mihajla, sina Vuevukova, vladara Zahumlja, potjee od onih nekrtenih i telja oko rijeke Visle, koji se mimo to zovu Licike, i naseli se na rijeci, koja se zove Zahumla (56 ). Ta vijest potjee od samoga Mihajla, koji je bio suvremenik Porfirogenetov, ili od kojega drugoga lana njegove porodice, jer su jedino oni mogli sa uvati uspomenu na staro podrijetlo svoga roda. Porfirogenet je na osnovu ovoga zahumskoga izvo ra, koji je dobio, zabiljeio, da su Mihajlovi pra roditelji doli u Zahumlje s gornje Visle, a to je bilo sredite Bijele Hrvatske iza Karpata (57). Kako je dobro primijetio slovenski uenjak Ljudevit Haupt mann (58), Porfirogenet je u navedenom stavku dao jasno svjedoanstvo , da je Mihajlo Vuevuki bio Hrvat, i tako je opovrgao svoju tvrdnju, koju je napisao na drugom mjes tu, da su Srbi naselili Za humlje. Srbi su naime ivjeli na sjeveru izmeu Sale i Labe ( 59) preko 400 km. zapadno od Visle, pa ako je Mihajlova porodica dola u Zahumlje s Visle, to su Mihajlov praotac i narod, kojega je on doveo i naselio u Zahumlju, mogli biti samo Hrvati, a nikako Srbi. I mletaki kroniar Ivan akon zabiljeio je sluaj iz g. 912, kako smo gore vidjeli ( 60 ), iz koje ga moramo zakljuiti, da je Mihajlo Zahumski bio

142

143

Hrvat i da je vladao jednim dijelom Zemlje Hr vara . Da se hrvatska drava za Tomislava prostirala od Rae do Budve, treba izvesti takoer iz rijei saborskih zakljuaka g. 925, gd je se veli: Kralj ... Hrvata sve biskupije ... u granicama nae metro polije, ako bi htio podvri ... svomu biskupu ( = bi skupu Hrvata) ... (61). Navedenim rijeima sabor priznaje, da bi hrvatski kralj Tomislav mogao ui niti, kada bi htio, zahvat na podru ju svih biskupija splitske metropolije, koja se tada protezala od Rae u Istri do Budve u Boki Kotorskoj. To hrvatski kralj ne bi mogao uiniti, kada bi teritorij nekih splitskih sufraganih biskupija leao van hrvatske drave. Ako sabor tvrdi, da bi hrvatski kralj mogao uiniti zahvat u svim biskupijama, koje su bile podlone splitskoj metropoliji, tim on ispovijeda, da su sve splitske sufraganske biskupije leale u granicama hrvatske drave. Jedinstvo hrvatske drave i njezina prostornost krajevima svih biskupija splitske metropolije od Ra e do Budve vidi se takoer i u drugim izrazima papinskih pisama i slubenih zapisnika crkvenih sa bora g. 925-928. Tako Ivan X daje naputak bisku pima splitske metropolije, da s njegovim legatima sve u zemlji Slovinskoj ( = Hrvatskoj) poprave ... kako bi se u zemlji Slovina ( = Hrvata) tajne sv. mi se obavljale na latinskom jeziku (62 ). God . 928 Leon VI nareuje, da svi biskupi (obi ju Dalmacija) budu zadovoljni s granicama vlastitim. Formina (za darskoga biskupa) opominjemo, da svoju biskupiju dri, kako je bila u stara vremena. Tako i biskupa osorskoga (Cres-Loinj), rapskoga i dubrovakoga. 144

Hoemo takoer da spli tski nadbiskup u Zemlji Hrvata ima svoje podruje (suam parochiam ), kao to je u starini imala salonitanska crkva: jer nad biskupija se ne moe zatvoriti meu gradske zidine nego se mora protezati selima, zaseocima, dvorovi ma i biskupijama i narodom, kako je bilo u starini odreeno ( 63 ). Ovdje papa izriito tvrdi, da se cijelo podru je negdanje salonitanske metropolije nalazi unutar granica hrvatske drave, dotino da je opseg Zemlje Hrvata vei nego je negda bio prostor salonitanske metropolije. A poznato je, da je salonitanski nadbiskup vrio crkvenu vlast nad svim biskupijama u cijeloj rimskoj Dalmaciji i da su na crkvenim saborima u Saloni g. 530 i 533 pri sustvovali svi biskupi od Rae do Budve i od mora do rijeke Drave ( 64 ). Od biskupija splitske metropolije, koje su se g. 928 nalazile u Zemlji Hrvata , Leon VI izri ito spomi nje biskupije: zadarsku, ninsku, osorsku (Cres-Loinj ), rapsku i dubrovaku. Druge biskupije ukljuuje u opem izrazu obiju Dalmacija ( Dal matiarum episcopi ), im je oznaen sav prostor od rijeke Rae u Istri do Budve u Boki Kotorsko j. Neki misle, da su veliki upan Zaharija i drugi srpski protjerani velikai prisustvovali crkvenom sa boru u Splitu g. 925. To valja iskljuiti, jer se u zakljucima sabora govori samo o kralju i velika ima Hrvata (65), to iskljuuje prisutnost srpskih velikaa kao aktivnih uesnika.

( l) RAKI 14-17; S1 1, (2) RAKI 106 sl.

Priru nik

195-197.

145

(3) SMI IKLAS II 163, 165. (4) O kartularima splitske nadbiskupije gl. BARADA, Dvije nae vladarske isprave, u Croatia Sacra 7 (Zagreb 1937) 14-17. (5) Rad JA 56 (Zagreb 1881) 63-140. (6) N. dj. 65-77, 80 sl. (7) N.dj. 117. (8) Sii, Prirunik 183-192. (9) N. dj. 191. (10) Six , Povijest Hrvata 295, 451, 483, 657, bilj. 16. (ll) N. dj. 333, bilj. 31. (12) N. dj. 681-689. (13) Cratia Sacra l (Zagreb 1931) 161-215. (14) Cratia Sacra I 184, bilj. 94. (15) N. dj. 184. Gl. takoder Croatia Sacra VII 27. (16) Croatia Sacra VII 1-96. (17) N. dj. 33. (18) N. dj. 32 sl. (19) Rad JA 56, 117. (20) I Toma Arhi akon upotrebl juje prislov paene u naemu znaenju ( = gotovo>>). Gl. dolje bilj 25. (21) Croatia Sacra VII 29-33. (22) Sxi, Prirunik 191. ( 23) Gl. Acta conciliorum salonitanorum, an. 530 et 533 (Sii, n. dj. 157-164 ). (24) Nonensis uero episcopus in qua libet ecclesia ex his ecclesi is, quae primis temporibus habuisse episcopos con sta t (et ) omnibus pater, legi time praepona t ur, siue in scardoni tana ecclesia uel siscia na aut certe in delminensi ecclesia, cum sint utique omnes populatae et, deo adiuvante, sacerdotum et plebium copiam habentes . Zakljuci crkvenoga sabora u Splitu g. 928. RAK I 195; S1r, Prirunik 222. (25) Voluerunt etiam Chroatorum reges quasi specialem nabere pontificem qui Chroatensis appellabatur Hic mulras optinuit parochias, habuitque predia et possessiones per totum pene regnum Chroatie et sua jurisdictio usque ad Dravum fluvium extendebatur . THOMAS ARCH., H ist. salonitana 15, ed. Raki 45. (26) Ista fueru nt regni eorum (Dalmatiae et Croatiae) confinia ab aquilone uero a ripa Danubii usque ad mare dal maticum cum tota Maronia et Chulmie ducatu . THOMAS ARCH., Hist. salon. 13, ed. Raki 39-41. (27) Gl. gore bilj. 23. (28) tunc Helias patriarcha egregi us cum omni illa episcoporum multitudine ac eleri et populi collaudatione ord i navit et constituit et de novo erexit XVI episcopatus tam inter partes loci Foroiuliensium nec non et Histrie et Dal matie re giones, videlicet Veglensem, in Apsaro, in Pathena, quam in Venetiarum partibus , Chronicon Gradense. G. MoNTICOLO Cronache Veneziane I 43; RA KI 235; F. Kos, Gradivo za zgo: dovino Slovencev I (Ljubljana 1902) 100 ( br. 86).
000 000

oo.

000

oo

000

oo

000

(29) Per hoc sinodale conci lium civitates namine Pe thena, alia Vegla, tercia Absaro, constituit et ordinavit dominus Helias Gradensem patriarcha per tore istorum provincie decem et sex episcoporum , Chronicon Altinate, MGH SS XIV 13 sl.; Kos, n. dj. (JO) O postan ku osorske i k rke biskupije i o njihovu povratku pod salonitansku, dotino splitsku metropoli ju, pota n je sam raspravio u radnji : Osnutak splitske metropolije, u Rasprave i prilozi 90-96. (31) Reverendissimis et sanctissimis episcopis, Vitali Ja drensi, Domin ica Absarensi, caeterisque episcopis Dalmatinis >> Registru111 Joannis VIII, ep. 196, MGH Ep. VII 157; RAKI 10; Srr, Priru nik 205. (32) Gl. dolje VI, bilj. 2, te D. MANDI, Hrvatski sabor na Duvanjskom polju god. 753, pogl. IV, u H rv. Revija VII (Buenos Aires 1957); Isn, Rasprave i prilozi 71-73, 156-166. (33) Na crkvenom saboru u Ef ezu g. 431 potpisuje Senecio, bisku p skadarski (HEFELE, Conciliengeschicht e II 182 sl.; Acta Alb. I 14, 3), kojega g. 446 Leo I zove metropolitom (MPL 54, 663; }AFFE 409 [187]; Acta Alb. I 18, J). Skadarskoga metro politu spominje G rgur I, u nov. 597 (JAFFE 1497 [1131], u ma ju 599 (JAFFE 1683 (1222]), u martu 602(JAFFE 1861 (1464]). Gl. L. DuCHESNE, L'Illyricum ecclesiastique, u By:z;ant . Zeitschrift I (1892) 531-550; H. CoNs, La Dalmatie romaine 254, 299; M. SuFFLAY, Die Kirchenzustiinde im vorturkischen Albanien, u L. THALLCZY, Illyrisch-Albanische Forschungen I 193. (34) God. 691-92 na crkvenom saboru u Carigradu potpi su je: Sisi nius biskup drake metropolije ( MANSI XI 989; HE FELE, Conciliengesch. III 328; Acta Alb. I 49, ll ). God. 787 na nice jsko-carigradskom saboru prisustvu je Nikifor, << biskup drake provinci je, << Ilirskoga k raja (MANSI XII 992; HEFELE, n. dj. 460 sl.; Acta Alb. I 51, 12). God. 878 na Focijevu saboru u Carigradu prisust vu je Lucijan, metropolita draki ( MANSI XVII 373-378; Acta Alb. I 57, 14). Za cara Leona Filozofa (886911) sastavljen je popis biskupi ja istone crkve, gdje se navode i bi skupi je, koje su pripadale drakoj metropoliji (gl. HIEROCLES, Synecdemus et Notitiae graecae episcopatuum, ed. G. Parthey, Berli n 1866). God. 1020 car Vasilije II, oduzeo je drakom me t ropoliti istone biskupi je (GELZER, B yzant. Zeitschri ft II [1893] 44-46; Acta Alb. I 59, 15 sl.), a god. 1022 papa Benedikt VIII latinske je biskupije Ilirika podvrgao dubrovakom metropoliai ( FARLATI VI 42 sl.; }AFFE 4042 [3080]; Acta Alb. I 60, 16). Gl. L. DucHESNE, n. d;.; M. Su FFLAY, n. dj. 194-200. (35) Gl. gore bilj. 32. (36) << I Bugarin n i je nigda vod io rat s Hrvatima, osim Miha jla Borisa, bugarskoga vlada ra, koji za ra ti na niih i nemo gavi nita opraviti, davi Hrvatima darove i od njih primivi uzdarje, uini mir s njima . PORPHYR. 31 (150); RAK I 360. Izvor, ko jim se ovdje posl uio Porfirogenet, bio je napisan prije g. 927, kada je bila druga bitka izmeu Bugara i Hrvata, o kojoj
oo
00 0 000

146

147

Porfirop.enet govo;i u istom djelu pogl. 32 (158); RAKI 392. Gl. dolje bilj 38. (37) Peruenientes igirur su prafati legati ad confinia no stra ... Bulgariam ycrexerunt . Zakljuci splitskoga sabora, g. 928. RAK I 195; Stt , Prirunik 222. (38) THEOPHANES CONTINUATUS VI 20 (I3onn 1836) 411. Slino u sta rom sla vjanoruskom prijevodu Georgija Hamarto loga, V. M.!STR IN', Hronika Georgija Amartola II (Petro grad 1920) 560. Potanje: D. MA NDI , Koje je godine hrv. kralj

Tomislav pobijedio bugarskoga cara Simeona Velikoga?, u Hr vatski Kalendar za god. 1957 (Chicago 1956) 132-141; ISTI, Rasprave i prilozi 214-25. (39) GEORG I US KEDRENOS, Hist . comp. II (476).
( 40) Domagoi duci glorioso. Praeterea devotionis tuae srudi um exhonamur, ut contra marinos latrunculos, qui sub praetext u tui nominis in christicolas debachantu r ... quia a te comprimi posse dicu ntur, nisi eos compescueris innoxius non habeberis . Pismo J vana VIII , god. 874 ili 875, MANS I XVII 243; ]AFFE 2998 (2585); MGH Ep. VII 296; RAKI 6; St l, Prirunik 201. (41) Dilecto filio Sedesclauo, glorioso comi ti Sclauoru m ... praesentem legarum, quem ad gentem Uulgarorum dirigimus saluum a tque incolumen venire faciatis usq ue ad dilectum li lium nostrum Michaelem, gloriosum regem eorum ... . Pismo Ivana V I II vojvodi Zdeslavu, g. 879, MANSI XVII 119; FARLATI III 75; MGH Ep. VII 147 ; RAK I 7; SII, Prirunik 202. (42) God. 530 i 533 bisk upi Kotora i Epidaura (danan ji Cavtat ) prisustvuju crkvenim saborima u Saloni. God. 592 Gr gur. I pe Natalu, s_alonitanskom metropoliti, da u reduje u pi tanJU eptdaurskoga btskupa Florencija. MANS I IX 1119 FARLATI Il 232; ]AFFE I 1212 (847); Acta Alb. I 41 , 8. God. 925 i 928 biskupi kotorski, dubrovaki i stonski prisustvuju crkvenim sa borima u Splitu (gl. gore IV, bilj. 127). (43) Gl. Liber Pontificalis (Par is 1892) II 183 sl.; MAii>SI 401; MPL 119, 979; ]AFFE I 2812 (2123); SLATARSKI, Gesch. der Bulgaren I 43-46. (44) Gl. gore, str. 49-53. (45) Pa insk a pisma i zapisnike splitsk i h sabora g. 925 i 928 donose: RAK I 187-197; S11, Priru nik 213-224. - O auten ti nosti zapisni ka navedenih crk venih sabora kao i oni h saloni tanskih g. 530 i 533 dosada su najbolje pisali : FAR LATI II 162 sl.; I II 8-1 sl., 320; E. DOMMLER, Ober dte ii/teste Geschichte der S!aveu in Dafmatien (5-19-928), Sitzungsbcr. der phil.-hist. Cl. Wien. Akad. XX (Wien 1856) 67-79 ( -117-129); F. RAKI , Nutarnje stan1e H rvatske prije XII. stoljea (Zagreb 1894) 55-66; Sv. RITTIG, Povijest i pravo sloventine u crkvenom bo gosluju I (Zagreb 1910) 135-151; S11, Prirunik 149-157 211-213. ' (-16) Johannes episcopus, seruus dei, dilecto filio Tamislao

regi Croatorum et Michaeli excelen tissimo duci Chulmorum ... . RAK I 189; S11, Prirunik 216. (47) Gl. gore IV, bilj. 120. (48) Gl. gore, str. 107-111. (49) Quodsi rex et proceres Chroatorum omnes dioceses episcoporum intra limites nostrae metropolitanae suo cupiunt uindicare ponti fici: nullus ex nostris per omnem prouinciam eo rum neque rcgencr3tiones facia t, neque ecclesias uel presbyteros consecret . Acta ccncilii 12, RAK I 192; S1 t, Prirunik 220 sl. ( 50) Gl. prednju biljeku. (51) Ta ko Leo VIII, 29. J V. 964. pie caru Otonu i nje govoj eni Adclaidi (JAFFE 3706), Inocenci je III, 8. I. 1199, velikom upanu Nemanji i njegovoj eni ( SMIIKLAS II 294, 313), a sam papa Ivan X, g. 928, pie pismo: Rodulf o, regi Fra ncorum, et \Xiidoni, archicpiscopo Lugdunensi , et Stateo Ber nonique episcopis, et Hugoni ac Gisleberto comitibus ... ( MA BILLON, Ann. Ord. Ben. III 393; MPL 132, 812; }AFFE 3578). Ovd je imamo slian slua j pismu pape Ivana X, kralju Tomislavu, knezu Mihajlu, splitskom nadbiskupu Iva n u i drugim hrvatskim i dalmatinsk im biskupima. ( 52) ]IREEK- RADONI, I stori ja Srba I 147, bilj. l. (53) Gl. PORPHYR. 32 (156; 156); R AKI 389. Gl. gore, str. 67-70. (54 ) Coeperuntque se u trique populi valde inter se di ligere . PoP DuKLJANIN, L jetopis 5; S11 298, MorN 46. Gl. i svjedoanstvo Porfirogeneta, gore bilj. 36. (55) ... Sarracenos namque ad Garganum sedere: et ex eo loco proximoque sipontino sinu magnam Italiae partem ve xa re soli tos Sclaui ( = Hrva ti ) Italia deturbarunt ... quo in pa trando facinore mul ram Sarracenorum commissam caedem re ferrur ... . BLONDUS FLAVIUS, Decas II 3 (Venetiae 1483), f. 120v, ed. Basileac 1559, p. 186). Gl. D. MANDI, Koje ;e godine mjeni vanjske politike kralja Tomislava i Miha jla Vuevukia pi sali smo u raspravi: Kc.da je Hrvatska postala kraljevinom?, u Rasprave i prilozi 194-213. (56) POR PIJYR. 33 (160; 160); RAKI 393. (57) Gl. Lr. HAU PM ANN, Prihod Hrvatov, u Bu/iev zbor nik (Zagreb-Split 1924) 519-522; F. DvoRNIK, The making of Central and Eastern Europe (London 1949) 268-273; 283-304. Veoma dobra geografska karta na str. 278. (58) LJ. HAUPTMANN, Ko11sta11ti11 Por firogenit o porijeklu st,;novnistva dubrovakog za/eda, u Reetarov zbornik (Dubrov nik 1931) 23 sl. (59) Sorabi, sjeverni Srbi, ivjeli su koncem 8. stoljea izmeu Labe i Sale; na granici tadan je Tu ringije i Saske: << So rabi Sclavi qui ca mpos inter Al bim e Salam interiacentes inco lunt, in fines Th uri ngiorum ac Saxonum, qui eis erant con ter mini, praedandi causa fuissent i ngressi ... . EINHARDUS, Amra/es,

hrv. kralj Tomislav pobijedio bugarskoga cara Simeona Veli koga?, u Hrvatski Kalendar (Chicago 1956) 137 sl. - O pro

xv

148

149

Die Kolonisierung und Germonisierung der Gebiete zwischen Soo/e und Elbe, u Preisschri/ten der ]oblonowskischen Gesell schaft XX, Leipzig 1896; L. NrEDERLE, Slavonske storoiitnosti II l ( Prag 1906) 35 sl., 152 sl., 280; F. DvoRNIK, The making of Central and Eastern Europe ( London 1949) 268-297. (60) Gl. gore, str. 68, bilj. 9. (61) Gl. gore, bilj. 49. (62) Uncle hortamur uos, ... cunctaque per Sclaui nicam
ZE,

an. 782, MGH SS I 163. Gl. i an. 789 {350) re Annales Ful su ivjeli na granici Turingije i po etkom 7. srolje61, kada se jedan dio Srba zaputio na jug: ... Winidi in Toringia et relequos vastandum pagus in Fran corum regnum inruum; etiam et Dervanus dux gente Surbio rum, que ex gcncre Sclavi norum eram et ad regnum Francorum iam olim aspecserant, se ad regnum Samonem cum suis trade dir ... . FREDEGARTUS, Chronicon IV 68, MGH SS rer. Mero ving. II 155; cum Winidi ... transcesso eoru m limite, regnum Francorum vastandum Tori ngia et reJequos pagus ingrederint ... . N. d,. 75 (158); Radulfus ... regem se in Tori ngia esse cinse ba t; a micicias cum Winidis firmans, ceterasque gen tes, quas v i cinas ha bebat . N. dj. 87 (165). Sorabi kao najzapadniji Slaveni dol i su na Labu najkasnije u drugoj polovici 5. stoljea: << Al bis Suevos a Cervetiis (pariki kodeks: Servitiis) dividit . Vr nrus SEQUESTER (Argemorati 1778) 5. Gl. i PROCOPIUS, De bello Gotbico II 15 (Bonn 205). O sta rom s jeditu sjevernih Srba gl. takoder: RAKI, Bielo Hrvatsko i Bielo Srbija, u Rod ]A 52, 141-164; E. MuKA, Die Grenzen des serb. Sprochgebiet es in alter Zeit, u Archiv fiir slov. Phil. XXVI 543-559; E. O. ScrmL

dmses II I (387). Sorabi

VI CRVENA HRVATSKA KOD KONSTANTINA PORFIROGENETA POLOVICOM 10. STOLJEA

terram audacter corrigere satagaris ... ira ut secundum mores sanctae romanae ecclesiae in Sdauinorum terra ministeriu m sa crilicii peragant, in la tina scilicet lingua non a utem in ex tra nea ... . Pismo hono X, g. 925, RAKI 189; Srr, Prirunik 215 sl. (63) ... omnes episcopi in propriis limitibus sin t contenti. For minum (episcopum jadertinum) namque monemus, ita suam parochiam retinere, quemad modum in amiquis tem poribus man sit. Similiter absarensis ecclesiae episcopum et arbitanu m atque ragusitanum. Spalatensem etiam archiepiscopum in Croatoru m terra uolumus ut propriam suam parochiam rerinea t, quemad modum an tiquirus salonitana ecclesia retinebat: quia non potest pa roch ia infra muros ciuitatis ( termina ri) sed per longi nqua spa tia terraru m, i n pagis et ui!Jis et curtis et ecclesiis et in populo antiquitus determinato (ex tendi) . Leon VI, g. 928. RA KI 196; Sr r, Prirunik 224. (64) Gl. Acta conciliorum salonitanoru m, an. 530 et 533. Srr , Prirunik 157-164. (65) Quodsi rex et proceres Chroatorum ... . Zakljuci crkv. sabora u Splitu, g. 925, toka 12. RAK I 192; Srr, Pri

runik 219.

Da su Hrvati od najstarijih vremena ivjeli ju no od Cetine, dotino da je ve od dolaska Hr vata na Jadran postojala ju na, t. j. Crvena Hrvatska, to nam svjedoi i bizantski pisac car Konstantin Por firogenet (905-959 ). U svom djelu De administrando imperio Porfirogenet opisuje, kako su Hrvati na poziv cara Heraklija ( 610-641) doli u Dalmaciju iza Karpata, iz tadanje Bijele Hrvatske, i u duljim borbama pobijedili Avare i protjerali ih na sjever u panonske nizine. Tada se Hrvati prema ugovoru ( keleusis, iussio), to su ga bili sklopili s Heraklijem, nastane u cijeloj Dalmaciji. Kako je Hrvata bio ve lik broj, to su doli na jug - drukije ne bi mogli svladati jaku avarsku dravu - to se jedan dio njih otcijepi od hrvatske jezg re u Dalmaciji i naseli Ili rik i Panoniju. Konstantinov tekst o dolasku Hrva ta na jug glasi ovako: Hrvati, koji sada ive u granicama Dalmacije, po tjeu od nekr tenih Hrvata, koji se zovu " Bijeli ", a stanuju s onu stranu Turske [Madarske J, blizu Franake [Njemake] ... I ovi Hrvati ratujui svla151

150

dae Avare i odande ih protjerae, pa se na zapo vijed cara Heraklija nastanie u istoj zeml ji Avara, u kojoj sada stanuju ... ( l ). A od Hrvata, koji su doli u Dalmaciju, jedan se dio otci jepi i zauzme Ilirik i Panoni ju. I ovi ima ahu [svaki svoga] samostalnog vladaoca, koji je vladaru Hrvatske slao darove radi prijateljstva ... ( 2 ). Kako smo gore ( 3) opirno izloili, od Diokle cijanove preured be rimskoga carstva g. 297 pa do dolaska Hrva ta na jug, Dalmacijom se zvala rimska pok rajina, ko ja se prostirala na zapadu od rijeke R ae u Istri do Budve, te crte potegnute od toga grada preko crnogorskih planina na ri jeku Drinu kao istonu gra nicu. Glavni grad te pokrajine bio je Salona kod dananjega Splita. Od bizantske or ganizaci je ravenatskoga egzarhata (556-751) Dal macija se di jeli na Gornju Dalmaciju od Budve do Cetine, i na Donju Dalmaciju od Cetine do rijeke Rae u Ist ri. Pa noniju je razdijelio car Dioklecijan na Sav sku od slovenske granice do rijeke Orljave u Sla voni ji, i na Drugu Panoniju od Orljave do Zemuna obuhva ta ju i i bosansku Posavinu i Mavu u Srbiji. Provincija Pr va ili Gornja Panonija te provincija Valerija nalazile su se sa s jeverne strane Mure Drave i protezale su se od tih ri jeka do Bea s Dunavom kao istonom granicom. Naziv Ilirik, kako smo vidjeli ( 4 ), imao je u razna vremena razlii to znaenje. Od seobe naroda pa do doba cara Porfirogeneta !lirikom se naziva samo primorski dio bivih rimskih provincija Pre valis i Novoga Epira (proireni Stari ili Grki Ili rik), koji su kra jevi bili poetkom 9. stoljea orga152

nizirani kao posebno vo jniko zapov jednitvo sa sijelom u Drau (5). Prema Konst. Porfirogenetu Hrvati su za cara Herakli ja naselili Dalmaciju, Ilirik i Panoniju. Kada govori o Dalmaciji, on govori o n joj kao takvoj, o cijeloj Dalmaciji, ne luei je u Gornju i Donju Dal maci ju, koja je razdioba ve tada bila uobiajena ( 6 ). A drukije nije moglo ni biti, da Hrvati zauzimlju tadanji Ilirik juno od Budve, a ko nijesu osvojili i naselili zemlje od Cetine do Budve. Na s jeveru su Hrvati naselili Dioklecijanove provinci je Savsku Panoniju i Drugu Panon i ju, t. j. zemlje juno od Mure, Drave i Dunava. Sjeverno od Mure i Drave, a zapadno od Du n ava, ivjela su razna plemena prve slavenske kolon izacije pod vr hovnom vlasti avarskom. Kada su Hrvati naselili Panoniju, protjerali su Avare na istonu stranu Du nava, pa su zavladali i zemljama Prve ili Gornje Panonije te istonim di jelom Norika ( Karantanska Hrvatska) (7 ). Na jugu su Hrvati, kako nam svjedoi Porfi rogenet, naselili ci jeli tadanji Ilirik, t. j. primorski dio negdanjih rimskih provinci ja Prevalis i Novoga Epira, koji se od stari ne zvao Stari ili Grki Ili rik (8). U tom se Porfirogenet potpuno slae s naj stari jom hrvatskom domaom preda jom, koju su nam zabiljeili Kraljevstvo Hrvata u d rugoj polo vici l l. stol jea i Ljetopis Popa Dukljanina polovi com 12. stoljea. Prva hrvatska kronika veli, da je staroj hrvatskoj dravi pripadala sva zemlja a jest s ovu stranu Valdemi je deri do Polonije ( 9), a L jetopis Popa Dukljanina pie: od istoga mjesta Duvna do Bambalona, koji se sada zove Dra, nazva 153

Crvenom Hrvatskom, koja se zove i Gornja Dalma cija ( 10 ). U praizvoru, kojim su se poslu ili Kra l jevstvo Hrvata i Pop Dukljanin, ili u njihovu ne posrednom izvoru, moralo je stati, da se hrvatska drava u poetku protezala do Poljane (stara Apol lonia ), dotino do Valone (sredovjena La Valo na ) (ll), ali kako se u ll. i 12. stoljeu hrvatska drava nije prostirala junije od najsjevernije granice tad anjega drakog temata na rijeci Drimu, a ime grada La Valona od prepisivaa bilo preinaeno u nerazumljivi izraz Bambalona , to su pisci Kra ljevstva Hrvata i Ljetopis Popa Dukljanina istovje tovali taj grad s Draem i proglasili, da je stara hrvatska drava dopirala samo do toga grada, to stvarno nije istinito. Da su Hrvati u poetku naselili i Gornju Dal maciju, juno od Cetine, i da su tim krajevima vladali tokom 9. stoljea moemo i moramo zaklju iti takoer iz navoda Porfirogeneta, u kojem prema posebnom izvoru potanko opisuje, kako su dalma tinski gradovi za cara Vasilija I (867-886) poeli Hrvatima plaati danak za mirno uivanje zemljinih posjeda u okolici tih gradova . On veli: u poetku, kada su spomenuti Slaveni ( = Hr vati) zavladali svim krajevima Dalmacije, puanstvo romanskih gra dova obraivalo je zemljite po otocima i tako ivjelo. Kada su im novodoseljenici to onemoguili, htjeli su obraivati zemlju na kopnu u okolici svojih gradova. Ali im Hrvati to nijesu doputali, jer un tada jo nijesu plaali danak, nego sve, to sada (oko g. 950) plaaju Slavenima, dotle su plaali bi zantskom strategu (12). Kada su se dalmatinski gradovi utekli bizantskom caru Vasiliju I, taj im

je dao naputak , da Hrvatima za slobodno uivanje zemlje plaaju onaj danak, to su ga dotle davali bizantskom strategu ( 13). I sada Porfirogenet po tanko opisuje, koliko svaki grad Donje i Gornje Dalmacije od tog doba godi nje plaa Hrvatima za u ivanje zemljita izvan gradskih zidina. Za Du brovnik navodi, da polovicu pristojbe (36 zlatnika) daje vladaocu Zahumlja, a polovicu vladaocu Tra vunje, jer je imao posjeda i u jednoj i u drugoj zeml ji (-14 ). Ako su dakle prema Porfirogenetu Hr vati ve od svoga dolaska smetali romanske gradove i u Gornjoj Dalmaciji (15) i za cara Vasilija I pri silili ih, da im plaaju zemljini danak, mora da su Hrvati od svoga dolaska do druge polovice 9. sto ljea ivjeli i vladali zemljama Gornje Dalmacije, ju no od Cetine. Za nae pitanje od osobite je znamenitosti po glavlje 30 Porfirogenetova djela De administrando im perio, u kojemu on navodi, dakako prema nekom hrvatskom izvoru, da se u starini Hrvatska prote zala Dukljom, Travunjom, Zahumljem i Neretvom. Sve te zemlje prema Porfirogonetovu navodu inile su dio, bile su ukljuene u Hrvatsku. To mjesto glasi ovako: Reena pak Hrvatska ... ovako se prostire: Duklja primie se utvrdama drakoga temata: Ljeu i Ulcinju i Baru te ide do Kotora, a u planinama se dotie Srbije. Od grada Kotora poinje arhontija Travunja i pru a se do Dubrovnika; njezin planin ski dio kree Srbiju. Od Dubrovnika poinje arben tija Zahumlje i pru a se do rijeke Neretve; na mor sko j se strani dotie Pagana ( = Neretve); u plani nam a na sjeveru dotie se [Bijelih] Hrvata, a sue155

154

lice Srbije. Od rijeke Neretve pocrnJe Pagansb i pru a se do rijeke Cetine, a ima tri upani je: Ra stok, Makar i Dolje ... Zemlja naime Srbija sto ji suelice svim ostalim zemljama, na sjeveru granii s [Bijelom] Hrvatskom, a na jugu s Bugarskom (16). U navedenom stavku Porfirogenet nam ovo dvoje jasno svjedoi: prvo, da su Duklja, Travun ja, Za humlje i Paganska (pok rajina Neretva) u stara vre mena inile dio Hrvatske, koja se tim pokrajinama protezala od Draa do rijeke Cetine; drugo, da te zemlje nijesu inile dio Srbije, nego samo s njom gra niile. Prema gornjem navodu Duklja je graniila sa Srbijom na vodorazvou izmeu Morae i Zete s jedne strane i Drininih pritoka Pive i Tare s druge strane. Travunja i Zahumlje gran iile su sa Srbijom u planinama na crti od Budve preko Galije na rijeku Drinu, istim pravcem, kojim je bila razdijeljena rim ska provincija Dalmacija od provincije Prevalis. U izvorni dokumenat, kojega je Porfirogenet ovdje prepisivao, on je unio dva svoja umetka, interpolacije. Prvi se nalazi na poetku , u prvoj reenici , gdje je Porfirogenet iza subjekta Hrvatska , unio umetak: i ostali Slaveni ( 17 ). Cijeli nam kontekst veli, da je ovo naknadni umetak Porfirogenetov , koji se nije nalazio u dokumentu, kojega je prepisivao. Drugi se umetak nalazi pred zadnjom reenicom ovoga stavka, a glasi ovako: Od rijeke Cetine po inje Hrvatska i prua se na morskoj stra ni do gra nica Istre, i to do grada Labina, a u svom planin skom dijelu prelazi nekoliko temat Istru. Kod Ce tine i Livna dotie se zemlje Srbije (18). Kako se na prvi pogled vidi, ovaj je stavak u suprotnosti sa svim onim, to je Porfirogenet u gore navedenom 156

izvjetaju napisao. Kako naime Srbija moe grani iti s Hrvatskom na Cetini i kod Livna, ako se Srbija prema prvom dijelu Porfirogenetova izvje ta ja ne protee mimo razvodnih planina na podru ju Drine i njezinih pritoka Pive i Tare? Ta suprotnost morala je ovako nastati: u prvom dijelu izvjetaja Porfirogenet je prepisao dokumenat, koji je imao u ruci, i kazao nam, da su Duklja, Tra vunja, Zahumlje i Neretva bile ukljuene u Hrvat sku, dotino da su pripadale hrvatskom narodnom prostoru. Ali kako je u njegovo vrijeme tim zemlja ma , izuzevi Duklju, vladao srpski veliki upan Ca slav ( 19), to je Porfirogenet pri kraju izvornoga dokumenta dodao svoj osobni umetak, da tim nagla si injenicu, koja je u njegovo vrijeme posto jala. U svom dodatku Porfirogenet je imao pred oima tre nutno stanje, tadanju politiku stvarnost, a doku menat, kojim se sluio, govorio je o starijem traj nom stanju, o etnikoj stvarnosti, prema kojoj su Duklja, Travunja, Zahumlje i Neretva od starine pripadale Hrvatskoj i inile dio hrvatskog narodnog prostora. Porfuogenet u svom spomenutom dodat k u istovjetuje Bijelu Hrvatsku Popa Dukljanina s cije lom hrvatskom dravom, jer je uistinu oko g. 949, radi unutarnjih dinastikih sm utnja, uspjelo srpskom upanu Caslavu, koji je negda bio bjegunac u Hrvat skoj, da otkine od Crvene Hrvatske: Neretvu, Za humlje i Travunju, te od Bijele Hrvatske: upe Imotu, Uskoplje, Luku i Plivu te Bosnu. Na taj nain za Caslava je srpska drava uistinu graniila s hrvatskom dravom na granicama upa Cetine i Livna. Ali je takvo stanje bilo samo politiko, pri vremeno i veoma kratko. 157

Pop Dukl janin u svom Ljetopisu, pogl. 28 i 29, zabiljeio je na osnovu stare hrvatske Kraljevske kro nike ( Gesta Cresimiri Maioris ) (20), da je kralj Kre imir II (ok (948-969), zajedno s banom Dukl je, odmah poslije pogibije C:aslavove oko g. 960 oslobo dio sve hrvatske zemlje od srpske vlasti. Tada su Bijeloj Hrvatskoj bile povraene upe Uskoplje, Luka i Pliva te Bosna, a od Crvene Hrvatske do bila je Neretvu (21). Vladar Duklje dobio je Tra von ju i Zahumlje te upu Imotu (22), koja je pr i je pripadala Bijeloj Hrvatskoj. Vri jedan je podatak, to ga je Porfirogenet za biljeio u vie puta spominjanom djelu De admini strando imperio, pogl. 31, o vojnikoj moi Hrva t ske do smrti K reimira I (t 944 ). On veli, da su u to doba Hrvati mogli podii 60.000 konjanika i 100.000 p jeaka, a na moru da su imali 80 ve likih laa, u svakoj po 40 momaka, i 100 manjih brodova s posadom od 10 do 20 ratnika ( 23 ). Sve ukupna je prema tome vojna snaga Hrvatske izno sila 164.700 (24) ratnika. Kako je dobro primijetio Sii ( 25), Hrvatska nije mogla imati toliki broj kon janika bez ravni kih k rajeva Panonske Hrvatske. I mornarica od 180 brodova bila je za ono vrijeme veoma velika, kada se sjetimo, da tada cijelo bi zantsko carstvo ni je imalo nego 300 brodova, a mona Veneci ja samo 200 laa. Tako jaku morna ricu hrvatska drava nije mogla imati bez dobrih pristanita u Boki Kotorskoj, na poluotoku Pelje cu i na otocima Visu, Hvaru i Brau, a ta su pri sta nita pripadala Neretvi, Zahuml ju i Travunji, t. j. zemljama Crvene Hrvatske. Nakon to je opisao staru vo jniku snagu Hrvat158

ske, Porfirogenet napommJe, da je ta snaga znatno opala u njegovo vrijeme radi dinastikih borba iza smr ti Kreimira I. Snana hrvatska mornarica spala je na samih 30 velikih brodova (26), a to znai malo ne na treinu svoje negdanje snage. Ovo va nredno veliko sman jenje hrvatske ratne mornarice u razma ku od nekoliko godina kae nam, da je hrvatska drava u to doba izgubila svoje glavne primorske zemlje i svoje najbolje luke. Kako je Hr vatskoj za Porfirogeneta jo uvijek pripadalo cijelo primorje od Cetine do Istre ( 27 ), to izgubljene primorske zemlje moramo traiti juno od rijeke Cetine. Tako je uistinu bilo. I opet kod Porfirogeneta imamo za biljeeno, da je srpski upan C:aslav zavladao Ne retvom, Zahumljem , Travun jom i Bosnom ( 28). Duk lju nije mogao osvojiti, ali je i ona bila odsjeena od glavnine hrvatske drave time, da su zemlje od Cetine do Boke Kotorske bile otci jepl jene od Hrvat ske. Svojim dakle navodom o pomorskoj snazi Hr vatske do polovice 10. stoljea i n jezinim umanje njem u to doba, Porfirogenet nam prua neupravne svjedoanstvo, da su zemlje Crvene Hrvatske pri padale hrvatskoj dravi do smrti Kreimira I g. 944. U Porfirogenetovu djelu De administrando im perio nalaze se dakle nedvojbena svjedoanstva, da su u zemljama Crvene Hrvatske ivjeli Hrvati i da su te pokrajine od starine inile sastavni dio ope i zajedn ike drave Hrvatske. Vijesti o tome Porfi rogenet je crpio iz bizantskih dvorskih arhiva te iz izvora, koje je dobio iz hrvatskih krugova ( sami Hrvati kau ) ( 29), to njegovu kazivanju samo podie vjerodosto jnost . Kako je poznato, Porfirogenetovo djelo De ad159

ministrando imperio veliki je mozaik, koji je pisac sastavio iz raznih dokumenata, koji su potjecali iz raznih izvora ! bili napisani u razno doba. Sto se tie vijesti o Hrvatima i Srbima, jedne je Porfi rogenet naao u dvorskom arhivu u Bizantu, a dru ge je pribavio preko svojih dravnih i vojnikih predstavnika u t. zv. bizantskoj Dalmaciji. Neke obavijesti mogu potjecati od bizantskih trgovaca, koji su trgovali po srednjem i zapadnom Balkanu, a neke od politikih izbjeglica hrvatskih i srpskih, od kojih je mnogo bilo u Bizantu u doba Porfiro genetovo, osobito iz Srbije. Kako je Porfirogenet o istoj zemlji, dapae i o istim osobama i doga ajima imao po dva ili vie izvje taia, to ih je on poredao, kako je znao bolje, i sve uvrstio u sve>je djelo. Odatle dolazi, da on koji put na jedn0m mjestu protivno tvrdi onomu, to se nalazi na drugom mjestu , koje je napisano iz drugoga izvora. Gledajui dati jedinstvo svom djelu Porfirogenet je neke izvore preraivao, neke skraivao, neke nadopunjao, naravno prema svomu shvaanju, da ih dovede u sklad izmeu sebe, a osobito sa sta njem stvari, kakve su bile u njegovo doba. Pomn0m i ustrpljivom ralanbom pojedinih mjesta mogue je gotovo uvijek rastaviti ono, to su dokumenti izvorno sadravali od onoga, to je Porfirogenet osobno dodao ili preradio. Ovdje valja spomenuti, da nam gore navedeni podaci o vojnikoj snazi Hrvatske daju mogunost da priblino utvrdimo i broj puanstva, koje je imala hrvatska drava u prvoj polovici 10. stoljea . Citajui dotini stavak, jasno vidimo, da Porfiro genet ne misli, da bi Hrvatska stalno drala 164.700
160

ratnika, nego da on navodi, koliko je hrvatska dra va dizala bojovnika na osnovu stare ope obveze sudjelovanja u vojsci, pozvavi naime u rat za oru je sposobne pojedince, a to znai mukarce od 20. do 60. godine. U tom razdoblju ivota bilo je prema slu benoj statistici u Saveznim Amerikim Drava ma ( U.S.A.), g. 1950, 26.4% od cjelokupnoga pu anstva. To znai da je svaka 3.78 osoba u Americi mukarac izmeu 20. i 60. godine. U staro je doba bilo kao i danas oko 10% mukih stalno nespo sobnih za vojnu slu bu. Ako ove podatke primije nimo na Porfirogenetov navod o vojnoj snazi Hrvat ske, dobit emo, da je u prvoj polovici 10. stoljea bilo Hrvata mukaraca izmeu 20. i 60. godine 181.170, a hrvatskoga puanstva svega 684.823, ili okruglo 700.000 dua. Kako se openito uzimlje, da je svaka etvrta osoba sposobna za vojnu sl u bu, to je na 181.170 mukih od 20. do 60. godine moglo biti tada Hrvata 724.680 ili okruglo 750.000 osoba. Osim Hrvata ivjeli su u onda nja vremena u pri morskim gradovima hrvatske drave Romani, La tini, u malom broju ( pauci ), kako nam svjedoi suvremeni pisac Vilim Tirski(30), dakle najvie 4-5% od cjelokupnoga puanstva. Po planinama ivjeli su ostaci starih romaniziranih ilirskih plemena, koji su tada veinom bili kroatizirani, te neto preostalih Gota i Avara(31), svega zajedno kojih 6-8% od ukupnoga puanstva. Ne to je bilo i robova po ple mikim i crkvenim posjedima, koji nijesu vrili voj niku dunost. Uzmemo li, da je svega nehrvastko ga ivl ja bilo u staroj Hrvatskoj 15%, to emo na osnovu umnoka sa 3.78 dobiti broj puanstva 787.546 , ili okruglo 800.000; mnoei vojnu snagu 161
ll

s etiri i pribrojivi strani ivalj, dobit emo broj 833.382, ili okruglo 850.000. Iako se u ovo doba bile ve poele stvarati staleke razlike u hrva tskom drutvu, mi ipak nemamo nikakva dokaza, da bi ve tada bio promijenjen stari obiajni zakon Hrva ta, da svi vre opu vojnu dunost, dotino da u sluaju potrebe svi sudjeluju u obrani domovine. Prema tome radi spomenutih poetnih drutvenih promjena nijesmo ovlateni da sveukupni broj pu anstva povisujemo na osnovu Porfirogenetove vi jesti o vojno j snazi Hrvatske. Na osnovu dakle na ega rauna polovicom 10. stoljea mogla je u hr vatskoj dravi biti 800 - 850.000 stanovnika, a ne vie. Taj broj odgovara onodobnom jo veoma ri jetkom stanovnitvu u Evropi. Kako je Beloch pro raunao, to se danas openito prima, u isto noj f ranakoj dravi, u dananjoj N jemakoj, za Karlo via nije bilo nego 2.500.000 stanovnika. Po rau nu J. Kostrzewskoga iv jelo je u to doba na pod ru ju dananje Poljske samo 900.000 dua. Prema tome teza, koju je g. 1870 iznio Rambaud ( 32 ), nai me da je polovicom 10. stoljea bilo u Hrvatsko j 1.600.000 do 2.000.000 stanovnika, oito je pre tjerana i nevjerojatna.

Postanek in razvoj Kranjske, u Glasnik muzejskega drutva za Sloveniju X, Ljubljana 1929; Isn, Slovenska naselitev na Koro kem, Geogr. vest. 8, 1932; B. GnAFENAUER, Drava Karant skih Slovencev, Koroki zbornik 1946; Isrr, Prikl juitev Karantani je na zapad, Cas XXXV ( Ljubl ja na 1942). (8) A. FOR DIGER, flal/(lbuch der alten Geographic von Europa (Hamburg 18772) 561 sl. Gl. takoer gore. str. 89 sl. (9) Kraljevstvo H rva / n, pogl. 2; Stt 386: MorN 42. - Kr. Hrvata u pogl. .3 pie: l bi kraljevstvo njegovo Bosna i Val
demin deri do Polonije, tako primorsko ka ko i zagorsko kraljev stvo >>. Stt 388, MorN 43. Polonija je sredovjena Polina, stara Appolonia, a sadanja Pol ja ni blizu Valone u junoj Al baniji. Izvor, kojim se posl uile najstarije hrvatske kronike u pogl. 2 i J, ozn aivao je najjuniju granicu hrvatske drave s gradom Polina (Apolonija ). Drugi izvor, kojim se hrvatske kro nike posluile u pogl. 9, na jjuniju granicu oznaio je s gradom La Valona (Bambalona), koja su dva mjesta u neposrednoj bli zini. Gl. P. SKOK, Zum Balkanlalein, u Zeitscrift fiir roman. Phi/ologie LIV 176; ISTI, Dolazak Slovena na Mediteran (Split 1934) 102 sl.

Ova zadnja reenica odnosi se samo na Hrvate u Panoniji, jer su oni uistinu u prvim stol jeima dosta neovisno ivjeli od P...rvata u rimskoj Dalmaciji tako da je za vrijeme Ljudevita Po savskoga i vojvode Borne dolazilo izmeu n jih i do ratnih su koba. Gl. ElNHARDUS, Annales, an. 819, MGH SS I 206; RAKl 322; Vita Hlud owici imp. 32, MGH SS II 624 sl.; RAKI 322. Tvrdnja B. GJ(AFENA UI.:.RA, Prilog kritici izvjetaja K . Por {zrogeneta o d oseljenja Il rva/(1, u H ist . Zbomik V (Zagreb 1952) 31, da su Ilirik i P nonija bile susjedne pokraji ne pod jednim hr va tskim mhontom, neispravna je. Porfirogenetov stavak: dxov liE xat au-tOL ipXOV"ta au-rE!;oUCiLOV moe se preve st i : I oni su imali [zajednikoga] samostalnoga vladara, ali se moe prevesti takoder: I oni imaahu [svaki svoga] sa mostalnog vladara . Porfirogenet je svoju reenicu upotrijebio u ovom zad njem smislu, jer je on dobro znao, da Ilirik lei na jugu hrvatske drave, a Panonija na sjeveru, pa da te dvije po krajine nijesu mogle i mati zajednikoga vladaoca, ukoliko je taj razliit od hrvatskog opeg vladara. (.3) Gl. gore, str. 93-112. (4) Gl. gore, str. 81-99. (5) Gl. gore, str. 99. (6) Gl. gore, str. 100-112. (7) LJ. HAUPTMANN, Karanlska Hrvatska, u Zbornik kralja Tomislava ]A (Zagreb 1925) 297-317; S!t, Povijest Hrvata 299 sl.; S. ANTOLJAK, Hrvati u Karantiji, Godien zbornik / .t. Univ. Skopje, ist. fil oddel 9, Skopje 1956; Protivno: M. Kos,

li xwp!CiT) J.I.Epo-r, xat txpci't"TJO"E\1 -.o 1A.A.vpLxov xat -ri}v Ilawov!av. ELXC\1 liE xat au-rot ipxov-.a au-.E!;oucnov, liLa1tEIJ.1tOJ.LEVOV xat J..Lvov 1tpo-.ov ipxoV'ta Xpw6a-rxa"tir. q>r. Aa .!v . PoRPIIYR. .30 ( 144; 142); RAKI 271.

(l) "On ot Xpw6cho , ot E -rij AEA.J.La-r af w xa-ro XOV'tE!JipTJ, rmo "tWV ci a7t-t!O"""tWV .Xpw6chwv, "tWV xa iU'ltpwv E7tOVOIJ.al;oJ..LivWv, xa-rayoV'ta!o twE,Tovpx(aJ..Ltv txdEv Cl>payy(alit 7tAT)criov xa-ro xov11... ot av-roL Xpw6ci-ro xa-ra7tOAEJ.I.lJO"aV"tExat cX7tO "CWV EY.ELO"E "tOV'A6cipwv xwpa Eli'}v wv otxov11 v, xa"tEO"Xl)vwc;av , PoRPHYR. 31 (148; 146 1 148); RAK I 271
(2) 'A1to lit -rwv Xpw6chwv, "tWV tA.ilOv"tWV lv AE) .J..Lcn! ,
Sl

162

163

(10) PoP DU KLJANIN, L jetopis, pogl. 9. Sii 306; Moi N 54. ( ll) Gl. SKOK, 11. dj., gore u bilj 9. (12) PORPHYR. 31 (146; 146); RAKI 371 sl. (13) Gl. gore str. 81, bil j. 109 sl. (14 ) PORPH YR., 11.dj. (147; 146); RAKI 372. (15) Med u dalmatinskim gradovima, koji su bili g. 879 obve zani na pl aan je danka Hrvatima, ne spominje se ni Kotor ni Risanj ni Budva, ili zato, to su ti gradovi bili od Saracena go dina dana prije toga raz rueni (gl. PoRPHYR. 29 [130; 126]; RAK I 342), ili zato, to su ih I-lrvati polovicom 10. stol jea imali pot puno u svo jim ru kama. Poznato je, da su Kotor i Prapra tnica oko g. 1054 bili prijestolni gradovi dukljanskoga vojvode Mi hajla (gl. dolje VII, bil j. 2). (16) Kat 1) IJ.EV dpTJ!J.EVTJ Xpw6cnlcx... ll cixEw cxoihw 1) ot A 6x).E cx 1tATJCT ci E1tp6 xcxcr !l).). cx ov Auppaxlou, i)youv 1tp6'tOV 'EI.. crcrov xcxt 1tpo-to 'E).xuv ov xcxt i)v 'Avl6cxpw, xcxt EPXE(XL 1,-lEX P wv AEX(X'tEpwv, 7t p0 a opnva OE 1t ATJCTLci n ii LEp6).1. 'A1to IlE -.ov xcicrpou -.wv Atxcx Epwv lipxncx1) cipxov lcx TEp6ouvlcx, xcxt 7tcxptx-.dvt cxp.EX P ov 'Pcxoucrlou, 1tpoOE 'ta O pE Va auTI)1tATJCT ci E ii 1:tp6).1. 'A1to ot ov 'Pcxoucrlou lipxt-.cx1) cipxov..lcx -twv Zcxx).ouJ.Lwv, xcxt ncxptxElvE ClIJ.EX P'tOV 'Opov-.lou 1tO'tCl!-(OV, xcx t 1tpo !,LbJ -.T}v o-cxpcx cx).cxcrcrlcxv 1tAT)cncin -toi:Ilcxycxvo, 1tpo ot opEva dlipx'tOV v 1tATJCT ciE-.ok [lUrnpoJ Xpw6ci-.o. ExEcpcx).i)v ot -.ij 1:tp6).1. 'A1to ot -.ov 'Opov..lou 'ltO'tCXIJ.OV lipXE'tCl1) Ilcxycxvlcx, xaJ. 7tClpEX'tELVE'tClIJ.lXP'tOV 1tO't(XIJ.OV TI)ZEv..lv. Tpti:fxoucrcx ou1ta.vl, 'ti)v 'Pcicrw-. a.v xa.t -.ov Moxpov xcxt -.ov Aa.).lv ... 'H yap xwpa. 1:tp6).la. d XEcpCXATJV IJ.EV ECT'tLV 1ta.CTWV 'tWV AOLitWV xwpwv, 'ltpOlipx'tOV ot 1tATJCT ci n -.ii Xpw6a.-.l, 1t po!-(ECTTJ!-l6pla.v o( -.ii Bou),. ycxpla. , POR PIIY!I. 30 (145 sl.; 144 i 146); RAKI 405 sl. (17) PORPiiYR., 11. mj. (18) N . m j. (146; 144); RA KI 405. (19) Gl. POR PHYR. 32 ( 153 i 158 sl.; 152, 154, 158 i 160); RAK I 274 i 395 sl. ( 20) Hrvatski k ra ljevi vodili su Kraljevsku kronik u i slubeni Za pisnik povelja. To na m spominje kralj Petar Kre imir IV u svojo j povel ji g. 1067 ( comperimus namque in Gestis proaui nostri Cresimiri maioris . RA K I 62), te u onoj iz g. 1069 ( quia in Gestis antecessorum nostrorum regum ... inueni mus priuiligia tu m . RAKI 73). O hrva tskoj Kraljevsko j k ronici i o Za pisnicima povelja kao i o drugim hrvatskim sta rim djelima vidi: D. MANDI, Rasprave i prilozi, Xl: Gesta regum Chroatorum, 25565 (21) Predimi rus ... cepit totam Croatiam Rubeam ... Cre si mirus au tem ... cum avunculo pugnantes, praedaveru nt Uscople et Luca et Pleva ... Dei nde Cresimirus cepit tota m Bosnam et domi navit cam (Stt 323 sl.; MoiN 73). To je bilo oko

-ta

-.a

g. 960 (D. MANDI , Bosna i H ercegovina I 286 sl.). Predimir je umro brzo iza g. 976 (S11 325 sl.; MoiN 74). Medu zemlja ma, koje je Predimir ostavio svoji m sinovima, nalazi se upa Imotski, koja je prije pripadala Bijeloj I-lrvatskoj, a nema po krajine Neretve, koju je Predimi r oslobodio g. 960 (Sti 326 sl.; MoiN 74 sl.). To znai, da je Neretva prela Bijeloj I-lrva tskoj izmedu g. 960 i 976. Ivan Da kon , koncem 10. stol jea, Neretvu tijesno vee s kraljevinom Hr vatskom i iz riito svjedoi, da su Neretvani etniki Hrva ti ( a Croatorum Sclavorum ... Croa to ru m iu dex). JoHANNES DI ACONUS, G. MoNTICOLO, Cronache venez. ant . (Roma 1890) 153; R AK I 424. ( 22) Predimir je dao svomu si nu Dragislavu u Zahumlju izmeu drugih ove upe: Vellica, Gorimi ta, Vecenike (La tinski rukopis L jet opisa); Velicagor, Imota, Vecerigorie (OR BI NI, Sii 327 ). U izvorni k u je moralo stati: Veli jaca ( = Vel ja ci u l jubukom kotaru ), Gorje ( upa Brono. Spomen na staro ime uva do danas selo Medu-gor je), mota (= Imotska upa), Vechenica . Ova zadn ja obuh vatala je kasniju upu Blato, Goranec i okolicu da na n jega Mostara. GL D. MANDI, Bosna i Hercegovina I (Chicago 1960) 94-97. ( 23) PoR PIIYR. 31 (151; 150); R AKI 398. (24) Za male l ae uzeli smo popreni broj momaka ( 15). (25) Povijest Hrvata 413, bilj. 21. (26) POR PHYR., ll .mj. ( 27) Gl. gore bilj. 18. ( 28) PoRP rYR. 32 (158 sl.; 158 i 160); RAKI 395 sl. Gl. takoder ]IRE EK RADON I , I storija Srba I 147 sl.; S1i , Povi jest H rvata 433. (29) PORPHYR. 31 ( 150; 148); RAK I 397. (30) Gl. dol je IX, bil j. l. (31) Gl. PORPIIYR. 30 (144; 142 ); R AKI 271. ( 32) A. RAMBAUD, L'empire gree au dixieme siecle Colz stantin Por pbyrogenete (Paris 1870) 458. '

164

VII
BIZANTSKI PISCI ll. I 12. STOLJECA POTVRUJU OPSTOJNOST CRVENE HRVATSKE Za opstojnost Crvene Hrvatske, posebno za hr vatski znaaj Duklje, od osobite su vrijednosti bi zantski pisci ll. i 12. stoljea, i to: Ivan Skilices, Nikifor Brienij, Ana Komnena, Mihael Ataleiates, Ivan Zonaras, Niketa Koniates i Bizantski anonim. l. - IvAN SKILICES Ivan Skilices (o. 1020- o. 1092) bio je v1s1 asnik tjelesne strae bizantskih careva u Carigra du. Napisao je Pregled povijesti, u kojem opisu je zgode bizantskoga carstva od g. 812-1077 (l). U tom djelu Skilices pria, kako su se g. 1073 pobu nili Bugari pod vodstvom Georgija Vojtjeha, skop skoga boljara, da se oslobode bizantskoga gospod stva. Budui da je muka loza bugarskih careva bila izumrla, to se star jeine pobunjenika obrate Mihajlu, vladaru Duklje, da im pomogne i da im dadne jednoga od svojih sinova za cara, jer je Mihajlo bio potomak bugarskoga cara Samuela po enskoj lozi. Skilices pie: 166

Bugarske starjeine zamole Mihajla, tadac.je ga vladara onih, koji se zovu Hrvati, a koji je sto lovao u Kotoru i Prapratnici, i koji je imao ne malo zemlje pod sobom, da im pomogne i da s njima zajedno radi te da im dadne svoga sina, kojega e oni proglasiti carem Bugarske ( 2}. Mihajlo se odazva elji Bugara i posla svoga sina Bodina s 300 izabranih momaka pod vodstvom PetriJa, vojnikoga zapovjednika u hrvatsko j Duk l ji, kojega odredi za pr voga doglavnika svome mla domu sinu Bodinu ( 3). Naredi takoer svomu sinu Petrislavu, velikomu upanu u Rai, da poalje u pomo Bugarima srpske ete, to on i uini ( 4 ). U Pritini na Kosovskom Polju proglase Bugari Bodina svojim vladarem davi mu ime Petar. U krvavom boju Bodin razbije bizantsku vojsku, koja je bila poslana, da ugui bugarski ustanak. Na to ustae preuzetno razdijele svoje snage: Bodin sam poe prema Niu i Podunavlju, a svoga doglavnika Petrila posla u Makedoniju. Ovaj osvoji Ohrid i Devol, ali ga bizantske ete razbiju kod Kastorije, a u prosincu l073. i samoga Bodina kod Paunova Polja u ju nom Kosovu. Bodin bude zarobl jen i iv otpreml jen u Carigrad (5). Pripovijedajui kako je razbijen Petrilo, koji se bijegom spasio i utekao preko planina u Duklju svomu gospodaru Mihajlu, Skilices dodaje: uhva tie pak onoga, koji je iza Petrila zapovijedao Hr vatima i odvedu ga okovana caru (u Bizan t) (6). Hrvate, koje ovdje Skilices spominje, Franjo Raki (7) i Vj. Klai (8) trae sjeverno i istono od Duklje, u Rakaj i Kosovu. To je miljenje ne ispravno, jer u Rakaj i Kosovu nije nigda bio toliki

167

broj etnikih Hrva ta, da bi mogli sastavi ti neku vojniku snagu i voditi ratove. Raki i Klai krivo su shvatili izraz Skilicesov o Petrilu, koji je tobo e u Hrvata ... vladao , pa su mu pokrajinu tra ili van Duklje, ali u njezino j blizini Ali grka rije lasso ovdje ne znai vladati nego voditi vojsku, s njom zapovijeda ti, stavljati je u bojni red. Pet r ilo, pomonik cara Bodina, bio je zapovjednik hr vat skih pomonih eta iz Duklje, a mogue i onih iz Rae, koje je opremio veliki upan Petrislav. Pe trilu je Bodin povjerio vodstvo vojske, koja je pola na Kastoriju. I kada je Petrilo nakon poraza pobjegao, bio je njegov zamjenik u vodstvu vo j ske, koji je isto bio Hrvat iz Duklje, na licu mjesta uh vaen i odveden u Bizant. Ne radi se dakle o nekim vladarima, koji bi vladali nekim posebn i m pokrajinama u Rakoj i na Kosovu, nego o vojn i kim zapovjed nicima, koje je Mihajlo duk ljanski bio dodijelio na slubu svome mladomu sinu Bodinu. Sii (9) misli, da su Hrvati, koje Skilices u svom djelu spominje, bili poslani od kral ja Petra Kreimira IV (o. 1056-1073 ) iz Bi jele Hrva tske u pomo bugarskim ustanicima. Ali se takvu shva anju protivi cijeli tekst i kontekst Skilicesovih na voda. Skilices govori samo o Miha jlu vladaru onih , koji se zovu Hrvati . On je stolovao u Ko toru i Pra prat nici , a imao je ne male zemlje pod sobom , jer je vladao Zahumljem, Travunjom i Dukljom. Mihajlo alje u Bugarsku svoga sina Bodina, a s njim vojniku pomo, kojom zapovijeda Petrilo, kojega je Mihajlo odredio kao prvoga do glavnika i pomonika svomu sinu Bodinu. Kada je Petrilo kod Kastorije bio potuen, on bjei, kako

Skilices izriito veli, u Duklju k svom gospodaru Mihajlu. U cijelom Skilkesovu opisu nema nigdje ni najmanjega spomena na kakve pomone ete iz Bijele Hr vatske. Kako po povi jesnim pravilima mje dozvoljeno u izvorima itati ono, to oni ne sadre; dotino iz n jih vaditi ono, to je protivno onomu, to oni tvrde, to Siievu tvrdnju valja zabaciti. Jireek u svo jo j I storiji Srba sve posrbljuje. N jemu je Duklja srpsko kraljevstvo (lO ), prvi duk ljanski kral jevi Mihajlo i Bodin su Srbi (ll), vojskovoa Petrilo sa malom etom od 300 Srba (!) (12) prati Bodina u Bugarsku, i t. d. Da bi itatelji mislili, da on pie povijest nepristrano prema izvorima, Jireek zlonamjerno preuuje oba navoda Skilicesova, u kojima on govori o Hrv ati ma, iako potanko opisuje pobunu Bugara g.1073 i pomo, koju im je pruio Mihajlo Dukljanski, sl u ei se glavno djelom Skilicesa (13 ). Ali vratimo se k ve donesenim navodima Ivana Skilicesa. Ako se mirno i nepristrano proitaju gornji navodi Ivana Skilicesa, vidjet e se, da on jasno i nedvojbeno sv jedoi, da su podanici Mihajlovi u njegovoj prostra no j dravi Duklji, Travun ji i Za humlju Hrvati, jer Mihajlo je vladar onih, ko ji se zovu Hrvati , i vojska, koju je on poslao iz svoje dr ave, sastavljena je od Hr vata, ko ju su vodili Petrilo i onaj, koji je iza PetriJa zapovije dao Hrvatima Skilicesova sv jedoa nstva su od prvorazredne vrijednosti. On opisuje dogaa je, koji su se dogo dili za njegova vremena, kada je njemu bilo preko 50 godina. Kao dvorski vojniki zapovjednik i na obraen ovjek on je mogao biti potanko upuen

168

169

o svemu, to pie. Mladi car Bodin i zamjenik Pe trilov dovedeni su kao zarobljenici u Carigrad i bili su zatvoreni u samostanu sv. Srgija i Baha, koji se nalazio odmah do carskoga dvora ( 14 ). Nita nije vjerojatnije nego da je Skilices kao zapovjednik dvorske strae osobno govorio sa zarobljenicima i od njih samih dobio izjavu, da su oni i njihov na rod u Duklji Hrvati. On je to mogao saznati i iz drugih suvremenih izvora, jer su u njegovo doba bili esti dodiri Bizanta s Dukljom. Osim toga u Carigradu je ivjelo tada vie zarobljenika iz bu garske vo jske g. l073, te iz kasnijih vojna duki jan skoga vladara Mihajla i njegova sina Bodina. I od njih je mogao saznati, tko stanuje u Duklji, i kako se zove tamonji narod.

2. -

NIKIFOR

BRIENIJ

Drugi bizantski pisac, koji spominje Hrvate u Duklji, bio je Nikifor Brienij (o. 1080-1137), ne to stariji suvremenik naega Popa Dukljanina. Bio je unuk (15) istoimenoga bizantskoga vojskovoe u Drau, a napisao je povijest svoga doba u etiri knjige. Opisujui vojnu svoga djeda Nikifora Brie nija, g. 1073-1075, ljetopisac Brienij, bez sumnje prema kazivanju svoga djeda, kojega je on dobro upamtio i uo ga pripovijedati, pie ovo: Hrvati i Dukljani odmetnuvi se strano su pustoili cijeli Ilirik . Ali Nikifor Brienij nakon krae priprave zarati na Dukljane i Hrvate ... si lom ih svlada ... i uzevi taoce i postavivi jake po sade u svakom kraju povrati se u Dra ( 16). 170

Povjesniari se u tom slau, da se pod !lirikom, kojega su Hrvati i Dukljani plijenili, ima razumjeti bizantski temat draki. Ali bi Jireek htio u to ukljuiti i bizantske gradove u Dalmaciji (17), da bi navalu Hrvata iz Bijele Hrvatske mogao tamo kanalizirati. Sii (18) je dobro primijetio, da se takvo tumaenje Brienijeva navoda ne moe dopu siti, jer su bizantski gradovi Dalmacije ve od due vremena pripadali vlasti hrvatskoga kralja Petra Kreimira (o. 1056-1073). On je, oko g. 1069, bio sklopio savez s Bizantom i dobio dalmatinske gra dove u svoju punu upravu, pa nije imao razloga ulaziti u borbu s istonim carstvom. Mi nadalje u vjerodostojnim izvorima nigdje ne nalazimo dokaza, da bi Bijeli Hrvati za Kreimira bili svladani i po koreni od Bizanta, kao to Brienij tvrdi za Hrvate, koji su vodili borbu s njegovim djedom Nikiforom Brienijem. Ilirik je bio predaleko od Bijele Hrvat ske, da bi Bijeli Hrvati mogli upadati i pustoiti krajeve oko Draa. Ovdje se radi o Hrvatima, koji su ivjeli u sus jedstvu drakoga Ilirika, t. j. o dukljanskim Hrvatima, kojima je vladao Mihajlo, vladar onih, koji se zovu Hrvati . O tome ne e moi biti sumn je, ako se pomno proita cijeli Brienijev tekst, u kojem se nalazi gornji navod o borbi s dukljanskim Hrvatima. Vojskovoa je Brie nij, kako nam opisu je njegov unuk povjesniar, pro sjekao sve ume i na iroko oistio cijeli put, kojim je imala proi bizantska vojska od Draa do mjesta bitke, u kojoj je pobijedio Dukljane i Hrvate (19). A to nam veli, da mjesto bitke nije moglo biti da leko o.d Draa, jer prosjei ume i osigurati VOJSCI otvoreni put od Draa do Bijele Hrvatske bilo je

171

upravo nemogue kod ondanjih velikih uma i to likih planina t.: Dukl ji i Dalmaciji. Usto Brien ij, unuk, posebno istie, da je njegov djed vojskovoa veoma brzo dovrio priprave i rat i slavodobitno se povra tio u Dr a ( 20). Povod ratu, o kojemu Brienij govori, dao je bugarski usta nak g. 1073, u kojem je Mihajlo Duk ljanski aktivno uestvovao. Pobjeda vo jskovo e Brie nija konano je prekinula osnove Mihajlove, da putem svoga sina Bodina ili izravno zavlada bugar skim zemljama u srednjem Balkanu. Za vrijeme Kreimira IV Duklja je jo pripa dala Hrvatskoj (21), ali je njezin vojvoda Mihajlo prema onodobnim poimanjima mogao ratovati i sklapati mir i bez odobrenja svoga suverena Kre imira. Dovoljno je da se sjetimo ratovanja za padnih evropskih knezova u to vrijeme, te neretvanskoga vojvode ( d ux), koji je na svoju ruku ratovao s Mle anima i s njima sklapao ugovore (22), iako je pri znavao vrhovnu vlast vladara Bijele Hrvatske. Nikifor Brienij potvruje navode Ivana Skili cesa i daje nam novi dokaz, da su u ll. stoljeu ivjeli u Dukl ji Hrvati i kao etniki i kao poli tiki narod.

3. -

ANA

KoMNENA

Trei biza ntski pisac, koji spominje Hrvate u Crvenoj Hrvatskoj, bila je Ana Komnena, ki bi zantskoga cara Aleksija I Komnena ( l081-1118), a ena bizantskoga pisca Nikifora Brienija, o kojem

smo malo prije govorili. U ivotopisu svoga oca Aleksija, ko jega je dovrila g. 1148 Ana Kom nena vie puta spomi nje dukljanske kraljeve Mihaj la i Bodina. Kao njezin suvremenik Pop Dukljanin i arapski geograf Idris ona istov jetuje Mihajlovu i Bodinovu dravu, Crvenu Hrvatsku, s Dalmacijom , pa podan ike njihove Hrvate redovito zove Dalma tincima. Za drakoga zapov jednika Monomahata veli, da je g. 1081 dopisivanjem i darovima sebi osrgurao mogunost, da moe u sluaju potrebe pribjei << Bodinu i Mihajlu, egzarhima Dalmati naca ... izravno u Dalmaciju ( 23 ). Prema Ani Kom nenskoj Dalmacija se prostire, dokle sie drava Bodinova, a vi su oni Dalmatinci, koji priznaju vrhovnu vlast Bodinovu . Kako je u to doba Bodin bio pokorio Rau i u njoj postavio za velikoga u pana svoga dvor janika Vukana ( 24 ), hrvatskoga ple mia iz Ribnice kod dananie Podgorice (Titograda), to su Ani i Vuk i Raani Dalmatinci, t. j. politicki Hrvati, a Dalmacija joj see do granica bizantskoga carstva kod grada Lipnja na polju Kosovu. Ona pi e: Vukan, mu , koji vlada Dalmatincima, snaan na rijei i djelu ... preavi svoje granice navali na blinje gradove i mjesta i zauzevi sam Lipanj, za pali ga ... Vuk ... se povue u Zvenan. To mjestance lei na brdu Zigu, koje dijeli bizantske zemlje od Dalmacije ( 25). Kada je car Aleksije, g. 1093, s vojskom stigao u Skoplje, Vukan posla caru po slanstvo ispriavajui se, da su ga na njegove ko rake prisilili bizantski vo jskovoe, koji su toliko zla uinili Srbiji (26 ). Vukan izriito spominje Srbiju, jer je on samo tu vladao, i to kao vazal kralja Bo dina. I kao takav Vukan je mogao voditi ratove i 173

172

sklapati mir sa svojim protivmc1ma, kao to je on to vie puta uinio s Bizantincima ovih godina. Spominjui poraz svoga oca Aleksija, 18 listo pada 1081 kod Draa, Ana veli, da su mnogi odvra ali cara, da se ne uputa u bitku nego da saeka, dok se normanska vo jska Roberta Gviskarda izmori i ospe, budui da su na nju ljuto udarali sa svih strana Arbanitoi, koje je Bodin poslao iz Dalma cije (27). Dosada se openito mislilo (28), da Ana pod Arbanitoi razumijeva potomke starih Ilira, koji su stanovali u gorskim predjelima oko grada Arbanona, koji se nalazio kod dananjega sela Ar bana, nedaleko albanskoga grada Kroje. Grad Al banon i Albance prvi put spominje aleksandrijski kosmograf Ptolemej (29) polovicom drugoga sto l jea po Kristu. Tada se Albancima nazivalo jed no malo ilirsko pleme u planinama sjeveroistino od Draa. Za duga stoljea spomen se na to ilirsko ple me izgubio u izvorima, dok nam ponovno bizantski pisac Mihael Ataleiates nije spomenuo, kako je po bunjeni strateg Maniakes, g. 1042, okupio oko sebe Latine i Albaneze (30). Ana Komnena tri puta spo minje grad Arbanon i stanovnitvo oko njega (31). Istovjetovati Arbanitoi-e Ane Komnenske s Albanezima oko grada Arbanona nije ispravno. Ona veli, da su Arbanitoi bili poslani od Bodina iz Dalmacije, a mi sigurno znamo, da grad Arbanon i njegova okolica nigda nijesu pripadali Dalmaciji ni vlasti dukljanskoga kralja Bodina. Rimska provin cija Dalmacija u svom najirem opsegu, g. 10 do 297 po Kr., dopirala je na jug do rijeke Mata (Ma this) u Albaniji. Od preuredbe carstva za cara Dio kleci jana g. 297 pa do konca 10. stoljea Dalma-

cijom se zvalo samo krajeve od Rae u Istri do Budve u Boki Kotorskoj (32 ). Grad pak Arbanon nalazio se juno od rijeke Mata, najprije u rimskoj pokrajini Makedoniji, pa u Novom Epiru i u Sred njem vijeku u bizantskom tematu drakom (33). Predjeli juno od Mata nijesu pripadali starohrvat skoj dravi poslije ustanovljenja drake arhontije poetkom 9. stoljea. God. 1089, kada je Bodio bio na vrhuncu svoje moi i dobio metropolitansku ast za svoju biskupiju u Baru, meu sufraganim biskupijama nove metropolije ne spominje se ni grad Lje ( Lissus, Alessio) (34), iako je taj grad pripadao prije Dioklecijana rimskoj provinciji Dal maciji. To znai, da drava Bodinova ni g. 1089 nije prelazila preko donjega toka rijeke Drima, iako je Bodin stolovao u gradu Skadru (35). Kada dakle Ana Komnena veli, da je Bodin poslao Arbanitoi-e iz Dalmacije protiv Roberta Gviskarda, to ona nije mogla misliti na Albaneze iz okolice grada Arba nona, jer to arbansko pleme ni je nigda do tog doba ivjelo na podruju Dalmacije niti pod vlau kralja Bodina. Prema tome Arbanitoi Ane Komnene su razliiti od Albaneza: oni ive u Dalmaciji i poda nici su dukljanskoga kralja Bodina. Ovdje se ne smije misliti ni na ostatke starih Ilira u Bodinovoj dravi. Za duge rimske uprave Iliri su se bili gotovo potpuno romanizirali i izgu bili svijest o svom jedinstvu i etnikoj zajednici. Kada je za seobe naroda staro romansko i romani zira no puanstvo bilo veim dijelom uniteno, pro pao je i glavni dio potomaka starih Ilira. Samo manje skupine mogle su se spassi povukavi se u nepristupane planine i tvrda mjesta (36 ). Ali kako

174

175

ovi ostaci tokom dugih stoljea nijesu imali ni dravnih ni stvarnih veza, to su zaboravili svoje etniko podrijetlo i izgubili zajedniko ilirsko ime. Tek od g. 1081, o kojoj je govor, poeli su naj prije Normani, pa napuljski Anuvinci i Mleani o kupljati ostatke Ilira i ujedinjivati ih u posebnu etni ku skupinu pod imenom tada najjaega staroilirskoga plemena Albaneza, koje je ivjelo sjeveroistono od Draa u okolici grada Arbanona. Kada se naime koncem ljeta g. l 081 Robert Gviskard iskrcao kod Draa u dananjoj Albaniji, on je tu naao tri etni ke skupine: Romane, Slavene i ostatke starih Ilira. Prvi su se osjeali Bizantincima i bili su pristae bizantskoga carstva. Drugi su se os jeali Hrvatima i eljeli su ivjeti u jedinstvu sa svojom narodnom dravom Crvenom Hrvatskom. Robert je mogao ra unati samo na staroilirske ostatke i na njima izgra ivati i uvrivati svoju vlast na Balkanu. I on je uistinu tako poeo raditi pridobivi za se tada najjae ilirsko pleme Arbanasa oko grada Arbanona. Ana Komnena ostavila nam je zapisano, da su Normani ve od poetka pridobili za se Arbanase i da su ih pomagali u osvajanju Balkana ( 37 ). Od ovog doba arbanako se ime postepeno iri i primaju ga najprije oblinja staroilirska plemena, a kasnije i ona daljnja. Jo prije konca 12. stoljea stvorilo se jedinstveno geografsko ime Zemlja Arbana sa ( 38), koje je obuhvaalo podruje dananje s je verne Albanije od mora do Sarplanine. U drugoj polovici 13. stoljea sicilski Anuvinci Albaniju proglauju kraljevinom (39), a g. 1272 uzimlju naslov: kralj Sicilije i Albanije ( rex Sicilie et Albanie ) ( 40). Od poetka 15. stoljea

Mleani ukljuuju u Albaniju i Zetu ( 41), a od kon ca toga stoljea prote u naziv Albanije sve do Her ceg-Novoga i dijele je na Gornju Albaniju (Albania Su perior ) u dananjoj Albaniji, i Donju Albaniju (Albania Inferior) u Duklji i Boki Kotorskoj. Pod izrazom Arbanitoi Ane Komnene ne moemo misliti na staroilirske ostatke u Bodinovoj dravi, jer ti u to doba nijesu nosili ime arbanako, koje u Duklju nije dolo prije polovine 14. stolje a. I u samom djelu Ane Komnene imamo dokaza, da je ona razlikovala Arbanitoi -e od Arbanasa. Ana naime u etvrtoj knjizi pogl. 8 Arbanase zove << Ar banoi ( 42 ), to je pravilno izvedeno iz imena grada Arbanon , kojega Ana ee spominje. Pre ma tome Arbanitoi , o kojima govori u knjizi estoj, pogl. 7, br. 7, razliit su narod od Arba noi , o kojima govori u etvrtoj knjizi pogl. 8. Kako je poznato, u Bizantu se jo od ranoga srednjega vijeka grko slovo beta (b) u vie rijei izgovaralo kao latinsko i nave v . Radi toga je i sv. iril u slavenskom alfabetu uvrstio grko slo vo beta u zna enju naega v . Dosljedno tome izrazi bizantskih pisaca: Sklaboi, Hrobatoi, Bene tikoi, Bh1hoi, i t. d. izgovarali su se i itali u ono doba: Sklavoi, Hrovatoi, Venetikoi, Vlahoi, i t. d. I naziv Ane Komnene Arbanitoi izgovarao se Ar vanitoi , a u tom imamo proireni grki na ziv, s premetnutim slogovima, hrvatskoga narodno ga imena: Ar vatini, Harvaani, Harvati, Hrvati . Ana je obiavala i neke druge narodne nazive proi rivati i preina ivati. Tako ona kod bizantskih pisaca uobiajene nazive za Slavene: Sklaboi, Sklabinoi pretae u Sklabogenoi , Sklabogenoon ( 43).

17 6
12

177

I drugi bizantski pisci obiavaju preinaivati i pro irivati imena raznih naroda, i to obino umetkom sloga in ili it . Tako od Sklaboi prave Sklabinoi , od Albanci Albanitoi , od Harva toi, Arvatoi, Arvatinoi . Prema ovom bizantskom obliku arapski geograf Al-Masudi (t 956-57 ) Hr va te zove Harvatin ( 44 ). Jedan njemaki izvor iz g. 1036 zove Hrvate: Cruvva ti (45), a Alfred Ve liki (871-901) ih naziva Horith ( 46 ). Isti zo ve Srbe Surpe , a Einhard (t 840) ih zove So rabi ( 47). Prema tome nije nita neobino, ako je Ana Komnena Hrvate nazvala Arvatinoi . Ana Komnena, suvremenica Popa Dukljanina i kralja Bodina, sv jedoi nam dakle, da su podanici kralja Bodina bili Hrva ti. Bodinova se drava pro tezala od Neretve do rijeke Drima u Albaniji. Kod Ane Komnene dakle nalazimo suvremeno svjedo anstvo, da su Hrvati u ll. stoljeu iv jeli od Ne retve do Drima. Time i ona potvruje, da je navod Popa Dukljanina o Crvenoj Hrvatsko j stvaran i istinit.
DR AV E
600.
t

4. -

MIHAEL ATALEIATES, G.

1080

Olt.

C tA.VNI ,IIINo'l( f ----- 'Otllo,i iUoi ,W.I .t.W \(1

Dvije hrvatske drave koncem ll. stoljea

C:etvrti bizantski pisac, koji spomin je Hrvate u Duki ji, bio je Mihajlo Ataleiates (48), naJpriJe lan vrhovnoga suda u Konstantinopolu, a onda visoki upravni inovnik (patricij). Rodio se po etkom ll. stoljea, kojih pedeset godina poslije smrti cara Porfuogeneta. Napisao je suvremenu po vijest bizantskoga carstva od g. 1034-1079. Djelo je dovrio g. l 080 i posvetio caru Nikeforu Boto niatesu (1078-1081). Pri kraju svoje Povi;esti, opi179

178

sujui protucareve Brienija i Basilakesa, Ataleiates pie ovo: Proedros Basilakes, poto je mimoiao Brie nija, koji je iao u Drinopolje, zauzevi Dra skupi vo jsku iz svih zemalja, koje su ondje unaokolo le ale; i Franke dozva iz Italije ... Kada je vidio, da je skupio brojnu vojsku, sposobnu za ratovanje (imao je naime mnogo vojnika Rimljana [t. j. Bi zantinaca], Bugara i Arbanita, a ne malo i vlastitih tjelohranitelja), krene odatle prema Solunu ... (49). Ataleia tes nam dakle sv jedoi, da je protucar Basilakes g. l 077-78 skupio vojsku iz zemalja, koje su leale oko pokrajine drake, i to Bizantince, Bu gare i Arbanitoi -e. Bizantinci su potjecali iz drake pokrajine i drugih bizantskih krajeva, oso bito na jugu Draa. Bugare je okupio iz zapadno bugarskih krajeva osobito iz zapadne Makedonije s glavnim gradom Ohridom. Zemlja u okolici Draa, iz koje su potjecali Arbanitoi , mogla je biti sa mo Duklja. Dosada se mislilo (50), da se pod nazivom Arbanitoi imaju razumijevati Albanci iz oko lice grada Arbanona kod Kroje u dananjo j Al baniji. Ali je to neispravno. Kako smo malo prije naveli, aleksandrijski geograf Ptolemej ( 51) spome nuo je prvi put Albaneze polovinom drugoga sto ljea po Kr. Bilo je to malo ilirsko pleme u brdima oko grada Arbanona blizu dan anje Kroje. Kasnije se za punih 900 godina izgubile sve vijesti o tom plemenu. Istom g. 1080 na Ataleiates ponovno spominje Albaneze na istom mjestu , gdje ih je osta vio kosmograf Ptolemej. Ataleiates d va puta spo minJe Albaneze, ali uvijek pod njihovim pravim 180

imenom Albanoi (52 ), a ti su u misli pisca razli iti od Arbanitoi , koje spominje u naem na vodu pri kraju svoga djela. Prema Ataleiatesu Al banci su tada bili malo mjesno pleme i ne mogu se stavljati u red na roda s Biza ntincima i Bugarima, kao to on stavlja Arbanitoi e. Isto tako sjedite plemena albanskoga u to doba nije se moglo zvati zemlja ( hora ), kako Ataleiates veli za postojbinu Bugara i Arbani toi -a. Osim toga Albanezi su ivjeli u drakoj pokra jini, a za Arbanitoi veli A taleiates, da ive u jednoj sus jednoj zeml ji, koja granii s drakom pokrajinom. Kako smo obrazloili kod Ane Komnenove ( 53), ime Arbanitoi ima se itati Arva nitoi , a tim se u grkom jeziku oznaivalo Arvaane, Arvate, Hr vate. Ataleiates nam dakle svjedoi, da su polo vicom ll. stoljea Hrvati ivjeli u susjedstvu drake pokrajine, u Duklji. To je zapravo prvi spomen Hr va ta u Duklji poslije Por.6rogeneta, zabiljeen g. 1080, a mi smo o njemu ovdje govorili u vezi sa svjedoanstvom Ane Komnenove, koja nam je za biljeila, da Ar vanitoi potjeu iz drave Bodi nove, iz Duklje. I Ataleiates, koji je svoju Poviie st napisao oko 70 godina prije Ane Komnenove sv je doi, da su oko g. 1077-78 Hrvati iv jeli na granici biza ntske pokrajine Draa, i to u Duklji, u dravi prvoga kralja Crvene Hrvatske, odnosno Mihajla, vlada ra onih, koji se zovu Hrva ti (54). 5. - IvAN ZoNARAS Peti bizantski pisac, koji govori o Hrvatima u Duklji, bio je Ivan Zonaras. On je dulje vremena 181

bio zapov jednikom carske strae u Bizantu, ali je pod starost stupio u monahe i kao takav napisao poznato djelo Pregled povijesti u 18 knjiga. Djelo obra uje bizantsku povijest do smrti cara Aleksija Komnena (t 1118), a napisano je izmeu g. 1118 i 1165. Zonaras se sluio dobrim izvorima, pa se broji meu pouzdanije bizantske pov jesniare (55). U svojoj zadnjoj knjizi, pogl. 17, Zonaras ovo pie o Hrvatima: Tree godine ( = 1073) ovoga cara ( = Mi hajla VII Duke) narod Hrvata, koje neki zovu i Srbima, podie se, da sebi podloi zemlju Bugara. Neka mjesta za uzme, ali nakon mnogih bitaka i obostranih gubitaka, ono to je bio zauzeo, izgubi, i bio je prisiljen da ostavi rimske (bizantske) zemlje i da stoji u vlastitoj kui (56 ). Zonaras je u ovom navodu ukratko saeo ono, to je Skilices potanko opisao u svojoj Povijesti o sudjelovanju kneza Mihajla i njegova sina Bodina u bugarskom ustanku g. 1073, za kojega je bio Bodio proglaen bugarskim carem. I ovd je dakle imamo sv jedoanstvo, da su podanici prvoga du kljanskoga kralja Mihajla i njegova sina Bodina bili Hrvati, dotino da su Duklja, Travunja i Zahumlje, kojima su njih dva vladala, bile hrvatske zemlje, u kojima su stanovali Hrvati. Zanimljiv je poetak Zonarasova navoda. On je itao kod Kedrenosa opis bitaka u Duklji g. 1040 i 1042, gdje je Kedrenos opetovano spominjao Srbe (57 ). Citao je u Kedrenosovu prijepisu i kratku biljeku Skilicesovu, da su g. 1073 napad na Bu garsku izvrili Srbi (58). Zonaras je znao, da to nije ispravno, pa je jasno naglasio, da su navalu na Bu182

garsku g. 1073 izvrili Hrvati, a ne Srbi, kako neki tvrde u svojim spisima, stavlja jui ime srpsko, gdje mora stati ime hrvatsko, i pripisujui Srbima ono, to su uinili Hrvati. I bizantski dakle povjesniar Zonaras potvruje navode svoga vrnjaka i suvremenoga pisca Popa Dukljanina o Crveno j Hrvatskoj i o Hrvatima, ko ji su nastavali sredov jenu dukljansku dravu. Zona ras izriito tvrdi, da su oni, koji su g. 1073 prova lili u bizantsku Bugarsku i u njoj vodili ratove, bili Hrvati. A to su bili Bodin i njegov pomonik Petrilo. U tim borbama su sudjelovali i bugarski pobunjenici i Srbi. Ali kako je vodstvo rata bilo u rukama Hrvata Bodina i Petrila, a po nalogu Mihajla, vladara onih, koji se zovu Hrvati , to Zonaras cijeli napadaj pripisuje Hrvatima.

6. -

NIKITA KONIATES

Nikita Koniates ( oko 1150- o. 1210 ), nazvan 1 Akominatus, esti je pisac bizantski, koji spomtnJe Hrvate u Dukl ji. On je bio asnik na bizantskom dvoru i napisao je povijest Bizanta u 21 knjizi. Opisujui dogaaje g. 1170-1173 Nikita Koniates spominje, kako je srpski veliki upan Stjepan Ne manja posegao, da prisvoji sebi susjedne krajeve Hrvatske i oblast Kotor. U to je naime vrijeme vladao u Carigradu Ema nuel Komnenac (1143-1180), zadnji veliki vladar bizantskoga carstva. Emanuel je bio pregnuo da uspostavi negdanju mo Bizanta i njegovu vlast na Balkanu. Radi toga je vodio duge ratove s ugar183

sko-hrvatskim kraljevima i Venecijom. Na strani zapadnih sila borili su se i Srbi nastojei, da se tako oslobode tutorstva i vlasti bizan tske. Caru je Emanuelu uspjelo napokon da upokori Srbe i da mirom s ugarsko-hrvatskim kraljem g. 1165 dobije Bosnu i sve hrvatske zemlje istono od Vrbasa i juno od rijeke Krke. Radi lake uprave i obrane Emanuel je razdijelio osvojene hrvatske krajeve u dva podruja: od rijeke Krke do Cavtata nazvao je kral jevstvo Dalmacije i Hrvatske ( regnum Dal macie et Croacie ) (59 ), a od Cavtata do Drima u Albaniji vojvodstvo Dalmacije i Duklje ( du catus Dalmacie et Dioclie ) (60). U to doba se popeo na velikoupansku stolicu u Rakoj St j. Nemanja sruivi zakonitoga vlada ra ( 61). Bio je poduzetan, smjel i pohlepan za tu im zemljama. Bizantskom caru Emanuelu Kom nencu bio se zakleo na vjernost i pokornost, ali kada je g. 1171 Venecija otpoela rat i zauzela Trogir i Dubrovnik, Nemanja je mislio, da vie ne smije ekati. N jemu su zazubice rasle za Dukljom, pa je brzo sklopio savez s Venecijom i poeo na val jivati na hrvatske zemlje i Kotor. O tome Nikita Koniates pie ovako: (Car Emanuel) bi jae douo, da je srpski satrap (imenom Nemanja Stjepan), o vjek odvie smjela i nezasitna duha ... u elji da za vlada okolnim zemljama ... stao zauzimati nepri je porne zemlje Hrvatske i sebi prisvajati oblast Ko tor ( 62). Konstantin Jireek ( 63) misli, da se u navedenom stavku radi o Bijeloj Hrvatskoj, i da je St j. Nemanja navaljivao preko Poljica na Split, koji je tada bio u rukama Bizantinaca. Ali to je nevjerojatno. Split i 184

njegova okolica bili su predaleko za Nemanju s ono dobnim prometnim sredstvima, kada su vojske pu tovale na nogama i s konjima. God. 1173 Raka je bila mala, ne jaka dravica, iscrpljena u dugim ratovima s Bizantom i Dukljom, pa nije vjerojatno, da bi Nemanja mogao u isto vrijeme na dvije udalje ne strane ratovati: kod Kotora i Splita. A sve da je Nemanja i htio osvajati za se ( 64) srednju Dal maciju i Split, to mu ne bi dopustila njegova jaa saveznica, Venecija, koja je Split i n jegovu okolicu smatrala zalogajem, koji njoj pripada. Osvojivi Tro gir, Venecija je preskoila utvreni Split i pola na jug da osva ja Dubrovnik i tamonje kra jeve. To je potaklo Nemanju, da se pouri, pa da prije Venecije osvoji Kotor i Duklju, u koju se njegov stric Desa ve odavna umijeao i djelomino je bio osvojio ( 65). Da se ne radi o Bijeloj Hrvatskoj i okolici Spli ta, uv jerit emo se, ako malo potanje ralanimo navod Nikete Koniata. On veli, da se Nemanja podi gao, da osvo ji okolne, susjedne zemlje, a Bijela Hr vatska tada kao i za Porfirogeneta nije graniila s Rakom, jer su izmeu njih leale hrvatske po krajine Travunja, Zahumlje i Neretva. Prema Koniatu Neman ja je u isto vrijeme navaljivao na Hr vatsku i Kotor, a to znai, da su Hrvatske zemlje, o koji ma je govor, leale u blizini Kotora, a takav je bio zadnji ostatak hrvatske Duklje, primorski pojas od Kotora do Skadra. Kako Pop Dukljanin pie, Raani su do g. 1150 zauzeli Zetu i sve krajeve bive kraljevine Duklje osim spomenutoga pasa uz more ( 66 ). I taj je sada htio zauzeti Nemanja za jedno s Kotorom i Bokom Kotorskom, koja je od g. 1165 izravno stala pod bizantskom upravom. 185

U izvorima nema traga, da bi Nema nja kada naval jivao na Bijelu Hrvatsku i Split, ali ima su vremenih svjedoanstava, koja nam potvruju, da su raki veliki upani u to vrijeme ratovali s po tomcima hrvatske kraljevske dinastije u Duklji i da su nastojali sebi prisvojiti zadnje ostatke du kljanskoga kraljevstva. Pop Dukljanin zavruje svoj L jetopis izmeu g. 1149 i 1153 s opisom, kako Desa, stric Stj. Nemanje, vodi borbu u Duklji s potomcima dukljanskoga kral ja Mihajla (67 ). Barski biskup Grgur u pismu papinskom legatu splitskom kanoniku Gvalteriju pie g. ll77, da Bar i njegovu okolicu uznemiruje veliki upan ( a magno iupa no = Stj. Nemanja) i nadodaje: knez Mihajlo, koji ima ne malu skrb i brigu za dukljansku (bar sku) biskupiju, od ujaka uznemirivao, na ono, sto mi elimo, ne moe sada ni najmanje misliti (68). Ujaci dukljanskoga kneza Mihajla bili su Nemanja i njegova braa Miroslav i Stracimir. Pod Nemanjinim pritiskom naglo se pribliavao konac slobode Kotora i zadnjih ostataka hrvatske kraljevine Duklje. Poslije smrti cara Emanuela u jednoj povelji g. 1181 u Kotoru se ne spominje nitko kao vrhovni gospodar (69), ali ve u sijenju g. 1186 kotorska vijee zapoinje jedan svoj zaklju ak rijeima: za vremena naega gospodara Ne manje, velikoga upana Rae ( 70 ). Dne 20. kolo voza 1189 Dezislava, ena Mihajla, zadnjega hrvat skoga kneza u Duklji, ostavlja svoju domovinu te s d vorjanicima i barskim nadbiskupom Grgurom bjei u Dubrovnik, gdje predade dubrovakoj re publici dvije lae (71), zadnje pokretno imanje negda slavne hrvatske kraljevine Duklje ... 186

Izraze Hrvatska ... i Kotor upotrebl java Ko niates u istom smislu, u kojemu i Brienij rijei Hr vati i Dukljani . O tome ispravno pie slovenski uenjak Lj. Hauptmann: C:itamo li ove rijei da nanjim oima, ini nam se, da se radi o dvjema razliitim plemenima. Ako se pak sjetimo, da bi zantski pisci vole pleonazme, onda bismo rekli, da Brijenije oznauje iste ljude jedanput geografski, drugiput plemenski, ili drugim rijeima, da su Duk ljani zapravo Hrvati (72). Ali bi se navedenim izrazima moglo dati i drugo tumaenje, naime, da je rijeima Hrvatska i Hrvati oznaen vla daj ui hrvatski narodni sloj u Duklji, a izrazima Kotor i Dukljani da je spomenut romanski elemenat na jadranskoj obali u dukljanskom kra ljevstvu. Hrvati su naime u ll. i 12. stoljeu na stanjivali nutrinu Duklje i morsku obalu van gra dova, a ostaci Romana ivjeli su u utvrenim gra dovima: Kotoru, Baru i Ulcinju. Po brdima je bilo roma niziranih Vlaha. U navedenim stavcima bizant ski su pisci mogli spominjati i brojno vei hrvatski vladajui sloj i romansku, dotino romaniziranu ma nJinU u Duklji.

7. -

BIZANTSK I ANONIM

Sedmi bizantski pisac, koji spominje Hrvate u Duklji, bio je nepoznati sastavlja Pregleda povi jesti, koji je napisan u drugoj polovici 13. stoljea . Opisujui dogaaje g.1171 bizantski anonim govori o navali Stjepana Nemanje na Hrvate i Kotor slinim rijeima kao i N. Koniates, iako u neto 187

kraem i sazetlJem obliku. To nam veli, da su se obadvojica slu ili is tim izvorom, dotino, da se ano nim koristio djelom Nikite Koniatesa. Grki uenjak Sa thas izdao je g. 1894 u Parizu anonimov Pregled povijesti u svojoj zbirci Bibliotheca Graeca medii aevi. Anonimov odlomak, u kojemu govori o Hrva tima i Kotoru, glasi u hrvatskom prijevodu ovako: I uo je [car Emanuel Komnenac], da je srp ski vladar Nemanja Stjepan pos tao drzak vie nego se pristoji, da se lukavo mi jea u stva ri okolnih ze malja, da istorasne narode [Slavene] tlai i oru jem napada te da nastoji Hrvate sebi podvri i skuiti pod svoju vlast oblast Kotor ... (73). Sve ono, to smo malo prije rekli o stavk u Ko niatesa, vrijedi i za ovaj navod bizantskoga ano nimnog pisca. I kod navoda ovoga zadn jega posebno upozorujemo na ri je periergon , to znai: ono, to je unaokolo, dakle to gra nii s dravom Ne manjinom, s Raom, a to su bile zemlje negd anjega hr vatskog kraljevstva u Duklji. I ovaj nam dakle bizantski pisac potvruje, da su u susjedstvu Rae, dotino u okolici Kotora, u Duklji i Travun ji iv jeli Hrva ti u 12. stoljeu (74).

1:wv -r i]v oi:x1')ow 'tE iv AEXIX1:EpoxcxL llpa.1t pci1:o7tO OV!J.E vov xa.xwpa.v ovx OALYTJV tcp' EIXV1:0V EXOV'tiX E7tcxpij!;cx a.v1:oi:xcxL (j\)VEpyija-o:, oouvcxi 'tE a.v1:ok -.bv ulov o:v1:ou, w 8.v a.v1:ov 6a.a- AEIX Bovi..ycxpicx&.vo:x1')pv!;wa-... . loAN NES
ScvLITZES Cu&OPALATA, H istorta (II 715) s dodatkom br. 68: B. PROK I, Zttsiitze 37. (3) I. ScvLITZES, Hist oria (715 sl.). (4) Bodinus, qui (postea) dominavit torum regnum (et ) Vladimirus cum suis fratribus perexerunt in Rassam et obti nuerum eam. Deditque eam ( rex Michala) filio Petrislavo ad dominand um. Post hoc perrexeru nt Bulga riam et commiserunt praelia multa cum Graecis et Bvlgaris et obtinuerunt totam Bulgar iam, quam provincia m dedit rex Michala Bodino filio re gendum >>. POP DuK LJA NIN, L jetopis, pogl. 40; Sri 357 sl.; Moi N 94 sl. (5) G l. I. ScvuTZES, Historia II 716-18 s dodatkom 69 Proki 37. (6) I. SCYL!'r/.I:S 717. (7) F. RAKI , Borba jui.nih Slovena za dri.avnu neovisnost u XI. vieku, u Rad JA 27 (Zagreb 1874) 123 sl. ( 8) VJ. KLAI, H rvati i Hrvlltska (Zagreb 1930) 30-32. (9) SI I , Povijest Hrvata 532. Gl. i str. 277, bilj 22, te Letopis Popa Dukljanina 171, bilj. 222, gd je ispravlja svo je pre anje mil jen je i priznaje da Skilices govori o Hrvatima u Duklji . ( l O) ]!R EEK RADONI, I storija Srba I 154 sl. (l l ) N. dj. 155, 172. (12) N. dj. 172. (13) N.d;. 172sl. (14) G. CEDRENUS, Excerpta I . Scylitzes Il 718. (15) L jetopisac Nikifor Brieni j bio je unuk drakoga voj skovoe Nikifora Brienija, a ne si n , kako to ]I REEK, Ist . Srba I 174; SII Letopis Popa Dukljanina 169, i drugi tv rde. Gl. ANNA CoMNENA, Alexias VII 2 ( l 336 sl.); X ( Il ll te 563 ). Ana Kom nena bila je supruga ljetopisca Nikifora Brienija i nje zino je sv jedoanstvo vrjednije nego t vrdn ja kasnijega pisca Ivana Zonaras, Epit. XVII 22 ( Ill 738). (16) N tCEPHOR BRYE NNI US, Commentarii III 3, ed . A. Mei neke ( Bonn 1836) 102 sl. (17) ]IR EEK- RADONI, I stori ja Srba I 173. (18) Sii , Povi jest Hrvllta 533, bilj 91. (19) Gl. BnvENNIUS, Commentarii III 3 (102 sl.). ( 20) N. dj. 103 (21) Gl. dolje str. 173-176. (22) Tako g. 83(gl. RAK I 334), g. 839-40 (336), g. 997998 ( 427). Dubrovam 1 onda, kada su priznavali vrhovnu vlast bizantsku i mleta k'U, ratuju sa susjedima i sklapaju meun a rodne ugovore bez iijega pita nja. (23) ANNA CoMNENA, Alexias I 16 (Bonn 1839) 80. (24) Bodin us cu m fratribus perrexit Rassa m et debel-

( l ) Djelo I. Skilicesa na grkom jeziku sauvano je u vie dobrih rukopisa, ali dosada ni je objelodanjeno. Duge i redovito doslov ne izvatke iz Skilicesova d jela prcpisao je Georgij Kedre nos i to je objeloda nio E. Rekker u bonskom izdan ju bizantskih pov jesniara: GEORGIUS CEORENOS, Excerpta ex breviario bista rico Ioannis Scylitzae curopalatae ( Bonn 1839) II 639-744. Veo ma vrijedni h nadopu na iz bekoga ru kopisa I. Sk i licesa ob jelo da nio je B. PROKI, Die Zusiitze in d er Hand scbrift des I obll n nes Skylit zes, M inche, 1906.

(2) ot xcnc't. 1:i]v Bovi..ycxplcxv 7tpotxov1:E6-.!; oua--rov M XIXTJAiv apxTJYOV OV1:1X 'tT}V XIXU"ta. 1:WV dpTJ!J.EVWV Xpw6ci-

188

189

!ando obtinuit .:am atque possedit eam. Posuitque ibi duos i panos de curia sua, Belcano et !'1a co, qui .etiam i rave n ci, ur ipsi et filii corum essent spee1aliter hommes _regts. Bodim et filiorum vel haeredum eius >>. PoP DUKLJANIN, LJeto pts, pogl. 42; S11 J60; MOIN 96 sl. (25) A. CoMNENA, Alexit;s IX (I 36). (26) Gl. n.dj. (4J6 sl.). (27) ... 6a.AAOIJ.EVOU a1ta.\l""ta.x6EV 1ta.pli -cE 'tWV xa.A.ou.

IJ.lvwv 'Ap6a.vL'tWV 1ta.p1i -rE -.wv cX1tO Aa.AIJ.O.'tLO.1ta.pa 'tOU Boli!vou 1tEIJ.1tO(..uivwv ... , A. CoMNENA, Alexias, Vl, 8 (1, 29-1).
(28) Gl. A. CoMNENA, Alexias VI, latinski prijevod ( l 294); B. LEIB, Anne Comnene Alexiade, Collection byzantine II ( Pa ris l 94J) 60 (francuski pri jevod); TOMASCHEK, Albanoi i Alba non, u PAULV -WISSOWA, Realencycl. I (Stuttgar t 1894) 1306 sl. (29) 'AA.8a.vwv 'AA.6a.v61t oAL >>, GL. PTOLEMAEus, Geo graphia III 12, 20 ( Pa ris 188J) I l, 506. (JO) MICHAEL ATTALJOTA, Historia, ed. I. Bckker (Bonn 185J) 9 i 18. (JI) A. COMNENA, Alexias IV 8 ( l 221), XII I 5 ( II 199), XIII 5 (ll 200). (32) Gl. gore, str. 93 sl. (JJ) Gl. M. SuFFLAY, Die Kircbem:ustiinde im vortiirk. Albanien, u TIIALLCZY, Illyrisch-Alb. Forscbungen I196-206. (3-1) Gl. bulu pape Klementa III Virerba Quia diuina pictas od 8. sijenja 1089. Petra Dioclensis sedis archiepi scopo izdanu na molbu Bodini regis Sclauorum gloriosissimi . K.EHR Papsturkunden in Rom u Nachrichten der Gottinger Ge se!lsctaft, PhiL-hist. Kl. 1900: 148 sl.; Acta Alb. I 68, 21. (J5) ... apud Scodram ad regem Sdavorum [Bodinum] pcrvenimus . RAIMUNDUS DE AGILES, Hist. Francomm; Bo GARS, Gesta Dei per Francos (Hannover 1611) I 149; ReCIIetl des Histonei/S des Croisades (Paris 1866) III 256; RAK I 46J. Iprema Ljetopisu Popa Dukljanina Skadar je prijestolnica kral ja Bodina: ... cum ... venissen t ad regem in civitatem Scoda rim ... (pogl. 42; Srr J61; Mor N 97); Et postea reversus est [Bo dinus] in Scodari m (pogl. 42; Sr r J64; MO I N 99). (J6) Gl. gore I, bilj. 6; V, bilj. 46. (37) ANNA COMNENA, Alexias XIII 5 (Il 200). (38) U junoslavenskim spomenicima ime zemlje <od Ar banasa prvi se put spominje u darovnici Stj. N man)e ma a stiru Hilandaru g. 1198-99 (gl. gore, str. 29), zattm u natptsu cara Ivana Asena, g. 12JO (gl. SLATARSKI, Gesch. der Bulgaren I, Leipzig 1918, 128 sl.). O .d jnim nazivima i irenju imena Al banije gl. Acta AJ&. l 37 1 literaturu tu navedenu. (J9) Gl. ugovor Karla I Sicilskoga s Baldovinom. carem Carigradskim, 27. V 1267. DEL GIUDICE, Codice diplomatico del regno di Carlo I e II d'Angio II l, 304-1; Acta Alb. I25J, 7J. (40) Karlo I Anuvinac od 25. II. 1272 nosi naslov: Dei

gratia rex Sicilie ct Albanie . MI NIER l- Rrccro, Saggio di codice diploma/ico l (Napoli 1878) 91; Acta Alb. l 270, 77. ( -ll ) ad Sanctum Sergium Cente inferioris partis Albanie , 8. II. 1-105. Dubrov. arhiv: Div. Notar. 1402-1408, f. 106. Acta Alb. Il, 761 2J5. Gl. ]IREEK, u Archiv fiir slav. Phi/ologie XXI 81. (42) A. CoMNENA, Alexias IV 8 (l 221 ). (4J) A. COMNENA, A/was ll l (l SJ); VII J ( l J4J). (44) RAK I 423. ( 45) ... dicunt, ipsum Adalberonem, conlisum Cruvvatis ct Mirmidonibus, regiae potcstati velJe resistere . A. MAI, Spi cilegium Romanum V 150; ]AKSCH, Mon. hist. ducatus ::a rinthiae Ill 105; RAKI 4J8; SII, Primnik 227. Openito se pri hvaa, da naziv << Cruvvnti >> oznau je Hrvate u tadanjoj hrvatskoj d r avi ou Jad rana do Drave. Ali su miljenja o zna enju naziva Mirmidones >> jako razl iita. Neki misle, da sc pod tim i maju razumijevati koru ki Slovenci, drugi Srbi, trei Bugari, dapae i Rusi (Sii, Povijest Hrvata 491, 59). Grki i bizantski pisci de spominju Mirmidone, i to na evropskoj obali Bospora. Kako se Bizant nalazio na mirmidonskom podru ju, to je njemaki pisne, kako mislimo, s nazivom Mirmido nes >> oznaio Bizantince, koji su tad:t vladali Kvarnerskim oto cima (Krk, Rab, Osor) i mogli su lako pomoi korukom voj vodi zajedno s hrvatskim kraljem Stjepanom l (lOJ0-1056), s kojim su bili u prijateljskim odnosima. Po svoj prilici njemaki se klerik sjeao Homerova stiha: MupiJ.LiiVEliE xa.A.Eu\l""to xa.t "EAATJVExa.L 'Axa.Lot (/lias II 684), u kojemu zove sve Grke Mirmidoncima , pa je i on tim imenom nazvao Bizantim:e, potomke starih Grka. (46) RAK I 418. (-17) << ... Liudewitius Siscia civitate relicta, ad Sorabos ... fugiendo se contulit ... relictis Sorabis, cum Dalmatiam ... per venisset >>. ErNJIARD US, Annales, an. 822 i 82J, MGH SS I 209 sl.; RAKI J27 sl. Gl. D. MANDI, Sredovjena Bosna bez Srba, u Hrvatska Revija V (ll. Ai res 1955) 4J9 sl. (48) Gl. MICIIA E.L ATTALJOTA, Historia, ed. I. Dekker ( Bonn 185J ), p. V-XII; K. K RUMBACHER, Gescbichte der byzant. Lilleratur (Miinchen 1897) 281-286. (49) M. ATTALIOTA, H istoria 297. (50) Gl. latinski prijevod M. ATTA LJOTA, Historia 297. ( 51) Gl. gore bilj. 29. (52) Gl. gore bilj. JO. (5J) Gl. gore str. 175 sl. (54) SKtLJCES, Historia II 729. svojim je n)ectma pre priao ono, to je M. Ataleiates napisao o pobuni Basilakesa, pa i on spominje Arvnnitoi -e. O tom njegovu navodu vri jedi sve ono, to smo gore rekli o M. Ataleiatesu. (55) Gl. KRUMBACHER, ll . dj. J70-J76. (56) IOANNES ZoNARAS, Epitome Historiarum XVIII 17 (Bonn 1897) III 71J.

190

191

(57) Gl. G. CEDRENUS, Historiarum compendium (Bonn 1839) II 526 sl., 542-545. (58) N.dj. 714-718. (59) Gl. ]o. CINNAl\IUS, E pitome V 17 (Bonn 1836) 248 sl., tc razvod opatice Katarine u Splitu g. 1171: tempore magni6ci impera toris nostri Manuelis, in ciuitate nostra $palatina et in toto regno Dalmacie et Chroacie imperantc Constantina Se basta. SMI I KLAS II 126, 131. Gl. ] IREEK- RADONI, I st. Srba I 186; SII, Povijest Hrvata 84-88. (60) Jo. CINNAMUS, n. mj., te za pisni k o posveen ju ko torske kated rale, 19. VI. 1166: lm pera n te piissimo et sem per tri umphatore Hemanu hclc, duce existence Dal macie atq ue Dioclie kyr Iza nacio, q ui in eadem dedicatione sua gra t uita voluntate et bcnig nitnte affuit . FAR LATI VI 433; SMIIK LAS II 98, 102; Acta Alb.

bizantsk i, proue svestrano i temelji to, bio je uzrokom, da su i hrva tski ponajbol ji povjesniari nazivali hrvatske vladare Crve ne Hrvatske: Mihajla i njegova sina Bodina, srpskim knezo dma i srpskim kral jevima. Tako Raki redom u svojim djelima; S11, Povijest Hrvata 569, 621, 634, 719, 722; M. SuF FLAY, Srbi i Arbanasi (Beograd 1925) 29, 87, 90, 98; F. PRE VEDE:-/, A bistory of the Croatian People I(New York 1955) 77 i t. d.

I93, 31.
(61) Gl. NrcETA CHONIATES, H istoria (Bon n 1835 206 sl., te ]I R EEK- R A DONI, I 190 sl. (62) NICETA CHONIATES, Historia V (206). (63) I storija Srba I 191. (64) Kako nam N. Konia tes veli, Nema n ja je osvajao hrvat ske zeml je i Kotor za se (pros heaut6n). (65) G l. gore, str. 23-28. - V. FoRETI, SmjeJtaj H ata i Srba u srednjem vijeku (Dubrovnik 1969) 85 sl. Kont )a tovu
11. d;.

Hrvatsku ,. suzuje na manje jedno podruje u blizini Kotora nastavano Hrvatima i nazvano stoga Hrvatskom. Ta mala Hrvatska u blizini Kotora >> nigdje se ne spomi nje u sredov je kovnim izvorima. Koniatov mnoinski izraz: (Ta) metra Hor vatia n (krajevi, zemlja Hrvatska) oznauje ire podruje, u kojem u ive Hrvati i po koji ma se ta zemlja zove Hrvatska . (66) Gl. gore, st r. 35, bil j. 25. (67) Gl. gore, st r. 23 sl. (68) Knesius quoque Michael, cui Diocli tane ecclesie cura et sollicitudo non modica est, ab avunculis molesta tus, ad ea, que nos cupimus, n unc intendere minime valet . Ori gi na l u a rhivu kaptola u Splitu (XVI l , 781). KuKULJEVI, Codex di plomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae II (Zag reb 1875) 115; SMIIKLAS II 169, 170. Kod Smi i klasa je ispala ci jela zad n ja polovica reenice. (69) Gl. ugovor Dubrova na s Kotorani ma, 20. ru jna 1181. SMIIK L AS II 177,179. (70) ... tempore domi ni nostr i Nemanne iupani Rasse . SMI I KLAS II 194, 198. (71) Gl. Acta Alb. I 106, 35. (72) LJ. HAUPTMANN, Konstantin Por/irogenil o porijeklu stanovniitva dubrovakog zalea, u ReJetarov zbomik (Du brovnik 1931) 23. (73) ANONYMUS, Compendium chronicamm, u Bibliotheca Craeca medii aevi VII (Paris 1894) 272. (74) Dosadan ji nema r, da se sredovjeni izvori, napose

192

193
13

VIII RJESENJE POTESKOA

Da oslabe prvorazredna svjedoanstva bizant skih pisaca o hrvatstvu Duklje i cijele june, Crvene Hrvatske u ll. i 12. stol jeu , srpski povjesniari pokuavaju dokazati, da bi sve te bizantske pisce trebalo popraviti i svagdje staviti Srbi i Srbija , gdje u izvorima pie Hrvatska i Hrvati . Kao povod tome uzimlju izraz Ivana Skilicesa, koji je on upotrijebio opisujui suradnju Hrvata i Srba s bugarskim pobunjenicima, da Bugarsku oslobode od Bizanta. Skilices to zove osvajanjem Bugarske. On pie: Prve godine toga cara (Mihajla VII Du ke) indikcije jedanaeste(= god. 1073)(1) narod Srba, koje takoer zovu Hrvatima, izae da pokori Bugarsku (2). Oslanjajui se na gornji navod srpski povjesni ari tvrde, da proces diferenciranja Srba i Hrvata u XI i XII v. nije bio jo dotle dospeo, da bi ga stranci mogli primetiti . Dosl jedno tome SkiH ces i Brienij ... su pisali ime " Hrvat " kao sino nimna za " Srbi " i " Dukljani " ( 3). Mirna i nepristrana kritika ne moe prihvatiti takvo tumaenje bizantskih izvora. Sii je dobro pri mijetio, da in1a naime mnotvo primera u biza nt skih pisaca, koji dokazuju, da su Bizantinci dobro

poznavali plemenska i ak lokalna imena, a naro ito onih, s kojima su vojevali ( 4 ). Ovd je se radi o bugarskom ustanku g. 1073 (5), u kojemu su s jakim pomonim etama sudjelovali Srbi, tako da Skilices oznauje tu bitku kao borbu izmeu Srba i Bizantinaca ( 6 ). Meutim na ovom naem mjestu Skilices pomo ustanicima i navalu na bizantsku Bugarsku pripisuje Srbima i Hrvati ma, jer su bugarskim ustanicima dali glavnu pomo Srbi, ali pod vodstvom Hr vata, i to: Bodina, sina Mihajla, vladara onih, koji se zovu Hrvati , te Pet rila i onoga, koji je iza Petrila zapovijedao Hrvatima (7). U to vrijeme u Rakoj je bio ve liki upan Petrislav, sin dukljanskoga kneza Mihaj la (8 ), pa se sve, to su inili Srbi u vazalnoj po krajini Rai, pripisivalo vladajuem narodu Hrvata u Duklji. O tom stvarnom stanju ovisnosti Srba o Hrvatima ostavio nam je Skilices spomen u sta vu, o kojemu se govori, a koji se ima ovako ra zumjeti i prevesti: Prve godine toga cara, indik cije jedanaeste, (etniki) narod Srba, koje zovu i (politikim) Hrvatima, izae (iz Rae) da pokori Bugarsku . Vodeu ulogu Hr vata u Duklji prema Srbima u Rai u to doba jo je bolje istakao neto mlai suvremenik Ivana Skilicesa, Ivan Zonaras, koji je navod prvoga ovako izrazio: narod Hrvata, koje neki zovu i Srbima, poe podvrgnuti zemlju Bu gara svojoj vlasti (9). Drugu potekou protiv postojanja Crvene Hr vatske izvode srpski pisci iz djela Porfirogeneta De administrando imperio, sastavljena g. 948-959. U

195

194

tom spisu tvrdi Porfirogenet, da su Srbi kod svoga dolaska na Balkan za cara Heraklija ( 610-641) na selili Neretvu, Zahumlje i Travunju (10). Takva je tvrdnja u oitoj suprotnosti s mno gobrojnim i prvorazrednim izvorima, domaim i stra nima; onima, koji su stariji od Porfirogeneta, i onim mlaima. Na prvom mjestu valja spomenuti darovni cu vojvode Trpimira od g. 852, zatim pisma pape Iva na VIII od g. 874 i 879 te slubene zapisn ike crkvenih sabora u Splitu g. 925 i 928. Ovi prvo razredni slubeni diplomatiki izvori svjedoe nam jasno i jednoglasno, kako smo opirno izloili u poglavlju petomu, da su Hr vati od starine nasta vali sve zemlje od Istre do Albanije, tu ukljuivi Neretvu, Zahumlje, Travunju i Duklju. Zatim do laze domai izvori: Methodos iz polovice 8. stol je a, Kraljevstvo Hrvata iz ll. stoljea, te Ljetopis Popa Dukljanina iz polovice 12. stoljea, koji nam jasno i nedvojbeno sv jedoe, da su Hrvati kod svoga dolaska naselili spomenute zemlje sve do rijeke Vojue u Alba niji i da su tu iv jeli do doba, kada su te kronike pisane. Valja nadalje spomenu ti bizantske pisce ll., 12. i 13. stoljea, o kojima smo govorili u prednjem poglavlju. Poimence je znamenit Iva n Kinamos, tajnik Emanuela Komnena ( 11431180), koji je osobno vie puta s carem bio u Rai, tadanjoj zemlji Srba. Kinamo izriito svjedoi iz osobnoga znanja, da Srbija dopire samo do Drine, a zapadno od te rijeke, poimence u Bosni, da ive drugi, hrvatski narod, razliit od Srba po vladavini, narodnom ivotu i obia jima ( ll ). Spomenuta tvrdnja Porfirogenetova u suprotno sti je i s drugim navodima samoga Porfirogeneta,

od kojih sam glavne naveo gore (12 ), a o drugima sam govorio u mojoj raspravi Hrvatstvo Bosne i Hercegovine, otisnutoj u Hrvatskoj Reviji, g. 1954. Kako sam u toj radnji upozorio ( 13), Porfirogeno tovo djelo nema prave jedinstvenosti niti u svemu objektivne vrijednosti. Svoje djelo Porfirogenet je pisao na osnovu slubenih spisa u carskom arhivu u Bizantu te na temelju raznih izvjetaja svo jih voj nikih i upravnih zapov jednika u tadanjoj bizant skoj Dalmaciji. Neka saopen ja imao je i od trgo vaca te raznih Hrvata i Srba, ko ji su u to doba boravili u Carigradu. Neke izvore je Porfirogenet s malim izmjenama uvrstio u svoje djelo. Neka je mjesta sastavio iz dva i vie izvora. Negdje je sam izrekao svoje osobno miljenje, stvoreno na osnovu nekih injenica, koje je on mogao krivo shvatiti. Takav njegov osobni sud bio je i onaj odlomak, gdje govori o naseljenju Srba u Travunji, Zahuml ju i Neretvi. Kada je naime Porfirogenet pisao svoje djelo, spomenutim zemljama vladao je raki upan Caslav, koji je najprije bio izbjeglica u Hrvatskoj pa zarobljenik u Bugarsko j, te napokon vladalac od Cetine do Boke Kotorske, i od Jadrana do Po savine u Bosni. Caslav je bio sljedbenik istone crkve i priznavao je suverenu vlast Bizanta (14 ). Radi toga je on i n jegov srpski narod bio posebno simpa tian Porfirogenetu. Iz te podsvijesne ljubavi prema Srbima, a glavno da pokae veliinu i rai renost bizantskoga carstva, Porfirogenet je sve zemlje, kojima je tada vladao srpski knez Caslav, bizantski tienik, pripisao Srbima i ustvrdio neispravno, da su Srbi te zemlje posjedovali jo od svoga dolaska na Balkan u 7. stoljeu. Meutim ja sam ve u 197

196

radnji Hrvatstvo Bosne i Hercegovine, drim, do voljno dokazao, da se iz Porfirogenetova djela ne smije vie izvesti, nego da su stanovnici Bosne, Travunje, Zahumlja i Neretve bili polovicom 10. stoljea politiki podanici srpskoga upana Caslava, a nikako etniki Srbi (15), jer su te zemlje kod svoga dolaska na jug naselili Hrvati, u njima nepre kidno ivjeli i pripadali svojo j narodnoj hrvatskoj dravi od rijeke Rae u Istri do Drima u Albaniji. Da je Porfirogenet svoju tvrdnju o srpstvu Tra vunje, Zahumlja i Neretve izveo iz tadan jega po litikog stanja tih zemalja, a ne iz starih v jerodo stojnih izvora, moramo zakljuiti takoer iz inje nice, to Porfirogenet nigdje ne tvrdi, da su Srbi naselili Duklju i da su u njoj u njegovo doba. Duklja je u rimsko doba i u bizantsko, neposredno prije dolaska Hrvata i Srba na jug, inila primorski dio provincije Prevalis. I kada je car Heraklije za gorski dio te provincije, Rau, dao Srbima, bio bi im dao i primorski dio provincije Prevalis, prije nego bi ih uputio u Travunju, Zahumlje i Neretvu koje su leale u provinciji Dalmaciji, koju je He raklije jo prije dolaska Srba bio doznaio Hrva tima. Ali Porfirogenet nigdje ne veli, da bi Hera klije dao Srbima Duklju. Srba je u poetku bilo tako malo, da im je za dugo vremena bio dostatan samo zagorski dio rimsko-bizantske provincije Pre valis, koju su novi doseljenici nazvali Raa. U srpstvo Travunje, Zahumlja i Neretve nije vjerovao ni sam Porfirogenet, jer on na vie mje sta tvrdi, da stanovnici tih zemalja nijesu Srbi, ne go da su oni zasebni slavenski narodi, razliiti od Srba i ravni njima i Hrvatima. Tako u pogl. 29 198

svoga djela De administrando imperio on pie: ... njoj (bizantskoj Dalmaciji ) su susjedni narodi: Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretvani, koji se zovu i Paganjani ( 16). Treu potekou stvorio je Jireek ( 17) na osno vu bizantskih vijesti o Stjepanu Vojislavu Dukljaninu. Bizantinski naime pisac Kekaumenos u svom djelu Strategicon, koje je napisao pod kraj ll. stoljea, zabil jeio je, kako je neki Trebinjac Srbin u Duklji prijevarom razbio i unitio bizantsku vojsku od 40.000 ljudi (18). Nakon to je pripovjedio je dan drugi sluaj iz Velike Armenije, Kekaumenos nadodaje: Spomenut u ti i drukiju varku jedno ga stranoga ovjeka ... u Zeti i u Stonu bio je star jeina nad utvrdama Dalmacije Vojislav Duklja nin ... (19). Jireek ( 20) je poistovjetovao Tre binjca Srbina sa Vojislavom Dukljaninom , pa je na osnovu toga proglasio srpskima i Stjepana Vojislava i Duklju. Ali na to valja primijetiti, da Kekaumenos jasno lui Trebinjca Srbina od Vojislava Dukljanina . Po Kekaumenosu to su dvije potpuno razliite osobe, pa se na osnovu ovoga bizantskoga pisca ne smije proglasiti Srbinom Voji slava Dukljanina. Kako emo malo kasnije vidjeti, Stjepan Voji slav je uistinu za cara Konstantina IX Monomaha (1042-1054 ) razbio biza ntsku vojsku u klancima Duklje i pobio 40.000 bizantskih vojnika. Ali Ke kaumenos nije znao ime pravoga pob jednika nego je prema nekom izvoru, kojim se sluio, zabiljeio, da je Bizantince pobijedio neki Trebinjac Srbin . Ali kada je pisao o sluaju dubrovakoga stratega 199

Katakalona, on je znao, da je ovoga nadmudrio Stjepan Vojislav, vladar Duklje, koji je vladao Ze tom i Zahumljem i svoju sporednu prijestolnicu imao u Stonu, glavnom gradu Zahumlja. Kekau menos je bio iskusni stari vojniki asnik, koji je dobro poznavao Balkan, pa je po svoj prilici iz osobnog iskustva znao, da Duklja nije srpska zemlja, pa on, govorei o Stjepanu Vojislavu, njega ne zove Srbinom niti ga istovjetuje sa Trebinjcem Srbi nom, koji je g. 1042 razbio bizantsku vojsku. Prema tome Kekaumenosa se ne smije navaati kao pisca, koji bi govorio o srpstvu Duklje. Jedini bizantski pisac, koji Stjepana Vojislava zo ve vladarom Srba i govori o njemu i o njegovim djelima u vezi sa Srbijom, bio je Georgije Kedre nos. U svom djelu Pregled povijesti on tri puta spo minje Stjepana Vojislava u vezi sa Srbima i Srbijom. Prvi put g. 1040, kada se jedna bizantska laa, koja je prevozila 10 kvintala (1.000 kg.) dravnoga zla ta, razbila na obalama Ilirika, pa je zlato zaplijenio Stjepan, koji se zove Vojislav, vladar Srba. On je malo prije pobjegao iz grada (Bizanta) i povra tivi se u zemlju Srba , odande je protjerao Teofila Erotika (21). Cuvi car za sluaj pismeno je zatra io od Stjepana Vojislava, da povrati zlato. Budui da on to nije uinio, car posla Georgija Probatana s vojskom protiv njega. Kada je taj provalio u zemlju i neoprezno zapao u neprohodne klance, izgubio je cijelu vojsku, tekom mukom spasivi sam svoju glavu (22). Drugi put Kedrenos govori o Stjepanu Vojislavu nakon to je spomenuo pojavu kometa 6. list. 1042. 200

Tu pie: Kada je Stjepan, koji se zove Vojislav, malo prije, kako smo rekli, pobjegao iz Bizanta, zauzevi ilirske gore, i Tribale i Srbe i okolni na rod svladao je i nad njima je inio nasilje ( 23). Radi toga je car Monomah naredio zapovjedniku Draa, patriciju Mihajlu, sinu logoteta Anastazija, da skupi vojsku iz cijeloga temata i okolnih mjesta i da zarati na Stjepana u zemlji Tribala. Mihajlo povede vojsku od 60.000 ljudi na Tribale putevima teko prohodnim, strmim i uskim, na kojima dva konjanika ne mogu usporedo jahati. Vojska je putem sve ruila i palila, ali su Srbi namjerno uzmicali, da bizantska vojska to dublje zae u neprohodne planine. I kada je Mihajlo krajeve, kojima je pro lazio, potpuno opustoio i mnogo roblja zarobio, odlui se povratiti istim putem, kojim je doao, iako nije nita poduzeo, da osigura povratak. Kada je vojska stigla u najnezgodnije klance, najedamput je Srbi sa svih strana obaspu strijelama i ponu valjati ogromna kamenja. Potoci i provalije napu nie se ljeevima, 40.000 vojnika i 7 vojskovoa ostovie ivot u gudurama, a ostali se spasie samo tako, da su se pred neprijateljima sak rili u kri pine i ikarje, te nou pobjegli preko planina u bizantsku zemlju(24). Na treem mjestu Kedrenos sponunJe, kako je Mihajlo, sin Stjepana (Vojislava), vladar Tribala i Srba, poslije smrti oeve, s carem sklopio mirovni ugovor i kao saveznik i prijatelj Bizantinaca bio odlikovan au protospatara (25). Da mognemo pravo razumjeti, zato Kedrenos dovodi Stjepana Vojislava u vezu sa Srbijom i Sr201

bima, moramo se malo potanje upoznati i sa Stjepanom Vojislavom.

s piscem

Georgij Kedrenos ivio je u drugoj polovici ll. stoljea i prvoj polovici 12. stoljea. Bio je suvre menik naega Popa Dukljanina, a rodio se kojih 20-30 godina poslije smrti Stjepana Vojislava. Po zanimanju bio je monah, i kao takav nije mnogo putovao niti je imao osobnoga znanja o zemljama i ljudima svoga vremena. Svoje djelo Pregled povi jesti sastavio je veinom prepisujui starije pisce i svoje suvremenike. Zato bizantski literarni povjesni ari Kedrenovu djelu daju malu osobnu vrijednost i smatraju ga prostim kompilatorom (26). O Stjepanu Vojislavu imamo vijesti kod bizant skih pisaca i u domaemu Ljetopisu Popa Duklja nina ( 27). Ti se izvori popunjaju, pa iz njih o i votu Stjepana Vojislava, kojega Pop Dukljanin zo ve Dobroslavom, saznajemo ovo: Dobroslav je bio sin kneza Dragimira, strica dukljanskoga vladara sv. Vladimira. Majka mu je bila ki Ljutomira, ve likoga upana rakoga, a baba po majci ki bosan skoga bana. Kada su bizantske pristalice u Kotoru nakon ubistva sv. Vladimira, 22. svibnja 1015 (28), prijevarom ubili Dragimira, njegova ena pobjee u Rau k svom ocu. Doavi tamo, nae oca mrtva, nato ona i majka pou u Bosnu k majinoj brai. Cinjenica, da je i majka ene Dragimirove ostavila Rau, ka e nam, da je tokom g. 1015, umro ne samo Ljutomir nego i sva njegova djeca, tako da majka nije imala s kim ivjeti u Rai. Po svoj pri lici Ivan Vladislav, koji je ubio svoga roaka Ga brijela Radomira i svoga vanjskoga zeta, dukljsn202

skoga vladara sv. Vladimira ( 29), ubio je i rakoga upana i njegovu djecu, da bi osigurao gospodstvo Bugara u Rakoj. Na putu u Bosnu kod Brusne, nedaleko danan je Foe, Dragirnlrova ena rodi mu ko dijete, kojemu nadjee ime Dobroslav. Na ban skom dvoru u Bosni djetetu dadoe ime Stjepan Vojislav, jer su se ta imena posebno astila i upo trebljavala u bosanskoj banskoj obitelji (30 ). Kada je poodrastao, rodbina opremi mladoga Dobroslava u Dubrovnik, da bude tu odgojen u blizini svoje oinske batine. Tu se oeni s unukom bugarskoga cara Samuela. Od g. 1018, kada je Vasilije II uni tio drugo bugarsko carstvo, Bizantinci su vladali Srbijom, Dukljom i svim hrvatskim zemljama do Cetine. Iza smrti cara Romana III Argira (ll. travn ja l034) mladi i lukavi Dobroslav, zvan Stje pan Vojislav, pobuni protiv Bizantinaca sve primor ske krajeve i Srbiju. On se smatrao pravnim nasljed nikom u hrvatskoj Duklji po oinskom pravu, a u Srbiji po majinskom nasljedstvu, jer je on od stare rake velikoupanske obitelji bio jedini ivi potomak. Na nagovor Vojislavov Dukljani i Srbi jednoga dana poubijaju sve bizantske upravnike i uglednije lju de, proglase nezavisnost i Vojislava izaberu za vla dara (31). Prema Kedrenu to je moralo biti g. 1036. Ali nakon kratkoga vremena, Bizantincima poe za rukom ustanak uguiti, pri emu zarobie i samoga Vojislava i odvedoe u Bizant. Za glavnoga upravi telja u Srbiji postavie Teofila Erotika (32 ), veoma uglednoga Bizantinca, koji je kasnije pokuao da postane i bizantskim carem. Poslije kraega vreme na Vojislavu uspije pobjei. Putujui, naravno pjeke, najprije je doao u Srbiju. Tu opet pobuni narod 203

protiv Biza ntinaca i prot jera Teofila Erotika. Voji slav zauze cijelu Rau sve do Toplice (33), lijevo ga pritoka rijeke Morave. God. 1040 car Mihajlo IV Paflagonac ( 1034-1041) posla Georgija Proba ta na Vojislava s velikom vo jskom. Taj provali preko R ae sve do doline Zete. Tu ga Vojislav su zbije i na povratku u neprohodnim brdima do nogu po tue (34 ). Pop Dukljanin zove glavnoga bizantskoga zapov jednika Armenopolos ( 35), jer je Probatos bio po svoj prilici rodom iz Armenije. Kedrenos, g. 1040, Stjepana Vojislava zove vla darom Srba , jer je on uistinu tada vladao Srbijom, sve do Toplic:!, kako smo spomenuli. Kedrenos i drugi bizantski pisci posebno naglasuju Vo jislavovu vladu u Srbiji i n jegove borbe u toj zeml ji, jer je tadanja Srbija graniila sa starom bizantskom Ma kedonijom, i Bizantincima je posebno bilo stalo do svega, to se dogaa u Rakoj, koju su oni tada smatrali ne samo susjednom zeml jom, nego pokraji nom, koja n jima pripada. Govorei o bitci g. 1042 Kedrenos, istina, spo minje Srbe , koji uestvuju u borbi, ali sada mu Stjepan Vojislav nije vladar samo Srba nego na prvom mjestu jednoga drugoga slavenskoga n aroda, razliitoga od Srba, kojemu Kedrenos daje ime Tribali , a gore toga naroda naziva ilirski ma (36). Isto tako kada Kedrenos spominje Mi hajla, sina Stjepana Vojislava, ta j mu je vladar Tribala i Srba ( 37), dakle najprije jednoga dru goga naroda , a taj je bio hrvatski, pa onda Srba. Kedrenos spominje Srbe u vezi sa Stjepanom Voji slavom i njegovim sinom Mihajlom, vladarima Hr vata u Crvenoj Hrvatskoj, jer su oni vladali i Srbi204

ma u Rakoj, bilo izravno kao Stjepan Vojislav za prvoga i drugoga srpskog ustanka, bilo neizravno preko sebi podlonih velikih upana, kao to je bio sluaj sa Vojislavom nakon bitke g. 1040 i sa knezom Mihajlom, kada je postavio svoga sina Pe trislava za velikoga upana u Rakoj (38). Drugi bizantinski pisci esto, moemo rei redovito, zovu Srbe Tribalima, ali Kedrenos Srbe zove njihovim pravim narodnim imenom, a starim ilirskim ime nom Tribala okrstio je drugi slavenski narod, kojim su vladali Stjepan Vojislav i njegov sin Mihajlo, a to su bili Hrvati Crvene Hrva tske, kako nam je Kedrenosov suvremenik domai ljetopisac Pop Duk ljanin ostavio zapisano. Prema tome Kedrenos, iako izriito govori o Srbima kao podanicima Stjepana Vojislava i njegova sina Mihajla, on ne nijee opsta nak Hrvata u Duklji. Dapae on opstanak Hrvata u Crvenoj Hrvatskoj potvruje time, to u svojim opisima pred Srbe stavlja drugi slavenski narod u tim zemljama, a taj je mogao biti samo hrvatski, jer u ll. stoljeu nije bilo drugih slavenskih naroda u Rai i Duklji nego Srba i Hrvata. O znamenitoj bitci g. l 042 govori i Kekaume nos (39 ) i Ivan Zonaras. Kekaumenos, dotino nje gov izvor, kojega on nije pravo ni shvaao, zove pobjednika ove bitke Trebinjac Srbin , jer je Stjepan Vojislav imao svo je glavno sijelo u Trebi nju, u nasljednoj zemlji svoga oca Dragimira, a Srbinom ga zove, jer je Vojislav u prvom i drugom ustanku glavno podigao Srbe protiv Bizantinaca i tu pokrajinu oteo Bizantu, do koje su Bizantinci posebno mnogo d rali. Ivan Zonaras zove Vojislava Skitom , a tako su neki bizantski pisci zvali Ruse 205

i Slavene uope. I on veli, da je Stjepan Vojislav vladao Tribalima, Srbima i drugim srodnim naro dima ( 40 ). Dakle i njemu su Srbi na drugom mjestu, kao i Kedrenosu, od naroda kojima Voji slav vlada, a Tribali su mu, kojim imenom oznauje Hrvate, na prvom mjestu. Na koncu napominjem, da zagrebaki ljetopisac, Ivan Arhiakon goriki (1280- o. 1353) (41), go vorei o dogaajima izmeu g. 1038-1046 spominje Stjepana Vojislava i zove ga kralj Hrvata ( 42 ). Iz kojih je izvora ljetopisac crpio svoju vijest, mje jo utvreno, pa se zato dalje ne zadravam na ovom izvoru, koji se ipak ne smije mimoii, kada se go vori o narodnoj pripadnosti Stjepana Vojislava. Prof. Zlatko Tanadi na osnovu gornjega na voda gorikoga arhiakona Ivana kua dokazati, da bi trebao istovjetovati dukljanskoga vladara Stje pana Vojislava s hrvatskim kraljem Stjepanom I (o. 1030- o. 1058), kojega on zove drugim ( 43 ). Takvo je miljenje u suprotnosti sa svim onim, to nam suvremeni bizantski izvori govore o Stjepanu Vojislavu ( 44 ), a napose s onim, to je o Stjepanu Vojislavu (Dobroslavu) zabiljeio Pop Dukljanin ( 45) na osnovu uspomena negdanjih staraca ( 46 ), koji su osobno poznavali Stjepana Vojislava. Suprotno je i sa osnovnim poimanjima srednjega vijeka o nasljedstvu ( ius sanguinis ) kao i sa cijelim raz vojem povijesti kraljevine Hrvatske i Dalmacije od smrti Petra Kreimira IV do izbora Kolomanova za hrvatskoga kralja (1073-1102}. Po Tanodiju je prvi kralj dukljanski Mihajlo (o. 1054-1081) bio brat hrvatskoga kralja Petra Kreimira IV (1056206

l 073) ( 47). Kako onda nakon smrti ovoga zadnjega

Hrvati biraju za kralja Slavca, pa Zvonimira, Stje pana II, Petra i napokon Kolomana, kada ivi Mi hajlo, brat kralja Petra Kreimira IV, dotino Bo din (1081-1102) sin Mihajlov, a brati Petra Kre imira? Toma Arhiakon izriito veli, da poslije smrti Zvonimirove, dotino Stjepana II (1089-1090), nije nitko iv preostao od stare hrvatske kraljevske kue Trpimirovia. On pie: U ono vrijeme umro je kralj Zvonimir i nikoga od svoga potomstva nije ostavio za nasljednika. I tako, budui da se istrnula cijela loza kraljevske krvi, nije bio nitko, koji bi u budue kraljevstvo Hrvata zakonito morao nasli jediti ( 48).

( l) Skillces veli, da je navala na Bugarsku bila prve ger dine cara Mihajla VII. Duke ( =:;; g. 1071), a indikcije ll. ( = 1073). ZoNARAS, Epitome X VIII 17 (111 713) tvrdi, da se to dogodilo tree godine Mi hajla VII ( = 1073), to odgovara jedanaestoj indikciji I. Skilicesa. (2) SCYLITZES, H istoria 714. (3) N. RADOJI, Kako su nazivali Srbe i H rvate vizan tinski pisci XI i X II veka, u Glasnik skopskog nr.u nog drutva II (Skoplje 1926) ll. Rado jiu je u tro put Raki u svojo j raspravi: Scri ptores rerum chroaticarum, gd je je izmeu drugoga pisao: Scylitzes Hrvate i Srbe miea . Rad ]A 51 ( Zagreb 1880) 169. (4) Srr 170, bilj. 222. (.5) Gl. gore, str. 166-170. (6) SCYILITZES, 716. (7) Gl. gore, str. 166 sl. (8) Gl. gore, str. 189, bilj. 4. (9) Gl. gore, str. 191, bilj. .56. (10) GL PoRPHYR. 32 (1.53; 1.52 i 1.54); RAKI 274. ( ll) ... 'Er.d SE lyyv :EO:ov tyivE-ro t<p' E-rEpov txEmE'II

1..1-E"tTj).DE 'j(O"tcqJ.0'\1 Apvviiv O'IIOIJ.IX, e iivwl)(v 1t OilE'II -ri)v Ex6o).i)v 1tOLOVIJ.EVOB6crovav -.;; (i).).T) l:Ep6LxiS i LaLpEi:. E<r-r L SE B6<rva ov -.w. l:Ep6LW'\I 6:pxLI;OV1taV(j) xat av-ri) ELXOV<ra, Q:).,).,' Eilvo esc r.ap!X -.av-rn xat l;wv xat apxo!J.E'V0'\1 , I. CrN-

207

NAMUS, Historiartmt Epitome III 7 (104). Gl. n. mj. V 17 (249), tc D. MANDI, Sredovjena Boma bez Srba, u Hrvatska Revija V (B. Aires 1955) 4-H-444. (12) Gl. gore, str. 151-9. (13) D. MAND I, Hrvatsvo Bowe i H ercegovine, u Hrvat ska Revija IV ( Buenos Aires 1954) 17-33; D. MANDI, Rasprave i prilozi, 491-514. (14 ) Gl. PORPHYR. 32 ( 158 sl.; 158 i 160); RAK I J95 sl. (15) Gl. D. MANDI, Rasprave i prilozi, 228-39, 495-97. ( 16) PoRPHYR. 29 i J5 (128, 131, 162; 124, 128, 164); RA KI JJ8, J48, 409. (17) ]IREI!K- RADONI , I st. Srba I 87, 155. (18) KEKAUMENOS, n. dj. 25. ( 19) K EKAUMENOS, n. d j. 27. (20) ] storija Srba I87, 155, 159, 170-172. (21) GEORGIUS CEDRENUS, Historiarum compenditllll II 526. (22) N . dj. II 526 sl. (2J) G. CEDRENUS, ll. dj. 54J. (24 ) N. dj. II 54J-545. ( 25) N. dj. 607. (26) Podatke o i votu Georgija Kedrena i o tome, kako je sastavljao svoje djelo Pregled povi jesti gl. K. KRUMBACIIER, Geschichte der byzant . Liueralllr (Miinchen 1897) J68 sl. ( 27) L jetopis, pogl. J8, S11 J44-J54; Mo1N 87-9J. Sii samovoljno izmjenjuje izvorno ime Dobroslavus u Voislavus . (28) Sv. Vladimir je ubijen 22. V. 1015, a ne g. 1016, kako se obino uzimlje. Gl. G. CEDRENUS, Hist. comp. Il 458 sl., 461, 46J sl. 466, 469; ZONARAS, Epit. XVII 9 (III 564 sl.). ( 29) Gl. izvore u predn joj biljeci te PoP DuKLJANlN, Lje topis, pogl. J6; 5> I i JJ6-J41; MorN 81-85. (JO) Najstariji poznati ban u Bosni zvao se je Stjepa n. Gl. PoP DuKLJANIN, Ljetopis, pogl. 42; Sir J61; MoiN 97. To su i me kasni je nosili svi bosanski banovi, pa kral jevi. Vojslava se zvala ena bana Kuli na (gl. Pouijest hrv. zemalja Bome i Hercegovine I , Sarajevo 1942, 196, 208, 770). (J1) POP Du KLJANIN, Ljeto pis, pogl. J8; Sti J44 sl.; MotN 87 sl. (J2) Gl. CEDR ENUS, Hist. comp. II 526 i 54J; ZoNARAS, Epist. XVII 21, 22 (617, 624). (JJ) CEDRENUS II 526. Caepitque praeli ari cum Graecis et obtinuit terram usque in Topliza >>. PoP DuKLJANI N, Ljet o pis, pogl. J8; S1i J45; MoiN 88. ( J4) CEDRENUS, H ist . comp. II 527; PoP DuKLJANIN, Ljetopis; Sil 345 sl.; MoiN 88. (35) SII J45; MO I N 88. (J6) Gl. gore bilj. 2J. ( J7) Gl. gore bilj. 25. (J8) ... perexerunt in Rassam et obtinuerunr eam. De ditque eam [ rex Michala] filio Petrislavo ad dominandum . PoP DuK LJANIN, L jetopis, pogl. 40; Sii J57; MoiN 94.

( J9) CECAUMENUS, Strate8icon (25 sl.). (40) ZONA RAS, E pitome XVII 21 ( III 617). (41 ) O ivotu i analima Ivana Ar hiakona gl. F. RAKI, Ocjena starih izvora za hrvatsku i srbsku povijest sredn jega viel.za, u Knjievnik I (Zagreb 1864) 548-557; I. TKALI, I van, arcidakon goriki, u Rad ]A 79 (Zagreb 1886) 71-134. (42 ) Stepha nus Croa tiae rex, Voisclavus appelatus, mon res Trivallos et Servios ad Drinam usque vastavit >>. ]OANNES ARCH. GoaiCENSIS, Annales; R AK I 472. (-13) Z. TA NODI, Stjepa11 I l. Vojislav, krali Bijele i Crve/tl! Hrvatske, u Hrvatska Revija VI ( Buenos Aires 1956) 48.61. (44) Gl. gore, st r. 198-205. ( 45 ) PoP Du KLJANI N, L jetopis, pogl. J7 sl.; Sir J42-354; MoiN 85-94. ( 46) Gl. gore, str. 44. ( 47 ) H rvatska Revija Vl 55, 58, 60. ( 48) Eo namquc tempore rex Suini mi rus mortis debitum soluit, null umque sue posteritatis heredem relinquit. Sic ergo tota regalis sanguinis dcficiente prosapia , non fui t ulterius, qui regno Ch roatorum rire succedere debuisset . THOMAS ARCH , H ist. salonitana 17 (Raki 56).

208
14

209

IX
JOS NEKOLIKO SREDOVJECNIH SVJEDOCANSTAVA
l. - Zapadni pisci Vilim Tirski ( o.ll27 - o. 1190) i Rajmund de Agiles, opisujui prolaz kriara kroz Hrvatsku g. l096-97, svu zemlju od Istre do Ska dra nazivlju zajednikim imenom Hrvatska ( Slavo nia ) ili Dalmacija ( Dalmatia ) i smatraju je jedinstvenom dravom, koja je nezavisna od drugih zemalja. Na cijelom tom prostoru kriari su nali samo jedan narod, kojega zovu Hrvati ili dalma tinski Hrvati ( Sclavi , Sclavi Dalmatae ). Sve puanstvo te Hr vatske ili Dalmacije govori jednim te istim jezikom hrvatskim ( sclavonico sermone ). Samo mali broj Romana nalazi se u primorskim mje stima, koji nijesu Hrvati (l). U Skadru nalaze kri ari dukljanskoga kralja Bodina (2), kojega smatraju kraljem cijele slovinske zemlje , t. j. Hrvatske, budui da tada nije bilo kralja u Bijeloj Hrvatskoj po izumru kue Trpimirovia.

rimskih slubenih krugova Zahumlje i Bosna su pri padale u itavu Slavoniju , a tim su u Rimu tada oznaivali cijelo kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije (regnum Croatiae et Dalmatiae). Izraz Dalmacija i itava Slavonija nije nita drugo nego zajedniki naziv za razdijeljeno kraljev stvo Hrvata. Tada su naime hrvatske zemlje bile .razdijeljene na dvoje: na slobodnu Hrvatsku (re gnum Croatiae et Slavoniae), kojom je vladao Be la II (1172-1196), i na bizantsku Hrvatsku (re gnum Dalmatiae et Croatiae), kojom je vladao Ema nuel Komnenac, dotino njegov sin Aleksije II. Na zivom Dalmacija i itava Slavonija Rim je obuhva ao obadva kraljevstva naroda hrvatskoga. Da li je pod tim nazivom Rim ukljuivao i najjuniji dio hr vatskih zemalja, Travunju i Duklju , nije jasno. Uko liko znamo, papinski legat Teobald nije zalazio u te krajeve. Bizantinci su te krajeve bili uredili u posebnu upravnu jedinicu, kojoj su dali ime Dal macija i Duklja (Dalmatia et Dioclia)(6). 3. - Toma Arhiakon splitski u svom glasovi tom djelu Historia salonitana ovako opisuje stare granice drave Hrvatske: To su bile granice kraljev stva njihova (Hrvata): od istoka duvanjska (upa), gdje je bio grad Duvno ... Od zapada Kranjska, pre ma moru do Stridona, koji je danas granica Dalm a cije i Istre; od sjevera pak rijeka Dunav (i odatle) do mora Jadranskoga sa cijelom Maronijom i kne evinom Humom (7). Toma stavlja istonu granicu hrvatske drave iza duvanjske upe, jer on smatra Bosnu nezavisnom dravom. On ipak Bosnu uklju uje u hrvatski na211

2. - Papa Aleksandar III na poetku listopada g. 1180 upuuje u Dalmaciju i itavu Slavoniju svoga le?ata podakona Teobalda (3). Ovaj nosi po sebna ptsma bosanskom banu Kulinu ( 4) i zahum skom knezu Miroslavu (5). Dakle po uvjerenju 210

rodni prostor, jer on vue istonu granicu hrvatske drave od Dunava na Dubrovnik tako, da mu u hrvatske zemlje spadaju: Bosna, Zahumlje i Ne retva. Za ove dvije zemlje Toma izriito spominje, da ine sastavni dio kral jevstva hrvatskoga. Prema Tomi hrvatska d rava na jug dopire do iza Du brovnika, a to je prostor, dokle je dopiralo k raljev stvo Dalmacije i Hrvatske po dravnom ureen ju cara Emanuela I Komnena. U tome se slae a rhi akon s arapskim geografom Idrisom (8), koji ta koer veli, da je Dubrovnik zadnji grad d rave Hr vatske. O Travuni ji i Duklji Toma nita ne go vori, jer su te zemlje u njegovo vrijeme pripadale srpskoj dravi Nemanjia. Svjedoanstvo Tome arhiakona ima posebnu vrijednost, jer je on kao domai ovjek dobro pozna vao prilike u Dalmaciji i okolnim pokrajinama. On nije bio Hrvat, nego dalmatinski Roman, Latin, koji nije ni najmanje volio Hrvate, pa njegovo svjedo anstvo nije napisano pod utjecajem simpatija prema Hrvatima, pa ni onih podsvijesnih, kao to je bio sluaj kod Porfirogeneta prema Srbima. 4. - Da su Hrvati uvijek smatrali Zahumlje hrvatskom zemljom i sastavnim dijelom hrvatskoga kraljevstva, dokazuje nam trajno nastojanje h rvat skih banova i hrvatsko-ugarskih kraljeva, da Zahum lje oslobode od tuinske vlasti i da ga pripoje zem l jama kral jevstva hrvatskoga. Tako je hrvatski ban Andrija g. 1198-1205 oslobodio Hum od Nema njia i pripojio ga banovini Hrvatskoj (9). Od g. 1234 od 1249 Zahumljem vlada veliki knez An drija (lO), potomak stare hrvatske vladarske kue 212

u Zahumlju. On je bio u neprijateljstvu sa srpskim kraljevima i priznavao je vrhovnitvo ugarsko-hrvat skih kraljeva. Njegov sin Radoslav, upan humski, izriito veli g. 1254, da je on verni kletvenik kralu ugarskomu (ll). Oko g. 1278 srpski kralj Stj. Dragutin ponovno zauzimlje Hum, ali opet od g. 1304 ( 12 ) do 1321 vladaju Humom hrv. banovi Su bii. God. 1322 Stjepan Kotromani pripaja Hum hrvatskoj banovini Bosni (13 ), i od tog doba do g. 1918 Srbi ni jesu nigda vie vladali Zahuml jem: U dugom ivotu Zahumlja od g. 626 do 1918 srpski vladari nijesu vladali Zahumljem ni punih 100 go dina, uraunavi tu i vladanje Caslava Klonimiro via ( o. 949- o. 960) i raznih Nemanjia u 12. i 13. stoljeu. I to srpsko vladanje bilo je esto pre kidana, kako smo malo prije spomenuli, od pred stavnika hrvatske vlasti: svaki put, kada su oni imali snage za to.

5. - Kao nadopunu predn joj toki navodim sli jedee slubene iz jave hrvatsko-ugarskih kraljeva o Humu: God. 1431 kralj Sigismund pie ugarskom sa boru, da mu dadne sredst va, kako bi mogao natrag osvo jiti Hum, koji je za njegovih predasnika drao ban kraljevstva hrva tskoga (14). God. 1468, 6. vel jae, ugarsko-hrvaski kralj Ma tija Korvin izdaje namiru, kojom pot vruje, da je dubrovaka republika dala 800 zlatnih f1orina za uzdravanje grada naega Poitelja zvanoga u re enoj kraljevini naoj Hrvatskoj ( 15). Tvrava Poitel j leala je na Neretvi, u sredini sredov jeno ga Zahurnlja.
213

6. - Ne e biti bez koristi, ako se ovdje malo potanje pozabavimo i sa slubenim nazivima kralje va hrvatskih i srpskih. Kako smo gore vidjeli, biskupi na crkvenom sa boru u Splitu g. 925 u slubenom zapisniku ovako vele o hrvatskom kralju Tomislavu: kada je u Zemlji Hrvata i u krajevima Dalmacija Tomislav bio kralj (16 ). Iz toga moramo izvesti, da je tada bio slu beni naslov kralja Tomislava: Kralj Hrva ta i Dalmacija . To nam potvruje Kreimir IV koji g. l 059 u svom dokumentu veli: Za vladanj Kreimira, kralja Hrvata i Dalmacija (17). Papa Aleksandar II, g. 1061, zove Kreimira samo kralj Dalmaci ja , jer on kao i mnogi njegovi suvremenici is tovjetuju Hrvatsku s Dalmacijom (18). I drugi hrva tski kraljevi morali su nositi naslov kralj Hrvata i Dalmacija , ali o tome nemamo slubenih dokaza, jer se, na alost, od svih hrvatskih kraljeva do Kreimira IV nije sauvala nijedna njihova vla stita povelja, pa ni od kralja Tomislava. Da su i drugi hrvatski kraljevi, a ne samo Tomislav i Kre imir IV, nosili naslov: kralj Hrvata i Dalma cija , imamo za to svjedoanstvo u Povijesti salo nitansko; splitskoga arhiakona Tome. Govorei o kralju Drislavu, on je zabiljeio ovo: Od toga rislava ost jegovi nasljednici zvani su kralje vtmDalmaCIJe 1 Hrvatske ... Imali su naime po nasljedstvu svoga roda od otaca i pradjedova vlast u kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske ( 19). Nas ovdje posebno zanima izraz kralj ... Dal macija . Mi smo gore opirno dokazali, da je u srednjem vijeku naziv Dalmacija ( Dalmatiae -arum ) imao stalno, odreeno znaenje. Tim s
214

oznaivalo za jedno ob je Dalmacije, Gornju i Donju, i to do g. 989 prostor od Rae u Istri do Budve u Duklji, a od te godine pa dalje, sve zemlje do rijeke Bojane, dotino Drima u dananjoj Alba niji ( 20). Iz samih dakle kraljevskih naslova, koje sl ubene osobe daju hrvatskim kral jevima Tomisla vu i Kreimiru IV Velikomu, valja zakljuiti, da se hrvatska drava za njihova vladanja protezala cijelom Donjom i Gornjom Dalmacijom, a to je ci jela Bijela i Crvena Hrvatska Popa Dukljanina. Izraz Dalmatiarum sv jedoi nam, da se hr va tsko kraljevstvo za Tomislava protezalo do Budve, ali to ne znai, da se ono tada nije stvarno prote zalo i dalje. Prostor od Kotora do Bud ve sainjavao je bitni dio sredovjene Dukl je, pa ako je Tomislav bio suveren zapadnoga dijela Duklje, on je bio vrhovni vladar cijele zemlje, koja je tada dopirala do Drima u dananjoj Albaniji. Da je hrvatska dra va za Tomislava sezala junije od Budve, svjedoe nam razne utvrene injenice i povijesni izvori. Por6rogenet je naime zabiljeio, da su Hr va ti odmah kod svoga dolaska na jug naselili i Ilirik, a to znai zemlje od Bud ve do rijeke Vojue u dananjoj Al bani ji (21). Vojvoda Trpimir u svo jo) povelji od g. 852 ostavio nam je napisano, da se hrvatska drava u njegovo vri jeme prostirala na jugu mimo granice splitske metropolije, koja je tada sezala do Budve ( 22). S tim se slae i drugi navod Por fuogoneta, u kojemu nam veli, da se vlast Hrvata protezala u doba cara Vasilija I (867-886) po svoj Dalmaciji, Donjoj i Gornjoj (23). Nama je poznato, da je prvi hrvatski kralj Tomislav hrabro obranio granice hrvatske protiv Madara na sjeveru (24), 215

te protiv Bugara na istoku (25). Imajui u vidu tadanju snagu hrvatske drave (26 ), nemamo razlo ga, i ne moemo pretpostavljati, da je Tomislav na jugu izgubio zemlje, koje mu je namro djed Trpimir. Istina, za slabih nasljednika Tomislavovih, i radi unutarnjih dinastikih borba, hrvatska je dra va iza Tomislava oslabila tako, da je srpski upan Caslav, po svoj prilici uz pomo domaih nezado voljnika, bio zauzeo Neretvu, Zahumlje i Tra vu nju ( 27 ). Duklja je ostala hrvatska, ali otcijepljena od hrvatske glavnine u Bijeloj Hrvatsko j. Poslije pogibije Caslavove oko g. 960, hrvatski kralj Kre imir II (948-969) oslobodio je Bosnu (28), ali je stare granice i sjaj povratio hrvatskoj dravi tek Kreimir Veliki (1056-1073), kako razabiremo iz njegove darovnice samostanu sv. Krevana u Zadru g. l069, u kojoj veli: Budui da je svemogui Bog proirio nae kraljevstvo na kopnu i na mo ru ... (29). O proirenju Kreimirove drave na moru, t. j. u primorskim pokrajinama, govori nam slubeni naslov, koji on sebi daje, a kojim ga i drugi zovu, naime kralj ... Dalmacija , to je u to vrijeme zna ilo vlast nad svim zemljama od Ra e u Istri do Drima u dananjoj Albaniji. Za nazive srpskih kraljeva i njihove slubene titule imamo cijeli niz primjera. Tako prvi srpski kralj Stjepan Prvovjenani (1196-1228) u darovnici samostanu sv. Marije na otoku Mljetu sam sebe zove na poetku: az' gre'ni Stefan' velii kral', namest'nii gospodin' v'se sr'b'ske zemlje i Dioklije i Dal'matije i Travunije i Hl'm'ske zemle , a zavr uje ovako: Stefan' po milosti Boiei ven'ani 216

kral' i samodrac' vsje sr'pske zemlje i pomor' skje (30). U povelji, kojom osniva manastir iu, daje sebi naslov: ven'ani (prvi) kral' v'se sr'b skije zemlje, Dioklitije i Travunje i Dalmacije i Zahl'rnije (31). Prvi dakle srpski kralj iz ribni ke porodice Nemanjia jasno priznaje da pomorske zemlje njegova kraljevstva: Duklja, Travunja i Za humlje nijesu srpske zemlje nego neto posebno i razliito od vse srpske zemlje . Stjepan Vladislav ( 1234-1243 ), sin i drugi nasl jednik Stjepana Prvovjenanoga, daje sebi ovaj naslov: Ja Stefan Vladislav s pomokiju Boiov kral vseh rakih zeml' i Dioklitie i Dalmacie i Trobunie i Zahlmie , a potpisuje se: Stefan Vla dislav ... kral vseh rakih zeml' i primorskih (32). U jednoj drugoj povelji ovako se potpisuje: Ste fan Vladislav ... kral vseh srbskih zeml' i pomor skih ( 33). Njegov brat i nasljednik Stjepan Uro I (1243-1276) daje sebi naslov: Ja Stefan Uro ... kral vsei rakei zemli i pomorske ( 34 ). Sline naslove daju sebi i drugi srpski vladari tokom 13. i poetkom 14. stoljea. God. 1310 Mleani zovu Uroa II Milutina (1282-1321): Urosius rex Ser vie, Melinie, Chelmie, Dioclie, Albanie et Mariti me regionis (35). Bizantski pisci daju Nemanji ima naslov: kralj sve Srbije i Duklje ( 36 ), a u jednom grkom natpisu 14. stoljea u manastiru Treskavcu kod Prilepa dolazi ovaj naslov: kralj i samodrac sve Srbije i primorja ( 37 ). Duan Silni ( 1331-1355), prije nego se okrunio carskom krunom zove sebe: Stefan ... kral vse srbske zemle i 'pomorske (38). Mleani mu g. 1341 daju naslov: rex Rascie, Dioclie, Dalmacie et Alba217

nie ( 39). Kao car Duan se g. 1348 potpisuje: Stefan ... car i samodr'c Srblem i Grkom, Parno riju i Zapadnoj stran je ( 40 ). I crkveni poglavar Srba, Sava III ( 1302-1321) ovako se potpisuje: Sava ... arhiepiskup vseh' srbskih i pomorskih zeml' ( 41). Kako se iz navedenih kraljevskih naslova vidi, svi srpski vladari, poevi od Stjepana Prvovjena noga do Duana Silnoga, jasno dijele srpske zemlje od nesrpskih zemalja, a tako ine i Bizantinci i Zapadnjaci. Srpske su zemlje sredovjena Raa i krajevi njoj na istok i sjever. Te se zemlje u srpskim kraljevskim titulama nabrajaju pod imenom: srp ske zemlje ili rake zemlje te sve rake ili sve srpske zemlje . Nesrpske zemlje, koje su srpski vladari osvojili od drugih naroda, navode se u kratkom naslovu pod opim imenom pomorske zemlje , a u dugom naslovu se izbrajaju poimeni no, a to su: Duklja, Dalmacija, Travunja i Zahumlje, a u carskim naslovima i Grka . Duklja je dananja Crna Gora, Dalmacija je bila primorski pojas od Boke Kotorske do Skadra. Ovaj je pojas s Dukljom za bizantskoga cara Emanuela Komnena od g. 11631180 inio vo jvodstvo Dalmacije i Duklje ( du catus Dalmacie atque Dioclie ) ( 42 ). Travunja je dananja istona Hercegovina, a Zahumlje srednja Hercegovina. Srpski kraljevi, a tako i srpske vjerske glave, ne ubrajaju pomorske zemlje u sve srpske zemlje , jer su oni dobro znali, da u Duklji, Tra vunji i Zahurnlju ne ive Srbi nego Hrvati, i prema tome da te zemlje nijesu srpske nego hrvatske, to 218

nepobitno dokazuje toliki niz prvorazrednih svjedo anstava, koje donosimo u ovoj radnji.

( l) Comes Tolosanus et episcopus Podiensis cum suis agminibus per Dalmatiam propcrant ... iuxta Aquileiam tran seu ntes in Istriam, inde rnndcm i n Dal matinm descenderunt ... Est autem Dalmatia longc patens regio inter Hungariam et Ad r iaticum mare sita, qua tuor hnbens metropoles: Jazaram et Salonam, quae alio nomi ne dicitur Spalatum, Antibarim et Ra g usam; populo ferocissimo ... cxccptis paucis, qui in oris ma rit imis habitant, qui a b aliis ct moribus et lingua dissimiles latinum haben t idioma, reliquis sclavonico sermone utentibus et habitu barbarorum... Ad haec Sclavi Dalmatae, tanquam in digenae locorum habentes peri tiam ... pervenientes ad Jocum cui Scodra nomen, Sclavorum regem ibi repererunt ... Cumque per dies quasi quadraginta omnem Dalmatiam muito pertrans issent labore, tandem pervenerunt Durachium . WILLERMUS TYRENSIS, Historiae II 17, u Gesta Dei per Francos I ( Hano viae 1611) 660 sl.; Reeueil des historiciens des Croisades, hist. occid. I ( Paris 1844) 96 sl.; RAKI 462-464; Sri, Prirunik 402-404. Gl. dolje XIV , bilj. l opis Rajmunda de Agiles, koji je kao oevidac vodio dnevnik putovanja. (2) Haimarus autem Podiensis episcopus cum Tolosano Raimundo prospere per Sclavoniam transiit, eisque Bodinus, Sclavorum rex, amicabiliter favi t . 0RDERICUS VITALIS, Hist . eccl. IX 5, MPL 188, 659; ]IREEK- R ADONI, I st. Srba I 177, l. (3) Alexander episcopus ... a rchiepiscopis, episcopis et ... uniuerso clero et populo per Dalmatiam et totam Sclauoniam consritu tis ... . Pismo pape Aleksa ndra III, 4. list. 1180; FAR LATI III 211; MPL 200, 1273; SMIIKLAS I 166, 167 sl.; ] AFFE Il 13694. ( 4) Pismo donose: FARLATI III 211; SMIIKLAS I 167, 168 sl. (5) Gl. pismo pape Aleksandra III, 7. srpnja 1181; THEI NER, V etera monumenta Selavortm! meridionalium I (Roma 1863) l; SMIIKLAS 174, 176; ]AFFE II 14408. (6) Gl. gore VII, bil j. 59 i 60. (7) Ista fuerunt regni eorum confinia: ab oriente Del mina, ubi fuit ciuitas Delmis ... ab occidente Carinthia, uersu mare usque ad oppidum Stridonis, quod nunc est confinium Dalmatie et lstrie; ab aquilone uero a ripa Danubii usque ad mare dalmaticum cum tora Maronia et Chulmie ducatu . THo l\IAS ARCH., Hist. salon. 13 (RAK I 39-41). (8) Gl. dol je XIV, br. 2. (9) ... post habitam ram Chulme quam Rasse laudabilem vicroriam, cum ad Jadertinam ciuirarem victor rediret ... . Odlu-

219

ka hercega Andrije od 6. svibnja 1198, S!\UIKLAS II 279 296. Od te pobjede Andrija nosi naslov: Andreas dei graci; Dal made, Chroacie Chulmcque dux in perpetuum . SMIIKLAS II 326, 353; 328, 355. . (10) Gl. Povelje velikoga kneza Andrije od g. 1214-1 217 1 od g. 1247-1149. LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma I 1 (Beograd 1934) br. 7, str. 4 sl.; br. 8, str. 5 sl.; MtKLOSICII, Mon. !erb. 29, 24; 30, 24; SMIIKLAS III 374, 432; 371, 427. Tvrd }a 1. OR BI NI-A,. ll regno degli Slavi 250 i 290 sl. da je Andn1a sm kneza Miroslava, a unuk Nemanjin, neispravna je, Gl. D. MANDI, B(Jsna i Hercegovina I (Chicago 1960) 306-314. ( ll ) MIKLOSJCII, Mon. srb. 45, 44; SMIIKLAS IV 488, 559. (12) Gl. SMIIKLAS VIII 75, 80; SII 171, bilj. 2::?2; Povijest br v. zemalja Bosne i H ercegovi11e I 239-249. ( 13) Gl. Darov nicu ba na Stjepana Kotrom ania V. Hrva ti niu, od g. 1322, u kojoj se Stjepan nazivl je: Hl'mske zemle gospoda r' ... . L. 1'11AL L6czv, Studien zur Geschichte Bowie/IS u. Serbiens im Mitt e/alter (Miinchen u. Leipzig 1914) 7; A. V. SoLOVJEV, Odabrarli spomenici, br. 53, str. 105; Povijest b. z. B. i H. I 252-256. (14) KovA I, Supp/em. ad vestigia comitiorum I 411; Povijest b. z. B. i H. I 191, 7. (15) THALLCZY- GELICH, Diplomatarium Ragusinum ( Bu dapest 1887) 628; Povijest h. z. B. i H., n.mj. (16) Gl. gore, str. 125 , bilj. 120. (17) Regname Cresimiro rege Chroatorum er Da!matia rum, Darovnit:n ralja Kreimira samostanu sv. Ivana u Biogradu na moru velJaI 1059. Lucrus, De regno Dalmatiae et Croa ttae l/l 4 ( 119); FAR LATI lV 2; RAKI 51; Srr Priru nik 230. t18) Gl. gore IV, bilj. 125. ' (19) Gl. gore, str. 61, bilj.38. (20) Gl. gore, str. 100-112. (21) Gl. gore, str. 151. (22) Gl. gore, str. 133-7. (23) Gl. gore, str. 154. (24 ) Regnanrc Thomislavo, Unga rinorum rex ... promovir exercrtum, ut debellarer cum . Rex autem Thom islavus fortis iu venis et robustus bellator, phnima bella cum eo com isit et semper eum in fugam con vertir . PoP DuKLJANI N, L jeto pis, pogl. 12; S11 309 sl.; MoiN 58. (25) Gl. gore, str. 148, bil j. 38. (26) Gl. svjedoa nstvo K. Porfirogenera gore, str. 158 sl. (27) Gl. PORPIIYR. 32 (158 sl.; 158 i 160); R AI{! 396. ( 28) Cresimi rus cepi r rotam Bosnam er domi navit eam . PoP DuKLJANIN, L jetopis 29 i 31; Srt 324 i 327 Mot N

(36) Ilci<TTJl:Ep6i.a xat t.ox).Ei.a. DEM. CHoMATIA NOS, br. 10, 184, ed . Pina, col. 49, 686; ]tREEK - RADONI, Ist. Srba III 4. (37) Kpci).Exat av'roxpci'rwp 1tci<TT}l:Ep6Laxcd IIcxpcx i}cx).cxcrcrLcx , lORDAN' IvANov', B'lgarski starini iz' Makedonie (Sofia 1908), br. 47, st r. 225; ]rR EEK- RADO NI, Ist. Srba III 4. {38) MIKLOSICII, Mon. serb. 88, 105 . (39) LJUBI, 11. dj. III 111; R . l. PREDELLI, Libri Com memoriali della repubblica di Venezia regesti II ( Venezia 1876) 94; Acta Alb. I 594, 176. (40) MIKLOSICH, Mon. serb. 117, 139. (41) N. dj. 75, 83. (42 ) Gl. gore VII, bilj. 60.

A. V. SoLOVJEV, Odabrani spomenici 24 26 (br. 17). N. dj. br. 16, str. 18. MIKLOSICH, Mon. srb. 31 25. N. dj. 32, 27. N. dj. 46, 45. S. LJ UBI, Ustine o odnoiaiih izmeu junoga Sla venstva i mletake republrke I(Zagreb 1868) 192; Acta Alb. I59-1, 176. (30) (31 ) (32) (33) (34) (35)

Di

'

Deus omniporens terra marique nostrum pro longault regnum ... , u darovnici kralja Kreimira samostanu sv. Krevana u Zadru g. 1069. LUCIUS, De regno Dalm. et Croatiae II 8; FAr.LATI V 48; RAKI 73.
(2?)
<< quia

220

221

X
ARHEOLOSKI SPOMENICI SVJEDOCE ZA CRVENU HRVATSKU Na pod!.'u ju Crvene Hrvatske cvao je u srednjem vijek u bujan vjerski i kulturni ivot. O tom nam sv jedoe brojni spomenici i arheoloki ostaci iz tog doba. Puanstvo Crvene Hrvatske bilo je hrvatsko, katolike vjere, a ivjelo je slinim ivotom i u kulturnoj zajednici s narodom zapadne ili Bijele Hrvatske ( l ). Na prostoru Crvene Hrvatske od Ce tine na jug nalazile su se katolike biskupije: u Ma karskoj, Stonu, Trebinju, Dubrovniku, Kotoru, Ba ru, Ulcinju, Svau, Drivastu i Skadru, a neko vriJe me i u Budvi i Risn ju. Po svim krajevima bili su bro jni ka toliki samostani, na jprije benediktinski, pa franjevaki i dominikanski. Tako u Makarskoj, Zaostrogu, Stonu, Cievu kod Trebin ja (S. Petri in campo), na otoku Ml jetu , u Slanomu, Dubrovniku, Risnju, Kotoru, Budvi, Baru i drugd je (2). Zupske, samostanske i biskupi jske crkve graene su prema zahtjevima rim ke liturgije i nose sve posebne hrvat ske oznake, koje su se razvile u graditeljstvu Bijele Hrvatske. Hrvatski troplet, ta izriito hrvatska ozna ka kamenih spomenika, nalazi se u obilnoj mjeri u Stonu , i cijelom poluotoku Peljecu, u Slanomu, u 222

Dubrovniku i njegovoj okolici, u Kotoru i cijeloj Boki Kotorskoj te u srednjevjekovnoj Duklji (3). U crkvi sv. Petra u Zavali kod Trebinja, uz koju je u 16. stol jeu podignut pravoslavni manastir, ima i danas kamenih uresa s lijepo izraenim sredov jenim hrvatskim tropleterom ( 4 ). I nedavno otkri vena sredovjena crkva u Lisiiima kod Konjica nosi obiljeja onodobnih crkava u Bijeloj Hrvatskoj, i mora se uvrstiti u red mnogobrojnih starohrvat skih crkava u Bosni i Hercegovini (5). Kulturni i um jetniki spomenici Crvene Hrvat ske iz sredn jega vijeka neki su sauvani do danas, a veina ih lei u ruevinama. Od onih, koji stoje na uzgor, posebnu panju zaslu u je crkva sv. Miho vila u Stonu , koju je podigao prvi dukljanski kralj Miha jlo. U suvremenoj afresco slici kralj osnovatelj ima na glavi krunu, koja je gotovo istovjetna s kru nom hrvatskoga kralja na splitsko j krstionici, a pot puno razliita od budue krune srpskih vladara ( 6 ). Da slika u crkvi sv. Mihovila u Stonu i relijef na krstionici u Splitu predstavl ja ju likove stvarnih hrvatskih vladara, nalazimo potvrdu u jednomu no vootkrivenom dokumentu iz polovice l l . stoljea, u kojemu se navode izdaci, koji su uinjeni u crkvi sv. Jur ja u Ravnoj kod Obrovca: za popravak slike kralja osnovatel ja crkve, te za popravak slike kralja Trpimira i za (izradu) slike nedavno pre minuloga kralja s njegovim (starijim) sinom Petrom i mlaim Castimirom (7). Ovaj znaajni dokume nat, na kojega hrvatski povjesniari nijesu svratili zasluenu panju, objelodanio je g. 1940 Dr. F. C. A(rens) u Hrvatsko; Revii u Zagrebu. Po n jemu se 223

taj dokumenat nahodi u jednom kodeksu ll. ili 12. stoljea, koji potjee iz Italije, a sada se nalazi u Britanskom muzeju u Londonu. Arens naalost nije dao opisa starodrevnoga kodeksa niti je naveo nje govu oznaku ni broj u londonskom muzeju. Uza sve to dokumenat nam daje i u objelodanjenom obli ku veoma vrijednih obavi jetenja iz stare hrva tske povijesti. Prije svega u njemu nalazimo suvremenu potvrdu, da je uistinu postojao hrvatski kralj Trpi mir II. Konstantin Porfirogenet govorei o najsta rijoj povijesti Hrvata spominje hrvatskog vladara Trpimira, njegova sina Kreimira i unuka Miro slava (8). Raki (9), a za njim Sii s pravom su zakljuili, da se tu radi o hrvatskim vladarima u drugoj etvrti desetoga stoljea, prema tome da je Porfirogenetov Trpimir bio kralj i nasljednik To mislavov. U novi je vrijeme engleski historiar Runci man (ll) nijee opstojnost hrvatskoga kralja Trpi mira II i potpuno zabacu je rodoslovlje hrvatskih kraljeva, kako ga je utvrdio Sii. On istov jetuje Porfirogenetova Trpimira s poznatim hrva tskim vo j vodom Trpimirom iz polovice 9. stoljea. Prema tome i Kreimir i Miroslav bili bi hrvatski knezovi na koncu 9. i poetkom 10. stoljea, dakle prije kralja Tomislava. Novi londonski dokumenat pobija Runcimana i daje pravo hrvatskim historiarima. U tom dokumentu jasno stoji, da je Trpimir bio kralj i da je pred njim vladao jedan drugi kralj, koji je osnovao crkvu sv. Jurja u Ravnoj. Prema tome mo ramo razlikovati vojvodu Trpimira I, koji je vladao u Hrvatsko j od god. o. 845-863, od k ralja Trpi224

mira II, koji je bio nasljednik kralja Tomislava i vladao g. 929 do 935, oko prilike. Crkvu sv. Jurja u Ravnoj spominje kralj Petar Kreimir IV u povelji od 8. srpnja 1070, u kojoj veli, da je ta crkva opstojala otkada pamte naj stariji ljudi ( 12 ). Ime treega kralja, koji je nedavno umro , dakle koji m jesec prije nego je napisan na doku menat, ne spomin je se, ali se navode imena njego vih sinova: starijega Petra i mlaega Castimira. Ne emo se prevariti, ako Petra istovjetujemo s hr vatskim kraljem Petrom Kreimirom Velikim , a Ca stimira s ocem hrvatskoga kralja Stjepana II, ko je ga je ime, oca Stjepanova, dosada bilo nepoznato. Prema tome trei kralj, koji je nedavno umro , zvao se Stjepan I (1030 - o. 1056 ). Sto je za nas ovdje od posebne vrijednosti, jest to, do nam novi londonski dokumenat jasno svje doi, da sc u 10. i ll. stoljeu u hrvatskim crkva ma pravilo slike ivuih hrvatskih k ral jeva. Prema ovom dokumentu slike su prvih dvaju kraljeva bile ve od prije u crkvi sv. Jur ja u Ravnoj i troak je uin jen, da se slike uspostave, kako su bile prije nego je crkva bila oteena. Slika nedavno pre min uloga kralja i njegovih sinova bila je izvedena neposredno prije nego je na dokumenat napi san (13 ). Iz ovoga moramo izvesti, da slike na krstionici u Splitu i u crkvi sv. Mihovila u Stonu ni jesu simboli nego prave slike, likov i ivuih hrvat sk ih vladara u Bijeloj i Cr venoj Hrvatskoj. Vratimo se sada k poruenim spomenicima Crve ne Hrvatske. Od tih spomenika mali je broj otkri-

225
15

ven op1san, ali bi trebalo jo mnogo toga otko pati i opisati. Tim se spomenicima i njihovu otko pavanju ne posveuje duna panja ni u najnovi je vrijeme, i to, kako se ini, iz razloga, koji nemaju nita sa znanou . S mnogo ljubavi i zanosa, iako ne s dovoljnom povi jesnom i arheolokom spremom , dosada je najbolje djelo o crvenohrvatskim spome nicima srednjega vijeka napisao hrvatski odv jetnik dr. Zvonimir Bjelovui. Njegovo je djelo objelo danila Matica Hrvatska g. 1929 pod naslovom: Crvena Hrvatska i Dubrovnik. U tom djelu Bjelo vui je opisao i donio slike od 50 i neto vie arheo lokih ostataka od Neretve do Boke Kotorske s hrvatskim sredovjenim motivima. Bjelovui je do nio osobito mnogo hrvatskih arheolokih ostataka iz 9. do 12. stoljea iz Stona, koji je bio glavni grad Zahumlja, te iz samoga Dubrovnika, to do kazuje, da su Zahumlje i Dubrovnik ivjeli u kul turnoj zajednici s Bijelom Hrvatskom od na jstarijih vremena vjerskoga i kulturnoga 7ivota hrvatskoga naroda. Srpskih kulturnih i arheolokih spomenika ne ma do Nemanjia na cijelom prostoru Crvene Hr vatske. Do tog doba nije bilo ni Srba ni pravoslav nih u cijelo j Crvenoj Hrvatskoj, osim ne to do seljenika u s jevernoj Travunji i politikih bjeg u naca po drugim kra jevima. I prvi Nemanjii, kada bi doli na vlast u kojoj pokrajini Crvene Hrvatske, morali su se prilagoivati vjeri svojih podanika i vraati na katoliku v jeru svojih djedova, hrvatskih katolikih plemia iz Ribnice (14). U novi je vrijeme srpski pisci mnogo obrau ju sredovjene spomenike Zahumlja, Travunje i Duklje, 226

osobito one umjetnike i crkvene. Izmeu drugih o tome su pisali: Gj. Stratimirovi (15), I. Jastre bov (16 ), A. Deroko (17), B. Markovi (18), M. Va si (19), Vl. Corovi ( 20), Gj. Bokovi (21). Ali svi ovi radovi bolu ju na krivo j i neosnovanoj pret postavci, da su naime zemlje juno od Neretve bile srpske u srednjem vijeku, i prema tome da sredovjeni spomenici Zahumlja, Travunje i Duklje pripadaju srpskom narodu. Mi nemamo mogunosti, da se potanje bavimo umjetnim i arheolokim s po menicima Crvene Hrvatske. Du nost bi bila hrvat skih a rheologa i pov jesniara sredovjene umjetnosti, da te spomenike temeljito proue u pravom njihovu svijetlu: u vezi sa zapadnim kranstvom i ivotom Hrvata, dravnim, v jerskim i kulturnim . Dosadanji radovi Strzygowskoga (22 ), Ivekovia ( 23), Karama na ( 24 ), Fiskovia ( 25) i drugih ( 26 ) vrijedni su, ali nijesu ni izdaleka iscrpli predmete, koji iziskuju svestranu obradu. Kada se jedamput arheoloki i um jetni spomenici ju nih krajeva ispitaju struno i potanko, nepristrana e znanost, nema sumnje, u n jima nai obilno gradivo za hrvatstvo Crvene Hrvatske.

( 2) Za ope upozna n je gl. K. DRAGANOVI , Katoli ka Crkva Bosni i Hercegovini nekad i da nas, u Croatia Sacra IV (Zagreb 1934) 175-216; ISTI, Hrvatske bisku pije, u Croatia Sacra XI-XII (Zagreb 1943) 78-130; J. BuTORAC, Povjestni priegled redovnitva 11 Hrvatskoj, 11. m j. 131-152; l. OsTOJI , Katalog benediktillJkih samostana na Dalmutinskom primor ju, u Zivot s Crkvom VII (1941); Benediktinci, u Hrv. Enciklo pedi ja II (Zagreb 1941) 380-386; M. BATI NI, Djelovanje franje vaca u B. i H. l-III (Zagreb 1881-7); STJ. ZLATOVI, Franovci i brvatski puk u Dalmaciji (Zagreb 1881); A. ZANINOVI, Pogled
11

( l) Gl. dolje pogl. X II.

227

11a apostolsko-zna11stve11i rad dominika11aca u hr v. zemljama, u Bogosl. Smotra, Zagreb 1917; l. OsTOJI, Benedikti11ci u Hrvat skoj l-Il (Split 1963, 1964 ). ( 3) Gl. Zv. BJELOVUI, Crvena H rvatska i Dubrovnik, Zagreb 1929; Zbomik izvjetaja o istraiva11jima Boke K otor ske 1-11 (Spomenik SAN Cili i CV), Beograd 1953, 195; l s o rija Cme Gore I, Titogra_d 1967, s ika 51- 3, st_r. 288-9 1 dalJe.
(4) Fotografijske sm mke dvaJu mouva I Z st rohrvmsk crkve sv. Petra u Zavali donosi Poviest hrv. zemalJa Bome t H ercegovi11e I (Sarajc\'0 1942) 192 sl. (5) Kratki opis g. 1952 otkrivene starohva tske crkve u Lisii ima kod Kon jica, dala je dr. Ir ma Cremo mk, u GZM, N.S. IX (Sarajevo 1954) 211-226. . . . .. (6) Gl. LJ. KARA MAN, Basre/ije/ tl. splttsko1 krsttolllet, . u Vjes11ik za arh. i hist. dalm., N. S., Spli t 1925; lsn, Crkvrca sv. Miha jla k od Stona, 11. d;. 1928; Isn, Deux portraltS d e

regis funda toris i n modo antca Ravcna ta in ecclesia in mon te unum solidum. Pictori pro restauratione imaginis regis Trepi mero in ista ecclesia et modo antiqua Ravenata unum solidum. Pictori pro imagine regis nuper defuncti cum filio eius Pet ro et Tumithao junioris per pret ium cura toris in domo ecclesiae ma jo ris contra sine magistro illicitatorum in congressu. Pro muni t ione curtis infra supranomina t um montem sumptu ecclesiae majoris et praemio solidum Il ct d imidium. Et super omnibus u num servum nomine Svaraiac seu alium robusti corporis et sa ni si ne familia. Hrvat ska Revi ja (Zagreb 1940) 595. ( 14) Gl. gore VII, bilj. 24. (15) GJ. STRATIMIROVI, O prolosti i mimarstvu Boke Kotorske, u Spomenik srp. akademije nauka 28 (Beograd 1895)
oo

souverains Yugoslaves sur des momunents dalmat es u bcut Moye11 Age u Byzantion IV, 1927-28; BJELOVUI, 11. dJ . 56-59, posebno sli ke br. 37-39. . .

(7) Gl. dol je, bilj. 13. Za ime J!ll dega bra ta m t_sluo. a u izvorniku pie: . Timotheo . ' Cast t ml r, - m?glob1 1: Tumislao Tom1sl:w. Ako JC Arensovo Cltan Je Tum1hao ispravno, tada bi to d? azilo grke..r ij i thyma (rtvem ar) u z naenju: Darislav, 1ll od lau nske rt;e t thymus ( trava dutea) u znaenju: Duko. (8) u dane vladara (arhonta ) Tr pimira, oca . vldara Krei mira T tu veliku mo i mnotvo l judi Hrvatska .le mala do vremena vladara Kreimira. Ali kada je un um o 1 nJegov sin Miroslav , nakon eti ri godine vladanja, bio uklonJen od ba na Pribine bila je uma n jena mo Hrvata . PoRPHY R. 31 (149 151; 148 i 150); RAKI 397 sl. (9) R A KI 399. (10) Sii, Povijest H rvata 4_ 0-432. U Ispravci ma svo jo j Povijesti Si i je neispravno za mJckao opstanak Tr pimi ra II i proglasio ga imagina rnim (n. dj. XVI). ( ll) S. R uNCI MA N, A stor y of the first Bulgaria/l emptre (London 1930) 211. (12) Ego Cresimir, rex Dalmatinoru m . ac Chra toru insimul meis cu m princi pibus iustitia m arbens1s eccles.le re t! nentes firmamus, ut dicta ecclesia habeat suas pa rochtas, sc licet iuppam, que fuit sub alpibus a castro lat e Mu rula li?CI tato slauonice Sten ice usque ad flu men Coprme et eccles1am sa nct i Georgii in Rawna et hoc tau tum uolp ue Jr !Ip !e S _t .uo inuiolabile mancre, sicut semper a matonbus natu d tdac1mus dJete iam ecclesie inuiolabilc perstitisse . RAKI 87 sl. (13) Cijeli tekst od Are sa. objelodan jen_ glasi ovako:. Ad ju va Deus Omnipotens. Archleplscopo Salom tanae ecclesaae. Pro ecclesia beati Ga(b)riclis in mon te in Pasulio Scilicet pro muro destructo ecclesiae beati Georgii in parte orientali duodecim mo dios frumenti per vol untatem. Pictori pro restaura t ione i maginis

?m

oo

oo

oo .

oo

oo

000

1-40. ( 16) I. JASTREBOV, O pravoslavnim srpskim starim i novim crkvama 11 skadarskom okrugu , u Glasnik srp. ue11og drut va 43 (Beograd 1880). (17) A. DE ROKO, Srpski spomenici 11 okolini Skadra, u Srp. Knji. Glasnik 1929; Jsn, Sred n jevekovni gradovi 11 Srbiji, Cmoj Gori i M akedoniji, Beograd 1950. (18) B. MAR KOVI, Pravoslavno monat vo i manastiri u sredn jevekovnoj S;bi ji, 1920. (19) M. VASI, Arbitektura i skulptura 11 Dalmaciji, Beo grad 1922. (20) VL. OROV I, I skopar>anje u Petrovu manastiru kod Trebi11ja, u J ugosl . istor. asopis I (1935). (21) GJ. BoKOVI, Osnovi srednjevekov11e arhitekture, Beo grad 1947. O rd u drugi h srpski h arheolo11a i povijesnih pisaca vidi Zbomik izvjetaja spomenut gore, bilj. 3. (22 ) J. STRZYGOWSK I, O raz vitku starohrvatske umjetnosti, Zag reb 1927. ( 23) e. M. IVEKOVI, Graevni i umjetniki spommici Dal macije, Zagreb J 924. ( 24) LJ. KARAMAN, Starohrvatska umjetnost u Dubrov11iku, u Spremnost (Zagreb 7. III. 1943); IsT I, Domai slikari starog Dubrovnika, u Hrv. narod (Zagreb 4. III. 1944); IsTI, Bette dikti11ci u Dalmatinskom Primor ju i umjetnost , u H rv. narod 6. VII. i 13. VIII. 1944 ; IsTI, Pregled razvoja umjetnosti u Dal maciji (1952). i t. d. (25) C. FISKOVI, Krstionica iz V III . st. tl Kotoru, u Alma mater croatica (Zar;reb 1941 ) 69-72; J ST!. 'ai graditelji i ki pari XV. i XVI . stoljea 11 Dubrovniku (Za greb 1947) 1-185; i t. d. ( 26) Vrijednih manji h prinosa dal' su: L. Bra jnovi, A.
Schneider, M. Seper, i t. d.

000

228

229

XI
JEZICNO SVJEDOCANSTVO ZA CRVENU HRVATSKU

l. - TEORIJE O HRVATSKIM NARJEJIMA Danas postoje na slavenskom jugu tri jezina narjeja: kajkavska, akavsko i tokavske. Kajkav ski govore Slovenci i Hrvati u sjeverozapadnoj Hr vatskoj od Kupe do Mure i od Bjelovara do slo venske granice. Cakavski govore Hrvati u hrvat skom i dalmatinskom primorju od rijeke Cetine do Kopra u Istri. Svi ostali krajevi govore to kavskim narjejem, koje se dijeli u tri govora: ikavski, ijekakvski i ekavski. Na osnovu narjeja i govora prvi je poeo dijeliti narode i zemlje slavenskoga juga moravski Ceh Josip Dobrovsky (175.3-1829), zvan otac sla vistike . Njemu je hrvatski jezik onaj, koji se u njegovo vrijeme govorio u tadanjoj prijestolnici Hrvatske, Zagrebu, i njegovoj okolici, dakle kaj kavska narjeje. Prema tome Hrvati su oni, koji govore kajkavski, a to su svi oni, koji sta nuju sje verno od Kupe i zapadno od Bjelovara pa sve do tirolskih granica. Na taj je nain Dobrovsky i Slo vence ukljuio u Hrvate, a sve druge proglasio je Ilirima ili Srbima ( l ). 230

Da Slovence izbavi ispod hrvatske kape, Jernej B. Kopitar ( 1780-1844), uvaeni slovenski slavista, borio se cijeli ivot. On je dokazivao obratno, da je kajkavska narjeje slovensko, i prema tome da su Hrvati kajkavci Slovenci i da bi se tako imali zvati (2 ). Kopitar je samo akavsko narjeje proglasio hrvatskim. Stokavsko narjeje istovjetovao je sa srpskim jezikom kao i Dobrovsky i sve je krajeve juno od Kupe a sjeverno i istono od Velebita darovao Srbima. Kopitarove misli prihvatio je Vuk St. Karadi i rairio ih meu Srbima, osobito u svom pozna tom lanku Srbi svi i svuda, to ga je objelodanio u svom Koveiu (Be 1849) 1-27. Ideje Dobrovskoga i Kopitarove razradio je i svesrpstvu nastojao dati znanstvenu osnovicu slovaki protestant Pavao Josip Safarik (1795-1861), najprije profesor, pa ravnatelj srpske gimnazije u Novom Sadu ( 1819-1833). On je hrvatsku knji evnost: bosansku, dalmatinsku i dubrovaku pri svojio Srbima i poao je dotle, da je Hrvate progla sio prostim ogrankom srpskoga naroda. Safarikove nastrane jezine i etnografske tvrdnje rairile su se po Zapadu, jer je on inae bio na glasu slavista, a djela su mu bila objelodanjena na velikom njema kom jeziku (3). Stazama Dobrovskoga, Kopitara i Safarika stu pao je i prvi profesor slavistike na bekoj univerzi, Slovenac Franjo Mikloi ( 1813-1891), priznati ue njak i pisac mnogih djela o jeziku i povijesti junih Slavena na njemakom jeziku. Utjecaju slubene slavistike nijesu se znali oteti 231

ni glasoviti hrvatski slavisti Vatroslav Jagi i Milan Reetar. Njih je smuivalo stan je tadanje hrvatske historiografije, prema kojoj Hrvati od svoga dolaska do ll. stoljea ne bi ivjeli ju no od rijeke Cetine niti is tono od rijeke Vrbasa u Bosni (Raki ). Osnovna pogrjeka spomenutih slavista i svih onih, koji su ih slijedili, bila je ta, to oni nijesu pitali narod u pojedinim pokrajinama, to je on i kako se zove, nego su mislili, da mogu sami na osnovu svojih jezinih teza, stvarno neispravnih, odreivati, tko kojemu narodu pripada i kako bi se imao zvati. Nijesu vodili rauna o tome, da sa ma narjeja, pa ni jezid, ne ine bitne osebine, kojima se jedan narod dijeli od drugoga. U srednjo j i junoj Americi esnaest naroda govori panjolski, pa nijesu Span jolci. Irci, Kanaani i Ameriani (USA) govore engleski, pa nijesu Englezi. Slovenci i jedan dio Hrvata govore ka jkavski, ali se osjeaju kao dva naroda. Ikavski govor lokavskoga narje ja iskljuivo je jezik Hrvata dalmatinske Zagore, Like, Bosne, zapadne Hercegovine te dalmatinskoga pri matja izmeu Cetine i Neretve. I ijekavski je govor hrvatski na podruju negdanje Dubrovake repu blike, u junoj Hercegovini te u prodoljima rijeka Neretve i Bosne. Samo ekavski govor tokavskoga narjeja je srpski, ali ni taj nije specifino srpski, njihov jedino i iskljuivo, jer ekavski govore Ma kedonci, Hrvati u Srijemu te Hrvati kajkavci i Slovenci. U Kopitarovim i Vukovim tvrdnjama ima ipak neto istinito. Kajkavska naime narjeje i tokav sko ne mogu se zvati i nijesu iskl juivo ni sloven sko, ni hrvatsko, ni srpsko narjeje. Jedino je a-

kavtina iskljuivo hrvatski govor, kojim danas go vore samo Hrvati i nitko drugi. To je prva i ne prijeporna jezina injenica. Druga injenica, koju je znanost utvrdila, iako je jo nije dovoljno prouila, jest ta, da se negda akavsko narje je protezalo daleko preko njegova dananjeg podruja. Jaki tragovi, ostaci akavtine, nalaze se po svoj Dalmaciji, u Slavoniji, Bosni, Her cegovini i Crnoj Gori ( 4 ). To nam veli, da se je damput govorilo u narodu akavski od Istre do Al banije i od Jadranskoga Mora do Drave na sjeveru i Drine na istoku. Svi ti krajevi u stara doba inili su jednu jezinu cjelinu, koja je bila najjae zastu pana i svoje ari te imala u dananjem akavskom prostoru, gdje se akavtina mogla do danas odrati zahval jujui svojoj iskonskoj snazi i uvrijeenosti. Jezina rairenost hrva tske akavtine podudara se i potvruje kazivanje stare hrvatske kronike Kraljevstvo Hrvata i Ljetopisa Popa Dukljanina o hrvatskom narodnom i dravnom prostoru. Ti nam hrvatski domai izvori, sastavljeni polovicom ll. i 12. stoljea, svjedoe, da su Hrvati od svoga do laska u ju ne zemlje pa za duga stoljea imali svoju veliku hrvatsku narodnu dravu, ko ja se protezala od Istre do Draa, dotino do Valone u Albaniji i od Jadrana do Drave i Du nava na s jeveru. Jaki tragovi akavtine u svim tim krajevima potvruju, da je kazivanje tih d viju najstarijih hrvatskih kro nika istinito i stvarno.

232

233

2. -

DoLAZAK KAJKAVACA

r TOKAVACA

u PODUNAVLJE I NA BALKAN

Trea utvrena jezina injenica jest ta, da jezici junih Slavena pripadaju istonoj skupini sla venskih jezika, dotino da su toj skupini srodni. Ja nijesam jezikoslovac, ali na osnovu povijesnih injenica, koje sam prouavao, mislim, da se pi tanje jezine ovisnosti i razvoja narjeja na sla venskom jugu tijekom povijesti ovako razvijalo: Slaveni su ve prvih stoljea prije i poslije Krista nastavali iroka ravna podruja iza Karpata, u dananjoj sjevernoj Cehoslovakoj, junoj Polj skoj i Ukrajini. Pod pritiskom raznih naroda, na pose noeni vihorom mongolskih Runa i Avara, irili su se na sve strane, na jug ispod Karpata i na zapad iznad toga gorja sve do rijeke Labe u Njemakoj. Bizantski pisac Prokopije (t oko 562) spominje prvu provalu Slavena na Balkan za vladanja bi zantskoga cara Justina I (518-527). O daljnjim pro valama i naseljavanju zemalja ju no od Dunava go vore i drugi suvremeni pisci, bizantski i zapadni. Tako Agapije (t o. 582), Menander (t o. 602), Jor dan (t o. 551), papa Grgur Veliki (590-604) i t. d. Do poetka 7. stoljea Slaveni su naselili cijeli Bal kan, osim uskih obalnih pojasa egejskoga i jadran skoga mora, koje je krajeve bizantsko carstvo jo dralo s tekom mukom (5). Poeci jezinih razlika meu Slavenima nastali su jo u prastarom slavenskom prostoru iza Kar pata. Vie stoljea prije Krista Slaveni kajkavci za padnim obroncima Karpata spustili su se u podkar234

patske nizine istono od Dunava. Za hunskih i avar skih provala preli su na desnu stranu Dunava i naselili rimsku Panoniju i Norik sve do bavarskih Alpa. Slaveni tokavci, ikavci i ekavci potjeu iz dananje Ukrajine i june Rusije. Na lijevu stranu Dunava doli su za gotske vlade u tim krajevima. Za hunske provale (g. 375 po Kr.) tokavski ikavci poeli su prelaziti na desnu obalu Dunava i za vrijeme avarskoga vladanja (567-626) naselili su cijelu rimsko-biza ntsku provinciju Dalmaciju od ri jeke Drine do Istre i Jadranskoga Mora. Stokavci ekavci poeli su prelaziti na desnu stranu Dunava za cara Justina I ( 518-527) i naselili su tijekom jednoga stolje::t gotovo ci jeli Balkan istono od Drine. God. 614-15 Avari sa Slavenima zauzeli su i razorili Salonu, glavni grad rimske provincije Dal macije. Slijedeih godina, a i prije toga, razorili su cijeli niz gradova u Dalmaciji i po cijelom Balkanu . God . 578, 579, 609, i t. d . navaljuju i na bogati biza ntski grad Solun, a god. 623 Slaveni su napa dali i na sami otok Kretu. Do konca prve etvrti sedmoga stoljea Slaveni su se stalno naselili po cijelom Balkanu i stvorili gospodarsku mogunost, da Avari poduzmu odluan napadaj na bizantsko carstvo. To se zgodilo god. 626.

3. -

HRVATI DOLAZE. NA JADRAN GOD.

626

Konstantin Porfuogenet (6 ), koji je zabiljeio dolazak Hrvata na Jadran, ne kae nam, koje se godine to zbilo, nego samo da se to dogodilo za 235

vladanja cara Heraklija, dakle izmeu g. 610-641. Ali iz raznih vijesti, koje nalazimo u drugim vjero dostojnim izvorima, moemo s dosta sigurnosti odre diti godinu dolaska Hrvata u Dalmaciju. Hrvati naime nijesu doli na Jadran do g. 614-15, kada su Avari s predhrvatskim Slavenima zauzeli Salonu. Nijesu doli na jug ni prije g. 626, kada su Avari sa Slavenima poduzeli veliki napadaj na Carigrad ( 7 ). S druge strane Hrvati su ve pri je g. 640 svladali Avare i svo ju vlast ustalili u Dalmaciji i Istri. To naime moramo izvesti iz injenice, to je papa Ivan IV ( 640-642) poslao u Istru i Dalmaciju opata Martina s velikim svotama novca, da od Hrvata otkupljuje kranske robove i da sakuplja kosti kranskih muenika iz razvaljenih bazilika (8 ). Drugo, Hrvati su g. 642 poduzeli iz Dalmacije ratni pohod u junu Italiju i zauzeli grad Sipon t (9). Da Hrvati do g. 640 nijesu bili svladali Avare, ustalili svoje gospodstvo na istonoj obali Jadrana i uspo stavili mir i sigurnost, niti bi papa Ivan IV mogao slati svoga izaslanika s novcem u Istru i Dalmaciju, niti bi se Hrvati usuivali ostaviti domovinu u rat nom meteu i prijei u Italiju, da osvajaju tue zemlje. Kako je borba izmeu H r vata i Avara po kazivanju Porfirogeneta (10), a to je i sama stvar traila, trajala vie godina, najmanje desetak, to nas sve ovlauje, da zakljuimo, da su Hrvati doli u Dalmaciju izmeu g. 626 i 633 (ll). Potanje ispitivanje onodobnih politikih i dravnih prilika na Balkanu i u Bizantu upuuje nas na to, da dola zak Hrvata na Jadran stavimo upravo u g. 626. Kada je naime bizantski car Heraklije ( 610-641) zasjeo na pri jestol je, bizantsko se carstvo nalazilo u 236

oajnom stanju. Iz panonskih mztna provaljivali su Avari i osvajali grad za gradom u Dalmaciji i po cijelom Balkanu. S istoka su navaljivali Perzijanci, koji su g. 613 zauzeli Antiohiju i Damask, g. 614 Jerusalim, te g. 619 Egipat s Aleksandrijom (12). U takvim nevoljama Heraklije je g. 623 uz velike rtve sklopio mir s Avarima, da bi mogao sve sile skupiti protiv .Perzijanaca. Ali Perzijancima je uspje lo g. 624 ili sli jedee godine nagovoriti Avare, da prekr e sklopljeni mir i da za jedno s njima zauzmu bizantsku pri jestolnicu Carigrad. Ali ni car Heraklije, koji je bio bistar vladar i vrstan diplomat, oije stao skrtenih ruku. On i njegov dvor traili su savezni ke i nali su ih u Hrvatima, koji su u to doba imali jaku dravu sjeverno od Karpata u dananjoj junoj Poljskoj i sjeveroistinoj Slovakoj. Krajem lipnja g. 626 stigoe Perzijanci na azijsku obalu Bospora, a Avari s evropske strane pred Dugi Zid, koji je sl uio kao daljnja obrana Carigrada s kopnene strane. Avarska je vojska brojila 80.000 boraca, a bila je podijeljena u c!vije skupine: avarsko-bugarsku i sla vensku. Do kraja srpnja Avari su prodrli do samih gradskih zidina grada Bizanta. Da navalu s kopne ne st rane pojaaju, jedna eta Slavena pokuala je s amcima prijei Bospor i prevesti Perzijance na evropsku stranu, ali ih bizantsko brodovlje razbije i veinom potopi. One, koji se spasie, avarski kagan dade pohvatati i pogubiti. Neko vrijeme iza toga slavenske ete napustie opsadu, a malo dana iza njih, 7. kolovoza 626, i Avari s Bugarima. Rato van je nastavili su sami Perzijanci (13). Nedisciplina slavenskih eta i nenadno naputa nje opsade Bizanta i sa strane Avara, ne da se rastu237

maiti spomenutim morskim neuspjehom slavenskih eta niti njihovom kaznom sa strane avarskoga ka gana. Avarske i slavenske ete bile su jo u punoj snazi i u stavu navalnika. Da su se Slaveni usudili protiv volje Avara ostaviti opsjedanje Bizanta i poi kuama, te da su ih u tom i sami Avari za nekoliko dana slijedili, iako su Perzijanci i dalje nastavljali ratne operacije, morali su se u postoj bini Slavena i Avara dogoditi, neovisno od opsade Bizanta, veliki dogaaji, koji su traili, da se jedni i drugi hitno povrate svojim kuama. Nae je mi ljenje, da su tome bile uzrokom vijesti o provali Hrvata preko Slovake i Gradia u Panoniju i Dal maciju. Ta provala morala je uslijediti za vrijeme opsjedanja Bizanta, dakle u lipnju ili srpn ju g. 626. Izravnu potvrdu za ovaj na izvod imamo u prvo razrednom suvremenom svjedoanstvu glasovitoga panjolskog biskupa i ljetopisca Izidora Seviljskoga (o. 560-636). Na koncu svoje Velik kronike, pre ma najstarijemu kodeksu (Cod. Soriensis), Izidor je zabiljeio ovo: Na poetku osamnaeste godine carevanja Heraklijeva Slaveni oduzee Rimljanima Grku. Perzijanci su osvojili Siriju, Egipat i mnoge pokrajine ... I od stvorenja svijeta do sadanje (panjolske) ere 665 godina, t. j. 18. godine care vanja Heraklijeva i 7. godine pobonoga vladara Svitilana, bilo je 5814 godina (14). Car Heraklije bio je okrunjen 10. listopada 610, prema tome 18 godina njegova vladanja poinjala je 10. X. 627. Godina 665 panjolske ere tekla je od l.I.- 31. XII. 627 godine. Izidor je dakle unio gornju biljeku u svoju Kroniku izmeu 10. listo pada i 31. prosinca g. 627. 238
Istona sjeverna pradomovina Hrvata

U svojo j suvremenoj biljeci Izidor nam sv je doi, da su Slaveni poetkom 18 godine Herakli je va vladan ja, dakle koncem 627 godine po Kr., pro valili u Grku i oduzeli je Riml janima . Spo minjui Rimljane Izidor misli na Bizantince, ka ko su se tada oni sami zvali, a i drugi su ih nazi vali Rimljanima ( 15 ). Pod Grkom on ra zumijeva: Dalmaciju, Epir, Heladu , Tesaliju, Ma kedoniju, Ahaju te otone provincije Kretu i Kilda de (16). Heladu i Ahaju Slaveni su zauzeli JOS g. 588 i njima su vladali potpuno neovisno od Bizanta (17). I Makedonija i Tesalija sve do Soluna bile su u rukama Slavena prve selidbe (18). Kada su Slaveni koncem g. 627 zauzeli Dalmaci ju i Grki Ilirik dotino pokrajine Prevalis i Novi Epir, stvorio se bolan osjeaj u cijelom tadanjem rim skom svi jetu , da su Rimljani konano izgubili Grku . Slaveni ;>, o kojima ovdje govori Izidor Seviljski, mogu biti samo Hr vati. U izvorima aim ne nalazimo nikakve vijesti, da bi neki bezunem Slaveni prodrli na Balkan od pohoda avarskoga na Bizant u ljetu g. 626 pa do konca g. 627. Jedino od Porfirogeneta saznajemo, da su Hrvati za vla danja cara Heraklija doli na jug i zauzeli Dalma ciju i Ilirik (19). Taj navod Izidor potvruje i po tanko ga opredjeljuje. On nam kae, da se to do godilo 18. godine Heraklijeva vladanja, t. j. koncem g. 627. Car Heraklije, putem svo je dvorske diplomacije, pozvao je Hrvate u rimsko carstvo kao saveznike i svojim carskim dekretom dao im je pokrajine Dal maciju, Panoniju i Ilirik uz uvjet, da ih oiste vd

Avara, to su oni i uinili. Predajui Hrva tima na vedene pokrajine carskom naredbom Heraklije je mislio, da je dovoljno naglasio suverena prava bi zantske drave na Dalmaci ju, Panoniju i Ilirik. Ali Hrvati su osvajali te zemlje za svoj raun, kao svoje vlast ite, a tako je stvar shvaao i tadanji rimski svijet irom cijeloga carstva, kako vidimo iz nave dene biljeke Izidora Seviljskoga, u kojoj on zauzee Dalmacije i Epira sa strane Hr vata zove gubitkom pokrajina za rimsko carstvo. Iz Izidorove biljeke moemo uspostaviti i tok hrvatskoga osva jan ja njihove nove domovine. Hrvati su najprije preko Panonije prodrli do Save, a onda dobrim rimskim cesta ma se spustili dolinama Une i Krke do okolice Salone, bivega glavnoga grada rimske Dalmacije. Odatle su primorskim cestama prodirali prema jugu, dok nijesu doli do najjunije granice Grkoga Ilirika, do gradova Apolonije ili Valone. Te su krajeve bili zauzeli do konca ljeta g. 627, kako nam je zabiljeio Izidor Seviljski u svo joj Kronici, koncem g. 627. Sada istom Hrvati su okrenuli u nutrinu zemlje, da zauzimlju brdske u t vrde u Hercegovini, Bosni i drugdje, gd je su se bili sklonili Avari i spremili na obra nu. Ako nam Izidor veli, da su Slaveni ( = Hr va ti) do konca g. 627 zauzeli Grku , zapravo njezin zapadni dio, Dalmaciju i Grki Ilirik, on time potvruje nae izvode, da su Hrvati naime doli na jug u ljetu g. 626, jer je Hr va tima bez sum nje trebalo punu godinu dana da prodru od Drave do Salone i odatle do Valone. Ova kratka, ali dragocjena suvremena vijest zi dora Seviljskoga, koju pisci hrvatske povijesti nijesu

241
16

240

dosada iskoristili, u bitnim tokama potvruje ono, to e kasnje Porfirogenet opirno opisati na osno vu hrvatske narodne predaje i zapisa u bizantskom carskom arhivu. Napomenimo ovdje, koliko je moglo biti Hr vata, koji su g. 626 doli iza Karpata u novu domovin . Kako smo ve spomenuti, avarska snaga pod Can gradom g. 626 brojila je 80.000 ljudi. Hrvati su bili s jeverni susjedi Avara i morali su dobro pozna vati njihovu snagu i mogunost otpora. A i bizant ski izaslanici, koji su ih molili za savez i polazak na jug, morali su ih izvijestiti o avarskim moguno stima i potrebnom broju ratnika, da se Avare sv a da. Radi toga Hrvata ratnika moralo je poi na jug barem 80.000, koliko je brojila avarska vojska pod Bizantom g. 626. Kada ratnicima pribrojimo ene, djecu i starce, to je iza Karpata g. 626 moralo poi na jug oko 300.000 Hrvata.

ma, po svoj prilici isto iranskoga podrijetla, osnovali su koncem 5. stoljea prvu slavensku dravu(21). U novom slavenskom jeziku Hrvati su sauvali svoje iransko ime Hrvat te cijeli niz osobnih ime na i drugih iranskih izraza poimence upravnih, kao to su upan , ban , kral , i t. d. Kada su doli na jug u dananje hrvatske zemlje, Hrvati su govorili tim svojim slavenskim jezikom, koji je ve iza Karpata poprimio glavna obiljeja akavskoga narjeja hrvatskoga jezika. Od drugih srodnih jezika razlikovao se time, to su se u hrvatskom jeziku ve tada, kako mislimo, bile razvile posebne a kavske odlike hrvatskoga jezika s jakim ostacima stare iranske batine. Idui dakle na jug Hrvati su nosili sa sobom hrvatski jezik akavskoga narjeja, a u novoj su domovini nali Slavene kajkavce i tokavske ikavce, koji su ve prije njih bili doli u te krajeve sa slavenskoga sjeveroistoka.

5. 4. CAKAVTINU DONOSE HRVATI SA SJEVERA

STVARANJE

HRVATSKOGA NARODNOG JEDINSTVA

I JEZINOG

Najnovija istraivanja J. Strzygowskog, Lj. Hau.pt mana, N. 2upania, naega Stj. Sakaa, Fr. Dvormka i drugih, toliko su iznijeli gradiva i injenica n vidjelo, da se mora uzeti kao utvreno, da su sta r1 Hrvati bili Iranci, koji su svoje prastare sjedite imali u Harahvatya, u istonom dijelu dananje Perzije (Irana) i ju nom dijelu Afganistana (20). U 2. stoljeu poslije Krista nalazimo ih na oba lama Azovskoga Mora. Poslije toga su bili potisnuti od drugih naroda i dospjeli su u dananju jun u Poljsku. Tu su se slavizirali i sa slaviziranim Anti-

Kada su Hrva ti doli na jug i Dalmaciju oistili od Avara, prema ugovoru s bizantskim carem He raklijem najprije su naselili cijelu Dalmaciju od Rae u Istri do Budve u Boki Kotorskoj. Glavno, vodee pleme Hrva ta za uzelo je sredinji poloaj i naselilo se oko bivega glavnoga grada Dalmacije, Salone, od rijeke Cetine do Krke. Druga plemena zauzela su druge dijelove rimske Dalmacije: staru iburniju. od Krke do Rae, Liku, Bosnu, Zahumlje 1 TravunJu do Kotora. Kako je Hrvata dolo mno go sa sjevera, to se jedan dio otcijepi i zaposjedne

242

243

rimsku Donju Panoniju izmeu Kupe, Mure i Dra ve, a drugi dio poe na jug i zauzme Ilirik, ako su u doba Porfirogeneta zvali primorske kraJeV negdanjih rimskih pokrajina Prevalis i Novoga Epl ra, emu je odgovarala sredovjena klja, a dana nja Crna Gora i primorska Albanija (22). . Na cijelom zauzetom prostoru onu ulogu , koju su prije imali Avari prema Slavenima prve slaven: ske seobe, preuzeli su sada Hrvati. Oni su postah vladajui sloj, predstavnici hrvatske dravnosti.i u vari hrvatskoga imena i hrvatskoga naro? og Je?.m stva. Kao to je sama narav takva polozaJa trazila, Hrvati su se rasprostranili po cijelom novom hrvat skom narodno 11 prostoru. Dravnu organizaciju pro veli su prema svojim slavenskim i starim iranskim navikama na osnovu irokih plemenskih samoupra va ali tako da su sva plemena priznavala vrhovnu vlst glavara prvoga, sredinjega hrvatskog plemena , koji je nosio naslov kral' Hrvata ( dux Croatorum ). U bizantsko doba, kako smo gore izloili, Dalmacija se dijelila na Gornju Dalmaciju od juga do rijeke Cetine i na Donju od Cetine do rijeke Re u Istri. Tako su i Hrvati razdijelili svoju zemlju, samo to su pojedine dijelove nazvali imenima uze tim iz iranskih uspomena. Hrvati su naime ju nu Hrvatsku od Cetine do Vojue u dananjoj Alba niji nazvali Crvena Hr vatska, a zapadnu Hr.vatsk od Cetine do Rae Bijela Hrvatska ( 23). Sjeverm dio nosio je staro ime: Panonska Hrvatska ili .la vanija , prema imenu Slaveni , k ko su.. ob1cno Hrvate zvali zapadni narodi u srednJ em Vljeku .
244

6. -

ULOGA

I VA NOST AKAVTINE HRVATSKOG NARODA

U IVOTU

Neko vrijeme iza dolaska na Jadran Hrvati su priznavali vrhovnu vlast bizantsku, barem po bi zantskom poimanju, a neko su vrijeme priznavali i ka rolinku vlast ( 24 ). Ali uza sve to za vrijeme od dolaska pa do smrti Kreimira Velikoga g. 1073 ouvala se dravno jedinstvo svih hrvatskih zemalja, iako negda radi vanjskih utjecaja u dosta oslablje nom obliku. U tom dugom odsjeku vremena Hrvati su se slili i potpuno stopili sa starijim slavenskim slojem, i jezino i krvno. Iz poetka su Hrvati po svim krajevima hrvatskoga narodnog prostora, dakle od Trsta do Valone, te od Jadrana do Drave na sjeveru i Drine na istoku, govorili svojim akavskim nar je jem, koje su donijeli iza Karpata. S vremenom su se i jezino slili sa starim slavenskim puanstvom istonoga govora i to tako, da je staro puanstvo primilo akavsko narjeje ondje, gdje su novodoli Hrva ti bili gue naseljeni i inili veinu prema starim Slavenima, kao u primorskim krajevima Bijele Hrvatske od Cetine do Istre. To se jezino stapanje ipak odvilo tako, da je mnogo odlika istonog go vora unilo u novu akavtinu. Ondje, gdje su Hrva ti prema starom slavenskom puanstvu inili razmjernu manjinu, kao u junim, istonim i sjever nim kra jevima, Hrvati akavci primili su kajkavski, doti no tokavski govor starih Slavena, ali su po svim kra jevima utisnuli u ta narje ja snaan utisak akav tine, i to tim jai, to je bio brojniji sloj Hrvata u po jedinom kraju. Poslije Bijele Hrvatske ut jecaj akav tine je bio najjai u junim primor245

skim krajevima od Cetine do Bojane, dakle na te ritoriju Crvene Hrvatske: u Neretvanskoj Krajini, u zapadnoj i junoj Hercegovini, na teritoriju stare Dubrovake Republike, u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori. U tim krajevima ima i danas u narodnom govoru jakih akavskih ostataka. M. Tentor u svom lanku O dubrovakom je ziku s leksine strane (25), nabrojio je 223 akavske rijei, koje su se upotrebljavale u istom smislu na Cresu i Dubrovniku, a kojih nema u hrvatskom knjievnom jeziku. Od tih rijei njih 114, dakle preko polovice, govorio je hrvatski narod u oko lici Sirokoga Brijega , u mom rodnom kraju, kada sam ja bio dijete. U irokobrijekoj okolici bilo je tada, a valjda ima i danas, i drugih akavskih ostataka kao na pr. da se doetna m izgovara kao n (rukan, nagon), jes mjesto jest , i t. d. Hrvati muslimani u Mostaru i drugdje izgo varaju j mjesto lj ( jubav mjesto ljubav). U Bosni se u mnogim rijeima govori mjesto t . U Crnoj Gori se odrao i stari akavski naglasak na zadnjem slogu. Ovdje valja spomenuti, da Srbi, koji su neto kasnije od Hrvata doli isto sa sjevera, nijesu izvrili nikakav utjecaj na razvoj junih slavenskih narjeja. Kako nam Porfirogenet, De administrando imperio, kazuje, Srba je dolo sa s jevera veoma malo tako, da ih je car Heraklije mogao smjestiti u jedan lo gor u Tesaliji, koji se po njima prozvao Srbite ( Serblia ) ( 26 ). Osim toga bugarski je car Simeon oko g. 920 tako strahovito unitio i raselio Srbe, da ih u cijeloj zemlji Rakaj nije ostalo nego 50 slobodnih ljudi, plemenitih Srba, uz neto izbjeglica 246

u Hrvatskoj i Bizantu (27). God. 1020, u prvom poznatom popisu biskupi ja srednjega Balkana cara Vasilija II, u cijeloj tada njo j Srbiji ( Raka j ) ni je biJa nego jedna bisku pija sa samih 15 parohija ( 28), dok su Hrvati u to doba imali vie od 15 biskupi ja. Sa Srbima se dogodilo u pogledu jezika isto to s Bugarima. I jedni i drugi radi svoga maloga brc ja izgubili su vlastiti jezik i primili govor brojnijih starih Slavena, koje su nali u svojo j novoj postoj bini. Srbi su negda ivjeli na skrajnjem slavenskom zapadu i morali su imati svoj govor, koji je morao biti zapadni, s bitnim osobinama jezika njihovih srodnika, dananjih lu ikih Srba. Kada su Srbi poli na jug, oni su, kako je na ravno, nosili sa so bom govor slavenske zapadne skupine. Na Balk.anu su oni zavladali veim brojem Slavena prve seobe, poli tiki ih organizirali i dali im svoje narodno ime, ali su meu starom brojnijom sredinom izgubili svo j zapadni slavenski govor i poprimili tokavsko na rjeje tadanjih Slavena srednjega Balkana, koji su tu bili doli sa slavenskoga istonog podruja.

ZAKLJUAK

Dunost je hrva tskih jezikoslovaca, da akavti nu temeljito proue sa svih strana i da utvrde njezin odnoaj sa zapadnim slavenskim jezicima, napose sa starim malopoljskim i slovakim jezikom (29). Posebno bi trebalo to pri je prouiti akav tinu na cijelom povijesnom prostoru hrvatskoga naroda. Ako se to ne uini u dogledno vrijeme, opasnost je, da se pod utjecajem ope narodne naobrazbe i po jaa247

noga meusobnog openja ne izgube brojni akavski ostaci, koji su se po svim krajevima sauvali sve do danas. Cakavsko jezino blago sadri dragocjeno gra divo, koje nam uz druge izvore dokazuje, da su se Hrvati kod svoga dolaska na jug naselili po svim zemljama od Trsta do Vojue u Albaniji te od Jadranskog Mora do Drine na istoku i Mure, Drave i Dunava na sjeveru. Sve su te zemlje dugo vremena inile jedinstveno akavsko podruje, pripadale su zajednikoj i jedins tvenoj hrvatskoj dravi, a i da nas ine nedvojbeni povijesni prostor hr va tskoga naroda.

s podreenim Slavenima nema nikakve promjene od zauzea Salone g. 614-15 do navale na Bizam g. 626. Da su Hrvati g. 622-23 zapoeli borbu s Avarima i pobunili panonske i bal kanske Slavene, tada Avari g. 626 ne bi mogli misliti na osva janje Bizanta niti bi Slaveni poli s njima u rat kao njihove pomone ete. (8) Liber Ponti/ica/is I 330; RAK I 277 _ (9) Gl. PAULUS DIACONUS, H ist. Langobardorum IV 44, MGH SS rerum La ngob. 135; RAKI 277. (10) GL gore VI, bi lj. l i 2. ( ll) Navedeni razlozi govore, da se dolazak Hr va ta na Jadan _ ne moe odlagat i do Samova ust:mb (630-641 ), kako nek1 misle (gl. M. BARADA, 1:.: starohrvatske povijesti, u Nastavni vjesnik XLII [ 1933-4 ] 255). Najraniji rok ne mora biti ni g. 629 kada se car Hera kli je povratio iz Azije (A. DABI NOVI, Hrvatskd dravna i pravna povijesti [Zag reb 1940] 48), jer je bizantsk i dvor i za odsustva careva vodio vojni ku i diplomatsku brigu za obranu Bizanta, kadn su se Avari spremali i podsjedali grad u carevoj odsutno ti. Mil jenje v_. N. ZLATARSKOGA, Die Besiedelzmg na jug na osnovu ugovora cara Herakli ja s franakim kraljem Dagoberrom, g. 629, nema nikakva oslona u povi jesnim izvorima. Taj je ugovor samo dokaz, da su Avari g. 629 bili jo u snazi i da ih Hrvati dotle nijesu potpu no nadvladali ni protjerali na sjever preko Save i Drave. (12) Gl. J . B. BuRY, A history of the later Roman emptre from Arcadius to I rene (39,800) Il (London 1889) 214 sl.; G. OsTROGORSKY, l listory of the Byzanline Stat e 85 sl. ( 13) O dogaajima prije i za vrijeme opsnc.!e Bizanta g. 626 gl. Chroni_con Pascbale (Bonn 1832) I716-726; GEORG IU S PISI DA, Cammza, ed. MPG 92; S. NICEPHORUS PATRtARCHA CP. De rebus post Mauricium gestis, MPG 100, 896-905; TI!EOPIIA: NES, Chronographia (Lipsia 1883) I315 sl.; G. CEDRENUS, Hist. comp. I 727 sl.; ar!onimni oevidac, ed. Mai, Bibliotbeca nova patrum VI (Roma 1883) 423 sl.; V. PERNICE, L'imperatore Era clio (Firenze 1905) 96-155; SII, Pov. Hrvata 230-235; F. BA RII, Le siege de Comt&ntinople par les Avares et les S/aves en 626, u Byzantion 24 ( 1954) 371-95. (14) Iferaclius dehi nc 18 agit imperii annum, cuius initio Sclavi Graeciam Roma nis tulerunt. Persae Syriam, et Aegyptum, plurimasque provincias ... Fiun t igitu r ab exordio mundi. usque in praesemem aeram 665, hoc est, in anno 18 imperii Heraclii er 7 religiosi principis Sui ti la ni . Is mORUS, Chronicon 120 sl. prema najstarijemu kodeksu Sorijskom, MPL 83 1056 u bilj: za pogl. 121; MGH Chronica minora II (Berlin 1894) 479 sL Migne je na osnovu nek i h mlaih rukopisa usvojio kao Izido rov tekst: << Ileraclius dehinc quintum agit imperii annum ... . (Na poetku pete godine ca revanja Heraklijeva )_ Tako ni je moglo stati u lzidorovu izvorni ku, jer pere godine Hera kli jeve

der Balkanhalbmsel durch dte Slaven, u Revue I nternationale des Etudes Balkaniques II (1936) 374, da su Hrvati i Srbi doli

(l) Gl. J. DoBROVSKY, Slavin, zbornik rasprava, g. 1808, drugo izdanje: W. fuNKA, Dobrowsky's Slavrn , Prag 834; S/ovanka I-Il (Prag 1814-1815); Zwei Brie/e Dobrowsky s all

Kopitar, u Archiv fiir slav. Phi/ologie XXII (1900)._ .. (2) Gl. Briefe Kopitars an Dobrowsk y, u Arcbtv fur slav. Pbilologie IV-V L (3) P. J. SAFARIK, Serbische Lesekomer, Pesth 1833; STI, Slawische Alterthiimer 1-11, Leipzig 1843 sl.; l ST!, Gcscbtebte der siidslavischen Literatur, izdao J. K. Jireek, sv. I-IV, Prag 1864-65. . . (4) Gl. M. R EETAR, Die Cakavtin_a und deren e' .!Sit.'l.e tt. jetzige Grenzen, u Archiv fiir slav. Pbzl .I (1891) 93-109, 361-388 M. STOJKOVI Oko hrvatskoga teztka, u H rvatsk a Revija (Zagreb 1940) io3 sl., 261-263; Hr vatska Enciklopedija III 129 i 139; C. A. VAN DEN BERK, Y a-t-il 1111 substrat a kavien dans le dialecte de Dubrovnik ?, S. Gravenhage 1959; D. MANDI, Etnika povijest Bosne i Hercegovine (Rim 1967) 58-61, 361 sl. (5) L. NIEDERLE, Slovanse . sfaroitnosti I (Prag 1906) 174-326; IsTI, Manuel de l'antzqmte slave I (Pans 1923) 4297; S! I, Povijest Hrvata 203-236; P. SKOK, Dolazak Slovena na Mediteran (Split 1934) 57-155. (6) GL gore, st r. 151 sl. (7) B. GRAFENAUER, Prilog kritici izvjetaja K. Par/iro geneta o doseljenju Hrvata, u Historijsi Z o_rnik Cf:agreb 1952) 44, pokuao je dokaza ti , da su _ Hrvan . d?sh n. JUS g. 622-?,
ali je co neispravno. U ratovanju Avara 1 u nJihovu odnoaJU

248

249

niti su Slaveni bili zauzeli Grku, niti Perzijanci Egipat. Ne moe biti govora o avarskoj provali i zauzeu_ Salone g. 614-15, jer Izidor dobro lui Avare od Sla:--c;na (gL n.'!ll 118, c L.1055). Izidor, koji je bio u stalnom dop1s1van)u s Rii?om, kOJI Je tada podpadao pod Bizant, i poznavao dobro d?ga Je_ svoga v emena, znao je, da su Avari tokom g. 626 proqeram I Z gr1hze malja pa ne bi napisao koncem g. 627 da su Avari traJnO l ne povr;tno zauzeli Grku , kao to on tvrdi u pogL 120 o Sl:' venima . Openito se dri, da je Izidor dva puta izdao svo.1.u V eliku kroniku: prvi put pete godine vladanja cara HerakliJa (g. 614-615), ali u tom izdanju nije moglo biti govora .o zauzeu Grke od Slavena niti Egipta od Perzijanaca, kao to Je omm sen u svom izdanju utvrdio (479). Kaka je g. 619 pao Eg1pat u ruke Perzi janaca te zapadni, glavni dio dotle _slobo?ne Grke ? Dalmacija i Grk i Ili r ik, u ruke Hrvata, lz1dor Je te dogaaJe smatrao tako znamenitima, da ih je unio u svoju Kroniku. .U nekim rukopisima Izidorove Kronike stoji, da se t dogod1lo esnaeste godine, u ugima sed mnaeste! u tre 1ma osa naeste godine HeraI JCVa .':'ladan) : Va Jsk! razlozi do.kazuJu! da je ova zadnja goclina naJISpr mJa. VIJeSti Sla emma . Perzijancima naknadno su uvrsnh u Kromku 1 mnog1 rukopiSI prvoga izdanja, najprije na rubu, a kasnije; je to uni lo i u s r:ni tekst a da se nije popravilo peru godmu vladanJa HerakliJe va>>. 'Mi smo potanje raspravili o svim ovim pitanjima u Raspra ve i prilozi (Rim 1963) 65-74, 159-61. (15) GL J. B. BuRY, A history of the later Roman empire from Arcadius to Irene (395-800 A.D.) II (London 1889 171-174; D. MANDI, Sredovjena Bosna bez Srba, u Hrv. RevzJO V (B. Aires 19") 451 sl. ( 16) Graecia ... sunt autem p ov ciae G aecia septem: quarum prima ab Occidente Dalmaua, mde Ep rus, mde Hc:l las inde Thessalia inde Macedonia, inde Acha1a, et duae tn ma i, Creta et Cy lades ... . IsiDORUS HtsPALENSIS, Etymolo giae XIV 4, 7 sL, MPL 82, 505. (17) NrcOLAUS III GRAMMATICUS, Epistola synodalis, MPG 119 877-880. Gl. NtEDERLE, Slov. Staroitnosti II 210; D. MAN

Hrva/ov, u Duliev zbomik 1924, 515-545; F. DvORNIK, The making of Central and Eas/em Europe (London: The Polish research Cenrre LTD, 1949); LEHR- SPLAWINSKI, Zagadnienie Cborwatow Nadwi/ansktch, Pamielllik Slowianski II, Krakov 1951; B. GRA FENAUER, Prilog kritici izvje1taja Konstantina Por firogeneta o doseljenju Hrvata, H ist. zbornik V (Zagreb 1952) 1-56 (22) Gl. gore, str. 99. (23) GL gore, str. 33, bilj. 3. (24) GL PORPHYR. 30 (144; 142, 144 ); RAKI 328; SII, Povijest Hrvata 297-316; A. DABINOVI, Hrvatska dravna i pravna povijest ( Zagreb 1940) 49-113. ( 25) Reietarov zbornik 1931, 449-56. (26) PoRPHYR. 32 ( 152; 152); RAKI 273. - Serblia ,

tur. Serfide, u dolini Haliakmona (rijeka Bistr ica) u solunskoj pokrajini. GL GoLUBI NSKIJ, Kratkij ork istorii prav. cerkvej bolgarskoi, serbskoi i ruminskoj (Mosku n 1871) 71 sL; BERKO VI, Topografiesko-etnogr. oerk Makedoniji (St. Petersburg 1889) 214 sL ; ]IREEK- RADONI, Istorija Srba I 77. bilj. 4. (27) PoRPHYR. 32 (158; 158); RAKI 395 sL (28) GL H. GELZER, Ungedruckte 11. wenig bekannte Bistu

merverzeichnisse der orient. Kirche, u Byzant. Zeitschri/t II (Leipzig 1893) 45. (29) Upozorujem na djelo: VAZNY, Cakavske mirei v slo venskb11 Podunaji, Bratislava 1927, te na najnovije radove polj
skoga slaviste Tadije Lehr-Splawinskoga.

m,' Postanak

Vlaha prema novim poviesnim iztraivanjima (B.

Aires 1956) 16. (18) Gl. NrcEPIIORUS PATRIARCHA, n. dj. 936. (19) Gl. gore, str. 151 sl. . . (20) Za opu informaciju o podrijetlu i doselJenJU !:lrvat gl. Sit Povijest Hr vata 236-265; NrEDERLE, Slov. Starozztnostz 1 I (Prag 1902) 321-434; S. K. SAKA, Teorije_. napose iranske, o postanku Hrvata, u Hrvatska Revz1a (B. Aires 1952 329-3 8; IsTI The Iranian origins of the Croats, u The Croatian Natzon (Chi ago 1955) 3046; M. DABO - PERANI, Iranska Hrvatska, Paris 1962. (21) O staroj domovini Hrvata sjeverno Karpata UIJO: zorujemo posebno na ova djela: F. RAKI, Bzela Hrvatska z Bielo Srbija, Rad JA 52, 141-164; LJ. HAUPTMANN, Prihod

o?

250

2'51

XII
HRVATSTVO CRVENE HRVATSKE U NARODNOJ SVIJESTI O hrvatstvu Crvene Hrvatske govori nam i ne prekidna narodna predaja i hrvatska svijest stanov nitva junohrvatskih zemalja od najstarijih vreme na do danas. Is tina, u srednjem vijeku i u prvim stoljeima novoga vijeka ne oituje se narodna svijest ni jedinstvo naroda, ni hrvatskoga kao ni drugih naroda, u dananjim oblicima i sa dananjim rjeni kom. Ali uza sve to uvijek su u svijetu postojali razliiti narodi: ljudske drutvene skupine, koje su bile sv jesne meusobnoga zajednitva i razlinosti od drugih naroda. Jedan od tih naroda bio je hrvatski narod , a drugi njemu susjedni srpski na rod. Ta dva n aroda trajno su inili dvije zasebne drutvene skupine i nigda se nijesu os jeali kao jedan narod i jedna jedinstvena istovjetna et nika i kulturna cjelina, pa ni onda, kada je jedan od ta dva naroda zaposjeo potpuno ili djelomi no na rodni teritorij drugoga naroda. To je bio sluaj, kada se Raa polovicom 8. stoljea stavila pod za titu Hrvatske ( l ), ili kada je hrvatska Duklja osva jala Rau ( 2), ili hrvatska Bosna zapadne srpske kra jeve ( 3), ili kada je Raka zaposjela zemlje Crvene Hrvatske ( 4 ). 252

U srednjem vijeku uslijed tadanjih drutvenih i politikih prilika svi su se narodi bili pocijepali u pokrajine. Te su vie puta i cijela stoljea ivjele za se i pod svo jim pokrajinskim imenom na tetu ope narodne zajednice. Dosta je spomenuti u Ita li ji: Mleane, Genovaane, Floren tince, Sicili jance, Piemonteze. Slino je bilo i u Njemakoj, a neko vrijeme i u Spanjolskoj i u Francuskoj. Ali uza sav provincijalni ivot i nazive postojalo je uvijek neto kod svih naroda, to ih je ujedinjavala i to je u njima podravale svijest i ime narodne zajednice. Slino je bilo i sa hrvatskim narodom. U duhu svoga praiskonskog ureenja po plemenima, a po sebno pod utjecajem topografskih i politikih im benika, Hrvati su se podijelili na pokrajine: Bijela Hrvatska, Slavonija, Bosna, Zahumlje, Duklja, Dal macija i t. d. Pojedine pokrajine ivjele su duga stoljea jedna od druge i politiki odijeljene, pa su se stali nazivati i narod i narodni jezik po dotinim pokra jinama . Ali uvijek je bilo neto, to je sve hrvatske pokrajine ujedinjavala i inilo ih jednom narodnom cjelinom. O krvnom, kulturnom i duhovnom jedinstvu hrvatskoga naroda u Crvenoj Hrvatskoj s Hrvatima u drugim pokrajinama, i o nainu kojim se oito valo to jedinstvo, dalo bi se i trebalo bi napisati cijelu knjigu. Mi emo se, da zaokruimo nau raspravu, ograniiti samo na neke znaajnije pojave u tom pogledu . l. - Svi mnogobrojni dokumenti, koje u ovo j radnji donosimo, svjedoe nam, da su Hrvati kod svoga dolaska naselili Crvenu Hrvatsku i da su u 253

njoj ivjeli i zadrali je tokom cijeloga srednjega vijeka. Pisci stare hrvatske kronike Kralievstvo Hr vata i Lietopisa Popa Dukljanina svjedoe nam , da je polovicom ll. i poetkom 12. stoljea meu stanovnitvom Crvene Hrvatske postojala izriita i svjesna narodna predaja o etnikom jedinstvu Crve nih i Bijelih Hrvata, pa i o politikom jedinstvu hrvatske drave u staro doba od Rae u Istri do Valone u Albaniji. 2. - Nazivi, kojima su strani narodi jednim ime nom nazivali Hr vate u zapadnim i junim krajevi ma, dotino u Bijeloj i Crvenoj Hrvatskoj, doka zuju nam, da su i stranci zapaali znaajke hrvat skoga narodnog jedinstva i o tom bili svjesni. Kako su Hrvati bili prvi od Slavena, s kojima su stanov nici Apeninskoga poluotoka doli u doticaj, i s nji ma ostali susjedi stoljei ma, to su oni Hrvate nazvali Slavenima ( Selavi ), njihov jezik slaven ski ( lingua slavonica ), a njihovu zemlju Scla vonia (5). Od humanizma naobraeni Talijani, pa i drugi, zovu Hrvatsku Ilirija , a Hrvate Ili ri ( 6 ), jer su u klasino doba Iliri iv jeli u hrvat skim zemljama. I te nazive davali su Talijani i dru gi hrvatskim zemljama od Istre do Albanije, sma trajui jednim narodom stanovnitvo na tom cijelom prostoru. Druge Slavene strani narodi redovito ne zovu opim imenom Slaveni ili Iliri , nego im daju njihova vlastita imena: Bugari , Srbi, Cesi, Poljaci i t. d. Ova injenica, da naime strani narodi Hrvate od Istre do Albanije zovu jednim te istim skupnim ime nom, od posebne je vrijednosti. Strani naime proma-

t ra mnogo lake spozna je za jednike znaajke neko ga naroda negoli uroenik, koji u prvom redu gleda na razlike pohajinske i plemenske. Obrisi valovitoga gorja tonije se zapaa ju iz daljine nego kada putnik putuje posred sam ih valovitih brijegova. 3. - Kulturni ivot Crvenih Hrvata razvijao se istovremeno, u meusobnom utjecaju i sa zajedni kim hrvatskim oznakama kao i ivot Bijelih Hrvata zapadno od Cetine. I jedni i drugi bili su krani zapadne Crkve, a u bogotovlju su se sluili staro slavenskim jezikom i hrvatskom glagoljicom. Slubu Boju na starom slavenskom jeziku donijeli su meu Hrvate sv. Metod i njegovi uenici, kada su bili prot jerani iz Moravske nakon smrti Metodove (t 885). Hrvati su glagoljsku slubu Boju objeruke primili, jer je ona bila napisana crkvenim jezikom hrvatskim. Hrvati su naime prvi od svih Slavena primili kran stvo. Sveenici, koji su meu Hrvatima irili kr anstva, morali su odmah od poetka propovijedati rije Boju na hrvatskom narodnom jeziku, jer bi inae sav njihov rad bio uzaludan i bezuspjean. I tako po zakonu potrebe, sveenici su prevodili na hrvatski jezik vjerske pouke, koje su Hrvatima da vali, na prvom mjestu nedjeljna sv. evanelja i poslanice. Tokom nekih 200 godina, od polovice 7. do polovice 9. stoljea, crkveni hrvatski jezik se lijepo izgradio i bili su uinjeni prvi prijevodi nedjeljnih evanelja i poslanica. Ovi prijevodi na hrvatskom crkvenom jeziku preko Crvene Hrvat ske doprli su do Sklavinije u Grkoj i odatle do Slavena u Makedoniji. Od ovih je za crkvene prijevode na hrvatskom jeziku saznao sv. iril i

254

255

upotrijebio ih kod izrade prvih liturgijskih knjig, koje je g. 863 sa svojim bratom etodom pon o moravskim Slavenima. U Moravskoj su sveta braca prevela cijelu slubu Boju (Misu i .a oslv. na jezik tadanjih Moravljana, na avno r drzavaJ.UCl se duhovnih i crkvenih izraza, koje su bih Hrvati stvo rili u svom dvjestagodinjem ivotu kranskome. Kada su protjerani Metodovi uenici meu r vate donijeli slubu Boju na staroslave skom ..Je ziku, ona je prije 40 godina. postala opca sVOJina svih Hrvata u Bijeloj i CrvenoJ Hrvatskoj. God. 9 .5 papa Ivan X kori sve bis upe :plitske m tro olq, jednako one Gornje kao 1 D?nJe almactje, so Je hrvatski narod njihovim utkiro pnstankom pnhva tio nauk Metodijev , t. j. bogotovlje na sla venskom jezik-..1 ( 7 ). I deseti zakljuak crkvenoga sabora u Splitu g. 925, da se ubudue ne re?e :r kveni slubenici, koji govore samo hrvatskim Je zikom ( sclauinica lingua ), te da ve reem hrvatski sveenici vie ne itaju sv. mise bez po sebnoga papinskog odobrenja, odnosi s. jednako na biskupije Gornje kao i Donje DalmaciJe (8 ). I za kljuci crkvenoga sabora u Splitu g. 1060 o. zabr?.m glagoljice odnosili su se na sve h v t ke .btskupqe, i one Gornje Dalmacije, kako se v1d1 lZ ptsa pape Aleksandra II, to ga je g. 1061 upravto svtm biskupima i kralju (obiju) Dalmacija > (9). Kada je g. 1248 papa Inocencije IV dost1o upo ab staroslavenske slu be Boje i glagolJice u sen skoj biskupiji (10), to se kasnije proteg? nsvbtsku pije od Istre do Albanije. Glagoljtca Je bila t o rairena meu Hrvatima, da je koncem 12. stoljeca bosanski biskup Radogost, kojega je redio dubro256

vaki nadbiskup Bernard (1189-1196) g. 1195 ( ll), poloio propisanu zakletvu na staroslavenskom je ziku, jer nije znao latinsk i ( 12 ). Prema veoma vri jednim biljekama, koje je don Antun Liepopili ( 13) pokupio iz dubrovakoga arhiva, tokom 14. stoljea sve su seoske upe u dubrovakoj republici bile popunjene sa sveenicima glagoljaima, tako da je dubrovako Veliko vijee, 27. srpnja 1392, doni jelo zakljuak, da se dadne na vol ju i slobodnu vlast gospodinu rektoru i njegovu Malom vi jeu, sadanjima i buduima, da mogu nai slavenske sveenike i postavljati ih po dubrovakom okrugu i u Stonu, gdje im se svidi, s plaom (14). O openitosti i jednolikoj uporabi glagoljice u slavenskoj slubi Bojoj po svim biskupijama split ske, dubrovake i zadarske nadbiskupije u drugoj polovici 14. stoljea svjedoi nam i eki kroniar Pulkava (t 1380 ), koji pie: ... I tako po nadbis kupijama i pokrajinama splitskoj, dubrovakoj i za darskoj ... tako biskupi kao i sveenici mise i druge boanske (slube) do danas slue na slavenskom (jeziku) (15). God. 1444 Pavao de Monte Elbaro, kotorski kancelar, ostavlja oporuno svoj imetak, koji se ima upotrijebiti, da se u samom gradu Ko toru trajno ... dnevno govore sv. mise i boanske slube, kao to ih govore sveenici iz Dalmacije i Hrvatske, na jeziku naime slavenskomu po obredu latinskomu (16). Ova Pavlova oporuka veli, da se u Kotoru ima vriti ne samo sluba Boja na slavenskom jeziku , nego i s glagoljicom, jer on hoe, da se ta slu ba u svemu vri kao u Dalma ciji i Hrvatskoj, gdje se glagoljica openito upo trebljavala (17). 257
17

4. - U crkvenim djelima pisanim glagoljicom stoljeima se uvao staroslavenski jezik, kojega je osnovicu inio stari hrvatski jezik. Hrvatska crkve na knjievnost u tom jeziku najjae se razvila u Istri i Hrvatskom Primorju, odakle se irila po cijeloj Hrvatskoj. Glagoljske knjige, koje su bile napisane u jednom kraju, prepisivale su se i irile po svim hrvatskim krajevima. Za svoje crkvene i graanske sastavke u staro slavenskom i narodnom jeziku Hrvati su od naj starijih vremena upotrebljavali glagoljicu (brojni cr kveni glagoljski spomenici, Baanska ploa). U hr vatskim istonim krajevima, naime u Crvenoj Hr vatskoj i Bosni, koje su neko vrijeme bile podlone Bugarskoj (o. g. 989-1014) ili su graniile s njom (753-927; 1040-1080), zarana se dolo do spoznaje, da je irilica praktinija i zgodnija za uporabu nego glagoljica. Ipak istoni Hrvati nijesu htjeli primiti bugarsko-srpsku irilicu, kojom su se sluili Bugari i Srbi, nego su stvorili svoje posebno irilsko pismo, izvedeno glavno iz hrvatske glagoljice, koju su i istoni Hrvati upotrebljavali u slubi Bojoj. To se pismo u starini zvalo hrvatsko pismo , a znanost ga danas zove hrvatska irilira ili bosanica , jer se od 12. pa do polovice 19. stoljea najvie upotrebljavalo u Bosni. Najstariji sauvani spome nici hrvatskoga pisma ili bosanice jesu Po valjski natpis iz g. 1184 na Brau i povelja bana Kulina iz g. 1189. Cinjenica, da se Hrvati Bosne i Crvene Hrvat ske nijesu htjeli sluiti srpskom irilicom, jak je i neprijeporan dokaz, da se stanovnitvo tih zemalja od najstarijih vremena nije osjealo srpskim nego

potpuno razliitim od Srba, tako da su i za pisme nost, u kojoj se najvie istie narodna osebujnost, stvorili svoj vlastiti, novi alfabet, kojega Srbi iri lovci nijesu znali itati, a tako ni Hrvati, pozna vaoci hrvatskoga pisma ili bosanice , nijesu znali itati srpsku irilicu. Stvaranjem i uporabom posebnoga hrvatskog pisma kulturni je jaz izmeu Hrvata i Srba produbljen i odrao se u punoj snazi sve do naih dana i kod Hrvata katolika i Hrvata muslimana. Uz hrvatsku glagoljicu i hrvatsko pismo ili bosa nicu Hrvati su se sluili i latinicom. Ona je bila pismo, kojim su Hrvati pisali prije ne go je nastala glagoljica i nego je Klement Preslav ski uveo irilicu poetkom 10. stoljea. Najstariji hrvatski natpisi pisani su latinicom na latinskom jeziku. Tako natpis na crkvenom nadvratniku u Suurcu iz druge polovice 7. stoljea, te natpis u pana Godeslava (18) i natpis Popa Ivana na krstio nici kneza Vieslava oko g. 800 (19 ). Mi ipak ne mamo spomenika na hrvatskom jeziku pisanih la ttrucom prije polovice 14. stoljea (Zadarski red iz g. 1345 i Sibenska molitva oko g. 1387) (20). I ako je, kako smo spomenuli, hrvatska crkve na glagoljska knjievnost stoljeima brino uvala crkveni staroslavenski jezik, hrvatska crkvena knji evnost pisana hrvatskom irilicom ili latinicom razvijala se u hrvatskom ivom narodnom govoru. Najprije su nastali hrvatski evanelistari - lekcio nari, pa hrvatski psaltiri, hrvatski molitvenici, a soslovi, hrvatske crkvene duhovne pjesme, crkvena prikazanja, i t. d. Na hrvatskom narodnom jeziku razvijala se i svjetovna knjievnost, od koje su
259

258

najznamenitija djela: M ethodos iz g. 753, jedna Hrvatska kronika iz konca 8. ili poetka 9. stolje a te Kraljevstvo Hrvata iz g. 1074-81 ( 21). Glavno arite ovoga rada na hrvatskom narodnom jeziku bila je srednja Dalmacija (Split, Hvar) i Crvena Hrvatska (Duklja, Hum i Dubrovnik). Hrvatski knjievni jezik, koji se postepeno razvi jao u hrvatskoj crkvenoj i svjetovnoj knjievnosti, sve do 15. stoljea, zadravao je jake ostatke a kavtine, kojom su Hrvati govorili po svim hrvat skim zemljama od svoga dolaska na Jadran ( 22 ). Od 15. stoljea vodstvo u hrvatskom knjievnom stvaranju preuzimlje slobodna hrvatska republika Dubrovnik i to vodstvo zadraje sve do svoje pro pasti g. 1806, tako da se s pravom Dubrovnik zove Hrvatska Atena (23). U 16. i 17. stoljeu, kada su Hrvati radi politikih nedaa bili razdijeljeni na etiri razne drave (Banska Hrvatska, Turska, Venecija, Dubrovnik ), stvorile su se razne pokrajin ske knjievnosti, tako dalmatinska (Split, Hvar), dubrovaka, bosanska, primorska (Krk, Senj, Rije ka ), slavonska. Uza sve to knjievni proizvodi svih pokrajina smatrani su opim blagom cijeloga hrvat skog naroda i itani su u svim hrvatskim krajevima. Srbi naprotiv u hrvatskom vjerskom i kultur nom ivotu i st varanju nijesu imali nikakva udjela ni utjecaja. Oni su pripadali pravoslavlju i bizant skom kulturnom krugu, pa su ivjeli svojim ivotom potpuno odijeljenim od ivota Hrvata, i katolika i muslimana. Hrvati i Srbi dugim stoljeima bili su dva potpuno razliita svijeta (24 ). Kulturni jaz, koji je vladao izmeu njih, bio je dublji i iri, nego je taj bio izmeu Hrvata Slavena i Talijana Romana, 260

s kojima su Hrvati vodili stoljeima krvave borbe za Dalmaciju. Za razvoj hrvatske kulture (graevin stvo, slikarstvo, knji evnost, i t. d.) Hrvati su se u velikoj m jeri koristili kulturnim tekovinama i napretkom Italije. Ali su i Hrvati sa svoje strane pridonijeli svoj dio izgradnji i napretku talijanske kult ure ( 25 ). Da spomenemo samo graditelja Luci ja na Vranjanina (Luciano Laurana), Jurja Dalmatin ca ( Giorgio Dalmata), kipara Stalia (Stalio Schia vone ), slikara Andriju Medulia, Julija Klovia (Giu lio Clovio ), Jurja Culinovia (Giorgio Schiavone), glazbenika J. Trtnja ( G. Tartini ), P. Nakia (P. Na chini), matematiara , prirodoslovca i starinara fra njevca Franju Patriia (Patrizio Dalmatino), filo zof a Rugiera Bokovia isusovca, papu Siksta V, koji je bio Hrvat u etvrtom koljenu ; iz novoga doba: Tomasea, Kosulicha, i t. d. Pa i time, to su stoljeima osvajakim narodima branili prolaz na zapad (Saracenima, Mad arima, Mongolima, Tur cima, i t. d.) Hrvati su mnogo zaslu ni za razvoj talijanske kulture, kao to je to istakao jo u 17. stoljeu dubrovaki pjesnik Meneti (26 ).

5 . - Hrvati iz svih krajeva, pa i oni iz Crvene Hrvatske, dokazivali su, da su svjesni svoje na rodne zajednice, i time, da su se od najstarijih vre mena u t u em sv ijetu zvali istim imenom i okuplja li u istim gradskim etvrtima, oko istih, svojih h rvatskih v jerskih i kulturnih ustanova. Tako je u Rimu jo u srednjem vijeku postojala etvrt Hrvata ( vicolo dei Schiavoni ), kojoj je bilo sredi te na jprije Congregatio Slavorum , pa Col legium Chroaticum ad S. Hieronymu m ( Pio VI,
261

1790 ), a danas Hrvatski Zavod sv. Jeronima (27). U Mlecima su se Hrvati okupljali oko Hrvatske obale ( Riva dei Schiavoni) (28), te u Hrvat skoj Bratov tini sv. Jurja i Trifuna od g. 1451 do 1866 ( 29 ). U Bolonji je postojao za hrvatske stu dente iz Hrvatske i Ugarske od g. 1552-1781 Ugarsko-hrvatski kolegij ( Collegium Hun ga rico-Croaticum ) (30), u Beu Hrvatski kolegij (Collegium Croaticum ) ( 31), a u Loretu su Isu sovci drali Collegium Illyricum , koji je osno vao papa Grgur XIII (1572-1585) za odgoj hrvat skih sveenika glagoljaa iz svih hrvatskih kraje va (32). U hrvatske etvrti nijesu zalazili drugi, niti je bilo dopu teno, da budu lanovi ili pitomci hrvatskih ustanova pripadnici drugih naroda. Ali zato su se morali priputati Hrvati iz svih nrvatskih krajeva. Kada su pod konac 16. stoljea Slovenci, potpomagani od bekoga dvora, htjeli da i oni budu dionicima Zavoda sv. Jeronima u Rimu, protiv toga su se podigli Hrvati iz svih krajeva. Stvar je dola pred vrhovni crkveni sud sv. Rote u Rimu. I to kom nekih 80 godina napisano je, a djelomi no i tiskano, oko 100 spomenica i broura za jednu i drugu tezu. Nakon svestranoga ispitivanja dokume nata i starih obiaja sv. Rota, dne 24. travnja 1655, donijela je odluku, da su zemlje naroda hrvatskoga ( nationis Illyricae ): Hrvatska, Slavonija, Bosna i Dalmacija. K njima su prikljuene biskupije u Istri i barska nadbiskupija u Crnoj Gori. Svima dakle hrvatskim zemljama priznato je pravo na Za vod sv. Jeronima, a svi su drugi iskljueni, poi mence Slovenci (33 ). Prema odluci sv. Rote geo graf A. Buffalini izradio je posebnu geografsku 262

kartu, u kojoj su urisane sve hrvatske zemlje, me u njima cijela Crvena Hrvatske. Original te mape uva se i danas u Zavodu sv. Jeronima u Rimu (34 ).

( l) Gl. D. MANDI, Hrvatski sabor 11a Duva11iskom poliu god. 753, u H rvatska Reviia 7 (Buenos Aires 1957) 38.

( 2) Za vojvode i kral ja Mihajla te za kralja Bodina od g. 1060-1101. Gl. gore VII, bilj. 4 i 24. (3) Za bana Tvrtka g. 1373 pa do pada Bosne. Gl. VL. CoROVI, Historiia Bosne I (Beograd 1940) 293-301; Hist oriia naroda J ugoslaviie I (Zagreb 1953) 580 sl. ( 4) Za kneza Dese g. 1150, n napose za velikoga upana Nemanje g. 1189. Gl. gore, str. 23-32. (5) Gl. gore, str. 34, bilj. 7; str. 59, bilj. 17, te dol je, str. 261-3. (6) Gl. gore, str. 78-99. (7) ... per ccnfinia uestrae parochiae ... uobis tacentibus et consentienti bus ... ad Methodii doctrinam confugiant ... Uncle hortamur uos ... ut secundu m mores sa nctae romanae ecclesiae in Sclauinorum terra ministerium sacrificii peragant, in latina scilicet lingua non autem in extranea ... . Pismo Ivana X split skom metropoli ti i njegovim sufraganima g. 925. RAKI 188 sl; SII, Priru11ik 215. ... Quis etenim specialis filius sanctae romanae ecclesiae, sicnt uns esris, in barbara seu sclauinica lin gua deo sacrificium offere delecta tur? . Ivan X, kralju Tomi sla\"U g. 925. RAK I 190; Srr, Priru11ik 217. (8) Ut nullum episcopus nostrae proui nciae audea t in quol ibet gradu sclauonica lingua promouere; {poterit) tam(en ) in clericatu et monachatu deo seruire. Nec in sua ecclesia sinat eum missam facere; praeter si necessita tem sacerdotum haberet; per su pplicationem a romano pontifice licen tiam ei sacerdotalis ministerii tribuat . Ca piltlla COIICilii, n. X. RA KI 192; SI I, Priru nik 219. (9) Gl. gore IV , bilj. 130. Zak l juke crkvenoga sabora g. 1060 u Splitu objelodanio je S1r, Primnik 236-238. (10) SMI IK LAS IV 307, 343. ( ll ) Spomen o tom re enju ima mo u sudskoj raspravi izmeu dubrovakih kanonika i k lera podreenih crkava, 4. svibnja 1195. SM I I KLAS II 255, 271; Acta Alb. I 110, 36. (12) Gl. ]. RESTI, Chronica Ragusi11a, Mon. Slav. Merid. 25 (Zagreb 1893) 63. (13) A. LIEPOPOLI, Slavensko bogosluiie 11 Dubrovniku, ' Rad JA 220. str. 30-58. (14) Prima pars est de dando arbitrium et liberam aucto ritatem Domino Rectori et eius minori consilio presentibus et fu-

263

turis inveniendi presbiteros sclavonichos et ipsos ponendi per disttictum Ragusii er puncram Sragni ubi cis videbirur cum salario . R efor., br. 29, I 133 u dr. a rhi vu u Du brovni ku. Lt EPOPILI, 1/. dj. 47. (15) Tu nc papa ... in perpetuum sratuit. quod in l ingua slavonica possinr misse er alia divina officia celebrari. Er sic per archiepiscoparus et provi ncias Spalerensem, Ragusinensem, et Iad riensem et apud omnes suriraganeos eorum, et mulros alios episcoparus mm per presules quam per sacerdotes misse et alia di vina usque hodie in slavonien celebrantur . Cronica Przibiconis dicta Pulkaua, scri pta an. 1374; Fontes rerum Bohe micarum V (Prag 1893) 17. (16) << in perpetuum ... die celebrare missas et officia di vina more sacerdotum de Dal matin vel Chroatia in sclavonica lingua scilicet secundum ri tum latinorum . Arhiv suda kotor skoga 149, 316; V. J\IURVAR, Hn1atska i Hrvati (Chicago 1953)

185. (17) Kako nam Pavao de Monte Elbaro, Ceh Pulkava i drugi svjedoe, sveenci u Kotoru i Dubrov niku, a rako i u Bosni, vrili su slu bu Boju po rimskom obredu na staroslavenskom jeziku sl uei se glagol jicom kao pismom jedna ko kao i sve enici glagoljai u Dalmaciji i Hrvatskoj. Naziv presbiter chi u riliza , koji se poetkom 15. stoljea susree u dubrova koj oko lid (gl. M. DtNI, Slovenska sluba na teritoriju dubrovake republike u srednjem veku, u Prilozi P. Po povia XIV, Beograd 1934, 56-59), ne nazna uje sveenike, ko ji se slue irilski m pismom, nego sveenike, koji po uredbi sv. irila vre slubu Boju na staroslavenskom jeziku. U hrvatskim zemljama bib je naime predaja, da je Konstanrin-iril uredio sraroslavensku slu bu Boju i ustanovio sveeni ke gbgoljae ( << I ta ko sveti m u Kon stane naredi "lOpove i knjigu ha r vacku ... i naredi misu ... >>. Kraljevstvo Hrvata, pogl. 9; Stt 301; MoiN 49; Iraque Constantinus, vir sanctbsimus, ordinavit presbyteros et littemm li ngua sela vonica componens... nec non et m issa m cis ordinans... . PoP Du KLJA NI N, Ljeto pis, pogl. 9; Sti i MoiN, 11. mj.). Radi toga su sveenici, koji su vrili slu bu Boju na staroslavenskom jeziku nazivani : sveenici i rilovci. I kako je naziv pisma << i rilica nastao od << i ri lovica , rako se i sveenike glagol jae radi lakega izgovora nazivalo pukim govorom: << ir ilica m je sto << irilovac . Sveen ici << irilice , o kojima izvor i govore, bili su bez sumnje katol iki sveenici ( gl. }IR EEK - RADONI , Istorija Srba IV 181 ), a mi nemamo nikakva dokaza da bi katoliki sveenici u slavenskoj slu bi Bojoi (sv. mi i) upo treblja vali kn jige pisane irilicom, pa ni onom zva nom hrvat ska irilica . Da se na podruju dubrovake republike nijesu sauvali ostaci glagoljskih k n jiga, u zrok je ra j, to se tamo za rana napustilo glagoljicu. A nije iskl jueno, da su pojedini du brovaki nadbiskupi u svojoj prevelikoj revnosti ne samo za branjivali glagoljati, kao to je g. 1643 nadbiskup Larizza za branio ttebinjskim glagoljairna (gl. VOJNOVI, Crkva i drava

ivali da se glagoljske knjige i nite. (18) GL St t, Prirunik 188 sl.; ISTI, Povijest H rvata 308 sl. ( 19) Na tpis u hrvatskom prijevodu glasi: <<Ova naime krstionica prima slabe, da ih ui ni prosvijetljeniroa. Ovd je iste s\'oje gri jehe, koje su primili od prvoga roditelja, da postanu krani spasonosno ispovijedajui vjeno Trojstvo. 0\'o je djelo (i) pobono nainio sveeni k Iva n u vrijeme vojvode Vieslava , na ast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega ( vojvodu Vie slava) i njegova tienika (sveenika Iva na). O dobi natpisa gl. CATTANEO, L'architecture en Italte du VII. au X I. siecle (Venezia 1891) l lO sl.; STUCKELBERG, Langobardiscbe Plastik (Kcmpten 1909) 72; }EI.I, Dvorska kapela sv. Kria u Ninu (Zagreb 1911) 15; S! t, Povijest Hrvata 308, bilj. 22, koji nije pravo shvatio z naen je zadnje reenice u natpisu. (20) Gl. Ftc FANCEV, Vatikanski hrvatski molitvenik Dubrovaki psaltir, Djela J A 31 (Zagreb 1934) str. IV sl. (21) Gl. gore, str. 53-54, re D. MANDI, Hrv. sabor na Duvanjskom polju god. 753, u Hr v. Revija (B. Aires 1957) 34 sl. ( 22) Knji evni povjesni ari tvrde, da je a kavtina u naj starijoj dubrovakoj knjievnosti nastala pod ut jecajem gornjo i srednjodalmatinske akavske knjievnosti ( REETAR, Die Ca kavJtina, u Arhiv fiir slav. Phil. XIII (1891) 384 sl; FANCEV, u Reietarov zbornik 246 sl.; IsTI, V atikanski hrvatski molitve nik, str. IIsl.). To nije ispravno. Cakavtinu su Dubrovani batinili od svoga zahumsko-dukl janskoga zalea, od kojega su primili i jekavski govor tokavskoga narjeja. Na rom podruju u narodnom govoru ima i danas jakih akavski h ostataka, a u 13. i 14. stoljeu bilo ih je, naravno, i vie (gl. gore, str. 242-8). (23) M. MEDI NI, Povijest !JTvatske knjievnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1902; F. FANCE V, Dubrovnik u razvitku hrvatske knjievnosti, u Ljet opis JA (Zagreb 1940) 104-139; SL. Jei, Hrvatska knjievnost od poetka do danas (Zagreb 1944) 20-32, 48-54; FR. TROGRANI, Storia della lettera/ura croata, Roma 1953. (24 ) To priznaje i srpski povjesni ar Vl. orov i. kada pie: ... upada u oi, da se u nai m sta ri m letopisi ma i ro doslovirna ne pokazuje gotovo nikakav interes za grad sv. Vlaha ( OROV I, Duhrovnik tt srpskim rodos/ ovima i leto pisima, u Reetarov zbomik, Dubrov ni k 1931, 55). Ako Srbi ni jesu imali interesa za Dubrovnik, kako bi mogli imati interesa za druge hrvatske zemlje i njihov vjerski i kulturni rad i stvaranje? (25) Gl. M. DEANOV t , Nale kultume veze s Talijanima kroz vjekove, u Hrvatsko Kolo XXI (Zagreb 1940) 297-301; ISTI, Sui rap porti cult ura/i fra gli Italiani e gli Slavi meridio nali, u L'Europa orientale, 1940, f . ll sl., 384-88; I. TACCONI,

u dubrovakoj republici, Rad JA 119, 139), nego da su n are

Contributi della Dalmazia alla cultura e alla vita italiana, u Ri vista da/matica (Zadar 1941) f. 2 sl.. 3-38; A. SCHNEIDER, Sto su hrvatski umjetnici dali Italiji?, u Hrv. narod , Zagreb 25. XII. 1943; ST. PANDI, The Croat contribtttion to the culture o f

264

265

mankind , u A review oj Croatian histor y (Chicago 1954) 45-79.

( 26) Gl. dolje, st r. 278 sl. (27) Gl. l\1. Tul\IBI, Zavod sv. Jeronima 11 Rimu, u Croa tia Sacra X I-X II (Zagreb 1943) 340-349; J. MAGJEREC, Hrvatski zavod sv. J eronima u Ri11111, Rim 1953; IsTI, I stituto S. Giro /amo degli Illirici, Roma 1953. ( 28) Na kon.:u d jela Krste Mazarovia. vlasteli na iz Perasta, Cvit kri posti (Venezia 1712) pie: Bro j kn jig' hervatskih' u butigi Bartola Okki k njigara na rivi od' Harvatov' (dei Schiavoni ). K uKULJEV I, Bibtiogra fia Hrvatska I12 i 95. Naslovna stranica nabo noga djelca don Antona Boina glasi: Officiy od nedigle suete ... Koi bij sloxen na posten ye Boxye a na korist moye bratye Haruatou. In Venetia, 1704. Si vende da Bartolo Occhi libra ro su la Riua de' Schiauoni . U Zaglavku pisac pi e: ... bij starnpano vrnnecih pri Bortulu Occi kgnigaru Haruaskom na ritu haruaskoy, koi i ma mnoghe kgnighe haruaske ... . J. ARAN ZA, Hrvat ska kn jiga iz 1704, u Hrvatska Revi ja XIII (Zagreb 1940) 31 sl. Na koncu Zivota svete Katarine od f ra M. Divko via, u izdanju od g. 1709 pie: Broj Kgnigh Hervaskih gi rnenovn nih od zdola nahodise u Butighi Bartula Occhi, na R ivi od Hanatov . M. BREYER, Prilozi povijesti dubrova kog tamparst va, u Reetarov zbornik ( Dubrov nik 1931) 342. Slino na latinskoj gra mat ici f ra Torne Babia, tiskano j u Mlecima kod Occhi-ja g. 1712. J. jE LENI, Bio-Bibliografija franjevaca Bosne Srebrenike I (Zagreb 1925) 10, bilj. 35. (29) B. PoPA RI, Hrvati 11 Veneciji, u Hrv. Smotra V (Zagreb 1937) 289-296. (30) Gl. VJ. K LAI, Pavao Zondinus i osnutak ugar sko ilirskoga kolegi ja u Bologni, u Vjesnik kr. zem. arhiva XIV, Zagreb 1912 ; V L. BAZALA, Alma mater croatica III-IV, Zagreb 1939-40 i 1940-41; Isn H rvatski kolegij u Bologni, u Hrvat ska Enciklopedi ja III (Zagreb 1942) 47 sl. (31) Gl. VJ. NoRI, H rvatski kolegi j u B e u, u Croatia Sacra I (Zagreb 1931) 143-157, 255-258. (32 ) Gl. Croatia Sacra IV ( Zagreb 1934) 224. ( 33) ... dcfinimus et declara rnus, Provinciarn vera m et propriarn Na tionis Illy ricae iux ta Bullam et rnentem dicti Sixti quinti fuisse et esse, ac intelligi debere, Dalmatia m si ve Illyri cum, cuius pa r tes sunt Croa tia, Bosna et Slavonia, cxclusis pe nitus Carinthia, Sty r ia, ct Ca rniola, et oriundos ex dictis quatuor regioni bus Dalmatiae, Croatiae, Bosnae, et Slavoniae tantum ad rni tti posse ... . T. CRN I, Prilozi k raspravi Imena S / ovjenin i Ilir ll noen gostin jcll 11 Rimu poslije 1453 godine, u Starine J A XVIII (Zagreb 1886) 160; V. MuRVAR, H rvatska i Hr vati 200. (34) Ta je karta objelodan jena: V. MuRVAR, Hrvat ska i H rvati 199; BONIFA I - MIHANOVICH, The Croatian Nation in its str11ggle for freedom and inde pendence ( Chicago 1955) 94; J. MAGJ ER EC, llrv. zavod sv. Jeronima ll Rimu 46.

XIII
HRVATSKA SVIJEST PISACA I KNJIZEVNIKA CRVENE HRVATSKE

Narodna svijest svakoga naroda najbolje se ocl tuje u pisanim djelima njegovih naobraenih sinova: raznih pisaca i knjievnika. To je sluaj i sa Crve nom Hrvatskom. Cim su se poele knjige pisati, a osobito tiskom izdavati, mi se trajno susreemo s injenicom, da pisci Crvene Hrvatske sebe i svoj narod zovu Hrvatima, a jezik, kojim piu, hrvat skim. Pod utjecajem kulturno jae Italije Hrvati su zarana poeli zvati svoj jezik slavinskim ( lin gua slavonica ), a od humanizma i ilirskim ( lingua illyrica ), ipak pod tim nazivima razu mijeva ju iskljuivo svoj hrvatski jezik, a nigda srpski ili koji drugi slavenski jezik. Tako hrvatski kralj Petar Kreimir IV u svojoj darovnici g. 1069 veli: otok, koji se u pukom jeziku slavonskom zove Veru ... (1), a u darovnici g. 1070, pie: od grada, koji se latinski zove Murula, a sla venski Stenice ( 2 ). I kralj Zvonimir g. 1087 zove jezik svoga hrvatskog naroda slavenski : to se slavenski zove kolnik ( 3). U jednoj ispravi iz Krka g. 1504 kae se: ... corvato doe schiavon ... corvatinus sive corvatus ... natione corvatus . 267

266

Da su stari hrvatski pisci naz1ve slavenski , dotino slovinski te ilirski uzimali izmje nino kao sinonime za hrvatski jezik, vidi se iz ovih injenica i izjava : U najstarijem kamenom natpisu na hrvatskom jeziku, na Baanskoj ploi iz g. l077, pie: Z'v' nim(i)r' kral' hr'vat'sk'i(4). U najstarijem sauva nom djelu na hrva tskom jeziku iz ll . stoljea Kraljevstvo Hrvata pisac zo ve narod i jezik: Hrvati , jezik hrvacki , k njiga hrvacka , koje izraze Pop Dukljanin u 12. stoljeu prevodi Selavi i lingua sda vo nica (5 ). Na glagoljskom asoslovu iz g. 1465 zabiljeio je K. Gostii, da g. 1550 hrvatckoga pisma uae . Na istom asoslovu je fra Rafael Levako vi zabiljeio: Casoslov ... jezikom slavenskim na uporabu Hrvatske ( 6 ). Splitski nadbiskup Sforza Ponzoni g. 1620 u svojim upnikim uredbama istovjetuje naziv dal matinski s hrvatskim ( klobu i mali po na in dal matinski ali harvacki (7). Njegov nasljednik Stj. Cosmi g. 1688 proglasuje nove upnike uredbe na latinskom i hrvatskom jezik u i svugdje prevodi izraz illyricus sa hrvatski : Clero Illyrico - klera harvaskoga (8); idioma Illyrica harvaskoga :zgovora ( 9 ). Izabrani makarski bis kup N. Bijankovi, s podruja Crvene Hrvatske, u svom prijevodu Cosmijevih uredaba, tiskanom u Mlecima g. 1688, splitskoga nadbiskupa zove: Pogla uica Dalmatie, i sue Haruatske Zemglie (lO). God. 1639 F. Rajmund Gjamanji tiska u Mle cuna knjigu pod naslovom: Nauk za pisati dobro 268

latinskim slovima riei jezika slovinskoga, kojim se Dubrovani i sva Dalmacija kako vlastitim svo jiem jezikom slu e ( ll). Hieronim Megiser tiskao je u Gracu g. 1592 rjenik pod naslovom : Dictio narium quatu01 linguarum, videlicet germanicae, la tinae, illyricae (quae vulgo sclavonica appellatur) et italicae sive Hetruscae. Zadarski kanonik Ivan Ta nzlinger - Zanoti ( 1651-1705) svoj rukopisni rje nik talijansko-hrvatski-latinski posveuje hrvat skoj slovinskoj mladosti , a na njemu je radio 25 godina, da bi protumaio rijei od talijanskog jezika u na hrvatski slovinski jezik (12). Dubro va ki franjevac Gjurini tiskao je u Mlecima g. 1793 Slovkinja slavnoj mladosti, diakim, ilirikim i ta lijamkim izgovorom napravljena ( 13 ). God. 1704 pop Ivan Filipovi iz Sinja tiska u Mlecima knjiicu: Pisma, koja se piva, u kojoj pri k ra ju pie: slavnoga slovinskoga naroda i jezika harvatskoga (14 ). Slijedee godine isto u Mlecima nepoznati pisac je objelodanio djelce: Nain za mo i nauiti jedan putnik Latinin slovinski jezik, a H arvat talijanski (15). Isusovac A. Jambrei izdao je g. 1742 u Zagrebu Lexicon latinum s dodat kom I ndex Ill yrico sive croatico-latinus ( 16 ). Fra Lovro Sitovi Ljubuak svoju Pismu od pakla (Mle ci 1727) (17) sloio je u Harvatski jezik, a u latinskom predgovoru zove taj jezik illiricum idio ma . Njemu su dakle isto i on izmjenino upo rabljuje ime hrvatsko i ilirsko. Franjevac Filip Gra bovac iz Vrlike tiska u Mlecima djelo: Historija naroda iliri koga ili arvackoga (1745) te Cvit raz govora naroda iliri koga ili arvackoga ( 17 49 ). U tom djelu on je napisao: U Dalmaciji ... se i 269

jezik zva, kakonoti iliriki, pak slovinski, potom toga arvacki evo i danas. Tri su imena a jedan je isti jezik ( 18). God. 1642 sv. Kongr. de Pro paganda imenuje fra Franju Baia, franjevca iz Hercegovine, c!uhovnikom hrvatskih eta u milan skoj dravi: koji zna ilirski jezik spomenutih Hrvata (19). Dubrovaki franjevac Stuli (Stulli) u svom znameni tom djelu Lexicon latino-italico illyricum, izdanom g. 1801 u Budimu, ovako tu mai rije illy rice : slovinski, harvatski, hro vatski, horvatski (20). Kako se vidi iz prednjega navoda, Dubrovanin Stuli istovjetuje ilirski s hrvatskim jezikom. On ne navodi, da bi se pod tim izrazom mogao podrazumijevati srpski ili koji drugi slavenski jezik. To nam potvruju i srpski pisci, koji do polo vice 19. stoljea prevede hrvatska djela, pisana slavinskim ili ilirskim jezikom na srpski jezik. Tako je g. 180.3 neki Georgije Mihaljevi izdao u Budimu djelo hrvatskog pisca Vida Doena s dalmatinskoga jezika na slaveno-serbskii pre iteno (21). Malo kasnije Stefan Rai izda je za Srbe djelo hrvatskog pisca iz Slavonije Mat. An tuna Reljkovia: Reljkovi Antun. Satur ili divii ovek'... preveden' e na prosto serbskii jezik (22). God. 1818 izdaje Gavrilo Kovaevi u Budimu Ka iev Razgovor ugodni naroda slovinskoga pod nas lovom: Pesnoslovka, povest o narodu slavenskom iz knjige g. Andreje Kaia izvedena i po obrazu, ukusu i glagolu serbskom ustrojena (2.3 ). Da okru ni prijevode hrvatskih djela na srpski jezik, g. 1827 Jefto Popovi posrbio je i irilicom izdao u Budimu Osmana Ivana F. Gundulia, najveega dubrava270

kog pjesnika, i to pod svojim vlastitim imenom: Razna djela Jefte Popovia (24). Kai, Reljkovi i Gunduli pisali su najljepim hrvatskim jezikom, pa ipak su Srbi smatrali nunim, da njihova djela prevode na srpski jezik. To je do lazilo odatle, to je srpski knjievni jezik do Vu kove jezine reforme bio udna sm jesa narodnoga i crkveno-slavenskoga jezika s jakim primjesama rus koga. Vuk Stef . Karadi pribliio je srpski jezik hrvatskom na taj nain, to je uzeo za osnovu no voga srpskoga knjievnog jezika govor hercegova kih Hrvata, kojim su govorom dubrovaki, bosan ski i drugi hrvatski knjievnici pisali svoja djela ne koliko stoljea prije Vuka. Da svlada opi otpor Srba protiv usvajanja hrvatskoga mjesto dotadanje ga srpskog jezika, Vuk je mjesto hercegovake ije kavice zadrao u svom knjievnom jeziku srpsku ekavicu. O svom radu i potekoama izvjeuje nas sam Vuk u djelu: Narodna srbska pesnarica, to ju je tiskao g. 1815 u Beu. Tu Vuk pie u Pred slavlju: Pesne su ove ... jedne tampane po Her cegovakom dialektu, a druge po Sremakom ... da sam sve peatao Hercegovaki (n. p. djevojka, dje ca, vidjeti, leeti, i dr.), onda bi rekli Sremci (a osobito varoani i varoke): pa to ovaj nama sad namee Horvatskij jezik (25). Dakle Vuk i srijem ski Srbi - a pod tim se imaju razumjeti potomci prave srpske etnike jezgre, koja se koncem 17. sto ljea preselila iz Rake u Srijem i Vojvodinu smatrali su hercegovaki govor hrvatskim jezikom jo poetkom 19. stoljea. Da su i Hrvati srpski knjievni jezik prije Vuka smatrali tuim, razliitim od svoga hrvatskog jezika, 271

vrijedno je spomenuti, da se prije Vuka i sa srpsko ga prevodila na hrvatski. Tako je Ivan Ambrozovi iz Sombora tiskao g. 1808 u Peti: Prorije i naree nja, sa srbskog jezika na iliriki privedena, nado punjena i sloena (26 ). U stoljeima stradanja i patnja, kada je hrvatski narod bio silom pocijepan, da prikriju svoje veze s drugim Hrvatima, s kojima su njihovi gospodari Turci i Mleani ratovali, a tim da izbjegnu progone, u mnogim su krajevima Hr vati svoj jezik zvali naki , a sebe: mi , nai , nainci . Te izraze primili su i hrvatski knjievnici. Tako Marko Maruli zove svo j jezik hrvatski i naki ( 27), Gunduli slovinski i naki ( 28), Pavao Po silovi iz Glamoa u Bosni piui u Rim g. 1637 zove svoj jezik naki jezik - nostra lingua , a svoj narod natione nostra (29). Dapae L. Ko mulovi, nadpop sv. Jeronima u Rimu, izdaje g. 1580 djelo Nauk kranski za narod ljudski (30). Pod utjecajem stranoga svijeta, a napose radi pokrajinske pocjepkanosti i politikih nedaa hrvat ski pisci zovu svoj jezik: slovinski , ilirski , dalmatinski , dubrovaki , bosanski , sla vonski , dapae i naki i ljudski . Ali ipak od najstarijih vremena pisci zovu svoj jezik i narodnim imenom hrvatskim, osobito kada piu za domae ljude Hrvate. U isticanju hrvatskoga imena i za narod i za jezik odlikuju se posebno pisci Crvene Hrvatske. Dubrovaki povjesniar Lukarevi spomi nje, da su Dubrovani prije ll. stoljea pjevali ju nake pjesme o hrvatskim vladarima. Kraljevstvo Hrvata i Lijetopis Popa Dukljanina, ta dva najstarija domaa povijesna djela, spominju Crvenu Hrvatsku

i Hrvate juno od Cetine sve do Draa, dotino do Vojue u Albaniji. Kraljevstvo Hrvata u svom izvor nom dijelu i u Krajinskom dodatku dvadeset i dva puta navodi ime Hrvat, hrvatsku zemlju i hrvatski jezik na podruju Bijele i Crvene Hrvatske ( 31). Poljiki statut, sastavljen na granici Bijele i Crvene Hrvatske oko g. 1444 i dopunjen g. 1665, u lanu 104. jezik zove hrvatskim (da se bolje razumi rvacki ( 32). U istom je kraju Dmine Papali g. 1500 naao jedan primjerak stare hrvatske kronike Kraljevstvo Hrvata: u Krajini u Markovi, u jedne knjige stare, pisane hrvackim pismom (33). Kada je Misal hrvacki g. 1509 bio tiskan u Senju, te pretiskan u Mlecima g. 1528 i u Rijeci g. 1531, irio se i upotrebljavao jednako u Crvenoj Hrvat skoj kao i u drugim krajevima hrvatskim (34 ). Tako su se isto upotrebljavali u svim hrvatskim zemlja ma i Brviali hrvacki (35), tiskani u Mlecima g. 1493 te Pitole i Evanelje po sve godie hrvatskim jazikom stomaene (u Bnecih 1544, 1586 i t. d.). Od svih evanelistara najstariji je tiskom objelo danjen onaj splitskoga franjevca ( 36) fra Bernardina Splianina iz g 1495 (37). Koliko je ta j evane listar bio upotrebljavan po hrvatskim zemljama, pa i u Crveno j Hrvatskoj, najbolji je dokaz to, da je N. Ranjina cijele dijelove iz njega prepisao u svoj dubrovaki evanelistar ( 38 ), te to su nam se do danas sauvala dva prijepisa fra Bernardinova evan elistara prepisana hrvatskom irilicom u okolici Dubrovnika (39). I od dva sauvana prvotiska Ber nardinova evanelistara jedan se ouvao u Dubrovni ku, a jedan u Trsatu kod Suaka (40). Od etiri najstarija hrvatska molitvenika, za koje znamo, tri
273
18

272

u rukopisu a jedan prvotisak (inkunabul), sva etiri su nastala u Dubrovniku ili njegovoj najblioj oko lici ( 41). Prvotisak dubrovakoga hrvatskog molitve nika, od kojega se sauvao samo jedan primjerak u Vatikanskoj biblioteci (42), bio je namijenjen ka tolikim vjernicima po svim hrvatskim zemljama. Radi toga su u Litanije svih svetih uneseni mjesni sveci, zatitnici svih veih gradova u Dalmaciji, pae i zagrebake biskupije. Tu su zazivi, kojih nema u opim litanijama svih svetih: Sueti Giurgiu, sueti Duyme, sueti Tripune, sueti Vlasi, sueti Tudre, sue ti Dmitre, sueti Chyriaze, sueti Pantaliune ... sueti Ladislaue, sueti Egidio ... ( 43). Sve nam ovo veli, da su Dubrovani bili slavi zirani hrvatskim ivljem i da su ivjeli zajednikim vjerskim i kulturnim ivotom s Hrvatima iz drugih krajeva. U hrvatskom vjerskom i kulturnom s tva ranju Dubrovani su zarana uzeli aktivno uee i od konca 15. stoljea u knjievnom stvaranju nose neprijeporno prvenstvo. Za dokaz hrvatskoga za jednitva i narodne svijesti u Dubrovniku i Crve noj Hrvatskoj uope navodim i slijedee injenice: Dubrovaki pjesnik Nikola Naljekovi ( 15101586) pie g. 1554 poslanicu korulanskom vlaste linu i pjesniku Ivanu Vidali i veli mu: Tim narod Hrvata vapije i vie, da s' kruna od zlata, kojom se svi die Vidali mu odgovara: Cast izabrana, Niko, i hvalo velik.!, hrvatskoga dika i slava jezika ( 44 ). O Dubrovniku Vidali pjeva: Dubrovnik, grad svitli i slavan zadosti, 274

Svuda ga jes puna slava, svud on slove, Hrvatskih ter kruna gradov se svih zove (45). U poslanici Petru Hektoroviu, Hvaraninu, Nal jekovi pjeva: Ne moj, svi Hrvati da na te plau sad . U poslanici drugom Hvaraninu, H. Brtueviu, Naljekovi pjeva: Hortense poteni, slavo svih Hrvata ( 46 ). Benediktinac Mavro Vetranovi-C:avi (o. 14751576), dubrovaki pjesnik, pie oko g. 1553 hr va tskom pjesnilcu Petru Hektoroviu, da e mu sla va i i , kud jezik hrvatski probodi. U pjesmama Vlasteostvu hvarskom i gradu Dubrovniku Ve tranovi naglasuje kulturno zajednitvo svih hrvat skih zemalja, kojih se arita nalaze u Hvaru, a posebno u Dubrovniku. U pjesmi Vlasteostvu hvar skom on pjeva: Ter gdje se taj uje u Hvaru rajska slas, velmi se raduje slovinjski kotar vas; i ostale drave naega jezika u Hvaru sve prave da je vrijednos velika ( 47 ). Dubrovanima Vetranovi pjeva: Plemeniti Dubrovani Ter ste kruna u kraj mora od sve Donje Dalmacije, i k istoku do Kotora, Arbanije i Gred je ( 48). Na drugom mjestu on pjeva Dubrovanima: Po svijetu svak pravi, da ste sve Dalmate natekli u slavi,

275

ne samo Dalmate, gospodo predraga, nego jo sve Hrvate skupivi zajedno ( 49 ). Srbi su naprotiv Vetranoviu strani, oni pripadaju ostalim rusazima (dravama) i drugim je zicima, koji su razliiti od hrvatskoga jezika, kojim on pjeva. Izmeu drugoga Vetranovi pie: Sad Srbiji i Vlasi, do mala i velika, i ostali rusazi oda svieh jezika ... (50). Gjon Palmoti (1606-1657 ), najvei dubrova ki dramatiar, napisao je dramu Danica ( 1644 ), da u njoj istakne etniko jedinstvo Hrvata u Dal maciji, Dubrovniku, Bosni i Posavskoj Hrvatskoj. U toj drami on zove bosanskoga velmou Hrvoja V. Hrvatinia banom Hrvata i stavlja u usta Jedne prijekor istomu (51): Ovo li je as i slava, ku mi hotje obeati Da s tobom u banovati hrvackijeh sred dra
[va?.

'

Poznati isusovac Bartul Kai Paanin (15751650){55) tiskao je u Rimu g. 1617: Pjesni du hovne od pohvala Boijeh. Na poetku toga djela Kai je otisnuo pohvalnu pjesmu, koju je njemu u ast spjevao Maro Dragovi, vlastelin Kotorski. Jedna kitica te pjesme glasi ovako: Kada s' navijestio u pjesnieh svud glas tvoj, Nai Dalmatini, i vas rod Harvacki Drat e u cini pjevanja glas rajski; Od naega mora do mora ledena 2ivit od govora dika e plemena (56). Maro Dragovi je isusovac Marinus Drago, koji je dao povoljnu ocjenu Kaievu djelu: Istoria Lo retana od svete kuche Bogorodicine (Rim 1617) i spjevao u ast Kaievu drugu, latinsku pjesmu, koju je Kai otisnuo u navedenom djelu na dru gom listu. Pod utjecajem djela Mavre Orbinija Il regno degli Slavi (Pesaro 1601) Kai se zanosio ljubavlju za ope slavenstvo, pa je smatrao nae sve, to je slavensko. Cijeli ivot on je radio, kako bi se pravoslavni Slaveni preveli na katoliku vjeru, za to je smat rao veoma podesnim sredstvom tiskanje knjiga irilicom. Kako su Srbi upotrebljavali isklju ivo irilska slova, to je on irilski alfabet smatrao srpskim i u vojoj opoj slavenskoj ljubavi takva slova zvao je naa srpska slova (57). Tim Kai nije nijekao svoje hrvatstvo, o kojemu je bio svjestcm i s njim se ponosio. Da Kai nije prihvaao tvrdnje svoga subrata Marina Dragovia o hrvatstvu svome i svojih zemljaka, Dalmatinaca, on ne bi tiskao na elu svoga djela gornju Dragovievu pjesmu. Iako
277

I Dinko Zlatari zove hrvatskim jezik, kojim svoja djela tiska . Ivan Kukuljevi ovako opisuje prvo izdanje n jegove Elektre: Zlatari Dominik, Dubrovanin, r. o. 1556- o. 1610, Elektra, tragedija ... iz vee tudjieh jezika u hrvatski izloena. U Bnecih po Aidu 1597 (52). Svoje prijevode na hrvacki jezik Zlatari je posve tio hrvatskom velikau Jurju Zrinjskomu, sinu si getskoga junaka Nikole (53). U drugom djelu Zla tari je htio uiniti Hrvacku Grkinju Elektru So foklovu . On posveuje svoje hrvacke prijevo de Dubrovaninu Mihi Matufiu i D ubrovanki Cviji Zuzorievoj, to znai, da on smatra Hrvatima sebe i svoje zemljake Dubrovane (54 ). 276

Dragovi jasno naglasuje svoje i Kaieva hrvatstvo, a tako i svih Primoraca i Dalmatinaca, i on se za nosi opom , slavenskom idejom. Prema zadnjim dvama gore navedenim recima i po Dragoviu sla venski se govori od naega t. j. hrvatskoga mo ra do ledenoga mora , na obalama kojega ive Poljaci i Rusi. Da je srpska irilica zgodno sredstvo irenja katolicizma meu pravoslavnim Slavenima, jo prije Kaia upoznali su u Rimu i dali saliti srpski al fabet za tampanje religioznih knjiga, koje su se imale iriti meu Sr be, Bugare, Ruse i Rumu nje (58). U cilju katolike propagande meu nave denim pravoslavnim narodima g. 1510 Dubrova nin Franjo Micalovi sklopio je ugovor s pesar skim tamparom Gjirolamom Soncinom, da mu slovima i jezikom srpskim tiska oficij BL Dj. Marije , jedan evanelistar i prijevod Soliloquia sv. Augustina ( 59). U istu je svrhu g. 1568 nad biskup i senat dubrovaki dao dozvolu nekim ta lijanskim tiskarima, da mogu u Dubrovniku tam pati neke knjige Sv. Pisma u jeziku srpskomu (60). Suvremenik Kaiev bio je Dubrovanin pjesnik Vladislav Meneti (1600-1666), koji je spjevao spjev Ttublia slovinska ( Jakin 1665) u slavu hrvatskoga bana Petra Zrinskoga. U tom djelu Meneti opeto vano govori o zemlji Hrvatskoj i o narodu Hrvata. Izmeu drugih izraza upozorujem na ove njegove stihove, u kojima se posebno oituje njegova hrvat ska samosvijest: O tvom svjetu diha i visi Narod puka hrvatskoga. Od robstva bi davno u valih 278

Potonula Italija O harvackieh da se alih More otomansko ne razbija ( 61). Ivan Franjo Gunduli (1588-1638), pjesnik Osmana, svoj jezik zove naki i slovenski za nosei se za sveslavenstva Mavra Orbinija pod vodstvom katolike Poljske ( 62 ). Ali se i on si gu rno os jeao Hrva tom kai. njegov sin Franjo. Ovaj je bio general u VOJSCl hrvatsko-ugar koga kral ja Leopolda I. U pismu , g. 1671, FranJO se ponudio francuskom posla ni ku Gremouville-u, da e poi u svoju zemlju i ondje saku piti 3.000 Hrvata i Arbanasa za francuskoga kralja ( 63 ). Pod Arba nasima misli Bokelje, jer je Veneci ja u to doba zvala Boku Kotorsku Donja Albanija. Gunduliev e sin u svojoj zemlji sakupljati Hrvate. Dakle on smatra Hrvatima svo je zemljake, a prema tome i sam se priznaje Hr vatom. Svijesl o svom pripadni tvu hrvatskom narodu ni je Franjo Gunduli nauio u a ustrijskoj vojsci, nego je to morao donijeti iz roditeljske kue i to nauiti od svoga oca Ivana i svoje majke. Dubrovaki franjevac fra Bernardin Pavlovi u dva svo ja djela spominje hrvatski jezik i hrvatski na rod. Kukuljevi ovako opisuje njegova djela: Pavlovi Bernardi n ... pri pravl janje za dos toj no rei svetu m isu ... u hervaski jezik pomljivo i virno privedeno. U Mlecih ... 1747 . Pavlovi Bernardin ... Pok rijepljenje umiruih ... u harvaski jezik popravi i pritam pa ... za korist na roda Harvaskoga. U Mlecih 1747 (64 ). Trebin jski biskup Jurkovi, Konavljanin iz Ja279

senice, u pjesmi Mariji Tereziji nad sve junake uznosi Hrvate i pjeva: Nije brata, to ne rodi majka. Nad Hrvata nije nam junaka (65). I Dubrovani isusovac Feri, franjevac J. Gju rini i pohrvaeni Francuz Derivaux-Bruerovi zovu svoj jezik hrvatskim. Ovaj zadnji na poetku 19. stoljea jadikuje, kako se neki Dubrovani odriu hrvatske starine i stide isto slovinski go voriti ( 66 ). Fra Andrija Kai- Mioi ( 67 ), najvei h rvat ski puki pjesnik, bio je rodom iz Brista kod Zao stroga, dakle s podruja Crvene Hrvatske. U svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga iako sa za nosom slavi sve junake slavenskoga juga, povodei se u tom za opatom Mavrom Orbinijem ( 68), on se nedvojbeno osjeao Hrvatom. U svom djelu Ko rablijca (Mletci 1760) Kai zove Liburniju zem ljom hrvatskom , a Liburnija je prema rimskom nazivu obuhvatala sve zemlje od rijeke Krke do Istre. Prema Kaiu su dakle sjeverna Dalmacija i Hrvatsko Primorje zemlje hrvatske ( 69 ). Na dru gom mjestu Kai veli, da je hrvatsko kraljev stvo obuhvaalo: Karintiju i Stiriju (Karantanska Hrvatska), Liku i Krbavu, cijelu Donju Dalmaciju od Istre do Cetine, Bosnu i sve zemlje do Dunava. I svi oni, koji su u tim zemljama ivjeli, jesu i zovu se Hrvati (70). Tu je Kai istovjetovao hrvatsko kraljevstvo s kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom, dotino s Bijelom Hrvatskom , u koje mu je opsegu staru hrvatsku dravu opisao Ivan Lu i u svom djelu De regno Dalmatiae et Croa tiae, koje je Kai sigurno poznavao i itao. 280

Prema Kaiu Hrvati ive i juno od Cetine, u Crvenoj Hrvatskoj. Slijedei Popa Dukljanina Kai priutno spominje razdiobu staroga hrvatskoga kra ljevstva na Duvanjskom polju za kralja Budimira na primorske i zagorske zemlje, te primorske zemlje na Bijelu i Crvenu Hrvatsku ( 71). Po Kaiu Bodin, kralj Crvene Hrvatske od Neretve do Drima, vla dao je Dalmacijom (primorski romanski gradovi) i hrvatskom zemljom (72). Kaiu su Dubrovani, Pe rastani i Kotorani Hrvati ( 73 ). I u Razgovoru ugod nomu i u Korabljici on je zabiljeio, da su Hrvati polovicom 7. stoljea doli sa sjevera u Dalmaciju i tu se stalno nastanili ( 7 4 ). U 7. stoljeu Dalmacija je obu hvatala zemlje do Drine, a u Kaievo doba imala je dananje znaenje i obuhvatala je sve zem lje od Kvarnerskih otoka do Crne Gore. Sav taj prostor prema navedenomu Kaievu svjedoanstvu bio je domovina Hrvata, stalna i neprekinuta od polovice 7. stoljea, kada su doli u te krajeve, do druge polovice 18. stoljea, kada je Kai pisao svoja djela. Premda su dakle Kaiu granice naroda slo vinskoga : od mora latinskoga ... do Baltika le denoga ( 75), on ipak zna i za uu kulturnu i na rodnu zajednicu hrvatsku, koja se prostire od Istre do Albanije i ud Jadranskoga mora do Drave i Du nava na sjeveru i Drine na istoku . On u toj hrvat skoj narodnoj zajednici ivi s njom osjea i za nju radi. Kai posveuje drugo izdanje Razgovora ugodnoga g. 1759 knezu Luci Ivanoviu iz Do brote od Buke Kotorske (76), dakle Hrvatu iz najjunijih hrvatskih krajeva. Dvije pjesme od vi tezova unga rski i hrvatski Kai prikazuje: pris281

vitloj gospodi zagrebskoj za srene ljubavi i viko vinju uspomenu ( 77). Njegove prijateljske i knji evne veze sa sveenicima i drugim Hrvatima po cijeloj Dalmaci ji te u Bosni i Hercegovini poznate su iz njegova ivota. Kai sam u Najposlidnem razgovoru starca Mjelovana z bratom tiocem spo minje te veze, kadno se z guslam skitae od Skadra do Zadra, od Mostara do Kotara (78). O dananjoj istaknutoj, najjuni joj tvravi hr vatstva, Boki Kotorskoj, Kai na tri mjesta ova ko pjeva: E j Kotore, gnlzdo sokolovo, Na visokoj gra ni savijeno. Svijeno je na jeli zelenoj, Ter pokrivii Buku od Kotora, Kojano je dika od Rvata ( 79). Da su se Boko-Kotorani osjeali Hrvatima, sv je doi nam ve navedena pjesma kotarskoga vlastelina Mara Dragovia, dotino isusovca Marina Drage u ast Bartula Kaia. To potvruje poetkom 17. sto ljea Timotej Cisilla ( 80). Hrvatstvo se Bokelja oi tuje i u zanosu Peratana g. 1654 prema hrvatskom banu Petru Zrinskomu, kojima je on darovao svoju sablju na uspomenu, koju su Peratani uvali kao narodni amanet (81). Hrvatski karakter Boke opa ali su i Evlija Celebija g. 1664 i ruski stolnik P. A. Tolstoj g. 1698 (82). Za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda u drugoj polovici prologa sto ljea glavni je pokret za ujedinjenje Dalmacije s Hr vatskom dolazio upravo iz Boke Kotorske (83). Dugi red h rvatskih knjievnika iz Crvene Hr vatske, koji istiu svoje hrvatsko ime, zakljuimo s 282

..

fra Lovrom Sitoviem iz L jubukoga u Hercegovini. On je bio jedan od najsvjesnijih Hrvata prije mo dernog nacionalizma. On govori o hrvatskom narodu, hrvatskom jeziku, hrvatskim glagolima i hrvatskim rijekama. U Predgovoru svojoj gramatici latinsko ilirskoj ( Mleci 1713) uz bok drugih naroda: Fran cuza, Spanjolaca, Talijana, Nijemaca i Madara stav lja on i Hrvate. Obra ajui se mlade i bosanske pro vincije, koja se okupljala iz Dalmaci je, Hercegovine, Bosne, Slavonije i Bake, on im dovikuje: Mi Hr vati ( 84 ). Prelazei preko d ravnih i pokrajinskih pod jela, koje su tada bile na snazi, Sitovi na cijelom prostoru od Jadrana do Dunava i Drine ne vidi nego jedan narod, kojega su lanovi: mi Hrvati . U sp jevu Pisma od pakla, koju je Sitovi na hrvatski jezik skitio, pjeva on: U Makarsko j premda je pisana Vazdi elim da bude pivana,

- --- --- -Razumi se, onizim pukom, ki govore harvatskim jezikom (85). Jo samo spomenimo fra Filipa Grabovca (16951775), mlaega suvremenika i uenika fra Lovre Si tovia. U svom pjesnikom prvijencu: Ljubezno po nukovanje jednoga brinoga Dalmatinca asnicima hrvatskoga naroda u slubi Privedroga Principa svrhu zapoetoga zla obiaja odbacivanja junake narodne odjee njihovih slavnih pradjedova, to ga je u Ve roni 1729 ob jelodanio, Grabovac hvali vojvodu Kum bata, koji se dri starih hr vatskih obia ja, kudi dru ge asnike, koji se povode za tuincima i gube svoju narodnu svijest. On pjeva: Stogod Princip imade vojvoda 283

Od Harvacke ruke i naroda; Neim ade boljega Hrvata. Nad vojvodu Antuna Kumbata. Od liepa mista iz Katela. Njega tuju mletaka vlastela; Za vrsna ga dre i poznaju Sto zapi ta, to Kumbatu daju . U njem n eima n ikakve oholosti, Ve dobrote i svake milosti, Zaina je ostalih vo jvoda, Lipa dika hrvatskog naroda. Prolio bi krvcu za Hrvata, Svak Kumbata eli kao brata. A ostale neboge vo jvode Kako ko je Taliju probode, Uine se oni talijai Ter govore: mi nijesmo nai! Kose briju, a peruke diju, Kalpak psu ju, a klobuke viju ... Na lacmansku sve je obraena. Pogrdie zemlju Dalmaci ju, Tu hr vatsk u dragu provinci ju: Zeml je, grade, sela i va roe ... ( 86).

(5) Gl. gore, str. 56 sl., te PoP DuKLJANIN, Ljetopis 9; S11 301; MoiN 49. (6) Gl. M. jAPUND I, Glagoljski brevijar iz god. 1465, u Radovi Starost. instituta II (Zagreb 1955) 156 i 159. (7) VL. Mo tN, Poljike konstitucije iz 1620 i 1688 god., u Radovi Starost. instituta I 191. (8) N. dj. 194. ( 9) N. dj. 196. (10) N.dj. 178. ( ll ) KuK ULJEVI, Bibliografia hrvatska I (Zagreb 1860) str. -U (br. 476). ( 12) Gl. SL. jE I , H rvatska knjievnost (Zagreb 1944) 53; F. TROGRAN I , Storia della letterattlra croata (Roma 1953) 232 sl. ( 13 ) Ku K ULJEVI , 11. dj. 488, 44. (14 ) N. dj. 76, ll. (15) N. dj. 1217, 106. ( 16) N. d j. 669, 58. (17) Pisma od pakla ... u ha rvatsk i jezik i pivanje slo ena, u Mletcih 1727 . Gl. VJ. KLAI, Hrvati i Hrvatska 50. (18) Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti ar vackoga >> (Mleci 1747) 369. Gl. Dr. fra Karlo Eterovi, Fra Fi/rp Grabovac, u Nova Revija IV (Makarska 1925) 262. ( 1 9) ... ut fra t ri Frnncisco Basich Bosnensi Ord. Mino rum de Observantia li ngua m Illyrica m praefatorum Croatorum callenti ad audiendas confessiones praefatorum Capitanei et mi li tum in dioecesi Mediolanensi ... concederetur facultas . D. MANDI, Acta fra11cisca11a H erccgovi11ae I ( Mostar 1934) 122. (20) J. STULLI, Lexicon Latino-italico-illyricum (Buda 1801) (21) KuKULJEVI , 11. dj. 361, 34; ST. NovAKOVI, Srpska bibliografija za novrju knjievnost (Beograd 1869) 58. ( 22) NovAKOVI, 11. dj. 32. ( 23) N.dj. 111 (24) N. d j. 143. (25) V. STEFANOVI KA!t A D I, Narodna srbska pesnarica (Be 1815) Predslovljc. ( 26) KUKULJ EVI , 1/. dj. 109, 14. ( 27) Li bar Marka Marula Splianina, u kom se uzdri istorija svete udovice Judit u versih hrvack i sloena ... u Mle cih ... }521":. U . p ed!lovoru pie: ulize mi u pamet, da ju stumac1m nas1m Jezi kom ... . Gl. MARKO MA RUt.r J udita pri redili i\1. Kom bol i V. Stefani (Zagreb 1950) 25, ' 27 151' V. (28) GL dolje, bilj, 61. ' ' . (?9) << Havendo fatta b fa tiga di cavare della lingua latina e Italiana, e componere u n' l ibretto in lin tua nostra sara utilis simo per la natione nostra . Pismo P. Posilovia ta jniku Sv. Konr. _de Propaganda od 24. X. 1637. D. MANDI, n.dj. 119. Gl. 1 p1smo od 14. XI. 1637, n. dj. str. 120. (30) KUKULJEVI, 1/. dj. 850, 74. 674.

( l ) ... nost ram propriam insulam in nostro dalmatico mari si tam, que uocatur Mauni , cui ex orientali parte adiacet i nsula, que in uulgari sclauonico " Uero" nu ncuparur ... . RA K I 73. (2) ... a castro latine Murula uoca to sclauonice Steni ce ... . RAK I 88. (3) ... usque al uia m grandem uersus occidentem, que sclauice colnicus dicitur ... . RAKI 145 sl. (4) J. HAMM, Datiranje glagoljskih tekstova u Radovi Staroslavenskog instituta I (Zagreb 1952) 36. '

284

285

(31) Gl. gore, st r. 56 sl. (32) RAKI- }AGI- CRNI, Hrvatski pisani zakoni, Mon. hisr. jur. Slav. Mer. IV (Zagreb 1890) 120. (33) Gl. gore, str. 60, bil j. 26. (34) Gl. ]. VAJ S, Najstariji hrvatskog/ago/ski misal s bi bliografskim opisima svib hrvatskog/ago/skih misala, D jela J A 38, Zagreb 1948; I. MILETI, Hrvatska glagoljska bibliografija I, Zagreb 1911; J. HAMM, Datiranje glagoljskih tekstova, u Radovi Staroslaveuskog instituta l (Zagreb 1952) 5-72. (35) F. FA;-;cr:v, Vatikanski hrvatski molitvenik i dubrovaki psa/tir (Zagreb 1934) I-CII ; J. HAMM, 11. dj.; M. }APUNDI, Glagoljski brevijar iz god. 1465, u Radovi Starost. instituta II (Zagreb 1955) 155-192. (36) Naslovi od tri pisma, to ih je Jerolim Lui, g. 1493 i 1494, upravio fra Bernardinu, sauvani su u izvornom stan ju uiveni u koricama orvotiska A. Bitonda u franj. samostanu sv. Eufemije u Kamporu (Rab), a glase: << Reuerendo patri fratri Bernardino Spalatensi ordin is opser vanti norum amice optime in monasterio Sanctae Mariae Virginis de Gratiis in Liesina . J. BA DALI, lnkunabula 11 nar. rep. Hrvatsko j (Zagreb 1952) 220, bilj 439. Gl. ist o dj. 209, bilj 87. Bernardin je bio sljedbenik redovnike obnove franjevakih Observanta, koje je bio glavni predstavnik sv. Bernardin Sijenski. Danas se zovu jednostavno: franjevci (O.F.M.). (37) Eua11gelia et epistolae cum prepbationibus et bene dictiombus per amri circulwn in lingua yllirica jelici/er expli cirmt; cmendata el diligenter correc/a per /rat rem Bernardinum Spa!at e11sem. Impressum Venetiis per Damianum Mediolanensem. A nno D. MCCCCXCV die XII Martii. (38) i\1. R r:cTAR, Lekciotrar zadarski i Ranjinin, Djela ]A 1 3. Zagreb 1894; Isn, Bcmardinov lekcionar i njegovi dubro vaki prepisi. Posebna izdanja Srp. ks. akademije 99, str. 7 sl.; F. FANC!W, Vatikanski hrvatski molitvenik, XXIX sl. (39) REETAR, Demardinov lekcionar 7 sl.; FANCEV, 11. di XXIX. (40) J. BADA LI , Inkuncbula, br. 438, str. 105. (41) FANCEV, n. dj. VIII, XI, XXVI II sl., XXX-XXXIV. LXXXIX. (42) FANCEV, n. dj. XXX-XXXIV; C. GrANNELLI, Najstariji tampani hr vatski molitvenik, dodatak djel u F. fANCEV, Vati kamki hrvatski molitvenik, str. 251-288. (43) GrAN 'ELLI, 11. dj. 278 sl. (44) Gl. F. FANCEV, Dubrovnik 11 razvitku hrvatske knji ievllosli, u L jetopis ]A 52 (Zagreb 1940) 119. (45) N. d j. i mj. (46) J AGI- DA NII, Pjesme N. Dimitrovia i N. Nalje kovia. Stari pisci hrvatski 5 (Zagreb 1873) 333 sl.; VJ. KLAI, Hrvati i Hrvat ska (Zagreb 1930) 48; Hrv. Enciklopedija III 399. (47) }AGI - KAZNA!, Pjesme Mavra Vetrania Cavia I (Zagreb 1871) 206.

(48) N. di. 233 (49) fA NCEV, n. dj. 139. (50) )AGI- KAZNAI , n. dj. 213. (51) A. PAV I, Djela Ciona Gj. Palmotia I Drame, Zagreb 1882; V. J\luRVAR, Hrvatska i Hrvati 212. (52) K UKULJEV I , n. dj., str. 185. . (53) Gl. Dje!a Dominko Zlataria. Stari hrv. pisct JA 21, Zagreb 1899. (54) Gl. A. R. Bur:ROV (0. Radoslav Glava mladi), Hrvat st ro starijih pisaca dalmatinske Hrvatske, almanah Stopama ota ca ( Mostar 1939) 237. (55) O ivotu i radu Kaia Banula gl. M. STOJKOVI, Bar tuo Kai D. I. Paianin, Rad ]A 220 (Zagreb 1919) 170-263; M. VANlNO, Autobiografi ja Bartola Kaia, Graa za povi jes knjievnosti IJrvatske 15 (Zagreb 1940) 1-144; Isn, Predlozz Bartola Kaia Sv. Stolici za spas i procvat katolianstva u Tur skoj (1613 i 1614), u Croatia Sacra IV 217-252; SL. }EI, n. dj. 119 sl.; TROGRANI, tl. dj. 327 sl. ( 56) STOJK OVI, tl. dj. 220. (57) Znam ja dobro, da se ovi nauk sklada veoma s na imi srbskimi slovi ... . Pismo Ka ieve Radi Sl adoeviu od 20. XI. 1613; STOJKOVI, tl. dj. 263. (58) ... in lingua sclauona. et aratteri cli mti .qui ?er uia ni (de li quali per comandamen to dt Sua Santrta s e mtagliato I'Alfabeto nuouamente in ponzorri d'aciaio per far la stampa).... Pismo Marina Temparizza g. 1582 generalu isusovakog reda Cl. Aquaviva: Croatia Sacra IV 156. (59) << ... pro oficiis s. Mariae, evangeli is, epistolis esoli loquiis s. Augustini stampandis in liuc:r et diomatc servtano K KovA Ober Biicher 11. Bibliotheken mr allen Ragusa, u Mtt teflmrgen 'des k. k. Archivrates l, 1914, 274; Reetarov zbomik 269 bilj. 13. (60) ... pro imprimendis nonnullis libris sacrae scriprurae in lingua serviana >>: GJ. K6RBLER, Cetiri priloga Gu nduliu i njegovu <<Osmanu, u Rad ]A 205 (Zagreb 1914) 154; Ree tarov zbomik, 11. mj. ( 61) M. STOJKOVI, Oko hrvatskog jezika, u Hrvatska Re vija (Zagreb 1940) 200; V. MURVAR, 11. dj. 211. (62) Pjesni pokorne Davida kralja minutijeh ljeta od mene u jezik na ki prinesene ... ove ... ljem na svidos, dokli s nebeskom pomou Jeruzalem slobogjen, spijevanje estitijem ime nom privedre krune kralja poljakoga nareeno. svem naemu slovinskom narodu ukaem ... . Posveta Maru M. Buniu, Pjesni pokome kralja Davida; K6RBLER- REETAR, Diela G jiva Frane Gundulia l, Stari pisci hrvatski 9 (Zagreb 1938) 330 sl. (63) Gl. FRANJO GuNDULI u Zasluitzi i znameniti Hrvati (Zagreb 1925) 101; A. R. BuEROV, 11. dj. 237. (64) KUKULJ EVI, ll. dj. 123. (65) M. PAVLINOVI, Razliiti spisi (Zadar 1875) 374; M. STOJKOVI, ll. dj. 200.

286

287

(66) VJ. KLAI, Hrvati i Hr vatska 49; Hrv. Enciklopedija III 402 sl. (67) Rolen 17. IV.1704, t 15.Vlll. 1760. O ivotu fra A. Kaia Mioia gl. T. MATi, Djela Andrije Kaia, Stari pisci hrvatski ] A 27 (Zagreb 1942) V-LX i literaturu tu n a vedenu. ( 68) 0RBINI, Il regno degli Slavi, Pesaro 1601. Kai sc sluio ovim djelom u preradbi Nikole Doglioni, Anfiteatro d'Eu ropa, Venezia 1623. Gl. T. MATI, 11. dj. str. XII. (69) Dogje ... s vojskom u Liburni ju aliti zemlju rvat sku ; A. KAI MIOI , Korabljica (Venezia 1760) 358; T. MATI, Djela A. Kaia Mioia, knjiga II . Korablijca, Stari pisci hr va tsk i 28 (Zagreb 1945) 229. (70) Hrvatsko kraljevstvo uzdrae pod sobom mnoge dr ave, to jest : Karintiju, Sti riju, Liku, Krbavu i svu donju Dalmaciju od Istre do Cetine. I sve ove drave bihu vladane od bana oliti d uka h rvatski, koji se mnogokrat kral ji zovi jahu, budui puno puta bili ne samo od reenih banovina gospodar i, nego li joter i od sve Bosne do vode Dunaja. I svi oni, koji bihu njima podloni, zovu se Hrvati i zarad zemlje Kroactje olit i Hrvatije ... . Razgovor ugodni, izd. 1656, str. 203 sl.; izd. 1942, str. 232. (71 ) Na 756. Okolo ovoga vrimena kraljeva je u Dal maciji i rvatskoj zemlji Budimir, kralj sveti, i ovi je razdijelio svoje kraljevsrvo u dilc i banovine ... . Korabl jica, izd . 1760. str. 413; izd. 1945, str. 265. ( 72) Na 1100 ... k ralj Bodin isto je vrime kraljevao u Dalmaciji i rvatskoj zeml ji . Korabljica, g. 1760, str. 420; izd. 1945, str. 270. Ovim je Kai g. 1760 ispravio svoju rvrdnju o Bodinovu srpstvu, koju je prema nekoj kronici bio unio g. 1756, u Razgovor ugodni, str. 8 (gl. izd. 1942, str. 115). (73) Gl. T. MATI, Razgovor ugodni, str. 584 sl.; Korablji ea, izd. T. Matia, str. 268 sl., te dolje, bil j. 80. (74) Na 640. Dogjoe Rvati od gore Babine ( najvei vrhunac u karpatski m Tatrama ) u Dalmaci ju i istiravi stare pri bi vaoce slovinske rvatsku naselie zemlju, a prozvae se Rvati od njihova bana komu Rava t ime bi e . Korabl jica, izd . 1760, str. 411; izd. 1945, str . 264; Razgovor ugodni, izd. 1942, str. 113. (75) Druga poskonica, Razgovor ugodni 1759, str. 106. (76) Razgovor ugodni 1759, str. 97. (77) Razgovor ugodni 1942, st r. 457. (78) N. dj., str. 614. (79) N. dj., str. 51, 584 sl. (80) S. Vu LOVI, Tko m bili starosjedioci Boke Kotorske, Zagreb 1892; V. M u RVAR, H rvatska i H rvati 23. (81) Gl. VL. Ko AK, Korespondencija dubrovake vlade s

(84) Pripogliubglenom sct iocw ... Jurie tebi ocito, da mno zi na rodi ro iest, Franczezi, Spagnoli, ltalianczi, Nimczi, Ungari etc. lascgne nauce grarnmatiku, nego mi Hrvati ... isromacili declinat ione imenah i con ju(g)a tione verba h harvatski ... . Grammatica latino illyrica ... juventuti illyricc stud iose accommodata a Padre F. Laurentio de Gljubuschi, Ord. Minor. S. Francisci de Observantia, Venetiis MDCCX LII apud B. Occhium, str. l. ( 85) Gl. gore, bil j. 17. (86) Po Zlatovi evu pri jepisu u Nadi (Spli t 1883) br. l , str. 9; ]. ]ELENI, BioBibliog rafija fra n jevaca Bosne Srebreni ke I ( Zagreb 1925) 102-104.

(83) Gl. P. Bt:TORAC, Boka Kotorska od najstarijih vremena do . 'emanjia, Split 1927; IsTI, Boka Kotorska prema narodnom pokretu u revolucionarnoj god . 18.J8, Rad JA 260; IsTI, Boka Kotorska, u Hrv. Enciklo pediji III (Zagreb 1942) 17-22.

Nikolom Frankopanom i Petrom Zrinskim, u Zbomik tuta J A I (Zagreb 1954) 197.

(82) Gl. dolje, st r. 297-9.

Hist. insti

288
19

289

XIV ZAPA2ANJA STRANIH PUTOPISACA O HRVATSTVU CRVENE HRVATSKE

l. -

RAJMUND DE AGILLES G.

1096-1097

Prvi strani pisac, koji je g. 1096-97 proput:) vao cijelom Hrvatskom i o tome zabiljeio svoje utiske, bio je podijski kanonik Rajmund d e Agiles iz Francuske. On je pratio onu skupinu kriara prve kriarske vojne, koju je vodio Rajmund Tu luki iz june Francuske preko sjeverne Italije, Istre, cijele Hrvatske do Draa i dalje do Sv. Zem lje. Polovicom prosinca g. l 096 kriari su uli u Hrvatsku kod Rijeke i putujui 40 dana hrvat skim zemljama stigli su koncem sijenja g. 1097 u Skadar, gdje su nali hrvatskoga dukljanskog kralja Bodina. O putu kri ara kroz Hrvatsku Rajmu nd de Agiles vodio je putne biljeke i to je unio u svo je djelo Povijest Francuza, koji su zauzeli Jerusalem. U tom saetom i kratkom opisu Rajmund est puta spominje ime zemlje Sclavonia , a pet puta ime itelja Sclavi . Njemu je Sdavonia zemlja, koja zapoinje od Istre i svrava izmeu Skadra i Draa. Ta je zemlja svoja i nezavisna od drugih zemalja. U toj zemlji ive samo jedan narod, Scla-

vi , koji stanuju na cijelom prostoru od Istre do Skadra ( 1). O tom nitko ne sumnja, da se zapadni dio Sclavonije Rajmunda de Agiles zvao Hrvatska, dotino kraljevina Hrvatska i Dalmacija ( 2 ), koja je stvarno bila istovjetna s Bijelom Hrvatskom Po pa Dukljanina. Sclavi , narod, kojega Rajmund nalazi u zapad nom dijelu Sclavonije , bili su Hrvati. Do tih godina nije bilo pomicanja meu slavenskim narodima na slavenskom jugu, pa su svi Sclavi Rajmunda de Agiles izmeu Cetine i Rae u Istri bili isti Hrvati. Ako pak Ra jmundu de Agiles u zapadnom dijelu zemlje izraz Scla vonia znai Hr va tsku, a naziv Sclavi oznauje Hrvate, ti izrazi moraju imati isto znaenje i u junom dijelu Sdavonije . Bilo bi naime protiv svih povijesnih pravila tvrditi, da Rajmundu de Agiles izraz Sclavonia jednom znai Hrvatsku, a drugi put koju drugu zemlju ; ili da mu naziv Sclavi jedamput naznauje Hrvate, a drugi put Srbe ili ko je druge bezimene Slavene. Pametan i poten ovjek mora u jednom spisu izraze uvijek upotrebl javati u istom smislu, jer bi inae njegovo djelo postalo nerazumljivo i dvosmisleno. Prema tome i R. de Agiles, koji je bio dobar i trijez<H 1 ovjek, kako se vidi iz njegova djela , upot rebljava o je nazive Sclavonia i Sclavi uvijek u istom smislu. Dosl jedno, kada mu navedeni izrazi na za padu oznau ju Hrvatsku i Hrvate, to mu isto mo ra ju naznaivati i na jugu zemlje Sclavonijc . Rajmund de Agiles svjedoi nam dakle, da su Hr vati u ll . stoljeu ivjeli zapadno i juno od Ce tine, od Istre do Draa, na cijelom prostoru, koji

290

291

nJ egov mlai suvremenik, domai pisac Pop Duk ljanin, nazivlje zapadnom ili Bijelom Hrvatskom i ju nom ili Crvenom Hrvatskom.

2. -

ABu ABD. MuHAMED IBN IDRIS G.

1154

Drugi opis sredovjene Hrvatske imamo u na j znamenitijem zemljopisnom djelu srednjega vi jeka, koje je napisao arapski geograf Abu Abdallah Ma hommed Ibn Idris ( o. 1099-1166) (3). Namisa,) za pisanje ovoga djela dola je od Rogera II, kralja Sicilije (1130-1154 ), koji je htio sastaviti vjeran opis cijeloga tada poznatog svijeta. Roger je po vjerio jednomu od svojih ministara, da tu stvar privede kraju uz suradn ju uenih Arapa i zapad njaka, koji su boravili na njegovu dvoru . Rad je t rajao punih 15 godina. Bili su proueni stari geo grafi, osobito Ptolemej Aleksandrijski i Orozij, te mnogi arapski geografi i putopisci. Ali kako su se u opisima pojedinih zemalja nalazile razlike kod raznih pisaca, to je Roger naredio, da se po cijelom njegovu kraljevstvu potrae ljudi, koji do bro poznaju pojedine zemlje i koji su tamo osobno putovali. Na osnovu svega, to se na ovaj nain utvrdilo kao istinito, Roger je dao nacrtati sve zemlje cijeloga tada poznatoga svijeta na srebrene ploe u sedam odsjeka, kako su arapski geografi tada dijelili svi jet. Hrvatske zemlje, dotino istona obala Jad ranskoga mora, bila je ucrtana u petom odsjeku svjetske mape Rogera Sicilskoga. Da bi se rijeima rastumaila ono, to je bilo ucrtano na srebrenim zemljovidnim ploama, na-

pose da bi se upotpunilo ono, to se na ploama nije moglo izraziti, Roger je naredio uenomu Ara pu Abu Abd. Moh. Ibn Idrisu, svomu tajniku, da napie zemljopisno djelo, kojemu je Idris pre ma elji kraljevoj dao naslov: I zlet onoga, ko ji se naslauje putovati svijetom ( 4). Idris se dao s velikim oduevljenjem na posao i do konca evala 548 po H. ( = 17. sijenja 1154) napisao je djelo, kako je to sam zabiljeio u uvodu. C:etrdeset dana poslije toga umro je Roger II (t 26. II. 1154 ), pokreta djela i mecena Idrisov. O Hrva tskoj i narodu Hrvata Idris govori pet puta u svom djelu. U samom uvod u na poetku djela spominje, da se uzdu istone obale Jadran skoga mora, koje on zove, po tada najjaoj morskoj sili na Jadranu, Mletako more , prostiru dvije hrvatske drave: d rava Hrvatska i Dalmacija i drava Isklavonija (5}. Pri koncu drugog odje l jenja petog odsjeka spominje ukratko Hrvatsku, koju nazivlje i Dalmacijom ( 6 ). Na poetku treega odjeljenja petoga odsjeka nabraja imena svih hrvat skih primorskih gradova od Istre do Draa (7}, a malo dalje opet spominje Hrvatsku, koju nazivlje i Dalmacijom ( 8). Glavni opis hrvatskih zemalja, najprije kopnene Hrva tske, pa hrvatskih otoka, na pisao je Idris u istom odjeljenju i odsjeku na stra nici 88. arapskoga teksta u rimskom izdanju Amari-Schiaparelli. Idris je mnogo putovao, ali nije zabiljeio, da li je prolazio hrvatskim zemljama. Kako su njegovi opisi hrvatskih gradova veoma ivi i zorni, iako kratki i saeti, to moramo rei ili da je pisac sam putovao hrvatskim zemljama ili da je prepisao iz-

292

293

vjea oevidaca i dobrih poznavalaca hrvatskih ze malja . Idris u svom djelu Hrvate zove Sakalibah , prema nazivu Sclavi , Sclavinoi , kako su Hr vate u to doba zvali Bizantinci i Zapadnjaci. Hrvati ( Sakalibah )mu stanuju u Senju, u Kastilskah , u Biogradu na Moru, u Stonu, na prostoru izmeu Kotora i Bara. Istina, Idris izriito veli, da je Dubrovnik zadnji grad Hrvatske , naime kralje vine Hrvatske i Dalmacija, koja je u to doba stala u personalnoj uniji s Ugarskom ( 9), ali on isti etniki narod (Sakalibah ) nalazi izmeu Kotora i Bara u Duki ji, kojega je naao u zapadnoj Hrvatskoj: u Senju, Biogradu i u Stonu. Zemlji od Dubrovnika do Draa Idris da je naziv Isklavonija , jer je ta zemlja u njegovo doba inila posebnu hrvatsku kra ljevinu Cr venu Hrvatsku. Da itatelju bude jasno, da na istonoj strani Jadrana postoje dvije hrvatske nezavisne drave, Idris im daje dva razliita imena. Zapadnu dravu zove prema ve od prije prihvae nom nazivu Hrvatska i Dalmacija , a ju noj hr vatskoj dravi daje naziv Isklavonija prema uobi ajenomu imenu Hrvata u Italiji Sclavi ili po grkom nazivu Sldavinoi , Sklavonia . Idrisov opis hrvatskih zemalja u treem od je ljenju petog odsjeka, str. 70 i 88-91, navedenog arapskoga izdanja u hrvatskom prijevodu glasi ova ko: Lovrana ('al' Wranah ) je veliki grad dobro napuen i bogat ... To je zadnji primorski grad zem lje Akvileje ... ( lO ). Na zemlje Ak vileje, o kojima smo govorili, nadovezu ju se zemlje Hrvatske, zvane Dalmacija,
294

o kojima emo govoriti na njihovu mjestu u slije deem odsjeku, ako nas Svevinji pomogne ... ( ll ). Bakar je prvi grad drave Hrvatske, koja se zove Dalmacija, a prostire se uz ovo more. Bakar je lijep i napuen grad. Od Bakra do Lubarah, ve likoga i napuenoga grada, koji lei na padini jedno ga brda, ima 16 milja. Od Lubarah do Senja ima 30 milja. To je lijep i veoma bogat grad. Njegovi su stanovnici Hrvati (Sakalibah), koji imaju na mo ru veliki broj l2a. Od Senja do Kastilskah ima 15 milja . Stanovnici su mu Hrvati (Sakalibah). To je manji grad s malim brojem laa. Od ovoga grada do Maskalah, u kojemu ive Dalmatinci ( Dalma tijjine), ima 20 milja. Od ovoga do Arns-a ima 15 milja. Grad je srednje veliine, napuen je Dalma tincima, a ima brojne lae. Od ovoga grada do grada Sattu 30 milja. I u njemu stanuju Dalmatinci, koji imaju veliki broj ratnih laa. Od Sattu do Nuna, koji drugi zovu Nins, 20 milja. Nin je grad velik, lijep i glasovit, podignut na mjestu, koje se lako bran i. Od Nina do Zadra, grada s dalmatinskim puanstvom i s veoma prostranim zemljitem, gdje kulture raslinstva i Joze slijede bez prestanka. Lei na prijatnom mjestu na obali morskoj, tako da valovi udaraju o gradske zidine. Od Zadra do Bio grada 30 milja. To je grad, kojega su stanovnici Dalma tinci i Hrvati; jedan od glavnih gradova rimskoga carstva. Njegovi su stanovnici vrijedni. Od Zadra do Sibenika 20 mil ja. Grad Sibenik je lijep i velik s mnogo obradive zemlje. To je cilj, kojemu hite mnogobrojni trgovci. Stanovnici ovoga grada putuju po kopnu i po moru. Od Si benika do Wawguri, koji drugi zovu Lugaru, 50
295

milja. Znamenit je grad: jedan od najljepih i naju tvrenijih gradova. Pu anstvo je dalmatinsko: lju di koji obiavaju mnogo putovati i zalaziti svuku da. Oni imaju mnogo bojnih laa . Od ovoga grada do Trogira, koji drugi zovu Truguri ima 6 milja. U njemu stanuju Dalmatinci, koji se bave gradnjom, ratnim pohodima i putovanjima. Od Trogira do Splita (Isbalto) 12 milja. Stanovnici su Splita Dal matinci. To je grad jako napuen, veoma velik, s mnogo trgovine i velikih zgrada. Sve su ulice ovo ga grada poploane lijepo istesanim kamenom. Oni imaju mnogo ra tnih laa. Od Splita do Stona (Stigu) 25 milja. Puanstvo je hrvatsko (Sakaliba'h ). Ti stanovnici imaju velika poduzea i velike zgrade jednu do druge. Imaju znatan broj laa. Od Stona do Dubrovnika, kojega drugi zovu Ragusa, 30 milja. Stanovnici su Dalmatinci, koji imaju velik broj ratnih laa . Oni su vrijedni i izdrljivi. Ovo je zadnji grad Hrvatske. Od Dubrovnika do Kotora, koji zovu takoer Kadzaro, 20 milja. Lijep i jako napuen grad. Sta novnici su mu Dalmatinci: poznati ratnici i putni ci. Imaju mnogo laa. Od Kotora do Bara sve je stanovnitvo hrvatsko (Sakaliba'h), 30 milja daleko. To je velik napuen grad , poznata vojnika osno vica. Od ovoga do Ulcinja ima 70 milja. Taj je grad nastanjen Dukljanima i jedan je od glavnih gradova Isklavonije ... (12 ). ... U ovom Venecijanskom moru nalazi se otok Osor, koji je blizu kopna tako da izmeu ovoga i najblie toke otoka ima 8 milja. Otok je dug 20 milja a irok 12 milja. Jako je napuen. Tu stanuje knez i biskup. Od ovoga do otoka

Cresa ima 5 milja, a izmeu otoka Cresa i kopna 6 milja. On je velik, jako naseljen, dulji je nego iri, budui da mu je duljina oko 60 milja, a irina 25 milja. Tu je knez i biskup. Od njega do otoka Raba 6 milja. (Rab) lei nasuprot planinama Hrvat ske, a izmeu njega i kopna ima 12 milja. Dul jina mu je oko 30 milja a irina 18 milja. I tu je knez i biskup. Od ovoga do otoka Paga 4 milje. Lei nasuprot Nina , 4 milje od kopna. Dug je oko 20 milja, a irok 10 milja. Svi ovi otoci, o kojima smo govorili, jako su na pueni i ine sastavni dio zemlje Hrvatske (13 ).

3. -

IvAN

SoLMSKI G.

1444

Sline nazive upotrebljava i Ivan Solmski u svom Opisu hodoaa na sv. Grob, g. 1444. Tu on veli za Dubrovnik: Bogata i jaka drava Du brovnik lei u Slavoniji, jedno j pokrajini kraljevstva Hrvatske (14). A sada prijeimo na putopisce novijega doba, napose one 16. i 17. stoljea, kada je najslabije ispitana prolost slavenskih naroda na jugu Evrope.

4. - EVLIJA C:ELEBIJA G. 1664 Na prvome mjestu valja spomenuti turskoga putopisca Evliju C:elebiju. On je u Carigradu roen g. 1511, a umro je g. 1679. Punih 40 go dina Evlija je putovao tadanjim turskim carstvom i nekim okolnim zemljama. Vie puta proao je sve 297

296

hrvatske zemlje i dulje je vremena boravio u Bosni i Hercegovini. Bio je i u Zagrebu i u Cakovcu kod hrvatskoga bana Zrinskoga, zatim u Dal maciji, Sla voniji i Bakoj. Svo je doivljaje i opaanja na putu Celebija je opisao u deset knjiga svoga Putopisa (Sejahatname) ili Kronika putnika (Tarikhi Sejjah ). Djelo je izdano u Carigradu g. 1897-1938 (15). U proljee g. 1664 iao je Celebija u Dubrov nik kao izaslanik hercegovakoga namjesnika Suhrab Mahmed pae. Tom je prilikom proputovao itavu junu Dalmaciju. Opisujui te krajeve Celebija ka e, da ine veliku veinu stanovnika u Hercegno vomu: Arnauti, Bon jaci i Hrvati (16). Pod imenom Arnauta Celebija je mogao misliti i na etnike Al baneze, ali i na Hrvate, stanovnike Boke Kotorske, koja se u to doba zvala Donja Albanija . Bonja ci su mu doseljenici iz Bosne i Hercegovine. Za ove na drugome m jestu veli, da govore hrvatski i prema tome da su Hrvati ( 17 ). Celebija naime i sto v jeruje bosanski i hrvatski jezik ( Jezik bonjakog i hrvatskog naroda ) (18). Smisao te njegove ree nice jasno se razabire u knjizi VI, gdje govori o Bonjacima u Sigetu, za koje kae, da ispravno i lijepo govore madarski i hrvatski 09). Naravno, Bonjacima nije bio materinski jezik madarski ne go hrvatski. Ako Celebija pod Arnautima razumije etnike Albaneze, tada su mu Arnauti i Bonjaci doseljenici, a Hrvati starosjedioci u Hercegnovomu. Evlija Celebija nadalje pria, kako je za n jegova putovanja po Dalmaciji pola turska vo jska iz Risnja, da upokori od metnike u planinama Pive i Nikia. Vo jnikom pohod u prikljuio se i Evlija. Najprije su stigli u nabiju Pivu. Tu Celebija primjeuje, da

su to sve isti, pravi Hrvati, koje on nazivlje d umanima (neprijateljima) ( 20 ). U dananjoj dakle Crnoj Gori, u k raju Pive, Celebija je polovicom 17: stoljea naao iste, prave Hrvate . Po imenu 1 os jeaju Hrvate je naao i u Hercen vo' a .t je sredina primorske obale negdasnJe JUzne ill Crvene Hrvatske.

5. - P. A. ToLsTOJ

G.

1698

Malo poslije Celebije proputovao je junom Dal macijom i ruski stolnik P. A. Tolstoj. On je g. 1697 i slijedee putovao Itali jom na Maltu. God. 1698 zaao je i u Dalmaciju i putujui od Korule do Dubrovnika naao je, da je Dalmaci ja naseljena Hrvatima ( 21). On dalje putu je Bokom Kotorskom ud Hercegnovoga do Perasta, pa kae da su pri morski brjegovi, kra j kojih prolazi, naseljeni Hrva tima ( 22 ). Tek u Perastu uje prvi put za Srbe, ko ji se nedavno doselie iz turskoga carstva u Boku Kotorsku (mletaku Albaniju) ( 23). Tolstoj poe u Risan, da trai te Srbe pravoslavne, svo je istovjer nike, i nae, da su se oni odijelom i obiajima mno go prilagodili starom hrvatskom puanstvu, od kojih ih dijeli samo vjera (24). I ruski dakle putopisac P. A. Tolsto j, koji si gurno nije imao nikakvih posebnih simpatija pre ma Hrvatima, svjedoi, da se koncem 17. stoljea stanovnitvo dubrovake republike i Boke Kotorske osjealo hrvatski i zvalo se Hrvatima. Teritorij pak dubrovake republike i Boka Kotorska inili su bitni dio primorja Crvene Hrvatske.

298

299

L'Italia descritta nel Libro del re Ruggera Idrisi, Roma 1883.

. , (5) . ..: Wa m.i.n hunake yan' atifu rifuhu

(I) ...Scl.avoni.am ingre si multa dispendia itineris eassi s':lnt ... a Scla_v1s ... 1mpetum m Sclavos fecit; ... cumque ... SelaVl ... Quadragmm etenim fere dies in Sclavonia fuimus ... voluif Deus cxercitum suum transire per Sclavoniam ... Tandem post mul.ta laborum pcricula apud Scod ram ad regem Sclavorum per vemmus ... Hactenus de Sclavonia. Venimus Durrachium ... . RAIMUNDUS DE AGILES, llistoria Francorum, qui cepenmt ]be rusa/em; BoNGARS, Gesta Dei per Francos I (Hanoviae 1611) 139 1.; Recueil des llistoriens des Croisades, hist . occid. III (Pans 1866) 253 sl.; RAK I 461-463. Gl. srodni opis prolaza kroz Hrvatsku kod Vilima Tirskoga gore IX, bilj. l. - O R. de Agtl s gl. N. )ORGA, Les narrateurs de la premiere Croisade ( Pans 1928) 1-16; M. MAN ITIUS, Geschicbte latain. Literatur des Mittelalters III (Miinchen 1931) 415 sl. (2) Gl. VJ. KLAI, Regnum Croctiae et Dalmatiae ( 10591359), u Sveslavemki zbornik (Zagreb 1930) 79-89. (3) O ivotu Idrisovu gl. The Encyclopaedia of Islam II (Leyden & London 1927) 451 sl. (4) Nuzhat 'al mutak li ihtirak 'al afak . Na poetku arapskoga teksta objelodanjena od M. AMARI- e. ScHIAPARELLI

lARI- ScHIAPARELLI, 11. dj. 90; tal. prijevod 109. - Prijepis Idrisovih ulomaka arapskoga teksta latinicom i hrvatski prijevod ui nio je dobar poznavalac arapskoga jezika, bosanski Hrvat gosp. Kemal I. Avdi, koji sada ivi u Chicagu, USA. Na uinje noj usluzi i ovdje se gosp. Avdiu najtoplije zahval jujemo. (14) ... reicher und mach tiger Sta tt Ragusa liegt in Scla , onia, einer Provinz des Konigsreiches Croacie >>. Jo. GRAF zu SoLMS, Bescbreibung der Meerfahrt zum hl. Grab, nav. P. MAT KOVI, Putovanja po Bclkanskom poluotoku, u Rad J A 42, str. 177. (15) O ivotu i d jelu Evlije Celebi gl. J. II. MORDTMANN, Ewliya Celebi, u T be Encyclopaedia of Islam II 33 sl.; F. SPA
IlO,

1-Jrvati u Evli ja Celebiji1111

putopisu, u Hrvatsko Kolo XII

(Zagreb 1932) 41-50.

compilato d

radia'n ma'ar. aJa tlad1. Grv. SIJa(h) . va J:?alm:'sija() wa. biladi Isklav.nija(h) 1la en )ettes1la b1 l bahn am1 mm ha)thu 1btedea ... >>. Arapski ekst Str. ll sJ. kod AMAR!SCHIAPARELLI, n. dj. talijanski pri jevod 12. (6) Gl. gore, str. 126, bilj. 149. (7) Gl. arapsk i tekst kod AMAR!- SCHIAPARELLI n. d. 83, tal. prijevod 99. ' (8) Gl. gore, str. 126, bilj. 149. (9) Gl. .S rJ ,, Povijest Hrvata 635-650; IsTI, Povjest Hr vata za kralJeva 1;: doma Arpadovia I (Zag reb 1944) 5-47; A. DABINOVI, Hrvatska dravna i pravna povijest (Zagreb 1940) 91-104; F. PR EVEDEN, A History of the Croatian People I ( New York 1955) 93-99. (10) AMAR! ScH tAPARELLI, 11. dj. arapski tekst 70, ral. prijevod 84. ( ll ) Gl. gore, str. 126, bilj. 149. .(12) Wa medinetu 'l Bakari hije awwalu biladi Grvasija elleu tusemma Dalmasi ja wa hije ala 'l bahri ... Wa minha ila Ra wa turwa Ragusa( h), thelathune milen, wa ehluha Dal maUJJun . Wa lehum merakibu gazwanijjerun. wa hum endza dun, dziladun. Wa hije aakhiru biladi Grvasija(h) ... . fu'\1ARI. SCHIAPARELLl, ll. dJ. 88-90; tal. prijevod 106-108. .. (13) ... W inha ildzezireti Arba sittetu emja!in. Wa hi)e quddame dz1bal1 Grvas1ja(h ) ... Fa hadzihi 'l dzezairu 'l med zkuuretu dumletuha 'amiretum wa hije min iqliimi Grvasija( h) .

ga kraja svijet zove Bonjacima. Ali im je drae, ako im se kae "Bosanci " ( Bosnavi ) .... Sejabatname V 439; SPAHO n. d. 44. (19) SPAHO n. dj. 49. (20) SPAHO, ll. dj. 49. (21) << V Dalmacii ... Raguza ne ... govorjat vse slavjanskim jazikom, a italijanskoj jazik vse znajut, i nazivajursja Hervati, veru derat rimskuju . Pute1estvije v Italiju i na o. Maltu stol ml!a P. A. Tolstago v 1697 i 1698 godah, izdao N. A. Popov u Atenei 1850, m. 7 i 8; prikaz sa izvacima: A. PIPIN, Obzor ruskih izueni j Slavjanstva, u V est11ik Evropi 137, godina XXIV (1889) 173-175. Ov" dva djela nijesam mogao dobiti u Amer ici i citiram ih prema VJ. KLAI, Hrvati i Hrvatska (Zagreb 1930) str. 51 sl. (22) << ... Otpravivi s' daljeje Kastel Nuovo (Herceg-novi u Boci) ... dale put leal mimo beregov, zaselennih Horvatami, do Perasti albanskom kn jaestve ... >>. KLA I, 11. dj. 52. (23) Da su pravoslavni iz Srbije doli za Kandi jskoga ra ta ( 1645-1669) u Boku Kotorsku, svjedoi i peraki opat A. Zma jev i prema izvjeu na sjednici sv. Kongr. de Propaganda, 4. IX. 1663: << ... quelli, che nella presente guer ra son ealati di Servia neUe riviere di Dal matia ... >>. D. MANDI, Acta Hercegovi11ae I (r-.lostar 1934) 173. (24) Do Perasti albanskom knjaestvc; v gorode i v okresrnih poselenijah ivut Turki i okolo mnogo Serbov gree skoj ver i. A te Serbi pod der.lavaju Venetskoju, nedavno izbe ali ot ruk prokljatih Busurmana ( Musulmana ) ot deravi tu reckago sultana; i ivu t smeno s tureckimi gorodami i derevnja mi. Te Serbi ljudi voennie, podobjatsja vo vsem donskim Ka zakam, govorjat vse slavjanskim ja zi kom, platje (odijelo) nosjat hervatskoje; eni ih i doeci ( keri) vo vsem podobni hervatskim enam, v platje i v obiknostjah, i zazor ot mueska pola imejut i skrivajutsja. Te Serbi ... k moskovskomu narodu zelo privetni i poiratel ni >>. KLAI, 11. dj. 52.

(16) Sejahatname V 454; SPA HO, 11. d;. 48. (17) N. d;. v 435, SPAHO 44; v 490, SPAHO 46. (18) ... Jezik bonjakog i hrvatskog na roda ... Narod ovo

300

301

xv
HRVATSKA PREDAJA U CRNOJ GORI

Dananja Crna Gora zvala se u srednjem vije ku Duklja, zatim Zeta po istoimenoj rijeci, a od polovice 15. stoljea poprima dananje ime Crna Gora ( l ). Sredov jenu Duklju naselili su Hr va ti kod svoga dolaska na jug za cara Heraklija (610-641) i ona je ostala iskljuivo hrvatska zeml ja do polovice 12. stoljea . Iz poetka bila je sastavni dio velike hrva tske drave od Istre do Albani je (2 ), naravno s dosta jakom plemenskom samoupravom prema iskonskom drutvenom i dravnom ureenju Hrvata. Kada su polovicom ll. stol jea u sreditu stare hrvatske drave, u Bijeloj Hrvatskoj, nastale di nastike borbe, Dukl ja se za bana Dobroslava, koje ga neki izvori zovu Stjepanom Vojislavom, poela osamostaljivati. Njegov sin Miha jlo, ko jega bizanski izvori zovu vladaocem onih, koji se zovu Hrvati , priznavao je vrhovnu vlas t Kreimira IV ( 3 ), ali nakon njegove smrti ni je priznao njegove nasl jed nike kralja Slavca ni kralja Zvonimira, nego je od Bizanta ishodio, oko g. l077, za se kraljevsku kru nu ( 4 ). Tim je stvorena na jugu potpuno samostalna drava Crvene Hrvatske (5). Za bana Dobroslava, zatim za kraljeva Miha jla i Bodina dukljanska drava se protezala cijelom 302

Crvenom Hrvatskom od Neretve do Drima. Od stare Crvene Hrvatske jedino Neretvanska oblast nije pripadala hrvatskom dukljanskom kraljevstvu, jer se Neretva u treoj etvrti 10. stoljea potpuno pridruila Bijeloj Hrvatsko j i s njom ubudue osta la nedjeljiva ( 6). Hrvatski vladari Du klje u ll. sto ljeu podvrgli su sebi i Rau, u kojo j su nakon izu mra Klonimirovia vladali veliki upani iz raz nih porodica. Sudbonosno je bilo za budunost Duklje, da je kral j Bodio, oko g. l083, postavio za velike upane u Rai d va svoja dvor janika, Vuka i Marka (7), dukljanske Hrva te, starinom iz Ribni ce kod dananje Podgorice (8). Kada je Duklja na kon smrti Bodinove radi borba u kraljevskoj obi telji oslabila, a Raa se ojaala, poeli su se raki upani uplitati u Duklju, koju su smatrali svojom starom domovinom. Praunuci Bodinova dvorjanika Marka, Desa i knez Miroslav, usp jeli su sebi pri svojiti vei dio Duklje, dok nije Stjepan Nema nja g. 1189 potpuno uklonio dukljansku kraljev sku obitel j i sam zavladao tom starom hrvatskom zemljom (9). Ribnika dinastija velikih upa na u Rakoj u svom nastojan ju, da zavlada dukljanskim zeml jama Crvene Hrvatske, nije u narod u nailazila na jai otpor, jer se na dukljanskom prostoru znala slju biti s domaim puanstvom kao hrvatska i kato lika dinastija. I veliki zahumski knez Miroslav, brat Nemanjin, i njegovi nasljednici bili su kato lici ( 10). Kada se g. 1195 Neman ja odrekao vlasti, postavio je svoga na jstarijega sina Vukana za kra lja u Duklji. Vukan se povratio vjeri svojih d je dova, hrvatske ribnike vlastele, i priljubio se svojim 303

podanicima. On i njegov sin Juraj, kralj Duklje ( rex Dalmatiae et Diocleae ) od g. 1208, bili su revni katolici ( ll). Na molbu Vukanovu g. 1199 opet je uspostavljena barska metropolija (12), im se jako utvrdila katolika vjera u staroj Duklji. God. 1219 osnovao je srpski arhiepiskop Sava pravoslavne episkopije u Stonu za Zahumlje i Tra vunju te u Prevlaci kod Kotora za Duklju (1.3 ), ali te episkopije nijesu uspjele promijeniti vjersku pri padnost d omaega puanstva. Stonska je episkopija ivotarila, jer nije imala vjernika ni prihoda, pa je nakon nepunih .35 godina marola biti prenesena na Lim, u manastir sv. Petra, u staru Rau (14). Epis kopija u Prevlaci odrala se na ivotu, dok nije g. 1485 bila prenesena na Cetinje, ali nemamo do kaza, da bi vrila jai utjecaj na staro katoliko puanstvo u Duklji. Za sve vrijeme srpskoga vladanja od konca 12. do polovice 14. s toljea hrvatska se Duklja trajno os jeala kao neto posebno od srpske drave. Duk ljom su gotovo samostalno vladali pojedini lanovi kraljevske obitelji, obino kraljev prvoroenac, i ona je bila neprestano izvor nemira i oporbe protiv srpske sredinje vlasti ( 15). I im je opala snaga srpske drave iza smrti Duana Silnoga (t 1.355), domaa obitelj Balia ( 1.360-1421) podigla je bunu i oslobodila Duklju od srpskoga gospodstva. Bal ii su se i u v jerskom pogledu povratili vjeri svojih podanika Hrvata katolika (16). I Crnojevii (14.391499) podravali su veze s Rimom, tako da je u staroj Duklji, koja se tada nazivala Zeta, bio kato licizam i hrvatska predaja jo u svoj snazi, kada su Turci g. 1496 zauzeli dananju Crnu Goru. .304

Jo g. 1610, kada je papinski izaslanik, barski nadbiskup Bizzi, rodom iz Raba, pohodio Crnu Go ru, bila su glavna stara dukljanska plemena Bjelo pav lia, Pipera, Bratonoia i polovica Kua ka tolika ( 17 ). Ali tijekom 17. stoljea radi manjka katolikih sveenika i neprijateljstva Turske, koja je tada vodila ogorene ratove sa zapadnim kato likim narodima, te pojaa nim djelovanjem novo osnovane cetinjske episkopije, katolicizam je malo pomalo gotovo iezao u Crnoj Gori. Jedan dio preao je na islam, a veina na pravoslavlje (18). S t im ipak nije prekinuta hrvatska predaja u Crnoj Gori niti je bila unitena svijest stanovni tva o nje govu hrvatskom podrijetlu. U Crnoj Gori srpsko se ime kao etniko ne spominje do 16., zapravo do sredine 17. stoljea, a i tada samo u vezi sa srpskom pravoslavnom cr kvom (19). Mi smo ve spomenuli, da je g. 1664 turski putopisac Evlija Celebija naao puanstvo u Pivi kao iste prave Hrvate. Roeni Crnogorac Savi M. Stedimlija napisao je cijelo djelo i u Zagrebu objelodanio g. 19.37, u kojem iznosi hrvat sku predaju u Crnoj Gori u naim danima: u m jesnim imenima, narodnim obiajima i predaji ( 20). Mi upu ujemo itatelje na to djelo, jer ovdje po tanje ne moemo o tome raspravljati. Ali da se mogne vidjeti neprekidna hrvatska predaja u neg danjo j Duklji, a dananjoj Crnoj Gori, spomenut emo samo ove dvije-tri injenice: Fra Ivan Franjo Juki, bosanski franjevac, opi sujui svoj put u Carigrad, kada su ga g. 1852 vo dili u progonstvo, o svom putu iz Soluna u Cari grad veli: ... Parobrod je bio pun putnika svakog .305
20

zakona i naroda ... Bilo je dosta Hrvata iz Bara i Spia, koji su ili na radnju u Carigrad ... ( 21). Daklstanovnici Bara i Spia, iz primorja negdanje Duklje, predstavili su se Jukiu kao Hrvati jo g. 1852. Nekoliko godina kasnije, kada je Tkalevi susreo nekog Crnogorca u Carigradu i kazao mu, da je Hrvat, Crnogorac je uskliknuo: Oli od Podgo rice! (22). U misli toga Crnogorca Hrvati se na laze na prvome mjestu u Podgorici, sreditu neg danje Duklje. . . Zagrebaki Srbobran donio je razgovor, to ga Je 1mao njegov dopisnik s jednom skupinom Crno goraca u Carigradu. On ih pozdravi: Dobro ve e, brao Srbi! . - Oni mu slono odgovorie: Ni)eso mi Srbi,. p:ijatelju! . - Nego? , od vrau za:u endop1smk. - Mi smo Crnogorci! . - Do sme pokuao da drukije kae, pa ree: A koJlm Jezikom govorite? Valjda srpskim? . e! , odgovore oni. - Nego? . - Mi go vonmo hrvatskim jezikom, ali smo Crnogorci . Opet upita dopisnik: Kako se zove ovd je va poglavica?. - Oni odgovore: Hrvat-baa! (23 ). !<ako se vidi iz ove izjave, meu Crnogorcima noVIJega doba prevladava pokrajinsko ime Crno gord , ali je meu njima jo u drugoj polovici 19. stoljea bila jaka hrvatska predaja. Oni otkla njaju, da su Srbi, svoj jezik zovu hrvatskim a njihov poglavar u Carigradu se zove Hrvat-ba poglavica dakle Hrvata Crnogoraca u Carigradu. ' . Knjievniku Adolfu Veberu, g. 1885, rekla je Jedna Crnogorka u Carigradu: Ovdje svi bili vlasi, bili katolici, ne zovu sebe drugaije, 'nego

Hrvati. Pa to je ime od starine (24 ). U slube nom dokumentu g. 1863, izdanom u Carigradu, spominje se: Dimitrije Vickovi, poglavar Hr va ta u Zupcima ( Crna Gora) (25). I srpski pisac Ljubomir Nenadovi, koji je g. 1859 neko vrijeme boravio u Carigradu, zabiljeio je, da se Crnogorci u Carigradu ne zovu drukije nego Hrvati. On to tumai tako, da su Crnogorci uzimali bratsko i srodno ime hrvatsko, da bi se za titili od turskih progona ( 26). Ali takvo tuma enje nije ispravno. Cijela naa rasprava dokazuje, da su Hrvati poetkom 7. stoljea naselili zemlje dananje Crne Gore, da su tu stoljeima iv jeli i odrali svoju hrvatsku narodnu svijest usprkos dr av nih i vjerskih promjena, kojima su bili pod vrgnuti. Prema Evliji Celebiji Crnogorci su se kon cem 17. stoljea, a prema Ivanu F. Jukiu jo po lovicom 19. stoljea osjeali i nazivali Hrvatima. Ruski historiar M. Filippov zabiljeio je koncem prologa stoljea, da se Crnogorci na Srednjem Isto ku nazivlju Hrvatima (27). To nije moglo nastati nego tako, da su se sami Crnogorci uistinu osjeali i nazivali Hrvatima kod kue i u stranom svijetu tijekom dugih stoljea. Za to emo dobiti, nema sumnje, novih i neprijepornih dokaza, kada se prou e arhivi bive turske carevine, poimence oni u Carigradu.

( l ) << Crna Gora spominje se u darovnici kralja Milutina manastiru sv. Nikole na Skadarskom jezeru oko g. 1296 (A. V. SoLOVJE V, Odabrani spomenici 68 br. 43). God. 1348, navodi se Stipcho Balsich de Cerna gom (JIREEK. Die Romanen II 8). God. 1435, spomin ju se vlaka zimovnlib nedaleko od

306

307

Kotora: C..aruni Cernagore (LJUBI, Ustine IX 82). God. 1494, jeromonah Makarije ot Cr'nie Gori povelenjem Gjurgja Crno jevia Liska Osmoglasnik u Cetinu (J. BADALI, Inkmzabula u narod. rep. Hrvatskoj, Zagreb 1952, 159 br. 818). God. 1496 i 1498, mletaki ljetopisac Sanudo spomin je Crnu Goru, Mon tagna Negra (Arhiv xa pov. jug. V 3, 15). Skenderbeg Crnojevi, turski nam jesnik g. 1514-1528, potpisuje se: sandak' crno gorskij, vsoi diok litianskoi zemli gospodi n' (JIREEK- RADO NI, I storija Srba II 194). Gl. takoder G. GELCICH, La Zedda e la dinastia dei Bal!idi (Spalato 1899) 194; Hrv. Enciklope dija IV 116 i 121 sl. (2) Gl. gore, str. 1-29, 48-52, te D. MANDI, Hrvat ski sabor na Duvanjskom polju god. 753, u Hrv. Revija VI (B. Aires 1957) 12-19. (3) Gl. gore, m. 212-16. (4) Gl. gore, m. 48-51. ( 5) Gl. gore1 str. 178 kartu dvi ju hrvatskih drava, ka kove su postojale g. 1089. (6) Gl. RAK I, Hrvatska prije XII. vieka glede na :r.em ljiini obseg i narod, u Rad JA 57 (Zagreb 1881) 102-149; St I, Povijest Hrvata 483, 538 sl. Posebno vidi gore, st r. 164, bilj. 21. (7) Gl. gore VII, bilj. 24. (8) Vukan i Marko, Bodinovi dvorski slu benici, bili su hrvatski plemii rodom iz Ribnice, koja se u starom vi jeku zvala Dioclea, u srednjem Ribnica, a u novom vijeku Podgorica. Tu se rodio Uro I, sin Markov, prije nego je Marko postao rakim upanom. Tu se rodio i otac Nemanjin Zavida kao i sam Nemanja: ... roditelj njegov bio (je) lien zemlje od svoje brae. A on izigje od bune njihove u mesto rogjenja svoga, zvano Dioklilija i ... rodi i ovo sveto dete (Stjepana Nemanju ) ... u mestu zvanom R i bnica. Po to su u toj zemlji bili i (?!) la tinski jereji, izvol jenjem Bojim udosto ji se da u hram u primi i ( ?!) lati nsko krtenje. A kada se otac n jegov v ratio na stol no mesto, i opet se udostojio da po drugi pur pr i mi krtenje od ruke svetitel ja i arhijereja posred srpske zemlje ... . Zivot sv. Simeona od Stevana Prvovjenanoga, pr i jevod L. Mi rkovia ( Beo grad 1939) 171sl. - Vu k i Marko ni jesu bili si novi Petrislava, sina Miha jla, prvoga kralja dukl janskoga, kako to nastoji doka zati Ljub. Kovaevi (Glas srp. akademije LVIII 58-60), to i S11 ( Letopis 85 i 97) prihvaa. Kako je zabil jeio Pop Duklja nin (pogl. 44; S11 366; Moi N 99), k ralj Vladimir, unuk kra lja Mihajla, uzeo je za enu ker Vukana, d vorjanina Bodinova. Kada bi Vukan bio si n Petrislavov, tada bi ki Vukanova bila Vladimiru Vladimiroviu rodica u tree kol jeno, a on n joj roak u d rugo koljeno. Vjenanje pak u takovom srodstvu tada ni je doputala ni Zapadna ni J stona crba. Kako se iasno vidi iz L jetopisa Popa Dukljanina. pogl. 42 (gl. gore VII, bilj. 24), Vukan i Marko nijesu bili lanovi dukl janske kraljevske kue nego obini plemii, d vor janici kralja Bodina. 2iri ja sv. Simeona

zabiljeila su da je kolijevka tih plemia bila u Ribnici k dananjega Titograda, u .redini sdovjene .!u"vars_ke DuklJe. Prema rome srpska dinaStiJa NemanJIa po ponJetlu Je hrvatska. (9) Gl. gore I, bilj. 35 sl. . . . (10) Za bizantskoga vrhovni rva u Z umlJu Miroslav Je 1180-81 bio odbojan prema Rtmu (gl. p1smo pape: Aleksan a III, 7. V.1181; SM I IKLAS II 176 r.. 174), ali g. }_189 papa ga sma tra katolikom na osnovu IZVJea dubrovackoga nadbiskupa Bernarda (gl. pismo pape Klementa III, 25. X.1189; SMIIK LAS II 238 br. 223). . . . . ( ll) O iskrenom katoli kom uvJerenJu kralJa Vuk na s_vJe doe: a ) pismo Vukanovo papi nocenci jIII g. _1198 tz koJega su izvodi sauvani t: slijedeem ptsmu papmu; b) ptsmo pape inl cencija III kral ju Vukanu, 8. 1. 1199 (SMI IKLAS Il 294, 3 2 s:! gl sli jedeu bilje ku); e) za kljuci crkveno a sabora. u DuklJ I g.. 1199 ( SMIIKLAS Il 312, 33-338); d) piSmO kralJa Ifu;a a papi poslije crkvenoga sabora, S. 1199 (SMIIKLA , 1' 333 sl. ); e) pismo barskoga nadbtskupa. lva a pap!, g. _1199 (SMIIK LAS II 311, 33sl.). Vuknnov sn GJurO pnznao Je g: 1208 v r hovnitvo VeneciJe (gl. RAK I, Pnloz1 za zbtrku srbskth 1 bosanskih listina, u Rad JA l (Zagreb 1867) 128; . Acta Al . I 134, 42), g. 1215 damje Kotorane kao re Zorzt ( RAKI, 11 dj., str. 131; FARLATI VI 440; GELCICH, La Zedda 60). (12) Intelligentes igitur per litteras tuas osr:o aposto larui presenraras tue devotionis ardorem,_ quod vtdelicet .r?ma nam ecclesiam marrem ruam super om ta pos de1_1m . diligere et honorare proponis et manda ris nosms. ommm s mher re, iuxta quod a nobis tua nobili..ras postul ytt ... palhum, plemtu dinem scilicet pontificalis officu, ve':leabth frarr_1 nostro (Johan ni) Dioclensi archiepiscopo transmtrumus . Ptsmo pape Ino cencija III kral ju Vukanu, 8.I. 1199; SM I IKLAS II 294, 312 sl. GL i pismo papino, 26. I. 1199, II 2 5, _312 sl. te zahvalu bar skoga nadbiskupa Ivana, g. 1199, 11. dt. 311, 334 sl. (13) GL }IREEK- RADONI , I st . Srba I II 75 sl., 195. ( 14) GL VL. OROVI, H istorija Bosne, 23_ sl.; D. MAN DI, Sredoviena Bosna bez Srba, u Hnatska Revtta V (B. Aires 1955) 458 sl. . (15) Osebujnost Du k l je i njezi n.u tra j u OJ?Or u _prot v srpske drave za Neman jia pr iznaju 1 srpskt vJesn!;l. Gl. A. MAJKOV, I storija srpskoga naroda, preveo. GJ. Daruc;( Beo grad 1876) 101; ST. STANOJEVI, Borba o !lasltedstvo .J?aosmo (Sr. Karlovci 1902 ) 3; VL. CeROVI, I storita Jugoslavw (Beograd 1933) 110; P. DRAGI EVI , V eze Ze!e - Crne Gore sa tadran skim primor jem, u Zapisi 13 (CetinJe 1935) 131 sl. . (16) Urban V pie, 25. V..l368, no ilibus vitis act miro et Georgio ac Balse fra trtbus, zupams Zene , kOJI su se izjavili sprav nima da se podvrgnu posluhu RUDske crkl:e. A THEINER V etern ;,10n11menta S!avorum meridionalium I (Rtm 1S63) 262; 'Acta Alb. II 242, 55. Kako se vidi iz pisma Boni-

308

309

facija IX, 13. IV. 1391, braa Balii su bili dobri katolici. Gl. Acta Alb. II 466, 115. (17) Gl. F. RAK I, Iz vjetaj barskoga nadbiskupa Marina (18) 16. VI.l634 iz Sestana kod Bara pie misionar G. Vukovi sv. Kongr. de Propaganda : ... maggior parte di que sti populi si sono fa tti scismatici e Turchi per causa che non hanno delli buoni pastori ... . K. Sr. DRAGANOVI, Masseniiber tritte_ vn Katboliken :.ur Ortbodoxie >> (Roma 1937) 19, bilj. 2. 9Pl rnlJC o prelazu katolika u Crnoj Gori na pravoslavlje i 1slam gl. l. MARKOVI, Dukljansko-barska metropolija (Zagreb 1902) 128, 134 i dalje; DRAGANOVI, n. dj. 14-24; D. MA ND I Etnika povijest BiH ( Rim 1967) 201-203, 271-74, 450-67. ' (19) V. F.RI , O srpskom imenu po zapadnijem stranama na eg naroda, Beograd 1900, izd . 2., 1914; S. M. STEDIMLIJ A, Alma Mater Croatica IV (Zagreb 1941) 339-44; SP. RADOJ I,

Bi:aia o svojem putovanju god. 1610 po Arbanskoj Srbiji, u Starine JA 20 (Zagreb 1888) 50-156.

i staroj

Srpsko

Zagor je, das spiitere Raszien, u Siidost. Forschung.m

16 (1957) 278. (20) S. M. STEDIMLIJA, Crvena Hrvat ska, Zagreb 1937. Vidi takoer od istoga pisca: Tragom Popa Dukljanina, Zagreb 1941, tc Prilozi :a nacionalnu ... povijest Crnogoraca I, Zagreb 1969. (21) IVAN FR ANJO }UK I, Putopisi i istorisko-etnografski radovi. Pisci B. i H. (Sarajevo 1953) 139 sl. (22) V. M uRVAR, Hrvatska i Hrvati 24. (23) S. STEDIMLI JA, Carigradski Hrvat-baa, u Obzor, 15. I. 1937; M. VEGO, Povijest H umske zemlje I (Samobor 1937) 65. (24 ) A. VEBER, Put u Carigrad (Zagreb 1886) 171. (25) V. FORETI, Iz arhiva obitelji Vickovia u Zupcima kod Bara, u Anali Hist. Inst. u Dubrovniku IV-V (Dubrovnik 1956) 656. (26) LJ. P. NENA DOvr, O Crnogorcima. Pisma sa Cetinja 1878 god ine. Srp. knji evna zadruga (Novi Sad 1929) 105-114; R. ]. DRAGIEVI, Hrvat Baa, u Zapisi 22 (Cetinje 1939) 334-41. ( 27) M. M. FI LI PPOv, H orvate (Petrograd 1890) 127 sl.

310

ZAKLJU CAK U ovoj radnj' mi smo mnogobrojna povijesna sv jedoanstva i injenice sakupili , meusobno po vezali i svestrano pretresli. Plod je naih istraiva nja, da je Crvena Hrvatska uistinu postojala i da zemlje od Cetine u Dalmaciji do Drima u Albaniji spadaju u povijesni prostor hrvatskoga naroda. Za to valja mnogo aliti, da ovo vano pitanje nijesu temeljito prouili nai najbolji povjeniari, dr Fra njo Raki i dr Ferdo Sii, pa su te krajeve juno od Cetine dotino Neretve povijesno preputali Sr bima. Nakon naih istraivanja nijedan ozbiljan povjesmcar ne e moi sumnjati, niti pobiti, da je postojala juna ili Crvena Hrvatska te da su Hrvati od svoga dolaska na jug naselili zemlje od Cetine do Drima, tu vjekovima ivjeli i razvili svo ju izra zito hrvatsku kulturu . Zemlje Crvene Hrvatske i danas su stvarni na rodni prostor hrvatskoga naroda. Neretva, izmeu istoimene rijeke i Cetine, danas je najia h rvatska pokrajina. I bive Zahumlje, da nanja srednja Her cegovina, hrvatska je vie od 90%. Stara Travunja u svom primorskom dijelu i danas je hrvatska, i to Konavlje 100%, a Boka Kotorska imala je do g. 1918 dvotreinsku hrvatsku veinu . U nutranjem dijelu bive Travunje danas je malo Hrvata kato lika ali Hrvati muslimani ine i u nae dane rela' 311

PROF.

D.

2ANKO:

DR DOMINIK MANDi
I NJEGOVO KULTURNO I ZNANSTVENO DJELO

Nije lako obuhvatiti mnogost ruke poticaje i raznovr sna podruja kroz koja stvaralaka snaga dra Dominika Mandia, od drugoga decenija ovoga stoljea do danas, nije prestala iznenaivati i oduevljavati ne samo uu svoju franjevau obitelj, nego i itavu hrvatsku kulturnu javnost, pae i najvie internacionalne ustanove i aka demske znanstvene krugove, ak i umjetnike. Ipak se u temeljnom karakteriolokom obiljeju ove izvanredno bogate linosti jasno istiu dvije crte: fra njevaka u bitno-duhovno-vokacionalnom, i povjesnika u intelektualno-humanistikom smislu. Zaista, o. Mandi je integralni franjevac i roeni povjesnik; jo vie fran jevaki povjesnik {zapravo pov jesnik franjevakih izvora Reda u Hrvatskoj, napose u Bosni i Hercegovini), te nacionalni povjesnik (t. j. beskompromisni i ponizni istraiva i poklonik povi jesne istine sa izvornom vizijom Bosne i Hercegovine, terena na kojem je povijesna istina pretrpjela kroz sto ljea najtee devijacije). Mnogovrsn u aktivnost dra Mandia na k n jievnom, prosvjetnom, socijalnom, pedagokom, religiozno-apostol skom, kulturno-osnivakom, umjetnikom, administra tivno-ekonomskom, publicistikom, politikom i kon ano strogo znanstvenom podruju - sam e tok njegova, uvijek jednako intenzivno-kreativna ivota podijeliti u tri razdoblja: hercegovako, rimsko i ameriko. Mi emo ga pokuati - koliko nam je to mogue iz ovih prostornih i vremenskih daljina i duljina - slije diti iz prvog razdoblja u drugo i iz drugog u tree, u kojem se sada nalazi u pu noj intelektualnoj snazi pisca

313

etrdeset svezaka vjersko-znanstvenih rasprava za na obrzene kru >Ve, gl asovitu kolekciju Savremenih pi tanJ, _okoJih.okup ja prva intelektualna pera u do movlru 1 1zvan P:Je. Alt kao da jo nije dosta, pokree i opet sm ureduJe teka Monumenta Franciscana ( 19271934) 1 Acta Franciscana H ercegovinae ( 1934). Radove mu sa mpa Bog?slovska smotra, Fran jevaki vijesnik, C oatza sacra; ?Jela mu izlaze u kolekciji Znanstvena d Jela H rvatske bogoslovske akademije u Zagrebu ( 1936 ). _I tako se na mnogostruki radnik pomalo pribliava ra1u .svoga mostarskoga razdoblja, nepres tano prepun eJa 1 pl_a nova. Za mnoge bi taman bilo dosta za cijeli z1vot. Ah ne, dragi tioe, - odahni malo i spremi se na ..n ve. nesluene pothvate ovoga jakoga Hercegovca, -OJI ce_ tzne ada morati ui u drugo razdoblje svoga z1vota 1 sasv1m novoga rada. omba e doi rav 1:0 iz Asiza, te svete franjevake mt ce, a konr7ssvih provincijala, koji e brata Do mJruka 1zabrat1 1 tmenovati t. zv. generalnim savjetni kom (definitorom) itavoga Reda sa sjeditem u Rimu. _Time je dr. Mandi iznenada zauvijek izbaen iz SVOJe Hecegovine .i smjesta e, kao posluni sin svoga oca FranJe, morati napus titi malu i intimnu osovinu M?star_-Siroki rije, dii ruke od svih svojih akcija i p1sa, 1s o at1 se - sv1h steenih pozicija u provinciji 1 domovm1, za tvonu za sobom vrata male sobice na Sirokom Brijegu iznad Litice, toga petgodinjega in telektualnolabo_rato ija, ostaviti iza sebe teku prazni n, P?kupltl SVOJU s iromanu fra njevaku torbu bre VIJar 1 paket rukopisa, izljubiti svu brau i kre uti u vjeni Rim, ko ji ga je u tom asu grozniavo oekivao kao providencijalnu osobu. Rimsko razdoblje (1939- 1952 ) Time _poi ni.: drugo, rimsko razdoblje u stilu vt so oga hiJera hiJ skoga uspona ovoga dinaminoga, in tel!gen noga 1. popularnoga hercegovakoga franjevca. U dubmama nJegova jakoga duha morala se odigravati

dramatina borba: pored svih emotivnih ljudskih mo tiva, ve formirani pisac-povjesnik mora napustiti svoje dokumente i ui u prisilnu utnju od punih dvanaest godina (1939-1952). Universalni franjevaki duh pobje uje privremeno domovinski i znanstveni duh. Ve pro n aeno i ustaljeno zvanje sa svim sistemaski organizi ranim kreativnim snaga ma u -sferi povijesnoga istrai vanja, ne samo treba za tomiti, nego prenijeti se sa i tavim biem i svom energijom na sasvim nova podruja rada, u poniznoj i poslunoj slubi svome redu. Sam dr. Mandi e nam zabilje iti u nekoliko dragocjenih redaka svjedoanstvo o ovom momentu nutarnje borbe: Kada sa m na Duhove g. 1939 bio izabran na opem zasjedanju fran jevakih provincijala u Asizu za predstavnika slavenskih provincija u vrhovnoj upravi franjevakog reda, osjeao sam veliku rtvu ostaviti Hercegovinu i prekinuti sav svo j dotadanji, vjerski, kultu rni i socijalni rad. Stigavi u Rim koncem lipnja te godine pokuao sam kod pre. generala o. Leonarda M. Bello, da primi moju ostavku i da mi dozvoli da se po_vratim na svoj rad u Hercegovinu . Pre. general nije h uo o tome ni uti uv jeravajui me, da u u Rimu biti korisni ji i sv. crkvi i f ranjevakom redu i hrvat skom narodu . Priklonio sam se i prihvatio izbor ge neralnog kapitula i odluku nasljednika sv. oca Fran je kao izraaj vol je Boje. Poetkom srpnja vrhovno vije e povjerilo mi je i brigu za ekonomske stvari gene ralne kurije i reda . Za drugoga bi ovaj prijelaz mogao biti fatalan u vie smjerova, ali za jaki i nesavladivi duh o. Man dia ovo novo, rimsko razdoblje ivota jednostavno znai prijenos svih njegovih moraln ih i intelektualnih snaga i talenata na sasvim novo, u ovom sluaju na ekonomsko, organiza torno, umjetniko, h umanitarno i ka ritativno podruje, i opet mnogostruko. Prvi e veli ki posao novoga definitora biti eko nomskoga obiljeja: imenovan je generalnim ekono mom reda, ministrom financija jedne od najveih re ligioznih obitelji svijeta sa t radicijom od 700 godina. Evo njegova programa:

316

317

l. Izgraditi novu zgradu za sredin ju upravu reda (generalnu kuriju); 2. Stvori ti prostor za proirenje franjevake uni verze sv. Antun::t i za koncentriranje znanstvenih usta nova u Via Merulana u Rimu; 3. Organizirati za istu univerzu jaki nakladni za vod, koji bi bio oslon rada svim fran jevakim cent ra l nim znanstvenim ustanovama i apostolatu tampe; i kao da jo nije dosta: izgraditi veliku aulu i biblioteku za sveuilite sv. Antuna, zatim kupiti i urediti tis karu reda. Imamo dojam kao da smo na poetku svega, to je njegovo jako oko odmah uoilo, kao ono u Mostaru, kada je nastupio i poeo stvarati sve od poetka. Ovo je veliki talenat osnivaa, organizatora, inicijatora i povrh svega znanstvenoga radnika. Ali ne smijemo zaboraviti, da se nalazimo usred svjetskoga rata i da bi u takvim prilikama klonuo i najjai duh. Meutim na se o. Dominik ne plai i nema te zapreke, koja je u stanju skrenuti od ostva renja njegove planove. ajprije gradi novu generalnu kuriju reda na Jasminskom brijegu (Gelsomino) kod Vatikana, jednu od najljepih u Rimu i u njenu sklopu crkvu, najnoviji umjetniki biser u Vjenom Gradu od preko 300 crkava, i to u vrijeme, kada je doslovno prestala sva graevna djelatnost zbog rata. Kau, da je naao skoro praznu kasu, jedva da se za mjesec dana uzdrava Collegio di Sant'Antonio, u kojem se nalazila i univerza i sama kurija. Nakon dvije godine prouavanja graevi nskih osno va i prikupljanja materijala, na 31. svibn ja 1942 bl a go slovljen je poetak radova, koji su bili dovreni 29. listopada 1947, a temeljni kamen spomenute crkve bio je postavljen 1945 i u roku od pet godina ista je bila dogotovljena i umjetniki ureena. Ovdje je vrijed no uti samoga dra Mandia, koji je poput jednoga renesansnoga mecene okupio oko sebe itavu legiju umjetnika za svoje veliko djelo: Izgradnju nacrta za crkvu povjerio sam ovjeku sa veoma finim umjetnikim ukusom, Giovanni Muzio,

bez sumn je najveem talijanskom ivuem arhitektu crkvenih graevina. Za umjetnike radove uz priznate velikane na polju umjetnosti, naega Ivana Metrovia i Manzu iz Milana, obratio sam se na niz mladih ta lentiranih umjetnika ... U izgradnji umjetnike deko racije s uraivalo je 27 umjetnika, meu njima 2 Hrvata, jedan Slovak, jedan Madar i 22 Talijana ... Opu osno vu za ureenje crkve izradio sam ja sam osobno. Svaki sam rad stalno pratio u atelierima za priprave i u crkvi za vrijeme izvedbe. Davao sam savjete, svoje opaske i kritike. Ni jedno umjetniko djelo u novoj crkvi, osim sv. Franje Ivana Metrovia, nije izvedeno, a da nije barem pet est puta preraeno i dotjerana ... Glavni ures, koji se opetuje u raznim oblicima, uokviruje i povezuje umjetna djela cijele crkve, i prema tome daje crkvi posebni peat, jest stari hrvatski troplet ... Na proelju crkve dominira veliki Filocamov mozaik Majke Boje Posrednice, koja je obuena u hrvatsku narodnu koulju iz Sestina, a pod nogama ima jako istaknuti tapet s motivima iz narodnih nonja u Rami, Duvnu i Vrlici ... U sredini kupole je Quaroni- jev njeni mozaik Majke Boje, a nad nJezmom glavom kruna kralja Zvo nimira sa tri niza bisera u crvenoj, bijeloj i plavoj boji ... (2). Kroz svih ovih 12 rimskih godina dr. Mandi ne publicira nita. Njegova muza Klio povuena uti pred prezaposlenim ekonomom, graditeljem i inspiratorom velikih umjetnikih djela. Trebalo ga je vidjeti na vi sokim skelama, pod samom kupolom, kako dirigira, nadgleda i korigira detalje umjetnika i majstora, meu njima i naega Metrovia (3), i u atelierima, kako energino ispituje predloene kartone i skice, te u stilu starih vremena uiva u realizaciji umjetnike ljepote sudjelujui pri svakom detalju kao inspirirani inspirator. Pokazivao mi je jednoga dana niz kartona otklonjenih samo zbog nekoliko linija, koje nisu bile usklaene s njegovom idejom. A umjetnici, zar oni ne protestiraju, to im tako bdijete nad svakim potezom? - zapitao sam ga. Ne, oni su zadovoljni, kada imaju uza se nekoga,

318

319

tko ima sigurnu VIZIJU jedne ideje - odgovorio mi je smjekajui se, a ja sam u tom asu bio siguran, da su oni osjeali pred sobom jak autoritet i originalan talent, koji zna to hoe, jer uistinu o. Mandi je bio za vrije me itave gradnje i izradbe mozaika i kipova, reljefa i ornamentnih motiva, suvremeni dirigent i umjetnikl gospodar situacije. To su mu priznali i Kljakovi i Metrovi. Prof. Nagni - pie sam Mandi - umjetnik velike i vanredno lijepe kiparske grupe na oltaru Majke Boje Posrednice, 14 puta je preradio s':o ju prvo nu osn yu prije nego sam mu dao naredbu za tzvedbu dJela. Mo)lm postupkom i mojim utjeca jem umjetnici su siurn? neto gubili na svojoj izvornosti i neposrednosti, ah sve kupno umjetnine u crkvi dobile su na jedinstvenost! a i sa mi umjetnici su bili prisiljeni da se napreu 1 usavravaju i da dadnu od sebe najbolje to su bili sposobni . A ja sam s udivljenjem promatrao novoga, rimskoga Mandia, sjeajui se onoga mostarskoga: u obadva slu aja prvoga meu prvima. Tko da zaboravi na susret u Rimu g. 1945, prvi susret poslije g. 1924 u Mostaru. Obadvojica smo no sili u sebi religiozno-kultu rno ozraje, tada sm rtno ra njena i naputena Sirokog Brijega, on kao njegov bivi direktor, a ja kao njegov bivi matu ra nt. To nas je bacilo u narua j razumijevanja i povjeren ja: O. Do minik je tada stajao preda mnom kao visoka i mona rimska linos t, a ja pred njim kao izgubljeni i bijedni emigrant, ali kao predstavnik emigrantskoga logora Fer mo, u kojem se u prvom oa ju stisnulo i gladovalo preko dvije tisue ljudi , sa enama i djecom. Ta je naa poslijeratna emigrantska situacija u Ita liji bila za franjevaki mentalitet o. Mandia opet jedan od njegovih tipinih gigantskih momenata: rastvorio je ekonomske zalihe svoga reda - koje je uostalom on sam i stvorio - i poeo hraniti gladne i oblaiti ogo ljele, lijeiti bolesne i pomagati potrebne; poeo je osni vati privremene bolnice i kole za djecu i ake u lo goru Fermu, a u Grottaferrati kod Rima, u posebno

kupljenoj vili, smjetavati nae studentice-stipendiste. Dijeli na sve st rane kapom i akom, pomae i pridie duhove, intervenira kod vlasti crkvenih (gdje nas ogo varaju) i civilnih (gdje nas ne rawmiju), i vojnikih ameriko-engleskih (gdje nas i pomau i progone). Spa sava ljude namiru jui im putne trokove za preko oceanske zemlje. Kada je jednoga dana iznenada banuo u logor Fermo, zasjenio je kardinala Rufini ja iz Palerma, koji je upravo ta j dan doao u pos jete logoru s nadbiskupom iz Ferma. Dominik Ma nd i je jak i ponosit stajao pred engleskin1 koma ndantom i tali janskim prelatima, ispred svoga naroda kao Mojsije u pustin ji. Sve je to samo jedan dio Mandieve organizatorno karitativne akcije u ti m godinama. Prenosi u Rim i tavu kongregaciju Sestara sv. Franje iz Maribora; po die hrvatske . s. mi losrdn ice u Rimu ; osniva novi cijate za kolske sestre, a u G rottarnmare na jadranskoj obali osniva i tavu kolu i malo sjemenite za svee niki pomladak i smjeta tamo jaku grupu inteligentnih hercegovakih franjevaca-emigranata, koje e kasnije prebaciti u Chicago (medu njima je bio poznati pro fesor sa Sirokog Brijega, metar o. Oton Knezovi; knjievnik i prevodilac raznih djela, ueni o. G. Raspu di; originalni i izvanredno spremni @ozof o. Kvirin Vasilj, te kao gvardijan praktini i ma rljivi o. Trpimir Musa i drugi). Ali i rimskom razdobl ju dolazi k ra j. Misija je dra Ma ndia ispunjena izva n i iznad svakog oekivanja. Veli ko rimsko djelo ovoga veli koga ov jeka je gotovo i neizbrisivo Rimski umjetnici i in i n jeri u intim nom k rugu nazivaju (to) kurija Oca Mandia , kako na m saopava dr. Bazili je Pandi u odl inom opisu Nova crkva franjevake generalne kurije u Rimu. Razvoj hrvatskog emigrantskog ivota otvara novi put o. Mandiu, koji e konano predati svoj veliki obrau n De re oeconomica Curiae Generalis ab anno 1 939 -1 951, u Acta Capituli f!.eneralis O.F.M. Assisii A. D. 1951. Treba pozdraviti Rim, jo vie se udaljiti od Hercegovine i Hrvatske, te ak napustiti Evropu

320
21

321

i krenuti u Ameriku, gdje se smjestila glavna velika jezgra njegove franjevake hercegovake obitelji. Chikako razd oblje ( 1952 do danas) U novom dodiru sa hercegovakom braom o. Man u e se, kao ono Anteju u dodiru sa zemljom, vra tltl snaga za hrvatske ope i hercegovake specijalne pro bleme, svi rekviziti iz prve mostarske faze ivota . Postat e opet starjeinom za tri godine, ispunjat e Hrvatski kalendar svojim lancima o fra njevakom narodnom prosv jeivanju, o sv. Nikoli Taveliu; o hrvatskim ka. tolikim sveenicima ubijenim izmeu 1941-1945, i a k e nai vremena za prireivanje Molitvenika za Hr vat ski narod u Americi. - Ali kao da to nije dosta, javit e se ponovno ica mostarskoga osnivaa i urednika raznih kolekci ja, ovaj put za nove potrebe i u novim prilikama, tako na pr. osniva novu seriju Hrvatske knjige pod naslovom Croatia, koju sam ureuje 19541955, isto tako i Croatia, American series, v. I-III, 1954-1955. Meutim najva nije od svega - njegova muza Klio e ponovno zauzeti prvo mjesto u kreativnoj snazi dra. Mandia, koji e se g. 1955 definitivno povui u svoju radnu sobu i posvetiti sve svo je slobodno vrijeme, ko n ano mu darova no od Providnosti, i sve svo je uvijek svjee energije svome najdubljem intelektualno-zna nstve nom pozivu povjesnika. Ova godina e postati i ostati znaajnom u povijesti hrvatske historiografije, jer ovo je godina, koju je jeda n od na jveih hrvatskih pov jesnika ekao vie od 30 godina i konano sretno doekao u svojoj 66 godini ivota, kada mnogi ve naputaju bor ?u i poslove. Ovaj sveenik udesne snage zapoinje Istom sada svo je najvee ivotno djelo nepresunom se rijom djela, nabijenih najpreciznijom znanstvenom eru dicijom i sa divovskom odgovornou za totalne re kti fikacije bezbrojnih miljenja i teorija do sada prvih hr vatskih i srpskih povjesnika. Mandi sa svojim djelom jo jedamput u naoj histo-

riografiji asno reprezentira neprekinutu tradiciju u lan cu hrvatskih sveenika-povjesnika: Rakoga, Markovia, Zlatovia, Batinia, Bulia, Jelenia, Sakaa, Barade, Katia, i tolikih drugih, da bi se moglo rei, da je povijest naroiti intelekualni specialitet hrvatskoga sve enstva, skoro kao neko batinstvo srednjovjekovnoga klera, koji je jedini biljeio povijesne zgode i nezgode svoga naroda. Raki i Sii, dva najjaa imena hrvatske historio grafije, bit e njegovi glavni veliki protivnici i upravo stoga njegove rektifikacije ima ju dvostruko znaenje: zavretak jedne diskusije, koja traje jo od Rakoga, dakle tono 100 godina i ide preko Siia do naih dana, i poetak nove ere u istraivanju povijesti !frvata ranoga srednjega vijeka te Bosne i Hercegovme do danas. Kada sam jednom u eseju Bosna i Hercegovina u Mandievoj trilogiji izrazio moje uenje nad ovim du gogodinjim ekanjem dra Mandia kao ov jeka izra zito historiko-istraivalakog zvanja klasinog stila i kada sam pozdravio njegovo emigrantska sklonite u Americi, sretan, to je fenomen zvan ja dra Mandia konano pobijedio , dobio sam od njega prijateljsko pismo, kojega se usuujem ovdje objaviti, jer u njemu se nalazi autentino rjeenje i ovoga predugoga e kanja i kao i ovoga fenomena zvanja. Osim toga ova j dragocjeni dokumenat, u navaanju metode i ko n dicija rada predstavlja najbolje objanjenje tree ame rike faze: Vi se udite, da sam ja mogao tolike godine svoga ivota rtvovati drugi m okupacijama kod toli koga poziva na historiko istraivanje. Ali valja da imate na pameti, da meni ni Hrvatsko Sveuilite ni Jugoslavenska Akademija nijesu dali kakvo mjesto, niti mi omoguivali, da se iskljuivo bavim povijesnim i stra iva njima i radom. Ja sam seljako dijete. Iako iz bolje seljake zadruge, ipak moji roditelji za kolovanje nijesu nita pridonosili osim knjiga i prve redovnike opreme. Sve drugo, srednjokolsko i sveuilino kolovanje sno sila je Hercegovaka franjevaka provincija. Ona je tada

322

323

imala veliku potrebu osoblja i ja sam morao one slube primiti i vriti, za koje su me mo ji tadanji starjeine odreivali. Uz moje zvanine dunosti, ja sam se uvijek bavio i povijesnim radom, ali taj nije mogao biti intenzivan i ak tuelan, jer ja sa m bio odgojen na Univerzi, da se ne smije pisati o pojedinim pitanjima, napose prije pornima, dok ov jek ne prikupi dovoljno dokumenata o tome, to ja nijesam mogao initi u Mostaru sa dosta og ranienom samostanskom knjinicom. Usto ja sa m se uvijek nadao, da e meni Gospodin dati vremena i prigodu, da se potpuno posvetim povijesnim istrai van jima, i da sve zablude o hrvatskoj narodnoj povi jesti, napose o B i H , temelito opovrgnem i sitematski prikaem povijest B i H i H rvata uope ( ja podcrtavam ). Sto mi je Gospodin dao posebnom Providnou, kada sam ovd je doao i ve 12 godina iskl juivo i nesme tano radim sa mo i iskl jui vo na povijesnim istraiva nji ma iz povijesti Hrvata. Sada, kada sam pokupio sve do sada objelodanjene izvore iz ope povijesti Hrvata, n a pose o B i H, i sam sakupio dosta novih izvora, lako mi je pisa ti povijesne rasprave i u potrebi voditi pole miku o neispravnim stavovi ma pojedinih hrvatskih i drugih pov jesni ara (Chicago, 14. prosinca 1967). Bez komentara ostavljamo ovaj dragocjeni dok u mena t, koji na m, sav proet franjevakim duhom, savr eno objanjava tajnu Mandieva ivota kroz sve tri njegove k reativne f aze: mostarsku, rimsku i chikaku. Chikako razdoblje moemo s pravom nazvati raz dobljem rek tifikacije h rvatske povijesti. U Hrvatskoj Reviji i u Studia Croatica sam o tome donio detaljne i konkretne podatke, a ovdje je vrijedno ponoviti ne kol i ko misli opega ka raktera. Tko je neto upuen u razvo j hrvatske historiogra fije od Kuk uljevia i Rakoga do Sakaa, od Klaia preko Siia i Barade, Guberine, Katia, Karamana, Truhelke, Sida ka i G. Novaka, ta j e lako shvatiti, od kolike je neizmjerne potrebe i vanosti bio kona no jedan povjesnik Mandieve spreme i znastvenoga stila.

Sav taj golemi razvoj kroz stoti nu godina nije nego niz neprestanih korektura i revizija i napredova n ja korak po korak ... Sii je korigirao Klai a, Ba rada je korigirao Siia, Mandi korigira Baradu , al i ne samo Baradu, nego i Siia, i Klaia, i Rakoga, i Novakovia, i Pe rojevia, i orovia. Konano smo poslije toliko radova i posveenih ivota povijesti na dosegu jedne defini tivne revizije i vizije povijesti Hrvata. Navedena tvrdnja mi se manetnula jo kod i tanja prvoga sveska velike trilogije ( 1960 ), u kojem je bila rije o Dravnoj i vjerskoj pripadnosti sredovjene Bosne i Hercegovine . - Hrvatska je historiografi ja uistinu vapila za jednim velikim rektifikatorom , poslije toliko nagomilan ih kontradikcija, nelogin ih zakljua ka, loe itanih dok umenata, nejasnoa, praznina i, to je najgore, sumnjivih insinuacija iz ne-hrvatskih politikih izvora i jugoslavenskoga mitosa. Istina, priznajemo s francuskim medievalistom Marc Bloch-om, da je spozna ja prolosti neto, to se na lazi u stalnom progresu, to se transformi ra i nepresta no usavrava - ali svi dosadanji pokua ji povijesti Hrvata za na rodnih vladara, od Rakoga do Barade, i previ e nam se ukazu ju labavi, nestalni, uvijek iznova u groeni novim stanovitima, praeni brojni m i promjenljivim hipotezama, te neprestanim traenjem i progl aavanjem falsifikata . Pae idolom erudicije se kod nas u naj novije doba smatr::.t pov jesnika, koji objavi ka kav novi falsifikat koje vladarske isprave iz hrvatske narodne dinastije, koja je, usput reeno, stalno bila prikazivana u loem svijetlu. Pae i sa mi prvorazredni autori (Sii, Barada) tokom vremena mijenja ju svo je vlastite pri janje tvrdnje pod utjecajem novih spoznaja i doprinosa sa stra ne arheologije, filologije i drugih pomonih nauka. Dodue. tome se ne treba previe uditi, jer slian pro ces vlada u progresu historiografije kod svih kultu rnih naroda. Imajui sve to u vidu, pojava dra Ma ndi a na polju hrvatske historiografije znai kao neki izlaz iz tunela, kao fenomenalno nadilaenje svi h opravdanih slabosti kao i neopra vdanih predpostavki , drugim

324

325

rije ma erudi.cija n!je vie u konfliktu s bitnim ciljem POVIJ.ese aktlVnosu. Dr. Mandi smjeta stvari u ne pr k d.m tok l<;>.gike zbivanja, slijedi uvijek razvoj vanj ski 1 n tarnJih dokaza; pri tom stva ra izvanredno kon ndJ e!o, a bissvi skupa s njime bolje shvatili s asnJos1. pnpra lJali budunost, interesirajui se :-ve v1se za 1s mu as.e prolosti. Nevezan od oficijelnih P grama 1 ad?'l1rustrativnih direktiva, na pisac me diu.a u t talnoJ slobodi i superiornoj franciskanskoj sa macpOVlJes . t svoga naroda kroz svoju savjest, kroz n aj s?ze za h Jevzna nosti, kroz totalnu erudiciju najsit111Jlh dtalJa 1 . o govara na postavljena pitanja prvim hrvat k1m stol jeima, od 7. do ll., jer, kako veli Hen 1-Irenee Ma rrou: Historija je odgovor na po s talJno itanje proizala iz onoga, to je najdublje u dusi 1stra1Vaa . A to je bilo najdublje u dui roe noga povjesnika Mandia? On e nam sam rei: ... da bih utvrdio pravu povijesnu istinu o n ao j prolosti i popravio tolike neispravne tvrdnje, koje sam n alazio osobi to u djelima na stranim jezicima . ' Na drugom mjestu e nam precizno i iskreno rei to mu je bilo najdublje u dui i na to je konan r balo dati odgovor, t. j. utvrditi pravu povijesnu 1stu .: Svojim znanstvenim djelima Luci je mnogo k?nstlo hrvatskoj stvari, jer je preko njegovih kriti kih djela Zapad upoznao staru i slavnu . povijest hrvatskog naroda. Ali je on i nehtijui na nio i tetu hrvatskom narodu time, to ni zapadni pisci poput njega ne e ubudue smatrati hrvatskim zemljama: Bosnu, Za humlje, sre<;>v jen.u Duklju i Dubrovaku republiku, niti e poviJest uh zemalja obraivati kao sastavni dio ope hrv tske povijesti ... Dr. Franjo Raki, da ne bi odbio od Jugoslavenske misli Srbe, koji su svojatali Bosnu i sve june hrvatske kra jeve, kao jedan od alavnih nosilaca jugoslavenske ide je, prihvatio je Ludetezu i prepustio Srbima sve zemlje, koje im je " darovao " Konst. Porfuogenet u 10. st. U mnogobrojnim i vri jednim radnjama Raki obrauje povijest sa mo Hrvata izmeu Cetine i Rae, dakle negda nje Bijele Hrvatske. Sto je ju no od Ceti ne, dotino Neretve, a isto no od 3 26

Vrbasa, to on mimoilazi, jer ne sma t ra hrvatskim na rodnim prostorom. Od tada pa do danas pisanje hrvat ske povijesti ostaje pod sjenom Franje Rakoga, naj jaega hrvatskoga povjesniara. I dr. Ferdo Sii, prizna ti uen jak i dugogodinji profesor hrvatske povijesti na zagrebakom sveuilitu, ne udalju je se od teza I. Lucia i Fr. Rakoga ... Naravno, ovakvo dranje hrvatskih povjesniara dobro je dolo srpskim histo ria rima, koji su bez ozbiljnih prigovora protegli gra nice povijesnoga srpskog narodnog prostora do rijeke Cetine u Dalmaciji i do Livna u Zapadnoj Bosni . Naputanje Bosne i ju nih krajeva sa strane ponajboljih hrvatskih povjesniara nas je potakla, da n!}rodno pitan je tih zemalja temeljito ispitamo po pra vi lima dananje povijesne kri tike ... I dobili smo jasno i nedvojbeno sv jedoanstvo spomenika, koje glasom mnogobrojnih i vjerodostojnih izvora sv jedoi, da su Hrvati kod svog dolaska na Jadran naselili sve zemlje od Istre do Albanije, i od Jadrana do Drave na s je veru i Drine na Istoku . Stvar je ozbiljna. Kako vidimo, radi se o temeljnoj osovini hrvatske historiografije: Luci - Raki - Sii, koja e osovina zbog nehotimino manjkave Lucieve perspektive, opravdane znanstvenim i politikim okol nostima 17. stoljea, a neopravda no iskoriene u jugo slavenskoj liniji Raki-Sii, konano skrenuti u devia cijtt , koja se i danas slu beno podrava na katedri hr va tske povijesti u Zagrebu . Dr Mandi je toga svjestan od prvoga intuitivnoga udara n jegove ideje smjernice za veliko djelo, koje e se razviti do najsitnijih detalja u integralnoj cjelovitosti, ideje, koja e zapra vo proizves ti fenomen jednoga izbo ra, koji e izbor u svo jo j sutini biti jed na velika i odgovorna rektifikacija. Ali kako se radilo o temeljnoj osovini, u rasponu od 17. do 20. stoljea, trebalo je obuhvatiti sve te temelje do zadn jih izvora i sjediniti sve zgode u jednu cjelinu, formirati jedan kontinuitet i konstruirati logiku povijesnoga zbiva nja, jer - Histo rija ima na svoj nain svoju logiku - veli Vialetaux u tom smislu, to ona hoe da otkrije red ovisnosti, 327

pisce, dokae realnost, ime i podruje Crvene Hrva tske. Ali kao da je i sam os jetio, kako mnogo fali i njemu i njegovim au torima, a opet sigura n u n jihove maka r i fragmentarne tvrdnje, pie: Naniza ti sve one histo rijske injenice, koje su stvorile Crvenu Hrva tsku, i obradi ti sve one krupne historijske faktore, ko ji su razbili cjelovitost hr vatskoga naroda u ovoj jako izlo enoj periferiji hrva tstva, znai dokazati i ob jasn i ti gorn je tvrdnje . Danas moemo rei, da je d r. Dominik Ma ndi sve te his torijske faktore na nizao, obradio, dokazao i obj as nio kao do sada na jzaslu ni ji odv jetnik Crvene Hrva tske.

KAZALO IMENA
Absaru m 146 Absu ra 121 Adal beron, knez 191 Adelaida, carica 149 Afga nistan 242 Agapi je 234 Agilles, Rajmund de 58 190 210 219 290-92 300 Agnellus 107 124 Agron 83 Ahaja (Ahejci ) 191 239 250 Aimerius, cane. 36 Akominatus N. 183 Akvileja 113 219 294 Alarik 107 Al ba (Biograd na M.) 69 Albanci (Alba nezi) 104 1746 180 298 Albanija 8-10 12 17 23 34-6 38 53-4 56 58 61 74-6 94 104 110 114 121-7 137 148 174 176-7 179 184 190-1 196 198 215-17 233 244 246 254 256 263 273 281 299 302 309-11 Albanija Don ja i Gorn ja 177 279 298 Albanitoi (Albanoi) 179 190 Albano 181 Albanon 174 190 Albis, ri jeka 149-50 Aldo, izdava 276 Aleksandar II papa 108 125 214 250 Aleksa ndar III pa pa 26 38 210 219 309 A leksa nd rija 237 Alcksi je I Kom nen 61 172-3 Aleksijc II, car 211 Aleksandar, biskup 219 Alf red Veliki 179 AJ-Masudi 179 Alpe 235 Alti nate 147 Amari M. 37 126 293 300-01 Ambrozovi l. 272 Amerika (Ameriani) 232 301 322-3 Ana Komnena 61 99 116 122 127 166 172-9 181 189-90 Anastazije, logotet 201 Anastazije IV papa 26 28 35 Andrija, herceg 212 219 Anre j 322 A n ti 242 A n tiohija 237 A n toljnk S. 163 Antun Pad., sv. 318 Anuvi nci 176 Apeni nski pol uotok 254 Api jan 79 81 118-20 Apolonija, .grad 53 85 241 Apsarum 146 Apulija 26 Aquaviva D. L 287 Aranza ]. 266 Arapi 292 Arban, mjesto 174

(l) Kompletnu bibliografiju ovoga razdobl ja kao i pri jan jega donosi O. BAZILIJE PANDI pod naslovom Zivot i pisana djela O. Dominika Mandieva, u Mandievu Zborniku. Rim, Hrv. Povijesni I nstitut, Radovi sv. I-II, 1965, str. 1-10. (2) Vidi M:mdiev lanak Gradn ja nove crkve franjeva ke generalne kurije 11 Rimu i hrvatski motivi 11 n joj, u Hrvat ski Kalmdar, Chicago 1951. (3) O. DOM I NIK MANDI, Postanak Metrovievih <<Rana sv. Franje, u Hrvatska Revija (B. Aires 1962) 12 388-395. U ovom krasnom eseju uspomena u vezi sa Ivanom Metro viem opisuje nam O. Mandi potanko. ka ko je oduevio istoga, da mu izradi mramornu skupinu Rane sv. Franje za jedan olta r u novo j crkvi sv. Marije Posrednice uz novu kuriju; ka ko mu je sluio kao model i ak i nspiri rao neke popravke, kako je s njime birao m ramor i traio kipa re klesae, te kako je Me tro vi to na jl jepe svoje religioz no d jelo poklonio njemu i Fra njevakom Redu u za hval u za sve dobro, to je va red t< i nio za moj h rva tski na rod . Kad je ri je o Metroviu i fran jevakom redu, sjea m se, da mi je jednom zgodom upnik sv. Mar ka u Zagrebu Svetoza r Ritig povjerljivo saopio da mu je Metrovi u nekom mo mentu religiozne krize rekao, da se bavi ozbil jno milju da stupi u f ranjevaki red.

330

331

Arbanasi (A rbanija) 25 34 77

Bambalona, grad 19 33 54 62

Bizantinci 21 28 173 176 180-

176 190 275-6 279 310

Arbanitoi (Arbanoi, Arvanitoi, Arvatinoi) 17+5 177 179

154
Bandalon, grad 56 62 153 Bar (Amibarum) 20 21 25-6 .

81 191
Arbanon, grad 17+6 180 Arens F. C. 223-t 228 Arhi ris, barsk i plemi 61 Arnauti 298 A r meni ja l 99 Armenopolos, vojskovoda 204 Arns, grad 295 Arva tska, Bi jela 226 Asen Ivan, car 190 Asiz 317 321 Ataleiates M. 50 61 174 179

81 190-91
Atalarik 101 Atina 260 A vari (Obri) 8 104-5 151-3 161

234-6 238 241-3 249

Avdi K. I 301 August 90-2 190 August Antonin 1 00 Augustin, sv. 278 287 Aulona 121 Azija, Mala 25 88 249 Azini je Kvadrat 99 122 Azovsko More 242 Babi T. 266 Babina Gora 288 Baka 283 298 Badali J. 286 308 Bakar (Baka ri) 11-1 126 295

30 31 38 42-3 47 51 61 126-7 136 139 155 175 186-7 219 222 306 310 Barada M. 122 129 1312 1-16 249 3235 Baroni us 60 121 Basila kes, protucar 180 191 Basi Fr. 270 285 Batini M. 227 323 Bavarska 77 BazalJ Vl. 266 Beatus, vojvoda 124 Bela II 211 Bela IV 115 Bel kan 189 Beloch 162 Belohrvati 77 BeUo L. 317 Benac A. 118
Benedik t VII pa pa 1-17 Benedikt, sv. 53 Benetikoi 177 Berkovi 251 Bernard. nadb. dubr. 257 309 Bernardin Siensk i, sv. 286 Bernardi n Spl iani n 273 286 Berno, b. 149 Bertoli 117, 118 Bilee 311 Bijankovi N. 268 Biograd na Moru 69 108 113

81 18-1 191 201 2035 218 29-1 Bizantski Anonim 166 187 192 Bizzi Ma rin, nadb. barski 305 310 Bjelopavlii, pleme 305
Bielovar l l Bjelovui Zv. 75 226 228 230

329
Blahoi 177 Bl nto 165 Bloch M. 325 llluhme 122 Bneci 273 276 Bodin 61 71 139 167-70 172-5

Bokovi R. 261 Bonjaci 298 301 Botoniates N. 50 61 179 Boin A. 266 Bra 83 158 258 Bra jnovi L. 229 Bra nimerus, dux 58 Bra tonoii, pleme 305 Breyer M. 266 Brien i j N. 50 60 99 124 166

170-2 180 184 187 194

Brist 280 Brtuevi II. 275 Brusna 203 Budimir, hrvatski kralj 17 56

60 281 288
Budva 82 9-1 10-1 108 111 123

...

220 294-5
Biondo (Blondus) Flavije 65-6

300
Baldovi n, car 190 Balkan 27 50 81 89 96-7 99

75 1-19 Bitolj 27
Bitondo A. 286 Bizant 25 27-8 50

153-4 160 172 176 183 197 200 234-7 239 247 Balsich Stipko 307 Balii 304 308 310 Baltik 281

106 112 ll " 160 168-71 177 182-3 185 194 200.01 205 236 238 242 2-17 2-19-50 302

179 181-3 189-90 193 195 207 219 263 281 288 209 3U2-3 308 Bojana, rijeka 111-12 114-15 2-16 Boka Kotorska 47 139 158-9 175 177 185 197 218 223 226 229 243 246 279 281-2 288-9 298-9 301 311 Bologna 262 266 Bongars 190 300 Bonhardi M. 67 Bon if acije IX papa 309-10 Bonifa i A. 266 Boris 136 Borna 112 126 Borova Planina 17 19 60 Bosanci (Bosnavi) 301 Bosna 9-12 14 17 19 33 34 36-8 56-7 60 62 65-6 75 118 126 136 138 157-8 184 191 196-8 211 213 220 223 232-3 241 243 246 252-3 258 2624 266 272 276 280 282-3 288-9 309 313 323 325-8 Bospor 191 237 Bokovi D. 227 229

126 131 136 139 140 144

152-3 156 16-1 175 215 222

2-13
BufTarini A. 262 Buerov A. R. 297 Bugari l I 3-1 53 62 72 75 1-17-8 166 175 180-1 191

203 216 237 247 254 258 278 Bugarska 70 72 126 137 148 156 172 182 188 194 197 258 Buka od Kotora 282 Bul i F. 148 323 Bun i M. 287 Bu torac ]. 227 Bu torac P. 288 Bury J.l3. 124 249-50
Cacauto Petra 71 Calapium, ri jeka 126 Calikst papa 36 125 Callinicus 123 Capella, Raimundus de 125 Ca rigrad 23 67-9 166-7 170

1 97 236 2-12 297-8 305-7 310

332

333

Carniola 266 Cassiodorus Sena tor 101 122 Cattaneo 265 Cavtat 83 92 184 Cecilije Metel L. 79 86 Celsenius P. 118 Centa 191 Cerauni 123 Cer va tii (Servntii , Sorabi) 150 Cetina 8-12 21 39 55 67-8 70

Crnojevi Skender 308 Crnojevii, pleme 304 Croari Sclavi 58 60 126 148

150
Croatia (Alba, Rubea) 3-t 44

57-62 67 70 75-6 117 123 127 146 280 285 287 300-1 316 322 Cros S. H. 76 Cruvvati 179 191
C:akovac 298 C:aslav, upan 157-8 197-8 213

84 102 104-5 108 111 117 130 151-2 156-7 159 197 222 230 243-6 255 273 280 281 291 3ll 326-7 329 Cetin je 304 309-10 Cezar Julije 81 86-8 90 103 119-20 123 Chomatianos Dem. 221 Chroati (Chroatia) 65 69 75-6 125 149-50 192 220 264 Chulmi (Chulmia) 146 149 217 219-20 Chyriak, sv. 274 Cicero 81 Cilicia 120 Cipar 92 Cisilla Tim. 282 Claudia Aequ um 80 Claudius Titus 122 Coleti ]. 67 Colonia Agrippina 60 Cons H. 76 147 Constantinopolis 76 Coprive 228 Corbavia 76 Cosmi Stj. 268 Cres 20 134 246 297 Cresimirus 125 Crijevi (Cerva) S. 66 75 Crna Gora 33 218 229 233 244 246 262 299 302 310 Crni I. 57 266 286 Crnogori 306-7 310 312 Crnojevi G j. 308

216
C:astimi r 223 C:ehoslovaka 234 Cesi 72-4 230 254 C:ievo 222 C:remonik I. 128 C:uli novi ]. 261 C:vrsnica 90 Caleti ]. 45 55 59 iril, sv. 53 177 255 264 orovi Vl. 14 227 229 263

Dandolo A. 64-6 75 114 127 Damti . 286 309 Dardani (Dardanija) 97 119 Da versi, pleme 123 David, kralj 287 Deanovi M. 265 Deca terurn 35 Del Giudice 190 Demetr ius Suinimi r 60 Dendra 28 Denthelatae, pleme 120 Deraemistae, pleme 123 Derivaux-Buerovi 280 Deroko A. 227 229 Dervanus 150 Desa (Dessa ) 24-8 35-7 185-6

Doiabclla P. Kornelije 92-3 121 Dolje 156 DomagoJ, vojvoda 137-8 148 Domentijan, pisac 36 Dornicijan 80 93 Dominicus Absarensis 147 Doen Vid 270 Dra 9 19 21 34 56 61-2 64

263 303
Desidiates, pleme 120 123 Desna, rijeka 73 Dessau, pisac 118 Deuri, pleme 123 Devol 167 Dezislava, kraljica 24 186 Dima! 85 Dirni trovi N. 286 Di ndari, pleme 123 Dini M. 264 Dio Cassi us 119 120 Dioclea (Diokliti ja) 37 51 60

265 309 325

Dabinovi A. 61 249 251 300 Dabo-Perani M. 250 Dagober t, kralj 249 Dal ma 33 56 62 Dalmaci ja ( Dalmati, Delmati i td ) 8-10 12 13 20 27 31

34 4-t 54 67-76 78-127 147 152-4 156 160 171-4 184-5 197-9 207 210-1 214 218-9 230 233 235-8 241 243 250 253 256-7 260-2 264-6 268-9 27-t-8 280 282-4 288 291 293-6 298-301 304 311 327-8 Dal matinac J uraj 261 Damask 237 Danubiu m (Danuvi um) 33 120 1 22 146 219

75 125 127 217 221 304 308 Dioklecijan 94 96 106 111 121 123 152-5 Dircisclavus, k ralj 60 Di tiones, pleme 123 Divkovi M. 266 Dmitar, sv. 274 Dnjepar 72 Dobroslav, ba n-kralj 71 202-3 302 Dobrota, m jesto 281 Dobrovsky J. 230-1 348 Doglioni N. 288 Dokolija (Dioklea) 60

68 76 82 99 104 11 1 136 153-4 156 170-2 174 176 180-1 201 233 273 290-1 293-4 Draganovi K. St. 227 310 Dragi ev i P. 309 Dragievi R. ]. 310 Dragi mir, k nez 202 205 Dragislav, sin Predimirov 165 Drago Marin 277 282 Dragovi Maro 277-8 282 Drava 8 9 12 74 91 94 134 152-3 191 233 241 244-5 248-9 281 327 Dregovii , pleme 72 Drevljani, pleme 72 Drim, rijeka 74-5 126 154 175 179 18-t 198 215-6 281 303 311 Dri na 8 12 17 19 34 47 60 64 75 81 94 98 102 123 137 152 157 196 203 237 245 283 327 Drinopol je 180 Drivast 222 Drislav St jepa n 49 112 214 Dubrovnik 20 22 36-7 48 75-6 106 110-1 114 149 155 184-6 192 198 203 212 222 226 260 263-5 273-5 278 294 296-9 310 329 Du Cange 38 67 76 Duchesne L. 147 Diimler E. 148 Dukl ja 9 10 14 20 23-5 27-9 40 46-53 57 60 61 65 109

334

335

112 126 139-40 155-9 166 Europa 25 120 149 150 162 165 288 297 301 321 168-70 172 177 180-2 18+6 188 195 199 203 205 211-2 Eutropije 88 119-20 215 217-8 223 244 252-3 I:vlija Celebija 282 297-9 301 305 307 260 294 302-6 309 312 326 328-9 Dukljani 24 171 187 199 203 Fancev Fr. 265 286 287 Farlati D. 36-38 60 67 125-7 296 147-8 192 219 309 320-1 Dulcinj 38 109 125-6 Dunav (Duna j) 8 17 19 72-5 Fenicija 92 98 134 152 211-2 233-5 Feri 280 Ferluga J. 124 248 280-1 283 288 Figulus 84 Durachium (Dyrachium ) 33 62 Filipov M. 307 310 121 219 300 Filipovi I. 269 Duan Silni 304 317-8 Filocamo 319 Duvanjsko Polje 17 62 64 84 Fiskovi C. 227 229 147 263 265 281 308 Forbiger A. 120 163 Duvno 19 47 51 62 78 99 Focije 147 102 117 153 211 319 Foa 203 Duyam, sv. 274 Foreti V. 37 192 310 Dvina 72 Forminus, b. zadarski 126 150 Dvornik F. 149-50 242 251 Franaka 62 77 151 253 290 Franci 62 123 149-50 Francuzi 54 283 289-90 eri V. 310 Frankopan N. 288 Franjo, sv. 289 316-7 319 321 Eckhcl J. 118 330 Efez 100 147 Fredegarius 150 Egidi j, sv. 274 Fribourg 315 Egipa t 237 238 249-50 Fulcherius Carnotensis 114 Egnacijeva cesta 68 Einhardus 34 112 124 126 149 Gabrijel Radomir 202 163 179 191 Gacko 311 Elbasan, manastir 23 Gaj Ljudevit ll Elbe 150 Galicija 83 Elia, b. barski 36 Emanuel I Komnen 22-3 25 Gallia Cisalpina, Transalpi na 119 27-8 128 183-4 186 188 Gareti L. 122 211-2 218 Gargano, planina 26 149 Englezi 232 Gebizus, papin posl. 60 Epidaur 35 83 85 Epir, Novi 98 99 107 152-3 Gejza Il, ugarski 27 175 237 239 241 244 250 Gelazije I 97 101 Gelcich G. 220 308 309 Eterovi K. 285

Gelsomino 318 Gelzer 147 251 Gencije 85 Geneve 127 Georgij Monomachatos 61 Georgije Probanat 200 204 Georgij Vojtjeh 166 Georgius Balsa 309 Georgius Pisida 249 Germani 91 Giannelli C. 286 Giorgio Dal mata 261 Giorgio Schiavone 261 Girolamo, s. 266 Gisleberrus, dvorjanik 149 Giurgio, sv. 274 Gjamanji F. Rajmund 268 G jurin i J. 269 280 Gjuro, sin Vukanov 309 Gl amo 272 Glasi nac 83 Glava Radoslav ml. 287 Gli ndi tiones 123 Gnej F. Centumal 84 Godescalcus Gallus 126 Godeslav, upan 259 Gojnikovi Petar 70 Golija, planina 156 Gol ubi nskij 251 G01anci 165 Gostii K. 268 Goti 42-3 158 161 Gotschalk Saksonac 113 124 Grabovac fra Filip 269 283 285 Grad 134 Gradie 238 Grafenauer B. 163 248 251 Graz 269 Grci 21 34 189 208 218 Grka 25 218 238-9 241 255

Grgur,

nadb. barski 24 30-2

36 38 185
Grgur Ninski 126 Grgur Veliki 106 123-4 234 Grgur V IT, papa 48-9 58 60 Grgur XIII, papa 262 Grottaferrnta 320 Grot tammare 321 Grvasi jah (Hr va tska) 126-7 300 Guberina 324 Gunduli Franjo 279 Gunduli F. Ivan 270-2 279

287
Gu n jaa Stipe 59 Gui Petar 71 Gvaltcr, pap. legat 24 186 Guido, pisac 125 Gviskard Robert 174-6 Hadri jan, car 80 Hadrijan IV, papa 26 Haimarus Podiensis 219 Halinkmon, rijeka Bistrica 251 Hama rtolog Georgi je 148 Hamm Josip 284 286 Hanka W. 248 Harahvatya 242 Harvat 269 Hmvati 266 Ha rvatin (Hrvat ) 179 Ha upt mann Lj. 143 149 163

192 242 250

Hefelc 147 Hektorovi Petar 275 Helada (Hellas) 239 250 Heleni 191 Helias, patriarh akv. 146-7 Hemanuhel, car 35 192 Heraklije, car 151-3 196 198

236 238-9 249 302

Herccgnovi 68 177 298-9 Hercegovina 36-7 90 218 232-3

275
Gregorius, strateg 125 Gremouville 279

241 246 270 282-3 285 301

336

337

I l!voje Vuki Hrvatini 220 311 313 316-7 321 323 325 2/6 328 Hervati 301 Hvar 82 85 158 260 275 Huber A. 127 Hierocles 147 Hugo, dvorjanik Hieronymus, s. 261 Hum 211 213 260 Hierusalem 300 Hilandar, manastir 25 33 190 Hungari 127 Hungaria 67 219 Hispania 126 Hludovicus, car 34 126 Huni 133 234 Hofliler 61 Homer 191 lbar, rijeka 94 97 Horith (Hrvati ) 179 Idris, arap. geograf 28 37 126 Hor tens 275 173 212 292-7 300 301 Horu tani ( Korutanci) 72 74-5 Ilija, nadb. barski 26 Horvati 301 310 Ilija, patriarh 134 Hravati 74 Iliri - Ilirik (Illyricum, Illuria) Hrobatoi (Hrovatoi) 177 36 59 62 67 72 81-99 Hrovate Belii 72 104-5 116 118-23 135 147 Hrvat, izvorno ime 243 151-3 163 171 174-6 230 Hrvat-baa 306 310 239 241 244 250 266 Hrvati, mjestimice Iliri (Hrvati) 254 Hrvati, Bijeli 19 56 71-5 77 Ilirija (Hrvatska) 254 151 155 171 Ilmer, jezero 73 Hrva ti, Crveni 19 56 66 71 !mota, upa imotska 157 158 74 254 Imotski 127 165 Hrvati, Doni j 56 Inocencije I, papa 97 Hrvati, Gornji 56 lnocenci je II. papa 113 Hrvatija 288 Inocencije III, papa 36 125 Hrvatska, mjestimice 149 309 Hrvatska, Banska 260 Inocencije IV, papa 256 Hrvatska , Bijela 9-12 14 17 19 Johannes, kron. 124 21 JO 41 46-8 50 52 57 lordan' Ivanov' 221 64-5 70 74 77 112 115 117 Iranci 117 242 140 150-1 156-7 165 168 Irci 253 171-2 184-6 215-6 222-3 Isbalto (Split) 296 225 244-5 250 253-4 256 Isklavonija 293 294 296 300 273 280-1 291-2 302-3 326 Istra (Ystria, Histria) 8-10 12 328 64 68 74-5 82 99 105 114 Hrvatska, Crvena, mjestimice 123 143 152 156 159 196 Hrvatska, Iranska 250 198 210 211 215 216 219 tfrvatska, Karantanska 153 230 233 235-6 243-5 256 Hrvatska, Panonska 158 244 258 262 280 281 288 327 Hrvatska, Posavska 276 ! strin' V. M. 148 Itali ja 9 37 123-4 126 149 224 Hrvatsko Primorje 258 280

242 253 261 265 267 279 290 294 299 301 320 l van Arhiakon 206 209 Ivan akon 58 67-70 76 107 143 165 Ivan Krstitelj, sv. 265 Ivan, nadb. barski 309 Ivan, nadb. splitski 149 Ivan IV, papa 236 Ivan VIII, papa 137 138 148 196 Ivan X, papa 58 62 107 110 137 139 144 149 150 256 263 Ivan, pop 259 Ivan de Plano Carpini 115 Ivan Solmski 297 301 Ivan, sveenik 265 Ivan Vladislav 202 Ivanovi Luka 281 Ivekovi C. M. 227 229 Izancije, strateg biz. 25 192 Izidor Seviljski ( Isidorus Hispal.) 238 239 241 249-50 Jablanica 87 }ader (Zadar ) 35-6 123-5 Jadran 8 12 73-5 98 103 122 151 177 191 233 235-6 245 249 255 260 283 293-4 327 Jadransko more 9 17 20 121 137 211 219 233 235 248 281 292-3 Jaffe 22 33-7 60 61 121-3 125 147-9 219 Jagi 232 286-7 Jakin 278 Jaksch 191 Jambrei A. 269 Japudi 81 123 Japundi M. 285-6 Jasenica 279-80 Jastrebov I. 227 229 }azara 219

Jeleni J. 289 323 Jeli Lu ka 265 Jerina 276 Jeruzalem 237 287 290 Jei Sl. 265 285 287 Jireek K. 34 127 142 149 165 169 171 184 189 191-2 199 208 219 221 248 251 264 307-9 Joha nnes, archiep. diocl. 36 Jordanes 106 124 234 )orga N. 300 Jugoslavija 263 309 J uki Iva n Franjo 305-7 310 Jullian 121 Juraj, sv. 262 Juraj Vukanovi, kralj Duklje 304 Jurkovi, b. trebin jski 279 Justin l, car 234-5 Kai (Cacauto) Petar, pos!. 71 Kai-Mioi fra Andrija 270-1 2R0-2 288 Kaii, hrv. pleme 45 Kadzaro (Kotor) 296 Kalig ula 100 Kalikst Il, papa 34 36 41 Kalinik, egzarh rav. 123 Kalomanus 127 Kampor, otok 286 Kanadani 232 Kandi jan, pa trijarh 134 Kanimir, kral j hrv. 56 Karaman Ljubo 227-9 324 Karantanija (Karintija) 74-5 163 219 266 280 288 Karlo I Sicilski 190 Karlo Veliki 106 123-4 Karlovac ll Karlovii 162 Karpati 73-4 117 151 234 237 242-3 245 250 Kastel Nuovo (Herceg-novi) 301

.3.38

.3.39

Kastilskah 294 295 Kaswrija 167-8 Ka tela 284 Katakalon 200 Kata rina, opa tica 192 Katari na, sv. 266 Kati L. 124 323-4 Kai B. 277-8 282 287 Ka zaki 301 Kaznai l.A. 286-7 Kedrenos G. ( Cedrenus) 115 124 126-7 137 148 182 188-9 192 200-2 205-6 208 249 Kehr 61 190 Kekaumenos (Cecau menus) 115 127 199 205 208-9 Kelti 83 Kempten 265 Keza 127 Kikladi 250 Kijev 71-2 Kinamos Ivan (Cinamus) 36-7 127 192 196 208 239 Klai N. 123 Klai Vj. 12 30 126 167-8 189 266 285-7 300-1 324-5 Klement III Vibert 41 61 190 309 Klement Preslavski 259 Klio, muza 319 322 Klobuk 102 Klonimirovii 303 Kljakovi J. 320 Knezovi fra Oton 321 K:irbler 287 Koloma n , kralj 10 40-1 46 71 114 207 Kolubara 92 Kombol M. 285 Komulovi L. 272 Kona vl je 199 311 Koniates Ni keta 37 166 183 188 192

Konstantin-iril, sv. 264 Konstantin V, car 62 Konstantin IX Monomah, car 199 Konstantinopol 76 124 179 Konjic 87 223 228 Kopar 230 Kopita r j. ll 231-2 248 Korula 299 Korint 27 Kornelije Scipion Nazika 79 85 Koru ka 74 163 Korutanci 73-4 Kos F. 146 Kos M. 163 Kosovo, polje 17 167-8 173 Korvin Matija 213 Kosulich 261 Kostrzewski J. 162 KoC11k Vl. 288 Kotari 282 Kotor 20 36 59 68 155 164 167-8 184-8 215 222-3 229 243 257 264 275 282 294 296 304 308 Kotromani Stjepan 213 Kova K. 287 Kovai 220 Kovaevi G. 270 Kovaevi Lj. 308 Koz ma, e ki ljetopisac 54 Krajina (splitska) 23 44 45-6 58-9 273 Krajina (Skadar) 35 Kraljevica 57 Kran jska 163 211 Krbava 71 280 288 Kre imir I. kralj 159 224 Kreimi r II, kralj 158 216 Kreimir III 112 Krei mir IV Petar, k ralj hrv. o 53 108 t 64 168 111 112 207 214-5 220 225 244 267 302

Kreta (Creta) 235 239 250 Krk 20 134 191 260 267 Krka 7 82 84 102-4 184 241 243 280 Kroja, grad u Alb. 174 180 Krumbacher K. 191 208 Kue, pleme 305 Kukuljevi I. 36 57 276 285 287 324 Kulin, ban 210 258 Kumbat, vojvoda 283-4 Kupa, rijeka 230-1 244 Kurelac M. 59 Kva rnerski otoci 191 281 Lab, ri jeka 17 19 25 34 Laba, ri jeka, 149 234 Labeatis 33 Labin 156 Lacmann 122 Ladislav, sv. 274 Landolfus Sagax 107 124 Larizza, nadb. barski 264 Lateran 36 Laterculus Veronensis 121 Latini, mjestimice Lau rentius de Gliubuschi 289 La Va1ona, grad 54 163 Lehr-Splawinski Tadija 251 Leon, car 67 76 Leon Filozof , car 147 Leo I, papa 126 147 Leo VI, papa 107 110 113 145 150 Leo VIII, papa 149 Leopold I, hrv.-ugarski kralj 279 Levakovi R. 59 268 Lib 78 84-5 Liburni 82 90 103-4 110 123 125 243 280 288 Liepopi li An tun 257 263-4 Liesina, otok Hvar 286 Lihaev D.S. 77

Lika 71 232 243 280 288 Lim, ri jeka 126 304 Lipanj 173 Lipa 33 Lipl jan, grad 12 17 19 25 33 Lisiio, mj. kod Konjica 223 228 Li tica 316 Livije 33 88 119 Li v no 156-7 327 Loreto 262 Loinj 20 134 Lov rana 294 Lubarah, grad 295 Lucijan, metropol. draki 147 Lucijan Vranjanin 261 Lui (Luci us) Ivan 9-12 33 58 61 67 70 76 101 117 123 129 220 280 326-7 Lui Jeroli m 286 Luka, upa 157-8 Lukari (Luccari ) Jakov 66 128 272 Lupia 34 Lupus Protospnthnrius 61 Lutii, narod 72 Ljahove, narod 72 Ljesi (Pol jaci) 72 Lje (Lissius, Alessio) 92 121 155 175 Ljubavac Simun 70 L jubi S. 221 308 Ljubuko pol je 84 102 L judevit Posavski 112 126 191 Ljutomir, upan raki 202 Mabillon 149 Mava, pokr. 152 Madalbert 137 Madijev Miho 9 71 Madari 21 27 56-7 72 151 215 261 283 Maedi 119

340

341

Maezei 123 Magjerec J. 266 Mai, A. 191 Maiu, prior zad. 125 Majkov A. 123 309 Makar, grad 156 Makarije, jeromonah 308 Makarska 222 283 285 Makedonija, Makedonci (Mace donia) 64 68 75 889 96-7 120 167 175 180 204 221 229 232 239 250 255 Maksim, b. salon. 123 Malta 299 301 Mandi D. 7 8 14 36-8 59 60 77 126 147-9 191 208 220 248 250 263 265 285 301 308-10 313-30 Maniakes G. 174 Manitius M. 300 Mansi D. 60 121 122-3 125 147 148 Manuel 192 Manzu 319 Marania (Maronia) 127 146 211 219 Marcelin, prokonsul 123 Marconich 59 Marija, sv. 278 287 Marija Terezija 280 Marini G. 122 Marko, upan Rae 27 Marko, dvorjanik Bodinov 189 303 308 Markovi B. 227 229 Markovi J. 45 310 323 Marquardt ]. 117 119 Marron H. J. 326 Martin, opat 236 Martin Gal, ljetopisac poljski 54 Maruli M. 44-5 57-9 61 272 285 Maskalah, grad 295

Mat (Mathis), rijeka 89 90 92 94 104 174-5 Mati Toma 288 Matkovi P. 301 Matuli Miho 276 Mauni, otok 284 Mazarovi Krsto 266 Mazovani, narod 72 Medini M. 37 38 265 Mediteran 62 Meugorje 165 Megiser H. 269 Melcomani 123 Melinija 217 Menander 234 Meneti Vl. 261 278 Metkovi 68 Metod, sv. 62 255-6 263 Meani 88 Micalovi F. 278 Migne, mjestimice Mihajlo Boris, car bug. 147 Mihajlo VII Duca, car biz. 50 182 194 207 Mihajlo, knez humski 148-9 Mihajlo Dukljanski, kralj hrv. 23 36 48-53 58 60 61 6870 76 125 13943 149 164 16673 182 186 183 205 207 223 263 302 308 Mihajlo, mlai, kralj duklj. 24-5 27 Mihajlo IV Paflagonac, car 204 Mihajlo, zapov. Draa 201 Mihajlo, sin Stjepana V. 201 Mihaljevi G. 270 Mihanovi 266 Mijukovi Sl. 33-5 37-8 Miklosich F. 33 36 220 231 Mileti I. 286 Miller K. 76 Milutin Stj., kralj 34 307 Minieri-Riccio 191 Mi rkovi 36 308

Mirmidonci 191 Miroslav, sin Kreirnirov 210 220 224 228 Miroslav, brat Stj. Nemanje 186 Mjelovan, starac 282 Mleani (Mletci) 689 76 172 176-7 217 262 266 2689 273 279-80 283 285 Mletako More 293 Mljet, otok 26 36 216 222 Mojsije 321 Mommsen Th. 80 86 93 117-9 121 250 Mongoli 261 Monomah, car 173 201 Montagna Negra 308 Monte Elbaro 257 264 Monticolo G. 146 165 Moraa, rijeka 156 Morava, rijeka 204 Moravska (Moravljani) 724 255-6 Mordtman J. H. 301 Morska zemla 25 Mostar 165 246 282 285 287 301 314-6 318 320 324 Moin Vl. 22 33-7 58-63 163-5 189-90 208-9 220 264 284-5 308 Mrnavi T.I. 67 Miiller C. 118-9 123 Muka E. 150 Mura, rijeka 8 152-3 230 244 248 Muratori 75 127 Murula, otok 228 267 284 Murvar V. 264 266 287-8 310 Musa fra Trpimir 321 Mutimir, vladar hrv. 128 131 Muzio Giovanni 318 Nagni 320 Naki P. 261

Naljekovi Nikola 274-5 286 Naresi 123 Narona 68 834 123 Nemanja Stjepan 12 24-5 33 149 183-4 185 186 190 192 220 263 303 308 Nemanjii 212 217 226 288 309 Nenadovi Lj. 307 310 Neretva, rijeka i pokrajina hrv. ll 14 66 70 74-5 834 87 90 111 137-9 155-8 165 179 185 196-8 211 216 226-7 281 303 311 326 329 Neretvani 165 199 2-18 Nestor 5-1 71-7 Nicephorus, patriarh 249-50 Nicolaus III Grammaticus 250 Niederle L. 150 248 250 Nijemci 21 54 283 289 Nikifor, metropol. draki 147 Nikola Taveli, sv. 322 Niki 298 Nin 58 265 295 297 Ni 28 167 Nodilo Sp. 66 Norik 121 126 153 235 Normani 27 176 Nori Vj. 266 Novak G. 324 Novakovi St. 35 285 325 Novigrad 73 Novi Epir 98 99 135 Novi Sad 231 310 Nuna, grad 295 Njemaka 80 162 234 253 Obelieri, dud miet. 124 Obri 8 Obrovac 223 Octavius 123 Odoakar 100 101 107 122 Ohrid 167 180 Okki (Occhi) Bartul 266 289

342

343

Ok tavija n 118 120 Omi 45 59 Orbini Mavro 45 59 66 75 220 277 279-80 288 Ordericus Vitalis 219 Orelli l.C. 80 118 212 Oriki 82 Orl java, rijeka 152 Orosi us 119 292 Orso Pa rtcci pa zio II 67 Osor, otok 20 105 191 296 Ostoji l. 227-8 Ostrogorsky G . 36-7 118 249 Ostroilo, kralj hrv. 56 Oton, car 149 Pad, rijeka 81 Padova 76 80 82 Pag, otok 297 Paganska, Paga n ja ni 155-6 199 Pais E. 118-9 Palmoti Gjon 276 287 Pamphylia 120 Pa ndi B. 59 321 330 Pandi St. 265 Panonija, Gorn ja i Donja 90 93-4 96 98-9 120-1 126 151-3 163 235 238-9 241 244 Papali A. 67 Pa pali Dmine 44-5 58-9 273 Parthey G. 147 Pascal Il, pa pa 113 Pastorello E. 127 Pasuliu m 228 Patercul us V. 81 87 119 120-1 Pa t rii Fran jo (Pa trizia Dalma tino) 261 Patsch K. 118 Paulin, patr. akv. 107 124 Paulinus de Herico 124 Pa ulus de Paulo 9 Paulus Diaconus 249 Paulus, du x 124

Pauly-Wissowa 77 118 190 Paunova Pol je 167 Pavao, b. ulcin j. 125 Pavao de Monte Elbaro Pa\i A. 287 Pavlimir 32 41 46 Pavlimir-Bello 29 40 Pavlinovi l\1. 287 Pavlovi fra Bernard 279 Peljeac, pol uotok 158 Perast, 266 299 301 Pernice V. 249 Pero jevi 325 Pertusi A. 122 124 Perzija, Perzija nci 237-8 242 250 Peta r, nad. barski 49 60 133 Peta r, vlada r Bugara 167 Peta r, kralj hrv. 207 223 229 Petar, kard. 48-9 60 Petar Svai 127 Petar II Orseolo 67 107 Petar, sin Orsa Pa tr. 67-70 76 Petar, sv. 49 52 60 Peter H. 122 Pethena, grad u Istri 146-7 Perrilo 167-8 183 195 Petrislav, sin Mihajlov 41 167 189 209 308 Petrov ma nasti r 229 Petrus Cacauto 76 Pllug-Harttung 34 36 Philotheos 124 Pilot 25 Pinus, gora 34 Pio VI, papa 261 Pi peri, pleme 305 Pi pin A. 301 Pirusti 86-7 90 119-20 Piva, ri jeka 156-7 298-9 305 Plinije Stariji 101-3 121-3 Plit, grad 121 Pliva, upa 157-8 Plutark 88 119

Poitelj 213 Prevalis 46 98-9 I ll 135-6 Podgorica 173 303 306 308 152-3 156 198 239 244 Podunavlje 28 167 234 Preveden F. 193 300 Polibije 33 79 83 119 Prevlaka 304 Polina, grad 53 Pribievi Sv. 12 Poloani 72 73 Pribina, ban hrvatski 228 Poloni ja, grad 53 56 59 60 Prilep 217 62 153 163 Primorje 17 19 56-7 229 Polota, ri jeka 72 Pripet, ri jeka 72 Polyza 59 Priti na 167 Polja na, grad 59 154 Pri vil i t , ri m. prov. 46 60 Polja ni, narod 72 Prob 93 Poljica 184 Proki B. 188-9 Poljaci ( Pol jska) 72 162 234 Prokopije 150 234 237 242 254 278-9 Prozor 83 Prudcntius Trecensis 113 126 Pomorjani, narod 72 Przibico 264 Pomor je 218 Pseudo-Skilaks 81 Pop Dukljanin (Presbyter Dio cleas) 8 9 17-63 70 73 Ptolemej Aleksandrijsk.i 174 180 190 292 75-6 113-7 149 205 208-9 220 254 264 268 272 281 Pulkava 257 264 284 292 308 310 329 Quaroni 319 Popari B. 266 Popov N. A. 301 Popovi P. 264 Rab, otok 20 191 286 297 Popovi Jefto 270 271 300 305 Porfi rogenet K. 9 ll 34 73 Raki F. ll 12 22 34 58 60-2 76-7 99 106 111 115 117 76-7 123-7 129-31 145-50 121-4 127 135 143 147 163-5 167-8 189 190-4 207-9 149l '51 153 156-7 159 160 219-20 224 228 232 249 162 179 181 185 195-8 212 263 284 286 300 308-11 220 224 235 239 242 244 323-7 329 246 251 326 Radogost, b. bosa n. 256 Posavina 152 197 Radoji N. 35 37 58 207 Posedel ]. 124 Radopi Sp. 310 Posilovi fra Pavao 272 285 Radoni 34-6 61 149 165 189 Posuki Gradac 84 192 208 219 221 251 264 Potthast A. 37 125 308-9 Prapratnica 164 167-8 Radoslav, upan 23-8 35 40 Predelli R. L. 221 41 46 56-7 213 Predimir 165 Radulfus, kral j Turingije 150 Predislav, sin kralja Radoslava Raetia 120 40 Ragusa (Ragusium) 35 66 21 9 Prenj 90 287 296 300 301

344

345

Rai St. 270 Rajmund Tuluki 219 290 Rambaud A. 162 165 Rajnerij, nadb. split. 31 38 128 Ranjina N. 273 286 Ras, grad 28 Raspudi G. 32 Rastok, upa 156 Raa (Raka, Rassia) 33 34 82 89 94 102-3 113 114 126 144-5 167-8 173 175 184-5 188-9 192 195-6 198 202 205 209 216 219 252 271 303 310 326 Raa, pokrajina u sastavu hrv. drave 17 19 25 28 33 64-6 75 252 303 Raa, rijeka 9 ll 17 74 152 198 215 243-4 254 291 304 Ravena 98 110 123 Ravenatski kosmograf 107 110 Ravenski Anonimus 121 124-5 Ravna 223-4 228 Relikovi M. A. 2701 Resti J. 66 263 Reetar M. 149 232 248 265-6 286-7 Ribnica 27 173 226 303 308-9 Rijeka 20 56 260 273 290 Rim 31 36-7 40 41 45 48-9 52 56 62 91 118 120 126 211 250 262-3 266 272 277-8 285 300 304 309-10 316-9 320-1 330 Rimljani 79 90-1 180 238-9 Risanj 164 222 298-9 Rittig Sv. 148 330 Robert Gviskard 61 Robert U. 36 Rodulfus, fran. kralj 149 Roger II Normanski 27 292-3 Rogoi 121 Roman III Argir 203

Romani 20-1 34 43-4 120 161 176 210 212 260 307 Rudorff 122 Ruf, nadb. solunski 97 Rufini, kard. 321 Ruggero, kr. 37 126 300 Rumunji 278 Runciman S. 224 228 Rusija (Rusi) 191 205 235 278 Rvati (Rvatska) 282 288 Saale 150 Saka Stj. 127 242 250 323-4 Sakalibah (Hrvati) 294-6 Sala, rijeka 149 Salona 39 59 76 83 86 88 92 123 127 134 145 152 219 235-6 241 243 249-.50 Samo, kralj 150 249 Samuel, car bug. 75 111 112 166 203 Samobor 310 Sanudo 308 Saraceni 124 149 164 261 Sarajevo 118 310 Sardeates 123 Satter, grad 295 Sathos 188 Saussure 127 Sava, rijeka 207 241 249 Sava Nemanji 7.5 304 Sava III, arhiep. 218 Schiaparelli C. 37 126 Schlumberger G. 124 Schneider A. 229 265 Schopen L. 61 122 Schulze E. O. 1.50 Scirtari 123 Sclavi (Hrvati) 44 149 210 219 249 Scordisd 119-20 Scribonius Camillus 122 Scymnus Chius 119 Seeck O. 121

Seislav 40 56 Seldud 25 Senedus, b. skad. 147 Senj 260 273 294-5 Sema, rijeka 73 Severci, narod 73 Sforza Ponzoni 129 268 Sherbowitz-Wetzar O. P. 76 Sicilija 176 191 292 Siculotae 123 Siget 298 Sigismund 213 Sikator 80 Siksto V, papa 261 266 Silvestar, prior 72 Simah 97 Simeon, car bug. 68 70 74 76-7 136 149 246 Simeon de Keza 114 Simeon, svetitelj 35 308 Sinj 269 Sipont 242 Sirija 238 249 Sirmium 133 Sisak 83 Sisimus, nadb. draki 147 Skadar (Scodra, Scodaris) 35 68 135 17.5 185 190 210 218-9 222 229 282 290-1 300 Skadarsko jezero 33 307 Skilaks (Scylax) 103 118 123 Skilices (Scylitzes) Ivan 166 168-9 172 182 189 191 194 207 Skiman Hijski 84 Skit (St jepan Vojislav) 205 Sklavinija u Grkoj 255 Skok P. 62 118 163-4 248 Skoplje 3.5 173 Skradin (Scardona) 104 123 Sladojevi Rade 287 Slano 222 Slatarski 148 190

Slavac, kralj 48 50 207 302 Slaveni, Slavi, Sclavi (Sclavini, Sclavinoi, Sklabinoi, Skla boi, Sklavoi, Schiavoni) ll 20.1 34 58-62 66 72-7 123 154 156 176 206 234-7 250 254-6 260-6 277-8 286 288 290-1 294 300 309 Slavonija (Sclavonia) 10 12 14 31 .57-8 1.52 210 211 233 244 254 262 266 270 280 283 290 291 294 297-8 300-1 328 Slovaka 237-8 Slovenci ll 130 146 163 191 231-2 262 Slovini (Hrvati) 48 68 Slovjen 266 Smiiklas T. 12 34-8 76 125-7 145 149 190 219-20 263 309 Sofoklo 276 Solin 60 80 Solovjev A. V. 33-4 36 220-1 307 Solun 97 180 235 239 305 Soncini Gj. 278 Spagnoli 289 Spaho F. 301 Spi 306 Split (Spalatum) 20 22 31 60 68 71 76 80 105 107-9 114 12.5 127 136 149-50 152 184-6 192 196 219 223 225 256 260 263 288 296 308 Srbi (Sorabi, Srbiji ) ll 12 20 21 23-4 27-8 34-6 44 61 72-4 77 126-7 149-50 160 169 179 182-4 192 194-207 212 226 230 246 254 258-60 264 270.1 276-8 291 299 301 306 308-9 311 326 Srbija (Serblia, Servia, Surbia) 28 34 7.5 77 92 150 1.52

346

347

155-7 160 173 196 200 221 223 229 250-1 301 310 329 Srebrenica 94 Srijem 232 271 Srijemski Karlovci 309 Stali, kipar 261 Stanojev i Sr. 61 309 Stefanovi Karadi V uk ll 231-2 271-2 285 Stenice 228 267 284 Stjepan Bizanti nac 99 Stjepan Dragutin 213 Stjepan Dr islav, hrv. kral j 49 St jepan, hrv. kralj 191 209 Stjepan I, hrv. kral j 191 225 Stjepan II, hrv. kralj 207 22'> Stjepan III, hrv. kralj 69 St jepan Kotroma ni 220 Stjepan II, papa 62 Stjepan Prvovjen ani 36 216-S 308 Stjepan Vladisla v 217 Stjepan Vojislav, kralj hrvsntki 199-20l 203 205-6 Stobolia 37 Ston (Stagnu m ) 199 200 2223

Suhrab Mahmet 298 Sui M. 123 Suinimirus, kralj hrv. 58 Sula, rijeka 73 88-9 SuJla 119 Suak 273 Sva 222 Svaraia, rob 229 Sv. Eufemija, samostan 286 Sv. Marija, crkva 60 Sv. Ma rija, samostan na Ga r ganu 26 Sv. Mar ija, samostan na Hva ru 286 Sv. Mari ja, manasti r u Kijevu

Svitilan 237 Swoboda E. 118 Safarik P. J. ll 231 248 Sarplanina 176 Seper M. 229 Sesran kod Bara 310 Sesri ne 319 Sibenik 295 Sidak J. 324 Siroki Bri jeg 246 314-6 320-1 Sii F. 12 19 22 26 33 7 49

Teodoret, opat ninski 58 Teodozije II 97 Teodozije Veliki 96 Teofanov 115 Teofil Erotik 200 203 Tesalija 239 246 250 Teuta, kral jica 84 104 Thall6czy Lj. 35 76 118 147

220
Thei ner A. 219 309 Theophanes Contin uatus

124

148 249
Ti berije, car 80 90 91 93 118

71 216
Sv. Marija Posrednica, crkva

330
Svet hopolis, kralj 75 Sv. Iva n Krstitel j, sa mostan 220 Sv. Jeronim, kolegij 262-3 266

272
Sv. Juraj, crk va u Ravnoj 223

2245
Kri, crkva u Ninu 265 Krevan, samostan 216 220 Marko, crkva u Zgbu 330 Mihajlo, ma nastir u Ki je. vu 72 Sv. Mihovil, ckrva u Stonu Sv. Sv. Sv. Sv.

225-6 228 257 264 294 296 304 Strabo 79 81 99 118-9 122 Stojanov i Lj. 220 Stojkovi M. 248 287 St racimir, bra t Neman jin 186 Stracimirus Balsa 309 Stratirnirovi Dj. 227 229 Stridon, grad 211 219 Strolil, kral j 46 59 60
Strossmayer ll Strzygowsky J. 227 229 242 Sruckel berg 265 Sryria 266 Suacium 126 Suurac 259 Suevi 150

41 43-4 56-63 65 68 70 71 76-7 118 122-3 125-6 129-31 145-50 163-5 171 179-94 207-9 219-20 224 228 251 263-5 284 300 308 311 323-5 327 329 Sitovi L. 259 283 Spa n jolci (Spanjolska) 232 253 Stajerska 74 Stedimlija S. M. 33 35 305 310 329 Stefani V. 285 Stuli (Srulli) J. 270 285 Subi 213 Sufflay M. 35-6 77 147 190 193 329 Svica rska 315
Tacconi J. 265 Tacholmia 37 Taci t K. 81 120 Talija ni ( ltalijanci, Itali ja) 44

120-1
Tiberius Nero 120 Tirsk i Vilim 34 58 114 161

210 300
Titius, rijeka 123 Titograd 27 33 35 309 Tklai I. 209 306 Tolsto j P. A. 282 299 301 Tolosa n us Comes 219 Toma Arhidakon (Thomas Ar chid.) 9 61-2 76 109 111

125-6 133 146 207 209 212 219 Tomashek W. 77 190 Tomaseo 261
Tomislav (Tu mi tao, Tamislaus, Thom islaus) 49 68-70 77

223
Sv. Nikola, samostan jez. 307 Sv. Petar, samostan Sv. Petar i Pavao, u Dubr. 76 Sv. Sergije i Bah, na Skad.

107 125 136-7 139-44 148 214-6 220 224 229 263
To11iia Ka rlo Toplica 204 Trajan 80 Transmontana 33 Travunja 14 20 23 25 27-8

304
samostan samostan

254 265 284 289

Tanodi ZJ. 206 209 T:mzlinger-Zanoti l. 269 Tara, rijeka 156-7 Ta tari 109 Tatre 288 Tebe 27 Temparizza M. 287 Tentor M. 246 Teobald, legat 210-1

170
Svetolik, st n kral ja Budimira

60
Svetonije 119 120 Svetopulk 6-1 Sviolad, kralj hrv. 56 60

35 155-9 168 182 185 188 196-9 211-12 216-8 226 243 304 311 328-9 Trcbinjac Srbin 199 205 Trebinje 68 205 222-4 311 Treskavac, manastir 217 Tribali 201 204 206

348

349

Tribun, nadb. dubr. 26 Trifun (Tripun), sv. 262 274 Tripunov C. 329 Trogir (Truguri) 20 105 184 296 Trograni Fr. 265 285 287 Trpimir (Terpimerus, Tirpimi rus), vojvoda 124 128-37 196 215-6 223-4 228-9 Trpimir II 224-5 Trpimirovii 48 207 210 Trsat 68 273 Trst 82 245 248 Trtan j J. (Tartini G.) 261 Truhelka C. 118 324 Tudar, sv. 274 Tumbi M. 266 Turchi 301 310 Turci (Turska) 151 261 272 287 304-5 Turicum 118 Turingija (Toringia) 149-50 Turska Hrvatska 260 Tvrtko, kralj 263 Ugarska (Ungari) 71-2 80 220 262 289 294 Ukrajina 234-5 Ulcinj 136 155 187 222 296 Una, rijeka 241 Upsenskih Th. 124 Urba n V, papa 309 Uro l, Ma rkov 35 308 Uro I Stjepan 217 Uro II Milutin 28 217 Ursus Particiacus 76 Uskopl je, upa 157-8 Vajs J. 286 Valdemija (Valdemin, Valde vino) 33 56 59 60 62 153 Valerija, pokrajina 152 Valona, grad 8 17 20 27 39 53-4 56 59 98 154 233 241

245 254 329 Van den Berk 248 Vanino M. 287 Vardaei, pleme 123 Vasi M. 227 229 Vasilije I, car 154-5 215 Vasilije Il, car 112 147 303 247 Vasilj Kvirin 321 Vaz n y 251 Veber A. 310 Vegla, otok 146 Vego M. 310 Ve.irh 120 Velika Gorica 84 Velika Kapela 90 Vellik (Veljaci) 165 Venecija 66-7 75 81-2 107 llO 124 146 149 158 184-5 260 265-6 279 286 288-9 296 309 Veneti 81 90 Vero (Veru), otok 267 284 Verona 283 Vetrani-Cavi M. 275-6 286 Vialetaux 327 Vibius Sequester 150 Vickovi D. 307 Vickovi, obitel j 310 Victor S. A. 122 Vid, grad 68 Vidali I. 274 Vindelici, pleme 120 Vinodol 17 19 20 21 56 59 Vis 82 85 158 Visla 72 143 Vieslav, vojvoda 259 265 Vievi Mihajlo 76 Vitalis Jadrensis 147 Vitezovi Ritter P. 10 67 Vladimir, sv. kralj 23 29 32 35 189 202 308 Vladimir Vladimirovi 308 Vlaho, sv. 22 265 274

Vlasi 34 187 276 Vojislav Stjepan, ban 199 204 302 Vojnovi 264 Vojua, rijeka 8 81 84 89 90 105 135-6 196 215 244 248 273 Vojvodina 271 Vrani, brdo 102 Vrbas ll 84 184 2.32 327 Vrgorac 127 Vrlika 269 319 Vu k, dvor janik Bodinov 173 303 308 Vukan Nemanji 303-4 309 VuJovi S. 288 Vuevuk, knez dukljanski 76 Vuevuki Mihajlo 76 Vukovi G. 310 Wawguri, grad 295 Wesselhauf 80 101 122-3 Wesselingius 102 123 Wido, nadb. lionski 149 Winidi, pleme 150 Wranah (Vrana), grad 294 Zadar 20 22 35 68 105-6 110 123-4 216 265 282 287 295 Zagora 232 Zagorje 17 19 21 56-7 310 Zagreb ll 33-8 57 59 61 66-7 75 118 121-4 126 146 148-9 230 263 265-6 269 284-9 298 300-1 305 308-10 314 316 327 329-30 Zahumlje 10 14 20 26-8 67 70 138-9 155-9 168-9 185

196 198-200 211-3 216-8 226 243 253 304 309 311 326 328-9 Zakarija 245 Zaninovi A. 227 Zaostrog 222 280 Zavala 223 Zavida, plemi ribniki 308 Zavorovi (Zavoreo) D. 67 Zdaslav, k ralj 138 148 Zemun 152 Zera (Zenta) 23 25 28 35 156 177 185 199 204 302 304 309 Zig, brdo 173 Zippel G. 86 103 118-20 123 Zlata ri D. 276 287 Zla tarski V. N. 249 Zlatovi Stj. 223 227 289 Zmajevi A. 301 Zonaras I. 121 127 166 181-3 189 191 195 207 209 Zondinus P. 266 Zorzi, kral j 309 Zrinski, ban 298 Zrinski Juraj 276 Zrinjski Nikola 276 Zrinjski Petar 278 282 288 Zrmanja, rijeka 7 Zupci, m jesto 307 310 Zuzori Cvija 276 Zvonimi r, kralj 40 46 48 50 52 57-60 70 128 173 207 209 302 319 Zi a, samostan 217 Zupani N. 242

350

351

10. Hrvati i Srbi, dva stara razliita naroda. Miinchen Barcelona 1971. Strana 304. MU 7 dol., TU 8 dol. ll. H rvatske zemlje u prolosti sadanjosti. ZIRAL. U tisku: 12. La chiesa bogomila dei cristiani di Bosnia. Tradu zione a cu ra della Dott. Celina Sari, Roma 1972.

NARUD2BE MANDiEVIH DJELA Knjige br. 4, 5, 6 i 9 naruuju se na adresi: Chroatian Historical Institute, Pr. B., 4848 S. Ellis Ave. CHICAGO, Ill. 60615, U.S.A. Knjiga br. 10 na: Hr vat ska Revija, Postfach 27, D-8 MO NCl JEN l, W. Germany. Knjige br. 2, 3, 7 i 8: Hrvatski Povijesn i Institut, Via F. Corridoni 17, 00046 GROTTAFERRATA (Roma), Italia. Knjige br. l i ll: Vinko D. Lasi, Via Merulana 124/B 00185 RoMA, Italia.

354