Govor Ptica Feriduddin Muhammed Attar

}^^.
^^ 4 II%fY
rt`.^lJ ^ ,`'Z , i.^ ^r 1^-' .^.
Feriduddin Muhammed Attar
Govor ptica (Mantiq al-tayr)

Feriduddin Muhammed Attar
Izdava ^ : Kulturni centar ambasade I. R. Iran u BiH Za izdava ^ a: Abbas Ariazand
^!
c'S
GOVOR PTICA
(Mantiq al-tayr)
Tehni^ki urednik: Ahmed Zildi ^^ Prijevod: Ahmed Ananda Likovno oblikovanje i DTP: Tarik Jesenkovi ^^ tampa: Sarajevo
Sabah print,
Tira: 1.000 primjeraka
Sarajevo, novembar 2003./ramazan 1424. h.g.
KULTURNI CENTAR I. R. IRAN Sarajevo, 2003. godine
U ime Boga, Samilosnog Milostivog!
SADRAJ
RIJE ^^ IZDAVA ^ A UVOD GOVOR PTICA UVOD POGLAVLJE I Okupljanje ptica Obra ^ anje pupavcu Obra ^ anje zebi Obra ^ anje papigi Obra ^ anje jarebici Obra ^ anje sokolu Obra ^ anje prepelici Obra ^ anje slavuju Obra ^ anje paunu Obra ^ anje fazanu Obra ^ anje golubu Obra ^ anje grlici Obra ^ anje jastrebu Obra ^ anje zlatnoj zebi
11 13
POGLAVLJE II Pupavac otvara skup govorom o Simurgu Po ^ etak pri ê o Simurgu POGLAVLJE III Izgovor slavuja Odgovor pupavca Pri ^ a o derviu i princezi POGLAVLJE IV Izgovor papagaja Odgovor pupavca Pri ^ a o Hidru POGLAVLJE V Izgovor pauna Odgovor pupavca Pri ^ a o Ademu, a.s POGLAVLJE VI Izgovor patka Odgovor pupavca
37 37 40 42 42 43 44 46 46 47 47 48 48 49 49 51 51 52
17 19 31 31 31 31 32 32 33 33 34 34 34 35 35 36 36
<s >
GOVOR PTICA
SADRAJ
POGLAVLJE VII Izgovor jarebice Odgovor pupavca Sulejmanov prsten POGLAVLJE VIII Izgovor Hume Odgovor pupavca Mahmud i dervi POGLAVLJE IX Izgovor jastreba Odgovor pupavca Sultan i njegov rob POGLAVLJE X Izgovor drala Odgovor pupavca Dervi i more POGLAVLJE XI Izgovor sove Odgovor pupavca krtac koji se pretvorio u mia POGLAVLJE XII Izgovor vrapca Odgovor pupavca Jakubov san
53 53 54 54 56 56 57 57 59 59 60 60 62 62 62 63 65 65 65 66 67 67 68 68
77 Odgovor pupavca Pri ^ a o ejh - San'anu i njegovoj 79 ljubavi prema hri ^ anki Za ^ u^ enost ejhovih sljedbenika njegovim postupkom i povratal< u 93 Mekku POGLAVLJE XV Ptice kre ^ u na put, odabiraju vodi ^ a Ptice se plae beskrajne praznine puta Pri ^ a o Bajezidu Bistamiju 103 103 104 105
124 Debrail i nevjernik Dervi koji je htio dobiti neto 125 dabaluka Uzvieni izgrdio Musaa a.s 126 Grijenik koji je uao u raj 127 Meleki su ljubomorni na ^ ovjeka. 129 POGLAVLJE XX Prigovor neodlu ^ ne ptice Odgovor pupavca Pri ^ a o ibliju Dva dervia na sudu Siromah se zaljubio u sultana 131 131 131 132 133 134
Odgovor pupavca Sultan koji je sazidao sjajnu pala ^ u Trgovac priredio zabavu Pauk Dervi pustinjak i lutalica Nagledati se svijeta Alegorija POGLAVLJE XXV Ptica koja ne moe ostaviti Voljenog Odgovor pupavca Trgovac koji je prodao omiljenu robinju Pri ^ a o ibliju Sultan i lova ^ ki pas Smrt Haladova ejh Dunejd i ehadet njegova sina POGLAVLJE XXVI Ptica koja se plai smrti Odgovor pupavca Feniks Oalo êni sin Svira ^^naja na samrti Isa i stari kr ^ ag Sokratova smrt
151 152 153 154 156 156 157 158 158 159 160 161 162 163 164 165 165 165 166 168 168 169 171
107 POGLAVLJE XVI Ptice mole pupavca da im otkloni 107 sumnje 108 Savjet i utjeha pupavca 109 POGLAVLJE XVII Pupavac govori 109 o Sulejmanu, a.s. Pri ^ a o sultanu Mahmudu i dje ^ aku 110 ribolovcu 112 Ubica koji je uao u raj Pri ^ a o sultanu Mahmudu 113 drvosje ^'i POGLAVLJE XVIII Prigovor ptice kukavice Odgovor pupavca ejh Harekani u Niaburu Pri ^ a o nagom divaniji Pri ^ a o Rabiji Divanija u nevolji POGLAVLJE XIX Grjena ptica se ali pupavcu Odgovor pupavca Beskrajna milost Allahova 116 116 116 118 120 121 122 123 123 123 124
POGLAVLJE XXI 136 Ptica koja se poalila na svoj nefs. 136 Odgovor pupavca 136 137 Grobar 138 Pri ^ a o Abbasi 139 Sultan pita dervia Dvije lisice 140 POGLAVLJE XXII Ptica koja se alila na ponos Odgovor pupavca Prigovor mladi ^ a na ejtana Malik Dinar Bogati hoda i dervi Pokajanje na samrti POGLAVLJE XXIII Ptica zaljubljena u zlato Odgovor pupavca Mladi murid ejh Rabija i dva zrna srebra Pustinjak koga je op ^ inila pti ^ja pjesma POGLAVLJE XXIV Hvalisava ptica 141 141 141 142 142 144 145 146 146 146 148 149 150 151 151
70 POGLAVLJE XIII 70 Prigovori ostalih ptica 71 Odgovor pupavca 72 Vladar i ogledala 74 Pri ^ a o Zulkarnejnu Pri ^ a o sultanu Mahmudu i patnjama 75 Ajaza POGLAVLJE XIV Ptice dalje pitaju o putu 77 77
POGLAVLJE XXVII 172 Ptica koja se alila na lou sre ^ u... 172 Odgovor pupavca 173 ^ ovjek koji nije htio piti erbe 173 Zahvalni rob 174 Pri ^ a o jednom sufiji 175 Starica i ejh Ebu Said 175 ejh Dunejd o sre ^ i i radosti 176 imi u potrazi za suncem 177
<6>
<7 >
GOVOR PTICA
SADRAJ
POGLAVLJE XXVIII Ptica koja je prihvatila pupavca za vo ^ u Odgovor pupavca Sultan koji se zaustavio ispred kapije zatvora Ukkafov potomak usnio Tirmiziju i Bajezida Smrt ejha Harakanija Rob i odora ^ asti POGLAVLJE XXIX Ptica koja je pitala o ^ isto ^ i Odgovor pupavca Pri ^ a ejh Harakani i patlidan Zun-Nun u pustinji POGLAVLJE XXX Ptica koja gori od ênje za istinom Odgovor pupavca Starica koja je htjela kupiti Jusufa Siromatvo Ibrahima Edhema ejh Ahmed Gauri i princ Sandar Svijet u o ^ ima lude POGLAVLJE XXXI Ptica koja je pitala o pravdi i odanosti Odgovor pupavca Ahmed Hanbel i siromah Indijski rada Nevjerni musliman poteni nevjernik Jusuf i njegova bra ^ a
179 179 179 180 182 183 183 185 185 185 186 187 188 190 190 190 191 192 193 194 195 195 195 196 196 198 200
POGLAVLJE XXXII Ptica koja je pitala o odvanosti Odgovor pupavca Dervi koji je zavidio Amidovim robovima Neka luda trai sklonite Siromah, bogata i magarac Sua u Egiptu Dervi prevaren gradom Al-Vasiti i jevrejsko groblje POGLAVLJE XXXIII Ptica koja je tvrdila da ivi samo za Simurga Odgovor pupavca Snovi ênje Bajezida Zaljubljeni dervi Sultan Mahmud u hamamu Dvije vodonoe POGLAVLJE XXXIV Ptica koja je zadovoljna svojim stanjem Odgovor pupavca ejh Ebu Bekr iz Niabura ejtanova tajna Pri ^ a Pri ^ a o ejhu i psu Pustinjak zaljubljen u svoju bradu Dugobradi koji se utopio Dervi koji pere svoju odje ^ u POGLAVLJE XXXV Ptica koja je traila pomo ^^ i savjet Odgovor pupavca Dervi u planini Aik koji je plakao na samrti Smireni sufija
202 202 202 203 204 205 206 206 207 209 209 210 210 211 212 214 216 216 216 218 219 219 220 221 222 223 224 224 224 225 225 226
227 Dvije pijandure Mladi ^^koji je vidio falinku u oku 227 voljene 228 andar i pijanica 229 POGLAVLJE XXXVI Ptica koja nije znala ta da trai od 229 Simurga 229 Odgovor pupavca 230 Molitva Ebu Ali Rudbara Uzvieni Gospodar 231 govori Davudu 232 Mahmud i Ajaz 233 Rabijina molitva 234 Uzvieni Allah govori Davudu 234 Sultan Mahmud u Sumenatu Mahmudova pobjeda 236 nad indijskom vojskom POGLAVLJE XXXVII Ptica pita kakav dar da odnese Simurgu Odgovor pupavca Jusuf i Zulejha Aici na denazi Odani rob ejh Ebu Ali Tusi Zahtjev upu ^ en Muhammedu a.s. POGLAVLJE XXXVIII Ptice pitaju o duini putovanja Odgovor pupavca Pojanjenje sedam dolina puta Prva dolina dolina traganja Stvaranje Adema a.s. i odbijanje ejtana da mu u ^ ini seddu ibli na samrti Mednun Jusuf Hamedani 238 238 238 239 240 240 241 242 244 244 244 244 245 246 248 249 249
^ ovjek koji se okamenio u Kini.... 250 Pri ^ a o ejhu Ebu Said Mehneu.... 251 252 Sultan Mahmud i ^ ista ^ûlica 253 Rabija i hoda POGLAVLJE XXXIX Druga dolina dolina ljubavi Zaljubljeni hoda Lejla i Mednun Fukara se zaljubila u sultana Arapin u Perziji Mladi^^koji je elio da ubije voljenu Ibrahim a.s. i melek smrti POGLAVLJE XL Tre ^ a dolina dolina spoznaje, razumijevanja tajni Usnuli aik Zaljubljeni straar Abbaseh i u ênjak Sultan Mahmud i dervi 254 254 256 257 258 261 262 263 265 265 267 268 268 269
271 POGLAVLJE XLI ^ etvrta dolina dolina 271 nevezanosti i smiraja 273 Mladi^^koji je upao u rupu Jo jedna pri ^ a o Jusufu 274 Hamedaniju Znaci zodijaka iscrtani na pijesku 275 276 Spoznaja oja ^ enog dervia 277 Muha u konici Dervi koji se zaljubio 278 u kêr trgovca psima 279 Jadikovka Attara 279 ejh grdi murida POGLAVLJE XLII Peta dolina dolina jedinstva Svijet je izgra ^ ka od voska 280 280 281
(9>
GOVOR PTICA
ejh Ebu Ali i stara ena Molitva Lukmana Serhasije Zaljubljeni mladi ^^spaava svoju voljenu Jo jedna pri ^ a o Mahmudu i Ajazu POGLAVLJE XLIII esta dolina dolina za ^ u ^ enosti Princeza zaljubljena u svog roba Sufija i ozloja ^ ena majka ^ ovjek koji je izgubio klju ^^ Starost ejha Nasrabada Murid sanja svoga ejha POGLAVLJE XLIV Sedma dolina dolina siromatva i i ^ eznu ^ a Govor aika Savjet Nasiruddina Crni leptiri i plamen svije ^ e
281 283 284 284 287 287 288 293 294 295 296 297 297 298 299 300
Sufija koji je mislio da je napustio svijet 301 Dervi koji se zaljubio u princa 302 Pitanje murida ejhu 308 POGLAVLJE XLV Putovanje Ptice koje stigoe na kraj puta Glasnik tjera ptice ispred Simurgovih vrata Pri ^ a Jusufova bra ^ a ^ itaju o vlastitoj izdaji Ptice otkrivaju Simurga Haladev pepeo Sultan koji je voljenog osudio na smrt ZAKLJU ^ NI GOVOR EJHA ATTARA RJE ^ NIK MANJE POZNATIH RIJE ^ I 310 310 311 313 314 315 316 318 320
IZDAVA ^ A RIJE ^^
330 332
predstavlja istinskog velikana knjievnosti i mudrosti islamskog svijeta, kao i sveopte povijesti ljudske kulture. Na ovim prostorima Attaru se poklanjala izvjesna panja, pa tako u prijevodu na bosanski jezik imamo njegovo ^ uveno djelo Pend-nama (Knjiga savjeta i uputa). Knjiga Mantiq al-tayr je najpoznatije djelo ovog pjesnika i mudraca u kojem na veoma dopadljiv i alegori ^ an na ^ in izlae eti ^ ke, vjerske i socijalne vrijednosti. S obzirom na njegovu veli ^ inu i zna ^ aj, Attara ne moemo obujmiti tek jednom nacijom ili narodom, ve ^^sam Attar i velikani poput njega pripadaju cijelokupnoj islamskoj, pa i ljudskoj civilizacijskoj tradiciji. Upravo zbog toga, njegova djela su prevo ^ ena na razli ^ ite jezike i svaki narod, se sukladno svojim mogu ^ nostima i potrebama, koristio plodovima tog nepreglednog mora znanja. Uzimaju ^ i u obzir dobar prijem Attarovih djela i misli koje izlae i na ovim prostorima, Kulturni centar I.R.Iran u Sarajevu odlu ^ io je tampati bosanski prijevod ove nadahnjuju ^ e zbirke didakti ^ ne i gnosti ^ ke poezije, te istu predati svim poldonicima i ljubiteljima irfanske literature. Nadamo se da ^ e ovo djelo na ^ i na prijem kod svih simpatizera, istraiva ^ a i potovalaca bogate batine islamske kulture.
EJH FERIDUDDIN ATTAR NIABURI
S
N,
(n)
GOVOR PTICA
Ova knjiga je i poklon sljedbenicima Puta ljubavi, mira i dobronamjernosti. elim se iskreno zahvaliti svima koji su svoj trud uloili u ovu knjigu. #
Abbas Ariazand Konzul za kulturu i direktor Kulturnog centra I.R.Iran u BiH
UVOD
Mantik-ut-Tair, Feriduddina Muhammeda Attara, zasigurno predstavlja jedno od najve ^ ih dijela klasi ^ ne persijske knjievnosti, pisano u formi mesnevije, a ujedno i jedno od najve ^ ih sufijskih dijela uopte. Neki kau da je po njenom uzoru nastala i Mesnevija Delaludina Rumija, kapitalno dijelo klasi ^ nog sufizma. Govor Ptica potanko opisuje sve mekame, i sva stanje salika duhovnog putnika na njegovom putu do istine. Kao to nam je poznato, svih sedam mekama je spomenuto u Kur'anu. To su: Emara komanduju ^ a, poudna, dua sklona z1u, Levama pokajni ^ ka dua, dua koja sebe kori, Mulhima nadahnuta dua, Mutmeina smirena dua, Radija dua zadovoljna Allahom d.., Merdija dua sa kojom je Allah d.. zadovoljan, Safija pro ^ i ^ ena, ^ ista dua. Najve ^ i dio knjige govori o Emari, dakle poudnoj dui, koja trai izgovore da izbjegne pokajanje i put ka istini. Potom su u sedam dolina skriveni svi ostali mekami. To su: Dolina traganja, dolina ljubavi, dolina razumijevanja tajni, dolina nevezanosti smirenja, dolina jedinstva, dolina ^ u ^ enja i dolina siromatva, nestajanja.
OVOR PTICA,
(1 2)
<1 3)
GOVOR PTICA
UVOD
Osobenost ove knjige je u tome to su najdublje istine i mudrosti stavljenje u kljunove ptica. Njena fabula je u sljede ^ em: Ptice su se sakupile nastoje ^ i da na ^ u sebi vladara. Budu ^ i da:" Bez vladara nema reda i svim narodima svijeta neki vladar treba:' Dakle, na tom skupu se pojavljuju sve ptice, a njihov predvodnik je Pupavac Hudhud. Pored Pupavca tu se pojaviju i Zeba, Papagaj, Jarebica, Soko, Prepelica, Slavuj, Paun, Fazan, Golub, Grlica, Jastreb itd. Nakon to su se ptice sakupile, Pupavac otvara skup govorom o Simurgu Uzvienom Gospodaru ptica koji ivi negdje iza Kafskih planina. Dakle, on govori pticama o neophodnosti da se trai vladar jer bez njega nema ni mira, ni pravde, ni istine itd. Uglavnom, on govori o tome da je neophodno krenuti na put spoznaje jer ivot prolazi, a nama jo uvijek ostaju skrivena i temeljna pitanja kao to su: Ko smo mi? Odakle smo doli? Kuda idemo? On nadahnuto govori o Simurgu, koji simbolizuje Uzvienog Allaha, on govori o Njegovoj ljepoti, mudrosti, mo ^ i, i da nema drugog smisla u ovome ivotu sem da se krene na taj Put, u potragu za Vje ^ nim Bi ^ em koje je vrelo svih tajni, ljepote i smiraja. Nakon ovoga govora, sve ptice se, u trenuta ^ nom nadahnu ^ u, odlu ^ uju da krenu na taj Put, to nam govori o tome da svaki ôvjek ponaosob, u svojim prsima, krije udnju za istinom. Meclutim, odmah poslije toga, u skladu sa uprljanoku ^ isto ^ om svoje due, ^ ovjek se ne odaziva odaziva na ovaj poziv koji stoji kao otvorena kapija vje ^ nosti, od samoga praiskona. Dakle, ubrzo nakon to su ushi ^ eno pristale na taj Put, ptice, jedna po jedna, iznalaze izgovore da odustanu od Puta. Ti izgovori i sumnje traju od 3 do 39 poglavlja ove knjige. U tim poglavIjima su suptilno opisani svi stupnjevi Emare poudne due, od onih najgrubljih pa do najprefinjenijih i najlukavijih spletki nefsi emare poudne, sebi ^ ne, samoive, nesvjesne, due u neznanju.
Pupavac majstorski odgovara na sve njihove izgovore, potkrepljuju ^ i svoje odgovore raznim pri ^ ama koje je ejh Attar pokupio na svojim mnogogodinjim putovanjima. Nakon svih tih turbulencija, nijekanja, i ubje ^ ivanja snagom spoznaje i vjere, ptice kona ^ no krenu na to putovanje. One stiu pred sedam dolina Puta i tu se opet Pupavac pokazuje kao besprekoran vo â i poznavalac Puta i vodi ih uspjeno sve do sedme doline, doline duhovnog siromatva, nestajanja fena-fi-Allah. Uistinu, u ovoj knjizi se moe prona ^ i sve to je potrebno duhovnom putniku, bar to se ti ê samog Puta. Me ^ utim, ne smijemo zaboraviti da ona, sama po sebi, ne moe biti vodi ^ , niti se moe potpuno razumijeti bez u ^ itelja koji je preao sve mekame Puta. Ona moe posluiti kao inspiracija i nadahnu ^ e da se krene na duhovni Put, te da se potrai ôvjek koji nas moe povesti i pokazati nam tajne ovog Puta. Na ovaj Put ka Sebi, Allah d.. upu ^ uje koga ho ^ e, mnoge su tajne u tom skrivene. Najljepi i najlaki Put, o kojem su mnogo govorili i pisali sufije, je Put koji se otvara u ljubavi izme ^ u u ^ itelja ejha, evlije, duhovno potpune osobe, i u ^ enika murida, onog koji trai, koji ^ ezne, koji je eljan istine. Na takvu vezu ljubavi i povjerenja Allah d.. sputa svoju Milost i Blagoslov i otkriva im svoje tajne. Tako se zavrava ovaj kitab u kojem se sultan i njegov rob povla ^ e u tajne odaje i tamo, daleko od o ^ iju neupu ^ enih, dolaze do najuzvienije sutine. Ova knjiga je stoga prevazila prostor i vrijeme u kojem je nastala jer govori o vje ^ noj problematici ljudskoga ivota. Ona je svjea i aktuelna danas kao i prije hiljadu godina. Teko je opisati nadahnu ^ e i zanos koji je imanentan za svakog onoga koji uroni u njeno i ^ itavanje, kaem i ^ itavanje jer ni ova, kao ni mnoge druge tesavvuvske knjige, ne mogu biti pro ^ itane. One se stalno ^ itaju i i ^ itavaju poput Uzvienog Kur'ana koji je, u svakom smislu, bez premca. Njihova specifi ^ nost je upravo u tome to nam one pribliavaju Kur'anske tajne, i na nama razurnljiviji na ^ in govore o onome to je skriveno u Kurani Kerimu.
(1
(14>
5>
GOVOR PTICA
Danas kada je svijet suo ^ en sa razaraju ^ im uticajem ispraznih, lanih vrijednosti koje polahko ali sigurno osvajaju ovaj svijet, ovakvo djelo je zasigurno daak svjeine i ljepote u zatrovanom i runom ambijentu svijeta koji je potpuno pao pod uticaj sveobuhvatnog nihilizma. Moje iskrene nade su da ^ e poneka dua, snagom bezvremenih, vje ^ nih, vrijednosti o kojima nam govori ejh Attar, uspjeti da se izdigne iz mora zaborava i propasti, te vinuti se ovim Putem koji je jedina opcija, jedini Put, ostavljen svakom ôvjeku, u svim vremenima. Ne razumijem da se ijedna svjesna osoba moe ogluiti o ovaj Put koji je vodi do njene Biti, do neuporedive ekstaze koju nosi blizina Stvoritelja, do Vrtova vje ^ nog blaenstva. ^ udno je to to Put i dalje ostaje posut uvehlim dol< ogromna masa ^ ovje ^ anstva srlja u propast. Me ^ utim, onaj koji zaviri u stranice ove knjige na ^ i ê odgovore i na takva pitanja. Na kraju mi je jo ostalo da se zahvalim Allahu, Gospodaru svih svjetova, to me po ^ astio dodirom sa ovim kitabom i druenjem sa ejh Attarom koji je zasigurno bio jedan od posebnih Allahovih robova kroz kojeg su se tajne, u svom najprefinjenijem obliku, odraavale, poput sun ^ evih zraka, onima ednim sunca i svijetlosti... #
Ahmed Ananda
'
Govor ptica
(Mantiq al-tayr)
<16>
<17>
' GOVOR PTICA
UVOD
Hvaljen neka je Gospodar svih svjetova!
Prijestolje Svoje na vodi On je postavio, sva zemaljska stvorenja On je stvorio. Zemlju na îni ovisnom, nebesima podari vladavinu; Nebesa u îni pokretnim, a Zemlju u prividnom mirovanju! Nebeski svod poput atora iznad Zemlje postavi i bez stubova koji bi ih podravali! U est dana sedam planeta stvori, sa dva slova devet kupola nebeskih sa îni . LI samom praiskonu dao je svjetlost zvijezdama da bi noîma igrale svjetlosnu igru po nebesima! Tijelo je obdario raznim mo îma, a slobodnu pticu due zarobi u grudima! Kao znak pokornosti, more od vode sazda, a planinske vrhove zaledi strahom nadahnutim od Njega!
(19>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
âk i postelju mora On u prainu pretvara, od morskog kamenja rubine, a od krvi mous stvara! Vrhove otre, ponosite, podari planinama da bdiju, poput otre sablje, nad prostranim dolinama! Ponekad On pregrt rua vadi iz lica plamena, ponekad postavi mostove iznad vodenih nali ^ja! Svom neprijatelju si ûnog komarca je poslao te je ovaj od njegovog uboda êtiristo godina patio! mudrosti Svojoj paucima dade da pletu mree tanahne, i njima da najuzvienije od svih ljudi zatite! Mravu je pojas stegao da jednoj dlaci a ipak u drutvu mudrog Sulejmana on moe da se di î! Podari mu halje crne, halje Abasida, ogrta^ôd brokata dostojnog pauna! Primijetivi poderinu na serd adi prirode, podari joj dodir Boanstvene zakrpe! Sablju nakapa bojom tulipana, postelju lotosima od vodenih maglina sazda! Postelju zemlje krvlju natopi, potom nje koralje rubine izvadi! Sunce danju, a obno ^^Mjesec zemaljsku prainu slavi; svo kretanje njihovo je samo odraz ljubavi! Gospodar je svjetlost danu podario, a no^^tamnu u njeno crnilo obavio! Papagaju zlatnu ogrlicu darovao, a pupavca vjesnikom puta u înio! Svod nebeski je kao ptica koja leti po emru Allaha
. .
kucaju ^ ' svojoM glavom, kao êki êm, na vrata Njegova. Allah je nebesa sa înio u pokretu, no ^^dan se neprestano smjenjuju. Jednim dahom u ilova û ôvjeka je stvorio, od malo vodene pare svijet je sazdao! Ponekad On putniku daje psa za vodiâ, a ponekad nam i obi^na ma^ka o tajnama puta priâ. Psa je ôvjekovim prijateljem u înio da bi i onaj lavljeg srca poniznost od njega zadobio.
,,, ,- :: ",:'-, 4,-;_.
l''-:'. r
,,,_ ,.< >1, ,.-,' .,':) ,.-:, ,,,,, ;',.;._'4 fr, t4-1,
Ponekad On i obi^nom tapu snagu Sulejmana podari, a ponekad i obi^nog mrava darom govora obdard tap lahko u otrovnicu pretvara, i tim istim tapom nevjernike potapa! Zvijezde sjajne u ^vrsti On na nebesima, i nakon to im svjetlost zgasne, tu jo odrava. Ponos Mjesecu, Sun êvom vatrom ukroti, u njoj on izgara, u njoj mora nestati! lz stijene je kamilu izveo, zlatnom teletu glas podard zimu smjeg posrebri, ujesen pozlati! Li êm On trn sakrije, bojom krvi ga oblije! asminu darova êtiri latice, a tulipanu crvene saruke! Narcisovom êlu zlatnu krunu dade te biserne kapi rose posu u njegovo svetite! Ll misli o Stvoritelju pamet stane, razum se gubi, zbog Njega se nebo okre ê, zbog Njega Zemlja drhti! Od ribljih leda pa sve do sjajnog Mjeseca o Njegovom postojanju svjedo î svaka êstica! Dubine zemaljske nebeske visine
<21>
rz
^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
cijelom svojom snagom Njemu se dive. Vjetar, zemlju, vatru i krv On sa ^ ini, u njima On tajne Svoje obznani. Uz pomo ^^malo vode ilova û uobli î; êtrdeseto jutro udahnu joj duu i tako ona oivi. Potom mu podari razum da razlikuje stvari, zatim znanje da bi znao rasudivati. No, nakon to ôvjek ove mo î zadobi, nemo ^^svoju priznade i ^ udenje ga obavi. On u ûdu, a tijelo mu zauzeto onim to je beskorisno, prolazno i nestalno. I prijatelji i dumani Njegovi na kraju moraju glave pogeti, nemo ^ni, u okovima kojim nas On u mudrosti svojoj zarobi. Mudrost Njegova beskrajno je za ûdna, On nas okiva, a ipak stalno bdije nad nama. Planinama, kao âvlima, jo od praiskona Zemlju pri ^ vrsti, i lice zemaljsko On umiva vodama mora. Zemlju postavi na leda biku, bika na leda ribi, a ribu ostavi u zraku, da u njemu lebdi! Ali, na êmu je zrak utemeljen ako ne na praznini; dakle, sve ovo je nita, nita uistinu ne postoji! Divi se, onda, svemu to tvoj Gospodar daje mada On Sam tome vanost nikakvu ne pridaje. Onaj koji vidi da ne postoji nita osim Njegove biti zna isto tako, da osim Njega ni êga nema niti moe biti. Njegov Ar je na vodi, a svijet na zraku po îva, no mani se ti i vode i zraka, znaj: Sve je u Allaha!
Ar Njegov i svijet ovaj samo su hamajlije, znaj: Sve je u Njegovoj ruci, sve ima prividno postojanje. Sav svijet vidljivi i onaj svijet skriveni, samo Njemu pripada, u Njemu se sve gubi! Osim Njega - nita nije, niko Ga ne vidi! Slijepe su o î, mada je svijet okupan sun êvom svjetlosti! Ako bi Mu ugledao i najmanji dio, pamet bi izgubio, a ako bi Ga potpuno vidio, sebe bi izgubio! Svi oni svjesni neznanja i nemo ^ i svoje u poniznosti spram Njega ovako govore: "O, Ti koji nisi viden, a ipak obznanjuje Svoje postojanje, samo Ti si postoje ^ i, nema nita osim Tebe!" Dua je skrivena u tijelu, a Ti si u dui sakriven, O, Sakriveni u sakrivenom, o, Duo due! Ti si dalje od svega, svaka stvar se ogleda u Tebi, a Ti, o, Neuporedivi, ogleda se u svakoj stvari! I budu î da je boravite Tvoje ûvarima okrueno, O, Najuzvieniji, kako da Ti se primaknemo!? Ni razum ni um pristupa nemaju Tvojoj sutini, bit Tvoju ne poznaje niko, o, Sakriveni! O, Ti to si riznica skrivena, ipak si se obznanio unutar insana! Ljudski duh je nemo ân na tragu Tvoga postojanja, i poslanici se gube u praini puta Tvoga! I mada je dui data mogu ^nost da Tvoje postojanje otkrije, da li û ikada pronaî put do Tvoje sutine? Zato to si Vje ân i Savren u Svome postojanju, trajno si Ti svijet cijeli izbezumio!
<22>
(2
3>
GOVOR PTICA
'h
GOVOR PTICA
Wrd
-7={
0, Ti to si izvan unutar due, i jesi nisi sve to o Tebi govore! Na dvoru Tvome razum se zbuni, gubi nit vodilju koja ga trebala usmjeriti ka Tvome putu. svemir u Tebi, Ja jasno vidim a ipak u ovom svijetu Tebe ne vidim. Na svemu je Tvoj otisak, ali nigdje ga nema; ostavio si samo za Se tajnu Svoga postojanja! Ma koliko o îju da nebeski svod ima, ne vidi ni atom praine koji vodi do puta Tvoga. Ni zemlja tu prainu mje mada je, u bolu, njome glavu svoju zasula! Iz ljubavi prema Tebi Sunce je pamet napustila te svake ve êri o zemlju ono glavu svoju razbija! I Mjesec se pusti raspada zbog Tvoje ljubavi; dive ^ ' Ti se on se puni pa potom svijest izgubi! Mora dignu svoje valove vje ^no slave î Te, ali halje im se pokvase, a usne od nemo ^ i osue! Na putu do Tebe planine zaostanu u nemo î, zaglibljene poput slamki sijena u vla noj zemlji! Zbog ljubavi Tvoje vatra se rasplamsala i visoko vinula na plamenu Tvojih stopala! Bez Tebe vjetar nema ni nogu ni glave; te mjerka zrak k'o na dlanu malo praine. Dok je god srce svih voda bilo vodeno, u zaledu ljubavi Tvoje ono je ostalo. Poput praine puta i ja kopnim pred vratima Tvojim; glava mi je zasuta pepelom, tijelo u praini.
r;- 1,
I ta jo reî o Tebi, koji Se ne da opisati? I kako da Te opiem kada si Onaj Neznani? 0, srce, ako eli da dosegne po êtak razumijevanja, mora se uputiti duhovnim stazama znanja. No na tom putu ne zvjeraj unaokolo, put je pun opasnosti, kro î oprezno! Osmotri dobro one koji su do Njega stigli; na putu su se uzajamno podupirali. Za svaki atom tu postoje druga vrata, iza svakog atoma otkriva se put do Njega. A ta si to ti razumio da bi se tim putem zaputio i da bi jednom pred vrata Njegova stigao? Da spoznali sebe, morate umnjeti stotinu puta; sobom ne ête Njega spoznati, ve ^^samo Njegovim o îma! Put do Sebe samo On sam otvara; ljudska mudrost tu nema pristupa. Znanje o Njemu mje na usnama govornika; znanje neznanje su ovdje bez dobitka. Znanje i neznanje su ovdje istovjetni, jer to Bi ê se ne moe objasniti nit' opisati. Miljenja ljudi o Njemu su samo prizvod mate; ne ête izvu î zaklju âk onoga to oni govore. Bilo to dobro bilo to loe, samo je proizvod pameti njihove. Allah je iznad znanja i bilo kakvih dokaza, niîm se ne moe obuhvatiti veli ânstvenost Njegova! Od traga Njegovoga nisu nita nali;
;$
t,
r
(25>
.37P
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
h;
do Njega nema drugog puta osim Predanosti! Svaki ôvjek, htio ne htio, nema druge mogu ^nosti, svako Uzvienog Gospodara na kraju mora priznati! Bi â stvorena od atoma oba svijeta nisu drugo do tvoja nagadanja. Sve to ti zna bez Njega proizilo je samo tvojih matarija. Rije î su nesavrene i ne mogu dose î Njegove visine; pa kako onda dua jadna do Njega da se vine? Razum ne moe ni razmiljati o Njegovome zatu, dua je tu neutjena, srce okupano svojom krvlju. 0, ti koji cijeni istinu, u ovom ne trai nikakvu poredbu; bi ê Njegovo, kome ravnog nije, opovrgava to potpuno? Slava Njegova pokorila je i razum duu, oboje su izgubljeni u tekom zaprepa ênju! Pa ni vjerovjesnici poslanici nisu Ga mogli razumjeti te su glava pognutih u prainu, ponizno govorili: "Nismo Te spoznali onako kako Ti dolikuje, nismo Te spoznali Onakvim kakav jesi!" I ko sam ja, na kraju krajeva, da laskam sebi da poznajem Njega? Milo û Njegovom spoznaju ga oni koji to ne trae, budu ^ i da samo On postoji, ljubav se samo Njemu daje. More kipi neprestano Njega slave ^ i, ali ti to ne razumije te boravi u stalnoj neizvjesnosti. Onaj koji u ovom moru ne uspije prona ^ i sutinu svoje bi ê gubi i nalazi samo prazninu. Ne govori nita o tom Bi ^ u ako se samo ne pokae; mada je On iznad svih znakova, o Njemu ne postoji
`79-
objanjenje. Niko ga ne poznaje, niti je iko trag Njegov naao, stoga iêzni pred Njime, u tome je savrenstvo. Izgubi se u Njemu da u tu tajnu pronikao; sve ostalo je magla, isprazno i suvino. Od dvojnosti bje udi u jedinstvo, imaj jedno srce, jednu kiblu, Lice jedno! 0, neuki sine Bo anskog halife na zemlji, prvog ôvjeka, nastoj da stekne duhovno znanje svoga oca! Sva bi â koja Gospodar stvori iz niêga iz zahvalnosti su Mu na seddu padati morala! Kada On, Veli ânstveni, stvori Adema, ispred njega ukloni zastor od hiljadu velova! Re ê: "O, Ademe, budi more dobrote! Sva stvorenja Mi seddu îne, neka je sad tebi u ^ ine!" Onaj koji to ne htjede u îniti od meleka bi unien u ejtana; tada bi proklet i btjahu mu uskraêne tajne znanja. Lice njegovo pocrni te on re ê Uzvienom Gospodaru: "Ne naputaj me, o, Ti koji posjeduje svu slobodu!" Re ê On: "Prokletniê, znaj da je Adem moj poslanik i gospodar prirode, danas padaj pred njim niîce, a sutra dobru njegovom nadaj se!" Kada ruh bi spojen sa tijelom, on dio svega i tad ostade; dio postade, a cjelina ostade, tako divno ûdo jo niko ne vidje! Mi ne znamo, nit' razumtjemo ni dio nae due;
,
<26>
< 27
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
o tome nema bolje rtje î od tiine. Mnogi poznaju povrinu mora, al' mu ne znaju dubine; ovaj svijet je samo hamajlija pokrivena Njime. Blago ête pronaî kad hamajlije nestane, dua ê se otkriti kada se tijelo smiri prevazide. Ali dua tvoja je tek nova hamajlija, nova tajna dublje sutine; zato slijedi put na koji ^ u ti ukazati, al' ne pitaj za objanjenje. Za ovu bolest lijeka ne trai, mnogi nestae u tome moru bez dna, mnogi zalutae u njegovim dubinama, ne osta od njih spomena. U tom irokom moru ovaj svijet je samo atom, a atom svijet jedan, niko ne zna ta je tu vrjedmje, dragulj kami âk obi ân. Stavili smo na kocku ivot, razum, duu vjeru ne bismo shvatili bit jednom atomu. dunjaluk n Stoga, ^ vrsto zavei usne svoje, ne tra Boansko prijestolje; pitaj koga ho ê, al' niko ne poznaje bit jedne êstice! Nebesa su samo izvrnuta kupola bez istinske postojanosti; ona u isto vrijeme miruju i mogu se kretati! Lahko se izgubiti u razmiljanju o toj mistenji; to je zastor preko zastora, tajna u tajni! I ta je za takvu jednu Tajnu plavi svod nebesa, kojima se glava okre ê i neprestano gube stopala? Moe proniknuti ta je iza toga zastora, o, to godinama, bez glave i tijela, bespomo ^ no krui oko
'
tih Vrata? Kad ni nebesa ne poznaju tajnu, zastorom skrivenu, zar ona moe biti otkrivena jednom slabanom stvorenju? Svijet o âjan i zbunjen nema drugog puta do ûdenja, jer to je stvar bez sredine, bez po êtka kraja. Mi smo samo kao figure na zidu naslikane, i sve to moemo je da iz o âja sebi grizemo ruke!
:P
Sjeti se onih koji su prije nas hodili Stazama Duha, nadoe ita drugo do nemoî i ûdenja? Gle ta se dogodilo Ademu i koliko je godina proveo u tugovanju! Razmiljaj o Nuhu i koliko je morao propatiti od nepravednih ruku! A ta je sa Ibrahimom koji je bio pun ljubavi prema Gospodaru? Izloen je bio mukama i potom ba ên u vatru! Sjeti se Ismaila koji trebae biti rtvovan na putu Bo anske ljubavi, sjeti se Jakuba koji liju î suze za sinom oslijepi! Sjeti se Jusufa koji nije bio zaboravljen ni u mo î ni u ropstvu, postojan ostade i u tamnici i u bunaru! Potom se prisjeti, na zemlju prostrtog strpljivog Ejuba; trebao je postati hrana vukovima i crvima! Sjeti se Junusa koji zaluta od Pravoga puta; u riblju utrobu pade sa svijetlog Mjeseca! Prati Musaa od njegovog rodenja, u beici drvenoj; sanduk mu bijae beika, a staratelj Faraon! Sjeti se Davuda koji je sebi pancir ispleo;
(29>
GOVOR PTICA
-=- GOVOR PTICA
pogled je njegov, plamenim uzdasima srca, gvode poput voska topio! Sjeti se Sulejmana ^ iji prsten jedan din ukrade! Sjeti se Zekerijaha u naru^ju ljubavi Boanske! Zanijet tom ljubavlju on rije î ne izgovori dok su mu glavu od tijela rastavljali! A ta je tek sa Jahjom prezrenim od ljudi, îju su glavu na tacni nosili? Razmiljaj u ûdu o Isau , sjeti se kako od ruku jehudija on spaen bijae! I najposlije, sjeti se koliko je propatio Muhammad, najve ^ i od poslanika, od nepravednih ruku murika! Pa zar smatra da je lahko dose^ ' znanje o sutini? To nita manje nije nego umnjeti za sve stvari! I ta jo re^ i kad vie nema ta da se ka e, nijedne rue na grmu ne ostade? 0, mudrosti! Nisi vie od balava djeteta; pamet, âk onih starih lahko na putu zaluta! A kako û onda ja do^ i do sutine? A ako i stignem, ho ^ u proî kroz vrata Istine? 0, Uzvieni Stvoritelju, duu moju o vjernici nevjernici su svejedno ogrezli u krvi! Glava moja se okreê poput plavih nebesa; ja nisam bez nade, ali nemam vie strpljenja! 0 ahbabi moji! elio bih dan i no ^^rijeî ove ponavljati. Tako da ênju za Istinom ne izgubite, I vje ^no u potrazi za Njime ivite!
POGLAVLJE I
Okupljanje ptica Obraânje pupavcu

[f"-'
Dobro nam doao, pupavê dragi! Ti voda nam budi, ûli smo da ti kralj Sulejman slubu ponudi! I da poruke nosio tajne sa njegovih svijethh dvora u daleke dvore dra esne ebe, preko gora mora! On jezik znae, a ti srce njegovo; pod njegovim skutom si mudrost izu îo! ejtana u lancima dri u tamnici crnoj; zbog toga si i sultansku krunu doku îo! Obraânje zebi I ti nam dobro dola, zebo! Pa, hajde nam zapjevaj! Oivi nam mrtva srca, uvedi nas u taj raj! Zar ne vidje i ti, poput Muse, plamen to za nebom udi? Put Sinajske gore, ptico, i svoja krila pusti! Kao i on, ne dozvoli da te êpa zlobna ruka. Ka najviem cilju stremi, oslobodi se svih muka!
(30)
<31>
`Ji
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Tu ê prozrijet mudrost tajnu, mnoge tajne rijeî; okom bez oka, uhom bez uha, kreni ka najvioj sre î! Obraânje papigi Dobro dola i ti, papigo, sa visokih grana u raju, pera su tvoja ûdne ljepote, u ûdnome sjaju! Od ive je vatre ogrlica tvoja, od estokog plamena; ni tvoj rajski ogrta ^^spasti te ne moe od tog ûdnog znamena! Jer biseri njeni u Dehennem vode! Eh, kad bi mogla ute î, i kao Ibrahim kande Nimruda izbje î! Ni vatra u vatri ne ê te pe î odrubi li glavu Nimrudu; tad straha ê nestati, sjaj lanih bisera prestati; hrka pravog znanja dat ê ti slobodu! Obraânje jarebici Dobro dola i ti, jarebice! Gordost svoju ti prosipa, no mudrost tajnu, sa najviih gora, ti ne poima! Nebom kud leti nek radost odzvanja; sretna poleti ka tajnama znanja! Krilima poravnaj planinu gordoga jata, iz te ruine rodit ê se kamila od zlata! Iz kopita njenih poto î ^^ê pote î, od meda i mlijeka, sve ve î i ve î! Zajai tu devu, i na kraju togputa Salih ê te sviti ispod svoga skuta!
Obraânje sokolu Dobro nam doao, kraljevski sokole! Reci, do kada tvoja dua ê plaha u hiru slobode da strada? Ljubav te zove. Svog magarca svei, pokori se Rabbu, a od mazge bjei! Pametovanje odbaci, ljubavi se predaj, u jednoj zerri aka svu vje ^nost sagledaj! Razbij hrabro okove svoga nieg bi â, pronadi mir u tamnoj peîni jedinstva! O, kako je lijepo u tom miru boraviti, na Poslanik tu ê ti se pridruiti! Obraânje prepelici Dobro nam dola i ti, prepelice! Hvaljena budi jer si ûla zov ljubavi Boanske iz nebeskih ûla! Ljubav je zapjevala i u tvojoj dui; samo ljubav nefsa moe da ugui! Nefs je vir u kojem ivoti nai tonu; izbjegni propast sada kad poznaje tajnu! Kao to je Isa svog magarca jahao, zajai ga i ti pa makar i njakao! Nek' lukavi nefs tegli i nek se pokori, duu svoju o îsti, nefsa svogsagori! Nek ti Isaovo îsto srce bude uzor, dika; odagnaj zlog nefsa ispred svog vidika! Nema ti druge, nefsa mora sagoriti, pa ê se onda vrata nebeska otvoriti!
o
ti
, n.
..,
^R
(32)
<33>
. ..
,s:! 1
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Obraânje slavuju Pozdrav i tebi, slavuju dragi! Ho ê nam pjesmu dati o bolima ljubavi od kojih aik pati? Pusti uzdah kao Davud u srcu ru i ^njaka; zbog tog bola ljudska srca ostaju bez daha! Pjevaj kao Davud, pjesmom nas osnai, put pokai! 0, rastjeraj sve zamke i lai! Nefs je ûdna hrka satkana od êlika; snagom svoga aka u vosak pretvori ga! Akom slavnog Davuda taj êlik rastvori, nefs svoj pokori, u aku sav sagori!
-9
Dehennem se zaljubio u tu tamnu baru! Poput Jusufa izbavi se iz mra ^nog bunara; u Egiptu êkat ê te prijestolje i slava. Jal' ê zarad prljavog bunara vje^nost prokockati, jal' zajedno s Jusufom u Egiptu carevati? Obraânje golubu Dobro nam doao, golube, to radosno udi u visine da se vine, al' se iz sna budi! Srca tugom ojadenog koje o Junusu pita, zarobljenom kao i ti u trbuhu kita! Nefs tvoj te progutao za li ^ni uitak; dokle i ti piti taj gorki napitak?! Zar mu ne ê odrubiti tu lukavu glavu, putem lune poletjeti nebeskom beskraju? lzbjegni to ûdovite i jaran postani, sa Junusom samim u moru vje ^nosti. Obraânje grlici Dobro dola, grlice, to guguê plaho, dok sa neba ne prospu ti bisere blago. Avaj, kako si samo ti nezahvalna, a niska odanost oko vrata ti vezana! Ti radosna ivi u raju nemara, u moru samoljublja bez pravog dara! Kada ê se, jadna, sebi^luka pro î i istinskim putem svome Rabbu po î? Po tom putu znanja sam Hidr brodi; ka izvoru vje ^nosti on ê da te vodi.
I
T9-
Obraânje paunu Pozdrav i tebi, paune, u Dennetu to bjee dok te glatke otrovnice iz njega ne otee! Zavedoe te na put prokletog ejtana, izbacie te iz D enneta toga kobnog dana! Crnom tminom zacrnie nezrelo ti srce, a u tvojoj cvijetnoj ba î pocrni i sunce. Sve dok ne uspije crnu guju satrati, tajni naih posve ênik zar ti moe biti? Zbaci vraga sa sebe taj mamac kleti! Adem ê te u Dennetu opet zavoljeti! Obraânje fazanu Dobro nam doao i ti, fazanu, to gleda gore; ti u izvor srca gledaj uronjen u more! Avaj! Ti si zarobljen u prljavom bunaru,
ZO.,t
(34->
.........
<35>
'
-'
'
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Obraânje jastrebu Dobro doao, jastrebe, visinama to vlada, no sa ûkom ti pognutim potom nisko pada! Zar ne znade da u bol krv mora potonuti ako eli Rabbu svome dobar sluga biti? Sta si ti do truhlo tijelo, komad mesine, mre om mutnog dunjaluka odvojen od istine? Ma prodi se svijeta ovog i onog poslije njega, zbaci svoju kukuljicu, slobodan od svega! Kad se prode oba svijeta, tek ê onda znati, ta ti ruka Zulkarnejna tada moe dati! Obraânje zlatnoj zebi Dobro dola, zlatna zebo, neka tvoja vatra bude znamen udnje silne, unutarnjeg rata! Ma ta bude, neka bude, gori u tom plamu, svoje o î, duu sklopi za zemaljsku tamu! I dok gori osje â taj pakao ljuti, ljubav ê zbog tog svoju Mauk da uputi! Kad ti tajne On otkrije, pro î ê te muke, da o ivot predaj u Njegove ruke. I na kraju, bit ê potpun, savrenstvo znati; tebe vie ne ê biti, Allah ê ostati!
POGLAVLJE II
Pupavac otvara skup govorom o Simurgu Sve ptice svijeta na raspravu stigoe; bez vladara reda nema, one zaklju îe. Svim narodima svijeta pravi vladar treba; kako da pti ^ 'je carstvo svog vladara nema? Samo uz istinskog vladara pravde moe biti; za vladarom neumorno moramo hititi. Odmah se posvadae na samome startu; pupavac se isturi da smiri debatu. Na grudima mu blistaju znaci duhovnoga puta, a na glavi sija od istine kruna. Odvaan, pravedan mudar, on im reê: aMoje pozvanje odvajkada te ê! Ja nebeske i zemaljske ûvam tajne; kao dokaz pogledajte ove znake trajne! Na kljunu je mome Bismilla ispisana! Boli moje, patnju srca moga niko ne zna ni s kakvom bolnom udnjom tragam za Rabbom; u pustinji dunjaluka ja vapim za vodom.
<37>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Sa mudrim Sulejmanom ja sam ahbab bio, neto sam od mudrosti njegove zadobio. Za one koji ga napustie on pitao mje, no kad ja odoh, ênju za mnom nzje mogao da skrije. Zabrinuto, traio je da se odmah vratim, po âst mi je ukazao, priû da vam skratim. Pisma sam mu ja nosio i tamo `vamo, tajne koje on znae i ja sam znao. Poslanik me je volio, Gospodar mi vjerovao; nema ptice koju je Allah tako po âstio! Putovao sam godinama preko mnogjh gora, pustinjama, poljanama, preko mnogih mora. LI vrtjeme potopa ja zemlju obletih, nigdje suhe zemlje ne bi dok opet ne sletih. Sa mudrim sam Sulejmanom mnogo putovao; cijeli dunjaluk sa njim ja sam proao. Ja poznajem vladara, al' sam ne mogu putovati; te inu puta sam ne mogu tzdurati. Pridru ite se, jer zajedno moemo uspjeti, i na kraju puta ê nas vladar ltjepo ugostiti. Koliko jo dugo ête ivjeti u lai? Tiramju nefsa odbacite sve njegove dra Jer ko nefsa pokori, dunjaluk nadilazi, i u aru ljubavi Rabbu svome prilazi. Budi mudar, ne oklijevaj, duu oslobodi, nek te snaga aka ovim putem vodi! Mi vladara imamo iza kafskih planina Simurg tamo ivi iznad svih visina! No, on je uvijek bio i jeste tako blizu nama, a mi od uzvienosti Njegove daleko, u tome je drama.
'
Na hiljade je stotina zastora tame i svjetlosti zbog kojih na smrtni vid Gospodara ne vidi. I niko u dva svzjeta Njegov tron ne dijeli; Simurg je jedan, nepodjeljiv, cijeli. On vlada u nenaruenoj, vje^noj nevezanosti, okupan svjetloku svoje uzvienosti. Ni razum, ni pamet ne razumzje, ne shvata, tajnu Njegovog beskrajnoga zata! Koliko ih samo danono ^no luta dok mole za sabur pravo znanje puta, za put istinski koji vodi Njemu, van razuma, bezimeni, van svega u svemu! Tu pamet i dua gube tajne niti; misteriju Njegovu teko je otkriti. Savrenstvo Njegovo jo niko ne shvati; samo odabrani mogu lice Mu ugledati. Sva stvorenja tee da nadu put do Njega no zamke su mnogobrojne beskraj je stega. S matom se ne mo e do î naem Rabbu; ribu vagat' mo e, al' Mjesec ne ide na vagu. I koliko se samo glava kotrljalo u magli kao polo loptica po zelenoj travi! I koliko ih samo pla ê, traga naslijepo; beskraj bolnih uzdaha di e se u nebo! Put taj mje kratak, to je samo varka, valja przjeî pusta mora do Njegovog zamka. I promisli dobro da ima to zdravlje, jer put moe prije ^ i samo srce lavlje. To more je duboko, na put ne kre îte bez daha, u poletu on je radost, potom pun gorkih uzdaha.
<38>
(39>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Ako udite za ovim putem, pro îte se svoje due, razum predajte vrhuncu kud aka vjetar pue. Ma pro îte se sebe i svoga sjajnog skuta; fukara ste pusta u praini puta! Operite ruke od svoga ivota; postanite pravi salik rabbanijskog puta! Na tom putu duu svoju aku ustupite; ljubav svoga Gospodara ivotom svojim kupite! Po êtak pri ê o Simurgu Nekad davno u Kini, jedne tamne no î, Simurg je odlu îo smrtnicima do ^ i. On pusti jedno pero da na zemlju sleti i pri â o Njemu cijeli svijet obleti. I irom svijeta svako ponaosob shvati da je Simurg u skladu sa njegovom pameti. I tako diljem svijeta svi jedno vjerovae da je istina ono to iza ê iz njihove mate. U Kini se to pero jo moe vidjeti, izreku ste ûli: "Za znanjem tragajte, pa makar i u Kini." A da to pero na zemlju nije palo, o Gospodaru se naem nita ne bi znalo! To pero znak je Njegov tajni u svakom ljudskom srcu dio te tajne ivi. No rije î su slabe, nemo ^ne i kratke da opiu i obuhvate te nebeske tajne. Tim putem tajni ako eli i î, hrabro kreni, brate, ta vie ti re î? Govor mudrogpupavca kad do ê do kraja,
...15r ^.â^^+
iz kljunova pti îjih podie se graja. Sve hvalie veli ânstvenost vladara dalekoga u nestrpljenju da polete do njegovih dvora. Sve ê rado svoga nefsa napustiti, s ostalima se do same vje ^ nosti zaputiti. No kad malo razmislie o duini puta, sakrie se svome nefsu ispod skuta. I tad svaka po ê izgovor da trai kako put da izbjegne, na kom nema la i.
{40}
<41>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
POGLAVLJE III
Izgovor slavuja Slavuj prvi dade se u govor, put ljubavne eci njegov je izgovor. Tu odjednom nasta tiina i muk, on o tajnama aka zbori, ^ ujte aka zvuk: "Sve tajne ljubavi meni su znane, sve vrline aka, njegove mahane. Moja pjesma miluje tminu tamne no ^ i, za draganom ^ eznem, o, da li ^ e do ^ i? Note moje sjetne za voljenom ude, poput naja tunog od ljubavi lude. Kad ak u srcu gori, note moje zbore tonovima pla ^ nim dok uzdie more. Pametgubi onaj ko tu pjesmu ^ uje, tu sva mudrost svijeta Mednunu robuje. Zbog rue ja patim, samo njoj robujem, od rue ne odlazim jer zbog nje ludujem. Kada bih se ja od rue odvojio, srce bi mi presvislo, glas bih izgubio.
^.'^C^':^
1 niko ne poznaje bezdan boli moje do li jedno bi ^ e, ^ arna rua to je! LI ljubavi gorim da ne mogu na ^ i sebe u tom halu, ta me bolje moe sna ^ i? Ljubav za ruom meni je dovoljna, potraga za ruom jedina istina. Slavuji nisu bi ^ a te snage i dina da prona^ u put do Simurgovih visina. Moja ljubav je ovdje, taj put me ne vu ^ e odijelit' me nita ne ^ e od voljene rue! Zbog mene ona pupa, bez nje nema sre ^ e; nita na svijetu od rue nije ve ^ e. Pupoljci njeni cvatu u o ^ ima mojim; kad s njom no ^^ ne podjelim, k'o da ne postojim!" Odgovor pupavca `Dragi moj slavuju,"pupavac mu re ^ e, "ljubav ta je varljiva, brzo pro^ e ve ^ er! Mi nemamo nita od tih lanih vila, tu varku napusti i pripremi krila. Na put pravi poleti, rua trnje ima, ljepota joj brzo vehne, to je jasno svima! Prava ljubav nadilazi tu praznu ljepotu! Tvoja ljubav donijet ^ e ti poraz i sramotu. Zar vrijedi no ^ i besane u boli provoditi? Ti se rue puste mora osloboditi. S prolje ^ a se rua ne smijei zbog tebe, ve ^^ti se podsmjehuje prije neg' uvehne."
7^ ,_tt`3
L,
{42}
{43>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Pri^ a o derviu i princezi Bio neki sultan, imae k ^ er sjajnu, ko god je ugleda, zaljubi se u nju! Kao no ^^bez zvijezda njena crna kosa do zemlje padae, mirisna od mousa! ^ ari njenih suznih, snenih okanica budile su ljubav bezbroj tunih lica. Rije ^ i joj bijahu slatke, od e ^ era sla^ e, tako slatke usne jo niko ne nade. I sjajni rubini odmah se postide sjaj usnica njenih kada oni vide. Kad je voljom sudbe neki dervi spazi, kora suha hljeba iz usta mu pade, on se prenerazi! Nasmija se lijepa djeva na njegove jade, nemir mu u duu spusti, srce mu ukrade. U mreu okrutne ljubavi dervi se upecao, sedam punih godina od tada je jecao. Sa psima u praini, sav u svome jadu, ^ ekae da o ^ i njene za njega saznadu. Pred kapijom njenom tuni dervi vehne, on dojadi ^ uvarima te uklete ene. Odlu ^ ie, jednog dana, da usmrte tu ludu staru, no princeza za to doznade i saali se na fukaru. "O, proklet bio," re ^ e mu princeza, "ar k^ i sultana i fukara mogu biti veza? Ti pred kapijom mojom ne smije vie biti, bje' odavde daleko, kane te ubiti!" "1VIoj je ivot vjetar," re ^ e tuni dervi, "od dana kad te vidjeh da od mene bjei!
Ljepota tvoja otrovna je i pogubna za me, ja se krvnika ne bojim ni njegove kame. Na hiljade drugih tvom se licu klanja; ne mogu te napustit, rob sam toga stanja! I budu ^ i da mi je skoro umrijeti, duna si mi jednu stvar rasvijetliti. Zato se ti nasmija onog davnog dana kada te ja ugledah, to je za me tajna?" "O, fukaro luda," re^ e mu princeza, aja se tebi nasmijah iz svog sa aljenja. Nezrelost tvoja moj podsmijeh izazva." To re ^ e princeza, pa nesta ko magla.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Odgovor pupavca "O, bijedni robe," pupavac mu re ^ e, "od cilja tvoga ima neto pre ^ e! Zar vjeruje da bi ^ e tvoje nema svrhu drugu, da robovanje vodi i prisnome drugu? Dobro promisli za ta se priprema; ogrta ^^tvoj lijep je, al' pameti nema. elje svoje ti odbaci, a ljubav osnai, u ljubavnom aru ti Voljenog tra i!" Pri ^ a o Hidru Pri ^ a se da je Hidr traio ahbaba, ^ ije je srce samo kucalo za Rabba. No taj aikga odbi i on Hidru re ^ e: "Rijeka mog ivota drugom moru te ^ e. Vode vje ^ nogivota samo su tvoje, ti podnosit' mora vje ^ no postojanje svoje. Ti mora ivjeti, a ja moram mrijeti; cilj tvoj je ivot vje ^ ni, a meni smrt prijeti. 1 I stoga se ja za smrt danono ^ no spremam; da tebi ahbab budem, ja vremena nemam. Ti si samo jedna zamka na mom putu, ja letjeti moram ka Rabbovom skutu:'
POGLAVLJE IV
Izgovor papagaja9 Ljupki papagaj potom progovori; u zelenoj halji, kao e ^ er slatko zbori. Oko vrata mu je lanac od suhoga zlata, ni soko nema tih sjajnih dukata. Sva ljepota zelenila na ovoj planeti samo odraz perd je kojima on leti. Zvuk njegovih rije ^ i veliku slast ima, ko najsla ^ i e ^ er koji prija svima: "Ll krletku me zatvorie ljudi bez srca, a ja slobodan ho^ u da letim put sunca. O, da mi se samo slobode do ^ epati, ja bih pronaao izvor besmrtnosti. Sam Hidr ^ uva taj izvor vje ^ nosti, u zelenim haljama, ja i on smo isti. Samo se u tom izvoru besmrtnosti moe jedna edna dua napojiti. Ja sada nemam drugih elja pored ove, ne elim traiti vladara to Simurg se zove."
(4 6J
47>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Ja Dennetu svome elim opet da se vratim; to vladara tog da traim kad za rajem patim?" Odgovor pupavca Nato, pupavac mu re ^ e: "Ti bogme zaluta, misli tvoje skrenue te sa pravoga puta! Zar da Dennet bude mjesto bolje od vladara koji stvori sve iz dobre volje? Na pravi dom je vje ^ nost, daleko iznad raja; istina kojoj udimo je u moru beskraja! ll kome je tvoj Dennet samo kaplja vode, to more ti pripada, nek te tamo vode. Zar ^ e biti o ^ aran snovima od rose kada tajne sunca mogu da te nose? Ti robuje praini zarobljenoj u snopu sunca, sve prolazno odbaci, nek te vodi samo istina! Zar ti ne zna da je dua pre ^ a nego tijelo, da za Rabba mrijeti mora, dat' mu srce cijelo?" Pri ^ a o Ademu, a.s. Neki murid ejha jednom zapita: to Adema istjerae iz nebeskog raja i odijelie ga od rajskog beskraja? `Po ^ uj ovu istinu!" ejh mu tada re ^ e. "Kada se Adem u Dennetu probudi, ovaj glas istine njega tad uzbudi: "^ ovjek ^ ija pamet i vi ^ enje su kratki milo ^ u Rahmana morat ^ e da pati. Jer samo tad ^ e lice Rabbu okrenuti,
POGLAVLJE V
Izgovor pauna Potom, pojavi se paun u bljetavom svjetlu, sujetan i nakin ^ uren, u raznobojnom perju! Kao kakva mlada ponosno i samosvjesno, zvjerao je brzim okom i lijevo i desno. Prodorni krik pusti te progovori: "Slikar ovog svijeta lijepog mene stvori. No, na blago moje ne budite horni, nit' na mene, dragi, bud'te ljubomorni. Nekad davno ja bijah stanovnik Denneta, no zmije otrovnice ja postadoh meta. Prevari me prokletnica, na put lai otjera, i tako me sudba kleta iz Denneta protjera! Sada samo gajim nadu da ^ e do ^ i taj dan, da ^ u opet put ka raju na^ i, sretan, radostan. LIz pomo ^^pravog vo ^ e elim na ^ i Dennet, za vladara ja vam ne znam, to je za me teret. Moje unutarnje oko samo Dennetgleda, on se iz mogsrca otrgnuti ne da.
(48>
{49>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
patnja ^ e njega ka Rabbu pokrenuti!" Aik svoju duu i ivotnu zbilju ^ vrsto usmjerava ka jednome cilju. Dennetske evlije u ^ e nas odvajkada; Rabbu ^ e do ^ i kad se srce akom raspada! POGLAVLJE VI
Izgovor patka Patak se izgega iz potoka, pa zbori: "Sa ovim se niko od vas ne moe da spori: u oba ova svijeta, istina je iva, naj^ i^ a sam ptica to leti i pliva. Na vodi svoju sedadu ja sterem, od svih ne ^ isto ^ a ja se stalno perem. Tu zbilja nema ni najmanje dvojbe, teko ^ ete na^ i ^ isto ^ u poput moje. Pustinjak ja sam mecrpticama svijeta, ^ iste due i perja, pravi sam asketa. Ja u vodi ivim, putovat' ne mogu, ja volim vodu, za put nemam nogu. Tihe vode peru nemir ovogsvijeta; da napustim potok, ja nemam srkleta. Za mene je svetinja voda bistra, gusta; ta ^ e meni suha zemlja i pustinja pusta? Od vode se ne ide, od nje nema bijega, u vodi je ivot, izvorite svega.
p.1 ..
! ^ ...^
..P
....
(5o}
<51)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Za mene je ^ ista voda najbolje mjesto; ja vam mnogo ba ne hajem za vladarev prijesto:' Odgovor pupavca No hitri i bistri pupavac mu re^ e: `ZI prolaznim snovima taj tvoj potok te ^ e! Jedan val ivota ih potopi bez traga, i tako ti osta bez vodenog blaga. I da li si ti zbilja ^ ist kao to kae? LI neznanju svome ti nas samo lae. Neki mednun opisa prirodu dva svijeta, o kapi vode zbori, a vje ^ nost mu je meta: `Svijet nevidljivi i onaj koji se o ^ ituje poput kapi vode koja i jest i nije. Kapljica je stvorena na po ^ etku svijeta, a na njenoj povrini hiljade sureta. Pa da su ti oblici od ^ elika stvoreni, potonuli bi brzo, kao sjena nestali. A i ^ elik ^ vrsti nije drugo do li kaplja vode, koja nestaje ko'snovi kad u beskraj ode: "
POGLAVLJE VII
Izgovorjarebice Potom progovori napirlitana jarebica; od bisera je sjajnih sazdana ta ptica. Ima jarki kljun i tamnocrveno perje, dok joj o ^ i male tvrdoglavo sjaje. Sva crvena od bijesa i srdbe ona zbori: `Meni su dragi samo sjajni biseri! Ja njihov sjaj traim u ruinama starim, oni mi srce griju savjetima pravim. Koji me tjee u tekim danima, kada sam puna sumnji i dubokog nemira! Ma pustite me s mirom, ja se zavest' ne dam, ja dragulje elim, ja bisere trebam! Moje je srce samo za njih vezano, toj planini sjajnoj ono je predano. Trait' neto drugo do li sjajnog blaga, pusta je elja samo bezumniku draga. Zar vrjednije neto ima od dragog kamenja, put do Simurgovog ara je teak i pun bremena!
(5 2)
(53)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Ja se od blaga ne mogu odvojiti, niti noge svoje iz mulja osloboditi. Sve to trebam ovdje je. Ja letjet' ne elim; ivot blagu dajem srcem svojim cijelim!" Odgovor pupavca "Ti si sva od boje blaga," pupavac joj re^ e, `Zjubav pusta za biserima u venama ti te ^ e! Ipak, ti si poput tvoga izgovora sakata, kljuna obojenog krvlju, u pameti krakata! A taj tvrdi kamen od kojegse ne da rastati, otvrdnu ti srce i duu osakati. Bez boje taj dragulj nije drugo do li kamen, za mudre i vlat trave ima bolji plamen:' Sulejmanov prsten Na svijetu ne bijae vrjednijeg dragulja od dragulja na ruci slavnog Sulejmana. To je bio kamen malehne teine, no na njemu bijae pe^ at mo ^ i i siline. Na koljena je cijeli dunjaluk oborio; sve ivo u svoje roblje pretvorio. No, kad je Sulejman shvatio prirodu vlasti, on ne htjede pod uticaj tog dragulja pasti. Zavjet je dao da niko poslije njega mo ^^ takvu imat' ne ^ e, robu mo ^^ne treba. O, Allahu dragi, mo ^ nike takve ne na ^ ini vie, jer ta mo ^î slava svu samilost brie. No, njih da kudim nije moja zada ^ a;
! r ^^.
sve to traim je da pletem koare od pru ^ a! No, da se vratim Sulejmanu i pe ^ atu njegovom; mada mu silnu mo ^^donese, pravedan bijae on! Ali poto je dragulj na ruci nosio, na duhovnom putu on je zaostao. U Dennet dozvolie pristup svim pejgamberima pet stotina godina prije Sulejmana! Kad je pohvaljeni Sulejman tu cijenu morao da plati, zbog tih pustih dragulja koliku ^ e ti cijenu platiti? Otresi se te pohlepe i kreni put neba, Simurg je jedini dragulj koji tebi treba!
. i .
(54)
(55>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Odgovor pupavca O, ubogi robe, svoga smijenogponosa, samovanost ti se zavukla ispod krivog nosa! O ti to se hvali sa prolaznom sjenom, poput pa^ eta ti si zadeveranog koskom! A kada opakog Husreva na vlast postavi, golemu nevolju ti mnogima time na vrat natovari! A ta je vlast ve ^^prolazna igra zbog koje se pada; a na Sudnjem se danu zbog nje ^ ak i teko strada! Mahmud i dervi Neki dervi bijae iskusan na duhovnom putu, on usni sultan - Mahmuda u ubogom kaputu. "O, veliki sultane' dervi njemu re ^ e, "kako ivot na drugom svijetu za tebe sad te ^ e?" "Od kada preselih," Mahmud odgovori, lave moje nesta, ovdje niko me ne dvori! I pozdrav tvoj sada moju duu para, veli ^ ine nema ni u jednog vladara! Zbog neznanja i ponosa svaki vladar strada; sva uzvienost i slava samo Rabbu pripada. Zar aka praine prijesto da zaslui; zbog toga sada stid me ubi, srce mi segui! Ne zovi me sultanom ve ^^nesretnikom; vlast vara; o, da sam bogdo bio prosjak i fukara! Il onaj to drum mete, ma bilo ta drugo, osim nadmenog vladara, o, moja tugo! No sad od mene bjei, vie nemam ti ta re ^ i, u Dehennemu me ejtan ^ eka, ne mogu mu ute ^ i!
+;y
POGLAVLJE VIII
Izgovor Hume Huma ^ ija sjenka slavu i vlast donosi bijae slijede^ a ptica koja se oglasi. Za sultane je dobar znak ta lutalica i zato ga prozvae Humajun-sretna ptica. "O, ptice kopna i mora' on povika, ja nisam ptica vaih niskih vidika! Na sultanskim krilima ja letim visoko; pseto elja sam pokorio, bistro mi je oko! Veliki vladari poput Damida i Feriduna ne bi to postali da ih ne dota^ e moja sjena! Strijela niskih prohtjeva mene ne poga ^ a, prevaziao sam elje, let mi duu osloba ^ a! I ko moe na mene sa visinegledati kad samo sjena moja moe vladaru krunu predati?! I kada je svijet cijeli okupan mojom veli ^ inom i kada ja nadilazim sve letom i visinom?! I sami car Husrev u moju odbranu ^ e stati, ta taj hudi Simurg meni moe dati?"
(56}
<57>
GOVOR PTICA
= GOVOR PTICA
A da se bogdom zemlja ispod mene otvorila i progutala me prije nego se ona spodoba stvorila! Ll paklu neka izgore krila prokletogHumaja, ^ ija je nesretna sjena i na mene pala!"
=^ :
POGLAVLJE IX
Izgovor jastreba Potom, pojavi se jastreb na ^ elu mu biser bijeli; sa sultanima on se drui, sa njim sohbet dijeli. Njegovo hvalisanje ispuni nebesa; njemu uvijek dostupna je sultanova kesa. "Zbog radosti i sultanovog sohbetluka, uzdig'o sam se daleko iznad obi ^ nog puka. Kukuljica mi je na glavi i ne smijem sve da vidim, dok na ruci mo ^ nogsultana u rahatu sjedim. Pun sam dvorske ugladenosti, daleko od svijeta, prijeporima ja sam vi^ an i pravi asketa. Potovanja imam samo za silnog sultana; zanimanje za Simurga slaba mi je strana. I zar sam bez pameti da o njemu sanjam; nafaku mi sultan daje, ja se njemu klanjam. Poziv uzvieni koji imam meni je dovoljan; putem tim da krenem, nisam umobolan! I zar nije bolje biti na ruci sultana no potucati se pustinjama u vrelini dana? Moj ivot je med i mlijeko, na dvoru sam sretan, x54
^^^.^^
e:
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
da lovim samo za sultana i na njega ^ ekam:' Odgovor pupavca "O, hudi jastrebe," pupavac mu re ^ e, "tebi od dunjaluka nema nita pre ^ e. Opsjednut ti si spoljanjim stvarima; prave sre ^ e nema na sultanskim dvorima. Zar od Simurga ima ve ^ ega vladara; nema mo ^ i u sultana, i on je fukara! Svaki ^ e vladar morati da strada koji zgrabi vlast i misli da on vlada. Podanik ne smije zbog sultana da ispata; pravi sultan je ponizni vjernik koji prata. Pa sve da on ponekad ispravno postupi, krvlju su natopili zemlju sultanski prijestupi! Nek'se ^ uva onaj koji ivi kod sultana, ope ^ i ^ e se o sultansko srce i bit ^ e pun rana. Nad njim propast vreba, on je stalna meta; pametan se sultana kloni i mo ^ i ovoga svijeta! Sultan je poput uzbuktale vatre, kau oni mudri. Bje'te daleko od njegovih dvora, ako niste ludi!" Sultan i njegov rob Bijae neki sultan zaljubljen u roba, u blijedo mu lice i mla ^ ahno doba. Njemu on haljine najljepe podari, njega on najve ^ om panjom obdari. No kad sultan odapinjae strijele put mete, voljeni rob se tresao od glave do pete.
.
>; !3
;
Jer meta u koju dobri sultan ciljae jabuka na glavi voljenog roba bijae. I dok je sultan polovio jabuku, on se tresao u strahu; blijedilo je njegovo lice u jednome dahu. Nekakav ^ ovjek bez pameti ga upita jednog dana: "Otkuda ti tako uto lice kad si izabranik sultana?" "Da mene pogodi sultan," nesretni rob mu re ^ e, "umjesto jabuke na mojoj glavi, jadne moje sre ^ e, tada bih bio bezvrijedan sultanu, mrtav ili ozlijecen, imao bih mahanu. No kad sultanova strijela metu pogodi i jabuka se na glavi mojoj raspolovi, sve dvorske ulizice hvale sultanovo umije ^ e; rob je kriv ako ga strijela pogodi, tad bace ga u sme ^ e!"
_e }^ . ." 's ...::,\'.
..
. ^.
..
4^k.. .Y.^.^. ...^^:Y^^
(6o}
(6i}
x :
= GOVOR PTICA
^ GOVOR PTICA
Svoju ljubav si dao dubinama koje ne pozna, u njima morske ale vladaju, zar ti to ne zna? Oluja se nadigne, a onda more smiri, nikom jasni nisu ti morski maniri. More stalno kipti, puno je mahana, voda mu je gorka, a bogme i slana! Koliko li je samo lijepih lada potopila i posadu njihovu pod sobom poklopila! Ronilac dubine trai, ali smrti ga je strah, i stoga se cijelim srcem bori da o ^ uva dah! Od propasti ga malo dijeli samo lomna slamka; bezakonje je zakon mora, u tome je zamka. U njemu je nestati lahko, lahko se utopiti, neodlu ^ no srce ^ e valovi lahko poklopiti. I samo more je u ljubavnoj vatri; u ^ enji ono gori i za Rabbom pati. Tu mir ne ^ e na ^ i, o, ti dralu hudi, znaj da mira nema u srcu morskih grudi! ZbogRabba more ivi, za Uzvienim udi, a ti od Njega bjei, e, moj dralu ludi!" Dervi i more Neki dervi jednom zapitao more zbog ^ eg' mrte se i pla ^ u morske plave bore. I kako to da ono klju ^ a uvijek, neprestano, kad u njemu vatre nema, zna se pouzdano? "ZI jadu sam i aljenju," more mu tad re ^ e, `jer meni od Dosta nema nita pre ^ e! No ja sam zbogsvojih bezbrojnih mahana,
<
POGLAVLJE X
Izgovor drala Potom, pojavi se dral i re ^ e: "Moja tuga, od pustih obala mora nema boljeg druga! Tuni moj pla ^^ tamo niko ne ^ uje, tuga tu moja u miru tuguje. Za morem ja pla ^ em, imam krila za visine, no nikad zaroniti ne ^ u u morske dubine. Za morem ja udim, za ostalo sam gluh, no tajne njegove okusit' ne mogu, kljun mi je suh. I ako i za kap jednu nivo mora opadne, bijes i ljubomora srce mi spopadne. Ova ljubav me je op ^ inila, ona nije mala, za taj put do Simurga ja neimam hala. Simurgova slava nema ^ ari za mene; za morem ja patim, za njim srce vehne."
Odgovor pupavca
No, spretni mu pupavac hitro odgovara: "Ti za pravu ljubav nema nekog dara.
^^^^ ;^ ;^, .^ _ : ^`_;

62>
(63>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
razdvojeno od Njega, Bogzna kol'ko dana. I zato ja nosim plave halje tuge, od ljubavne boli ne znam boli druge! Ak je iva vatra koju niko ne ugasi; ko od edi moje slane moe da me spasi? Samo bistri Kevser iz svog ^ istog stanja na hiljade smrtnika o toj vodi sanja. Za njeg'su spremni mrijeti i obno ^^ i u dan, al'put ih iscrpljuje i padaju u san."
POGLAVLJE XI
Izgovor sove Sva u silnom ^ udu pojavi se sova; mievi se razbjeae od njenoga zova. `Ja me ^ ' ruinama ivim!" ona njima re ^ e. "Gdje god ljudi ima, tu se haram pe ^ e! Smiraj due nadu samo oni fini, daleko od ljudi, u pustari, divljini. Me ^ ' ruinama ja lije ^ im sjetu svoje due; mect njima je blago, tu pusti vjetar pue. Ljubav za tim blagom dovede me u ruine; me ^ ' njima pusto vlada i vje ^ nost tiine. Tu u nadi ivim da ^ e kanda moja nabasat' na dukate kojim nema broja. Ljubav za Simurgom je samo bajka, pri ^ a; ja zlato zakopano elim i slavu tog otkri ^ a." Odgovor pupavca O, ti, ludo, koja samo trai blago, prolazno zlato je tvome srcu drago! Pa ta i da uspije dukate prona ^ i, sa ^ uvati ih vje ^ no, znaj, ti ne ^ e mo ^ i!
(64
(6 s)
..
s...-.3
^
^' '.A'-s.. ki^.v.7
-. j.^ ^ <_.r..z '
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Svoj ivot ^ e uludo potroiti; na drugi svijet zlato ne ^ e ponijeti. Ljubav za zlatom je plitko ^ a, neznanje; neiskusnog moe zavarat' to stanje. Ko zlato voli u idolopoklonstvu se davi; od vjernika - za ^ as ^ aur i nesretnik pravi. Na Sudnjemu danu skrivenu pohlepu krca svako ^ e mo ^ i da mu pro^ ita sa lica. krtac koji se pretvorio u mia Neki krtac prije smrti zakopa ^ up zlata, potom sinu na san do ^ e radi tih dukata. LI suretu mia bijae sve zbog toga blaga, njukao je da otkrije lopovima traga. Mi je o ^ i tog lihvara bijahu pune suza; sin se na to zabezeknu te mu u snu kaza: "ta bi s tebe, o ^ e dragi, k'o da trai neto?" "Brinem se za svoje blago," re ^ e otac vjeto. "Uidje li ti lopova da se ovud'unja? Dabogda ga zgromila iz nebesa munja! Blago moje sada nema ko da pazi, ^ uva, i na drugom svijetu zbog njeg' moje srce kuha." "Zbog ^ eg' ti je takvo lice?" sin ga zapita. K'o iz sna se mi prenu, odgovorit' hita: "O, sine dragi, nek' te moj slu ^ aj podu^ i: Ko god zlato voli ovako ^ e pro ^ i. Zbog zlata ^ e patiti i na drugom svijetu, vezan za blago, ivjet' ^ e u vje ^ nome grijehu."
POGLAVLJE XII
Izgovor vrapca Potom, pojavi se vrabac, tijela slabanoga, tresao se kao plamen od glave do noga. Re ^ e: Ìa sam krhak poput sitne dlake, ja hrabrosti nemam koja krasi jake. Preslaba su krila moja da prelete gore i dosegnu Simurgove udaljene dvore. Kad malehna stanem pred Njegovo lice, zaklonit ^ e mi vidik tijelo drugarice. Mnogi Njega trae, mnoge hude ptice; ja nisam te sre^ e da mu vidim lice. Ja preslab sam igra ^^za tu jaku trku; kratki dani moji u ludosti teku. Pogled bi me Njegov u prah pretvorio, plam o ^ iju Njegovih sasvim sagorio. Zar i Jusuf nije bio skriven u bunaru? I ja ^ u tu potra it' svoju ljubav staru:'
y:.
(66J
(67}
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Odgovor pupavca Pupavac re^ e: "Eh, ti vragolasta ptico mala, tvoja skromna alopojka neslana je ala. Ako nam je sudba spremila vatru jednog dana, onda i ti mora u tu vatru zajedno sa nama. Za put se pripremi, od puta ne bjei; ja dvoli ^ nost mrzim, kljun svoj ti zavei. Za Jusufa nije doli tuga Jakubova, gdje si ti u tome, kani se tih snova!" Jakubov san Kad Jusufa izgubi, Jakub prosu gorke suze; Za voljenim sinom tuga svjetlost mu oka uze. I dan i no ^^na usnama ime Jusufovo njemu bi. Da ga bijede kutarie, Debrail ga posjeti. Te mu re ^ e: `Bolje ti je, zaboravi ime Jusufovo da tvoje ne bi s poslani ^ ke liste bilo izbrisano!" I budu ^ i da je ta poruka bila od Allaha, Jakubove usne odmah zanijemie od straha! No, u srcu njegovom taj ak i dalje gori; svojim srcem Jakub Jusufovo ime zbori. Jedne no ^ i Jusuf mu na san nasmijan do^ e te Jakub srcem cijelim sina dozivati po ^ e. No sjetivi se Allahovog emra, on zastade, i tad bolni uzdah otkri sve njegove jade. A kada se starac iz jasnogsna probudi, Debrail mu do ^ e i ovo mu poru ^ i:
"7 mada izgovorio nisi Jusufovo ime, uzdahnuo si i zakletvu prekrio time. Ono to ti usne uspjee sakriti, srce tvoje otkri, te ^ e kanjen biti!"
>.
(69)
t68)
^.. -. ^..
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
POGLAVLJE XIII
Prigovori ostalih ptica I druge ptice dobie priliku vie-manje da pokau svoje brbljivo neznanje. Rijeka praznih rije^ i, izgovor po izgovor, tekao je njihov besmisleni govor. Oprosti mi, ^ itao^ e, jer ne mogu navesti sve te silne izgovore da se put napusti. Llglavnom, ptice bijahu jogunaste, brzoplete, u svom razmiljanju plitke, a bogme i sakate: "Za nas je nemogu ^ e silnom Simurgu pri ^ i; takvom cilju samo prave askete mogu sti ^ i! No, mudri pupavac ih brzo osokoli: "Vi ste vrijedne puta, Simurg vas sve voli. No prvo, drage moje, ispraznite ^ ae svoje, nalit ^ emo u njih vino, ljubav - vino to je! Zar ^ ete zbog tih tri ^ avih stvari napustiti put nebeski, put svjetlosnih tajni? Zar ^ ete se opiti i od kapi vina kad nam valja roniti do modrih dubina? Ovo putovanje za nemarne nije,
--^^^S^^, t+ ^ ...
mi istinu traimo, a ne miris njen:" Kada ptice govor ovaj za ^ ue, nezadovoljne, u jedan glas kriknue: "7 mada te mi smatramo vodi ^ em naim, ti se mora sloiti s rije ^ ima ovim: Mi smo nita drugo do ptice smuene i jadne; nemamo ni srca, ni dara za to putovanje. mi Naa pera, krila i tjelesna snaga dovoljni nisu da se prije ^ e put do Simurgovog praga. Do Njegovog trona sti ^ i, ta nam sre ^ a nije dana; to bi ^ udo pravo bilo, za nas stvar neznana. I zar se moe na put tajni upustiti onaj koji prst pred nosom ne vidi? Kad bi nam ti nau vezu s Njime pojasnio, moda bi se neko od nas na taj put zaputio. On je poput Sulejmana, a mi samo mravi; zar mrav moe suncu sti ^ i kad ivi u travi? I zar pristaje fukari i malehnom mravu da eli i trai sultanovu slavu?"
Odgovor pupavca
Pupavac odgovara: `Pti ^ urine jadne bez imalo srca, zar ljubavi nemate da krenete put sunca? Fukare ste, velite, taj izgovor vam sinu, da ne traite Boiju milost i blizinu. No kad vam ljubav o ^ i otvori, dat ^ ete tom putu duu i zaplesati ludo onud kud vjetrovi aka puu. Kada se Simurg prvi put iza zastora obznanio, lica svijetlogpoput sunca, oblake tame je raznio. On bezbroj tamnih sjenki po zemlji posija,
(
4._.^
"
- 'r^Y ^L^J++.i
(7O)
(71)
, s .,... a^
:.. .
...
s. ..-+. ^
. ti;.. ^>
+r^r.^zss..x' Û.r:^ .^.. - .
..
. ^
^r^ c ^ ^ 2iw.n;^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
a kad ih kraji^ kom oka pogleda, u svakoj ivot zasija. I tako ih mi stvorismo. Ptice svih zemalja, samo su Njegove sjenke toj tajni nema kraja. No, da ste vi ovu tajnu ranije doznali, povezanost vau sa njim bi spoznali. Istinu ovu ne otkrivajte i, Svemo ^ ni Boe, ubrani da bogom proglasite njegove evlije, a Njega ostavite postrani. I ta zna ^ i istinski ovo znanje spoznati? To zna ^ i: u Bogu se utopiti, ali ne i Bogom postati! Jer oni koji su u Njemu nestali nisu i sami Boanstvo postali! O ovom bi se dalo vje ^ no raspredati, no, vi ste Njegova sjena, morate to znati. Kad istinski spoznate da ste Njegova sjena, uznemiravat' vas vie ne ^ e stvari prolaznoga svijeta. Da je on htio svoju uzvienost skriti, nijedna zemaljska sjena ne bi mogla postati. I gdje god ta sjena bijae posijana, jedna rasa ptica rodi se toga dana. I vae srce nije ogledalo bistro i ^ istog hala ako se u njemu Simurgov lik ne odslikava! Niko podnijeti ne moe ljepotu Njegovoga lica; stoga On na^ ini ogledalo u ba^ i naeg srca. LI tom ogledalu On Sebe gleda, milost je to velika; zagledajte se u svoje srce elite li vidjeti Njega. Vladar i ogledala Bijae neki vladar neuporedivog arma i ljepote;
svijet bjee samo blijesak njegovog lica i dobrote. Melek Debrail je bio tra ^ ak njegovog mirisa, bit ljepote se skrila u tajnama njegovih spisa. Cijeli svijet bijae samo kap njegove milosti; najve ^ i keramet bilo je lice mu ugledati. U svih sedam svjetova njemu niko ravan nije; uzvienost njegova u svemu se krije. Jau^ i kasabom, lice je crvenim velom skrivao; pamet i glavu bi gubio onaj koji bi taj veo vidio. A oni to u nesmotrenosti izgovorie mu ime i jezik svoj i glas izgubie time. Ko god da se u ovoga vladara zaljubi on brzo nestane, svoj ivot izgubi. Mnogi su zbog te ljubavi umirali svakog dana, bolovali od tog aka, od tih ljutih rana. No, najve ^ a bol bijae lice mu ugledati, jer svemir ^ e cijeli za takvog insana praina postati. Ipak bolje je jednom ugledat' mu lice pa od aka umrijeti nego ivjet' hiljade ivota bez njegove svjetlosti. I zar moe iko otrpjeti njegovu daljinu i zar moe iko podnijeti njegovu blizinu? udnovata stvar se nastanila u srca ljudska; ^ bol im stvara i odsustvo i prisutnost aka. Oni to ga vide daleko su od nas dok neki drugi samo ^ uju njegov glas. Glas njegov u njima bolnu ^ enju stvara; ah, da nam je samo vidjeti vladara! I stoga vladar po zidu palate ogledala postavi pa u njihovim ugla ^ anim povrinama njegov lik se javi. Da aici bolesni od ljubavi mogu na ^ i lijeka
.:.
<72 %
{73)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
posmatraju ^ i u njima odraz njegovog lika. Ako udite za ljepotom kojoj se divimo i mi, zagledajte se u svoja srca, Njegovo lice ^ e se pojaviti. Na ^ inite ugla ^ ano ogledalo od vaeg srca; u njemu ^ ete vidjeti odraz Dostovog lica. I obasjat ^ e tad slava vaega Vladara, svjetlosnu palatu u kojoj On vlada. Traite tog Vladara unutar vaeg srca; u svakom atomu svemira dua Njegova kuca. Mnotvo oblika i bi ^ a irom cijelog svijeta sjena su Njegova; unutar prolaznog tajna je skrita. Ako bi vam On svoju ljepotu pokazao, on bi Se putem Svoje sjenke vama ukazao. Simurg nije odvojen od svoje sjene; traite ih kao jedno, nadite ih sjedinjene! Avaj, vi ste zalutali izvan stvarnog svijeta, jer ivite u svijetu sjenki, daleko od Njega. No da biste stigli do Simurgovih palata, zar vam nije prvo na ^ i stazu do Njegovih vrata? Na tom putu ^ e se sunce, koje traite od iskona, pojaviti iza oblaka, tama bit ^ e pobije ^ ena. No ono to sad vidite je zasljepljuju ^ e sunce; slijepi u svijetu od snova, zar Rabbu moete vidjeti lice? Pri^ a o Zulkarnejnu Kada je Zulkarnejn, vladar neprikosnoveni, koji ma ^ em svojim mnoga carstva osvoji, vanu poruku odaslat' trebao,
u pismonou bi se preruio i sam na put krenuo. "Zulkarnejn vam nareduje to i to," tako bi on njima li ^ no govorio. No mnogi nisu marili urno da se pokore, a da su znali ko je, hitali bi da mu se dodvore. Znanje o vladarevoj veli ^ ini nisu posjedovali i zbog toga su mnogi podanici stradali. Pa ^ ak i da im je rekao: `7a sam vladar va!" Zar pismonoa vladar da bude? To na pamet ne ide ba. Zaludeni glupaci stvarnost ne vide, zalutali im pogled u nebesa ide. No, kada bi glave na seddu oborili, put istine, ispred svoga nosa, spazili bi. Pri ^ a o sultanu Mahmudu i patnjama Ajaza Jednom, razbolje se Ajaz, osihiren bijae, daleko od Mahmudovih dvora, u samo ^ i leae. Kada je za bolest njegovu Mahmud do ^ uo, pozvao je vjernog slugu i Ajazu poru ^ io: "Ja zbog tebe svakog dana gorke suze lijem; od tvoje boljke i ja patim, ne mogu to da skrijem. Ko da ja i nisam sultan, na ovome dvoru, moja dua je sa tobom i u tvome moru. Moje srce tvoje boli sad sa strahom prati; neka ak tu bolest svlada i brzo mi te vrati!" Mahmud tada zastade suzna oka pa nastavi: `Do Ajaza leti poput vatre, a meni se poput dima vrati! Ne zaustavljaj se nigdje i od munje budi bri to obasja svijet cijeli prije no li ga grom spri!
,-r.3 : ^^^x^^ ^ ;
^-;-^ ^,.^.
;-^
(74}
(75}
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Idi sada, ne zastajkuj, Ajazu se mom zaputi; srdba moja zna da grize ^ ak i poslije smrti." Prestravi se jadni sluga, k'o vjetar poleti, i sa vjetrom on pred vrata Ajazova sleti. No kad stie, do ^ eka ga grom iz vedra neba: kraj Ajaza Mahmud sjedi i u njega gleda. Tresao se hudi sluga od glave do pete, na panju vidje svoju glavu te se strano smete: "Sultane ^ asni, kunem ti se," sluga potom re ^ e, "da sam letio k'o vjetar, dao sve od sebe! Vidim te, al' k'o da sanjam, ne mogu da shvatim kakvim ^ udom ovdje do ^ e, ne mogu da pratim! Vjeruj meni, ^ asni kralju, jer nevin sam, kaem, neka po sto puta umrem ako i rije ^^laem!" Mahmud re ^ e: "Ne brini se, slugo dragi, nisi mog'o znati tajne pute i brzinu to aike prati! Ja svoj ivot bez Ajaza podnijet' ne mogu i stoga sam, u svakom trenu, kraj njegovih nogu. Nita o tom ba ne znade svijet ovaj prolazni; ljubav aika je skrivena pokrivkama tajni. Dunost mi je da pred svima za Ajaza pitam, no, u naem svijetu tajni sve o njemu imam. Svijet ovo ne razumije, u zabludi je trajno, ja ljubav svoju kriti moram i ivjeti tajno:'
POGLAVLJE XIV
Ptice dalje pitaju o putu Drevna tajna otvara se pred skupom ptica; pupav^ eve rije ^ i dopiru do njihovih srca. Povezanost sa Simurgom njima posta jasna; ta ih veza na put vu ^ e, budi ih iza sna. Mudre pupav ^ eve rije ^ i na put ih pokrenue te u, isti mah, ptice progovorie: "Kako da nastavimo put reci nam, dragi pupav^ e! Nae slabosti nas plae, od nas su one ja^ e." Odgovor pupavca
Àik to je onaj," ejh pupavac zbori: "koji svaku brigu o svom nefsu sagori. Ko se sebe pro ^ e to ga ime krasi; ne brine se aik da se nefsa spasi. Otvrdla su vaa srca, dunja vam je draga,; da biste do Rabba stigli zbacite tog vraga! Ma kada ^ ete zaklopiti dunjalu ^ ko to oko i u svjetlost zaroniti do kraja, duboko?
(76J
(77>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
;^.
Prociite se suhe vjere, dobro posluajte! Nefs ni prazna vjera ne vrijedi nita, znajte. Suhi pobonjaci ne smiju aku pri ^ i; reci im da do Rabba tako nikad ne ^ e sti ^ i. Pravi aik za sve te rasprave ne haje; vremena on za to nema, ivot Rabbu daje. On sagori sve to ima, i duu i tijelo; sve napade i azabe on podnosi smjelo. Bol gorka i krv srca aku tom pripada; u te boli, iskuenja, svaki aik pada. O, kr^ maru nemoj vinom, krvlju puni ^ ae; ako nema krvi guste, evo uzmi nae! Ljubav samo raste u beskrajnoj boli, koja duu kida sve dok Rabba voli! Akgranica nema, njemu se sve divi; on dra ivota daje svemu to ivi! No u svemu se ljubav i bol izmijeae; samo meleci ne piju iz te gorke ^ ae. Oni Rabba vole i bez te patnje strane, koju samo znade ^ ovje ^ anstvo nae. Vjera i nevjernitvo dje ^ ija su samo igra; aicima od aka izgorjee pusta njedra. Kako postati fukara, ak ^ e ti pokazati, pa ^ ak te i putem nevjernitva uputiti! No od vjere i nevjerstva ne ^ e vie stradat' ako tijelo i svoj nefs uspije savladat: Iznutra ispe ^ en dobro, a izvana bijedan samo tada ti ^ e postat' naih tajni vrijedan. Strah stoga odbaci, putem kreni mirno; ono to ti treba do ^ i, do ^ i ^ e neumitno.
Djetinjarija se pro ^ i i hrabro, poput lava, kreni putem sto nevolja, tu je mudrost prava! Pri ^ a o ejh -
Sananu i njegovoj ljubavi prema hri ^ anki
ejh Sanan, svoga doba, bijae velik u ^ enjak, po stepenu prosvjetljenja on bijae prvak. Punih pedeset godina ivio je povu ^ eno; ^ etiri stotine murida kod njega je u ^ ilo. No ^ i i dane su oni u ibadetu provodili; sama svjetlost vjere u Mekki su bili. Teoriju, praksu i tajne ejh je dobro znao, a obred hadda ^ ak pedeset puta obavljao. ^ uv'o je namaz, postio, dr'o se eriata; i ulema i evlije obijae mu vrata. Svojim dokazima razbijao je glave pobonjaka; bolesnike lije ^ io snagom svoga daha. Poznavao je dobro radost i patnju ljudskog srca; svi su znali da njegovo srce samo za din kuca. Mada svjestan svoje ^ vrste vjere i duhovnog vi ^ enja, svaku no ^ôn sanak sniva, ^ udna snovi ^ enja. Mekku naputa on svake no ^ i te u Gr ^ ku ide; u hram ulazi k'o u svoju ku ^ u, u njem'se idoli vide. I tu se on idolima klanja, pred njima na koljena pada! Avaj! Kad se iz sna prene, od teke boli strada! `7a sam kao Jusuf,' zapomae, atvoren u bunaru, ne znam kako da iz njega spasim svoju mudru glavu. No svaki salik na svom putu na ^ e poteko ^ u; post, bdijenje i zikrullah povratit ^ e lahko ^ u. Ako razbijem ovu stijenu, put ^ e se moj otvoriti;
(78?
(79>
:5m..^^ : ^ dR.
;e->
.'^^^^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
-
do tada patnju prihvatiti moram, moram saburiti! Iznenada, jednog dana, mis'o se u njemu rodi: "Snu mora biti objanjenja, taj put u Gr^ ku vodi!" I tako stari ejh u daursku zemlju krenu; svih ^ etiri stotine murida slijedie mu sjenu. I tako su oni skupa, s Bismillom ^ abu ostavili dok u krajolik od niskih brda i uma mirisnih nisu stigli. Mnogo su potom lutali dok jednog dana ne nabasae, na ku ^ u na ^ ijem balkonu mlada djeva sjedie. To lijepa hri^ anka bijae koja poznavae neke tajne; za nju ni neke stvari Boanske ne bijahu strane. Ta djeva gluha nije bila za tajne ljudskog srca; ljepota njena bjee poput arkog Sunca. I samo Sunce zbog nje u boli bijae, jer ljepota njena ja^ e od Danice sijae. ^ ovjek oko ^ ijeg srca su se njene lokne splele zunarom se opojasa i hri^ anin postade. Onaj ^ iji pogled pade na rubine njenih usana ljubie zemlju po kojoj ona gazi, pamet izgubi tog dana. Kad bi lahor dotakao miris kose njene, patila bi ljudska srca zbog ^ ari te ene. Za zaljubljene, njene o ^ i rujno vino bijahu, a obrve dva mla^ aka to nad njima sijahu. U tim obrvicam' tajne poruke su bile, sve o ^ em'su o ^ i ljubavnika snile. A kad bi joj se u zjenici oka svjetlost upalila, na hiljade srca ona bi porobila. Ispod lokni, lice njeno plamti poput vatre, vlani rubini usnica joj dunjaluk od e ^ i satre. No one to se u toj kr ^ mi htjee opiti
britke sablje trepavica brzo ^ e odbiti. Ona svoje tajne nikad nikom' ne otkriva; svi za njom vehnu, no niko joj ne zna namjera. Njena ustaca bijahu malehna k'o iglene ui, a dah joj k'o Isaov uzdah koji stvara bol u dui. Samo jedna smijavica njena k'o srebren bunar bijae u kojemu se na hiljade Jusufa utopie. Sjajni dragulj kose njene upletene dri; ispod njega njeno lice kao vatra pri. Osvrnu se ljepotica, s lica joj svilen veo spade; vrela vatra kroz ejhove ^ akire pro^ e, on pade u ljubavne jade. Jedna vlat kose njene na stotine je porobila! Zar je slijep mog'o biti za ljepotu to se pred njim otvorila? Izgubi se on u trenu, ludo se u nju zaljubi; na koljena bez rije^ i pade, srce mu vatra obljubi! LI samo jednom ludom trenu to je bilo nestade; srce njegovo i pamet dim strasti zavede. Ta ljubav proguta mu srce, a njena crna kosa glatkom zamkom vjeru mu omota, bez imana osta. I ejh tako blago vjere zamijeni za sramotu; srce svoje on prodade za njenu ljepotu. `Ja iman izgubih ^ zajauka alim, "rob hri^ anski postah, no srce koje dadoh bezvrjedno je sada, jer bez vjere ostah!" Kad muridi spazie te ejhove jade u kakav teak hal im voda pade, i na tren posmatrae njegovu bol, preneraeni, te ga onda svim srcem po ^ ee dozivati vjeri. No on savjete njihove nit'slua nit'potuje;
(8o)
o.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
kakva korist od mudrih nje ^ i kad srce ludo ne ^ uje? Jedan za drugim, muridi ejhu svome nje ^ i zbore, no za ljubav lijeka nema kad u aku srca gore. I zar aik mudre savjete sluati znade zar se plamen aka, tako lahko, u led pretvoriti dade? Sve do no ^ i na ejh hudi bijae u transu; on od sada samo mari za svoju romansu. A kad no ^ ca pade tiha i rairi tamu, prekri grijehe toga dana i ljubavnu dramu. U toj tami razlila se svjetlost jednog srca; to je srce hudog ejha, iz njeg ljubav vrca. Od tog aka opile se i na nebu zvjezdice, po sto puta ak obgrli i njegovo tuno srce. Proao se svoga bi^ a i onoga to je bio; opjancan u praini puta on je bdio. O ^ i svoje on ne sklapa, beskraj zvijezda gleda; tiho pla ^ e u okrilju aka, tami ne ^ e da se preda. "Bo e mili" tiho zbori," ho ^ e ove tmine nestati, je sunce sada mrtvo nikad ne ^ e zasjati? 0, koliko sam samo no ^ i u zikru ja proveo, no, ova no ^^me strano boli, ak me ljuto zaveo. K'o plam svije ^ e u visine se die moja vatra, ova bol me satra? svanut' kad ^ e dan Samo suze i krv ljuta razdiru mi grudi, a samo patnju moe domjeti dan hudi. Tmina ova gorka i ovo bijedno stanje dani su mi kad sam stvoren, sudbe je to zdanje! Sahati sporo grniu, no ^ i nema kraja, moda no ^ as svijet dospije do Sudnjeg dana. 0, da je presahnulo sunce od uzdaha mojih,
.or
se krije postideno spram o ^ iju njenih? Poput vlati kose njene ova no ^^je duga, misb o njoj - lijek jedini beskrajna tuga. Pro dire me ljubav ova, ove no ^ i trajne, ja postadoh rob ljubavi, jer joj ne znam tajne. I zar mogu opisati boli to me deru? I gdje je sad taj kuvvet da povratim vjeru? Gdje je sada moj bereket da me sna budi? u njoj sada ljubav ka meni probudi? Gdje je pamet da me vadi iz nesre ^ e ove? Kud nestade silno znanje, ^ udo jedno to je. Gdje je ruka da prainom zaspe glavu ludu, izbavi iz praine, gdje leim u ^ udu? Gdje je noga da rne vodi voljenoj u krilo? Kamo o ^ i da pokau njeno lice milo? Gdje je ona da bol moju sada zahje^ i? Gdje je murid da me od nje sada izhje ^ i? Gdje je snaga da me spasi sigurne propasti? Gdje je razum da otrijezni mene ptjanosti? Nita nemam ovog ^ asa, sam u no^ i patim, ta je ljubav ova, ne mogu da shvatim..." Sluaju, u ^ udu, voljeni muridi ove bolne nje ^ i; njima sad od tunog ejha mje niko pre ^ i. "ejhu dragi," re^ e jedan, "od sebe zlo odvrati, ustani, ogusuli se, vjeri se povrati!" "Samo krvlju," ejh mu re ^ e, "mogu se oprati; sav u krvi ja sam sada, ako moe, shvati!" Upita drugi: "ejhu, gdje ti nestade tespih?" "Ja tespih odbacih," re^ e, "a zunar prigrlih!"
(8 2>
(83>
'
*i'PY
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
"Ma, ejhu, tobe dodi," zbori jedan od murida. "Ilo ^ u, al' od svega to sam bio i to u vjeru spada!" Jedan ga na namaz pozva, on mu odgovori: "Ja se sada samo klanjam njezinoj ljepoti!" "Ma ta zbori, hudi ejhu," murid zapomaga, "pred Rabba padni u prainu, kutarii se vraga!" "Ja ^ u odmah," re^ e, "u prafinu pasti, u prainu koju njena noga gazi!" "A ta je sa namazom, postom i islamom, zar se ne kaje i ne ali za svojim imanom?" "Nema ^ ovjeka koji sada od mene vie ali to ranije nisam bio u ovoj ljubavi!" "Otrovna strijela prokletog ejtana," re^ e mu jedan, "prostrijelila je srce tvoje, ne budi lahkovjeran!" "Pa neka je ona sam ejtan koji svakog vara, ejh odgovara. ja joj se radujem i dobro "Na plemeniti ejh," jedan re^ e, "pamet je izgubio, stra^ u shjepom osihiren na ^ isto izludio." "Istina, izgubio sam slavu koja mi je draga bila, al' nestade i straha," re^ e, "i la se izgubila." "Svojom sramotom," jedan kaza, "ti lomi naa srca." "U mome srcu sada," ejh zbori, "njeno srce kuca." "Ne naputaj stare ahbabe," jedan mu re^ e, "krenimo skupa ka ^ abi, ima ta od vjere pre^ e?" No ejh mu odgovori: "Ja idem u manastir; sjena ^ abe vie nije za me dobar odabir." "Pa zar od Mekke boljeg mjesta ima?" jedan progovara. "Nema od balkona njenog," ejh mu odgovara. "Ti Dehennemu ide," jedan re ^ e, "tu sre ^ e nema!"
e""
:"
"Lizdasi moji," .ejh re ^ e, "nahranili sedam D ehennema!" Jedan ga pozva: "U nadi za Dennetom okreni se nama!" "Njeno srce je Dennet," odgovara, "ne idem sa vama!" "Priznaj svoju sramotu," jedan re^ e, "ispred svoga Gospodara!" "Moj je Gospodar li^ no upalio ovu vatru," ejh odgovara. "Ma ne izvrdavaj, ejhu," jedan ga atro prekori, "ve ^^ puteve Istine sa nama brani, za vjeru se bori!" "Pripremite ufi za rije^ i daura," ejh odgovori, "daur za vjeru ne haje nit se za nju bori!" Sve bijae uzalud, vjeri ga ne mogahu povratiti, i stoga utihnue ojadeni, presufie njihovi argumenti. Zbog toga je njihova srca tuga obuzela, zbog toga se u strahu usud sakri iza vela. Napokon osvanu dan u zlatnoj svjetlosti, no ^^crna svoj rep podvi, dunjaluk napusti. Sav dunjaluk uronjen u blistavu svjetlost bijae, a ejh na bijedan i iscrpljen i dalje u praini leae. psima to lutaju on je sada konkurencija za komadi ^^ puta, pred vratima, iza kojih ivi njena ekselencija. U prafini on se rnoli i ne^ emu nada, poput vlati njene kose postao je sada. Gjeli mjesec danono ^ no tu je boravio, ne bi svjetlost njenog lica opet ugledao. Naposhjetku od tuge i umora ejh hudi se razboli, on pred ku ^ om njenom u praini le i za ljubav moli. Kona ^ no se hjepa djeva smilova na njegovo stanje, vidje da ga ak pro dire, ni vie ni manje.
:);; 0:)
vz.
<84>
(85>
4,
LIzz7
No pretvaraju^ ' se da je nevinace, ona njemu re^ e: "ta je, ejhu, zar od praine nema nita pre^ e? I zar prili^ i jednom uzornom muslimanu le at' u praini koju daur gazi po no^ i danu?" "Ja nemam," ejh odgovori, "ta da velim, zna dobro zato ja ovdje blijed i iscrpljen leim. Vrati mi srce koje mi ukrala pokai tra^ ak ljubavi u tvom srcu, ja ne trebam tvoje Uprkos svom ponosu, daj mi zerru ljubavi, ne budi samo varka, za ovog sijedog stranca pred vratima tvojim, bolesnog od aka. me sada ti uniti moju ljubav prihvati, samo tvoj dah me o ivjeti mo e na smrt osuditi. Tvoje lice i lokne su sada vladari mog ivota, kad vihor kose mrsi, ubi me ljepota! O ^ i tvoje duboke ^ arne u meni vatru pale, na njih mislim, budan, u nemiru no ^ i, kad samo znale! Kako ljubav moje o ^ i vlai, kako ljubav moje srce pri kako s î m patim bez ljubavi i kako me tuga dri! predao sam vatri, Duu svoju i svijet moj ivot su samo suze otkada te spazih. O ^ i moje samo za tvoje lice znaju, moje srce pati, niko moje boli ne zna, ako mo e; shvati! Moje srce je svo u krvi, jer ono te voli, koliko dugo ja jo moram ivjeti u boli? I zar treba poni avat' onog ko je bijedan? ^ ovjek srozan u prainu, ponienja mje vrijedan. elja usuda je da za te pla^ em da na te ^ ekam, od usuda sve zavisi, njemu moram da se predam.
...
ropstvu je dua moja pred vratima tvojim, moja bol je obno ^^ja^ a, u patnji opstojim. Mohtve moje na prainu praga tvoga shje ^ u svakog dana, prodao sam svoju duu za ljepotu koja ti je dana. Koliko, jo dugo, ja moram pred vratima tvojim kopnit,' zar se smilovati ne ^ e i bar za tren bol otklonit'? Ti si sunce moje, a ja tvoja sjenka, bez tebe mi ivota nema, tome nema hjeka. I mada me je tuga u bhjedu sjenku pretvorila, poput svjetlosti bih ti poletio kad bi mi vrata svoja otvorila. 0, pusti me unutra! I tajno ^ u domjeti sre^ u svih sedam nebesa, koju ne ^ e podmjeti. Moja dua sagori do pepela, a vatra strasti moje sagori sav dunjaluk, od ljubavne gladi svoje. Ak mi je noge svezao, od tebe oti ^ ' ne mogu, ova ljubav srce mori obara s nogu. Moja se dua sva vrti, u smrtnim uzdasima cijepa; do kada ^ u ja ^ ekati na te, daurkinjo hjepa? Zasmtja se na to ona, pa re^ e: bestidna ludo, posluaj, bolje ti je da se sprema za kabur i raj! Zar aikovati moe ti sa dahom tim ledenim? Ljubavi se ti ove prodi, mje za starca ak medeni! mrtva ^ ku plahtu treba, a ne ljubav ene, u fukare zlata nema, nisi ti za mene!" "Reci to god ho ^ e" ejh joj odgovori, "ja ivim i mrtjem u ljubavnoj boh. Ak ne izbira, strzjela njegova ubada, i mlado i staro srce strijela aka probada."
ri
f""
(86>
<87>
:"Z"`"
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
"LI redu',' onda re^ e ona, "ako me zaista eli, kao zalog ljubavi morat ^ e ^ etiri stvari da u^ ini: Kur'an zapali, pij vino rujno, idolima se pokloni, a o^ i svoje za oko svoje vjere zatvori!" "Pit ^ u vino s tobom, no nema tih para da u^ inim ostale tri stvari," ejh odgovara. "Ako me pokorit' se mora," re ^ e mlada dama, "za po ^ etak mora ruke svoje oprat' od islama! Aik koji ntje spreman voljenom da se pokori, pun je praznih pri^ a, u njemu pravi ak ne gori!" Teka srca ejh izjavi: "Nisam munafik u vjeri bio, ni u aku ne ^ u to god ho ^ e sipaj u ^ au srca moga, ja ^ u iz nje piti! Sa loknama svojim oko vrata moga kud ho ^ e me vodi, ja rob tvoj sam sada, praina kud noga tvoja hodi!" Na rtje^ i ove nasmtja se slatko ona te mu re ^ e: "Hajd' u kr^ mu onda sa mnom vino piti, u njoj vino te ^ e!" Sve to prate u ^ eni muridi i u ^ udu glede te u pla ^ u i u silnom strahu daurku i ejha shjede, a u kr^ mi mlada kr^ marica svima ^ ae to^ i, besprtjekorna ljepota je njena i praznik za o^ i. Tu ejh stie, pokoran k'o janje, daurka lijepa; srce svoje predao je njojzi, vodi ga k'o shjepa. Rob istinski volje nema, nit svoje pameti, iz njenih ruku na ^ e ejh rujno vino piti. I kad prvu ^ au ispi, slatki zaborav mu duu svlada; kad se vino izmtjea sa akom, tad se bolno strada. Zasmtja se tada ona, u njemu strast poludi, igra^ ka postao je njenih enskih ^ udi.
Kraj njenih nogu leae poslije druge ^ ae ejh nesretni to neko ^^cijeli Kur'an znae. kroz njegove vene, I dok se vino kao zaraza svo znanje o vjeri, koje imae, po ^ e da vehne. Sve to prije znae brzo ga u nevrat napusti, vinom pobijedenog nemar ga prigrabi u ^ eljusti. Iscijedi mu vino pamet, na o ^ i spusti sto zaklona, u njegovom hudom srcu, sada, bzjae samo ona! uzavrelo more posta, Ta ljubav se uzjoguni, on s po udom kretnje joj upija, ^ aroliju dva crna oka. Stra^ u opijen, vrat joj dota^ ' krenu, no ona ga otrijezni, iz pustog sna ga prenu. Ruku mu uhvati te se brzo povu ^ e: Sta to radi, magar^ e stari?" ljepotica re^ e. "Ti koji samo govoriti znade i vie nita, aka tajne ti ne pozna i samo se pretvara; da ljubav svoju istinski potvrdio, izjavi da si svu vjeru svoju objesio za lokne na mojoj glavi. Ljubav nije dje ^ ija igra, shvati, sad srcem svojim moju vjeru prihvati. Tek onda ^ u ti dati da mi vrat dodirne, ako ovo ne razumtje, bolje je da ide." Potonuo na je ejh do dna crnog mora, sudbu varat' ne moe, pokorit' joj se mora. Sad ve ^^ u neznanju, bez stida i straha, u ^ init ^ e sve to ho ^ e daurkinja plaha. Staro vino u venama krv mu zatalasa, razum njegov izgubi se, nemade mu spasa. Staro vino, a mladahna ljuba rubinskih usnica; zar je udes takav izbje ^ ' mogb i sjaj njenog lica?
<88>
(8 9>
1P41
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
t1 .
Izvan sebe od ljubavi i opojnog vina, ^ u sve!" re ^ e, "reci, ljubo divna!" Dok sam trfiezan bio, o ljubavi nita znao nisam, no za ljubav tvoju sve ^ u sada dati, tebi ja se klanjam. I na oltaru tvoje ljepote vjeru ^ u svoju ostaviti, ako treba i Kuran ^ asni ^ u na njemu zapaliti!" "Izgleda si po ^ eo poneto da shvata," re^ e daurkinja, "sada si istinski moj, u srcu tvome moja vatra tinja. Spavaj mirno i nek' ti srce slatko snfie, naa vo ^ ka raste i po^ inje da zrfie." Vfiest se kao vatra med' hri ^ anima proiri, da je ejh njihovu vjeru prigrlio zbog ljubavi. Povedoe ga u manastir hri^ anski, da tamo nauku i vjeru njihovu izu ^ i. Tu spalio je hrku svoju, okrenuo se protiv Mekke i islamske vjere. Nakon to je tolike godine bio vjernik pravi, dozvoli mladoj djevi da ga od vjere rastavi. "Ovaj dervi; on re^ e, "sada je sve izgubio, plam prolazne strasti njega je prevario. Njoj moram robovati sada zbog njenog lfiepog fica, ja najgore po^ inih djelo ispod svfietlog sunca." A koliko ih samo vjeru napusti zbog vina! Vino je majka propasti i zlih dubina. "Sve to si tra ila od mene ja sam u ^ inio, vjeru svoju ostavio, a idole prigrfio! Vinom sam se opio, Kur'an mudri zapalio, u vatri ove ljubavi ja sam izgorio!
0, ne daj, Boe, da iko vie do ivi ove boli; sad crna sam sramota, a bio sam dervi kog svak voli. Pedeset sam godina ispravnim putem brodio srcem svojim na visokim valovima vjere sam plovio. No, ipak strast me prevari, udar njen iznenadi, s mene hrku dervia zbaci, a dade mi ogrta ^^gadni. Iznevjerih i ^ abu da zov aka shjedim i daurom postah da mu tajne gledim. Zar moe ^ ovjek vie od toga za enu u ^ initi? Reci, ltjepa djevo, kad ^ emo se sjediniti? Nada u taj trenutak sre^ e opravdava moju bol i trud, reci mi da muka moja nije bila uzalud!" No, Ifiepa djeva na to ejhu odgovara: "Ne ide to tako! Meni blago treba, a ti si fukara! Naiv ^ ino, cfiena je visoka, meni treba zlato! Tek onda ^ u se smilovati i tvoja biU za to. No ti zlata nema i stoga ti je bolje, bje samo koru hljeba imam za fukare, od mene se odvei! Liputi se putem svojim poput sunca u samo ^ i, budi strpljiv i ne tuguj pa ^ e ova ljubav pro ^ i." "O, prokletstvo moje," ejh joj odgovara, "zar je to ono to si obe ^ ala? I zar se ne ^ e na me smilovati, zar ^ e onog to ti srce dade od sebe otjerati? Ja rob sam tvoga vitkog tfiela srebrenih grudi, a sudbu mi zape ^ ati, lahko mi presudi! 0, ima igdje kraja tvojoj okrutnosti, 0, ima igdje kraja tvojoj pohlepnosti? Zbog tebe u praini ^ amih, u ^ inih to efi,
<90>
<91>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
no od tebe nita ja ne dobih, ta ti na to veli? Zbog tebe se ja prodoh dobitka, Istine, islama, dokle ^ u ja jo da patim dok me bol tuga slama? Zar smo se tako dogovorili, ja ahbabe sve izgubih, prijezir njihov zaradih, a tvoju ljubav ne zadobih. Oni odoe jednim putem, a putu drugom, a ja zbunjen ovdje ostah, sam sa svojom tugom! Bez tebe bi raj pakao bio, ja to dobro znam, a pakao raj sa tobom, drugo ti re ^ i nemam!" Kona ^ no nje ^ i njegove razmekae srce njeno "Zar bez dukata moe mlado enja biti, ti stara beno? No, ipak, evo pruit ^ u ti ansu; mlada djeva zbori, "budi moj svinjar godinu dana, kad ve ^^srce u toj vatri gori. Onda ^ emo ljubavnici biti, u vatri aka zajedno gorjeti!" ejh nesretni ponudu objeru ^ ke prihvati, u ^ udne vode lude ljubavi on eljno uplovi. I tako je u ^ eni ejh ^ uvar krmadi postao! Svako od nas u sebi svinju ima, zar to nisi znao? I varkom se ne zanosi da samo on od svinje ne pronade spas, jer svinjartja teka, moj brate, ivi u svakome od nas. Roktati ona po ^ ne kada se zaputimo putem Istine; ako da u tebi greaka nema, ovaj put za te nije! No ako ve ^^ na put krene, onda shvati da ^ e na tom putu bezbroj idola svinja da te prati! Otjeraj te svinje porazbijaj idole snagom ljubavi stvarne da patio ne bi na ejh od okova ljubavi lane.
Za ^ udenost ejhovih sljedbenika njegovim postupkom i povratak u Mekku O ^ aj obuze ejhove muride kad vidjee ta se dogodi, uhvati strava i shvatie da put njihov nazad ^ abi vodi. Glave njihove napraene bijahu prainom od boli; jedan od njih pride ejhu te od srca zbori: "O, ejhu svi ahbabi u Mekku kane i ^ i, a srce jos' moje ne umije pri^ i! Zato u daure prijede, moe to objasnit'? Dopusti da ti se pridru im, ne mogu te ostavie! Slijedio sam te u islamu pa ^ u u hri^ anstvu; zar te smtjem ostaviti samog u nevjerstvu? Zar zbog toga to ti ne mogu razumjeti napustit' te trebam i leda okrenuti? Da zaboravim da si postojao, dobar ahbab bio, i da klanjam bez tebe kraj ^ 'abe, zar bi ti to htio?" No, ejh mu na to re ^ e: "Od mene bje dragi brate; ova bol je samo moja, ona ntje za te! Lijepa daurka sada duu moju odrava, dok ivim, sa njom bit ^ u, da te satrem, nemam prava. I mada si mudar, ne moe znati teke boli tegobe od kojih aik pati. I kad na tren samo mogb bol ovu osjetiti, ti bi tada sa mnom ahbab mogao biti. No to je nemogu ^ e, to dalje od mene uteci, a ako neko upita za me, slijede ^ e mu reci: ejhove su o ^ i sada krvlju ispunjene, a otrovom glava, on sada u ^ eljustima obijesne adahe spava! I da mjedan daur u^ inio ne to u ^ ini ovaj musliman
<92>
(93>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
prodao svoju duu je eni, sada joj je pokoran! Njegov je iman pobijeden i njegova samokontrola, ^ arohjom lokni njenih ona sveza ga k'o vola! A ako me neki blatili budu, ovo im poru ^ i od zla niko siguran nfie, zlo moe svakog da doku ^ i! L1 beskraju puta ovog svako moe posrnuti; put ovaj je te ak, brate, prepun opasnosti. Samo nas od pada moe milost Rabba sa ^ uvati," re^ e ejh nesretni, pa se svinjama povrati. Svi muridi gorko zaplakae kada to za ^ ue, i od same smrti ove rfie ^ i gor^ e bie. Teka srca i u boli nazad k ^ abi krenue, a svoga ejha samog s krmadima ostavie. PoraenL posramljeni i prepuni straha, muridi u Mekku stigoe bez daha. Potom se neki od njih zaputie ka jednom mudrom ejhu koji mnoge tajne znae. On je za boljku njihovog ejha znao, da je podloan kiburu bio, jer ak nfie razumio! 11 suzama mu oni ispri ^ ae ta ejha snade, i to kako potonue sve njegove lade. I kako je svoju sudbu svezao za vlat njene kose, vjeru ostavio, pustio da ga vjetrovi strasti nose. I kako lokna jedne ene mu vjeru potopi, a dervika hrka u crnom dimu strasti sagorL I kako je ejh ^ uvar krmadi postao, u ^ inio ^ etiri zle stvari i bez vjere ostao. I kako on sada kao daur ivi kako garavoj daurki se divi.
'
Ove rije ^ i tog dobrog ^ ovjeka pogodie, on probhjedL niz fice mu suze potekoe. "O, zlikovci" povika, "vi ste slabfii od ene, zar allbaba u nevolji ostaviste da kraj svinja vehne? S njim ste trebali ostati, zar se tako ejh gubi? Zar je to ljubav odana, zar vas sram ne ubi? Dok je vrfieme bilo hjepo, ahbabi ste bili, a kad vam je s'ejh pao, u bfieg ste nagarilL Ako je on daur postao, trebali ste vi! Za ahbaba se ivot daje, za ahbaba se A vi, poto ste mu vjernost obe ^ ali, iznevjeriste ga, na cjedilu ga ostavilL Ostavit' ahbaba je najgore nevjerstvo; ahbab ahbaba slfiedi u pakao, prokletstvo! 11 vrfieme nevolje istinski ahbab se na usluzi nade; u vrfieme bereketa deset hiljada ljudi vas obide. Va, ejh je postao plfien prolazne ljepote, a vi pobjegli da vas zapuhnuo ne bi val te sramote! Pravi aik ^ e sramotu ljubavi s aikom podfiefiti, sebi ^ njatvo vae ^ e ime aka osramotitL" Na rfie ^ i ove hudi muridi zajaukae "Ma sve smo mu to rekli!" uglas povikae. al da smo mu ahbabi na putu radosti vjerno odani do smrti, da njegova nas tuga boli! I da ^ emo beri ^ et mumina zamjenit' za przjezir, prokletstvo, samo da on ne padne u zamku i nevjerstvo. Pa da ^ emo ^ ak i dauri svi postati ako to na ejh nfie mogao odbiti. No on nas uporno od sebe tjerae, ljubav naa dovoljna za njeg' ne bfiae.
r4"
<94>
<95>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Naredi nam najposlije da se njega prodemo i to prije nazad za Mekku da podemo. I tako po njegovoj komandi u Meku se vratismo, i eto tebi cijelu pri ^ u pravo bez straha kazasmo." "Ma kako da je borba tes'ka," on im odgovori, "kad je jasno da ste vi na hakku, vae srce mora da se bori! Tu se istina sa jasnom neistinom borila, ta neistina je vaeg ejha pokorila. A vi ste pobjegli, u nevolji ga ostavili, pa se bez stida u svetu Mekku zaputilif Muridi sluae te rije^ i, oborenih glava, stid im srca gui i tegoba prava. "LI redu, u redu," mudri ejh im re ^ e, "to je bilo, bilo je, od srama vam ima sada neto pre ^ e! Od grijeha oprost tra ite, pa onda na put, pod ejhovo okrilje i pod njegov skut. Iskrenim dovama zamolite dragog Allaha da vam vrati vaeg staroga ahbaba. Duom i tijelom praini puta se predajte, zarad svog emira u prainu se pretvorite!" I tako nesretni muridi Mekku ostavie i opet se za zemlju Gr ^ ku zaputie. LIsput su klanjali i po sto hiljada rekjata ne bi Gospodara umolili da im vrati brata. Nit' spavaju, nit' jedu, ve ^^bdiju u strahu ^ etrdeset no ^ i dana k'o u jednom dahu. alopojka se njihova do sedmog neba ^ uje, sto meleka i evka sudbu ejha oplakuje. Strijela dova iskrenih na svoj cilj stie i mudri ejh sa njima svoj pogled nebu di e.
.
^ etrdeset no ^ i bdije predanoga srca, u samo ^ i, u tiini, u srcu mu vje ^ nost kuca. Na sabahu ^ etrdesetoga jutra spusti se lahor mirisni, u njemu zasijae tajne, otkri mu se svijet tajanstveni. On vidje Muhammeda lijepog poput mjese ^ ine, lica svijetlog poput Sunca, poslanika Istine. Njegova je crna kosa u dvije kike spletena; svaka dlaka vrjedmja je sto puta od svijeta! Korakom lagahnim Poslanik njemu pride; smijeak nebeske ljepote obasjava mu lice! Na noge sko ^ i mudri ejh te Poslaniku zbori: "O, Boiji Poslani ^ e, emiru svih bi ^ a, pomozi! Na ahbab je zalutao sa Pravoga Puta, istini ga ti povrati, da vie ne luta!" Poslanik mu odgovori: "O, koji unutarnjim okom vidi stvari, tvoja dova neukaljana bit ^ e sada ispunjena. Izmedu vaeg ejha Gospodara tamna mrlja bijae, no, ja ga nisam ostavio da tu tamu podnosi sam. Razasuo sam rosu iskrenih dova po praini njegovog postojanja. On je sada doao tobe, njegov grijeh je izbrisan. Grijesi na stotine svjetova i^ eznu u trenu iskrenog pokajanja! Kad se more dobre volje zatalasa, u tim valovima svi iskreni tada nadu spasa." Mudri ejh od radosti kliknu da se ennet zatalasa, otrgnu se od zla njegov ahbab i pronade spasa. On tu radosnu vijest odmah muridima prenese, oni se odmah ejhu svom uputie, radost im srca ponese.
frY
iP ,1
<96
>
<97>
-;;%,;.'" a3. %
E)
Usput liju suze radosnice, susretu se radovae i ubrzo svog ejha med' svinjama nadoe. Zatekoe ga svog u vatri nu nog prosvjetljenja; odbacio bijae daurske odore i sva ne^ ista htijenja. I zunar i eir pljanstva sa glave je zbacio, tobe doao, daurske magije se oslobodio. Vidjevi svoje ahbabe nasmtjane kako mu prilaze, on shvati svoj grzjeh ka njima, to ga jako potrese. On kriknu, u prainu pade, u potoku suza je ^ i; bzjednik najve ^ i. haljina je pokidanih Smrt priziva, uzdasima zastor neba para, krv mu se sui u venama, od boli izgara. No, sve to izgubio bijae opet mu se vratL sve skrivene tajne i Kur'an ^ asni on ^ e opet znati. Od teke patnje i ludila izbavljen je bio, za oprost od svih grijeha u praini je molio. Kad ga muridi njegovi u tom jadu ugledae, on posramljen i radostan i bolan btjae. Potreseni sltjedom dogadaja teko su uzdisali, iz duboke zahvalnosti tu bi rado ivot dali. "Posluaj nas dobro, dragi ejhu, pripremi krila!" Kau: "Nema vie tame to je sunce tvoje skrila! Vjera je pobtjedila, odba ^ eno kjafirstvo, istina nadja^ ala slijepo idolopoklonstvo! Milost se podigla kao mo ^ nog mora valL zagovorom Poslanika s due okovi spali. Ovo je ^ as zahvalnosti, a ne tuge i bola; iz zahvalnosti sav dunjaluk je ^ i od pola do pola. I zato se i ti sada svom Rabbu zahvali, to ti opet stope putem Istine upravi.
)4
>,1
On lahko moe najcrnju no ^^ u dan pretvoriti, a najcrnji grijeh lahko svjetlo^ u svojom o ^ istiti. Kad On u nama svjetlost pokajanja upali, taj plamen sagori sve grijehe, sramotu grijeha zapali. No, bit ^ u kratak: ejh na se pro^ istio, po pravilima vjere, nije vie to je bio. Hrku dervia opet nosi na sebi, sa ahbabima kre^ e nazad ka MekkL U meduvremenu, njegova ljuba, lijepa daurkinja, njedak znamenit sanak je usnila. LI snu vidje od svjetlosti more, iz tog mora meleci joj zbore: "Probudi se put svoga ejha sltjedi, vjeru njegovu primi, praina pod njegovim stopama budi. Svojim ^ arima spletkama jednom si ga prevarila; sad pred njim iskrena budi, da bi grijeh svoj o ^ istila! I kao to je on tvoj put opsjene prihvatio srcem czjelim, ti put njegov sad prihvati, ti njegovim putem krenL Zavela si ga s Pravog Puta, Pravim Putem sada podi, kao nekada on tebi, sad ti njemu na prag dodd Na Pravi Put on ^ e ti on ukazat,' pravu ljubav on ^ e ti pokazat: Razbojnik si bila to kraj puta rtvu vreba, a s putnikom, na putu ivota, breme dijelit' treba. Ustani, probudi se, pokreni se sada iza vela svog neznanja i zabluda!" Uto probudi se ona, u srcu joj svjetlost sija, no sada okom srca vidi, grudi joj bol probtja. Bolna ^ enja za istinom sad u njenom srcu gori; u toj udnji srce lahko moe cijelo da sagorL
(9 8>
(99>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
A kad srce gori, ne pomae pamet vie; sve to bismo, sve to jesmo, u trenu se tom izbrie. No, njoj jasno bilo nije kakva joj tajna bijae dana; nikog svoga ne imae, na svijetu bijae sama. Rije ^ i nema da opiu ta je hudu potom snade; kao grom iz vedra neba, iz due joj krik izade. Sve haljine svoje ona tada ustro raskomada, na pranjavi drum istr^ a, po pratni puta pada. Slabanog je krvavog je srca, no srce sad njeno zbog Istine kuca. Njega kraj krmadi vie nema, ne zna kuda da krene, ipak ona na put kre^ e, srce joj za ejhom vehne. Kao kini oblak koji u srcu oluju skriva, trenutak prtje nego zemlju kiom cjeliva, preko pustinje leti ona, srca slomljenoga, no pustari kraja nema, nigdje nema voljenoga! Tu ona svu snagu gubi, posustaje, pada, u smrtnom je ropcu, pla^ e Rabbu se jada: Soe zar mi ne ^ e pru it' svoju ruku, mada nje vrjedna nisam, olakaj mi muku! Ja od zla to ga po^ inih iskreno se kajem, ne naputaj me, Gospodaru, ja ti srce dajem. Zlo silno ja po ^ inih, iz nemara, neznanja, da sam niko nita, sada shvatih, od mrava sam manja. Boe dragi, oprosti mi, primi dovu moju, put vjere mi Ti osvijetli, otvori milost Svoju!" Wema vie daurke," iz ejhovog se tada za ^ u srca, "voljena djeva sada na Istine vrata kuca! Putem naim ell i ^ i, k njoj se sada vrati, ublai joj boli srcu, srce njeno ti prihvati!"
.Jt
Savjet srca ejh poslua, poput vjetra ka njoj kre ^ e a muridi povikae: Soe zle nesre ^ e! Zar je tvoje pokajanje tako kratkog daha, zar od svoga Rabba neima straha?" No kad im ejh pojasni ta sve snade hudu enu, srca punih samilosti odlu^ ie da s njim krenu. Srce najbolje put poznaje, brzo je nadoe, lokne njene u praint lee, ivi le bijae. Bosonoga, razderana, smrt blijedog lica, spazi ona ejha svoga u odbljesku sunca. Sva snaga to joj osta istopi se toga trena, kraj njegovih nogu svijest izgubi ta ena. I dok mu je pod nogama spavala nevinace, nad njenim, jo lijepim, licem nadnio se ejh i pla ^ e. Probudi se ona i ugleda suze s prolje^ a kie, shvatt ona ta je ljubav to u ^ istom srcu die. Re ^ e: "O, moj ejhu, te ak stid me mori, zbog mene u sramoti i bolu odgori! Koliko jo moram ivjeti pod velom harama?! Preklinjem te, uputi me put svijetla islama! Na put taj svim srcem ja krenut ^ u smjelo; sunca ti i mjese ^ ine, uputi me u t îjn( vrelo." "Sluaj dobro" ejh joj zbori, "i ponavljaj, djevo mila, La ilahe illallah Muhammedun resulullah!" La ilahe illallah u svemiru zvont, svih ^ etiristo murida zbog tog suze roni! No kad ^ edo milo srcem primi ^ istu vjeru, ak i ^ enja stadoe da joj srce deru. Bol teka i sve tea obara je s njenih nogu "Ja od Dosta odvojena ivjeti ne mogu!"
'
<lo o>
<ioi>
;;;{:-It,
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
"Sluaj, ejhu; potom njemu veli, "srce moje svo sagori u ljubavnoj ^ enji! Ja sa svijetom ovim vie nita nemam; na sastanak vje^ ni s Voljenim se spremam. Zbogom, svijete, a tebi, ejhu, ve-s-selam!" Poto rije^ i ove izgovori ^ edo milo, sa ivotom se svojim odmah rastavilo. Sunce sjajno pokrivae lzmaglica bijela dok se njena dua, slatka, razdvajala od tijela. Poput kapi vode povrati se ona moru vje ^ nom! I mi ^ emo u to more poneseni vjetrom. Ma ko krene ovim putem ubrzo taj shvati da ga zgoda i nezgoda na tom putu prati. Nita nije nemogu ^ e, na putu ^ e na ^ l, znaj, i zabludu i sigurnost i milost i o ^ aj! Bde nae nemarno je za tajne tog puta; za te tajne smrtnik ne zna zbog toga luta! A zar mudrost mo e pri ^ l blatnjavome jatu; mudrost se na srce sputa tiho u apatu. nama se bitka ljuta vodi samo za to; "ednim dijelom mi smo svjetlost, a drugim smo blato! I zar ne^ e zbog toga gorke suze Pla^ i, pla^ i, dragi brate, lake ^ e biti!
, ""
POGLAVLJE XV
Ptice kre^ u na put, odabiraju vodi^ a Kada ptice pri^ u ovu ^ ue, vatrom ^ enje srca im planue. 1.1 njima udnja gori, da se produ svoga nefsa, od puta da ne skrenu, sve do Njegovih nebesa. Iza sna se one trgnue, iza sna ih ljubav prenu; sad u vatri aka gore, na put da opet krenu. Te se putem one zaputie smjelo, no se brzo ustavie, neto ih je smelo. "Mi put ne znamo',' sinu im, "nama voda treba, nikad same sti ^ ' ne ^ emo do Simurgovog neba! Bez vodi ^ a puta nema, daba nam je l^ i; s pravim znakem do istine lake ^ emo sti ^ l. Pravi vodi^^zna podesit' strune naeg srca; Srce - to je komad mesa kad bez Rabba kuca. Pravi znalac samoljublje kori, usmjerava u visine; on zna kako pre ^ i iroko more opasne mu dubine. Ma ta on da naredi, posluat' ga treba;
.).df
<102>
<103>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
robovanje rob mora izu ^ it' ako eli sti ^ ' do neba. Zemlja die u ponosu, grijehu; dok je na njoj, rob sluati mora; budi ni od praine puta dok ne stigne sve do Kafskih gora. Tamo ^ e sagorjeti, kao crni leptir utonuo u sunce; salik koji se s prainom stopi ugledat ^ e Hakkove vrhunce. No ko je od nas vrijedan da nas vodi Rabbu? Nek' odlu ^ i kocka, nek' podijeli ona pravdu. Kog' kocka odabere vodi ^^^ e nam biti; nama tad je samo slijedit, k Hakku ^ e nas on voditi. Zavrti se tada kocka uz muklu tiinu; na pupavca rzjeb je pao, da vodi u visinu. S tim ishodom sve su ptice bile zadovoljne; Zbilja, on je vodi ^^njihov, sluat' su ga voljne. "ivot ^ emo rado dati," obe^ ae ptice, "tome putu predat ^ emo i duu srce. Vodu naeg sluat ^ emo, glavu ^ emo dati; bez ara tog puta nema; ako moe, shvati. I tako pupavac vodi ^^posta; na glavu mu se kruna stavi; njega od tad sluaju sve ptice; on je vodi^^pravi. Ptice se plae beskrajne praznine puta Nakon to pupavac krunisan bijae, na hiljade ptica se pred njim poklonie. Od tih silnih ptica zatamni se nebo; sve na pravi put da spremi pupavac bi trebb. I tad pupavac ka Mjesecu straan krik ispusti; da savlada prvu dinu, na zemlju ih spustL
%.71r
Krik taj u pticama paniku izazva pune straha od praznine to im ukaza. Jedna drugu u naru^je ptice ^ vrsto steu, je ^ e, krite nari^ u, za strah sebe veu. Kad strah popusti, one tu nu, sjetnu, pjesmu poje; tegoba je naa teka, a put predug to je! Kako je samo pusta staza kojom treba i ^ i; golema praznina, na njoj nigdje insana, a valja je prijea Tiina u kojoj dua ne poznaje ni nadu o ^ aj; zato je put prazan i bez ljudi, pupavca ti pitaj. On nam ^ udnu pri^ u pri^ a, njegov govor ima ^ udan sjaj: Pri^ a o Bajezidu Bistamiju "Da svog Rabba slavi, u no ^ i punoj mjese ^ ine, krenuo je ejh Bajazid sam u te visine. Kraj usnuloga grada on ne^ ujno prode te pustinji i on ne ^ ujan dode. A tamo beskraj zyzjezda sjajL u beskraju neba i tiina vje ^ na vlada, sve miruje osim njega. Potresen ljepotom ovom smislom dubokim, Bajazid svom Rabbu zbori glasom potresenim: "Gospodaru milL pala^ a tvoja u beskrajnoj ljepoti sija i zar ba no^ as nema nikog osim mene da se tome divi? Od toliko silnih bi ^ a to zemljom ovom gmie zar ba no^ as nikog nema da pogled k nebu die?" No, iz prsa kao strzjela odgovor mu stie: "O, lutalice, kad na Kralj za to ne haje, ni ne brini vie! Zar on moe na dvor svzjetli svakog prihvatitL
-
( 1 0 4>
(o5>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
zar naih tajni posve^ enik svako moe biti? I zar svaka neznalica, to no ^^svaku prespava, da ugleda svjetlost vje ^ nu moe imat prava? Ve ^ ina protra^ i svoj ivot, a tek poneko Kralja bude vrijedan, 0, iskreni, posluaj me dobro, od sto hiljada - samo jedan."
POGLAVLJE XVI
Ptice mole pupavca da im otkloni sumnje Dr^ u ^ i u strahu, ka pustinji ptice gledaju, put izgleda bez kraja, a i sumnje to ih opsjedaju. No u pupav ^ evom srcu nova svjetlost raste, u visine ga die da sve sumnje nadraste. Ni pustinjski pijesak, s podneva jarko sunce od puta ga odbiti ne mogu, nit' odagnat te vrhunce. Mko osim njega, od svih ptica svtjeta, nema toga dara, nit' podnijeti moe sve nevolje puta, koji vodi do svijetlog Vladara. Prestraene, ptice pupavcu pridoe; "Ti poznaje sve zamke na putu," izjavie, "i kako se pred Vladarem treba ponaati, Sulejmana si slu io te to mora znati! Zemlju njegovu vie puta obletio, put poznaje dobro, tajne si mnoge shvatio. I sve uzbrdice nizbrdice tog ^ udesnog puta pozna; ti nam vodi ^, molimo te da nam savjet da. Kako da se pojavimo pred vladarem kojeg tra imo kad smo slabe pravila ponaanja ne znamo. Molimo te da nam sa srca zastore ukloni
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
prije no krenemo za put snagu probudi. Jo su nam srca sumnji puna, ali jedno mi znamo otkloniti moe, u to ne sumnjamo. da I ko moe osim tebe na putu svjetlost pokazati, neizvjesnost tamu mrkle no ^ i od nas ukloniti. ^ emo za taj put naa srca pripremiti, kurbanom u ^ initi i tijelo i duu, za susret s Vladarem se spremiti." Savjet i utjeha pupavca Pupavac pred skup ptica izade da otpo^ ne svoj govor, da ih rije^ i njegove ohrabre, prima^ e se ptica zbor Sto hiljada ptica istom cilju ude, na put ka Kralju ele po ^ i, ta bude da bude. No, grlica i slavuj pjesmom boli svoje iznose, sve prisutne melodijom u zanos uznose. Na njih se spusti stanje izvan nefsa i praznine; razboljee se ptice od ljepote i miline. No, ubrzo potom jedna od ptica iz zanosa pade, pa pupavca pita, da joj kae ako znade: "Kako to da je on na putu od njih dalje odmakao? I kako to da se on istini blie primakao? Koje su to grijehe ostale ptice po ^ inde da su od istine daleko, mada su je tra ile? I zato se na nekog milost sputa sve ja ^ e ja^ e dok neko drugi bolan u praini le i i pla^ e?"
POGLAVLJE XVII
Pupavac govori o Sulejmanu, a.s. Da podu^ i uvijek spreman, pupavac odgovara; da veo s lica istine ukloni, on ima pravog dara: "Milo^ u Rahmana, Sulejman me je jednom pogledao, sve znanje koje imam taj pogled mi je dao! I nema na svijetu srebra ni zlata, nema tog blaga ni tih dukata koji tu mudrost kupiti mogu, a ja je poklon dobih kraj Sulejmanovih nogu. I nema ibadeta koji vam to znanje moe dati; i Iblis se Rabbu klanjao, al' tajnu nzje mogao znati. Ipak, ne zavaravajte se, ibadetit' svi morate; oni koji od ibadeta odustanu su budale proklete. Ibadetite, ibadetite, bra^ o, ni za tren ne zastajte, Rabbu duu i srce svoje predajte! Sve dok vam ta milost ne bude dana, jedan treptaj oka mudrog Sulejmana. Jedan pogled njegov sve neznanje otklonit ^ e, srcem svojim tada on vas prihvatit ^ e.
g'Ce.:;:
y;%,.3",
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
A kad vas zavoli srce Sulejmanovo, nita vam vie ne ^ e biti novo. Ljubavi nudi vie nego prazne rtje ^ i, aiku od Mauka nema niko pre ^ i!" Pri^ a o sultanu Mahmudu dje ^ aku ribolovcu Kroza umu jednog dana sultan Mahmud jahao, od svoje se vojske usput rastao. Lagahno, poput vjetra, konj ga je nosio sve dok dje ^ aka na obali mora ruje spazio. Dje ^ ak je lovio ribu, plovak svoj pomno pratio; taj prizor privu^ e sultana te je do njega svratio. Sultan sjede do njega, no to nesretno dijete bilo je tuno od glave do pete. "Ti najtu dje ^ ak kojeg sam vidio," re ^ e mu sultan. "Koji je uzrok tuge tvoje i zato tu sjedi sam?" "Moj otac je preselio ja moram, za sedmero bra^ e, svaki dan ribu da lovim," tuni dje ^ ak re^ e. "Naa majka je nepokretna, smo ti fukare; u nadi za ru^ kom, sjedim ja kraj bare. Rano, s prvom svjetlo ^ u zore ovdje ja moram loviti i sve do tame mrkle no ^ i ja ovdje moram biti. I ono malo nafake to dode trudom tekim mora potrajati dok se iz pecanja ne vratim." Sa ali se sultan na dje^ aka pa mu predlo "Budi moj prtjatelj, pusti da za tebe mreu bacim!" Nesretno dijete se odmah sa tim sloi. I sultan tada mreu u more zabaci;
,I 4/r.'"
tog dana se u mreu sto riba uhvati. Presretan zbog toga, dje^ ak u oduevljenju izjavi: "Ovo je pravo ^ udo, najzad mene sre ^ a posjeti!" "Sre ^ a se najzad osmjehnula," sultan odvrati. "Prihvati je, dobro dijete, no ne pokuavaj razumjeti kako i zato se to desi, to bi te moglo zbuniti. Tvoje je blago ve ^ e od moga, dijete drago, mada sam ja sultan svi vjeruju da ja imam blago! No, vie ti re ^ i ne mogu, ve ^^moram po ^ i," sultan re^ e dje ^ aku pa na vranca sko^ i. "Zar ulov ne ^ e podtjeliti sa mnom?" upita dje ^ ak iskreno, "tebi pola ulova pripada, zar to mje poteno?" "Nek' dananji ulov sav pripadne tebi," sultan re^ e, "a to se ulovi sutra nek ostane meni. Kad budem pecao sutra, ^ e moj ulov biti; s tom dobrom sre ^ om, inallah, ne ^ u se rastavitif etaju ^ i u hladu svoga vrta, sultan naredi slijede^ ega dana svom slugi da ode do obale morske i upeca malehnog jarana. Nije prolo dugo, dje ^ aka na dvor dovedoe; sultan i mala fukara zajedno na prtjestolju sjedie. Dvorjani se odmah po ^ ee o siromatvu dje ^ akovom doaptavati, no sultan ih otro prekori i odlu^ no se obrati: "Ovaj dje ^ ak je moj ahbab, ni za ta ga ne dam, u svemu je meni jednak, u svemu je meni vrtjedan! On ^ e sada sa mnom na prtjestolju sjediti; pola moga prtjestolja je njegovo, sa mnom ^ e ga Na pitanja ljudi punih zavisti, dje ^ ak je ovako znao odgovoriti:
.05, -
<no>
<m>
GOVOR PTICA
't
GOVOR PTICA
"Sva moja tuga je nestala onoga dana kad je na mene pala sjena presvijetlog sultana." LIbica koji je uao u raj Nekog ubicu osudie na smrt pogubie! Sultan koji ga pogubi te no ^ i san snivae. LI snu on vidje ubicu u Dennetu! Sultan se zakaskati tom usudu. "Ti u Dennetu," sultan put njega povika, "ti koji bijae rob zlih navika!? Kako, u ime Allaha, tu si dospio? Zar takav kao ti je u Dennet prispio?" No taj sretni ^ ovjek sultanu re ^ e: "Kraj vjeala mojih Habib Ademi se zate ^ e. I dok se ruh moj s ttjelom rastavljao, taj me je rob Allahov kraji ^ kom oka pogledao. I tako me uputie na vrata Denneta, zbog jednog odbljeska iz njegovog oka." ^ 'ovjek na koga se svjetlost takvog oka spusti biva do Denneta uzdignut da boravi u ljepoti. I zaista, dok se ta svjetlost na vas ne spusti, va ivot bit ^ e samo patnja, besmisao pusti. Put do d ennetskih visina ne ^ ete prona^ i; zamandaljene u swjetu i kiburu, bol ^ e vas sna^ i. Bez iskusnog vodi ^ a putem ne kre ^ ite, na put ka moru slijepoga srca ne ulije^ ite! Voljom sudbe i ^ ete moda na ^ i ^ ovjeka,
-
savrena insana koji jednim pogledom spaava. Za sve bolesti nas'e on ima lijeka; ti znati ne moe ta te na tom putu ^ eka. Tvoj vid je nesavren, duga ^ ak je put; on ^ e svjetlost pokazati, primiti te pod svoj skut. Bez mudrog vodi ^ a, u kog ^ es" imati povjerenja, d aba je na put i^ i, od tog nita nema. Onaj koji putuje u sjeni svoga Rabba nije zbunjen, nit' oklijeva, niti ima straha. Ko god Rabba slua uhom srca svoga, od trnja rue ni^ u u njegovim rukama. Pri^ a o sultanu Mahmudu i drvosje ^ i Sultan Mahmud jednom u lovu btjae; u ludoj trci za plijenom, podanici za njim zaostae. LI umi neki stari drvosje ^ a dr ao je magarca; tovar suhog granja bijae spao sa njega. Starac se nade u nevolji i sultan mu pride blie. "Treba pomo ^ , dobri ^ ovje ^ e?" sultan starcu re^ e. "Treba, plemeniti efendija," starac odgovori, "dobra sre^ a te meni uputila," on sultanu zbori. Sultan s konja side te pomo e starini; cvtje ^ e ruku njegovih, lahko, trnje u rue pretvori. Potom se on s drvosje ^ om poselami te se poput vjetra svojoj vojsci vrati. ovjek s tovarom na magarcu," sultan im re ^ e, "Stari ^ atreba pro^ i ovim putem, ka meni ga skrenite. Zatvorite sve ostale puteve i ulice, ja se elim sresti sa njim, licem u lice."
,
<112>
<113>
)1"-A-
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Tako svaka staza bijae zatvorena, osim one koja vodi do sultana. Starac se ubrzo potom na putu pojavio, mrmljao sam za sebe, na magarca se alio: "Magarac moj je sama kost i ko a; nije, vala, ni za dobra noa." Uto on sultanovu vojsku ugleda, prepade se jako, al' da utekne, nemae izgleda. Od staze do stazice, svaka zatvorena, osim one koja vodi do silnog sultana. Starac tom stazom pode, ne imade kuda, ubrzo ugleda lice sultana ta stara luda. strahu, drvosje^ a pomisli: "Samo Allah sada moe pomo ^ i; meni je, ovoga nesretnog dana, sluila ruka samog sultana!" "ta te mu ^ i, dobri ^ ovje ^ e?" sultan starca upita. "Ne poigravaj se sa mnom, padiahu, onaj koji zna ne pita," re^ e ^ ovjek pa nastavi: "Ja sam samo bijedna budala koja dan i no ^^tegli da bi u ivotu ostala. Ja prodajem suho trnje da kupim koru hljeba; ne egaj se sa mnom, padiahu, meni hljeba treba." "Uredu, uredu, dobri ^ ovje ^ e," sultan starcu odgovora, "kupit ^ u tvoje suho trnje, koliko ti treba para?" "Moj gospodaru, ono se jeftino prodati ne smije," starac re^ e, "ono vrijedi bar deset kesa zlata, ja vjerujem!" Sultanovi podanici se ovome nasmijae: "To trnje ne vrijedi dva zrna graha," izjavie. "Bolje je da uti i trnje pokloni sultanuf "Dva zrna graha?" starac veli. "U pravu ste, efendije, no ovaj kupac rijetki od toga vie ponuditi smije.
Jer kad ruka sultana trn dotakne, iz njega ^ e sigurno ru a da iznikne. Moje trnje je ruka vaeg sultana dotakla i stoga vrijednost trnja u vrijednost nie pretvorila. Jedna ru a jedan dirhem pru a; u mom trnju hiljade je rua. samome trnju vrijednost je mala; ogromnu vrijednost ahova ruka mu je dala!"
:Adtk14,
.!4".
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
POGLAVLJE XVIII
Prigovor ptice kukavice Jedna od ptica bespomo^ no zacyrkuta: "Preslaba sam te stoga odustajem od puta. Ja snage nemam da se vinem u visine mo ^ l da preletim tolike doline! Put taj je te ak, prepun opasnosti; ve ^^ na prvom odmoritu ja ^ u podlegnuti. Put je ovaj pun vulkana, lz njih lava bije; priznati se mora, za svakoga on ruje. Ta staza je krvlju mnogih zalivena; ntje odve ^^re^ i: na hiljade stvorenja pomno se tom poduhvatu predaje, no ubrzo glavu gubi, uludo se rtvuje. Na tom putu oni najhrabriji su uplaeni, a rogovi strah kriju onima koji su nadmenL I zar moja bijedna dua anse neke ima? Zasigurno ^ e nestati na tom putu postat' praina!" Odgovor pupavca "Srce tvoje plaljivo smrznuto je poput leda; zar se ba strah od tvog srca otrgnuti ne da?
I zar vrzjedi ovaj kratki ivot provesti u strahu? Smrt se neizbjeno primi ^ e u svakome dahu. Dunjaluk je prepun grtjeha, prljavtine, bolL praznih ruku u njeg' stigosmo, praznih ruku ^ emo oti ^ i. Propast stvorenja le i na svim njegovim vratima; na hiljade ih tu propada u boli i suzama. Zar nije bolje u potrazi za Hakkom ivot izgubiti nego nepokretan ostati, u neznanju truhnuti? Ako na putu posrnemo i umremo u bolu i patnji, to najgore nije jer ivot bezbroj grijeha prati! Rana smrt ^ e nas mnoglh grijeha kutarisati, koje ^ e dug ivot, izvan duhovnog puta, zasigurno dontjeti! Zar nije bolje na putu aka svoj ivot dati nego ivjeti u neznanju, patnji i sramoti? Onaj koji srce svoje mrtvom dunjaluku prepusti, ne ^ e svoje srce u more aka pretvoriti. Neki vele da je ovaj put samo puka mata, da cilj niko ntje vidio nit' do cilja stigao. No ipak je bolje na put krenuti i to provjeriti nego od puta odustati zauvijek u neznanju ostati. Svega sam se nagledao u Bo ijoj ba ^ i dunjaluka, a najvie onih koji za zlatom lete, a bez njeg' ih hvata muka. I kako tim i takvim dunjalu ^ arima objasniti da sa nefsom slobode i spasa nema, da ga valja odbacitL Ljudi bez pameti nastoje neprestano put nam ote ati; o, kada ^ e njihovo zlobno zavtjanje prestati?! Do cilja lahko ne ^ emo sti ^ i, to nije ala, sve dok se ne otresemo nefsa budala! Da bi vas iza vela tajni mogli primiti,
-
(116>
<1 17>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
na puka miljenja svijeta se nemojte obazirati. Jednom kada spadne veo tajni put ^ ete razumjeti; sa alit ^ ete se tada na one koji put ne ele prihvatiti. I zato putem krenite odlu ^ no, ne budite slabi ^ i, molim vas, klonite se te enske prevrtljivosti! Na putu ovom, draga bra^ o, jedno je sigurno: njime svako mora po ^ i, kud puklo da puklo! Put ovaj lagahan nzje, ne sumnjajte u to; na ^ empresu ljubavi, bude plod se pojavi, tek poto sve otpalo. Fakirluk je ovaj plod o kojem vam govorim; biti rob ponizni zna samo onaj koji ga okusi. Kada se ak u ne ^ ijem srcu nastani, taj vie ne haje za dunjaluk prolazni. Ta ljubav mu ne da mira, ta ljubav ga ubija, on krvlju mora tu ljubav platitL ljubav se krvlju napaja. Voda koju aik pije u bol se pretvara, a od hljeba koji jede odmah se krv stvara. I mada je on slab, nemo ^ an, poput mrava neznatan, ak mu snagu daje da se za njeg borL rob je aku pokoran. On mjedan zalogaj ne uzme a da ne shvati da je uronjen u more milosti, da ga ljubav svugdje prati. ejh Harekani u Niaburu Odlu ^ io jednom ejh Harekani u Niabur krenutL no, put te bijae od onog to on mogae izduratL Razbolje se ejh na putu, sedam dana bijae gladan, zamotan u poderane krpe, sam i slabaan. No nakon sedam dana ejh svom Rabbu zapomaga:
"Bo e, hljeba mi poalji, otjeraj od mene ovoga vraga!" Odmah potom za ^ u glas koji mu odgovori: "LI Niabur idi prljavtinu ^ arije po^ isti! U praini ^ e na ^ i grumen ^ i^^ zlata, njime kupi hljeba, pa ne ^ e biti gladan." ejhu se to ne dopade te on re^ e ljutito: "Ja da imam metlu, za hljeb ne bih molio! No ja nita nemam to i sam vidi! Daj koru hljeba, nemoj da me mu ^ i!" No glas mu samo ponovi: "Smiri se i ne vi ^ i; ako hljeba metlu nadi i ^ isti!" ejh je hudi tada na sve strane zapomagao te mu metlu dadoe jer bijae ljudima dojadio. I tako on po ^ e kao to mu bijae re ^ eno, sve dok ne nade zlato koje u sme ^ u bjee skriveno. On tada u pekaru pouri radostan k'o malo dijete; sre ^ a na putu le L nju obi ^ na metla mo e da pomete. I tako na ejh sretan nastavi svoje lutanje, no dan za danom zlata bijae sve manje. Dok jednog dana sve zlato ne presui; stenderi se opet ejhu, teko mu bi na dui. Bez cilja je lutao sve dok ne pronade kolibu kamenoga poda i ruevne grade. Iscrpljen od lutanja i gladi na kameni pod pade; tad ugleda neto to mu dezbu dade. Metla stara stajae u uglu kolibe; starog ejha blaenstvo obasja kad je vidje. Soe ejh tada Rabbu zborL "za nagradu svako mora da odgord
(118)
(119>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
No zato ja, zarad kore suha hljeba, moram da patim kad tako malo treba?" No odgovor odmah stie od Rabba: "Hljebu saft truda treba, trud nije za daba! Suh hljeb mje dovoljan, saft mu ukus daje; trudbenik je svaki smiren, za glad on ne haje." Pri^ a o nagom divaniji Neka Bo luda bez haljina lutala dok nije ljude lijepih haljina spazila. "O, Gospodaru, podari mi lijepe halje," luda Rabbu zbori. "Dao sam sun ^ evu toplotu," Rabb mu odgovorL "Boe," re ^ e mednun, "sun ^ eva toplota mi dovoljna nije!" "Uredu," Gospodar re^ e, aza deset dana ti hrka sti e!" Tako i bL ta ^ no za deset dana neka fukara pokloni med nunu hrku od hiljadu zakrpa i ara. Opet se med nun svome Rabbu obrati: "Zar je ovo hrka koju mi obe ^ ao dati? I koliko samo haljina lijepih pokvario da ovakvu hrku za deset dana spravio? Za hiljadu zakrpa treba hiljadu dana, no tebi samo deset, otkud spretnost takva?" "O, sretni med nunu," odgovor stie od Rabba, "na dvoru mome poniznost se trai, ti mora biti praina . Bahatost na dvoru mom ne pali; mnogi su ka Meni al' su brzo stall! Svjetlost Moja upalila je mnoga srca, al' nisu mogli sti^ i, jer samo oni rtjetki sagorenih srca smjeli su mi pri^ i.
Pri^ a o Rabiji Rabija je bila kruna evlija,' na putu za Mekku sedam godina je bila. Cijelom duinom puta na seddu je padala; duinu puta je svojim tijelom mjerila. Sedam godina je s prainom drugovala; sedam godina za Voljenim tugovala. Naposlijetku Sveti hram se njoj ukaza! "Urodio je moj trud plodom," ushi ^ eno kaza. Ali tada, u tome trenutku zanosa, ona mjese ^ ni ciklus dobi, posta ne ^ ista. "O, Allahu Veli ^ anstveni!" Rabija tada re^ e: "Sedam punih godina za Tobom me ^ enja pe ^ e, no, sad kad stigoh pred Tvoju uzvienu ku ^ u, ti razbaca trnje po mojemu putu! Gospodaru, me sad prihvati me nazad istim putem vrati!" Rabija je iskren aik bila pa i na njenom se putu teko ^ a isturila. ^ uvajte se kad morem mudrosti zaplovite, jer u njemu vas ^ ekaju beskrajne prepreke. Ponekad ^ ete se na ^ i u zanosu pred ^ abom, a ponekad u blatu pred daurskim hramom. Ako se iz ovog vrtloga uspijete izdignuti, stanje nebeskog mira ^ ete dosegnuti. No ako vi potonete u ovom vrtlogu, on ^ e vam poput mlinskog rvnja okretati glavu. Mira imat ne^ ete ni jedne trunke, uznemireni bit ^ ete i letom jedne muhe.
(121.>
^^^.. (..<--.
. .
._...
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Divanija u nevolji Neki divanija ivio je u praini puta; jednog dana sultan Egipta tuda zaluta. Sultan stade, zamisli se, pa divaniji saopti: `ja u tebi prepoznajem svojstva mira i oputenosti!" "Mir!" uskliknu divanija. "Otkuda meni mir, moj sultanu, kad me vake i stjenice jedu po no ^ i i po danu!? Mala buha to ula je u glavu Nimrudu vijekovima mu ^ ila je tu zlokobnu ludu. 1 zar ja nisam Nimrud svoga vremena; po no ^ i me jedu stjenice, a buhe preko dana!"
POGLAVLJE XIX
Grjena ptica se ali pupavcu "Grijeh je uprljao moju duu!"poali se grjena ptica pupavcu. "Zar moe teki grjenik tako sti ^ i arkom suncu? I moe li onaj ^ ija je dua kao svinja uprljana ^ ak do Simurgovih visina sti ^ i jednog dana? Grjenik se istinskog puta kloni! zarga ikakva snaga moe dovesti u blizinu Llzvienog Hakka?" Odgovor pupavca O, maloduna ptico, ti govori iz svoga neznanja! Zar ti moe osporiti dobrotu i milost Gospodara? Trai milost Njegovu, odbaci tit tame, s pokorno^ u ^ e sti ^ i do svjetlosti same. Vrata Denneta su otvorena za onogto se kaje; svim grjenicima u pokajanju prilika se daje. Onaj koji putem ide, srca iskrenoga, bez sumnje ^ e jednom sti ^ i i do Rabba svoga.
0.4^^^^^..
<122> \1 23f
.:<". .^ :.^
GOVOR PTICA
Beskrajna milostAllahova Sramota probudi nekoggrienika te se pokaja, no s vremenom se opetgrijehom otrova. On se putevima nepravde i poude povrati, put istine napusti, duu svoju zablati. No bol mu opet obuze srce, obruka se i teku nevolju tada svali na se. Grijeh samo nesre ^ u donosi, njemu jasno posta, al' da opet zakuca na vrata pokajanja, snage mu ne osta. U o ^ ima njegovim bijae nemir i strana huja kao zreli kukuruz kad iska ^ e iz vreloga ulja. Srce mu bijae slomljeno od tuge i straha, a praina puta zaledena od njegove boli i uzdaha. No jednoga jutra on za^ u tajanstveni glas: Posluaj Gospodara svih svjetova, on ti opet nudi spas: "Bio sam milostiv prema tebi nakon tvoga pokajanja, kaznio te nisam zbog tvoga prekrenog obe ^ anja! O, ^ ovje ^ e bez pameti, ho ^ e li se opet pokajati? Moja vrata otvorena stoje, ja strpljivo ^ ekam na te, shv:zti!" Debrail i nevjernik Jedne no ^ i u Dennetu Debrail je glas za ^ uo; u pla^ u rob se molio, Rabb mu je dove kabulio. "Da mi je znati ko je taj sretnik?" Debrail se upita. "Srce je njegovo ^ isto od grijeha, pokorio je svoga jata!" No niko na nebesima toga dobrog roba nije znao. Zaputi se Debrail na Zemlju da bi ga naao. Pregledao je planine, pustinje i more, no tog dobrog roba nije mogao da nade. ,_
1 12 4/
Najzad se Gospodaru za pomo ^ôbratio te ga je On rije^ ima ovim uputio: u Rumeliju do hri ^ anskog manastira!" Debrail tamo ode i vidje Boijeg miljenika. On se pred idolom u suzama molio, bezvrijedni kip je njegovim strahom i nadom gospodario. Sav u ^ udu se Debrail Rabbu svome obrati, jer smisao tajne ove ne mogae da shvati. Zato On milo ^ u svojom sve dove prima onome koji se klanja bezvrijednim idolima? "On put na ne poznaje," Rabb mu odgovara. `Na neispravnom putu je zbog svoga neznanja. Pa zarJa mogu Svoje lice okrenuti od onoga koji svoje srce iskreno ^ u ^ isti? I stoga ^ u ga primiti u Svoje odaje tajne gdje ^ e milost Moja oprati njegovo neznanje:' Pupavac malo zastade, povisi svoj glas u molitvi pa re ^ e: "Ovaj ^ ovjek je poput vas, a takvu je milost zadobio; Rabb je njega li^ no svih grijeha oslobodio. I stoga, nemojte se brinuti ako niste evlije, jer ogromna milost se na putu ovom krije. Boanska milost se sputa na svakoga, pobonog evliju i obi ^ nog smrtnika!" Dervi koji je htio dobiti neto dabaluka Jednog jutra u Bagdadu dervi je glas ^ uo gdje je ^ ovjek nekakav med jeftino nudio. Dervi bijae fukara te upita ^ ovjeka
\125f
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
bi l' mu malo meda dao za dabaluka. Silna glad je dervia na to natjerala, no u prodavcu ta molba nije milost izazvala. "Na dunjaluku nema nita za dabaluka! Bjei odavde, ludo!" ^ ovjek na dervia povika. Ojaclen dervi svoj put nastavi, no tad mu se tajanstveni glas objavi: "Moj derviu, nama do ^ i, dunjaluka ti se pro ^ i! Sve ^ emo ti daba dati; s nama ti ^ e vje ^ nost znati! I jo dalje i jo vie, past ^ e rahmet poput kie. Rahmet na je sunce sjajno; ono sija neprestano. I na roba i na mrava, svakom do ^ e milost prava. Rabb je Musaa izgrdio, a ^ auru oprostio!" Uzvieni izgrdio Musaa, a.s. Uzvieni Gospodar je Musau rekao: "Karun te je sedamdeset puta za milost molio, no ti se njegovim molbama ne odazva, to srdbu Moju izazva! i A da je Mene jednom iskreno zamolio, Ja bih mu odmah milost poklonio. Srce bih mu spasio od irka, zaogrnuo ga hrkom istinskog dina.
A ti ga na smrt od sto muka osudi te sramno u ilova ^ u crnu posadi. No da si ga ti, Musa, stvorio, prema njemu ne bi tako okrutan bio!" Evlije i dobri visoko cijene one koji milost imaju i za ljude okrutne. Beskrajno je more Allahove milosti; grijesi nai su k'o suza to se u to more ispusti. Zar se milost Njegova moe promijeniti? Ona ne podlijee zubu prolaznosti. Onaj koji milosti nema prema grjenicima sam nasilnik postaje srca okrutnoga. i Grjenik koji je uao u raj Umrije neki grjenik i tabut mu pro ^ e kraj vjernika nekog i duhovnog vocle. On s prijezirom glavu svoju okrenu, zar da ^ ini dovu tom grjenom ^ ovjeku? No taj grjenik mu iste no ^ i iza ^ e na san; sa lica mu nur sija kao svijetli dan. Sav u ^ udu vjernikgrjenika pita: "Kako tebe propustie kroz kapije Denneta? I zar moe svjetlost dennetska sijati iz onog ko je prljav kao to si ti?" Sretni grjenik odgovori okrutnom vjerniku: "Tvojom zaslugom ja sam u Dennetu! Kad je Uzvieni Gospodar tvoj prijezir ugledao, On se u tom trenu dui mojoj smilovao."
(i26)
\127i
GOVOR PTICA
^
GOVOR PTICA
O, kakvu je ovdje milostivu mudrost na Gospodar pokazao; samilost je Njegova, a nae da ga vje ^ no slavimo. Mudrost Njegova je poput gdvranovog krila u no ^ i; voljom Njegovom dijete ^ e, sa svije ^ om, u mrklu no ^^po ^ i. Onda ^ e vjetar tu slabanu svjetiljku ugasiti, dijete se tada ne ^ e od tegoba spasiti. No u tom uskom procijepu tame, opet ^ e na^ i put; na hiljade je puteva milosti koji vode pod Rabbov skut. Kada bi svi ljudi odgrijeha bili ^ isti, On Svoju milost ne bi imao kome pokazati. Vrhunac mudrosti lei u tome da On neprestano milost daje svakome. Jedna kapljica Boanske mudrosti i tebi pripada u moru milosti nepreglednih obala koje postoji odvajkada. Dijete moje, sedam nebesa i po no ^ i i po danu samo zarad tebe ratuju, da izlije^ e neznanja ranu. Samo zarad tebe meleci se mole, samo zarad tebe nebesa akom gore. Ljubav tvoja il'pak tvoja silna mrnja otvaraju dennetska i dehennemska vrata. Meleci pred tobom povie glave u prainu, jer je dua tvoja uronjena u Boansku sutinu. I stoga, dijete moje, nemoj mrziti sebe; nita u svemiru nije poput tebe. I stoga, ne o ^ ajavaj, dua ti je vje ^ na, no tijelo tvoje samo je sjena kratkovje ^ na! Llsvjetlu te sveobuhvatne vje ^ nosti svaka sjena je osjenjena posebnom svjetlosti. Tijelo nae je samo predstavnik due
a dua naa predstavnik due Boanske. No i nefs i naa dua se moraju utopiti i u moru jedinstva sa Voljenim se stopiti. Na sto hiljada oblaka na tebe beri ^ et sije, a pored njih sunce vje ^ ne sre ^ e grije. A kad u pustinji srca tvoga procvjetaju rue, miris njihov i ljepota ^ e smiraj da ti prue. Ljubav, predanost i dove svih meleka po tebi padaju, milo ^ u Rabba, od vijeka do vijeka. Meleci su ljubomorni na ^ ovjeka
^.^
nepokretni u beskrajnom stidu pred Rabbom ^ e stajati. I tako ^ e prestravljeni ostat' neko vrijeme kriju ^ i u strahu lica i grijeha teko breme. Sve dok Llzvieni Gospodar, koga slave Zemlja i nebesa, ne spusti Svoju beskrajnu milost na njihova tjelesa, na insana koji je samo aka bezvrijedne praine; ni melecima nije dano vinut se u te visine. I zato ^ e se meleci Rabbu poaliti: "Boe, zar tu da pravde moe biti? Da insan kojeg Si od blata stvorio ima ve ^ u ulogu od one koju Si nama podario?" "Vi ste pote ^ eni od tegoba Sudnjeg dana i ne patite od gubitka i dobitka," Rabb odgovara. `No, svaki insan mora da pati dok mu Sudnji dan ivot ne prekrati.
^^. . . .. ..... ^,^. .
Abbasseh re ^ e: "Kada Sudnji dan najzad dode i ^ ovje ^ anstvo cijelo u strahu i panici bjeati po ^ e, al'pobje ^ 'se nema kuda, noge ^ e im se okameniti,
128>
\129 ^
GOVOR PTICA
^
GOVOR PTICA
Ta patnja u njemu udnju za Istinom stvara, i stoga mu je moram dati, od nje nema ve ^ eg dara." LI vama blata nema nit'tegoba jata; u insanu tajna raste iz njegovogblata.
POGLAVLJE XX
Prigovor neodlu ^ ne ptice Neodlu ^ na ptica se pupavcu ali: "Kao to vidi, ja sam prevrtljive ^ udi. Iz jednog trena u drugi, iz ^ asa u ^ as, ja oduvijek drugo traim drvo i na njem spas. Ponekad sam rob pouda i strasti, a ponekad, s lahko ^ om, uspijem se spasti. Ponekad me pouda moja odvu ^ e u mejhanu, a ponekad, opijen akom, duu predajem Sultanu. I tako ja ivim izmedu dvije krajnosti zarobljen u sukobu snova i stvarnosti." Odgovor pupavca "Nita nije ^ udno," pupavac mu re ^ e. "Takva ti muka svaku duu pe ^ e. Nema insana koji nije u dvojnosti rascijepljen izmedu snova i stvarnosti. Da smo mi na svijetu ovom ^ iste pameti, nijedan poslanik ne bi doao da nas zijareti. Ako se ti iskreno moli u aru ljubavi, Allahov rahmet ^ e te obasjati i sve brige odnijeti.
^, ^^:^ ^^:^:^^`* ^.... ^^-... ... y , .._ :^^ ..,^^
;^ "
n,.
^^
...M...:
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Tvoj ivot je drijebac obijesan i mlad; dokga ne ukroti, mira ne ^ e imat: O, ti koji dangubi u zaparenoj sobi gafleta, zar ^ e dragocjeno vrijeme tra ^ iti dok ti dua ne bude oteta? Bol nam oivljava srce, lagodan ivot je smrt prava, uivanje nas malo pomalo u prah pretvara. Ti si jadan, bijedan, a prepun pustih elja; nefs ti se otromboljio k'o pas to dere i zijeva:' Pri^ a o ibliju ibli bi s vremena na vrijeme nestajao; kud bi to iao, u Bagdadu niko nije znao. Najzad, nakon du eg tra enja, pronacioega kako sjedi suznih o ^ iju i suhih usana u ku^ i evnuha. Sufije ga izgrdie: "Zar je ovo mjesto za tebe, zar sufije ovdje trae milost za sebe?" `%a sam kao i oni," ibli im odgovori, "u njima ni muka ni enska vatra ne gori! A ponekad je tako i na ovom putu vjere; u meni ne bude ni mukarca ni ene. Muki ponos me zna ^ esto napustiti te u stanje srama i bespu^ a dovesti." Da bi putovati mogao, ^ ovjek od znanja mora se osloboditi svoga, ponosom opijenoga stanja. Ako sebe smatrate vanijim od dlake na glavi, od sebe ste na ^ inili idola, murici ste pravi. Ako slavu il' pokudu svom nefsu pripiete, idolopoklonik ste u svemu to ^ inite.
6 .^..Y" ^^^. ^. .
. , . . v , .'x+ull^.ak^trM1 -^ '- ^ ^
Ako iskreno robujete Hakku, ne radite to je Azer radio od kamena je idole vajao te se njima klanjao. Ljubav za Allaha je vrhunac ^ ovje ^ anstva; napustite Ltzza i ostala boanstva. Vi se obi ^ nom svijetu predstavljate kao sufije, no ispod hrka vaih na stotine idola ^ uvate. 1 ^ emu na vama ta odje ^ a mukosti kada ste ispod nje obi ^ ni evnusi?" Dva dervia na sudu Jednog dana dva dervia u hrkama pred kadijom su psovali jedan drugoga. Svaki je ostra ^ eno pravo svoje traio sve dok ih kadija mudri nije ukorio: "Zar je to lijepo i zar prili ^ i, o, Boe, da se dva dervia zbog sitnica gloe? Ako ste ve ^^zaogrnuti u hrke odricanja, kako to da zapadoste u tako niska stanja? Ako ste vi u stanju advokate platiti, zar vas stid nije hrke fukara nositi? No kada biste vi zaista bili vaih hrka vrijedni, sa vama nita imao ne bi ovaj kadija sijedi. Ja sam samo kadija, a ne ^ ovjek duhovnog puta, i stoga me stid hvata ispred vaih skuta. Da ste obukli enske dimije, poteniji bi bili, jer vladate se poput ena, a kao dervii se ogrnuli. Kako ^ ete otkriti u sebi ljubavi tajnu kada niste ni ^ ovjek ni ena, ve ^^neto izmedu. Ako vas ak natjera da se njegovim talasima predate,
^
km7
5.. .`^`.
LI:
(133
)
\ 13 2f
.^:
^^^`P'v .#Ur
^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
u ^ inite to s punim srcem, sve lade nefsa potopite. Protiv ljubavi se ne vrijedi boriti; prije nego nas ona porazi, bolje joj se pokoriti! Siromah se zaljubio u sultana Neka fukara se zaljubila u sultana. "Dovedite mi tog bijednika," sultan re ^ e jednog dana. "Poto me ti voli," sultan fukari re^ e, "ili idi u progonstvo ili da se glava odsije^ e. Mora izabrati neto izmedu ovoga dvoga; smrt ili progonstvo, ta ti je drae od toga?" Fukara slabi^^bijae uprkos svojoj ljubavi; on progonstvo izabra da se od smrti izbavi. Podanici sultanovi ga izvedoe i sultan odmah naredi da se toj fukari glava to prije odrubi. Neki od sultanovih podanika se tome jako za ^ udie. "Taj jadnik je nevin, zar ba mora umrijeti?" zapitae. "On me nije volio,"sultan im odgovori, on se samo pretvarao da mene voli! Jer da me je on zaista zavolio, zarad mene bi svoj ivot poloio. Ako ^ ovjek moe od Voljenog svoju glavu vie voljeti, onda se ta izdajni^ ka glava mora odrubiti. A da je on glavu svoju za ljubav zaloio, ja bih zarad njega svoje carstvo ostavio. Da je on zbog aka bio spreman glavu dati, ja bih spreman bio rob njegov postati. No istinske ljubavi dosljedan on nije bio i stoga je svoju glavu izgubio.
.v.i . s... ..
^ ovjek koji je u stanju da me napusti, a kae da me voli, za mene je obi ^ an laov, on u ljubavi ne gori. I zato posluajte rije^ i ove, u njima se mudrost krije! onaj koji se hvali da je zaljubljen taj u ljubavi nije!
^;.
(1 3 4>
( 13 5 )
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
' -
POGLAVLJE XXI
Ptica koja se poalila na svoj nefs Neka ptica se na svoje poude poali, "tVloj nefs je," re ^ e, `drumski hajduk pravi! Ja sam sebi neprijatelj najlju^ i, i kako s takvim dumaninom na put taj i ^ i? Kud god da krenem, molim te to shvati, ta poudna psina svugdje mene prati. Sa tim psom nakraj teko je iza ^ i; iz njeg se moe lahko vu ^ ina izle ^ i. Korak po korak, taj vuk je moja sjena; da me s mirom ostavi taj na umu nema:' Odgovor pupavca "Kako to da te ja taj pas prevario i sve planove tvoje u prah pretvorio? Pa on je jednook i ne poznaje put; malo ^ aur, malo krvopija, a malo i vuk. On najvie voli kadga drugi hvale; sujeta mu tada do neba poraste. Za njega nade nema, on goji se sve vie; to ga ljudi vie hvale, sav sretan on uzdie.
ta je djetinjstvo tvoje drugo osim gajleta, vrijeme nebrige, neznanja i nemara? ta je mladost tvoja drugo osim ludosti, burno vrijeme izazova i raznih opasnosti? ta je starost tvoja drugo osim slabosti, smjesa due i tijela povijenog od iscrpljenosti? Sve dok toga psa ne uspije pokoriti, tvoj ivot je samo ludost u kojoj ^ e goriti. Ako je na ivot od rocenja do smrti samo sujeta, ^ istu nulu ^ emo zaraditi na kraju tog ivota. Takvim robljem taj pas elja gospodari; koliko ih samo uri da se prljavom psu pokori? Tvoj nefs je pak'o, vatra koja stalno gori, a kad u njemu ponos poraste, u hladni led se pretvori. Taj nefs nas stalno mori, robovi smo njegove ^ udi; kad s dunjaluka moramo i ^ i, srce najvie za njim udi. I mada mnogi na tom putu umiru u boli, samo rijetki usmrte to pseto, a ve ^ ina ga voli:' Grobar Neki grobar u kasne godine stigao; jedne prilike ga njegov poznanik upitao: "Zjude si sav svoj vijek pokopavao! Koje je ^ udo najve ^ e koje si vidio?" a vidjeh ^ udo nad ^ udima!"grobar odgovara. "Sedamdesetgodina je ova magar^ ina stara32 bilasvjedokmuprznsti, no to ga ipak nit' usmrti, nit' opameti, nit' nagna da Boiji zakon slijedi. Io ie sliiep za istinu, a sutra mu valja mrajeta!" .,_ ...^ . . f ^ {^: ^ aT^...
.
^
,
.J
(13
6}
(137>
^:^ t;^ ,; ^^ .-^
T^'.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
i;--:
Pri^ a o Abbasi Jedne no ^ i Abasseh se bijae zamislila, ka beskraju neba je rije^ i ove uputila: "Kad bi svi dauri koji vrve dunjalukom krenuli putem istinske vjere, islamom! Zar je za Allaha ita nemogu ^ e? On u vjeru moe utjerati ^ ak i brbljive Turkmane! Llmjesto toga, poslano nam je na hiljade poslanika da od dehennemske vatre spasu slabog ^ ovjeka. I ta je rezultat svega toga? Dunjaluk kao i uvijek vrvi od daura; na nefs nama ^ vrsto dominira; u svakoj pori naeg bi^ a nevjerstvo propagira! On je tvrdoglav, neuhvatljiv i jak; ubiti ga je skoro nemogu ^^ zadatak. Neiscrpan je izvor sa kojeg se on napaja; taj nasilnik prepredeni se teko ubija. O, kada bi srce zavladalo barem jednu no ^, taj nasilnik bi morao putem srca po^ '! A kad srce krene putem Rabba svoga, taj nasilnik se trudi da ga odbije od toga. Ipak, odlu ^ no, uporno i ^ isto srce, svezat ^ e ovu magar^ inu u lance. I tada ^ e u njemu lav zarikati; u oba svijeta ^ e to srce vladati. Ko god uspije ovog magarca da svee, od svih ljudi ovog svijeta on vrijedi najvie!"
Sultan pita dervia Jednom nekakav dervi i teka fukara na sokaku srete silnoga sultana. "Jesam li bolji ja il' ti?" sultan progovori. "Ku, praznoglav ^ e praznih rije^ i!" dervi odgovori. "Hvalisat'se nema smisla, al' ^ u ipak re^ i: Bolji sam od tebe sto hiljada puta, moe li pore ^ i? Budu ^ i da vjera ne dopire do tvoga srca, tvoj nefs je od tebe na ^ inio magarca! On na tebi sjedi, on na tebi jae, on od tebe ^ ini to god njemu pae! On na uzici te vodi i ti mu vjerno slui i ne pomilja da se toga sramnog ropstva spasi. S druge strane, ja tajne srca nastojim da spoznam; nefs magarac moj je, ja njegov nisam. Budu ^ i da ja jaem svog magarca, a tvoj jae tebe, vie je nego jasno, moj sultane, da sam bolji od tebe! Samoljublje tvoje je upalilo vatru poude; ta glad neutoljiva ivog te pojede. Odnese ti snagu i srce sagori; u svakoj pori tvoga bi ^ a pakao razgori sve dok ne postane slijep, nagluh i slab, stara zaboravna budala, no jo uvijek pohlepan:' Ovaj dervi, kao i drugih na stotine, u prvom su safu mo ^ ne Allahove armije. Kada ta druina u kakvu vojnu krene, lukavome nefsu sva snaga uvehne. O, kako vi samo volite svog psa; no zbog njega ^ e vas sna^ i hiljade nevolja!
^? 24. (,,.^ . > :- :^^^1 :: 1
'
< 13 8 )
(139)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Ako elite da se od togpsa izbavite, i vi Allahov ratnik postanite! Samo taj put vas moe od patnje spasiti; krenite hrabro njime, Rabbu ^ e vas dovesti! A ako se od nefsa ipak ne moete rastati, s njime ^ ete u Dehennemu vje ^ no drugovati! Dvije lisice Jednom su se dvije lije zavoljele; jedna od druge se nisu odvajale. No jednog dana sultan u lov krenu te potjera lisice niz jednu strminu. "O voljena prijo, ta ^ e s nama biti, dal' ^ emo se ikad vie sastaviti?" zapomae jedna lija, druga odgovara: "Ho ^ emo, voljena, ali kod krznara! Visit ^ emo zajedno," huda lija re ^ e; ni jedna ni druga sultanu ne ute^ e. POGLAVLJE XXII
Ptica koja se alila na ponos Neka ptica re ^ e: "Kad god ja odlu ^ im da na put krenem i Gospodara potraim, ejtan mi pove ^ a ponos i vlastitu sujetu, odgovori me da traim vodi ^ a i posvetim se putu. Moje srce tada obuzima teka tuga, jer imam takvog opakoga druga. Ne znam kako da se od njega otrgnem vinom mudrosti svoje srce opijem!" i Odgovor pupavca "ejtan prokleti ostavit' nas ne ^ e; sve dok nefs ivi, on se s nama kre ^ e! ejtan nas vie ne bi mogao varati kada bi se mi nefsa mogli kutarisati. Ne vara samo Iblis, ve ^î mi sami sebe; vi ste sebi lopovi, ejtan su vae elje! Kada ispunite sebi samo jednu elju, sto ejtana tada teferi^ i u veselju!
<140>
<1 4 1)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Od jedne elje sto se elja rada; jedna gora od druge, a nama sve slada! Ovaj svijet je zatvor, vru ^ a kotlovnica; u njemu ejtan vlada sa hiljadu lica. Prodi se ti dunjaluka i ejtan ^ e se tebe pro ^ i pa ^ e, slobodan od grijeha, Rabbu svome do ^ i." Prigovor mladi ^ a na ejtana Bezglavo mom ^ e jednom ejhu ode; ejh u postu bijae bez hljeba i vode. Zapomae mladi ^, na ejtana se ali, govori o ^ etrdeset kunji ejtanovih: "ejtan je lopov i drumski razbojnik, uhela ^ io me je, vjeru mi ukrao prokletnik!" `Mladi^ u dragi,"ejh njemu veli, èjtan mi se povazdan na tebe ali: Dunjaluk je moje carstvo,'ejtan meni veli. Ne elim ja svoje carstvo ni sa kim da dijelim! Mladi ^ a ovog posrnulog ka Allahu ti uputi, bacio je oko na imovinu moju, to me strano ljuti! Neka zna da ga ja napadam samo zato, to on s poudom gleda na moje zlato. Kada bi se on proao moga dunjaluka, tada bih se i ja rado proao njega:' Malik Dinar Neki evlija Malik Dinara zapitao: "Ja sebe izgubih, a kako si ti, jesil' zalutao?" Dinar re ^ e: "Mene Allah hrani svakoga dana,
^ . .
a ja izvravam naredbe prokletog ejtana!" Ako ste vi robovi sujete vae, ejtan ^ e vas prevariti, to mu dobro pae. Dunjaluk te stalno mu ^ i, a ti ne trai puta; priznat' da ti vodi ^^treba, ne da ti sujeta. Ma kad ^ e shvatiti da se treba svijeta pro ^ i i postati ^ vrst i hrabar da bi putem mog'o po ^ i? Ako si se ve ^ôdrekao igre i zabave ovog svijeta, kada ^ e se prepustiti vjetru Boanskoga leta? Lijenost te je u more pohlepe utopila; ti ne zna ni ta ^ eka, ni ta ti je potreba. Zemlja i nebo pla ^ u, jer ti za grijehom tr ^ i, pouda ti duu prlja, zbog pohlepe vjeru gubi! ta je ovaj svijet ve ^^ gnijezdo pohlepe i udnje, pun plodova nasilja na vjetru praine. Na njemu nasilnitvo vlada sve vie i vie; od okrutnosti se polja krvlju natopie. Za Rabba je svijet ovaj prazan i nitavan, no u njeg'ti si ulovljen i bori se o ^ ajan. Kada ^ e se ti od te nesre ^ e izbaviti i ruku pravog ejha srcem prihvatiti? Zar moe onaj koji se u nitavilu utopio insanom sebe smatrati kada je ljudskost izgubio? Onaj koji od ove sutinske potrage odustane brzo nitavan postaje, daleko od istine. ta je priroda dunjaluka ovoga do zaborav, lijenost, duga robija? ta je ovaj svijet nego vatra razbuktala, u njoj narod jedan za drugim izgara.
^^x ^^ ^ ,a.m.".
;
^ ^^
(143)
..
R?i^1a ^Y;CY?F9f ... .-.^!
^.
...-r
=^Y -_^ L
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
A kad vrela vatra no ^^pretvori u dan, tad i gazija lavljeg srca stane ukopan. Zatvoriti o ^ i i pobje ^ i, tu moe hrabrost biti; kao crni leptir pri ^ i blie i u vatri sagoriti. il Oboavati vatru dunjaluka je pijana sujeta; na putu tom je propast i velika sramota. Ta vatra te okruuje i sa svakim dahom, ta ti vatra prijeti potpunim krahom. Samo onaj na putu spasa svom cilju ^ e pri ^ i; tamo vatre ne ^ e biti, iskreni ^ e Rabbu sti ^ i. Bogati hoda i dervi LI vrijeme namaza neki hoda povika: "Boe, smiluj se, pove ^ aj mi blagodat ivota!" Kad je ovo neki dervi ^ uo, odmah je hodu izgrdio: "O, hoda, otkuda ti hrabrost da za milost tra i kad ti po vas Boiji dan za dunjalukom grabi? Llz to, smatra da na cijeloj zemlji od tebe boljih nema, niti ravnih tebi. Palata se tvoja die sve do plavog neba, sva u zlatu, sva u svili, ba kao to treba. Dvadeset mladi ^ a i djevojaka ^ eka na najmanji hir tvoj! Zar ti na milost prava ima, licemjeru moj? Razmisli o svom ivotu i svemu to ima; pun si svega kao ipak, a jo eli da prima. Kad bi sudba tebi odredila moju nafaku, tad bi za milost moliti mog'o s rukama u zraku. Zar se ne stidi svog ponosa, bogatstva i mo ^ i dok ih ^ uva tu kraj sebe, zar ti milost moe do ^ i?
):.
No jo kasno nije da pravim putem krene poput pravih ljudi i ti slobodan bude:" Pokajanje na samrti
Bit ^ e mnogo onih to ^ e se na samrti Allahu okrenuti i za milost moliti. No uzaludno ^ e to pokajanje biti; zar ne trebae ivot oni u ibadetu provoditi? Kad li ^ e po ^ ne opadati, od sijanja nita nema; do ^ i tobe pred smrt samu prilika je proputena. Vrijeme pokajanja bude i prolije ^ e; ko tu priliku propusti kao grjenik umrijet ^ e.
ca
.^.
,..
.,^
4`
.,,^,. ^ _ ^^' ^y.+^,^ ^^,^ : (145}
t 144>
GOVOR PTICA
POGLAVLJE XXIII
Ptica zaljubljena u zlato "Ja samo zlato volim!" re ^ e zlatoljuba ptica. "Samo zarad njega ivim, radi njega srce kuca! Kad ja zlata imam, procvjetam k'o rua, zlato daje uzbu ^ enja, mo ^^ mi zlato prua:" Odgovor pupavca `Pojavne stvari zasljepljuju srca sitna koja svjetlost ne vide u kojoj sija istina. Ti si slijepac i po no ^ i i po danu, i tako slijep tumara, ivi sli ^ no mravu. Mrvice neumorno skuplja na povrini ivota, nemaran za dubine u kojima je sutinska ljepota. Svoj ivot si tako posvetio praznini! Zar se ne ^ e okrenuti ka samoj sutini? ta je zlato do li kamen obojeni; mi smo zlatom kao djeca zavedeni. Zlato je idol koji duu od Rabba odvaja, tog idola skrivaju u maternici kamila! I zar stvari od pravih, istinskih vrijednosti
.e` ^7
3 _ i*` s r^_ r^ { s
na tako neprili ^ nom mjestu se mogu skrivati? O, nesretni ^ e, u zlatu tebi sre ^ e nema; sjaj zlata natopljen je kapima prokletstva. Ako ga na Allahovom Putu troi, onda ono vrijedi; no ti pokloni samo mrvu, a ve ^^ dua ti problijedi! Istina, zlato ^ e ti vre ^ u prijatelja kupiti no takvo prijateljstvo ^ e ti leca slomiti. Jer le ^ a si svoja slomio da zaradi zlato i duu svoju, jadni ^ e, prodao si za to. ivot brzo prolazi, a ti svoje vrijeme gubi; zaokupljen stvarima prolaznim, mrve u praini kupi. Za tu prainu si spreman da rtvuje sve; za zlato si prodao i duu i srce. No om ^ a oko tvoga vrata neprestano stoji dok ti sudba dane ivota neodlono broji. A kad bi samo znao da ^ e te stoput objesiti; stotine vrelih vatri ^ e na svakoj om ^ i biti. Da li ^ e ti i tada zlato oboavati, potonuo u nesre ^ u, dal' ^ e na njeg' misliti? No u smrtnom ropcu, kada stigne svome kraju, krik ^ e pustiti sve do sedmog neba u o ^ aju. Zato sada, bolje ti je sluaj ove rije ^ i: Sve dok zlato voli, Rabbu ne ^ e sti ^ i. Odre ^ i se mora svega to postoji; ^ ak i duu svoju mora ostaviti. Svoga bi ^ a mora se ti pro ^ i ako eli svome Rabbu do ^ i. Probudi se iz sna u kom ti dua luta kreni stazama istinskoga puta. i Izdigni se iz svijeta prolaznih snovicenja; istina je prava svjetlost, neprolazna, vje ^ na.
;^
^.0 ;l vN ^' < I^, __
(i46)
(147>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Vatra je pripremljena, nek'te strah opameti; u toj vatri ti nefs sagori i iz pepela poleti:' Mladi murid i ejh Mladi murid bijae grumen zlata sakrio, no ejh njegov je to na snu saznao. Uskoro se oni na put skupa zaputie, jedan od drugoga oni tajne pokrivae. Nakon dueg puta no ^^ ih stie, u divljini; nadoe se u tamnoj umi na nekoj raskrsnici. Mladog murida uhvati strah zbog skrivenog zlata; za ivot se plai onaj koji ima dukata. "Kojim putem da krenemo?" on upita ejha. "Koji je od ova dva puta slobodan od grijeha?" ejh re ^ e: "Oslobodi se od onoga to ne moe skriti pa ^ e svaki od puteva za te dobar biti:' Onaj koji srce svoje zlatu pokloni bit ^ e gori od ejtana i ejtan se njega kloni! Kad se zlato vaga, ljudska srca strahuju koliko ^ e grama na vagi da im zakinu. Na putu vjere zlatoljubac je magarac sakati; on teinu ima, al' nema nikakve vrijednosti. Na putevima prevare i lai taj ^ ovjek je sultan, a na putevima vjere magarac i tikvan. Onaj koji voli zlato troi teku drogu; on je kao ^ ovjek ba ^ en u bunar vezanih ruku i nogu. Sjeti se Jusufa i izbjegni zamku tog bunara; znaj da se raj zaradi lake kad se nema para.
Rabija i dva zrna srebra Hasan Basri jednom prilikom Rabiji kaza: "Koliko si ti samo podnijela muka na putu spasa! Otkud ti tolika snaga, reci mi, izvor sa koga teku tvoje beskrajne mogu ^ nosti? Otkud ti ta svjetlost to u tebi sija kada nisi ni obrazovana niti nac"itana?" "Veliki ejhu," odgovori mu Rabija, "ve to ja radim - predem konac iz pamuka. Taj konac prodam za dva zrna srebra, od toga meni vie i ne treba. LZ svakoj ruci po jedno zrno drim, ja ne elim sa dva zrna ruku da oprim. Jer kad zrno blaga o zrno zazveke ^ e, tu se brzo stvori i zrno tre ^ e. Svako novo zrno - novo zrno zove, gomila se blago i odnosi mirne snove." ^ ovjek dunjalu ^ ar robuje brigama, stalno je u nevolji i kao na iglama. Sve dok se ne dokopa prljavoga blaga; no tu je pri ^ i kraj, on umire od straha. I dok mu se tijelo ni ohladilo nije, ^^ ve se medu nasljednicima teka bitka bije. Svi su eljni blago njegovo naslijediti, nesvjesni da ^ e ih blago samo unezvzjeriti. Za to zlato ste vi Simurga prodali, mada svjetlost njegova svjetlost srca pali. Ta svjetlost je putokaz u najcrnjoj no ^ i, s njom se samo moe do jedinstva do ^ i.
.
} .
- ....
.......
.M1
. .'.
.'
{ 1 4 9>
,"^ ^ ^.
`î
Tim putem jedinstva valja nam putovati, na tom putu niko ne ^ e dukate brojati. No vi ste poput mrava koji lahko zalutaju; osihireni kakvom sitnom sre ^ om u propast putuju. Na istinskom putu nema lanih osmijeha i htijenja; samo istinski ljudi mogu podnijeti sva ta iskuenja. Pustinjak koga je op ^ inila pti^ ija pjesma Pustinjak je neki ^ etiri stotine godina posvetio iskrenom oboavanju Gospodina. ivio je sam daleko od svih bi ^ a, skriven velom istine, uivao u bereketu nebeskoga pi ^ a. Samo je sa Gospodarem svojim on drugovao, samo sa Rabbom on je razgovarao. vrtu njegovom bijae drvo, i kao gost nezvani, LZ u neka doba tu se jedna ptica nastani. Nebeske note iz njenoggrla potekoe, svaka nota po sto tajni otkrivae! Pustinjak se opi tim pti ^ ijim cvrkutom, brzo se sprijatelji s tim opojnim zvukom. Rabb pozva poslanika toga doba i re^ e: `ZZ venama pustinjaka sada otrov te ^ e! Sav ibadet beskrajnih dana i no^ i, svu ljubav za Me, koja kao da nije mogla pro ^ i, prodao je za cvrkut obi ^ ne ptice; zamijenio pticu za Boansko lice. Ja sam njega zavolio, pazio i ^ uvao, a on je Mene olahko i jeftino prodao! Poru^ i mu da se prode te pti ^ urine ako ne eli da izgubi milost kod Mene:'
<15 0)
POGLAVLJE XXIV
Hvalisava ptica U neka doba isturi se hvalospjevna ptica: "Sretna sam zbog lijepih stvari i svog lijepog lica! Moja palata je zlatom ukraena; onaj koji je vidi postane pun divljenja. sre^ i, bogatstvu i zadovoljstvu ja ivim; Ll ni za ta na svijetu od blaga se ja ne dijelim. U svom svijetu carujem, svi mi se klanjaju; zar tu slavu da izgubim u pustinjskom kraju? Zar da na put krenem prepun poteko ^ a? Draa mi je rasko i moja kraljevska samo ^ a!" Odgovor pupavca "O, nezahvalni jadni ^ e," pupavac ga izgrdi, "ti si pas koji se ku ^ arom hvali, a kloni se ljudi! Svijet ovaj nije vie do pse ^ a ku ^ ara; tvoja palata nije drugo do prljava bunara. Ma ona bila lijepa poput samog Denneta, kad umre, ona bi^ e samo tvoja tamnica!
^^^
..
.....
a:...
^^
^ ...r.-. !.. .. (^> ^^ ,...__. .^.^?.:w^ ..-.,;-w.. -r^': . ,-,^, ..._ .^. .^Y' r re. LszJGi
^
^.
.. ^ ^^-^^^t...^.0 ... ^ ,:.. . _.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
LI toj crnoj rupi ti ^ e tamnovati, jer je nisi znao s drugima dijeliti. LI toj palati crnoj zar moe mira biti? Misao o smrti ^ e kad-tad njen sjaj prekriti!" Sultan koji je sazidao sjajnu palatu Neki sultan, zaljubljen u svoju veli ^ inu, sagradi palatu skupocjenu i divnu. Kada je to nebesko zdanje bilo podignuto, svojim sjajem je iznad svega bilo izdignuto. Pohrlie ljudi sa svih strana svijeta da vide to ^ udo to sijae od zlata. Sultan tada pozva mudre ljude carstva da pohvale mo ^^njegovog bogatstva. ta mislite o mojoj palati" upita ih sultan, "i da l' joj neto fali, htio bih da znam?" "Ne, presvijetli sultane" odgovorie mu oni, "da palati ovoj neto fali, Boe nas ukloni! Mi od ovog svijetlog zdanja ljepeg ne vidjesmo, nit' ^ e insan ikad vidjet' na zemlji ljepe neto." Svi palatu na sva zvona hvale, samo jedan dervi uti; sultan od njega miljenje trai i usput se ljuti. "Zlredu, sultane" dervi kae, "kada eli, re ^ i ^ u ti; pronaao sam jednu falinku na tvojoj palati! Tvoje uzvieno zdanje ima pukotinu jednu; da te pukotine nije, bilo bi ravno Dennetu." "Kakva pukotina, bijedni ^ e," odbrusi ljuto sultan, "ako si ovdje da nevolje pravi, bez glave ^ e ostat:!" "Ne traim nevolju, presvijetli sultane" odgovori dervi,
by1
"kad me ^ uje, miljenje ^ e ti moje da dijeli! Da palata tvoja pukotine nema, zaustavila bi Azraila 34 , no on ^ e kroz tu rupu pro ^ i, od smrti spasa nema! I ne ^ e ti koristiti palata tvoja, kojoj nema para, smrt sve kupi i ne bira, bio sultan il' fukara. I kada ti smrt neizbjeno pokuca na vrata, sve to ima ne ^ e vrijedit' prebijenog dukata. Na dunjaluku, shvati, nita vje ^ no nije, i ta istina kvari ljepotu tvoje nastambine. Nema umjetnosti koja ono prolazno moe ovjekovje ^ iti, i kada to zna, zar u toj palati moe sretan biti? Ne dozvoli da te vranac tvog ponosa zanese; na drugi svijet ^ e po ^ i sam, i to prazne kese. I dobro zapamti, ja sam ti prijatelj jedini, jer ti niko, iz straha, istinu ne smije kazati. A kad sultan nema nikog da ga od zablude odvra ^ a, to je i za narod i za njega golema nesre ^ a:' Trgovac priredio zabavu Da svoju nisku samovanost zadovolji, nekakav trgovac sebi palatu napravi. A kad se svi radovi na palati okon ^ ae, on kavaljerski mnoge zvanice pozvae na veliku zabavu u ^ ast svoga zdanja da zadivi sve veli ^ inom svog imanja. No tr^ karaju ^ i tamo - ovamo, pun sujete, trgovac tu neku fukaru susrete. Fukara se sa sujetom trgovca naali: "Gospodaru, ja sam neutjean,"fukara veli,
^. _.. 1 ....... ^:..... .. .^1M.: ' T.L . :.^ ........... ..?:'+:.^. ,.r^ . ^ ...... .,...:^.^4..r.;;:.:.., . :r.?q4'..
r.
r:..4. - .....::.. . .
{152)
(153>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
to u ime tvoje ne mogu nazdraviti. Zauzet sam plaho, ho ^ e li mi halaliti?" Siromah to re ^ e pa ostalim namignu. `Halal olsun!" odgovori opjancani trgovac, ne shvataju^ i alu.
Da li ste ikada posmatrali pauka i kako on mreu plete, kao od pamuka. No mrea njegova jasno o ^ itava neki duboki smisao koji u njoj obitava. On u kutu spretno mreu svoju plete, i ^ eka da se u nju muha uplete. On tada izjuri i krv njenu sisa dok ona nemo ^ na zuji od bolnog ambisa. On krv joj svu isisa, a osui tijelo; ona mu dvije hefte poslui k'o jelo sve dok doma ^ ica, onako iz nehata, ne prihvati se metle i svoga zanata. LI jednom mahu metle njihov svijet ^ e nestati; ni mree, ni muhe, ni pauka, vie ne ^ e biti. Takav je dunjaluk i onaj ko u njemu bitie; kao ova muha je to je u mreu uhvatie. Pa ^ ak i da ste gospodar cijelog dunjaluka, kad-tad izgubit ^ ete ga u jednom treptaju oka. Vi niste drugo osim balava djeca, na pozornici ivota samo glumac i esteta. A hvalite se da ste pod zatitom kralja; ko u prolaznom oslonac trai, prava je budala.
Zato zlatu robujete kad ono ne vrijedi? Samo magarci zlato vole, to vam je posrijedi. I svi se polomiste da nad nekim zavladate, a ni goveda pravo ^ uvati ne znate! Ko god ivi za priznanja, ugled i slavu, zaista je mrtvog srca sa mozgom u kvaru! Taj dervi biti ne ^ e, za dervia su te stvari samo brujanje vjetra, nitavnost koja u ^ as ispari. Potkreite krila vrancu vae bezglavosti, izbjegnite zamku mo ^ i i vlasti. Jer kao to janjetu ogule kou, i vau ^ e skoro objesiti o nebeskom nou. I prije nego ste opasnost i omirisali, ta vam poslije vrijedi da vas i sav svijet ali? ivot vam je poklonjen, zato ne shvatite, da bi se u nebo vinuli morate da patite. Boli svoje skratite, Rabbu se pokorite; da vam ivot zalud ne prote ^ e, Rabbu se molite! Ma prodite se ponosa, klonite se blaga, ne vezujte sebi za vrat prokletoga vraga! Svi vai vrtovi i te silne palate samo crne rupe su gdje vam due pate. Sa njima ^ e bolno jaukati i vaa dua zbog ispraznogponosa koji je samo pustara i sua. Napustite vae isprazno tumaranje po zemlji; da bi put pronali, pogledajte svijet o ^ ima mudrosti. Tim putem krenite, Rabbu se okrenite; u jednom treptaju oka vidjet ^ ete dvore nebeske! U tom letimi ^ nom pogledu duu ^ ete spasiti i sjaj bezvrijednog dunjaluka zauvijek ugasiti.
i1
:.M1tbL: - . h
(154>
( 15 5 >
ê'^..,. .....,
.. ..
..
' k.:.J.:^:
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Dervi pustinjak i lutalica Nekakav lutalica, iscrpljen od dugog lutanja, stie do mjesta gdje ivjee usamljeni dervi, pustinjak Lutalica se obradova kad dervia ugleda;. "O, dervi efendi, kako si mi?"pozdravi ga lutalica. No to derviu ne bi pravo te mu ljuto odbrusi: "O, ubogi stvore, zar te nije sram pitati? Zar ne vidi da sam u pustinji, patim, zato ^ en u njoj kao zatvorenik ivim!" "Zatvorenik?" re ^ e lutalica. "To ne moe biti! Zar beskrajnu pustinju ti zatvorom moe zvati?" "O kakvom ti beskraju pri ^ a?" re ^ e dervi ljuto. `Da me ^ ak ovdje nac$e, taj te beskraj nije sputo." Nagledati se svijeta Oalo ^ eni ^ ovjek prijatelju na tabutu re ^ e: "Ni svijeta se nagledao nisi, a umrije, moj dobri ^ ovje ^ E!" Neka luda tu bijae te mu odbrusi: "Vidi, vidi, ^ udna magarca to se zanosi! Zar se iko varke moe nagledati? Samo onaj ko pred varkom o ^ i sklapa istinu ^ e spoznati!" Onaj koji srce vee za svjetovnu prainu, praina ^ e i sam postat; poletjet' ne ^ e u visinu! Onaj koji tr^ i za radostima ovoga ivota lijeka ne ^ e na ^ i za bolesno srce, niti ^ e ga dirnuti Zjepota! Sve dok se ne rtvuje nefs, spasa ne ^ e biti; dua od istine daleko u blatu ^ e boraviti.
Alegori ja
Mirisno drvo je gorjelo i svojim opojnim mirisom pobudi nekog da uzdahne u zadovoljstvu snenom. Neko mu re ^ e: "Tvoj uzdah mirie na sre ^ u, al' pomisli na drvo kojem vatra donosi patnju."
a?
(i56}
( 1 57 )
= GOVOR PTICA
^ GOVOR PTICA
moja dua sve ^ e dati za svoga idola. I tako ja usamljen bolujem i tugujem i samo sa tugom ja sada drugujem. I mada mi je ak donio samo beskraj boli, beskraj tajni otkriva se kada srce voli. Bez njenoga lika krv me moja gui; praina je srce moje, pamet mi se rui. Tu prainu vjetar nosi, oluja se sprema; u takvom sam halu, vjeruj, tu pomo ^ i nema!" Odgovor pupavca "O, ti jadni robe pojavnih stvari, ta povrna ljubav tvoje srce kvari! Ta ljubav je samo prazna igrarija, pohlepa za mesom, ivotinjstvo, djetinjarija! Ljubiti ono prolazno u vremenu zarobljeno, ljubiti je vjetar, u magli nestat' nepovratno. I zar nije zlo ^ in, zbog te ljubavi kratke, napustiti ljubav koja vje ^ no traje? I zar se lice puno ^ udi i krvi porediti moe sa Mjesecom punim? A moe li ita gadnije biti nego li to lice poslije smrti? To to voli nije vie do li blato; duu svoju prodao si pa ispata zato! Dokad ^ e trait' ljepotu ondje gdje je nema; istinska ljepota uvijek ostaje skrivena! Traiti je mora u nevidljivome svijetu; otkrit ^ e te tajne, znaj, na Ahiretu! fednom ^ e i posljednji veo sputen biti;
a,s ?f{.,. ?+ FLVr^:i.41}^f:t.:yl , ^t^^.t I,
uJ^^ ^!G"T^. '..+^+..:^1 - ,
POGLAVLJE XXV
Ptica koja ne moe ostaviti Voljenog "O, silni pupav ^ e," re ^ e ptica zaljubljena, aja sam rob bi ^ a jednog draesnoga! Ljubav me je od pameti rastavila, lancima srca za voljenu svezala. Ljepota lica njenog mi je ukrala duu i srce, akom me opila. i Taj ak je lopov koji sve krade; zapali nam srce pa ostavi jade. Bez nje sam u paklu i u tekoj boli, nevjernik bijedni to idola voli! I kuda da krenem ranjenoga srca; moje srce sada samo za nju kuca. Ja volje nemam da prije ^ em doline, niti da poletim u takve visine. Sve je za me pusto bez njenoga lika, put me otrgnuti ne ^ e od njenog vidika. Bol moja nadilazi mogu ^ nost izlje ^ enja; u nevjerstvo se lahko ude zbog ljubavi ena. Sve u to ja vjerujem sad je ljubav ova;
<15
8J
<159>
GOVOR PTICA
i,
.
GOVOR PTICA
od ljudi i svijeta nita ne ^ e ostaviti. Izblijedit ^ e svemir i sve to u njem' ima, povu ^ ' ^ e ga oseka, a odnijeti plima. I tada ^ e oni koji su prolazno voljeli jedan drugom biti naje ^ i neprijatelji dok ^ e aici, nevidenom Prijatelju predani, u ^ i u more ^ iste beskrajne ljubavi." Trgovac koji je prodao omiljenu robinju Neki bogati trgovac njenu robinju imae; ona poput e ^ era slatka mu bijae. No jednog dana u plahovitom hiru, on odlu ^ i da je proda jednome biru. Llbrzo se pokaja, plaho mu je nedostajala te on onom biru ponudi hrpetinu zlata. A platio bi on sada za nju i mnogo vie; srce sada za njom pati, a dua uzdie. Moiio je on tog bira da mu ljubu proda, ali ovaj ne ^ e ni da ^ uje, ne da, pa ne da. Trgovac tad sav ^ emeran u prainu pade; kako sad da trpi te beskrajne jade? "O, magare ^ a glavo!" sam sebe kudi, "prodao si njeno bi ^ e, ti, magar^ e ludi! Za par dukata si olahko bacio tu ljepotu, prodao si ljubav za svoju sramotu! O, gdje mi je samo zdrava pamet bila? Niska me pohlepa teko prevarila. I za mene nema nesretnijeg sahata Od onog kad je prodah za par dukata!"
'
Svaki dah va je dragulj, sahati su vam izbrojani, svaki atom vaeg bi ^ a vodi ^^je ka Istini. Od glave do pete blagom ste darovani; o, kad bi samo to razumjeti znali! Kada bi vas boljela odvojenost od Voljenog ne bi oklijevali ve ^^ ka njemu poli vatreno. On vas neprestano vinom aka napaja, no od Njega vas vae neznanje odvaja.
}'
'
Pri ^ a o
ibliju
,) ` n4
fednom ibli ugleda ^ ovjeka u suzama "Zato pla ^ e, brate?" ibli ga upita. "O, ejhu," ^ ovjek re ^ e, `ja imadoh prijatelja ^ ija ljepota bijae poput proljetnog behara. Moja dua je ivjela zarad te ljepote, no ju ^ er moj prijatelj iznenada umrije. Kao da sam i ja sa njim preselio; ta ^ e mi ivot kad sam se od voljenog odijelio?" "1 to je sve to te mu ^ i?" ejh mu re ^ e. "Zar da tuguje zbog te prolazne sre ^ e? Ono to je bilo ne moe se vratiti, Prijatelja vje ^ nog ti mora potraiti, Onog koji nikad umrijeti ne ^ e, tu ljubav potrai, eto vje ^ ne sre ^ e! Prijatelj koji nas sa smr ^ u naputa, samo bol u srcu stvara, u bezna ^ e sputa. Ko god srce preda lanom sjaju svijeta, u alosti ivi i besciljno luta. Jer izvjetrit ^ e brzo svjetlost lanog sjaja,
1^'-^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
a ostat ^ e samo tuga vje ^ na i bez kraja. Tu alost nijedan ^ ovjek podnijeti ne moe; spasi nas od te propasti, ubrani nas, Boe!" Sultan i lova ^ ki pas Sultan se jednom zgodom u lov spremao; sve lovce carstva svoga on je upregnuo da mu dovedu psa hitrog i spretnog; te mu dovedoe psa pametnog i okretnog. Zlatna ogrlica mu bijae o vratu, a le ^ a pokrivena svilom u brokatu. Oko apa zlatne nanonice sjaje, svilen lanac oko vrata, to mu gordost daje. Sultan uze svilen lanac u rukice svoje: "Pas ovaj je vrsne rase' u sebi mislio je. No pas se od sultana brzo odijeli kada spazi kosku jednu kako se bijeli. Pas se na tu kosku odmah namjerio, a sultan je tada od bijesa preblijedio. "Psina je ova najniega kova!" sultan se izdera. "Zar poradi koske da ostavi svijetloga sultana?" On odbaci svilen lanac te naredi slugi: "Izbacite ovoggrubijana, nek' mi se s o ^ iju gubi! On moj vie nije i bolje bi mu bilo da je iglu progutao ve ^^ mene uvrijedio!" "Pas je zbilja nizak^ re ^ e sultanov sluga, ar svilu i zlato ne ^ emo skinuti sa njega?" "Ne' re ^ e sultan, "nek' ostane kao opomena da je jednom ivio na dvoru sultana.
`^s. .s.:s ôr.r4:.`..
Kad ga jednom napuste sve te niske strasti, to zlato i svila navest ^ e ga da se meni vrati!" I vi ste nekdar imali LlzvienogPrijatelja, kojeg ste izgubili zbog vaih niskih elja. Ah, cijelo srce predajte Llzvienom Gospodaru, opijte se vinom aka, sagorite u tom aru. Va Gospodar je silan, predajte se Njemu; neka aik krv svoju prospe pred njim u prainu! Dua insana se olahko prestravi, jer u poredbi s Rabbom mi smo kao mravi. Aikova ecl ne moe ugaena biti; dok se krvlju svojom ne opije, sebe ne ^ e napustiti. Smrt Halladova Hallada je krvnik na gubilite sproveo! "ja sam Istina!" on je izgovorio. Te rije ^ i oni nisu mogli razumjeti zato su ga u Bagdadu dali pogubiti. i Prvo su mu odsjekli noge i ruke te je Hallad problijedio od te teke muke. No on podie krvave batrljke, zamaza krvlju svoje sjajno lice. i "Neka se lice moje zarumeni," on re ^ e, `jer ljubav ka Voljenom u venama mi te ^ e! Kada me ovakvog ugledaju, zlobnici ^ e znati da strah me nije s Voljenim se sastati. Moj strah je manji od dlake na glavi; u vatri ljubavi umire samo aik pravi:' Kada mu smrt pricle, krvnik digne ruku;
y)'iJ` oY-.jjr^^3Yr ..ôia7^î.^'^t xi - _<'r^ ,^` -
(i62)
(i 6 3)
GOVOR PTICA
^
GOVOR PTICA
on samo za hrabrost znade, ne za strah i muku. I budu ^ i da je svijet ovaj manji od ^ estice, zar me mogu uplaiti njegove smicalice? Onaj koji znade jazbinu sedmoglave adahe i s njom provede svoje dane, sve ljetne no ^ i kratke, nakusao se svega, za njeg'su krvnik i sjekira samo snovi prolazni, samo igra nestalna.
POGLAVLJE XXVI
ejh Dunejd i ehadet njegova sina Jednom je Dunejd Bagdadi, to more vjere, drao ders koji sve sumnje dere. Zvijezde mu, povie glave, sjaje da bi ga bolje ^ ule; on istinski murid bijae kojeg mu mini vole. On je slabim i nemo ^ nim utjeha bio; imao je ^ ednog sina, silno ga volio. I dok je Dunejd mu minima govorio, zlobnici mu sina otee, Allah ga nije potedio. Glavu su mu otkinuli i pred Dunejda postavili, zatim su bezduni krvnici hitro nestali. Dunejd mirno i bez suza glavu sina je prepoznao! "Sve to se zbiva od Allaha je," potom je rekao. mada strano izgleda, zapisano je bilo u vje ^ nosti, sve to je tamo zapisano mora se i dogoditi!" Ptica koja se plai smrti Straljivica ptica re ^ e: "Oh, ja se plaim smrti, na prvoj etai puta ^ u od straha presvisnuti! Ja hrabrosti nemam za put da se spremam; taj put je opasan, na njemu nas smrt vreba! I sama pomisao na smrt me puni strahom; najeim se obuzet njenim lednim dahom! Ko god da se s ma ^ em protiv smrti bori u toj neravnopravnoj borbi sav ^ e da izgori. Ma ^^^ e mu se polomiti, od smrti lijeka nema; uzalud je boriti se, smrt bolna nam se sprema!" Odgovor pupavca "O, ti slabog izgovora' pupavac mu veli, `^la si olupina samo od mesa i kostiju, zar te to veseli? Zar ne zna da je ivot, bio dug il' kratak, samo par uzdaha vrijedan, par uzdaha duga ^ ak? I svi to se u muci radaju moraju umrijeti; bi ^ e njihovo ^ e nebeski vjetar raznijeti.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Od rodenja su te odgajali za put ivotni, no taj put te neumitno vodi u okrilje smrti. Nebo nad nama je poput okrenutog suda, koji je ispunjen krvlju zalaze ^ eg sunca. To je sunce poput sablje krvnika, koje u toj posudi neba svima glave skida. Bila tebi dua ^ ista ili isprljana, samo kaplja vode s prainom pomijeana. tis I zar ta kaplja nestalna, malehna, moe odbit' nasrtaje mora beskrajnoga? I mada ti na svijetu bio ravan i sultanu, vratit ^ e se u prainu, umrijet' u o ^ ajanju!" Feniks Feniks ivi u Indiji; to je ptica jedna po naravi posebna i svake hvale vrijedna. Izuzetno je dugog i tvrdog kljuna, sa sto rupa probuenim, kao kakva frula. On sam ivi, sam tunu pjesmu poje, u svakoj rupici se razne note roje. svakoj noti pjesme po jedna tajna ivi, l svako ko je ^ uje toj se pjesmi divi. I ptice i ribe kad tu pjesmu ^ uju, osjete smirenje, od ljepote utihnu. Pri^ a se da su arifi, Allahu mili, tajnu muzike od feniksa izu ^ ili. Feniks i hiljadu godina moe ivjeti; on dobro poznaje ^ as svoje smrti. Kad se smrt priblii njegovom umornom srcu
;.
i kad dua mu mora uzletjet' ka nebeskom suncu. On li^ a sakupi i loma^ u napravi pa se iz te loma ^ e s tunom pjesmom javi. Iz magi ^ nog kljuna pregrt nota baca, muzikom nam govori o ^ isto ^ i svoga srca. On dr^ e poput lista, zbogsmrti jadikuje, on u boli tekoj svoj kraj oplakuje. Kada za ^ uju zvuke njegove alosne frule, oko njega se divlje ivotinje i ptice okupe. Oni sa njim pla^ u, njegovu bol dijele, svima mrijeti valja, a tom se ne vesele. Neki se onesvijeste, a neki su u ^ udenju, neki ^ ak od bolnih nota i sami preminu. I tako se smrt blii, feniks iri svoja krila ne bi'l se upalila vatra i sveg'ga sagorila. Tako se vatra zapali, feniks po ^ inje da gori sve dok on cio do praha ne sagori. No kada od feniksa samo pepeo ostane, rodi se novi feniks, iz pepela postane. I da li postoji jo neko bi ^ e na ovoj planeti koje se opet rodi nakon svoje smrti? Pa sve i da kao feniks dugo ivite, jednoga dana morat ^ ete da umrete. Feniksov ivot je tugovanjem ispunjen, on ivi sam i od svijeta odvojen. Nema djece da ga razgale pod stare dane; hladni dah vjetra raznosi mu pepeo na sve strane. Ma kako pametni ili mudri vi bili, smrt ne moe niko prevariti. Njene otre kande svakoga dohvate,
(i66)
<i67
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
one nikoga ne tede, one svakogsmlate. Niko nije besmrtan na ovome svijetu i nijedno bi ^ e nema takvu snagu da zaustavi sablju ovog nasilnika, nikad to ne isputaj iz svoga vidika. I mada ^ emo na putu sresti mnogo teko ^ a, izazova, smrt ostaje najtea proba koju put zahtijeva. Oalo ^ eni sin Ispred o ^ evog tabuta sin je iao, zbog o ^ eve smrti gorke suze ronio. "Nema teeg dana od ovog," sin nari ^ e, `dua mi se raspada, zbog tvoje smrti, o ^ eP' Dervi u prolazu mu na to dobaci: "Zbog tvoga magare ^ eg naricanja ni tvom ocu danas nema teeg dana!" Sin tugu osje ^ a, no tu poredbe nema, jo je ve ^ a o ^ eva bol i tuga snena. Kao bespomo ^ no dijete ste se na svijet izlegli da bi u neznanju i ludosti svoj ivot proveli. Srce vam je neprestano teilo za mo ^ i, no nestaste k'o vjetar, koji ^ e kroz prste pro ^ i. Svira ^^ naja na samrti Neki je svira ^^ naja leao na samrti; prijatelj ga je pitao da mu odgovori: "Na pragu si da spozna tajnu koje se plae svi, reci nam u kakvom si halu sada ti?" "Nemam ta da vam kaem!" on odgovori.
. ^^ ?ITi rb'
_ ^.:^ ..
"^ itav svoj sam ivot, mili moji, iz upljeg u prazno presipao, cijeli sam svoj ivot vjetar vagao. I tako dode i ovaj posljednji sahat, uskoro ^ u postati praina, nemam vam ta kazat." Za smrt nema drugog lijeka nego neprestano u lice joj gledati ako nam je znano da je ivot na isuvie kratak; smrt je naeg ivota jedini zadatak. Dua tada sama put nastavlja; srce aika je sretno kad se od ivota rastavlja! Ma bili vi mo ^ ni kao car Sulejman, kojemu je svako mor'o biti pokoran, jednom ^ ete se spojiti s pustinjskim pijeskom, a tako ^ e biti i sa svakim nasilnikom koji je ovim svijetom ario i palio dok se nije u svom grobu na crve namjerio. I koliko ih samo spava pod dva metra zemlje snom tekim i gorkim samo ^ e duboke. Ne zaboravite smrt ni na trenutak jedan, na putu naem ona je u ^ itelj vrijedan. O, kada bi njen gorak okus za ivota okusili, svog nemara i ponosa odmah bi se proli. Isa i stari kr ^ ag Isa jednom prilikom iz planinskog potoka vodu zahvati, njen ukus bijae od ruine vode sladi. Tada jedan od njegovih saputnika nato ^ i vode iz tog bistrog potoka.
(i68}
(i69)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
,4",
Isa sa svojim u ^ enicima put potom nastavi u neko doba oedni i vode od njih zatra i. i No za ^ udi se kada ispi vode iz kr ^ aga, jer voda kao pelin bijae gorka sada. Isa re ^ e: "Ova je stvar za ^ udna, da slatka voda, tako brzo, postane gorka i mutna!" No kr^ ag mu re ^ e: "I ja sam jednom sladak bio kad me majstor tek od gline kr ^ agom na ^ inio. No sada sam ja izrabljen i ostario, a nekad i lijepa vazna i ^ up sam bio. L! sebi ja nosim gor ^ inu smrti, zar voda u meni slatka moe biti? Pa da me jo hiljadu puta ispeku, ja im mogu dati samo vodu gorku. Ta gor^ ina u svakom bi ^ u ivi; gor^ ina smrti raste s naom starosti. O, ljudi bezglavi, razumijete li ta kr ^ ag zbori? Put tajni pronadite prije nego vas smrt obori! Traite svim srcem tajnu postojanja, jer u vaem srcu se krije ta tajna. Ako za ivota sebe ne spoznate, zar se u smrti toj spoznaji nadate? Bez togznanja niste vie od hajvana; svaki ^ ovjek je izgubljen bez toga znanja. ^ ovjek koji za to znanje ne uloi trud pamet je izgubio i potpuno je lud. Mnogo velova tajni je na putu sufije, no on neumorno trai dok Istinu ne otkrije.
Sokratova smrt Kada Sokrat leae na samrti, ovo pitanje mu u ^ enik uputi: "Zl^ itelju, kada te okupamo i platom pokrijemo, reci nam na koje mjesto da te pokopamo?" Àko me pronade, dragi u ^ eni ^ e, pokopaj me gdje god zaeli," re ^ e. "ZI potrazi za sobom ivot sam potroio, no ja sebe ipak nisam pronaao. Kako ^ e me ti onda prona ^ i kad preselimP! i to bih znanje elio s tobom da podijelim! Moram ti priznati da sve to sam uspio da saznam, za svog dugog ivota, je da nita ne znam:'
<`
..1^`. t+A.^!4^y}-k^.
^>.
^J.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Odgovor pupavca "O, ti progutan aljenjem i ponosom pobije ^ en, zar misli da si samo ti dunjalukom prevaren? Zar ne zna da je ovaj svijet varalica stara, da nesre^ u donosi svima koje vara? Dok patnja na putu moe biti uzviena, patnja zarad dunjaluka je puna ponienja. Ono to kao patnja izgleda blago moe biti za onog koji znade srcem stvari osmotriti. Na putu istinskom na stotine beri ^ eta ima, no trud se uloiti mora da se nade Istina. Ovaj svijet je prolazan, njega se ti pro ^ i, od njeg' nema nita, na put Istine po ^ i. Sve patnje ^ e nestati u jednome dahu kad dunjaluk ostavi i prepusti se prahu." ^ ovjek koji nije htio piti erbe Bijae neki ^ ovjek odmakao na duhovnom putu koji nije pio niti uivao u slatkom erbetu. Kad ga upitae za razlo on im odgovori: "Ja vidim ^ ovjeka koji vam gutljaje broji! Nemilosrdne i hladne su njegove o ^ i, vatrom se one zaare kad se erbe to ^ i. I najsla^ e erbe otrov bi za mene bilo, u mojoj krvi bi se u otrov pretvorilo. Dok nas on gleda, svako erbe postaje, ognjena vatra koja nam due prodire." Isprazno i nestalno je uivanje svako,
POGLAVLJE XXVII Ptica koja se alila na lou sre^ u Nesretna ptica pupavcu re^ e: "O, ti iskrene vjere, ja ne posjedujem ni daak dobre volje! Nita se ne deava kako ja to elim; ivot moj je pun nesre ^ e, lijepo ti ja velim. L! boli ja ivim jo od svog ro ^ enja, od mene, zbilja, nema nesretnijegstvorenja! LI srcu mom je pregolema tuga, ja od teke nevolje nemam boljeg druga. Moj ivot je jedno pusto beznade, i Bog zna ta jo ^ e da me sna ^ e. alost mi je srce moje zaklju ^ ala; na put taj da krenem, ja ti nemam hala. A da mi srce nije ojadeno tugovanjem, bio bih oduevljen tim putovanjem. Duu sam ti otvorio, od tebe pomo ^^traim, mudri pupav^ e, uputi me, reci ta da radim:'
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
ry^
no zbog uitaka je i vje ^ nost prodati lahko. ^ uvajte srce svoje od svjetovnih uitaka; u njima, znajte, nema nikakvih dobitaka. Ma kada bi vam se i sve elje ostvarile, vrata istinske sre ^ e one ne bi otvorile. Jer vi ste srca svoja prolaznosti dali; ta nestalnost u vama o ^ ajanje pali. Bol je vaa nadahnuta tim lanijem sjajem, jer vaa srca tee za zemaljskim rajem. I zar se ta bol, prazna, porediti dade s patnjom koja ehide sa Kerbele sna ^ e? LI Boijim o ^ ima je svaka vaa patnja bisera vrijedna, puna trajnog blaga. LI svakom vaem dahu milost se Njegova skriva, sve to vi radite ljubav Rabbova pokriva. Avaj, vi Njegovu ljubav stalno zaboravljate; ivotinjare ^ i bez istinske ljubavi, ivot prokockate!" Zahvalni
blago ^ ete zaraditi ako ih budete podnijeli. Tanahni i ^ udni su putevi Boanski, na putevima tim sve moramo prihvatiti. Gorak je svaki zalogaj na putu, mudri to znaju, gorak jer je izmijean sa njihovom krvlju. Sve dok jednom s Gospodarom hljeb ne podijele, gutat ^ e samo mrvice u patnju namo ^ ene. Pri ^ a o jednom sufiji Llpitae nekog sufiju kako provodi vrijeme "Gladan sam i edan i ukaljan blatom," re ^ e. 7zgorio sam u pe ^ i koju dunjalukom zovu ljudi, no dok u meni ivota ima hrabrost ne ^ u izgubiti." Oni to na ovom svijetu sre ^ u trae u dubokom su snu i za budale vae. Bolje im je da se sjete da ^ e gazit Sirat - ^ uprijom, jer nema sre ^ e pod ovim kubbetom. Nit'se sre ^ a ovog svijeta moe porediti sa onim to dervi trai, s tom nebeskom niti. Nefs na ovdje divlja poput nezasite vatre sve dokga ta vatra u boli ne satre. Tu poudu srca niko svijetom ne ugasi nit' pohlepom iko od boli sebe spasi. Obicii sav dunjaluk, tam'se na ^ i ne ^ e zadovoljno bi ^ e, srce puno sre ^ e!" Starica i ejh Ebu Said Neka se starica obrati ^ uvenome ejhu: "Podu ^ i me mudrosti koja ^ e mi smiriti duu!
. ^
rob
Jednoga dana nekakav dobro ^ udan sultan dade jabuku svome robu na dar. Rob je jabuku jeo sa takvim uivanjem da i sultan poelje komadi ^^te jabuke. No kad je proba, vidje da je gorka, sultan u ^ u ^ enju pogleda svog roba. "Efendi, sa tvojih ruku je milost tekla meni, zar zbog malo gor ^ ine da ti se poalim? Ja u slast primam sve to od tebe te ^ e, od tebe je samo dobro," rob sultanu re ^ e. Ako vas poteko ^ e snadu, budite siQurni,
r
^
_
(175)
(174)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
LI ivotu sam se mnogo napatila, no smisao ivota jo nisam shvatila!" ejh re ^ e: "I ja sam u ivotu mnogo lutao dok uto ^ ite jedno nisam pronaao. To su koljena naa koja moramo savijati, moramo se pokoravati i s ljubavlju sve prihvatiti. Od iskrenog robovanja boljegputa nema, rob sve daje Rabbu, svoje nita nema. Kad nema nita svoje, zar moe bolan biti? Iskrenom pokorno ^ u ^ e svoju patnju sagoriti!" ejh Dunejd o sre ^ i i radosti Neko jednom zapita Dunejda: "O, Allahov robe, koji si slobodu naao u robovanju, reci mi kako do sre ^ e do ^ i, kako smiriti duu? Reci mi kako da bolno ljudsko srce dosegne jednom beskrajno nebesko sunce?" Dunejd odgovori: "Onaj koji srce na^ e mora ga ukrcati u nebeske la^ e. Nek' njegova lacia kroz tamnu no ^^plovi, sa svom snagom svojom nek' istinu lovi. Mi smo samo ^ estica i svjetlost nam treba, sunca besmrtnoga i beskrajnoga neba. Sve dok vjerujemo da smo puka ^ estica, izbrisana patnja ne^ e biti sa naega lica. No ako ta ^ estica zaroni u sunce, svjetlost sunca obasjat ^ e njeno tamno lice. Sve do tada svaki mrav ^ e biti samo mrav ma bio on grijean ili bio prav.
J;^;s'^ti:
Mrav luta k'o pijan dok ne nade sunce, dok ga ak ne ponese u najvie vrhunce. Tad od mrava ne^ e nita vie ostati, tra^ ak svjetlosti ^ e svjetlost nebesa postati." imi u potrazi za suncem Jedne no^ i mi slijepi re ^ e: "Kako to da ja nikada ne vidjeh sunca, vrag mu ga zna? Ja ^ eznem da se u ^ istoj svjetlosti izgubim, no ivot moj je no ^^jedna duga, jer ne vidim! 1 po svijetu ja putujem zatvorenih o ^ iju, no ne gubim nadu da ^ u sunce vidjeti naposljetku:' Neki sufija je to ^ uo pa mu odgovori: "Jo hiljadu godina ^ e tama da te mori. Zar moe, ubrzo, takav kao ti, svjetlost sjajnog sunca ugledati? Zar moe mrav izgubljeni, smueni, na nebu blistavi Mjesec dohvatiti?" "Ipak," re^ e mi slijepi, "potragu ^ u nastaviti te u nadi za sunacem ja ^ u poletjeti." I tako je imi godinama letio sve dok snagu svoju nije potroio. Kakva korist od leta kada nema znanja; slijepi mi bijae suanj toga stanja. Naposljetku iz njega progovori sujeta: "Ma gdje to sunce izosta iza moga leta? Ja kao da sam to Sunce preletio!" No on bijae do neke mudre ptice doletio. Ta mudra ptica slijepog mia uputi:
`F.
(17 6}
(177)
^x f l afi i.L^ ^
. i^ a-Y.
.. .
. .
c, )
Y C ^.^y ,
h.yî,^c^.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
"Ti si samo slijepac koji u krug leti! Ni pedalj na putu nisi odmakao, a smatra da si Sunce preletio:" Ove rije ^ i duboko potresoe imia; on poniznost osjeti i ponos mu se stia. "Danas si pronaao," re^ e sebi, "pticu mira unutarnjeg! o, ludi miu, ne udaljuj se od njeg:! Na put pravi on ^ e te uputiti i stoga njemu prvo mora robovati:'
POGLAVLJE XXVIII
Ptica koja je prihvatila pupavca za vo^ u Pokorna ptica re^ e: "Ti si na vodi ^, o, pupav ^ e! No ta ^ u ja dobiti ako ti se pot^ inim i dobrovoljno volju tvoju prihvatim? Ja svojevoljno poteko ^ e puta ne mogu prihvatiti i stoga ja tebi elim pokoran biti. Ja ne znam ta je loe, a ta dobro za mene, ja ne mogu da prepoznam sve svoje mahane. Zato, ti me vodi, najbolje to ^ e biti, ja ^ u se rado tvojem vo ^ stvu pot ^ initi!" Odgovor pupavca "Tako je," povika pupavac. "Nema bolje odluke od te koju ti sada izre ^ e! Ko god prihvati vo ^ stvo mudrijih od sebe spasi se od patnje i udara sudbine. Ko svog nefsa slijedi, magarcu robuje! Zar takav moe neto od ivota da dobije? Samo jedan tren istinskih uputa
, ^^ . ;M^M<. ^. `.`''..^ , z ;:d:^
a^.
(178}
(179>
,r,i ._.^ GOVOR PTICA
as:
)
GOVOR PTICA
vrijedi vie nego cijeli ivot bez duhovnoga puta. Onaj koji ne eli mudrijem da se pokori kao pas je to luta i patnja ga stalno mori. I koliko samo taj pas doivi nevolja! No bol je ta uzaludna, od nje koristi nema. Samo onaj koji na duhovnome putu pati istinski ivi, tu patnju on blagom naplati. Na ^ ite uto ^ ite pokraj svoga ejha, svoj ponos progutajte, oslobodite se grijeha:' Sultan koji se zaustavio ispred kapije zatvora Sultan se u eher s dugog puta vratio; eher je tom prilikom proslavu uprili^ io. Svaki podanik da sultanu po ^ ast iskae ukrasio je dio grada, da odanost pokae. Zatvorenici nisu imali drugoga blaga do li ^ eli ^ nih reetaka, lanaca, odrezanih nogu i glava. Tim stranim stvarima oni zatvor okitie, tim uasnim prizorom sultana do ^ ekae. Sultan je kroz eher jahao sav sve ^ an; podanici dadoe sve od sebe da mu uljepaju taj dan sve dok do zatvora nije dojahao i pred njim konja svoga obuzdao. Sultan sjaha s konja i smjesta naredi da se svaki zatvorenik pusti i zlatom nagradi. Veziri se ovom za ^ udie i upitae sultana: "Zato ti zatvorenike nagradi ovog sretnog dana pored sve svile i kadife koju si vidio, pored svog mousa i ambera kojeg si mirisao?
f:r
^
Za raju si samo aku bisera prosuo, ni jednom ih pogledom nisi udostojio! No neto te pred zatvorom zaustavi! Zar su odrubljene glave na^ in da se slavi? ta te toliko oduevilo, kai, odrezane ruke, ra^ ere^ ena tijela, uas pravi?! I zato s konja sjaha? Zar ^ e ti sjediti, s lopovima i s ubicama danas besjediti?" Sultan odgovori: "Svi ostali samo buku prave; ko' nestana djeca, svojim igrama me gnjave. Svaki od njih svoju sebi ^ nu ulogu glumi ele ^ ' da ugodi sebi vie nego meni. Sve to oni ^ ine je iz moranja, dunosti, no zatvorenici pokazae i vie od odanosti. Moja rije^^je ovdje zakon, to su mi pokazali, njihovi ukrasi su samo za mene, to su mi dokazali. Ovdje sam iskrenu pokornost naao, i stoga sam pred njima s vranca sjahao, dok me drugi slave u nadmenom ponosu, puni sebe, teturaju u sebi^ nom zanosu. Ovi siroti robijai volju svoju rtvuju, u dobru i zlu meni oni robuju. Oni dobro znaju, svakog svojeg dana, da ih osim vjeala i smrti drugo ne ^ eka. Ipak su pokorni i, u mojim o ^ ima, njihov zatvor je Dennet posut ruama!" Pokoriti se i ^ ekati Sultana - mudrost to je prava; i nebeski Sultan ^ e pred iskrenim robom zastat' jednoga dana!
u1
^1^ `,,,A5
^^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Ukkafov potomak usnio Tirmizija i Bajezida Nekakav sufija od roda Ukkafova ispri ^ a slijede ^ e: `Zlsnio sam Tirmizija i Bajezida jednu ve ^ er. Idoe nekim putem te prepustie meni voda da im budem i putem da ih vodim. Za ^ udih se tome da ta dva ejha vrsna prihvatie mene za vodu svog puta. No tad se sjetih da sam, jednog dalekog jutra, uzdah ispustio iz dubine svoga srca. Taj uzdah je vrata nebesa otvorio; tamo je skup ejhova s derviima divanio. Svaki od njih od mene po jednu tajnu zatrai, al' Bajezid od mene nita ne zatrai. Bijae mu dovoljno to to me vidi; srce svoje tada on otvori mi: "^ uo sam tvoj uzdah koji ti grudi otvori, i stoga moje srce eli da ti se pokori. Ja od tebe, kao drugi, ne elim traiti, ja te kao svog emira elim prihvatiti. Ne elim prigrliti radost due, a odbaciti bol, nit' vagati ta je dobitak, a ta gubitak to. Ko sam ja da traim i pitam? Ako sam rob iskreni, pokorit'se imam. Jer za svakog roba nema ve^ eg dara k'o pokorit'se eljama svoga Gospodara!" Eto tako, zbog jednog iskrenog uzdaha, potovanje mi pokazae Bajezid i Tirmizija. Kad rob, jednom, ruku svoga Rabba prihvati, u dubini svoje due smisao svih tajni shvati.
On se tada ne hvalie nit' od sebe daje znake; kada teka kriza dode, ona tad pokae jake. Smrt ejha Harakanija Kad je ejh Harakani na samrti bio, on saopti: "O, kada bi ljudi mogli srce moje otvoriti, unutra bi vidjeli bol i patnju, u njima bi shvatili poruku tajnu. Prodite se idola, budite rob Gospodara; ostalo je prazan zanos, bez imalo dara. Nita vrijednosti nema, samo On postoji; bez Njega ste nita, ma kako bili hrabri. Spasite se nitavila, predajte se putu aka, budite krotki i pokorno padnite pred svoga Rabba! A kad u pokornosti na seddu padnete, svim svojim srcem Rabbu se predajte. Sultan ulizice ne voli, niti roba bez ^ udi; on takve robove na dvoru svome kudi. I zar nije sveta ^ aba zatvorena za svaku budalu i svakoggrubijana. LI svom srcu pomijeajte robovanje i dostojanstvo; otvori ^ e se tad i za vas to nebesko carstvo:"
^^
Rob i odora ^ asti Nekom robu jednom bijae dana predivna haljina iz ruku sultana. Rob se tome obradova jako, odmah je obu ^ e i kroz grad prode tako. I dok je tako hodao gradom,
ZW -">
(i82}
<1 $ 3)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
sav pun ponosa sa lijepom haljom, neto blata mu se na licu na ^ e, on rukavom otra lice, brzo se sna ^ e. Na njegovu nesre ^ u, neki ulizica to primijeti te sve re ^ e sultanu, da se robu osveti. Sultan se raesti te izdade naredbu da neotesanom robu odrube glavu.
POGLAVLJE XXIX
Onaj koji u sebi dostojanstva nema od Sultana kazna mu se sprema. Ptica koja je pitala o ^ isto ^ i "Dragi pupav ^ e, reci," iskrena ptica upita, `s"ta je prava ^ isto ^ a duhovnoga puta? Kako da iskrenost pove ^ am na putu ka Gospodaru, kako da se otrgnem svome nemaru? Sve za ^ ime moje pusto srce udi otrgnuto biva odmah iz dna mojih grudi. Prainom postane sve u mojim rukama, se pak pretvori u otrovnog korpiona. il Za tim duhovnim putem moja dua udi; ja ti straha nemam, nit' okova svjetovnih. elja mi je da ostvarim ^ isto ^ u srca svoga da ugledam ljepotu lica Boanskoga!" i Odgovor pupavca "Put ovaj ne pripada ljudima svim, samo onim ^ ista srca, onim iskrenim. Onima to su kadri sve drugo zaboraviti i potpuno se putu ovome posvetiti.
:
.,i::'.
...
....:% 3.^t'...
.h:^.'^ .... .....
( 1 $4)
1g5
tt^.':^ t?^ ;l^

9
GOVOR PTICA
Sve to ima ne vrijedi ni obi ^ ne dlake; sve to ima ti sagori, do posljednje travke. Kad sve pepeo postane, u tom pepelu sjedi; onda ^ e ti biti jasno da nijedna stvar ne vrijedi. Sve dok ne umre za stvari ovog dunjaluka, slobodan ne^ e biti, od njih hvatat' ^ e te muka. No vjeruj mi, proklinjat ^ e dan kad si se rodio ako rije^ i ove ne bude u djelo provodio. Poto mora napustiti ovaj zatvor i njegove boli, otrgni od svoga srca sve to na njemu ono voli. Kad nam jednog dana smrt pokuca na vrata, odagnat' je ne^ e stvari ovoga dunjaluka. Oboji iskreno ^ u svoje srce, za put ga ti upregni; ako srce nije ^ isto, sva patnja ti ne vrijedi. Pri^ a Neki ejh i sufija iz Turkmenistana re^ e samom sebi, jednog lijepog dana: "Od svih vajnih stvari pod arkijem suncem dvije su mi jako prirasle za srce. Jedna od njih je moj konj arac, a druga je moj mili sin jedinac. Ako bi sin moj naglo preminuo, onda bih ja i svoga arca rtvovao. U ^ ast i slavu puta oboje bih dao. Ovo dvoje nisu za me drugo do idoli, a dua je rob neznanja kad idole voli:" Ne hvali se da si i ti ^ istoga srca sve dok u njem' ljubav za idole kuca.
M ^
Lj f"k l^ .;!p
GOVOR PTICA
te idole ti saei; od prianjanja za prolazno ti se sad odvei. Svaki onaj koji se iskreno ^ u ponosi, shvatit ^ e da u djelima svojim tu iskrenost ne nosi. Kada se ^ isto ^ a srca u pohlepu pretvori, ona svoju iskrenost do pepela sagori. ejh Harakani i patlidan Jednog dana ejh Harakani patlidan poeli; on bijae rob Allahov kojegsvako voli. Nije znala ta da ^ ini dobra stara nana; ipak mu, gundaju ^ i, spremi pola patlidana. I dok je on slatko taj patlidan jeo, u taj ^ asak dogodi se slu ^ aj neveseo. Sina mu milog zlobnici na prepad uhvatie te glavu njegovu s ramena odrubie. Te ve ^ eri ispred vrata nesretnoga ejha ostavie dokaz svoga tekoggrijeha. Kada ejh ugleda glavu svoga sina, u jadu on zavapi, strese ga mu ^ nina. "O, koliko sam samo puta na snu svome vidio da ^ e me nesre ^ a sna^ i ako patlidan budem jeo!" Onaj koji je izabranik svoga Gospodara, samo Njemu pripada, njemu nema para. Njegova sluba je gora od najstranijeg rata; ona vie vrijedi od svih carskih dukata. I najmanja elja koju takav ^ ovjek ima teka je nesre ^ a, svih nevolja plima. Bio ti ulema, fukara il'sultan,
Na svije ^ i istine
-,t
(^.^,fiSI_.L/`- t^.r 1
^= F.,oY.:x
^.t...
UT4 . i' ... (.v.. ...
(i86)
< i87 )
^.. ^_......
GOVOR PTICA
J)}a )E'1 1
";
GOVOR PTICA
od udara sudbe ne ^ e biti siguran. Ni veliko znanje pomo ^ i nam ne ^ e, niti nas zatititi od udara nesre ^ e. Svakog trena u kasabu nova karavana stie, s njome i izazovi; iskuenja prilaze nam blie. Pa makar dua morala i beskrajno patiti, ta budu ^ nost nosi, ona ne ^ e znati. Sve to treba do ^ i van nae je mo ^ i, povinuj se neodlonom pa ^ e patnja pro ^ i. Onaj koji razotkrije sve zamke, iluzije, teku maglu neda ^ a ^ e od sebe da odbije. Sto hiljada aika s ^ enjom uzdiu da Rabbu ivot daruju, sebe da izbriu. faraonov vra ^^je silan aik bio, I koji se zbog vjere sa ivotom rastavio. Mnogi ^ e vje ^ nost cijelu zalud potroiti; na kraju se, ipak, Rabbu moraju pokoriti. Zun-Nun u pustinji "%dnom krenuh u pustinju," Zun-Nun pripovijeda, "bez hrane i vode, oslanjaju ^ i se na Allaha. Tamo nadoh ^ etrdesetericu jarana; bijahu u krpama ubogih insana. Zaboli me srce te uzviknuh: Boe odgovori, zato tvoje robove ovakva bijeda mori? Mi smrt i ivot njihov znamo, glas mi odgovori. Mi salike prave prvo pogubimo, zatim ih za krv prosutu dobro nagradimo! "Kad ^ e to ubijanje stati" rekoh, glasu, progovori!"
`Kad Rabbu ljubavi ponestane,"glas mi odgovori. "Sve dok im platiti mogu, oni ivjeti ne ^ e, ja krv svojih robova pijem, eto ti njihove sre ^ e! Te im beskrvna tjelesa po svijetu rasprostrem, potpuno ih unitim, do korova satarem. I kad svoje noge, ni glave, ni strasti na ^ i ne ^ e, zaogrnem ih vje ^ no ^ u vanzemaljske sre ^ e. U milost ih odjenem sjajniju od sunca, u blaenstvo koje dobie zbog iskrenih srca. Mada ^ u Ja aikovo lice krvlju zamazati, blatom, prainom i gla ^ u izmu ^ iti i zavarati beskrajem sjenki u no ^ i, na kraju ^ u pred njega u svjetlosti do ^ i. A kad se to sunce Mog lika pred njime zapali, svih sjenki nestat ^ e kad se lampa Moja upali:" Sve sjenke ^ e sunce nebesko progutati; ko u Rabbu nestane, od sebe slobodan ^ e biti. I ne ali se stoga na gubitak, ve ^^sebe izgubi, pamet svoju ostavi, u Rabba se zaljubi. Ko izgubi sebe ak u srcu krije; na svijetu cijelom niko njemu ravan nije. Malo je na svijetu onih poput faraonovih magova; blago koje nadoe bijae vjera puta istinskoga. To zna ^ i prosijati grubog nefsa iz iskrenog srca; prosijati grubo blato iz svjetlosnog sunca. Niko o njima nita ne saznade od onoga dana kad se uputie svijetlim stazama nebeskog Sultana. Nema mudrosti koja vam moe sigurnijegputa dati; mudrost ve ^ u od ove ne ^ ete spoznati:'
:
(i89}
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Starica koja je htjela kupiti Jusufa Kad Jusufa prodavae u bazaru Egipta, ele ^ ' da mu vide lice, tu se nade mnogo svijeta. Od jutra do ve ^ eri mnogi kupci dodoe; sedam buradi mousa za Jusufa iskae. Kroz guvu se probi neka stara nena, u ruci joj bijae vunica i par vretena. Sve prisutne izrui te povika Egip ^ anima: "Prodajte vi meni toga Kanan^ anina!" Luda sam od ^ enje za tim lijepim mladi ^ em, za njeg' dajem vune klupko, za vie ne ^ u ni da ^ ujem. Na, evo vam vuna, dajte mi Jusufa, za cjenkanje ja vam nemam vremena!" Trgovci se zasmijae toj nezgodnoj eni "Zar Jusufa da damo," rekoe, "tebi, staroj beni? Zar za klupko vune ho ^ e ono to bisera vrijedi kad u zlatu i mousu vrijednost mu se mjeri!" Izbe ^ i se na njih nena te im odbrusi: prije sam to ja znala, o, ljudi tupavi! Znala sam da moja vuna vrijedna nije Jusufa, no sada ^ e po cijeloj ^ ariji da se pri^ a, medu onima koji eljee kupiti Jusufa, bijae i jedna hrabra, plaha nena. I ona je sa drugima tog predivnog dana nastojala dosegnuti lice sultana." Srce koje nema tenji ne ^ e nita ni posti^ i; vrata carstva nebeskog ono ne^ e dosti ^ i. Srce koje za istinom ne udi niti joj se divi
POGLAVLJE XXX Ptica koja gori od ^ enje za istinom "O, pupav^ e," povika ptica puna ^ enje, "rije^ i tvoje pune su uzviene tenje! I mada sam nemo ^ an, o ^ ajan i slab, i u mom srcu gori te plemenite tenje plam. I mada ja nisam u biti srca posluna, ta ^ enja za istinom i moju duu kida!" Odgovor pupavca "Oh, ta ^ udna privla^ na sila, koja aicima od davnina za let daje krila, jo uvijek je iva, na istinu poziva, tajne zemlje, tajne nebesa ona nam otkriva. Ta sila tajna u nama ^ enju budi; sti ^ i ^ e do cilja ko svom cilju udi. I prije nego sunce sjajno mrava potrai, on je samo mutna sjena opsjene i lai. ivotna snaga je u krilima s kojima letimo, s njima ^ emo i beskraj neba da preletimo!"
\ 19 0
>
<191>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
samo je prazna olupina to uzaludno ivi. Zar nije iskrena tenja natjerala sultana da zapali sve to ima, sva svoja imanja? I kada sve blago njegovo u pepelu nestane za njega ^ e hiljade duhovnih blaga da dobije. Kad mu se u srcu upalila ta tenja uzviena, odmah je napustio prljavtinu ovosvjetskog blaga. I zar moe onaj koji za sun ^ evom svjetlo ^ u udi povrnim znanjem zadovoljan biti i prevrtljivom dunjalu^ kom ^ udi?
-
^ ovjek koji gori od ^ enje za istinom rado ^ e se rastaviti s duom i tijelom. Nijedna patnja njemu velika nije, jer u srcu mu se udnja za vje ^ no ^ u krije. Ptica uzvienih tenji visoko, ka Svevinjem leti, uzdignuta krilima vjere, sve teko ^ e preleti. Ona leti dalje od prolaznih stvari, za poteko ^ e i patnje ta ptica ne mari. Ako nemate ove ^ enje, na put ne kre ^ ite, onda put za vas nije, vrijeme ne tra ^ ite.
Siromatvo Ibrahima Edhema Na siromatvo se ^ ovjek neki stalno alio, Ibrahim Edhem ga prekori kad je albu ^ uo: "O, nesretni ^ ovje ^ e, ti siromatvo nisi shvatio, ti si svoje siromatvo jeftino platio!" "Ne znam o ^ em' pri ^ a," ^ ovjek mu odvrati, "ko je jo ^ uo da siromatvo mora da se plati?" Ja, ako iko drugi," Ibrahim re ^ e, "kupio sam siromatvo, za njega sam dao ^ itavo carstvo. I ne kajem se jer samo trenutak ovog siromatva vie vrijedi od stotinu dunjalu ^ kih carstva. Jer svaki njegov trenutak u svom srcu prua sto nebeskih carstava, sto nebeskih rua. Moja dobra sre ^ a me je svijeta kutarisala i ono neprolazno i vje ^ no mi je podarila. LI veli ^ anju imena Njegovog najviu vrijednost zadobih, a ti nit' vrijednost siromatva shvati, nit'ga se oslobodi:'
ejh Ahmed Gauri i princ Sandar

Neko vijeme, ejh Gauri s grupom kalendera sav sretan ivio je ispod nekog mosta. Jednog dana tuda prode ponosni princ Sandar, u svilu i kadifu oki ^ en i bisera beskraj. Kad primijeti ^ udno drutvo, princ upita: "Ko se to tu zavukao, ispod tronog mosta?" `Nli smo ti ovdje gole fukare;'ejh mu odgovori, "tebi pripremismo jedan izbor, pa nam odgovori. ahbab na postani, s dunjalukom se oprosti, Il' na neprijatelj budi, al'to ^ e te iz vjere izvesti. Kad bi ti sa nama samo jednu popia, sav bi ponos i sujetu odmah izgubia. Sad razmotri dobro, prin ^ e, ta to vrijedi vie neprijateljstvo sa nama il'prijateljstvo nae?H Princ odgovori: "O, puke fukare, s vama ja nita nemam, nit'vas volim, nit'vas mrzim, niti vam zlo spremam! Nit'ste mi neprijatelji, nit'ste mi ahbabi;
^`^
1192f
<193)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
srce moje drugom tei, dunjalukga vabi. Nisam osramo ^ en pred vama, nit' ponosa imam, s kudenjem il' pohvalama vaim nita vam ja nemam:' Ptica plemenitih tenji iri svoja krila, ona se visoko die - da bi zamke svijeta preletila. Dolje ispod, svijet u neznanju gluho nagada ta je pretjerivanje, a ta mjera prava. Svijet u o ^ ima lude Jedne no ^ i luda se iza sna prenu te izjavi: "Svijet ovaj je sanduk u koji su nas zaklju ^ ali. toj tami grijeha i ponosa boravimo, LI kad smrt poklopac podigne, tad mi poletimo. LI vje ^ nost se vinu oni koji krila imaju, a oni to krila znanja ne steknu, u sanduku ostaju. I u tom sanduku, u boli i strahu borave; kroz teke muke prolaze dokse od neznanja ne oporave." O, ljudi bez pameti, morate sve od sebe dati, da ptica vaa dobije krila uzvienih tenji, da i poleti. Nek' va razum i srce polete na krilima due prije negoli se na vas patnja i smrt obrue. Postanite ptica due prije negoli se poklopac podigne i na krilima vje ^ ne ljubavi poletite u visine. Ptica koja je pitala o pravdi i odanosti Jedna ptica upita: "ta je pravda i odanost, da li one u sebi kriju veli ^ anstvenost? Boijom voljom i mi smo odanost dobili, mi nismo prema ljudima nepravedni bili. Kakav stepen duhovnosti onoga o ^ ekuje koji vrijednosti ove u srcu posjeduje?" Odgovor pupavca `Pravednost je kraljica spasenja, pravda ^ ovjeka spaava od grijeha! Vie vrijedi pravedan biti i pravedno ivjeti nego cijeli ivot klanjati i dobra djela ^ initi. Sve pri ^ e o obilju i obimu dobrih djela manje vrijede od jednog pravednog tajno u ^ injenog djela. Ne^ e uspjeti onaj koji pravdu za sebe zahtijeva, jer on je trai od ljudi, a ne od svoga Gospodara. Pravedan ^ ovjek za sebe pravdu ne tra i; on se bori za prava drugih i protiv svih lai.
, : ^3?^`^!{^Tt, . ^ ..i_:.
POGLAVLJE XXXI
{ S^m,^, I^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Prema ^ ovjeku takvom malo ko pravedno postupa; samo Rabb njernu obilno pravdu dijeli, jer on Njega zastupa. Ahmed Hanbel i siromah Ahmed Hanbel bijae imam, u ^ enjak svog zanata, ^ ija u ^ enost nadaleko bijae poznata. Ali, kad neke duhovne stvari nije mogaa da shvati, iao je po savjet nekom prosjaku i fukari. Ljudi mu na tome zamjerae govore ^ i: si na naju ^ eniji ^ ovjek, u znanju najve ^ i! Kada neko od nas tebi govori, ti kao da ne ^ uje nae rije^ i, a tom prosjaku i siromahu ti ide sam! Zar on za tvoje drutvo da bude odabran?" "Istina, moja u ^ enost je svima poznata, ja sam bez premca u oblastima hadisa i eriata. I to se toga ti ^ e, ja od njega imam vie znanja; ipak je on Allahu blii i doivljava uzviena stanja:' Izvucite pouku iz ovoga, nepravedni ne budite prema onima ^ ije unutarnje stanje ne razumijete. Indijski rada Mahmudova vojska je Indiju pokorila i tamo jednog starog radu zarobila. On islam upozna na Mahmudovom dvoru srcem zapliva u tom beskrajnom moru. i On zadobi dar aka i musliinan posta;
oba svijeta izbaci iz srca, Rabb mu je dosta. On boravi sam u atoru svome, predao se vatri aka, lije suze bolne. Dan i no ^, u pla ^ u, njega ^ enja esti sve dok Mahmud ne saznade o toj ^ udnoj vijesti. On starog radu pozva da s njim prodivani: "Ne pla ^ i, ne tuguj," re ^ e, "ipak si rada ti. Sa stotine kraljevina ja ^ u te nagraditi, sve to si izgubio ja ^ u tebi vratiti!" "O, padiahu; odgovori rada, `ja ne pla ^ em zbog trona niti svog izgubljenog ponosa, ve ^^zbog Sudnjeg dana! Jer tog ^ e mi dana Llzvieni Gospodar re ^ i: "O, bijedni nevjerni^ e, o Meni nisi mislio, sve dok te Mahmud nije porazio. Tek kad si poraen bio i sve izgubio, Mene si se u srcu svome prisjetio. Koliko dugo sam te Ja odano njegovao, veliko bogatstvo, uitak sam ti darovao, no srce tvoje tada ne bijae zahvalno, ta je pravo prijateljstvo, ne bi tebi znano." Ako na Gospodar ovo kae, ta da radim? Iz tog tekog jada kako da se izvadim. O, mladi ^ ovje ^ e, ja iz pukog stida pla êm, jer tek sada u starosti, ja se gorko kajem:' Posluajte ove rije ^ i vjere, pravednosti; ako vam srce ovu vjeru ima, na put moete po ^ i. No ako vam je srce bez vjere, od puta fajde nema; bolje vam je onda odustati od njega. Nek' se Allah dragi smiluje i na nevjernike
i ^s
'
HF
(1 96>
{i97%
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
i neka ih zatiti od patnje prevelike. No da li takva milost moe ikada do ^ i onima to stazom vjere ne kane po ^ i? Nevjerni musliman i poteni nevjernik Borili se musliman i nevjerni krsta jednog dana u neka doba do^ e vrijeme namaza. Musliman zatrai prekid borbe i krsta mu dopusti; on obavi namaz pa se, osvjeen, u boj upusti. Ubrzo i krsta zatrai prekid borbe pa se potom svome Bogu moliti ode. On prona^ e mjesto ^ isto i pogodno te stade u prainu padati pred svojim idolom. Kad ga takvog musliman ugleda, pomisli u sebi, da je doao pravi trenutak da nevjernika pogubi. On podie svoju sablju da krstaa dokusuri, no glas sa Nebesa ga u tom ^ asu prekori: "O, nevjerni robe, zar ^ e rije^^svoju pogaziti, zar ^ e tako sramno obe ^ anje iznevjeriti? Dok si ti klanjao, on svoj ma ^îsukao nije; da ga sad, dok moli, pogubi, zar te strah ne bije? Zar si zaboravio rije^ i svijetloga Kurana: "Vjerno ispunjavajte vaa obe ^ anja"? On je plemenit bio i ti mora pripaziti, on obe ^ anje svoje odra, ni ti svoje nemoj pogaziti. U zamjenu za dobro ti zlo vra ^ a, povjerenje i dobrotu ti zlo ^ inom pla ^ a. Zar te nije stid sebe muslimanom zvati kad se u potenju ne moe ni sa nevjernikom mjeriti?
^.^
Nije musliman onaj koji odanosti i potenja nema, takvom se nevjerniku teka kazna sprema. Ove rije ^ i muslimana duboko ganue, znoj ga obli, srce mu kajanje obuze. Nevjernikga spazi kako, nepomi ^ an, stoji u muci; suze mu teku niz lice, sablja jo u ruci. "Zato pla^ e, ^ ovje ^ e?" u ^ udu ga zapita. "Sakriti se ne moe' musliman re ^ e, "moja sramota!" On mu dalje kaza o glasu koji je ^ uo i kako mu je glas sa neba ivot spasio. Na kraju svoje pri^ e musliman re ^ e: "ja pla^ em, jer si ti bolji od mene. Ja mrnju tvoju i osvetu s pravom zasluujem, evo ti glava pa sijeci, za sebe bolje ne o ^ ekujem!" Ali kada je nevjernik ovo za ^ uo, o ^ i mu zasuzie, lice uhvati bljedilo. "Tvoj Allah ^ re ^ e bog nepotenja te je prekorio da bi mene svog zakletog neprijatelja spasio. Nema sumnje da je tvoja vjera istinska! Zar se ja mogu ogluiti sada u vjeru u Allaha? Ja nevjernik ne elim biti, pou ^ i me principima islama, podu ^ i me eriatu, vie se ne elim klanjat' idolima! Predugo je srce moje u tami neznanja bilo pod tekim okovima praznovjerja je patilo. O ^ i su mu otvorene sada, ja alim zbog sljepila, koje me je sprje ^ avalo da prepoznam svoga Gospodara!" O, ti to si potragu za istinom zapostavio! O, ti to si svoga Gospodara zaboravio!
i1
.
{i98}
(199)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Zar ^ e ^ ekati dok na nebesima, jednog dana, sva tvoja djela pred tobom budu pobrojana? Jusuf i njegova bra^ a
^:
Bra^ a Jusufova u vrijeme gladi i sue, u nadi da ^ e ito na^ i, u Egipat stigoe. Jusuf ih je primio s velom preko lica; oni nisu znali s kim imaju posla. Zboggladi mu se svoje dobro izjadae te od njega pomo ^^ u itu zatraie. Pred Jusufom posuda bijae i on je udari; poput due koja pla ^ e iz posude zvuk se javi. "Da li znate ta posuda kae?" Jusuf ih upita. "Gospodaru; rekoe, "ko bi to mogao da zna?" "Ona vam odgovori; Jusuf re^ e, "da ste brata imali; izuzetne bijae ljepote, Jusuf ste ga zvali. On se po dobroti svojoj od svih isticao; sramili ste ga se jer je bolji od vas bio!" Tada Jusuf po drugi put posudu udari: "Sad posuda o vaem zlo ^ inu govori. Kae da ste Jusufa u bunar bacili, a ogrta^^njegov vu ^^jom krvlju okrvavili; s time ste vaem ocu Jakubu srce slomili!" Jusuf tada i tre^ i put posudu udari: "O bolu koji ste ocu zadali sada posuda govori, i to da ste Jusufa prodali Egip^ anima! ta je dalje s njime bilo, ostaje znak pitanja! Zar se vi ne kajete zbog svoga zlo ^ ina i zar vas nije strah kazne od Allaha?"
Ove rije ^ i Jusufovu bra ^ u teko pogodie da se od straha pred njim tresoe. Doli su njega za hljeb moliti, no s stranom istinom se morae suo ^ iti. Kad su Jusufa prodali za zlato, prodali su sebe i cijeli svijet za to! Kada su Jusufa bacili u bunar, sebe su bacili u pakleni bezdan! Ko rije ^ i ove ^ uje, a ne moe da shvati, ta pri^ a poru^ uje taj je bez pameti. Ne budite nemarni prema onom to pri ^ a govori; ona govori i o vama, ako niste znali. I vi ste ogrezli u grijehu i grekama, jer jo osvijetljeni niste svjetlom razumijevanja. No ako neko posudu vaeg ivota prevrne, sva vaa grjena djela ^ e da se objelodane. Probudit ^ ete se ubrzo kada se osvijetli sva nepravda i zlo koje ste po ^ inili. Vi ^ ete tad kao osu ^ enici stajati e dok ^ vam se jedan po jedan grijesi brojati. Kad vaa posuda zazvoni, ne ^ e vam lahko biti; od straha ^ ete i pamet i razum izgubiti. Vi ste poput tromog mrava koji se za duu bori, uhva ^ en u posudi glatkoj u kojoj vatra gori. Posuda je glatka, iz nje se ne moe izbaviti niti bolnu patnju vatre moe podnositi. No glas van posude na slobodu poziva; zar on nije vrijedan vaega odziva? Va Voljeni vas trai od Ezela, vje ^ nosti, zar ka Njemu sada ne ^ ete poletjeti?
{201)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
POGLAVLJE XXXII
Ptica koja je pitala o odvanosti Neka ptica upitala pupavca odvano: "Da li je s odvano ^ u Gospodaru pri^ i dozvoljeno? Odvanost je potrebna da se strah pobijedi, no, da li je opravdana pred Arom na kome Gospodar sjedi?" Odgovor pupavca "Oni koji su vrijedni u Rabbovim o ^ ima, upoznati budu sa Njegovim tajnama. Oni te tajne znaju ^ uvati; zbog tog ^ e im Gospodar mnoge tajne otkriti. Onaj koji te tajne poznaje ni za kakvu odvanost taj ne haje. Ali, budu ^ ' da je srce njegovo puno potovanja, na malo odvanosti i on ima prava. Neznalici Gospodar tajne ne ^ e dati; da tajne poznaje, dahil ^ e se pretvarati. Ipak, majmun ostaje majmun mada ^ ovjek eli biti;
.^^
<202>
pretvaranjem se majmunluka ne ^ e otarasiti. No pomislite na po ^ etnika mladog derana, ^ ija odvanost dolazi od "upale imana"? On jo nema istinskog znanja, on je jo uvijek rob svojih stanja. Za njega je pokornost najvanija, jer jo nije stigao do pravoga aka. Al'to se ti ^ e mednuna, odvanog u ljubavi, po nemirnom moru dunjaluka on lahko s akom plovi. Njegova odvanost je dobra i dozvoljena, jer dua njegova je vatrom aka raspame^ ena. Aik ne moe vatru ljubavi sakriti; zbog njegove odvanosti nemojte mu zamjeriti! Aik se ne postaje, on biva odabran; aikgovoriti mora, za to je pozvan:' Dervi koji je zavidio Amidovim robovima Horasan je uivao veliko blagostanje, u doba princ - Amidove vladavine. Posluivae ga na stotine turskih robova; lica im sijahu poput punog Mjeseca! Tijela im bijahu poput vitka ^ empresa, noge srebrenkaste, a dah s mirisom mousa. uima im biseri mlije ^ noga sjaja, LZ sijae ko bijeli dan u o ^ ima, bez kraja. Od glave do pete zlatom ukraeni, na glavama im bijahu turbani svileni. Na nogama im sijahu zlatni branici, prin^ evi su oni miljenici.
< ^
\2O3i
I t^
^..^^^ ^.^., ^^^;â ^ 1J`.'`

^.
d^ aa
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Dragim kamenjem im ukraeni opasa ^ i; u cijelom su carstvu najbolji jaha ^ i. Svi do jednog bijele konje jau; roba bi tog lahko zamijenio za pau! Ko god bi ovu vojsku opazio svoje bi srce zbog njih izgubio. Bosonog i gladan, jedan ih dervi ugleda te prolaznika nekog on zapita: "Da ovo nije vojska hurzja iz Denneta?" Ovaj mu odgovori: "Nisu to lturije iz Denneta, ve^^ robovi Amida, princa naeg carstva:' Dervia uhvati vjetar ludila te povika: "O, Allahu mo ^ ni, spusti Svoj pogled s najvieg neba; od Amida nau ^ i kako prema robovima postupati treba!n
=
^.
Najposlije pronade nekakvu ruevnu kolibu i odlu ^ i da se skloni u nju. No kad otvori vrata ruevine, greda popusti i cigla mu na glavu pade. Ubogom derviu glava napu^ e, rane na glavi krv mu pote ^ e. iz U o^ ajanju on ka nebu pogleda i ljutito na sav glas povika: "B, sad si ga ba pre^ erao! Zar mi nisi dovoljno muka zadao? Zar ne bi bilo bolje na^ epiti nogu kakvom sultanu nego razbzjati glavu gladnom fukaranu?" Siromah, bogata i magarac Neki siromah koji je u jarku ivio jednom je od bogatog komije magarca posudio. On na vrzjednom magarcu do mlina odjaha, no san ga prevari, magarac se ote i u umu odluta. Ll umi su magarca pojeli vuci te bogata od siromaha odtetu zatrai. Tako se njih dvojica na sudu na^ oe, od mudrog kadije pravdu zatraie: "Reci, mudri kadija, ko ^ e odtetu platiti?" "Neka plati onaj," re^ e im kadija, "koji je pustio vukove da kolju po umama! Neka plati i bogatome, a i siromahu onaj koji vukovima daje nafaku! Boe, ko je dunik, reci nama Ti; sigurno nijedan smrtnik za to nije kriv!"
Ako ste i vi ludi poput ovog dervia, ako vam je istina od svega pre ^ a i via, budite hrabri onda, stid odbacite, u suprotnom se ne alite, sebe obuzdajte! Odvanost divanije nije za osudu; on je leptir, spreman da sagori u istine plamenu. On vidi samo jedan cilj, plameni oganj ljubavi, ta je loe, a ta dobro, takav ^ ovjek ne vidi. Neka luda trai sklonite Neki divanija gladan, zimskom prtinom je iao, promrzao do kosti, skoro da je s uma siao. Tu ne bijae ku ^ e, u koju bi se sklonio od susnjeice i zime kud bi se zaklonio!
^" -3 t `.W , . +^ v^ . ^.^..-^
( 2 O 4)
(2Q5)
.,^.
.. :
<:^.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Kao to su ene u zanos padale kada bi Jusufovo lice ugledale, ludi zanos se vidi u srcu sufije; tu se on izgubio, u zanosu on nestaje. Daleko je on od svijeta koji mi gledamo, za njega je samo magla svijet koji mi vidimo. On sav dunjaluk o ^ ima istine gledi; i stoga sav dunjaluk takvog ^ ovjeka slijedi. Sua u Egiptu Jednom bijae velika glad, sua u Egiptu, mnogi ljudi umirae prose ^ i hranu. Smrt leevima ispuni ulice, ivi po ^ ee da jedu mrtvace. Tu se i neki dervi zate ^ e te kad vidje kako ljudi pate, svome Rabbu re ^ e: "Boe, s visina na zemlju pogledaj; ako ih prehraniti ne moe, manje ljudi stvaraj!" ^ ovjek koji tako Uzvienom Gospodaru govori, kada se otrijezni, sigurno za oprost moli. Divaniji svakoj nije zamjeriti, no svako pred Gospodarom odvaan ne smije biti. Dervi prevaren gradom Neka Boija luda od velikih bolova patila, jer su ga djeca neprestano kamenjem gadala. On naputenu kolibu pronade i skloni se unutra ne vidjevi da na njenom krovu bjee rupa.
,}
r.:. ;..
.0
LI neko doba po ^ e silan grad da sipa; na star^ evu glavu pade kamenje sa neba. On pomisli da su ga djeca pronala te da ga je od njih nevolja opet snala. On tada po^ e djecu da psuje, da in grdi koliko zna i umije. No ubrzo shvati da ga ne gadaju djeca; ku ^ ica u kojoj sjedae od tmine jeca. Kad vrata vjetar otvori, on progleda, zajauka te pouri da se Rabbu opravda: "Boe dragi, oprosti mi prevarila me je tama, sve to je poelio djeci, nek'sna ^ e ovog insana!" Ako se ludi dervii ovako ponaaju, ne dozvolite da vas rije ^ i njihove varaju i vrijeclaju. Ako vam izgledaju pijani, obuzdajte srdbu, bolni su njihovi ivoti, oni imaju teku sudbu. Oni ^ itav ivot provode odba ^ eni i sami; u svakom trenu ih nova nevolja odalami. Ne oponaajte ih i nemojte ih osudivati; oni su sebe vjetru aka predali. Oprostili bi mi sigurno kada bi saznali koliko boli i patnje su predeverali. Al-Vasiti i jevrejsko groblje Al-Vasiti, ophrvan patnjom, jednoga dana, iao je svojim putem tegoba i rana sve dok nije groblje jehudija ugledao te je na sav glas povikao:
4:^: ... . . . . . . . . . ' .,. )CG1c'
.;
._ ..^.: ,
.`:;`',^..;) ^...^-
.t, :
(206}
(207}
'^.oî^..
^
f .,.._..^.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
"Ovim duama je oproteno, patnja ih vie ne mori;. moe li iko ovu istinu razumjeti?" Neko je ovo ^ uo te su ga pred kadije poslali, ta je time mislio, gnjevno su ga pitali. On re ^ e: "Va sud milosti nema i optuuje, no Allah oprata i milostiv je."
POGLAVLJE XXXIII
: ^^
Ptica koja je tvrdila da ivi samo za Simurga Neka ptica re ^ e: `7a u aku ivim ka Bi ^ u Vje ^ nom, sve dok diem, ta ^ e ljubav biti u srcu mom! ZbogNjega ja sam sebe otkin'o od svega, slobodno je srce moje od svjetovnih stega. Moj ivot je zikr aka voljenome Gospodaru; zar mi treba ita drugo kad sam s njim u paru? Upoznao sam mnoga stvorenja ovog svijeta, no u mome srcu za njih ljubav ne cvjeta. Sva moja ljubav Njemu je predana; malo je onih kojima je ova ljubav dana. No mada sam se s nefsom estoko borio, ja jo uvijek cilj svoj nisam ostvario. Kucnuo je sad trenutak u kom ^ e me nestati, vinom aka opit ^ u se i Voljenom predati. Njegova beskrajna ljepota u srcu mom ^ e zasijati; zagrlit ^ u Voljenog nikad ne ^ emo se rastati!"
(ao8J
<209>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Odgovor pupavca Praznoglavim hvalisanjem, Simurgu ne ^ e se pribliiti, laima svojim Njega ne ^ e prevariti. Aik iskreni se akom ne hvali; vatra aka se u srcu lahko ne pali. Poput lahkog povjetarca Njegov zov nas gali; podiu ^ i veo tajni, u srcu ak nam pali. Tada ^ e nas Voljeni sebi pribliiti, na mejdanu aka beskraj tajni otkriti. No bez znanja o duhovnim stvarima ljubav naa nije drugo do li bol i obmana. Samo onaj koji je istinski sagorio ovu beskrajnu ljubav je zadobio. Snovi ^ enje Bajezida Kad Bajezid palatu dunjaluka napusti, svom muridu na san doce iste no ^ i. Voljeni murid ga upita u strahu: "Kako obra ^ un dade Munkiru i Nekiru?" Bajezid re ^ e: "Kada me oni o Rabbu zapitae, o Njemu od mene nita ne saznae. Rekoh im: Ja vama o Njemu nemam ta kazati; zar se svojim akom smijem hvaliti? Vratite se Njemu te pitajte za mene; On najbolje zna za kim mi srce vehne! On zna samo ko je rob iskreni, samo On moe re ^ i: "O, iskreni robe, pridi Meni!"
Milost Allahova se moe spustiti samo na one vrijedne Njegove ljubavi. Samo On vatru aka moe upaliti; samo On nas akom Svojim moe razgaliti. Volja Njegova svime upravlja, o, bezglavi ljudi; samo On nam milost prua, samo On nam sudi. Zaljubljeni dervi Ponesen vjetrom aka neki je dervi suze lio; on vatru ljubavi svoje ni od kog nije krio. Dua mu se topila, dua mu je gorjela, jer ta dua je svoga Rabba zavoljela. LZ toj vatri je ivio, u vatri se kretao; neki su ^ uli da je kroz pla ^^rekao: "O, koliko jo dugo ja moram plakati; do kada ^ u u ovoj bolnoj ^ enji patiti! Ova bolna udnja sveg me je sagorjela; sav moj ivot je u pepeo pretvorila:" "Kakvo je to hvalisanje?" neko mu prigovori, takvim se ponosom o Rabbu ne govori!" "Srce moje gori!" dervi odgovori. "On spustio je vatru koja me sagori! Zar se ova fukara znade pretvarati da je aik Rabbu, zar to moe biti? Ja nit'ta pokre^ em, nit'za ^ ime teim; ja samo od odredbe Njegove ne bjeim. On upravlja svime, On pokre ^ e sve, On bol podnosi kad zaje ^ i srce moje!"
<210>
<211>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Kad nas Rabb privu ^ e i na nas ljubav spusti, zar aik tada moe nita da ne izusti? O, kada ^ e se vae stisnuto srce Njemu prepustiti, kada ^ e ostavit'sigurnost i k Njemu se zaputiti? O, robe, ako ti ljubav svoju On otkrije, ljubav, to se obnavlja vje ^ no Njegovim djelovanjem, u nita ^ e se pretvoriti i tada ^ e nestati; sve prepusti Njemu i nemoj se plaiti! Ako nefs tvoj preivi, ako bi ^ e tvoje ostane, daleko si ti od naeg puta i od nae vjere! Sultan Mahmud u hamamu Jedne no ^ i sultan Mahmud slomljen tugom bijae te se prerui pa do hamama oticie, da mu onaj koji vatru u hamamu odrava i pali tom vatrom malo duicu razgal.i. Mladi sluga mu nade mjesto kraj dima i pepela; tu se sultanova bolna dua lije ^ ila i grijala. Mladi ^^ ga poslui suhim, gotovo bajatim hljebom; pojede ga sultan slatko, ogrnu se fukarinim nebom. No ponos izbi iz sultana, kriom je pomislio: "Da zna ovaj ko sam, za milost bi molio!" Kada sultan pode, mladi ^^mu re ^ e: "Vidio si moj dom i jeo moju hranu; leao si, prijatelju, na mome divanu! Znaj da, ako te opet tuga svlada, primit ^ u te drage volje, kao gosta rada! si neka vana li ^ nost, moda i sam sultan, Ti i zbog toga si, prijatelju, tako nesretan!
Ja niko sam i nita, stoga sre ^ a mi je dana, bogat sam da primim i samog sultana:' Sultanu se govor ovaj plaho svidio te je hamam jo sedam puta posjetio. Naposlijetku ovo je mladi ^ u rekao: "Zavolio sam te plaho i drag si mi postao! Od mene moe bilo ta zatraiti, za dobrotu tvoju ja ^ u te nagraditi." "Ja sam fukara, Gospodaru' mladi ^^ njemu veli, arfukara kraj sultana drugo da poeli?" "Govori, mladi ^ u," sultan re ^ e, `ve ^ u ti dati, ako eli danas, moe i sultan postati!" Mladi ^^re ^ e: "Sve ^ emu se nadam je da ^ e opet do ^ i, da se moga skromnog doma ti ne ^ e pro ^ i. Praina koju ti gazi za mene je kruna, a tvoje prisustvo moja kraljevina. Kraljevstvom ti upravlja, ruka tvoja daje, takav poloaj, o, gospodaru, robu ne pristaje. Bolje je s tobom u mraku hamama sjediti, nego carevati, a lice ti nikad ne vidjeti. Mjesto ovo mi je veliku sre ^ u donijelo, napustit'ga sada bilo bi nezahvalno! Ovdje sam se s voljenim sultanom upoznao, ni za ta na svijetu ovo mjesto ne bih dao. Kada si tu, hamam je svjetlo ^ u okupan, od tebe nita vie ne eli moj dan. ta od tebe vie da elim, do li tebe; pred svjetlo ^ u tvojom ja izgubih sebe! Neka moje grjeno srce umre ako traim, druge sudbe do li da ti robujem i sluim.
(212>
1213>
GOVOR PTICA
Meni vladavina ne pristaje, sve to elim, da s vremena na vrijeme s tobom sohbet dijelim!" Neka vas predanost ovoga mladi ^ a podu^ i o predanosti koja i u vaem srcu postoji. 1 ta je sve zaljubljeno srce u stanju da podnese, takvo srce moe i najve ^ i teret da ponese. Ako se ova ljubav u vaem srcu pokrenula, budite praina pod stopalima vaeg Gospodara. On zavoli roba koji takvu ljubav ^ vrsto dri, On je more koje od vas samo kaplju vode trai.
Dvije
Sve dunjalu ^ ke stvari tada nestae, u njegovom srcu bezvrjedne postae. Plemenita ^ enja aka nije svakom znana; samo robu iskrenome ona je dana.
vodonoe
Neki vodonoa bez vode ostade; tada on drugog vodonou poznade. Zamoli ga da mu da malo vode, no ovaj vodu nije elio da dade: "O, ti to duhovnu e ^^ne poznaje, zato svoju vodu ti ne pije?" Prvi vodonoa odgovori: "Ja sam se od svoje vode razbolio; dozvoli mi da se tvoje napijem, ne bi li za istinom oednio!" Kada se Ademovo srce od svega poznatog zamorilo, ono je tada neznanu stvar, penicu, poeljelo. Sve to je imao, za jedno zrno penice je dao, zbog toga je dugo i teko patio. No kada ljubav spustie u njegovo srce, u vatri tog aka srce mu sagorje.
^^{^C_ aR7^:^:J ts ,. r,iMk d ^â.:.^:
1214>
<215}
= GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
POGLAVLJE XXXIV
Ptica koja je zadovoljna svojim stanjem "Nema nikakve sumnje," re ^ e ptica asketa, "da sam stig'o savrenstvu i odrek'o se sv'jeta. Da bih ovo savrenstvo postigao, putem mukotrpnog odricanja ja sam iao. Poto sam krajnju mudrost ostvario, sebe bih unizio, ako bih sad ta zatraio. Zar bi iko ovakvo blago napustio da bi se po pustinjama i planinama potucao?" Odgovor pupavca O, ejtansko stvorenje, samoljublje ti je duu porobilo, a ponos pakleni od istinskog cilja odbio. Bahatost i matarenje su te obuzeli, daleko od duhovnih stvari zaveli. Tijelo poudno ti je duu oslijepilo, sami ejtan ti je mozak popio. Svjetlost koja te vodi puka je iluzija, a apsurdno samoljublje naziva se ljubav tvoja.
Tvoja odricanja su obi^ na prevara, a sve to ti govori je samoobmana. Ne vjeruj tom blijedom plamu kojeg vidi; to je vatra tvoga nefsa, nje treba da se stidi. Nefs sablje nema, a neprijatelj je opak, lahko nam zada udarac, teak i gorak. To je lana svjetlost to se putem javlja; ona je poput uboda korpije, na koji se perun stavlja. Pazi se, nek'te ne prevari taj plamen lani, bjei od njega jer ti Sunce nisi, i zato mrav ostani. I ne tuguj to je put crn poput no ^ i; na kraju togputa svjetlost ^ e ti do ^ i. No sve dok si zarobljen porocima nefsa, tvoji kilavi napori nisu vrijedni spomena. I taj ponos koji si ^ itanjem knjiga dobio od prave svjetlosti te je odijelio i duu ti porobio. Ali ako eli da se vine putem neba, sloboda od nefsa je ono to ti treba. Ako ti sebi ^ ne misli opsjedaju srce, u prazninu ^ e utonuti, potamnit ^ e ti sunce. Ako ukus samoljublja ostane u tebi, bezvrijedno je sve to ^ ini, proklet si u sebi. I dok samoljublje ivi i u jednom tvom dahu, kia strijela osut ^ e te, umrijet ^ e u strahu. Sve dok ivi, patnje duhovnog puta prihvati; po hiljadu puta u prainu padaj, praina puta budi. No ako se sebi ^ nosti i njenih zala prihvati, na hiljade udaraca sudbe ti ^ e da doivi.
(2 17>
..
?t;
fi:<^f` .^ ^?:^*a L Ji^.~
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
ejh Ebu Bekr iz Niabura Jednog dana ejh Ebu Bekr iz Niabura vodio je muride svoje putem do grada. Muridi pjeke, a on na magarcu; u neka doba magarac glasan prde odapnu. ejh jauknu te svoju hrku razdera; neki od murida ga za razlog tome upita. "Kad se osvrnuh; ejh re^ e, "i ugledah more svojih murida, svaki od njih spreman da ivot za me da, tad pomislih da sam i Bajezidu ravan, toliki me hvale, to je znak jasan. Beskrajna slava na nebesima me ^ eka, ja sam slobodan i ^ ist od svih grijeha. I dok sam tako sebi pripisivao slavnu sudbinu, moj magarac bombu od prdea odapnu. To je bio odgovor jednoga magarca ^ ovjeku punom sujetnih misli i samoljublja. I zato me u tom trenutku obuze vatra pokajanja mijenjaju ^ i moje stanje, razbijaju^ i matanja. I zbog toga ja jauknuh, zbog toga zaplakah i zbog toga hrku svoju ja rastrgah:' O, kako je istina daleko od onih koji su za sve to kau il' urade hvale puni! Kutariite se uobraenosti i vatru naloite nefsom svojim koji tako ludo volite. Svakog trena vi vaa lica mijenjate, ali u dubini due faraoni ostajete. I dok mrva vaeg nefsa u ivotu opstaje,
1511
u vama na stotine munafika ostaje. I stoga ne izgovarajte tu mrsku rije ^^ ja; jer ^ e vas zbog nje dopasti stotine zala. Ako se pouzdate u sebe i ono to svojim smatrate, oba svijeta vam neprijatelji zato postae. No ako nefsa usmrtite, i no ^^ najcrnja svjetlo ^ u vaom bit ^ e obasjana. ejtanova tajna Llzvieni Gospodar re ^ e Musau jednoga dana: `7di i doznaj tajnu od ejtana!" Musa k Iblisu ode istog dana, upita za tajnu i ovo ^ u od njega: "Zapamti ovo i ponavljaj to stalno! Nikad ne reci ja' - da ne bi poput mene bio!" Sve dok u vama i mrva samoljublja ostane, na kraju vaih ivotnih napora bit ^ e samo o ^ ajanje! I bez obzira koliko vi nakupili bogatstva, pred vaim licima krivit ^ e se stotine runih ja: Pri^ a Neki sufija je rekao: `Po ^ etnik na putu mora da vidi vrata koja otvaraju zastore nejasnosti. More ljubavi ^ e mu tada pamet preplaviti i on ^ e dunjaluk tada ostaviti. Ali ako je tamno sve to vidi na svome putu, u zabludi je, posvetio se praznom ibadetu."
rt
.:,:
3 ^ ' r ;a
-.:.
\219f
--_?. __-.-. ^
-.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Mada drugi, vau sujetu, zavist i ljutnju mogu vidjeti vi to sami lahko ne moete primijetiti. Znajte da u vama ivi strana adaha, koju hrani ta nemarna magar ^ ina, u vama. Tu adahu vi danono ^ no pazite i pitate, a zbog nesre ^ e svoje strano se ^ udite. Iz praine i krvi postalo je vae tijelo i nije za ^ udno da je od otrova cijelo. Krv koja vam svaku venu napaja ne ^ ista je i od spoznaje vas razdvaja. Prlja vas ono to najvie ljubite odaje vaega srca kriju mnoge grijehe! I ako ste tu prljavtinu sagledali, zato ste tako nepokretni, ko da za nju nikad niste ^ uli? Pri ^ a o ejhu i psu Neki ugavi pas o ejha se o ^ eao, no ejh se na to nije obazirao. Na njegovim haljama ostade prljavtina, "Zato ne otjera psd" neko ga upita. "Pas je prljav; ejh re ^ e, "to je bar jasno, ali unutar mene je ono to na njemu vidi svako. U mome srcu je skrivena njegova prljavtina; zato da tjeram tako bliskogprijatelja?" Bilo da je ne ^ isto ^ a srca velika ili mala, ona je pokazatelj tekoga hala. Bilo da vas je zaustavila planina ili slamka, jednom kad ste nepokretni, stanka je stanka.
Pustinjak zaljubljen u svoju bradu
LI Musaovo vrijeme neki pustinjak je ivio;

danju i no ^ u on se predano Bogu molio. Ipak, on nije duhovna iskustva zadobio, niti je u njemu sunce spoznaje zasjalo. Svoju dugu i lijepu bradu mnogo je volio, dlaku po dlaku povazdan je gladio. Jednoga dana ovaj pobonjak suhi ugledao je Musaa negdje u daljini. On potr^ a ka njemu i povika: "O, gospodaru sa gore Sinaja! Upitaj naeg Uzvienog Gospodara, zbog ^ ega za sve ove godine predanog ibadeta nisam postigao stanje duhovnog zadovoljstva, niti stanje ekstaze i duhovnog ushi ^ enja? Musa dragi, pitaj Uzvienog Gospodara zato mi uskra ^ uje nagradu koja mi pripada!?" Slijede ^ i put kad Musa ode na Sinajsku goru upita Gospodara o ovome pustinjaku. On mu odgovori: "O, Musa, tom lanom svecu poru ^ i da je vie ljubavi posvetio svojoj bradi negoli MeniP' Kada Musa to prenese pustinjaku, on gorko po ^ e plakati ^ upaju ^ i sebi bradu. Tu se nade Debrail pa re ^ e Musau: "On ^ ak i sada misli na svoju bradu; volio je prije, voli je i dok je ^ upa; samo se rasplamsala ta ljubav tupa!"
Bez obzira na kojem ste mekamu,
<220>
<221>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
prisje^ ajte se Gospodara u svakome dahu. Svaki dah koji nije u zikru potroen uzalud je proveden i zauvijek izgubljen. emo sa vama koji ste vaim bradama okupirani, A ta ^ a jo iz mora nevolja niste isplivali? Na brade vae morate zaboraviti ako elite iz toga mora izbaviti. No, upadnete li u to more s tom velikom bradom, iz njega ^ ete isplivati sa mukom velikom. Dugobradi koji se utopio Neki maloumnik duge, fine brade jednoga dana u rijeku upade. Neki prolaznik ga spazi pa povika: "Otarasi se te kese oko svoga vrata!" "Ovo nije kesa ve ^^moja brada!" davljenik uzvrati. "Onda ti nema spasa!" ovaj davljeniku re ^ e. "Preraslo je tvoje ito, voda ^ e ga ponjeti!" O, vi jarcima sli^ ni i bradate prznice, ejtan vam je samovolju i sujetu podario iz svoje riznice. Sve dok ste sobom opsjednuti i svojim eljama, ^ eka vas isto to i ponosnogfaraona. Poput Musaa dunjaluku le^ a okrenite, uhvatite svogfaraona za bradu i obuzdajte! Onaj koji je na putu duhovnog stremljenja da brine o tri^ arijama, nema vremena. Onaj koji je sakupio dovoljno vode u buretu, ne ^ eka sav u brizi kiu proljetnu.
Dervi koji pere svoju odje ^ u Jednom neki dervi svoje halje je prao; u to se oblak tamni na nebu pojavio. Sva zemlja je u tamu potonula, a iz njegovih haljina svjetlost zasjala. LZ po ^ etku je dervi htio sapun kupiti, no od toga je odustao kad se oblak pojavi. "Hvala ti, obla^ e, sada mi sapun ne treba, ti ^ e mi spustiti bolji sapun sa neba. Llmjesto sapuna, gro ^ e ^ u sebi kupiti; od pomo ^ i sa dunjaluka ruke ^ u svoje oprati!"
; f^
' } ^^-.::`t ^4^î.i`^ _.!-`^Y^
`.^.y u .?^j `;` ^^ <rz ^^--
. ?%!3
:î
<222>
\ 22 3/
^.^::
.....
. . .
GOVOR PTICA
i poput nebesa se oko Njega okre ^ i.

Ako poznaje neto bolje, onda govori, fukaro, ^ e, prihvati se Njega, ne bi Z' istinsku sre ^ u pronaao:" Ina Dervi u planini Neki ushi ^ eni dervi, opijen akom, gorama lutao u zanosu tekom. Sa divljim ivotinjama on je drugovao, u nemirnom zanosu no ^^ i dan ludovao. Dvadeset dana ga je ovo stanje dralo! Pjevao je, igrao, Gospodara svoga slavio: "Sve tuge nesta, sami smo nas dvoje, u ljubavi naoj drugi ne postoje!" Zar da umre onaj ^ ije je srce sa Njim? Srce svoje predajte, jerga trai Voljeni. Ako tvoje srce udnjom za Njim gori, zar ^ e huda smrt ikad da te mori? Aik koji je plakao na samrti Neki aik na samrtnom ^ asku plakae; ^ emu takav pla ^^ljudi ga upitae. "Pla ^ em," re ^ e, jer oblak proljetni sada treba po ^ i na po ^ inak vje ^ ni! A ako i sada stanem naricati, kako da umrem kad je srce sa njim?" "Ako je srce sa Njim,"sagovornik re ^ e, ako i umre u tom, spas ti ste ^ e!" "Kome god je srce uz oblake," ovaj odgovori,
POGLAVLJE XXXV
Ptica koja je traila pomo ^î savjet Brina ptica upita: "Reci mi, o, ti to si slavljen diljem svijeta, ta odraava srce moje duinom tvogputa? Da smirim srce, ta mi je ^ initi? Llputi me, podu ^ i, da mi je manje brinuti. LI pravom vodi ^ u je sigurnost jedina, koja bojaznost i nelagodu otklanja. slijediti elim upute iz nevidljivog svijeta, Ja napustiti lani put kojim idu dunjalu ^ ka stvorenja:' Odgovor pupavca "Sve dok si iv, na Allaha se osloni; od svih drugih osim Njega se oslobodi! Budi u stalnom oprezu od stvorenja, ^ uvaj se ispraznog i suvinoggovora. Ako bude u stanju ovo ispuniti, sve brige i boli tvoje due ^ e i ^ eznuti. ljubavi ka Allahu smireno ivi LI
( 22 4/
<2 25>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
mrt prava ga nikada ne ^ e dota ^ i. No kad se srce ljudsko s Njime sjedini, Svaka smrt se tada nemogu ^ om ^ ini. Ako u radosti provodi dane, dua od veselja u svemir nestane. Ko god se opstojnosti Njegovoj raduje u Njemu i ^ ezava, dui kida okove! Raduj se vje ^ no za ljubav Dosta; tad od smrti i od nefsa nita ne osta!" Smireni sufija Smireni sufija re ^ e: "Na usavravanju svom sam sedamdesetgodina radio i sada sam stanje smirenosti i sre ^ e ostvario. stanje Boanskog jedinstva sam uplovio, L! u uzvienoj veli ^ anstvenosti i ja sudjelovao: Umjesto sobom, vi ste mahanama drugih okupirani; zar smiraj i sre ^ u tako moete prona ^ i? Veli ^ anstvenost Gospodara ne moete spoznati, jer neprestano zapaate mahane drugih ljudi. Da bi vam se tajne otvorile, morate shvatiti da vas greke drugih ne bi smjele ljutiti. No vi zbog tu ^ in greaka i dlaku bi rascijepili, a za vlastite greke pravite se slijepi! Priznajte svoje grijehe i milost ^ ete zadobiti; ko svoje mahane spozna njih ^ e se osloboditi.
Dvije pijandure
Neki se ^ ovjek ^ esto do besvijesti opijao, samopotovanje gazio, u jarku zavravao. Prijatelj ga jednom tako pijanog zatekao, u dak zavezao i na lecla uprtio. Usput sretoe jo jednog pijanca koji se teturao pomognut' od svog jarana. U tom trenutku se prenu prva pijandura i kad ugleda pijanog jarana, povika iz daka: "O, nesretni ^ e, ubudu ^ e samo dvije ^ ae rakije pa ^ e hodati kao i ja, bez pomo ^ i i ^ ije!" Nae stanje nije druga ^ ije nimalo, zato to ljubavi nemamo, mi tu ^ e greke vidimo. Onaj koji aka nema neprestano trai da u drugima prona ^ e mahane, grijehe i lai. No kada bi u srcima naim bilo ljubavi, mahane drugih mi bismo vrlinama smatrali. Mladi ^^koji je vidio falinku u oku voljene Neki mladi ^^ lavljegsrca bijae poraen ljubavlju; petgodina volio je, bio predan slatkom robovanju. Njegova ljepotica imala je malu mrlju u oku; nije to primijetio, jer za nju imae ljubav duboku. A kako i moe ^ ovjek koji gleda o ^ ima ljubavi, tako malu falinku u oku voljene uo ^ iti? No s vremenom vatra aka u njemu po ^ e da se gasi, po ^ e vladati sobom, od lude ljubavi se spasi. Djevojka koja za njega bijae vila ^ arobna
<22 6k
(2 27}
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
najednom se promijeni i postade obi ^ na. Tada on primijeti bijelu mrlju u oku voljene, "Od kada ti je ta mrlja u oku?"postavi joj pitanje. "Od dana kad je tvoje srce po ^ elo da se hladi," ona re^ e, "i tvoja ljubav prema meni po ^ ela da vehne." O, vi slijepci okrutnih srca, koliko dugo ^ ete traiti greke u drugima? Bolje vam je da se trudite da spoznate stvari koje u grudima briljivo skrivate. Kada ugledate svoje mahane u njihovoj biti, ne ^ ete se vie mahanama drugih baviti. andar i pijanica andar se na nekakva pijanca naklati pa ga dobrahno pendrekom izmlati. Pijanac se otimao te andaru govorio: "O, pijanduro, o mene si se ogrijeio! Tvoje pijanstvo je gore, a niko ga ne vidi, jer ti si pijan od poude, mrnje i strasti. I ako eli istinsku pravdu provoditi, prvo bi ti sebe trebao izdegene ^ iti!" POGLAVLJE XXXVI
4f
Ptica koja nije znala ta da trai od Simurga "O, vocio puta; re ^ e ptica zbunjena, àko stignem do kraja, ta trait' od Simurga? Ako i uspijem da se pred njim pojavim, ta od Njega, svjetlosti svijeta, da zatraim? ta god da mi kae, to ^ u i zatraiti; uputi me da bi se moja dua mogla smiriti:' Odgovor pupavca "O, sirota ludo, trai samo Njega, zar ima ita bolje od samog Simurga? Njegovogpostojanja ako svjestan si, nita drugo osim Njega ne trai. Ko god Ga pronade u skrivenom kutku svog srca, korak po korak ga obasipa milost Njegovog sunca. Tvoj Gospodar iskrenog aika odbiti ne ^ e, jer on poznaje miris vje ^ ne sre^ e. LI cijelom svijetu, ako pameti imade, iskat' bolje od Njega nema, ako ita znade!"
i229f
tc.
GOVOR PTICA
! '
I -
= GOVOR PTICA
i_^tC's_t.
Molitva Ebu Ali Rudbara Kada je ejh Ebu Ali na samrti bio, pri^ a se da je rije^ i ove izgovorio: `Dua moja trepti od uzbuc ^ enja jer ja rajska vrata vidim irom otvorena! Prijestolje slave pred mojim o ^ ima sija, ispred njega su nasmijana lica evlija. L^ toj palati besmrtnosti meleci pjevaju, ^ iste due oni u Dennet pozivaju: "Zlcii u Dennet, o, iskreni aiku; ljepote njegove nisu dane obi ^ nom smrtniku. Niko na zemlji Dennet ne moe vidjeti, no tebi ^ e sad ova veli ^ anstvenost pripasti!" Ipak, moja dua na Dennet ne ^ eka; u Boanskim ljepotama za me nema lijeka. Mnogi klanjaju cio ivot da se domognu nagrade, no srce moje pusto je, ona nije za mene. Boe dragi, nek' mi srce bije akom; ja nemam nita s rajem i paklom. Pa neka me i u pepeo pretvore, u meni ne ^ e na^ i nita osim Tebe. Ja samo za Tebe znadem; vjera ni nevjera odvojiti od Tebe ne ^ e ovoga fakira. Samo Tebe ja volim, predajem se Tebi, Sobom napoji moju ednu duu, prihvati me k Sebi. Ti si za mene ahiret i dun ja, Ti jedina si potreba i nada moja. Ja samo za Tobom udim, moja dua je u Tebi, O, Voljeni, oduvijek si ivio u meni!
';.
Nas sada samo tanka nit razdvaja; otkloni taj posljednji zastor, jer ljubav nas spaja! O, Voljeni, sagori taj zastor svojim akom jer ja sada diem samo s Tvojim dahom!" Llzvieni Gospodar govori Davudu "O, Davude, prenesi mojim robovima, kada ne bi bilo Denneta ni Dehennema, da li bi Me se ikad sjetili u svojim dovama? Da nema vatre ni sjajne svjetlosti, da li bi se ikada Mene sjetili? Ako Mi ele odati iskreno potovanje, trebali bi Me oboavati bez straha i nade. Njihova molitva nije nadahnuta bolima nesebi ^ ne ljubavi; njihov ibadet je ispunjen pohlepom za dobiti. Iskreni rob samo za Voljenim udi kad se u dubini srca njegov ak probudi. Reci im da se procu svega osim Mene; nek' neprestano za Mnom srce Moga roba vehne! Nek'saberu sav dunjaluk, tu varku moju, neka ga onda komad po komad svog ispar ^ aju! Nek' te komadi ^ e do pepela saeu, a pepeo vjetru vje ^ nosti predaju. Tek nakon toga oni ^ e saznati da je pepeo ono za ^ im su pohlepno udjeli: Ako se iz pohlepe za rajem Allahu budete klanjali, zasigurno ste istinski put izgubili.
^.^^
'^.
b,
.,.
Yr.>7r-71
\23 0%
^
01:i
23 1}
{
^
.+.:.V....
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Mahmud i Ajaz Jednoga dana Mahmud pozva svoga miljenika, podari mu svoju krunu, na svoj prijesto posadi ga. "O, Ajazu' re ^ e, "ti sad budi sultan ovom carstvu, ovu zemlju poklanjam ti i svu moju vojsku. Nek'sva slava sada tebi pripadne, nek' more i zemlja sada tebi robuje." Kada su ovo ^ uli sultanovi oficiri, o ^ i su njihove pocrnile od zavisti. "Nijedan sultan; rekoe, "nit'vladar jednog doba ne spusti ovolike ^ asti na obi^ nog roba!" Ipak Ajaz se gorkome pla ^ u predade, jer odbiti nije mogao sultanove naredbe. "ta ti je, jesi li poludio?; upitae ga dvorjani. "Ti nisi vie rob ve ^^ sultan, zato pla^ e ti?" "O, slijepi ljudi; Ajaz njima re ^ e, ar ne vidite da me sultan tjera od sebe; da vojsku njegovu vodim u daleka osvajanja i boravim daleko od svoga sultana? Njegovu naredbu ja moram ispuniti, no u svom srcu ^ u uvijek s njime biti. ta ^ e meni novci, carstvo, vladavina? Ja sam sretan samo kraj svoga sultanal" U^ ite od Ajaza kako se Uzvienom Hakku robuje vi koji danono ^ no u lijenosti ivite! Zavedeni jeftinim, pukim zadovoljstvima, Robovi ste strasti i niskih prohtjeva. Zbog tih elja se sva ^ ate, zamjerate Rabbu svake no ^ i,
no ipak na put ka istini ne elite po ^ i. I kako dani teku svakim dahom ste blii smrti, ipak se ne elite mijenjati, iz u ^ malosti pokrenuti. Ajaz vas zove iz predjela uzviene ljubavi, no vi se ne elite putem aka zaputiti. A zar moe tajnu uzvienu spoznati onaj ko strahuje od pakla, a za rajem udi? Nebeska svjetlost ^ e vau no ^^ obasjati kad budete oba svijeta zaboravili. Za Dennetom ne udi istinski sufija; on srce svoje ^ uva samo za Rabba. Rabijina molitva "O, Allahu, Ti koji poznaje sve tajne, neprijateljima mojim ispuni elje dunjalu ^ ke! Mojim prijateljima podari sve uitke Denneta, ja sam li^ no slobodna od ta oba svijeta. Ja ne udim ni za dun jom, ni za Ahiretom; Boe mili, ja udim za Tvojom blizinom! Od oba svijeta vrijedi vie moje siromatvo; zbog njeg'sam zadobila Tvoje beskrajno bogatstvo. Kada bih udila za drugim osim Tvoga lica, ne bih drugo bila do li nevjernica!" Onaj koji poznaje svoga Gospodara od cijeloga svijeta vie ima, od svih okeana. Cijeli univerzum Njega nije vrijedan! Allah je najve ^ i, Allah je Jedan! On samo opstaje! Neprolazan, Vje ^ an,
>
p=
^^1 ; r^
( 23 2 f
233>
GOVOR PTICA
= GOVOR PTICA
Jedinstven je samo Allah, svake hvale vrijedan! Llzvieni Allah govori Davudu Stvoritelj svijeta, skriven velom tajni, jednom se prilikom Davudu obrati: "Sve to je na ovom svijetu stvoreno, dobro i zlo, vidljivo i skriveno, pokretno i nepokretno, nije nezamjenljivo, nit' je savreno; samo sam Ja bi^ e apsolutno, vje ^ no. Meni nema nita sli ^ no, nit'Mi ima zamjene; ma ta ko da trai, nema ve ^ eg od Mene! Znaj, Mene nita ne moe zamijeniti, ne odvajaj se od Mene, o, robe iskreni! Ja sam tvoj Gospodar, sve to treba ti, u svakom svom dahu se Mene prisjeti! Nek' u srcu tvome budem samo Ja; Ja sam samo vje ^ an, za Me smrti nema!" O vi to ste op ^ injeni dunjalukom, svakodnevno obuzeti zavi ^ u i pohlepom, otvorite svoje o ^ i i na put krenite, kanite se oba svijeta, Gospodara traite. Oni koji izaberu drugo osim Njega klanjaju se samo bezvrijednim idolima. Oni koji duu svoju idolima predaju bezumni su i pohlepni jer prave vjere nemaju. Sultan Mahmud u Sumenatu Kada je Mahmudova vojska osvojila Sumenat,
u njemu nadoe idola po imenu Lat. Hindusi ga preklinjae da potedi Lata, za njega mu ponudie tri gomile zlata. Silni Mahmud na to ne pristade; on zapali vatru i u njoj Lat nestade. No tada se Mahmudu njegov vezir obrati: "Zar nije bilo bolje Lata za zlato prodati?" `Ja se Sudnjeg dana plaim; Mahmud re^ e, jer bi tada na Gospodar mogao da kae: "Po^ ujte ta su Azer i Mahmud po ^ inili, prvi kipa tes'o otrom sjekiricom, drugi tekog Lata smatr'o poslasticom!" I dok je kumir gorio, iz njega rijeka bisera ispade, i tako se Mahmud obogati i ispravan ostade. On je tada rekao: "Ono to je zasluio Lat je dobio, a mene je, za moje zasluge, Allah nagradio:'
LI srcu svome sagorite sve idole, u toj vatri ^ ete na ^ i dragulja more. Sagorite prvo nefsa, sudbu mu zape ^ atite; tek ^ ete tada otkriti bisere koje on krije. Vaa dua je pozvana od vaeg Gospodara; zar se ne ^ ete odazvati, ponizno pasti kraj Njegova praga? Vaa dua je sa Njime sklopila ugovor; zar obavezu ne ^ ete ispuniti, zar ^ ete prekriti dogovor!? Vaa dua Njega samo treba, u dobru i zlu; obe ^ anje svoje ispunite, sa ^ uvajte vjeru.
ffia (234}
<235>
_ ...
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Mahmudova pobjeda nad indijskom vojskom Kada je Mahmud krenuo u pohod na Indiju i pred sobom ugledao mo ^ nu indijsku armiju, On pred Rabbom na koljena pade i Gospodaru pravde obe ^ anje dade. Obe ^ a, ako u toj vojni on pobijedi, sve zaplijenjeno blago ^ e derviima da podijeli. I tako Mahmud veliku pobjedu odnese, ogromno blago mu pred noge vojska donese. Mahmud se Allahu Llzvienom na pobjedi zahvali te naredi da se blago derviima podijeli. Re ^ e: `7stinitom sam obe ^ anje svoje dao, iza obe ^ anja svoga ispravno sam stao." No na to njegovi oficiri ljuto reagovae te sultan Mahmudu uzbudeno rekoe: "Zar zlatom, srebrom, sjajnim biserima treba nagraditi ovu aku budala? Zar nije bolje vojsku, koja rtvuje ivote, nagraditi, ili bar blago u carsku riznicu pohraniti?" Tu se sultan u velikoj dilemi nade; izmedu dervia i vojske muka ga snade. Medutim, tuda naide Ebu Husein, Boija luda, jako u ^ en, bez straha u srcu, divanija huda. Kad ga ugleda, sultan Mahmud naredi: `Pozovite onu ludu, bit ^ e kako on presudi. On se ni mene ni moje vojske ne plai, i zato ^ e nam poten i mudar odgovor dati: I tako Ebu Husejna, Boiju ludu, pozvae; on re ^ e slijede ^ e kada mu situaciju razjasnie:
"To blago ne vrijedi ni dva zrna graha, o, ^ udni sultane. Zar ne vrijedi vie obe ^ anje Veli ^ anstvenom Allahu? Zar ti ne ^ e ve ^^ sutra u novi boj krenuti zar ti ne ^ e opet Allahova pomo ^^ trebati? i Zar da tako nisko padne zbog dva zrna graha, zar ti nema stida od Veli ^ anstvenogAllaha? I blago i pobjeda samo Allahu pripadaju; On je svoje uradio, na tebe je red, sultane!" Kad je ovo ^ uo, sultan se estoko zastidio, blago je razdijelio derviima i ^ uveni sultan postao.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Samo jedan iskren uzdah iz dubina due do cilja dovest ^ e insana, on ^ e biti spaen:' Jusuf i Zulejha LZ vrijeme kad je Zulejha bila na visokom poloaju, naredi da Jusufa bace u tamnicu. Ona otro zapovijedi svojim slugama da bi^ evanjem kazne nesretnogJusufa. "Izdevetaj ga dobro' re ^ e, "vjerni moj slugo da ga ^ ujem kako je ^ i, ne elim nita drugo!" Al' kad sluga lice Jusufovo ugleda, srce mu se smeka, ne mogae bi ^ evat'ga. On janje^ u kou uze te re ^ e Jusufu: "Zajau^ i kad god udarim kou janje ^ u!" I tako sa svakim udarcem po janje ^ oj koi, Jusuf ispusti iz sebe glasan uzdah boli. No kad je Zulejha to ^ ula, na slugu se izdera: "Ti si preblag udri ja^ e, svega razderi ga!" Tad nesretni sluga svom Jusufu re ^ e: "O, sun ^ eva svjetlosti, ta mi je ^ initi, ako na tebi masnica ne bude, Zulejha ^ e me ubiti? No bolje ti je, zagrni koulju, srce svoje pripremi; ako ti kou bar malo ne oprljimo, nema spasa ni tebi ni meni!" Kad Jusuf le ^ a svoja spremno razgolje, oplakivanje se ^ ulo od neba do zemlje. A kad udarci slugini po njemu padoe, jauci njegovi samo nebo raspolovie.
POGLAVLJE XXXVII
Ptica pita kakav dar da odnese Simurgu Brina ptica se tu pojavi te re ^ e: "Kakav dar da ponesemo kralju, o, pupav ^ e? Ti si na vodi ^^do tog neznanog Veli ^ anstva, ti zna ta je prihvatljivo u Njegovim o ^ ima. Zar nije potrebno kralju dragocjene darove ponijeti? Praznih ruku ^ e mu do ^ i samo nakaradni ljudi!" Odgovor pupavca Àko ^ ete moj savjet posluati, ponesite ono to ondje ne moete na ^ i! Nepristojno je i tog mjesta nedostojno ponijeti ono ^ eg' imaju tamo. Tamo tajna ivi i pouzdanje, poslunost due i istinsko znanje! No tamo ponesi boli srca svoga, ^ enju svoje due, tamo nema toga! I neka se bolni uzdasi tvoga aka uzdignu visoko, sve do samogAra.
<s
< 238 >
(239}
= GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
"Dosta, sad je dosta," Zulejha re^ e, "to je uzdah iz dubina Jusufove due! Taj uzdah je kao mehlem bolnom srcu mome; prijanji uzdasi bijahu samo varka, pretvaranje: Na tevhidu ako bude i hiljade narika^ a, jadikovanje im ne vrijedi ni jednog bolnog uzdaha. Jer dok ne budete ljudi bolom utu ^ eni, u redove velikana ne ^ ete biti uklju ^ eni. Ako srce plamti ognjem boli ljubavne, zar smireno moe provoditi no ^ i i dane? Aici na denazi
-^f
da slavimo zajedno Allaha do izlaska sunca!" Rob re ^ e: "Majka zna trenutak u koji se rada beba; bol njena sve joj kae, drugo njoj ne treba. Gospodaru moj, bol za istinom ^ e te probuditi, niko drugi za tebe tu bol ne moe osjetiti. Ako neko drugi treba da te budi svakog dana, sva dobrobit tvog namaza zapast ^ e tog insana:' ^ ovjek koji bol i udnju za istinom ne osje ^ a, za badava ivi, gori je od magarca. No ^ ovjek koji u bolnoj udnji za istinom gori, nit'se raju nada, nit'ga misao o paklu mori. ejh Ebu Ali Tusi
^.^
f
y.
!.^
^^.
Na denazi bijae stotine aika, no samo jedan pusti, iskreni uzdah boli iz srca. Oni skupa bijahu poput kakvog prstena; samo jedan je u prstenu sijao poput dragog kamena. Sve dok sebe ne budete iskreno prealili, medu hrabrim i odvanim ne moete biti. Da beskrajno Voljenog trai, ljubav tjera aika; ta ga ljubav pe^ e i no ^ u i danju i mira mu ne da. Odani rob Neki ^ ovjek odanog i mudrog roba imae koji svako jutro prije izlaska sunca ustajae. Molio bi se sve dok sunce ne bi izalo; u sabahu je naao golemu radost, aga mu je zavidio. Jednog dana mu re^ e: "Probudi i mene slijede^ eg jutra
s^-
ejh Bu Ali Tusi mnogo putovae, od mudrih ljudi svoga vakta bijae. L! potrazi za istinom mnogo je ostvario; nisam znao ^ ovjeka koji ga je nadmaio. On je govorio: "Oni kanjeni Dehennemom ^ e plakati, onima u Dennetu oni ^ e govoriti: "O, vi sretni i izabrani, opiite nam vaa stanja, da i mi bar malo laznemo od vaeg uivanja!" "Ovdje vje ^ na svjetlost sija; odgovorit ^ e dennetlije, "vje ^ na svjetlost koju isijava Njegovo lice. Kada se svjetlost Njegove ljepote priblii, od stida se svih osam Denneta zamra ^ i." Onda ^ e dennetskim duama re ^ i due dehennemske: "Zarad Njegovog lica vi ste se Denneta odrekle. ta je Dennet naspram lica Njegova? Osje ^ amo da je to to govorite istina!
^`'" ^ r ^, a"I t<. ^.,, i ^ '"}, r.
. . S `r)
r ..
\ 24 0 f
(241>
^.
. .. ... ^... ...
GOVOR PTICA r:i
'":"V
.
=i .
= GOVOR PTICA
Avaj, mi u Dehennemu moramo ivjeti i u tekoj boli vje ^ no patiti. A kada nam vi o Njegovom licu govorite, nesnosnu vatru udnje u srcima naim upalite. Tada nas obuzme sramota i neutjeno kajanje; D, kako je ta bol teka, kakvo teko stanje! Ona srca naa kida, mi zaboravimo da smo u Dehennemu, da u ognju gorimo! Jer ta je Dehennem i sva njegova vatra kad nas elja za Njegovim licem uniti i satra?" ^ ovjek koji ovakvu ^ enju osje ^ a povla ^ i se u samo ^ u, on bjei od svijeta. Nek' vas udnja za Voljenim, bolna ed obuzme, nek' vaa tuga zbog rastanka nikad ne prestane. I to vas dublje bude sjek'o no dunjaluka, sve ste blii vaem cilju licu vaeg Mauka. Ne bjeite od te boli, nit' joj ovdje traite lijeka; ne previjajte vae rane, u vje ^ nosti vas Mauk ^ eka! Zahtjev upu ^ en Muhammedu, a.s. Neki ^ ovjek Poslanika ponizno zamoli da svoj namaz na njegovoj poste ^ iji obavi. No Poslanikga odbi te mu re ^ e: "Padni licem u prainu, nek te vru ^ i pijesak pe ^ e, zato to oni ranjeni ljubavlju moraju njen pe ^ at nositi na svome licu! Nek' se oiljak tvog srca na tvom licu vidi; po oiljcima se poznaju ljudi koji gaze putem ljubavi."
^71 w . ^;
)I .;; ;j
Ako oiljaka ljubavi u tvom srcu nema, na tvom licu se ne ^ e uo ^ iti ljubav nebeska. Rane srca tvoga zadobijene na ratitu ivota pokazat ^ e da si ^ ovjek spreman da roni do dna.
{;
^._
,<^.,^ ,^. ^ _^
( 2 4 2f
{243>
,
GOVOR PTICA
^
GOVOR PTICA
POGLAVLJE XXXVIII
Ptice pitaju o duini putovanja "Ti put poznaje; jedna ptica re^ e, "no za taj put mi smo slijepi, vodo pupav ^ e! Taj put je za nas taman, put prepreka, o ^ ajanja! Reci nam, pupav ^ e, kolika je duina tog rastojanja? Odgovor pupavca "Prije nego stignemo do naega cilja, put nas vodi kroz sedam dolina. O duini toga puta svijet jo nije saznao; od onih koji njime krenue, nijedan se nije vratio. O, nestrpljive ptice, s tog puta nema povratka, nit' nam iko moe re ^ i ta nas na kraju puta ^ eka! Oni koji su put preli za nae boli ne znaju, a na po^ etku puta bijahu i u naem halu!" Pojanjenje sedam dolina puta Prva dolina je Dolina potrage, traganja;
druga dolina je Dolina ljubavi, aka. Tre ^ a dolina je Dolina razumijevanja, tajni; ^ etvrta dolina je Dolina nevezanosti, smirenosti. Peta dolina je Dolina Jedinstva. esta dolina je Dolina za^ udenosti, strahopotovanja; sedma dolina je Dolina nestajanja, siromatva. Tu se put zavrava, odatle dalje nema; skamenjeni pred vratima vje ^ nosti, u prostoru bez vremena, ^ ekate da vau kap Voljeni upije u Svoje more bez obala:' Prva dolina dolina traganja Kada udete u prvu dolinu, Dolinu traganja, tu nevoljama nema kraja, tu vam nema mira! Tu ^ ete biti podvrgnuti mnogim iskuenjima, tu rajski papagaj postaje muha uspani^ ena. Godine ^ ete tu provesti u patnji i naporu, oblit ^ e vas dosta znoja u takvome halu; sve dok se dunjaluka ne prodete i svega to prisvajate i u krvi vaeg srca putem ne zaplovite. Kad o ^ istite svoje ruke, srce ^ ete spasiti; da biste mogli putovati, srce vam mora ^ isto biti. Srce svoje morate od svega odijeliti da bi svjetlost Hakkova u vama mogla zasjati! Srce vae ^ e se u toj svjetlosti okupati, a udnja za istinom beskrajno poja^ ati. I mada jo vatra uzdu puta gori i stotine adaha iz te vatre romori, onaj koga udnja za istinom obuzme
< 2 4 4>
2 45 >
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
rad je sagoriti kao crni leptir u vatri svije^ e plamene. Kad mu ak srce pokrene, on za vino moli, za kap duhovne ljubavi srce mu izgori. A kada tu kap ispije, u njoj nestaju oba svijeta; takav ^ ovjek opjancan je i bez ikakvog srkleta. Sve to mu je vano je da spozna vjere tajne; stoga se s adahom bori pred vratima naredne doline. Pravi ratnik mora saburiti, strpljivo ^ ekati, da snaga adahi popusti; tad^ e se vrata otvoriti. A kad se vrata otvore i kroz vrata prode, nevjera i vjerovanje njemu isto dode. Stvaranje Adema, a.s., i odbijanje ejtana da mu u^ ini seddu Amr bu Osman kraj Mekkanskog harema knjigu Gandnamu kalemom napisa: "Kad je Allah udahuo ^ isti ruh ivota, u Adema koji dotad bijae samo ilova ^ a i voda, On je djelo ovo velom tajne obavio; za Ademovu tajnu ni jedan melek nije znao! On sve meleke pozva te im re ^ e: "Ademu se poklonite, o, due nebeske!" Svi se poklonie, nijedan ne vidje ta Allah u ^ ini; svi osim Iblisa koji re ^ e samom sebi: `Ja pred Ademom ne ^ u saviti svoja koljena pa makar mi iglavu odvojili od tijela! Nije pravo to to Allah od mene trai; Adem je od ilova ^ e stvoren, zar za boljeg vai? Osim toga, ako ja pred njim sagnem glavu,
a,
ne ^ u vidjeti ta Allah ^ ini, ni spoznat'Njegovu tajnu: I tako, umjesto da u ^ ini seddu Ademu, Iblis otvorenih o ^ iju vidje Allahovu tajnu. Nakon toga Allah mu re ^ e: "O, ti za la predodre^ eni, ukrao si Moju tajnu, zbog toga ^ u te usmrtiti! Moja tajna mora ostati skrivena, Ja ne elim da iko za nju sazna! Kada sultan svoje blago sakrije, on usmrti svakog ko tajnu otkrije. Ti si iz neposlunosti tajnu Moju vidio, sad glavu izgubiti mora da tajnu ne bi otkrio." "Smiluj mi se, Gospodaru' Iblis Njemu re ^ e, "odloi mi kaznu moju, jer me savjest pe ^ e! Na kraju svega, ja sam sluga tvoj; reci mi kako da operem ovaj prijestup svoj?" `Zlredu, kada ve ^^ponizno moli; Allah re ^ e, "dobiti ipak moe samo odlaganje kazne. Na tvoj vrat ^ u poloiti okovratnik prokletstva, da si laac i varalica, nek' cijeli svijet to zna. I da se svi trebaju ^ uvati od tebe sve dok na Sudnji dan u Rog ne puhne!" "Ja se ne plaim prokletstva Tvog^ Iblis re ^ e, "jer vidjeh ^ isto blago Tvoje tajne. I Tvoja milost i Tvoje prokletstvo su od Tebe; prema djelima, stvorenja jedno il' drugo zaslue. Gdje god ima otrova, tu ima i lijeka; i otrov je dio Tvog nebeskog plana. Sva bi ^ a ovogsvemira samo Tebe trae; i milost i prokletstvo su dio Tvoje panje."
ti
e-a
..,v^...
_ .
(246}
(247>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Bez predaha, traite Ga i danju i no^ u sve dok vaa tvrdoglava borba ne zaslui Njegovu blizinu. A ako vam se On skriva, ne o ^ ajavajte; On je uvijek tu kraj vas, ne posustajte. ibli na samrti Pred smrt ibliju o ^ i potamnjee, teka bol i nemir ga razdirae. No naj ^ udnije bijae to se zunarom opojasao; i kraj hrpe pepela je neutjeno plakao. Po glavi je svojoj pepeo prosipao i od silne boli teko uzdisao. "^ emu takvo ponaanje; neko ga upita. "Ah, ta ^ e s mene biti?" ibli povika. "Ja se topim i sav gorim od zebnje; ta ^ e moj Gospodar u ^ initi s mene? Mada sam se cijelogsvemira odrekao, osje ^ am se nitavnim, k'o da me je, k'o Iblisa, Allah prokleo!" I tako je ibli plakao, naricao zbog sebe; znati ta ^ e Rabb drugima dati, nije imao potrebe. Ne pravite razliku od onoga to od Allaha dolazi, jer ljudi duhovnog puta tako nikada ne ^ ete postati. Iz Njegovih ruku su isto kamenje i dijamanti; vi ne smijete voljeti jedno, a drugo mrziti. Iako su samo dijamanti to to traite, put na onda ne^ ete mo ^ i da shvatite. Kamenje i dijamante posmatrajte kao jedno;
nije vam bjeati od prvog a drugo smatrati vrijedno. Kad voljena u trenutku gnjeva na vas baci kamenje, oni su bolji od dijamanata iz ruku druge ene. Ll svakom trenutku traganja ^ ovjek mora osje ^ ati da mu se dua raspada, no ne smije stati. On mora i^ i naprijed gonjen arom ljubavi; ^ ovjek koji na putu zastane ubrzo se izgubi. Mednun Jednom neki sufija ugledao bolnogMednuna gdje zrno po zrno prosijava prainu pored puta. "ta to trai, prijatelju?" sufija ga upita. "Ja Lejlu svoju traim!"Mednun povika. "Lejla je mlada hanuma' re^ e za ^ udeno sufija. "Zar se nada da biser takav skriva praina?" Àh, ja je traim svuda; Mednun re ^ e, jer ko zna gdje mogu ugledati lice moje voljene?" Jusuf Hamedani Jusuf Hamedani je bio ^ uven ^ ovjek svoga vremena; mudrac koji se razumio u mnoge tajne svjetova. Rekao je: "Sve videno i nevideno u visinama i dubinama, bi ^ a svih svjetova, pa i najmanja ^ estica, samo su drugi Jakub koji trai Jusufa, od po ^ etka svijeta do danas traje potraga': Tragalac je ponekad zbunjen patnjom i boli, na ovom i na onom svijetu on mora da se bori. I ako vam se u ^ ini da je cilj skriven vje ^ no,
(248)
(249>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
od puta ne odustajte, borite se odlu^ no! I ljubav i nada vam na putu treba; na kraju tog puta Voljeni vas ^ eka. No On vas stalno iskuava, morate imati sabura, mada je i strpljenje bolno za iskrenog aika. No on ipak mora, poput nerodene bebe u utrobi, na svjetlost dana da izade, strpljivo ^ ekati. Pro^ ite se svijeta, jerga krv odrava; krv je ono ^ im se hrani ta beba nero^ ena. ta je ovaj svijet osim straha, jada i krvi? Izdrite dok ne dode vae vrijeme, ostanite ^ vrsti! ^ ovjek koji se okamenio u Kini Neki ^ ovjek u Kini postao tvrd k'o kamen; on povazdan sjedi i pla ^ e, neki ^ udan znamen! Suze njegove se u kamen ^ i^ e pretvaraju ^ im zemljicu suhu dodirnu. On tada svoje kamene suze sakuplja i tako njegovoj tugi nema kraja. Oh, kakva bi patnja zemlju zahvatila kada bi takva kia iz oblaka lila! Ovaj ^ ovjek je onaj koji znanje iskreno trai; traite znanje, pa makar i u Kini, zar niste ^ uli? No kad ograni^ eni kruti razum znanje ^ uje, on ga svojom kruto ^ u u tvrdi kamen okuje. O, koliko dugo istinsko znanje ostaje tajna; u tami ovogsvijeta, teko zasija svjetlo znanja. Istinsko znanje je poput bisera koji sjaji da sve one koji trae iz patnje i tame izbavi.
Nemojte zapostaviti svjetlost ovog bisera da ne biste postali rtve svoga neznanja. Nemojte se o potragu za znanjem ogluiti; kad zaostanete, u tami gorke suze ^ ete roniti. Sa znanjem ^ ete istinski insani postati i inudrost koju dunjaluk ne poznaje zadobiti. Put je ovaj pun straha i patnje; dok jasnu svjetlost ne ugledate, od njeg' ne odustajte! I spavajte malo po no ^ i, a po danu postite; svoj ivot u potpunosti putu poklonite. Pri^ a o ejhu Ebu Saidu Mehneu ejh Mehneh zapade u stanje zbunjenosti i o ^ ajanja i uputi se tako u pustinju srca ojadena. On tamo ugleda nekog beduina, pastira; iz tijela njegovog je snana svjetlost sijala. ejh ga poselami te mu re ^ e o tekom halu koji ga mori, beduin ga pomno saslua, zamisli se malo te mu odgovori: "O, Ebu Saide, kada bi neko zrnevljem prosa ispunio prostor od zemlje do neba, i do samogAra ako treba, i to ne samo jednom ve ^^ hiljadu puta, ako bi potom to zrnevlje ptica pokljucala, jedno zrno svakih hiljadu godina, a potom sto puta zemlju obletjela, za sve to vrijeme, znak sa neba ti ne bi stigao, niti bi ejh Ebu Said istinu, za kojom udi, saznao!" Takvo je strpljenje koje tragalac mora imati! Mnogi ^ e na put krenuti, ali ^ e ih malo uspjeti!
< 25 0>
\251>
^ i^_`r.i':G`_-.,
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Kroz bol i krv te ^ e to izazovno putovanje; krv skriva dragocjeni mous, nae blago unutarnje. Onaj koji ne eli da u potragu krene prazan je i mrtav ^ ovjek, koji brzo vehne. Ma ta vam pri ^ am, on je samo kostur koji hoda mrtvo tijelo bez due, bez sadraja forma. Ako u potrazi vaoj dragulj prona ^ ete, ne dozvolite da vas to zanese. Putujte dalje, ne robujte biserima, blago pored puta nije ono to vam treba! Onaj koji na ^ ini idola od prona^ enih bisera opjancan je, oblak tame njegov razum prekriva. Nek' vam se dua ne pot ^ ini toj prvoj ^ ai vina; tragajte, traite vino u kojem vje ^ nosti ima. Sultan Mahmud i ^ ista^ûlica Jedne no ^ i sultan Mahmud usamljen je jahao; tad ugleda ^ ovjeka koji je ulice ^ istio. Prosijavao je hrpu praine u nadi da^ e neto na ^ i; sultan se smilovao na njega te u prainu svoju narukvicu baci. Naredne no^ i sultan se na isto mjesto vrati ugleda istog ^ ovjeka kako i dalje neumorno trai. i "Ono to si sino ^^ pronaao; re^ e sultan, "vrijedi vie od pola svijeta. S njim bi i ti mogao sultan biti! ta jo trai u toj prljavoj praini?" `Blago koje si mi poklonio' ^ ovjek re ^ e sultanu, "povelo me je ka ve ^ em, unutarnjem blagu.
Duh potrage dovede me do vrata vje ^ noga blaga; zar sad potragu da napustim kad sam blizu traga? Da ne bi prljave praine, ne bi bilo ni ove blagodati; ja ^ u prosijavati ovu prainu sve do svoje smrti!" Bud'te poput ovog ^ ovjeka, od potrage ne odustajte! Nebeska vrata zatvorena nisu,,zar to ne znate? Al'su zatvorene o ^ i vae i zato sunce ne vidite; iskreno traganje o^ i otvara, i stoga tragajte, tragajte! Rabija i hoda Neki se hoda molio: `Boe, vrata Svoja otvori da bih uao u Dennet, da bih Ti mogao pri ^ i:' Kad je ovo Rabija ^ ula, hodu je prekorila: "Bezumni ^ e, otkad su to Njegova vrata zatvorena!?"
^r`?iq,^l
(252}
{253)
..:.....^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
POGLAVLJE XXXIX
Druga dolina Dolina ljubavi Slijede ^ a dolina je Dolina aka; u njoj udnja u aiku gori kao iva vatra. U njoj ^ e se njegovo bi ^ e zapaliti; u moru ljubavi aik ^ e gorjeti. Pravi aik je ^ ovjek koji gori i pati; do smrti je posti ^ en onaj koga ova vatra ne zahvati. Pravi aik ne poznaje ponos ni promiljanje; on rado u tu vatru ska^ e, aku se predaje. On ne zna ta je vjera, a ta nevjerovanje; on vremena nema za brigu i ubje ^ ivanje. I dobro i zlo za njega su jedno; ta ^ e s njega biti, njemu je svejedno. Avaj, vi mlakonje i ljudi bez srca, O, vi bezglavi i puni nemara, moe li vas ovaj ders bar malo dotaknuti? Mogu li vam, bar malo, zubi od straha zacvokotati? Vama se prijeti onim to sutra dolazi; aik pati ako mu vrijeme bez Rabba prolazi.
. . ^..r^T . .Z^)- .i^; ît - ^:^1;^^
Iskreni aik daje glavu i sve to ima da bi, bar za tren, zadobio ljubav Prijatelja. Oni svoju rtvu ne odga ^ aju, niti daju puka obe ^ anja; za Rabba oni svoj ivot daju, robovi su ljubavnoga stanja! Dok im srca ne sagore, sa mejdana ljubavi ne bjee, sa svojim eljama se bore i svim to ih za dunjaluk vee. Oni su poput sokola koji u boli i nemiru leti trae ^ i svoje prazno gnijezdo da u njega sleti. Oni su poput ribe na suhom, u bolu ude ^ ' da se vrate svome milom moru. Ta ljubav je vatra, a razum dim u ovoj dolini; kad se ljubav razgori, razum se izgubi. Razum ne moe preivjeti hirove aka; razum lijeka nema za ljubavna o ^ ajanja. Ako nevi ^ eno traite, tamo ^ ete ga prona^ i; tamo gdje razuma nema, ljubav ^ ete na ^ i. Ljubavni zanos rui sve do temelja kule dunjaluka, satkane od niskih elja. Ako unutarnjim okom svijetgledate, i najmanju ^ esticu svijeta mo ^ i ^ ete da vidite. No ^ ovjek koji gleda o ^ ima razuma, svjetlost ove ljubavi ne moe da spozna. Ljubav vodi one koji se naim putem zapute; oni najplemenitiji robuju ljubavi, moraju da se pokore. No, vi niti traite nit'ste zaljubljeni; u dui ste mrtvi, od ljubavi odvojeni! Iskreni aik mora hiljadu srca imati da bi svakoga ^ asa po jedno mogao rtvovati!
( 254)
(255)
t 6 `'i; 4^ ^- ^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
-.^'
Zaljubljeni hoda Hodu ljubav odvede na put propasti, On napusti svoju ku ^ u i proda sve stvari. A sve to u ^ ini da bi blizu bio prodava^ u piva, u koga se zaljubio! Sav novac koji je od prodaje dobio svaki dan je bezbrino na pivo troio. Kad je potroio sve pare i postao fukara, jo ja^ e je po ^ eo od aka da izgara. I mada su mu ^ esto hranu davali, od ljubavne gladi elio je umrijeti. Svaki zalogaj koji bi od ljudi dobio, odmah bi, bez razmiljanja, za pivo zamijenio. Ah, kako je sretan zbog svoje boli bio; svu sre ^ u bi s jednom pivom namirio. Pitae ga: "Kakva je to ljubav, hoda hudi, zar ne vidi da te svoga uhela ^ i, sludi? Ima l'smisla ikakvoga tvoje bijedno stanje? O, hoda, otkrij nam svoga srca tajne?" "Ova ljubav je takva; hoda se put njih prodera, "da sam zbog nje dunjaluk prod'o, kutaris'o se kibura. A sada bih prodao i stotinu njiva samo da bih kupio jednu kap piva:" Oni koji ne gore arom ovog aika ne ^ e znati ta je bolna vatra ljubavi za Mauka.
Lejla i Mednun Mednunu doputalo nije Lejlino pleme da se priblii atoru Lejle voljene. No Mednun, opijen akom, janje ^ u kou posudi pa se preruen u janje svojoj Lejli zaputi. Prije toga on re^ e pastiru, koji mu kou posudi tada: "ZI ime Allaha, pusti me da se sakrijem unutar tvoga stada pa onda stado povedi pokraj atora Lejlina ne bi l' i ja omirisb malo njenog slatkog mirisa. O, da mi je bar na trenutak muke svoje olakati; srce moje neutjeno za voljenom pati." Ako bar za tren dosegne vatru te boli, da si insan, svaka dlaka na tvojoj glavi ^ e svjedo ^ iti. Avaj, bol insana tebe ne krasi, bol iskrene ljubavi tebe ne mu ^ i! I tako se Mednun svojoj Lejli priblii; preruenog me ^ u ovcama nisu ga primijetili. No pamet mu je izgorjela u vatri te ljubavi; kada miris njen osjeti, Mednun svijest izgubi. Pastirga tada uprti na svoja ramena i odnese u hladovinu, ispod nekog dreveta. Lednom vodom mu je lice polio ne bi l'vatru ljubavi njegove rashladio. Kasnije je Mednuna neki ahbab upitao zato sa sebe nije janje^ u kou skidao. Isti prijatelj se Mednunu ponudi da mu lijepe i ^ iste haljine nabavi.
1
(2 57}
^. ^
-,,^^
` ^^ X^ z a
<256>
'^) ^N^r:r A^ ^}^^^^.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
"Nema haljina' Mednun mu re ^ e, "koje mogu biti moje Lejle vrijedne! Za mene nema bolje od janje ^ e koe; za me je ona hamajlija to odvra ^ a o ^ i zle. Ova koa za mene je i zlato i svila jer me u njoj moja Lejla opazila:" Za Mednuna je ta koa bila i zlato i svila; nita drugo i ne pristaje uz iskrenog aika. 1 ja sam jednom osjetio miris te ljubavi; od toga bolje haljine ne mogu nositi. Ako elite da se oslobodite svojih greaka, nek' vas ljubav prvo oslobodi vaeg razuma. Pro ^ i se sitni ^ avih stvari i svoju duu rtvovati samo je prvi korak na ovom putu ljubavi. Krenite, onda, ako ste spremni, proc ^ ite se stida! Znajte, rizikovati svoj ivot nije dje ^ ija igra! Fukara se zaljubila u sultana Neka fukara se u Ajaza zaljubi; ta vijest se pro ^ u po cijeloj ^ ariji. I dok je jahao, Ajaza gledae razjapljenih usta, poudno iz prikrajka, ta fukara pusta. Ako bi slu ^ ajno Ajaz na trgu zastao, glad aka bi u o ^ ima fukare ugledao. Kad to do ^ u silni sultan Mahmud, krenu da se u to osvjedo ^ i, nemae kud. Al' naegsultana silna muka uhvati kad vidje tu fukaru da Ajaza prati.
5
,^;
Ajaz je kao i obi ^ no jahao ^ arijom; fukara ga je slijedio s ljubavlju predanom. Vidje Mahmud u fukare poutjelo lice, lecia pogrbljena poput polo palice. Bez samokontrole i imalo dara gegala se dadom opijena fukara. Kao neko debelom daskom opaljen, do uiju bijae u Ajaza zaljubljen. Mahmud mu re ^ e: "O, ti jadna fukaro, zar si dostojan da pije iz iste ^ ae sa sultanom?" `Moj sultanu' re ^ e mu fukara, "isto gore sultan i siromah u plamenu ljubavnoga ara! Ak odijeliti ne moe od prnja mojih, jer one su poput blaga i riznica tvojih. Siromatvo u ljubavi je kao so; ona joj ukus daje, i to ti je to! Ti dunjaluk ima i sto drugih blaga; ak ostavi ovakvim kao to sam ja. to voli, to i ima, i nikad ne ^ e znati kako pravi aik bez voljenog pati! Pun si ponosa i sujete to Ajaza ima; no od tuge bi presvisnuo da ga meni preda" "O, ti to se dunjaluka odre ^ e',' Mahmud re ^ e, a tebe je ljubav poput polo igre!" "Da zna da jeste' fukara odgovori, ja sam ta loptica to u aku gori. Zar ne vidi da nas obojicu ta ljubav baca; dua nam zaigra kad ugledamo voljenogAjaza? Opjancani smo vinom njegove ljubavi; ni ja ni ti ne znamo ta on od nas uradi.
re
,
t 2 5g)
4t1
{2 59 >
= GOVOR PTICA
I mada naizgled mi sudbu istu dijelimo, iste boli ljubavi i tegobe osje ^ amo. Loptica je od mene mnogo sretnija, jer ponekad ona poljubi kopitu svog konja. Kopita joj kou oprlji, no meni je gore, jer udarac ljubavi srce moje razdire. Ajaz juri za lopticom koju udara, al' mene ee ljubav beznadena. Loptica ^ e ponekad pasti na Ajazova stopala, no nikada se ne ^ e sresti Ajaz i ova fukara. Loptica ^ e upoznati i miris pobjede, no sva radost je zabranjena za mene!" Nato Mahmud povika: "O, derviu jadni, da si zaista fukara dokaze mi dadni!" "Ja ovdje ne pripadam; dervi odgovori, "nit'sam siromaan ^ emerom koji tebe mori. Ja sam na putu duhovnog siromatva, na tom se putu za ljubav daje glava. Moj Mahmude, tvoja ljubav je besmislena; ako za nju ivot nisi kadar dati, kao da je nema:' Nakon to ovo izre ^ e, dervi utihnu te kod stopala voljenogAjaza izdahnu. Kad sve ovo silni Mahmud ^ u i vidje, zapade u duboki mrak i o ^ ajanje. Ako i vi ^ ujete glas te ljubavi, slijedite njenu muziku sve dok vas ne obori. U vaem padu tajne aka ^ e se otvoriti i vaa ^ e dua tada u more aka potonuti.
GOVOR PTICA
Arapin u Perziji
^..
Neki Arapin kroz zemlju Perziju putovao, zbogposebnih obi ^ aja te zemlje ^ udom ^ udovao. Tako susrete jednu grupu kalendera; oni za ludost pravu imadoe dara. No nek te to ne prevari, oni samo izgledaju prljavi lopovi, jer su u srcu ^ i^ i nego to to svijet misli. I mada su ^ esto u stanju opijenosti, oni od vina nisu opijeni. Kada ih ovaj Arapin ugleda, onesvijesti se, bez ijedne rije ^ i, na zemlju prostrije se. Kalenderi ga hladnom vodom poprskae: `Zl^ i ovdje gdje niko ne ulazi!" povikae. Rastrgan sumnjom i strahom, Arapin u ^ e; tamo ga napie i on se sebe prode. 1 dok je on tako opijen bio, i zlato i bisere i haljine je izgubio. Kalenderije mu jo pi ^ a dadoe, a potom ga, skoro golog, napolje gurnue. Suhih usta i gola fukara, Arapin se potucao sve dok nije, voljom Allaha, svojoj ku ^ i stigao. Tamo ga u ^ udu Arapi upitae: "Dobri ^ ovje ^ e, gdje ti je blago, ta od tebe u^ inie? 1 gdje si tako dugo boravio? Zar si sve zlato i srebro izgubio? Jesu li te moda Perzijanci orobili? ^ ovje ^ e, jesi li pri pameti, govori!" "Poao sam na put kao i obi^ no' on kaza, "no pored puta ugledah grupu kalendera.
{26o}
(26i}
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
ta je potom bilo, ne sje ^ am se dobro; nesta zlata i srebra, sirotan sam post'o." "Moe li te ljude opisati?; upitae. "Nita vam ne znam re ^ i; re^ e. Pamet mu je bila negdje drugo; sve to je ^ uo bilo je kao daleki amor, prazno i apsurdno. Uciite na vrata puta il'ga se prodite, na tom putu duu svoju zaloite. Rizikujte ivot kad ^ ujete taj poziv: "U ^ i!" Kao gola fukara uputite se svojoj nebeskoj ku ^ i. Mladi ^^koji je elio da ubije voljenu Iskreni mladi ^^svoje srce voljenoj dade; njenoj ljepoti nita ravno ne bijae. No razbolje se ljuba voljom usuda, osui se i pouti u licu kao trstika. Svjetlost ivota u srcu joj izblijedi, smrt joj se prima ^ e, bolest je pobijedi. Kad je mladi ^^^ uo da joj spasa nema, on bode uze otri pa povika: "Ako ve ^^voljena mora umrijeti, nek' umre od moje ruke ljubavi!" No prijatelj ga sprije^ i govore ^ i: "Zar si s uma siao, ahbabu, reci? Zar ima smisla krv njenu proliti kada ^ e uskoro od bolesti umrijeti?" Umiru ^ eg ne ^ e ubiti niko do budala; ^ in takav nema smisla nikakva.
o<
<26 2>
Àli, ako je ja ubijem; mladi ^ôdgovori, "po zakonu i ja trebam umrijeti. Zbog nje ^ u rado i u pak'o po^ i i tamo za nju vje ^ no gorjeti. Danas ^ u za nju ivotsvoj dati, a u sutranjoj no^ i svojim tijelom svije ^ u upaliti. Da umrem za nju, sve je to sada elim, da umrem i da za nju vje ^ no gorim:" Iskreni aik za Voljenog ivot daje; za Dennet i Dehennem taj aik ne haje. Njegova dua, smrt i oba svijeta nadilazi dokputuje na krilima svoje ljubavi. Ibrahim, a.s., i melek smrti Kad se Ibrahimu ^ as smrti priblii, on se Azrailu silno usprotivi . "Idi od mene' Ibrahim mu re ^ e, ajo nije kucnuo ^ as da se vratim Kralju". Tada Uzvieni Gospodar Ibrahimu re^ e: "Zar jo eli da ivi, zar ti od Mene ima neto pre ^ e?" Upitae i meleci: "Zar se vrijedi Azrailu protiviti? Ako si iskreni aik, rado ^ e svoj ivot dati!" "Zar duu svoju da predam Azrailu"Ibrahim odgovori, "kad ni Debrailu nisam dozvolio da me iz vatre izbavi? I onda i sada, ja elim samo Rabba, moja dua nema drugog Gospodara. Svoju glavu sam okrenuo od Debraila, zar da sada duu predam u ruke Azraila?
^,y':^
j+:,^
:v:: ^. - Y^; . ^;î^ <W , -:``9+, i , ..<^r^.: t, ^+::^Y _.ar ,^^]^
<263)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Ne dam svoju duu dok je Voljeni li ^ no ne zatrai, a kad me On pozove, ivot ^ e meni nitavan biti. Svoju duu ^ u samo u Njegove ruke poloiti, dosta objanjenja, nemam ta vie sa vama govoriti:'
POGLAVLJE XL
Tre ^ a dolina Dolina spoznaje, razumijevnja tajni Slijede ^ a dolina kojom putnik ide objelodanjuje mnoge tajne skrivene. Ovdje svaki putnik svoj tajni put ima za razli^ ite due, prema sklonostima. Ovdje svaka dua svoj mekam ima; se penje, il' pada tamo gdje pripada. Ovdje su putevi mnogi i svaki odgovara ponekom putniku, prema onom za ta ima dara. Kako moe pauk il' mrav mali i ^ i istim putem kao i slon, Rabbu svome pri ^ i? Napredak svakog putnika je uslovljen, njegovim kvalitetima i njegovim stanjem. I ma kako da pokuava, zar moe muha poput vjetra letjeti prostorima Neba? Nai putevi se razlikuju; nijedna ptica ne zna tajne puteve kojim leti druga ptica. Nae razumijevanje dolazi kroz iarete; neki su mihrab pronali, a neki idole.
...^,-
..
-,
...,.
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
^`:
No kada sunce istine u srcu zasija, svaki putnik zna da je dobrodoao kod Rabba. Otkrit ^ e se Njegova sutina, u srcu ovog svijeta, a oganj dunjaluka tada bit ^ e sladi od meda. Putnik tada vidi jezgro unutar badema, nefs mu se gubi, a srce za Voljenog priprema. Srce ^ e mu se probuditi unutar vje ^ nog mora i ugledati lice Voljenogprijatelja. Sto hiljada tajni tada ^ e se otkriti kada se lice vje ^ nog Prijatelja objelodani. Sto hiljada putnika se tu gubi i pada; samo jedan uspijeva da skine veo misterija. On mora rijetku i savrenu hrabrost imati; u to beskrajno more valja utonuti. ed za potpuno ^ u ovdje je silna! Hiljadu krvi ovdje halal biva! Ako vam uspije da u ovo more zaronite, radost vje ^ na ^ e vas obuzeti, ali ne posustajte. Mada vam je ect ugaena i u sre ^ i se kupate, "Ima li jo dalje?" iskreno se zapitajte. Ni tada od puta ne smijete odustati, jer se opet moete u prainu vratiti. A vi koji spavate bez elja za traganjem, zar mislite da ^ ete se tako sresti s Prijateljem? Probudite se, nek' vam suze obliju lice ne bi li vas na put potaklo Njegovo sunce. Ako ve ^^ne moete ljepotu ovdje prona ^ i, potraite Istinu, krenite putem tajni. Koliko jo dugo ^ ete ostati marva, izgubljeni magarci to lutaju bez ulara.
Llsnuli aik Aik izmoren liju ^ i gorke suze lee na mezarje i tu ga san uze. Kad je voljena stigla i takvogga vidjela, u dubokom snu, bezbrinog poput djeteta, ona uze pero i pismo mu napisa, a onda mu je iglom, iz svoje kose, pismo za haljine pribola. Kada se on probudi i pismo njeno pro^ ita, bol se njegova hiljadu puta pove ^ a. LI pismu je pisalo: Àko si trgovac, o, ^ ovje ^ e bez pameti, idi i zaraduj pare, jer svi su bazari otvoreni. Ako si vjernik i asketa, na seddu padaj, i cijelu no ^^svom se Rabbu klanjaj! No ako si aik, sram da te bude; san se spustiti ne smije na o ^ i aikove! Tokom dana aik vjetar vaga, a obno ^^svjetlost mjese ^ evih mijena. I mada za mnom boluje, ti nisi aik pravi; ljubav koja nije dovoljno duboka blizu je lai. ^ ovjek koji spava prije smrtnog sna najvie sebe voli, tu pomo ^ i nema! Ti ne zna ta je ljubav, nastavi spavati, tvoj san ^ e kao i tvoje neznanje dug i dubok biti." Zaljubljeni straar Neki straar se zaljubio, nije mogao spavati; ni no ^ u ni danju oka nije mogao sklopiti. Prijatelj ga je molio da bar malo odspava. "Ja sam straar i aik; on mu odgovara.
{266>
(267}
i.': s7 i..'.`-4
. _^ -^^ -,.^:Ci ^ ' .
^ ar
^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA E-
"San je neprijatelj aika i straara; da svoje o ^ i sklopim, nema tih para! Moja dunost se sa mojom ljubavi poklapa; i u najduoj no ^ i moja ljubav san razbija. Svake no ^ i me ova ljubav iskuava; ni straar ni aik na san nema prava. Ova ljubav je prijatelj straara; ona postaje sastavni dio due ^ uvara. Onaj koji dosegne stanje budnosti vje ^ no ^ e probucien i oprezan biti": O, ne spavajte, vi koji traite znanje, ostajte budni, srce svoje sa ^ uvajte. Bezbroj lopova u no ^ i vreba; ^ uvajte dobro biser srca vaega! Istinsko znanje budnima dolazi; oni strpljivi, u budnosti, Gospodara ^ e spoznati. Iskreni aik se opijenosti predaje, od aka se raspada, a za san ne haje. L! toj ljubavi istinska mudrost cvjeta; u njenim rukama su klju ^ evi oba svijeta. Ako ste ena, s akom ^ ovjek postajete, a ako ste ^ ovjek, u beskraj mora se pretvarate!
Abbaseh i u ^ enjak
ona iz sebe ^ ovjeka izrodi. Zar nije iz Adema Hava postala, zar nije Merjem Isaa porodila? Sve dok vam se ova svjetlost ne pojavi, prava istina ^ e vam se skrivati. No kada se istinsko znanje u vama upali, otkrit ^ e vam se tajne o kojima niste ni sanjali. To vam je jedino blago, vjera koju traite; ne dopustite da se u blatu dunjaluka utopite! Traite blago koje razumijevanje donosi; to razumijevanje vje ^ no carstvo nosi. Sultan je onaj koji pije vino razumijevanja; ovim svijetom on lahko zavlada. Ovaj svijet je samo mrva njegovog kraljevstva; nebesa su samo la^ a u moru njegovih valova. Kada bi samo sultani ovoga svijeta znali, to more bez obala i kud vode njegovi vali. Razboljeli bi se od tuge i zaplakali posramljeni jedan drugog u o^ i pogledati."
Sultan Mahmud i dervi
Abbaseh re ^ e nekom u ^ enjaku: "^ ovjek koji je probu ^ en zracima ljubavi, znaj, iz sebe ^ e enu poroditi. A kad se vatra ljubavi u eni rodi,
Jx, :;ty^
..... . . ^.iplS K'J ....
Jednom Mahmud srete dervia u nekoj ruevini on bijae skrhan tugom i lecia pogrbljenih. Kad ugleda sultana, dervi povika: "Bjei od mene, sultane, oderat ^ u ti le ^ a! Zar se ne stidi sebe vladarem zvati kad si nezahvalan, sebi ^ an i nevjernik pravi!" "Ja sam sultan Mahmud, fukaro bez pameti,
,
(268>
(269>
â""^.^'^.,^
GOVOR PTICA
^^
GOVOR PTICA
zar se nevjernikom smije sultan zvati?" "O, neznalice; dervi mu odvrati, "koliko si od istine daleko, da ti je samo znati, ti lice i glavu ne bi samo prainom i pepelom posipao, ve ^^ i vru ^ im ugljem i ivom vatrom zasipao!"
POGLAVLJE XLI ^ etvrta dolina Dolina nevezanosti i smirenosti Potom dolazi Dolina nevezanosti; u njoj svaka udnja za objanjenjima ^ e nestati. Ll ovom stanju due hladni vjetar pue; u snazi toga vjetra svemiri se rue. Tu sedam mora nisu od bare ira, a sedam planeta su malehne k'o ika. Sedam Denneta su tu samo smrt i praina, A od leda ledeniji sedam vru ^ ih Dehennema Jedna stvar je tu od svega ^ udnija; mrav je ovdje snaniji od sto slonova! Tu nestade bez traga sto karavana da se nahrani trbuh jednoga gavrana. Tu je sto hiljada meleka moralo naricati da bi Adem nebesku svjetlost mogao primiti. Na hiljade bi^ a je moralo u potopu nestati da bi Nuh odabranik i graditelj la^ e mogao postati. Ibrahimu tu poslae vojsku ljutih buha da bi porazio i ponizio okrutnog Nimruda.
.
\270 >
\2%1f
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Na hiljade ih more krvi postade da bi Jusuf mogao iza ^ i iz tamnice. Tu je hiljade novoroden ^ adi moralo umrijeti da bi Musa svoga Gospodara mogao vidjeti. Na hiljade ih morae vatru oboavati da bi se Ibrahim iz ognja mogao spasiti. Tu ih je na hiljade moralo zunar opasati da bi Boansku tajnu Isa mogao spoznati. I mnogo dua je ivot moralo izgubiti da bi se Muhammed mogao na Nebesa uspeti. Ovdje ni staro ni novo nema nikakve vrijednosti; nikakvi napori ovdje ne ^ e plodom uroditi. I kad bi vidio i cijeli svemir kako gori u plamenu, bio bi samo san u poredenju sa ovom stvarno^ u. I ako bi na hiljade ljudi ovdje moralo umrijeti, ne bi bili vie od kapi rose koja se u moru izgubi. Sto hiljada mednuna bila bi samo luda jedna, kratka sjena atoma, arkim suncem prekrivena. Sve zvijezde i nebesa kada bi se raspali, bili bi kao uti list sa drveta opali. I ako bi sve od ribe do Mjeseca moralo nestati, u nogu hromog mrava bi sve to moglo stati. Ako bi zemlja i nebesa morali umrijeti, ne bi bili vie od zrna pijeska izgubljenog u pustinji. Tu ne bi od ljudi i dina ostalo ni traga; bili bi samo kapljica vode u oluji nestala. Pa i ako bi sva bi^ a tu nestala u o^ ajanju, bili bi poput ivotinje koja je izgubila jednu dlaku. Ako tu propadne dio il' cjelina svaka, kao da je od zemlje otpala jedna slamka.
I ako bi tu devetera nebesa u pokretu stala, kao da je od silnog mora kap jedna otpala:' Mladi ^^koji je upao u rupu Bijae neki mladi ^^ljepote Jusufove; jednoga dana on u crnu rupu upade. Crna zemljica se nadvi nad njime; kad ga jedan izbavi, u tunom stanju bijae. Ovaj izvrsni mladi ^^se zvao Muhammed; njega je potovao i volio ^ itav svijet. "O, Muhammede, ti si svjetlost moje due i o ^ iju, samo jednu rije ^^ mi reci' re^ e otac njemu. "Gdje je sad Muhammed, gdje sin, gdje iko?" re^ e pa se rastavi sa duom svojom. Iskreni putnik puta duhovnoga mora da se pita o ovakvim stvarima. da razmilja o Ademu i Muhammedu, da se pita o zvijezdama i najmanjem atomu, da razmilja o zemlji, o prostranim nebesima, da se ^ udi planinama i dubokim morima, da razmilja o ljudima i o melecima, i ta je od tog' dio, a ta je cjelina; da se pita o sto hiljada ^ istih dua i o bolnom trenutku kada ga dua naputa. I na kraju svega neka dobro shvati da svi ljudi, tijelo, dua nemaju postojanosti. Prosij oba svijeta i univerzum cijeli; u situ ostat ^ e samo san nestvarni.
\27 2f
273)
tv
(;
GOVOR PTICA
1 ;]
= GOVOR PTICA
Jo jedna pri^ a o Jusufu Hamedaniju Jusuf Hamedani ^ ovjek mudar i u ^ en bijae; ^ ista srca i znanja, rekao je slijede^ e: "Putuj do samog veli ^ anstvenog prijestolja, pa i sve do samog kraja svemira, vidjet ^ e da sve to jeste, to je bilo i to ^ e biti nije vie od truna - za onog koji jasno vidi!" Svijet je samo kap i nema gubitka ako jedan sin uspije, a drugi ostane bez dobitka. Ovu dolinu nije lahko prije ^ i, drago dijete; ti i ne sanja kakve ti ovdje opasnosti prijete. I kad krv tvoga srca cijelo more napuni, znaj da si zastao na prvoj krivini. Prije^ i pola svijeta i sva daleka mjesta; znaj da nisi oti'o dalje od jednog koraka. Nijedan putnik nije vidio kraj puta niti je lijeka naao za ono to ga ^ eka. Ako zastane u ^ udu, i strahu, i boli, od beskrvnog mrtvaca ne ^ e biti bolji. No ako nastavi, iz beskraja glas ^ e za ^ uti: "Putuj dalje, put nastavi, ti ne smije stati!" Ipak, ni nastojanje ni odmor ovdje ne pomae; ni ivot ni smrt od tebe se ne trae. Nije ti poznato ta si dobio ovolikim mukama, niti zna ta ^ e sa svojim silnim naukama. Malo koristi su donijeli svi tvoji napori; ovdje mora utihnuti, iz tiine djelovati. Pro^ i se beskorisnih tenji, posveti se sutini;
vanjskih stvari se kani, okreni se nutrini. U radu je ovdje spas to je istina, ali ne u toj raboti koja ti je poznata. Sve to si postigao radom mora napustiti; koji posao je valjan, a koji ne mora razlu^ iti. Ovdje paljivo oslukuj ta ti je ^ initi; ne ^ ini nita na svoju ruku pa ^ e te On uputiti. Svejedno je da li ti ovdje pjevao ili tugovao, djeluj kao da svoje srce ni ^ em nisi dao. Neovisnost o stvorenjima je vatra, plamen ivi, koja moe sto svjetova u pepeo pretvoriti. U ovoj dolini sve stvoreno nestaje bez traga! ^ emu strah ako se u njoj izgubi i sujeta? Znaci zodijaka iscrtani na pijesku Jeste li ikada vidjeli mudrog ^ ovjeka kako poruke iz zvijezda ^ ita u arama pijeska? Tu on nalazi razne figure i ornamente, Zemlju, nebesa, zvijezde i planete. Nekad sa zemlje, a nekad sa nebesa on sudbinu vama predvi ^ a iz pijeska. On u pijesku crta znake zodijaka; tu se pokau usponi i padovi zvijezda. 1 svi sloeni oblici koji ^ e na vas utjecati tu nalaze ku ^ u ro^ enja i ku ^ u vae smrti. I to sve mu pomae da bez muke predvidi vau bol i vau sre ^ u, i kakva vam sudba prijeti. Na kraju, on jednim mahom ruke sve izbrie, u tom jednom mahu sve vae zvijezde nestat ^ e.
(274
{275
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Takva je i povrina ovoga dunjaluka; nestat ^ e svega u jednom treptaju oka. Ne uklju ^ uj se u tu rijeku prolaznosti, potrai skriveni kutak i sjedi postrani. Kada se ena i ^ ovjek pojave na dunjaluku, o unutarnjem i vanjskom svijetu oni nita ne znaju. Tek kad vam planine postanu lake od slamke, za put ^ ete imati dovoljno snage. Spoznaja ojadenog dervia "Kada se veo pred o ^ ima mojim podigao, ja sam skriveni svijet onda ugledao. Okupan rado^ u za ^ uo sam glas: "Zatrai ta god eli i bit ^ e tvoje danas." No onda sam spoznao da od vje ^ nosti Boiji poslanici su neda ^ e morali podnositi. I gdje god da se dogodi kakva nesre ^ a, od svih prvo njih ta nevolja poga ^ a. I kakvom smiraju se jadan mogu nadati kad i najbolji ljudi moraju u patnji stradati? Ponijet' ne mogu ni bol ni njihovu slavu; patnja pripada onima koji donose Objavu. Kako ja, bijednik, mogu eljeti tu ljepotu? Bolje mi je da samotan trpim svoju sramotu! Poslanici su donosili Uputu, a ja ovakav, bez kuvveta, nemam ta da traim osim tuge i halveta!" Ovakve rije ^ i moraju iz iskustva nastupiti; ako tog iskustva nemate, ne ^ ete ih razumijeti.
w :._ ^ ; r^:;,n.r,
.âv^k ^.;;^> >^ ..
Vi znate da je more puno opasnosti, a ipak ste kao prepelica kojoj su krila potkresali. More je puno virova, ajkula i ^ udovita; jeste li jo spremni da se prihvatite puta? Vaa mata vas slabi, morate razmisliti; ako u more potonete, valja vam se spasiti. Muha u konici Gladna muha konicu p ^ ela ugledala; udnja za medom pamet joj otela. `Dajem zrno rie; muha povika, onom ko mi pomogne da do ^ em do meda:' Neki prolaznik se muhi smilovao, za zrno rie joj ulaz olakao. No tek to se muha u konicu uvalila, usred slatkog meda ona se zaglavila. Po^ e mahati krilima da se izbavi, no samo se jo dublje u med zaglavi. "O, jadna ti sam; zapomaga muha, "za slobodu svoju ja sam bila gluha! Ovaj med je gori od svakog zatvora, pohlepa je za njim mene oslijepila. Zrnom rie sam nesre ^ u svoju platila, a sad, da se izbavim, dva zrna bih dala': LI ovoj dolini lee mnoge opasnosti; ne ulazite u nju ako niste spremni. U dolini ovoj se morate truditi i raditi, a ne svoje vrijeme bezglavo provoditi.
< 2 7 6>
( 27 7 >
........^:^.: ^^-
GOVOR PTICA
1a
GOVOR PTICA
"t}
Svoju malodunost ovdje morate nadi ^ i, svaku ovisnost, unutarnju i vanjsku, morate pravazi ^ i. Jer ako se ne procete sebe i dunjaluka, niste nita bolji od idolopoklonika! I stoga odbacite sebe i to sebi ^ no srce; na kraju ove doline zasijat ^ e sunce. Dervi koji se zaljubio u k ^ er trgovca psima Neki ^ uveni ejh, koga je hrka siromatva krasila, zaljubi se u k ^ erku ^ ovjeka koji je trgovao psima. Ljubav mu bijae kao talasi uzavrelog mora, spavao je u praini ispred njenih dvora. Majka ga njena spazi te mu brzo re ^ e: `Dobri ejhu, zar ti od moje k ^ ere nema nita pre^ e? No ako ti nju, vrli ejhu, istinski eli, onda ^ e sudbinu nau morati da dijeli. Morat ^ e trgovati psima bargodinu dana; nakon toga nek' bude tvoja naa k^ era mlada:' ejh na zaljubljeni nije se dao zbuniti; poderao je hrku svoju, psima po ^ eo trgovati. Dan za danom mu je tako prolazio, skoro da je godinu dana u tom poslu namirio. Tad ga neki sufija spazi te ga zapita: "Prijatelju mili, ta te na tu bijedu natjera? Tridesetgodina bio si uzoran ejh; ta te navede da tako nisko padne?" `Ne oduuj pri ^ u; ejh mu odgovori, "jer ti nisi poznavalac ovih tajni. No kada bi te Gospodar u ove tajne uputio,
k).
ti bi zasigurno kao i ja postupio. Kada ti Gospodar tvoju sramotu pokae, shvatit ^ e da stotine pse ^ ih lanaca u tvojim rukama lee': Jadikovka Attara O, koliko dugo boli puta moram opisivati? koliko objanjavao, da l'to iko moe ^ uti? Kakva je svrha ovolikih rije ^ i ako niko od vas na put ne ^ e krenuti? Jer sve dok se ne otisnete na put istine, zar moete istine puta da upoznate? I ko sa mnom dijeli moje strpljivo bdjenje? Kakva korist od vodi ^ a kada svi spavate?
ejh grdi murida
Neki murid jednom ejha za pri ^ u molio, no povrno bijae htijenje njegovo. `Dalje od mene, spodobo' ejh mu re ^ e, "tebe istinska ec za istinom ne pe ^ e! Kada ovoga puta, postanete sljedbenici iskreni, onda ^ u vam ja pripovijesti pri ^ ati:"
(27s)
{279}
'
= GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Svijet je igra ^ ka od voska Neko je jednog dervia upitao: "ta je ovaj svijet, s ^ im bi ga uporedio?" "Ovaj svijet, pun uasa i nasilja' dervi re ^ e, "kao votana igra^ ka je u rukama djece. Ta igra^ ka je palma sa hiljadu boja, no ako je stisnete, nita ne ^ e ostati od njenog sjaja. I stoga silne boje i oblici koji vas plijene u biti svojoj su nitavni, ni pet para ne vrijede. Gdje vlada jedinstvo, nema mjesta dvojnosti, tu i"ja" i"ti" vie nema nikakve vanosti :'
POGLAVLJE XLII
Peta dolina Dolina Jedinstva Slijede ^ a dolina je Dolina Jedinstva; u njoj se sve rasta ^ e na djeli^ e pa se onda spaja. LI ovoj dolini na ^ i ^ e mnotvo glava, no svaka se pojavljuje iz istog rukava. ^ init ^ e ti se da ovdje vidi mnotvo bi ^ Ll a, no samo Jedno postoji u Dolini Jedinstva. Mnotvo se ovdje u Jedno stopilo, koje je u svome Jedinstvu potpuno. Ono to ovdje vidite kao Jedinstvo od prividnog mnotva ne izgleda razli ^ ito. Jer ovo Jedinstvo je jedinstvo raznolikosti, nije Jedinstvo u svojoj apsolutnosti. No Bi ^ e vje ^ no o kojem vam govorim ja iznad je mnotva, iznad jedinstva. Ne razmiljajte o vje ^ nosti, o prije i poslije, tu vremena nema, tu vrijeme zaboravite. I kad se sve vidljivo kao magla ispari, nestane, nema se o ^ em' misliti, tu misao prestane.
.T1^T ; ^{^f5:.:^^:..
eih Ebu Ali i stara ena

Neka je stara ena zlatom nudila Ebu Alija: od mene, Ebu Ali, ovaj grumen zlata:'"Llzmi ejh je odbi govore ^ i: "Od kada sam putem krenuo, samo sam poklone od svog Gospodara primao." "E, moj ejhu, oni koji putem idu; starica re ^ e, "ne vide dvoje kao ti, ve ^^samo jedno vide. Nisi ti ^ ovjek znanja koji razlu ^ uje i spaja; razrok si kad u mnotvu ne vidi svjetlost Jedinstva:" Nema ni ^ abe ni hrama u ovoj Dolini Jedinstva; iz mojih usta posluajte o vje ^ nom postojanju Bi ^ a. Putnik ne smije vidjeti nikoga osim Njega, samo On postoji u srcu prolaznoga svijeta. Mi smo u Njemu, sa Njim, mi smo od Njega, a putnik iskreni moe sti ^ i i dalje od svega. Onaj koji nije u more Jedinstva zaronio
(280>
(2g1>
<r^'r C;:
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
zvanje insana taj jo nije zavrijedio. Znaj dobro, sva stvorenja ovoga svemira sunce veli ^ anstveno kriju u svojim prsima. Njegova svjetlost jednoga dana mora zasjati jednoga dana zastori se pred Njim moraju raspasti. Onaj koji putem ljubavi nestane u suncu nebeske sutine, dobro i zlo nadilazi, jer je stigao do Jednine. Dobro i zlo postoje sve dok postoji i ti; kada sebe prevazide, tada ^ e i oni nestati. Iz ni ^ ega si postao i ka Rabbu krenuo, no u mnotvo grijeha sam si se upetljao. Postojanje prolazno te u svoje mree uhvati; da bi se okova kutaris'o, mora neumorno putovati. Ako paljivo osmotri, vidjet ^ e unutar sebe ponos, sujetu, samoljublje i druge stvari prljave. Ni zmije ni korpioni, znaj, u tebi nisu umrli, mada izgledaju mrtvi, samo su na tren zamrli. Samo jedan lagahni dodir ih moe probuditi, i tada ^ e se iz njih sto bijesnih adaha izroditi. Svaki ^ ovjek posjeduje ovo zlo u srcu svome; smatraj da si u Dehennemu dok te sve zmije ne napuste. Neumorno radi da se oslobodi ovih otrovnica, jer ^ e te one ujedati sve do Sudnjeg dana. Oni nehajni koji ne trae ovo oslobodenje poput crva su koji nemaju tenje uzviene... O, Attaru, sada se pro^ i svojih metafora, u Dolinu Jedinstva opet vratiti se mora. Kada salik ucie u Dolinu Jedinstva, on tu bez traga nestaje, gubi se iz vida.
F=
Jer tada ^ e se Bi ^ e Jedinstva pojaviti, on ^ e zanijemiti, to Bi ^ e ^ e govoriti. Tada ^ e se svaki dio u cjelinu stopiti, al' u biti dijela i cjeline ne^ e biti. U ovoj dolini dubokih tajni, dolini bez dna, vidjet ^ e da je zanijemilo na hiljade alima. Razumsko znanje ovdje nikakve prode nema; poput slijepa djeteta, ostat ^ e pred vratima. Onaj koji neto od ove tajne ugleda svoje ^ e lice okrenuti od oba svijeta. Ovo Bi ^ e, o kom vam govorim, ne postoji odvojeno; sve to postoji je u Njemu, pa i ono nepostojano. Molitva Lukmana Serhasije "Gospodaru, pogledaj me," re^ e mudri Lukman, "tvoj iskreni rob ojaden je, za ^ uden i star! Kada rob ostari, tada mu daju slobodu; zar se Ti ne ^ e sada smilovat'svome robu? Robuju ^ i tebi, posijedila moja je crna kosa! Gospodaru, zar Ti ne^ e osloboditi svoga roba?" Iz unutranjeg svijeta glas mu odgovori: "O, ti to si primljen u hram uzvieni! Ako se ropstva ti eli osloboditi, budi slobodan od briga i svoje pameti:" "Boe; re ^ e Lukman, a Tobom ja udim, ta je pamet za mene i njeni lani puti!" U tom se Lukman pro ^ e sebe i svoje pameti, po ^ e da plee i da u zanosu govori: `Zlmro je rob u meni i ne znam vie ko sam;
(28a)
<2 $3 >
9 ,^ ^`flmi^
GOVOR PTICA
ropstvo prestade, al' jo ne znam ta je sloboda. Svaka radost i tuga sada u meni presahnu, svaka sposobnost moja bezglasa utihnu. Oslijepio sam potpuno, a ipak tajne motrim; vie ne znam da li si Ti ja, ili sam ja Ti. U Tebi sam nestao, izgubio i ^ e; gdje bijahu dvoje, sad je Jedno Bi ^ e." Zaljubljeni mladi ^^spaava svoju voljenu Neka mlada djeva u rijeku je upala, njen voljeni sko ^ i u vodu da je spaava. Re ^ e mu ona, kad je do nje stigao: "Ako ja upadoh u vodu, zato si ti usko ^ io?" On re^ e: `ZI vodu sam usko ^ io jer sam u tebi sebe prepoznao. Naa tijela su sada samo jedno; nita osim toga za nas nije vrijedno." Kad dvojnosti nestane, od dvoga Jedno ostane. Jo jedna pri^ a o Mahmudu i Ajazu Jednog dana nepobjediva vojska Mahmudova u veli ^ anstvenom maru je paradirala. Bezbroj slonova i vojnika se ka pustinju kretae, na kraljevskom prijestolju sultan Mahmud sjedae. Uz njega su na uzvienju Hasan i Ajaz sjedili, beskrajnu paradu slonova i vojnika gledali. Ta duga povorka nagizdanih vojnika i slonova
igledala je poput najezde skakavaca i mrava. Vie vojske bijae na toj ravnoj poljani no to je svijet vidio, il' ^ e ikada vidjeti. Mahmud re ^ e: Àjaze dijete moje, sve ^ u ti ovo dati, vojsku moju, krunu i carstvo moje prihvati: Na ove rije ^ i Ajaz se ni za pedalj ne poma ^ e, osta zamiljen, i Hasan mu to na nos nata^ e: Re ^ e mu: "O, robe kakvog si to ponaanja, zar ti nita ne zna ^ i ^ ast koju ti sultan ukaza!? Kako moe stajati tu kao smla ^ en, nit'se klanja, nit'sultanu ti zahvaljuje! ^ ime moe takvu neotesanost opravdati, zar ^ e tako sultanu potovanje ukazati?" Ajaz vaz mirno saslua te potom re ^ e Hasanu: "Dva odgovora mi docioe, dobri prijatelju! Kao prvo, rob bi se trebao na zemlju baciti, do neba se svome sultanu zahvaljivati. Ja sam uhva^ en izmedu ove dvije krajnosti i stoga se ja ne mogu iz mjesta pokrenuti. Osim toga, ja sam rob svoga sultana, moja odanost je samo njemu dana. A to se ti ^ e ^ asti, dobrobiti koju mi je dao, kad bi ga oba svijeta slavila, ne bi bilo dovoljno. Zar ja rob, bez ikakve vrijednosti, smijem sultanovu odluku komentirati?" Zadivi se Hasan kada je ^ uo ove rije ^ i: "Oprosti, Ajaze, vidim da si pun zahvalnosti; re ^ e. "Tvoje rije ^ i su me otrijeznile, vidim da si vrijedan hvale i da s pravom zasluuje sve to ti sultan dade.
< 2g4)
( 2 $5)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
No reci mi dobri Ajaze, koji je odgovor drugi?" "ao mi je; Ajaz re ^ e, "njega moe samo sultan ^ uti! Ja pred tobom ne mogu slobodno govoriti, govor naih tajni samo mi smijemo znati:' Hasan se udalji i sultan re^ e svome Ajazu: "Sada smo sami, otkrij mi sada svoju tajnu': Ajaz re ^ e: "Kad me sultan pogleda malo kraji^ kom oka, tada se moje postojanje gubi u svjetlosti njegovih zraka. Ja na^ isto i^ eznem u toj snanoj svjetlosti, u nuru njegovih o ^ iju moje se bi ^ e izgubi. I poto me je moje postojanje napustilo, nema toga bi^ a koje bi ti se poklonilo. Ako vidi bilo koga ili bilo ta, ti sultana vidi, to nisam vie ja. O, sultane, ti vje ^ no slavi sebe sam, po ^ asti nudi, daje i prihvata. ti Ajaz je sjena, u tvom suncu izgubljena, kakvu ti po ^ ast moe dati onaj koga nema? Znam da sjena zvana Ajaz mora nestati, od mene ^ ini to ho ^ e, jer samo ti ^ e ostati:'
POGLAVLJE XLIII esta dolina Dolina za ^ udenosti Slijede ^ a dolina je Dolina za^ u ^ enosti, mjesto puno tuge, mjesto puno boli. U njoj svaki tvoj dah je uzdasima ispunjen, dah udnje za smr ^ u, poput sablje naotren. Patnjom ophrvan tu ne^ e prepoznati kako kraj tebe proti ^ u no ^ i i dani. Iz svake tvoje dlake krv kaplje i pie: "Teko meni!" i dui kojom salik die. Smrzava se na vatri, a pri na ledu; ni sam ne zna vie ta se zbiva na tom putu. Onaj koji jedinstvo ostvari, sebe i drugo zaboravi, no jo nije stigao cilju, i to ga strano boli. Iz toga njegova za ^ u ^ enost i dolazi, on vie ne zna je li iv ili je prestar da postoji. Ako bi on kojim slu ^ ajem bio upitan: "ta je s tobom, jesi l' trijezan ili pijan? Da li si se ispunio ili te nestaje? Da li osje ^ a ili ne osje^ a svoje postojanje?
(286}
(28 7}
\-0
-^:
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Da li si na sredini ili na granici? Da li si prolazan, il' u srcu vje^ nosti?" Salik na tom mekamu ^ e vam iskreno priznati: "Ja nita vie ne znam, nit' ita mogu razumjeti. Moje bi ^ e se izgubilo u moru ljubavi, no ja vie ne znam gdje je Voljeni. Nit'sam ^ aur niti sam musliman, ja vie naprosto ne znam ta jesam. Srce mi je prazno, ipak, aka pun'o; ovo stanje je, ljudi, istinski za ^ udno!" Princeza zaljubljena u svoga roba Veliki sultan prelijepu k ^ erku imae; njeno lice poput punog Mjeseca sijae. I zvijezde su se stidjele njezine ljepote; smijavice joj bijahu bunar u koji Jusuf upade. Njena loknava, duga crna kosa na hiljade srca do o^ ajanja je dovodila. Njene obrve bijahu dva luka blizanca odapinjae one na sve strane svoje strelice aka. Njene vlane krupne o ^ i, o ^ i sanjive, na putu mudrih, od svojih trepavica sijahu trnje. Njeno lice bijae kao sunce sjajno; i samoj mjese ^ ini je ono nevinost ukralo. Ni melek Debrail nije mogao odvojiti pogleda sa sjajnih bisera i rubina njenih usana. Samo jedan smijeak sa ovih rubinskih usnica nesretniku koji ga ugleda, suio bi vodu ivota. On bi tada rob tih usana postao
.,
i samo od njih bi milostinju prosio. A onaj koji bi vidio njene obraze kao da je sko ^ io u uzavrelo more. Beumno se utopio, svaki kog je pogledala; nema kanafe koja bi ga iz tih dubina spasila. Ll neko doba sultan sebi kupi roba, nadnaravna bijae njegova ljepota. Zbog njega Sunce blijedi, a Mjesec potamni, lijep k'o Dennet bijae ovaj rob mladi. Na hiljade ena, djece, ljudi starih gubili bi pamet kad se on pojavi. Zbog ljepote njegovog sjajnoga lica u ognju je gorjelo na hiljade srca. Jednog dana igrom usuda princeza ga ugleda; istom se probudi srce njeno, u njega se zagleda. Samo jedan pogled i pamet izgubi; ak je obori, ludo se zaljubi. Njena slatka dua zapali se gor^ inom ljubavi, ona se povu ^ e od svijeta da samotna u aku gori. Shvatila je brzo da ljubavi ovoj lijeka nema; u o ^ ajanju je slukinje svoje pozvala ona. Njene slukinje bijahu vrsni muzi ^ ari, svirale su i pjevale k'o bulbuli pravi. Njihova muzika svima je duu parala, njihovo pjevanje dostojno i samog Davuda. Ona im tada otkri svoje bolno stanje; nasmrt je u roba zaljubljena, ni vie ni manje. Nisu joj vani vie ni ugled, ni ^ ast, ni ime, sve ^ e u ^ initi da se sastane sa njime. Za ljubav ovu ^ e dati ivot svoj cijeli;
;
`?
Y'.
SZ,
(288>
(2$9)
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
onaj koji se akom opije ivot malo cijeni. Potom re ^ e: "Kako ^ u tom robu svoju ljubav otkriti? Plaim se on moe neto naglo u ^ initi! I ta ako se za nau ljubav pro^ uje, vrlo lahko on zbog toga stradat ^ e?! No ako ne budem mogla svoju ljubav ostvariti, srce ^ e mi se raspasti, od bola ^ u umrijeti! Od ^ estitosti i strpljenju sam na stotine knjiga ^ itala, no ja sad u aku gorim nemam nita od toga znanja. Ja moram prona^ i put do tog vitkog ^ empresa; za njim srce moje kopni, zbog njeg' pati dua moja. No ovo se bez znanja njegovog mora ostvariti, on se mora sjediniti sa mnom, al' za to ne smije saznati! Ako mi se ova velika elja ispuni, dua ^ e mi po htjenju srca treptati:' "Ne o ^ ajavaj, princezo, i ne pati; slukinje joj rekoe, "tajno ^ emo ti ga no ^ as dovesti, da ni on znati ne ^ e': Jedna od njih njemu ode, slatko mu se nasmijei; svojim enskim ^ arima ona ga lahko prevari. U vino mu praak stavi te uspava mladi ^ a, u svijet vandeta ga uvede s jednom ^ aom pi ^ a. Uto no ^^se tiha spusti, zvijezde zasjae, slukinje ga kriom princezi odnijee. Tamo ga na zlatno prijestolje posadie, na glavu mu krunu od bisera stavie. pono ^ôn otvori o ^ i, jo sanjiv pomalo, I zapanji se zbog svega to je ugledao. Bio je u palati svijetloj poput Denneta, svud oko njega poredane stolice od zlata.
Mjesto osvjetljavae deset svije ^ a od mirisnog ambera dok je slatka sandalovina na ognjitu gorjela. Slukinje po ^ ee da sviraju i tiho poje kao muze, ta muzika mu glavu i pamet oduze. Od ruke do ruke stie vino i do njega, svije ^ e se razgorie, vatra se ognjem rasplamsa. No sva ta ljepota oko njega nesta u trenu kad se pojavi princeza, kad ugleda tu enu. On je gledao bez daha, o^ aran, opijen, u jednom dahu, za oba svijeta, on postade slijep. Njegovo srce se predade aru ljubavi, a dua ljubavnoj ekstazi pot^ ini. Njegove o ^ i su je upijale, a ui sluale nebesku muziku to su djevojke svirale. Slatki miris ambera ga je omamljivao, a vino na usnama vatru raspaljivalo. Kad njene usnice njegove dodirnue, njegove suze se sa njenim poljupcima izmijeae. I ona je plakala; u svakom poljupcu bilo je i e ^ era i soli, i meda i gor^ ine. Mladi ^^pomilova njene duge lokne, a njegove o ^ i se u njenim izgubie. I tako u zagrljaju ljubavi no ^^su proveli, cijelu no ^^se jedno drugim opijali. I dok svi spavaju, njihova strast im ne da snivati; kad zora ciknu, s prohladnim povjetarcem mladi ^ a san prevari. Dok je snivao, djevojke ga usnulog ponesoe i do odaja njegovih skromnih ga donesoe. Kada se mladi^îza sna probudio,
{290y
t291}
^ll?
t ^tK^
,. ...
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
strano ^ udenje, alost, bol je osjetio. No nikakva bol i al tu pomo ^ i nisu mogle; zalud je aliti, ta je bilo, bilo je. On tijelo svoje ogoli, haljine svoje razdera, posu glavu prainom i kosu svoju ra^ upa. Kad su ga ahbabi upitali ta mu srce mori, nesretni mladi^îm slijede ^ e odgovori: "Ni sam ne znam ta me je to snalo i da l' iko shvatiti moe to to mi se desilo! I da l' je sanjar i neki vidar ikad vidio ono to ja vidjeh u zanosu pijanom? Ne znam da li je ikad iko doivio to blaenstvo koje meni bijae darovano? A ipak vam ne mogu opisati to to sam vidio; vidio sam misteriju, ^ udo neviceno:' "Probudi se' rekoe "i bar nam opii jednu od sto tajni to nosi na dui." `Ja sam u velikom ^ udu; mladi ^ôdgovori, "ono to mi se desilo ni sam ne mogu razumjeti. Da li sam ja to lijepo lice vidio ili je umjesto mene neko drugi bio? Ja niti sam ta vidio niti ta ^ uo, a ipak sam sve i ^ uo i vidio." "Mora da si sanjao; neko mu re^ e, "il's pameti siao, jer tako razumni ne govore! "O, kad bi znao' on re^ e `da l' to bijae san ili java! Da li sam bio trijezan il' opijen do dna? Zar nema ve ^ ega ^ uda od toga kad otkrije se neto iz svijeta skrivenoga?
{.
Ono u isti mah postane otkriveno i skriveno, od nas tako daleko, a u nama tako prisutno. Vidio sam djevojku nebeske ljepote; cijelu no ^^ zvjezdanu ona moja bijae! ta je sunce spram njenoga lica? Trunka praine vjetrom ponesena! No ja vam re ^ i ne znam ko je ta ena, je li ona dio jave ili dio sna. Ipak, jo u srcu osje^ am plam njene ljubavi; samo dragi Allah o tom istinu ^ e znati!" Sufija i ozlojedena majka Majka je plakala na grobu svoje k^ eri. Neki sufija je vidje te re ^ e sam sebi: "Ova ena je shvatila prirodu svoggubitka i po tome je sretnija od nas, dervia. Njeno srce nije zbunjeno, ona dobro zna za kime pla ^ e i koga je izgubila. A to se ti ^ e mogalosnogstanja, i mojih bolnih no ^ i i dana, u kojima pla ^ em, kao kia teku suze, ali ne znam onoga za kim me bol obuze? LI samo ^ i i tami moj ivot proti ^ e, a nisam svjestan onoga za kojim srce pla ^ e. Ova ena bar zna zbog koga ona pati; od mene je za sto vie blagoslova prati. Ona je pronala miris bi^ a kog je izgubila; dok je moje srce za ^ udeno, miris Njegov ne osje ^ a. Moje srce je izgubljeno, tu nit ne mogu na ^ i
101111001~40
^;
\29 2>
<293>
= GOVOR PTICA
^ GOVOR PTICA
s kojom ostali svijet ivi pri zdravoj pameti. Klju ^^misli sam izgubio, povratka vie nema, samo bolno pitanje: Ko sam i ta sam ja?' Ovo putovanje vodi u samo sredite srca gdje zajedno sa naim srcem srce Voljenog kuca!" ^ ovjek koji je izgubio klju ^^ Neki sufija je ^ uo kako ^ ovjek vi ^ e: "Oh, ljudi, ja izgubih svoje klju ^ e! Ako ih je ko naao, molim da ih vrati; moja vrata su zaklju^ ana, ja stojim u praini! Ja ne znam sada ta ^ e sa mnom biti, i kako ^ u vrata svoja otvoriti!" "Nema ta da brine; re^ e mu sufija, "ti zna dobro gdje su vrata tvoja! Ne idi nikud, uz njih ostani, strpljivo ^ ekaj i vrata ^ e se otvoriti. Ti ne poznaje boli moga stanja; ja ne znam gdje su ni klju ^ evi ni vrata!" Ljudi u svijetu od snova ive, pravo stanje stvari oni ne vide. Onaj koji ude u Dolinu za ^ ucenosti, iskusi na hiljade bolova i patnji. to se mene ti ^ e, izgubljen sam i zalutao i ne znam vie ni sam kud bih se uputio. Samo Gospodar nas moe iz ove zbunjenosti izbaviti; suze iskrenih robova ^ e milost Njegovu spustiti.
Starost ejha Nasrabada ejh Nasrabad pjeke ^ etrdeset hadeva obavi, no njegovo srce ^ enjom i bolom jo gori. Od silne boli ejh se predade lutanju; gdje god bi zano ^ io palio je vatru. I tako jednom iz nehata, iz igre, tavafiti stade oko hrama vatre. Sijede mu kose pale po prsima, objesio bijae zunar oko struka. "Srami se, ejhu," neki prolaznik ga prekori, arsi potkraj svog ivota postao nevjernik? Djetinjarijama se bavi i koje ^ ime, zbog tebe ^ e sufije zaraditi loe ime. Koji je to ejh ikada ^ inio, kakav je to put, zar ti ne zna da hram vatre vodi pod ^ aurski skut?" "ja sam u ovoj vatri izgorio!',' ejh odgovori. "Odje ^ a moja, ime, ^ ast i imetak u toj vatri sagori! LI njoj je nestala etva mog ivota, sve moje znanje, u ^ enost i ugleda ljepota. Sve to mi ostade zbunjenost je, ^ udenje, moja se dua sada u toj vatri pe^ e. U boli mojoj ja nemam vie snage da se odvojim od ove ive vatre. Kada me zadesi sudba ovakva, ja se odvojih od ^ abe i hrama. Kada bi tebe ovo ^ udenje spopalo, k'o i ja bi, obno ^î obdan, tugovao."
( 2 9 4,}
(295
>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Murid sanja svoga ejha Kada je neki ejh na drugi svijet preselio, murid ga je u svome snovi ^ enju vidio. "O, ejhu; re^ e, "u kakvom si se stanju naao? Ja sam izgubljen i gorim od boli otkad si otiao:" ejh re ^ e: `7 ja sam izgubljen, u stanju duboke za ^ ucenosti, da bih sam sebe mogao gristi i ujedati. Na dnu ovog tamnog bunara, tamnic i, od vas smo po sto puta mi zbunjeniji:'
POGLAVLJE XLIV Sedma dolina Dolina siromatva i i ^ eznu ^ a Slijede ^ u dolinu teko je opisati rije ^ ima; to je dolina siromatva, i^ eznu ^ a. LI uko ^ enosti, i ^ eznu ^ u, bit je ove doline; gluh i nepokretan insan je ovdje. Na hiljade sjenki koje ga okruuju u jednom znaku Nebeske svjetlosti nestaju. I kad se more sveukupnosti silno uzburka, ono sve oblike svoje povrine poklapa. Ti oblici su lica svijeta oba; kad se more digne, od njih nita ne osta'! Sretni su oni koji u ovo more utonu; kada sebe izgube u vje ^ nom miru ostaju. Kap vode segubi u velikom okeanu, tu ona smiraj nalazi i radost beskrajnu. A kada bi se opet iz mora podigla, sve tajne ljudskogpostanka bi znala. Salik koji je u traganju mudrost stekao, sufija koji je sve zamke puta preao
.{
^`,1^^Gi^^
., `"^ î c? ; _ -. ^ `C(^ _ `"^
t`: f^
,- r?
-4v.
^ ^ . ^; , K
.
(2 97>
< 296
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
gubi sebe kada price ovom bolnom mjestu; svi putnici tu bez traga nestaju! I zato to ^ e svi u tom moru nestati! "Svi su jednaki"- vi bi mogli pomisliti, i da suha drva k'o i mirisi, kad sagore, samo prah postanu i da me^ ' njim nema razlike. No mada k'o pepeo oni strano li ^ e, po svojoj sutini nimalo ne li ^ e. Kada se prljava stvar u ruinu vodu uroni, ona i dalje ostaje prljava po svojoj sutini. No kada se ^ ista dua u more due uroni, ona gubi svjesnost svoju, ali morem plovi. Ona u^ estvuje u postojanju i kretnjama okeana i nije joj oduzeta ljepota, koja joj je dana. Ona ima i opet postojanosti nema; za to stanje nikakvog objanjenja nema! Govor aika Aik neki neutjeno u no ^ i plakao; neki prolaznik ga je o tome zapitao: "Neki kau' aik re ^ e, "kada se Voljeni pojavi, da ^ e ^ etrdeset hiljada godina aike primati! A onda ^ e, sa tog dvora nebeske milosti, opet u samosvjesnost protjerani biti! Svjetlost nebeska bit ^ e im oduzeta, bit ^ e opet fukare i gola sirotinja! Kad pomislim na to, na tu sudbu gorku, neutjean pla^ em i danju i no ^ u!"
Savjet Nasiruddina Jedne no ^ i miljenik Tusa, to more duhovnih tajni, re^ e jednom od svojih murida koji stajae postrani: "Kada te ljubav izmori svojim vatrenim o ^ ajanjem i ti tanak poput vlati kose postane, tek tada bit ^ e spreman da postane dlaka me ^ 'sjajnim loknama svoga Mauka. No onaj koji od propasti sebe eli sa ^ uvati, jedna od sedam vrata pakla ^ e izabrati:' Kad iz takvih visina moramo u rupu pasti, bolje da nas nema i da smo nestali. Dok na nefs ivi, i zlo ivi u nama, sa Voljenim i nefs i zlo se slama. Kada se pro^ em nefsa i Voljenom predam, u svome nestanku ja postajem vje ^ an. Kada moje srce sagori do pepela, ne ^ e ga prevariti Sirat - ^ uprija. Kada ulje u dnu lampe dogorijeva, njen dim je crn i garav kao vrana. No kada sve ulje u toj vatri dogori, putem plamena se u ^ isto nebo pretvori. O, srce, kad vatru tog plamena prihvati, s njim ^ e u neukaljano nebo da poleti:' Prvo se nefsa pro^ i i pripremi da na buraku i ti ka nebu poleti. Odjeni se hrkom nepostojanosti, ispij ^ au i u tom pi ^ u nestani.
(29g}
(299
- GOVOR PTICA
^
GOVOR PTICA
Tvoje uzengije su nevezanost, na tom konju poleti, u nebo u kojem ^ e bez traga nestati! Svoje tijelo uniti, a o ^ i ukrasi surmom nepostojanosti to najcrnju no ^^krasi! Kre ^ i se mirno, stopu jednu po jednu, sve dok ne uroni u Dolinu sedmu. No ako od tebe i tra ^ ak ostane, sedam mora vje ^ nosti bit ^ e bolni za tebe! Crni leptiri i plamen svije ^ e Jedne no^ i skupili se crni leptirovi da istinu saznaju o plamenoj svije ^ i. Odlu ^ ie da jedan od njih krene i vijesti o voljenoj svije ^ i donese. Jedan od njih odleti do prozora zamka i vrati se kada svije^ u ugleda. Obavijesti ostale o onome to je vidio, no ejh leptirova mu re ^ e da je o svije ^ i malo saznao. Poslae slijede^ eg leptira; on uce kroz prozor zamka, doleti do svije ^ e i dodirnu je vrkom krila. On se vrati i opisa ono to je osjetio, no ejh re ^ e da se ni on istini nije pribliio. Tre ^ i leptir se odlu^ no ka svije ^ i zaputi, opijen ljubavlju on ka svije ^ i poleti. Iz ljubavi i udnje arke on ne izdri, ve ^ôbgrli plamen svije ^ e i u njem'se spri. Svojom glavom, tijelom i krilima vatru obgrli, zapali se plamom boje krvi i sav sagori. ejh leptirova, koji je sve to vidio
i kako se taj aik s plamenom sjedinio, re^ e leptirovima koji sa njim ostae: "On je istinu saznao o ognju svije ^ e plamene! Samo on je tajnu istinu njenu spoznao; tajnu o kojoj govora nema, samo on je doznao!"
Onaj koji se izdigne iznad svoga znanja na^ i ^ e istinu kojoj nema objanjenja. 1 niko toj Tajni ne moe pri ^ i ako se ne ^ e s duom i tijelom rastaviti. No ako i trun ostane, jedna dlaka jata, pristupa vam nema tamo; ^ eka vas patnja. Nefs tom uzvienom mjestu ne ^ e pri^ i; tu svaka li ^ nost nestajanju svome mora sti ^ i. Sufija koji je mislio da je napustio svijet Neki sufija, odsutno iao putem kada bi otpozada snano udaren. Ka ^ ovjeku koji ga udari on se okrenu i re ^ e: "Insan kojeg udari ve ^^trideset godina mrtav je! On se odavno od ivota rastao; umro je i ovaj lani svijet napustio!" No grubijan re^ e: "Zar mrtvac moe govoriti?! To to kae istina nikako ne moe biti! Stidi se, jer hvali se, a jo nisi stigao nit'si se ti s Voljenim sjedinio, pa makar ti jo samo dlaka jedna falila, k'o da si od istine odvojen sa stotinu svjetova!"
2+i"r
^^,,:. ^ ^ `^s}" ,'x ^;-rr_j
<300>
<301>
'1
^
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Kad sagori sve to ima, iznutra i svana, u tebi ostati ne ^ e ni tra^ akpostojanja. No ako ti kao Isau samo igla ostane, hiljadu lopova ^ e na drumu da te napadne. I mada se Isa oslobodio svega, ipak mu je lice uspjela izgrebati igla jedna. A kada se ti priblii i posljednjem zastoru, tu ni carstvo, ni bogatstvo, ni ^ ast vrijednosti nemaju. Oslobodi se svega to ima i bez sebe kreni, u predjele gdje ni dobro ni zlo ne postoji. Oslobodi se svih veza pa ^ e vrijedan postati samozaborava, nestajanja, u vje^ noj ljubavi. Dervi koji se zaljubio u princa Neki sultan je imao sina, lijepog poput Jusufa; zbog njegove ljepote i ljupkosti svako voljee njega. Svaki onaj koji bi ga samo jednom vidio rado bi praina pod njegovim stopalima postao. Kada bi on no ^ u pustinjom hodio, kao da se novo sunce u pustinji rodilo. Kao bunar tama njegovih lokni bijae, u kojem se stotinu aika utopie. Ljepota njegove kose bila je kao vatra, u kojoj oganj udnje svako bi ^ e satra. Ljepotu njegovih crnih lokni, k'o u Jusufa, ne moe govornik opisati ni za pedesetgodina. A iz njegovih crnih, sjajnih narcisnih o ^ iju kao da gromovi i munje obno ^î obdan sijevahu. Smijao se medeno, njegov smijeak je budio iz sna
^-.
5^<<^
1 '
na hiljade usnulih rua i prije samog prolje^ a. O njegovim usnama ne smijem vam nita re ^ i; tu se ^ ovjekgubi i nije od mrava ve ^ i. Kad bi se on pojavio, uvojaka mu svaka dlaka na stotine tunih srca u o ^ aj bi bacala. Bio je ljepi no to rije ^^moe da opie! ta jo o njemu re ^ i, fitna cijelog svijeta bjee! Kada bi on kroz bazar eherski jahao, sluga bi mu lice otrom sabljom ^ uvao. Imao je jaku pratnju, nije mu se moglo pri ^ i, ma ko da bi pokuao, do njeg' nije mog'o sti ^ i. Tu bijae neki dervi fukarasti, siroti, koji se u tog nedostinog ljepotana zaljubi. Preslab da bi govorio, samo je uzdisao; beznadean, bespomo ^ an, za smr^ u je ^ eznuo. Obno ^^ i obdan pred palatom je bdio, slijep za sve, nit' je jeo, niti je ta pio. Sam na svijetu, bez ikoga da ga izbavi; nema nikog da podijeli bol svoje ljubavi. Slomljenoga srca, suza posrebrenih, smrtno blijedog lica, leao je u praini. Niko posve ^ enik tajne njegove nije; tajnu tu u dnu due svoje vjeto krije. Umro bi odavno da nije viciao princa kako kroz bazar jae, sred sjaja i ponosa. Kada bi se princ u toj ^ ariji pojavio, stranu graju i guvu tada bi izazvao. Gurb bi se avam, vikao bi glasno
iS
Ti
_
,
:
;
'^
^..
(30 2
>
(303}
tr'
i
fi
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
k'o da im je dan Sudnji doao. Prin^ eve sluge su raju bi^ evale ne bi li ih kako od princa odagnale. ^ esto su morali i silnu vojsku zvati da pred lijepim princom put ra^ isti. A kad bi dervi povike prin ^ evih sluga razaznao, od silnog uzbu ^ enja bi u nesvijest pao! K'o da se sebe proao, u stanju zanosa, s njim bi se, ^ udom nekim, patnja mijeala. Tijelo bi mu poplavilo, na o ^ i krv udarila; suze u njegovim o ^ ima ta dezba bi zaledila. udnja bi mu lice kao vatra prila, tijelo i duu u oganj aka preto^ ila. No ^ emu se mogao taj jadnik nadati, ta fukara bijedna, kostur iscrpljeni? ^ ovjek sjena, majuhan k'o ^ estica, elio se vinuti do sjajnoga sunca! Zar su oni i princ mogli prijatelji biti? Sjena je pred suncem mogla samo i ^ eznuti! Jednom dok je princ tako jahao kroz grad, taj prosijak, iz dna due, pustio je glas: "ar ljubavi mi odnese i srce i glavu, nemam vie sabura, izgubio sam snagu!" Divljao je i vikao, glavom zid udarao sve dok nije svijest izgubio, u prainu pao. Iz o ^ iju i uiju krv mu je gusta potekla; budnim okom to primijeti jedan prin ^ ev sluga. Pouri odmah da to silnom sultanu dojavi: "Presvijetli sultane, fukara se u princa zaljubi!"
^'Ar ^ S:^ ^. JGi!,''- tY. - nf^B_; i._rt^t l
Sultan odmah osjeti da mu je ^ ast u pitanju te naredi da tom sirotanu odmah glavu otkinu. Sluge smjesta tog jadnika uhvatie, te ga svezanoga vode na stratite. Tu se brzo skupi masa eljna krvi; za bol njegovu ne haje ni jedan od njih! Nit' iko u odbranu njegovu podie glas, samo u bolnoj smrti za njega lei spas. Vezanogga dovedoe pred strana vjeala, tad zavapi u o ^ ajanju ta bijedna fukara: "Dozvolite mi da se svome Gospodaru obratim i bar jo jednom na seddu padnem, prije svoje smrti!" Bijesne sluge mu tu elju ispunie te on na seddu pade Gospodaru svome. No usred namaza on zapomaga: "O, ljudi, zar ^ ete ubiti nevina ^ ovjeka? Pa ako me i neodlono kanite pogubiti, morate mi bar jo jednu elju ispuniti. udim da jo jednom vidim lice voljenoga, i tad ^ u ivot rado dati za kraljevi ^ a moga. 1 jo ^ u rado sto hiljada ivota ja dati kad bih mogao jo jednom njega ugledati. Ja Rabbi, ovo je posljednja elja tvoga roba: k'o iz ljubavi umire vrijedan je dodira Tvoga. I mada, zbog princa mladog ivot svoj ^ u dati, nevjernik nisam, ja sam samo rob ljubavi! Gospodaru, Ti to prima beskraj dova, ispuni ovu, posljednju elju svoga roba!"
GOVOR PTICA
t,
GOVOR PTICA
-z
Strjelica iskrenog srca cilj je svoj pogodila, srce sultanovog vezira ona je otvorila. Suznog oka, on pouri sultanu te mu otkri iskrenost, dubinu, tajnu dervieve boli. Pokrenu se tada i srce u sultana, prode ga srdba, a milost due mu bjee dana. On istoga ^ asa svoju naredbu povu ^ e te svom sinu, da ode do dervia, re ^ e: "Budi blag prema njemu, puno je patio, sjedi i pij sa njime, otrov tvoj ga je smlatio. Taj otrov se sada u njegovom srcu nastanio, sad si mehlem njegov, lijek srcu njegovom. Srce njegovo, ranjeno, u tvojim je rukama; vrati mu srce, jer on je sada na tekim mukama! Dosta je bilo patnje, neka je radost zamijeni, povrati ga u ivot, pa ga dovedi k meni!" Lijepi princ se odmah ka fukari zaputi; sunce sjajno je krenulo za ^ esticom tragati. More puno blaga tada se pokrenulo, da se sa jednom kapi rose sjedinilo. Zar to povod mje za ples i radost silnu; more puno bisera zavoljelo kapljicu! No dervi ve ^^ bijae na rubu ivota, od njegovih suza se praina u blato pretvorila. Kad ga takvog vidje, dobri kraljevi ^^ zaplaka, vrjednija od oba svijeta je svaka suza njegova! Od silnog swjeta on htjede suze svoje sakriti, al' ne mogae, ve ^^ uzdahe silne boli ispusti. Suze potekoe silinom nabujale vode;
svijet cijell tada stotinu jada spopade. Istrajte, istrajte u ljubavi, uporno iskreno; na kraju pojavit ^ e se Onaj za kime udimo. Budite kao ovaj prosjak, tugujte, uzdiite sve dok vam od Uzvienog Princa odgovor ne stigne. Dervi ugleda suze u prin ^ evim o ^ ima; svaka suza bijae akom ispunjena! Dervia more aka preplavi te re^ e u zanosu: "Svoj ivot sad rado predajem tvome moru!" Poput umiru ^ e svije ^ e, koja posljednji plamen pusti, dervi se sa duom rastavi kada ovo izusti. Poto se u tom trenu sa Voljenim sjedinio, on se, poput plamena svije ^ e, dahom ljubavi ugasio. Iskreni putnik razumije, jo dok se bori, vatru tamne no ^ i u kojoj ^ e da sagori. Vae bi ^ e je ovdje s nitavilom pomijeano i uz svaku radost vam neto boll biva dano. Zar ne^ ete tu bol strpljivo podnositi? Da je nema, vi ne biste znall Istinu cijeniti! Jednom ste poput munje putem plovili, no sad ste u blato puta glave zaronili. Obnovite svoju snagu, kanite se straha, nek' va razum i ^ ezne u ognju pravog aka! Onaj koji eli da razumije alherniju puta, neka sebe putu preda, nek' d abe ne luta. Tu obazrivost ne pomae, odlaganja nema; dalje od sebe mora poletjeti dok ima vremena! Da bi stigao do mjesta beskrajne radosti,
,
, ,
1.P ..1
i..,,,-,4 1.;4 :4"# 't:I1.,
iZ'1:
ig
1: 1 244 r,) ,! .-,

di
ir' )
P6j,
.1:.' :o (.;,'I
t45
(.'*
..,
4.
30
6>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
,<,
kao to i ja prihvatih, put dervia prihvati! To je put fukarluka, duhovnog siromatva; prihvati da si gola fukara da bi bio prihva^ en od Rabba! Ja o nefsu govorim, no u biti nefsa nema; tu je razum poraen i smrt mu se sprema. U ovom siromatvu ogromna je snaga; nad njim bdije sjajno sunce istine, islama! Kada sunce, ovo svjetlo, zasija u meni, ka istini se otkrile moji unutarnji penderi. U toj svjetlosti tad vidim oba svijeta; osje ^ am se kao kapljica, u brzim vodama izgubljena. Sve to sam izgubio ir pronaao ja, u tim vodama je potonulo, nestalo bestraga. I ja se tu gubim bez traga i glasa; ja sam samo sjenka u tami nestala! Kad kapljica utone u more, zalud je, u nadi da ^ ete tu kap na ^ i, pretraivati more! To nestajanje nije za svakoga insana mada ga mnogi trae, kao to tra ih i ja. No ja sam sebe na tom putu izgubio; i "jesam" i "nisam',' to je stanje za^ udno. Ipak, kad ste blizu cilja, lahko se opiti; kap poludi od udnje kad miris mora osjeti! Pitanje murida ejhu Mladi murid u borbi protiv svojih mahana, upita ejh - Nurija jednoga dana: "Da sam ja u stanju sti^ i do stanice nestajanja?" ejh re ^ e: "Prvo mora pre^ i sedam svjetlosnih mora,
"" "".1"
potom sedam vatrenih mora, mora dugo putovati, a kada prijecte sav put, riba ^ e te sebi privu ^ i. Ta riba nema glave ni repa, u sredini mora pliva, neovisna od svega! Ona u dubokoj samotnosti voli da plovi dok svojim dahom cijeli svemir lovi."
r24
:
,r;
'
r`q
t
,,
3o8>
<309>
."
'c. ^f'i...^..e. . .
GOVOR PTICA
POGLAVLJE XLV
Putovanje
Pupavac zastade da procijeni stanja ptica i vidje da su se ptice tresle od straha. Shvatile su da su samo jedna aka praine i da je skoro nemogu ^ e do ^ i do istine. Neke od njih bijahu tako potresene da podlegoe tu, valom smrti odnesene! Sa strahom i nadom u svojim srcima, one preivjele latie se tekoga puta. Putovale su godinama, preko dolina i gora; na putu ostavie ve ^ inu svog ivota. ta im se sve zbilo ne mogu vam re ^ i; da biste to shvatili, i vi putem morate po ^ i! Da osjetite ^ ari i boli tog dugog lutanja, samo putnik je svjestan veli ^ ine puta. Od beskrajne armade koja na put krenu, put proguta sve, ostavi samo nekolicinu. Od svakih hiljadu samo jedan ostade, ostali bez traga i glasa nestae.
Neki se utopie u morskim dubinama, neki se zaledie na snjenim planinama. Neki umrijee u vrelini pustinje, nekima krila arko sunce sagorje. U aru aka suncu su preblizu prili; srca su svoja tom vatrom sagorjeli. Neke pojedoe tigrovi i lavovi, neki od umora umrijee u divljini. Neki se poubijae, u ludilu, zbog zrna rie, neki sami sebi, u nemo ^ i, muke prekratie. Neki se ne mogae pokrenuti, u ^ udu zastae, i tako pored puta u silnom ^ u ^ enju ostae. Neki se radi li ^ nog zadovoljstva na put uputie, no takvi ubrzo i pamet i put izgubie. Propadoe u boli zaledeni, posve izgubljeni ne znaju ^^vie zbog ^ eg'su na taj put krenuli. Od sto hiljada dua samo jedna stie; najhrabriji mogu samo Rabbu pri^ i blie. Ptice koje stigoe na kraj puta Svijet ptica je na put krenuo, no samo trideset ih je na cilj stiglo. One bijahu iscrpljene, ojadene, slomljenih krila, sagorenih srca, skrhanih dua i tijela. Sada one bijahu na pragu veli^ anstvenosti, ^ ija bit je nedoku ^ iva, nit'se moe opisati. Bi ^ e koje je iznad ljudskog razuma i znanja u jednom svom dahu hiljade svjetova sagara. Tu vidjee na hiljade sunca, jedno od drugog ljepe; tu bijae na hiljade sjajnih luna, tu sijae nebeske zvijezde.
<310>
i311>
'Ij
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Kad ovo putnici ugledae, zaigrae kao tra ^ ak praine, u beskrajnom ^ udenju i zadivljenosti, uglas povikae: "O, Ti pred ^ ijom svjetlo ^ u nestaju sva sunca, zar se smijemo ukazati svjetlosti Tvoga lica? Srca su nam ranjena, izbodena, skrena, o, zato smo podnosile teke boli puta? Kada krajnji cilj nismo u stanju posti^ i, ovo ntje ono ^ emu smo se nadali!" Izgledalo je da su vratovi odsje ^ eni i krvare dok oni iznemogli ^ ekae da ih smrt odnese. Da pojavi se Veli ^ anstvenost i uniti njihovo prolazno postojanje koje snu li ^ t. Prode neko vfljeme, dok se sa najvieg neba, ne spusti glasnik, veli ^ anstveniji od zvijezda! On tu ugleda samo trideset uplaenth ptica po ^ upanog perja i polomljenih krila. Re ^ e: "Otkuda se ovdje stvoriste, ta radite ovdje, kojim povodom dodoste? Imate lt imena, zbog ^ ega ste prestraene, polumrtve, poluive, kome ste potrebene?" Ptice odgovorie: "S jednim ciljem smo doletjele: da bismo naega vladara Simurga srele. Zbog ljubavi i udnje za njime pamet mir srca smo izgubile. Na po ^ etku puta, btjae nas na hiljade, no put je krvav bto, samo trideset nas ostade! Nadamo se da ^ e nas, nakon sve te patnje, primiti i da ^ emo, sretne, Njegovo lice ugledatt!"
Glasnik tjera ptice ispred Simurgovih vrata Glasnik re ^ e: "Vladar za kojim nari^ ete vlada u veli ^ anstvenosti, koju shvatit' ne moete! Sto hiljada stvorenja nisu vii za Njega od rnrava koji pred Njegovim vratima ^ eka. Vaa bol i alopojke ne trebaju Njemu; vratite se otkud ste dole, vi propale u svemul"
-"
"0 .
Ove nje ^ i padoe po pticama kao grom iz vedra neba; zar za trud njihov ljubav kuditi ih treba? "To ne moe biti; odgovorie, "zar Vladar moe, tugom nagraditi sve nae boli i nevolje? Zar ^ e nas poshje svega On odbaciti, zar za nas nema ba nimalo milosti?" Zar Med nun nije o Lejh rekao: "Kad bi sav dunjaluk mene slavio, radi Lejlinih amara ja bih to odbacto! Njena pokuda je bolja od laskanja svijeta; oba svijeta su manja od njenog imena!" Ti zna nae elje pa nas grdi ako mora; Od cilja nas odvratiti ne^ e, to mora da zna!" Glasnik im re ^ e: "Plam Njegove Veli ^ anstvenosti u jednom trenu ^ e vae due spriti. A ako vam due sagore, onda ^ e boli vae uzaludne biti kao i vae putovanje." "Zar mo e crni leptir plamenu ute ^ t," odgovorie, "kad samo za plamom udi za njim uzdie?
f
<3 13 >
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Ako se sa Njim ne sretnemo, izgorit ^ emo od boli, srce nae sada za Njime samo gori! Sjedinjenju sa Njim se ne nadamo, elja nam je samo da Ga ugledamo!" Pri^ a Ptice ispri^ ae ukratko pri^ u o crnom leptiru: "Pri^ a se da su crnom leptiru rekli da je malehan i neprikladan za plam svije^ e koji trai. Taj cilj je uzvien, a on je slabaan, da se tako rtvuje, on mje pozvan! Crni leptir odgovori: "Od kada za se znam, za plamenom udim njemu se nadam! Ne zanosim se da ^ u plamen obuhvatiti; elim svjetlost njegovu barem dodirnuti!"
,;I
i mekam na koji sti e tih trideset ptica. Jusufova bra^ a ^ itaju o vlastitoj izdaji Kada je vladar Misira kupio Jusufa, cijena koju je platio bijae mala. I stoga on natjera bra^ u da ugovor potpiu; sramotni potpisi njihovi ne mogae da se izbriu. I kada se taj sramni ugovor zavri, krenu u Egipat, s Jusufom, a ugovor zape ^ ati. No, kada je Jusuf zavladao Egiptom i njegova bra^ a stigoe u potrebi za hljebom. Nisu mogli ni sanjati pred kime su se poklonili ne bi od njega komad kruha izmolili. Tada Jusuf re^ e, ugovor dr e ^ ' u rukama: "Ove hebrejske znake niko od nas ne shvata! Zamolio bih vas da nam ih rastuma ^ ite pa ^ ete dobiti hljeba koliko god elite': Njegova bra ^ a se obradovae, jer su hebrejski znala. Povikae: "Papir ovamo, to je za nas ala!" Ako vi koji ovo ^ itate, u ovoj pri ^ i sebe ne vidite, i ludi ste i slijepi, dobro zapamtite! Kada pogledae ovaj zapis kratki, pamet im se prevrnu i strah ih uhvati. Ne smjedoe tada pro ^ itat' ni slova; zapljusnu ih strana, unutarnja mora. Grijesi njihovi im govor oduzee; od slabosti silne nit' romore nit' govore. "Zato ne ^ itate; Jusuf im re ^ e, emu to bljedilo i unutarnje trvenje?" a^
. .
0j1
Mada skrhane tegobom i slomljene od puta, ak je ptice ohrabrio da ne odu od glasnika. I poto odva no podnesoe sve njegove probe, vrata Simurgova se pred njima odkrinue. Glasnik lagahno vrata irom otvori, sto zastora se pred njima obori. Pred pticama se tada veli^ anstven prizor otvori, iza sto velova Svjetlost svjetlosti se otkri. Glasnik ih povede do svjetlosnog prijestolja i na njeg sjedoe svih trideset ptica. Sve dobie po jedan list ispisani, na kojem bijae ispisan smisao svih tajni, smisao njihovog tegobnog putavanja
.4. -
.211
11
'.
R . .._
^
7`-'
GOVOR PTICA
'
GOVOR PTICA
I ;.
Rekoe: Àh, bolje je i to nam je dah stao nego da sebi smrtnu presudu pro^ itamo." Ptice otkrivaju Simurga Ptice su ^ itale stranicu svoje sudbine; sve o svom ivotu na njoj su pronale. Sva djela njihova tu su se otkrila, sve to im je dua bila i ^ inila. I to bijae strano, jer dok su ^ itale, shvatie da su i one Jusufa prodale. Liile ga bestidno njegove slobode, u bunar bacile, za zlato prodale. Zar i vi ne vidite da sa svakim vaim dahom prodajete Jusufa, u bunaru zatvorenom? I da ^ e on jednog dana vladar biti, koga ^ ete gladni i bosi za milost moliti? Llkro ^ ene i umekane due ptica pretvorie se u prah usitnjeni, od stida se do zemlje povie. No poto bijahu stidom pro ^ i^ ene, i od tekih naslaga dunjaluka oslobodene, otkrie novi ivot koji ka njima pote ^ e, iz vje ^ nog vrela svjetlosti Nebeske. Njihove due se uzdignue slobodne od prolosti, od svega to u njoj je bilo i to ona nosi. ivot im je sada grijalo Sunce vje ^ no i u njegovim blistavim zracima one bijahu jedno. I tu, u svjetlosnom licu Simurga, vidjee sebe, u vje ^ nom Simurgu se simurgsvijeta ogledae. Simurg svijeta u jezi i zanosu spozna
9Y
f.
r- f
;,4
'`;/>,
:^.
:};
da je on Simurg vje ^ ni na kraju svog puta. On vidi Simurga gledaju ^ i sebe; on vidi Simurga svuda oko sebe. to naizgled bijae dvoje, Jednom se povrati, kaplja nije drugo doli more, ako moe, shvati! Tad Simurgsvijeta bezglasa i zvuka upita za smisao ove tajne Jedinstva koja se otkri na kraj puta. I jo tie i bez glasa vje ^ ni Simurg re ^ e: "Ja sam ogledalo u koje tvoje o ^ i glede. I svi koji pred Moju veli ^ anstvenost stanu vide samo Sebe, svoju sutinu. Dole ste kao si-murg i Simurga vidite, a da vas je bilo ^ etrdeset il'pedeset, opet bi Sebe vidjele. I mada ste se borile, lutale i traile, na kraju Puta ste samo sebe pronale. Svojom snagom mrav ne moe nakovanj podi ^ i o ^ ima Gospodara on vidi i Njegovom snagom ^ e mu sti ^ i. Sve to mislite da znate ili vidite nije nita drugo osim varke. I mada prelazite doline duhovnog puta, i na putu se susre^ ete sa mnogim opasnostima, putovanje je unutar Mene, sva djela su Moja; tek kad Mene ugledate, budite se iz sna. Kao si-murgste dole i Simurga ste u Meni pronale. Ja sam vaeg bi^ a jedina sutina; svaka se sutina svojoj biti vra ^ a. Nestanite u Meni, bolje vas ne moe sna ^ i, jer ^ ete u Meni sebe prona ^ i:"
{
^^.
tU,
^ ^<< .^
,:^ i`
'
.:t,Îr,l^.^.' ,
{ 3 i6)
<317>
;
^
^ ^ , _ . . : . . . . - : . . . . . . _. ,
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Potom si-murg u Simurgu nestade; tiina zavlada, sav govor prestade. ^ estica svjetlosti raspri se kao sjena kad se javi bljetava svjetlost sun ^ eva. Halladev pepeo Kada je Halladevo tijelo sagorjelo, neki sufija se priblii loma ^ i, dok se plamen stiavao. On prodara pepeo svojim tapom i re^ e: "Gdje sada taj uzvik: "Ja sam istind" nestade? Sve to si govorio, vidio i spoznao, bjee samo uvod za ono to si sada doznao! Samo sutina ostaje, hrabro se s njome suo ^ i, pepela ustani i u vje ^ nost uroni. iz Sve sjenke na kraju moraju nestati u vje ^ nom beskraju sun ^ eve svjetlosti:'
^;.
Oni koji to zavrijede jednog dana ^ e shvatiti sav smisao nestanka i smisao vje ^ nosti. No oni ^ ija srca za dunjalukom ude nita spoznat ne ^ e osim zablude. Probudite se, vi nemate nita svoje; sve to vae o ^ i vide prolazno je. Kakva korist od spoznaje ovosvjetskih stvari kad svijeta sutra ne ^ e biti, kada mora nestati? Znaj dobro da je On sa^ inio ^ ovjekovo sjeme i svojom ljubavlju i brino ^ u u ^ inio da raste, sve dok ne dosegne tu mudrost da shvati, Njegove misterije, skrivene tajne Vje ^ nosti. No sa znanjem put ne prestaje; sa pravim znanjem put tek po ^ inje. Smrt nas brzo sa prainom sastavlja; ne umire se jednom ve ^^mnogo puta. No u tom umiranju tajne se kriju; samo putem smrti ^ e vje ^ nost da otkriju. O, da li ste vi svjesni koliko vam je dano; razmislite duboko, ne ivite u prazno. Sve dok ne postanete praina pod Njegovim stopalima ne ^ ete vidjeti svoga Uzvienog Gospodara. ^ emu ta tatina, ponos i samoljublje? sve dok ih ne sagorite, za vas nema nade. On ^ e vas svakako poniziti i baciti u prainu, prije nego vas uzdigne na Svoju razinu. Budite praina, i niko i nita! Nema istinskog ivota dok nefsa ima. Kad njega nestane, dah njegov prestane;
..,
Sto hiljada vijekova prode kao u snu, oni koji sebe izgube u Vje ^ nost utonu. Sve ptice koje se nestanku predae u tom nestanku vje ^ ni ivot prona ^ oe. Nema ^ ovjeka koji moe na ^ i rije^ i da razjasni tajnu ivota i smrti. Daleko su i oni koji imaju dopust da govore, jer rije^ i istinu ne mogu da doku ^ e. Sve to mogu je da nam iaretima priblie nebeske visine do kojih ne see ljudsko znanje. No, ^ itao^ e mili, govorio ne bih o tome, to bi mogla biti tema knjige nove.
^...^
p"...-^ .
^....
{3i8}
<319>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
na kraju ^ e samo vje ^ nost da ostane.

E:1
Sultan koji je voljenog osudio na smrt Bijae jedan vladar sedam zemalja, drugi Zulkarnejn, svijetom vlada. Vojske je slao od pola do pola, i sami mjesec je zasjenila mo ^^njegova. On je imao ministra koji ga savjetovae mudro; bio je nadaren i precizan, mnoge je stvari znao. Taj ministar prelijepog sina imae, ljepota njegova bez premca bijae. Ljudi jo ne vidjee gracioznost takvu koja se ocrtavae na njegovom liku. On se plaio da napusti palatu izuzev no ^ i da srca ne uzburkao tu^ u izazvao. Otpo ^ etka swjeta ne zapade mjednog mladi ^ a ljubav i panja koja njemu bijae dana. Lice mu bijae poput sunca, lokne poput sutona, razmede svjetlosti sa mirisom mousa. Mala ustaca svjeija od potoka, koji te ^ e vrela vje ^ nog ivota. LI pogledu njegovom bijae na stotine zwjezda; iskuenje za svakoga ko bi sjeo kraj njega. Njegova gusta, crna kosa padala je po ledima, sjajna, mehka, u pletenice upletena. Oko njegovog lica garavi uvojci izgledae, kao kakav keramet o kojem evlije sanjae. Obrve njegove poput dva luka zar odoljeti im mogae i jedna ruka?
;"?
O^ i njegove poput magije su opijale, stotine srca u trenu zavodile. Njegove usne bijahu svjeina, koja rui u prolje^ e dolijeva rubina. Brada njegova bijae poput mlade trave koja se javlja svuda kud prode prolje ^ e. Njegovi pravilni zubi bijahu neuporedivi; takav sjaj ni biseri nisu imali! Na obrazu mu bijae mlade poput mousa koji izgledae kao predznak skrivene due vremena. I ta jo da kaem? Rije ^ i su preslabe da opiu ljepotu koja nadilazi sve hvale. Sultan mladi ^ a spazi i u njeg' se zaljubi; do besvijesti se opi vinom ^ iste ljubavi. Taj puni mjesec op ^ ini sultana, on pored njega bijae poput mjeseca mladahna. Blijed od straha ljubavlju op^ injen; odsustvo od mladi ^ a boli mu zadavae. Nemir mu se usadi u srce, ne imade mira; udnja mu je, u ognju svome, sabur unitila! Dan no ^^provodio je kraj toga mladi ^ a aputaju^ i tajne dok ne svane zora. San je mimoilazio zaljubljenog sultana; on cijelu no ^^bdije kraj svoga jarana. On strau ^ uva nad snom mladi ^ a, lice mu obasjava jedna blijeda svije ^ a. Sultan voljenog gleda cijelu no ^î pla^ e; u kosi njegovoj bijae mirisno cvije ^ e. Sultan mu kose ^ elja nje no i brino, a onda iznenada krik ljubavi pusti snano.
".I
(320>
î4
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
Suze teku niz lice sultana poput kinih kapi iz grudi oblaka. Zbog njega bi priredivao bankete ispijao sre^ u sa njim skriven od svjetine. Bez lica njegovog sultan nije mogao biti nit' se mogao na tren od njeg' odvojiti. Mladi^ evo srce uznemireno btjae, no sultan ga za sebe strahom svezae. On se plaio da se i na tren od sultana, jer bi mu sigurno zbog toga otila glava. ^ ak su njegovi roditelji u strahu bili, no da ga vide zahtijevati nisu smjeli. Nisu mogli dati ni pomo ^^ potporu sinu koji btjae zatvorenik na dvoru. Na dvoru bijae djevojka, draga ljupka; svjetlo ^ u je sijala soba kad bi se smtjala. Mladi ^^ je ugledao jednoga dana tada se u njemu vatra ljubavi upalila. On se iskrade, jedne no ^ i, kad sultan bijae pijan, ude u njene odaje i s njom ga uhvati san. ponci ^ , probudi se sultan, jedva stoje^ ' na nogama, izgega se iz svojih odaja, s noem u rukama. Pretrai dvor, do najmanjeg kutka, dok ne pronade zaklju ^ ane u zagrljaju aka. Mrnja i ljubav mu se u srcu izmijeae, plamenovi ljubomore mu srce sagorjee. "Kako si me mogao iznevjeriti!" on povika, "drugu ljubav izabrati, a sultan da ^ eka? Poslije svega to sam u ^ inio za te,
f:
1:0
ti za bolje ne zna od sramne izdaje. Klju ^ evi mojih riznica bijahu ti u rukama, moji podanici izvravae tvoja naredenja. Vladao sam s tvojom pomo ^ i savjetima, bio si mi najblii prijatelj koji moje tajne zna. A ti se od mene krade i ljubav daje drolji, o, la ni robe, ti od lopova nisi bolji'.' On malo zastade, pa dade da mladi^ a sveu i u lancima zavezanog odvuku u tamnicu. Srebrenkasta boja njegovih leda pocrnila je od batina, na zapovijest sultana. I gdje njegov prijesto bijae, sagradie vojnici vjeala koja ^ e svtjetu grijeh njegov pokazati. "Prvo nevjernika oderite',' sultan re^ e, "a onda naglava^ ke objesite dok ne umre! Neka vide, oni za moju ljubav odabrani, da nikog osim mene o ^ i njihove ne smiju vidjeti!" Sultanove sluge po urie u strahu da izvre ovu naredbu stranu. No, kada je ministar, otac mladi ^ a, ^ uo za kaznu koju je nesretni sin zaradio, on zaplaka i u silnoj boli re^ e: "Sudba sultana sa sinom mojim zavadi, o, nesre ^ e!" On odmah ode do sultanovih robova koji zatvorie u tamnicu sina njegova. "Pi^ e je pomutilo razum sultanu',' on im re ^ e, "kada se otrijezni, zaalit' ^ e zbog svoje naredbe! No, tada ^ e sve biti isuvie kasno, izgubde glavu onaj koji je kaznu izvrio."
.
(.1
.rka
..:^ _
.....
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
;râ
"ta govori, ^ udni stvore," rekoe mu sluge, ultan ^ e nas pogubiti ako kazne ne bude! Ako dode i vidi da nema krvavog lea, skinut ^ e sigurno glave sa naih ramena': No ministar mudri dovede nekakvog ubojicu koji, zbog mnogih zala, bijae ba ^ en u tamnicu. Oni tad odlu ^ ie da oderu njega, objesie ga naglava^ ke, oderae ga svega. Krv je svuno ^^ kapala na crnu zemlju, zemlja pod vjealima se sva zadoji krvlju. LI meduvremenu prestraenog mladi ^ a sakrie dok se ne ukae prilika da pokae svoje lice. Slijede ^ eg jutra sultan se otrijeznio, no nemir ignjev je jo u njemu bjesnio. On odmah pozva svoje robove i upita: "ta u ^ iniste od onog nezahvalnog psa?" "Oderali smo ga, vae veli ^ anstvo," odgovorie, "krv iz njega lije na vjealima, vie ne die! Sav dvor moe sada lijepo vidjeti, kako prolaze oni nezahvalni:' Sultan se jako obradova ovim rije ^ ima i sluge svoje obasu bogatim darovima. "Nek' tamo visi sve do mrkle no ^ i, pouka se krije u njegovoj sramoti!" Al' kad narod za sudbinu mladi ^ a saznade, od saaljenja se srca njihova rastopie. Mnogi pred vjeala dodoe, al' ne mogae ga poznati u tom alosnom prizoru od krvi, mesa i kosti. Svoje misli i suze morae kriti
dokgledae, crven od krvi, le nesretni. Cijeli dan je grad, prigueno, oplakivao mladi^ a, no ubrzo suze okopnie, a tuga osta u srcima. Nakon izvjesnog vremena, utihnu bijes sultana, na jedna vrata gnjev izade, a tuga ude na druga. Ovo stanje ga u ^ ini slabim te sultan lavljeg srca, postade poput malog mrava, uplaen od svega. Sje ^ ao se mladi^ a i njihovih prolih dana, sje ^ anje u njemu budilo je na hiljade rana. I kako su zajedno vino aka pili, kako su jedan drugim opijeni bili. I kako je ljubav izgledala beskrajna, u beskraju no ^ i i beskraju dana. Misli su ga ivog pekle, suze lice prile, kajanje ga je izdiralo, napustili razum, strpljenje. Spustio je svoju plemenitu glavu u prainu, nit' je jeo nit'spavao, umotan u tminu. No ^^ se spusti, on rastjera narod pod vjealima, te do zemlje povijen, sam u bolu, po ^ e da nabraja. Sve trenutke sre ^ e koje zajedno provedoe, no svaka kap bive sre ^ e kao noga rezae. Proklinj'o je sebe, svoju naglost i sljepo ^ u, svoje lice natapao je suzama i krvlju. Ak' bi neko mog'o suze mu izbrojati, vie bi ih bilo neg' u sto pehara mejhanskih. Lica punogzemlje i krvi od lea, beskrajno se kajao zbog svojega grijeha. Ll patnji gori sultan k'o to svije ^ a gori, zora ga je nala skrhanog od boli.
444- i .^^Y..^
(324)
= GOVOR PTICA
Ka predjelima njegovog srca spusti se povjetarac jutra, no on i dalje gori sve jednako, on ne zna za sutra. Punih ^ etrdeset no ^ i, pepeo o ^ ajanja, u ^ ini da mu dua postane od vlati kose tanja. ^ etrdeset no ^ i niko mu se ne smjede pribliiti, ne daj Boe, sa njim rije ^^koju prozboriti. ^ etrdeset dana nita jeo nije i usni jedne no ^ i svog voljenog blijeda lica, od tuge mu vlane o ^ i. Tijelo mu bijae svo od krvi rumeno i tekim ranama i bolom ispunjeno. "O, mehlemu due moje' zajauka sultan, "Zbog kakvih zlih okolnosti te snade takav hal?" "7a sam u ovom stanju" u pla ^ u mladi ^ôdgovori, bog tvog ponosa, zbog tvoje nezahvalnosti. Zar da me ti odere zbog mojega grijeha, zar je to ljubav iskrenog aika, na koju se ^ eka? Nikakav ^ aur ne bi voljenog u taj dehennem bacio, zar sam ja zaista tu okrutnu kaznu zasluio? Znaj, Gospodar ^ e te kazniti zbogsmrti moje i ja ^ u opet na Sudnjem danu vidjeti lice tvoje. LI zoru se probudi sultan i po ^ e se tresti od straha, neutjena bol ga obuze, umal' ne poludi od kraha. "O, duo i srce moje' o ^ ajni sultan govori, "tvoja sramotna smrt mi duu i srce sagori! Ti si me volio i zbog mene ti si nastradao, a ja sam svoj najvrjedniji dragulj okrutno razbio. O, ja sam svoju jedinu ljubav mu ^ ki pogubio! I meni sem tog' drugo ne pripada, bol i smrt sam zasluio. Ma gdje da si sada, dijete moje, molim te, ne zaboravi,
GOVOR PTICA
sve zakletve ljubavi, to smo jedan drugom dali. Llbijaju ^ i tebe, u biti sam sebe ubio; ne uzvra ^ aj na moja crna djela svojim crnilom. Zbog tebe ja pla ^ em i gorko patim zbog tebe, zbog tebe mi lei luda glava, sred prljave praine. Smiluj se na mene sada, ne mogu nigdje prona ^ i, neki tra ^ ak tebe, da mi krvavo srce utjei. O tebe se ja ogrijeih, oprosti mi grijehe; bar ti, u svom djelovanju, ne budi poput mene! Prolio sam tvoju krv, krv tvoga tijela, no zbog tebe sada iskrvari moja dua cijela. LI pijanstvu ja po ^ inih to teko nedjelo, mutno spletkarenje sudbe na to me navelo. Ako si prije mene svijet ti napustio, bez tebe, za mene sada, svijet je opustio. Trenutak bez tebe ubija mi duu i srce, jo jedan tren i s duom mi je rastati se. Moja dua je spremna da krvarinu plati i potom da se s ovim svijetom rastavi. No, smrt moja mi ne predstavlja teko ^ u, ve ^^nepromiljenost kojom po ^ inih tu izdaju. Ma kako da ja molim za oprost ovoggrijeha, nita me ne moe osloboditi od njega. O, Gospodaru, da si mi prije ivot prekratio, ja zgrijeio ne bih i stoga ne bih patio. Moja dua sada gori u tekom o ^ ajanju, svaki djeli ^^moga bi ^ a ispata u pokajanju. O, Gospodaru, koliko ^ e stanje ovo potrajati? O, Pravedni, stanje ovo je gore i od smrti! Ja bih ti sada rado dao duu svoju;
re
(3 26>
<327>
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
za ivotom ovim izgubio sam volju!" Kad izgovori ove rije ^ i, sultan iscrpljen pade, utihnu u muci svojoj, snage mu nestade. No pomo ^^je bila blizu, sve je ministar ^ uo, pokajanje njegovo ga je do sri dirnulo. On odmah ode do mjesta gdje krio je sina, odjenu ga sve ^ ano i povede do sultana. Mladi^^bijae k'o mjese ^ ina kad se oblaci razgrnu, obu ^ en sav u bijelo,on se nakloni sultanu. Plakao je kao kini oblaci u prolje^ e od zanosa, od boli, tuge i sre^ e. Kad bunovni sultan voljenog mladi ^ a ugleda, nema rije^ i kojima bi se njegova sre ^ a opisala. Spoznao je stanje koje nadilazi rije ^ i; mo ^^ nam nije dana taj biser sted Odvojenosti nestade, sultan je svoje odgorio, iza zastora svih tajni s voljenim se spojio. Niko od nepe ^ enih ih slijediti mogao nije, niti razumjeti tajne, koje ta ljubav krije. Najzad sami, beskraj tajni razmijenie, ^ uli su bez bez o ^ iju sve vidjee. 0 ovome dalje govora nema, sad je dosta! ko tajnu ovu objelodani, bez ivota osta. Nevareni ne smiju o tajnoj istini zboriti; onaj koji tajnu spozna lahko ^ e to shvatiti. Ni oni mudri, prije nas, o tom nisu govorili, utjeli su, i stoga, i ja moram utjeti. Ovdje govor moe na ^ i samo jedan biser istine;
...
kad se na eljeni cilj stigne, ne osta nita sem tiine. I najve ^ i govornik bi se ovdje olahko izgubio; zaboravio bi zanat svoj, u tiinu se zaljubio. Sav put opisah, na djela treba prije^ i; nek sad vjetar nosi rtje ^ i, nemam vie nita re ^ i...
r",
rs'
_
<329>
(328>
GOVOR PTICA
ZAKLJU ^ NI GOVOR
E'=;
ZAKLJU ^ NI GOVOR EJHA ATTARA ATTARE, prosuo si po dunjaluku sadraj kr ^ aga ispu-
njenog mousom tajni. Horizonti ovoga svijeta puni su tvoga mirisa aici su uznemireni zbog tebe. Tvoji stihovi su tvoj pe ^ at i poznati su kao Mantiku-t-Tair i Mekamatu-t-tuyur. Ovi skupovi, govori i razgovori ptica su nivoi na putu ^ u ^ enja, moglo bi se re ^ i, oni su Divan Opijenosti. U^ i u ovaj Divan sa ljubavlju. Kada Bulbul tvoga aka galopira i ti udi za ne ^ im, djeluj u sIdadu sa tom udnjom. Ljubav je lijek svim bolestima, ona je lijek za duu u oba svijeta. 0 ti, koji si krenuo putem duhovnog odrastanja (unutarnjeg razvoja) nemoj ^ itati moju knjigu samo kao djelo poezije, djelo magije, ve ^^ je ^ itaj sa razumijevanjem, a da bi ti to uspjelo, ti mora osje ^ ati e ^^za istinom i biti nezadovoljan sa sobom i sa ovim svijetom. Onaj koji nije osjetio miris moje risale nije ni pronaao put aika. No, onaj koji je paIjivo bude ^ itao, osjeti ^ e u sebi udnju za istinom, i posta ^ e vrijedan ulaska u Put o kojem govorim: ljudi spoljanjeg svijeta (dunjalu ^ ari), osje ^ at ^ e se poput davljenika u mojoj risali; dok ^ e ljudi unutranjeg svijeta (duhovni traga ^ i) razumjeti njene tajne. Moja knjiga je znamen svoga vremena. Ona je istovremeno dar za izuzetne i bereket za ostale ljude. Ako ^ ovjek, koji je hladan poput leda, pro ^ ita ovu knjigu, on
^ e izletjeti, kao oparen, iza zastora koji skriva tajne od njega. Specifi ^ nost ove risale je u tome to ^ e ona dati plodove, prema na ^ inu na koji se bude ^ itala. Ako budete ^'esto razmiljali o njenom sadraju, svaki put ^ ete se okoristiti vie i vie. Veo ove ene, u haremu, bi ^ e postepeno za vas otkriven na mekamu ^ asti i bereketa. Prosuo sam bisere iz okeana razmiljanja i sada sam slobodan, a ova moja knjiga je dokaz za to. Ipak, ako budem sebe suvie hvalio, to vam se ne ^ e svidjeti, mada ^ e oni nepristrasni uvidjeti moju zaslugu, jer svjetlost mog punog mjeseca nije skrivena. Ako ja i budem zaboravljen kao ^ ovjek, ipak ne ^ u biti zaboravljen sve do Sudnjeg dana zbog bisera poezije koje sam prosuo po glavama ljudi. Kupole nebesa ^ e se raspasti prije nego to ^ e ove poeme nestati. ^ itao ^ e, ako te sna ^ e kakvo dobro, ako bude doivio neka otkrovenja ^ itaju ^ i paIjivo ovo djelo, onda se sjeti i mene u svojim dovama. Rue iz rui ^ njaka sam tu i tamo razbacao. Nemojte me zaboraviti. 0, ahbabi moji! Svaki ejh otkrije u ^ enje na svoj specifi ^ an na ^ in, a onda nestane. Kao i oni prije mene, otkrio sam pticu svoje due onima koji su uspavani. Vjerovatno i taj san, kojim je ispunjeno vae postojanje, uskratio vam je susret sa ovom risalom, ali sada kada ste se s njome susreli, vaa dua ^ e biti probu ^ ena tajnom koju ona otkriva. A sada, moj je mozak nadimljen poput muepka u kome se nalazi moja lampa. I ja kaem sebi: "O, ti, koji previe pri ^ a, bolje bi ti bilo da, umjesto toga, razbija svoju glavu u potrazi za tajnama. Kakva je korist ovog pripovijedanja ljudima koji boluju od egoizma i samoljublja? ta se moe roditi iz srca koje boluje od sujete i ponosa?" Ako eli da okean tvoje due ostane u stanju stalnog zikrullaha (slavljenja Allaha), ti mora umrijeti za ono to si bio i potom mora uutjeti. #
-. IIII
11:
I?IIIII-I ,ÌIIIII,
'
( 3 3 0>
RJECNIK
^ ovjek koji udi za spoznajom Istine, pripadnik jednog od dervikih redova, sufija, mistik. din vjera, religija dirhem dinar dost (dust) buk. prijatelj; fig. Uzvieni Allah, Stvoritelj
RJE ^ NIK MANJE POZNATIH RIJE ^ I
dova molitva, zazivanje Uzvienog dunjalu ^ ar materijalist, onaj koji udi za dobrima ovoga svijeta
D
dan dua dahil neznalica, agnostik, analfabet dezba ushi ^ enje, ekstaza
ahbab prijatelj, blizak drug ahmak neznalica, glupan, tikvan alim u ^ enjak, upu ^ eni u (vjerske) znanosti akibeti dostojno, ispravno, kako treba arif gnostik, prosvijetljeni, onaj koji je zadobio spoznaju ak ljubav, ljubavni zanos, privrenost Uzvienom Allahu aik zaljubljenik, Boanskom ljubavlju opijeni avam svjetina, raja, puk azab kazna, patnja, muka
daur nevjernik, nemusliman
bereket, beri ^ et blagodat, blagostanje
efendija gospodin, uglednik emir predvodnik, vo ^ a em(e)r naredba, nalog, dekret evlija Allahov prijatelj, bogougodnik, dobri evnuh ^ uvar carskog harema, oli ^ enje naruene mukosti ezel praiskon
ders lekcija, predavanje, propovijed dervi onaj koji je svoje poslove prepustio Allahu d., onaj koji bdije pred vratima Uzvienog Allaha, skroman poboan
fajda korist, dobit fakir(luk) siromah, ubog, neimatina, jednostavnost, skruenost
(3 3 2>
<333>
GOVOR PTICA
RJE ^ NIK
kuvvet mo ^ , snaga gaflet nehajnost, nemar gazija vojnik, borac, junak Mauk Voljeni, Ljubljeni mekam stanite, postaja, razina, nivo na duhovnom putovanju mumin vjernik, pravovjerni munafik licemjer murid u ^ itelj, duhovni predvodnik, uputitelj murid u ^ enik, onaj koji udi za znanjem, sljedbenik sufijskog
reda
hadd hodo ^ a ^ e Ka'be u gradu Mekki Hakk Istiniti, jedno od imena Uzvienog Allaha halal olsun neka je prosto halvet samo ^ a, osama haram (vjerski) zabranjeno, nedopustivo djelo Hidr vje ^ no ivi, onaj koji se napio s Vrela ivota (ab-e hajata)
pa zadobio vje ^ ni ivot.
murik onaj koji ^ ini irk, idolopoklonik
hrka gruba ruta dervia nafaka opskrba naj frula, sviralo od spaljene trstike nefs niski ljudski prohtjevi, porivi, jat nur svjetlost, bfietavilo
ibadet bogosluje, obred Iblis ejtan, ^ avo iman vjerovanje, uvjerenje inallah ako Bog da
padiah car, kralj, monarh pejgamber poslanik, izaslanik, vijesnik, glasnik jehudija jevrej, idov Rabb Gospodar, Uzvieni Bog Rahman Milostivi, ime Uzvienog rahmet milost, milosr ^ e, Boija milost ruh dua, duh
kadija sudac Kevser ime jedne od rajskih rijeka kibur nadmenost, uobraenost, samoljubljivost, bahatost kutarisati osloboditi, spasiti
GOVOR PTICA
S
sabur(iti) strpljivost, strpiti se saf red, linija salik putnik duhovnog puta sohbet razgovor, prisnost, prijateljstvo sufija dervi, insan smirenog i ^ istog nefsa suret - slika, obris, oblik
S
eher grad, naselje ejh duhovni u ^ itelj, vodi ^^ sufijskog reda, pro ^ elnik tekije irk idolopoklonstvo, teki grijeh, smatrati nekoga Bogu sli ^ nim
T
tarikat idejni sistem na ^ ina ivota zasnovan na eriatu, kako ga
je shvatio i primjenjivao neki vjerski velikan (pir), islamsko duhovno bratstvo, red, put tekija tarikatska ustanova, duhovno odgajalite, sastajalite dervia tespih slavljenje i veli ^ anje Uzvienog Allaha., brojanica sa trideset i tri ili devedeset i devet bobaka koja se koristi u muslimanskoj molitvi
Z
zijaretiti posjetiti, obilaziti zikr, zikrullah sje ^ anje i spominjanje Uzvienog Allaha zunnar konop koji kr ^ anski sve ^ enici opasavaju oko struka
<336>

Govor Ptica Feriduddin Muhammed Attar

Cargado por

Información del documento

Derechos de autor

Formatos disponibles

Compartir este documento

Compartir o incrustar documentos

Opciones para compartir

¿Le pareció útil este documento?

¿Este contenido es inapropiado?

Copyright:

Formatos disponibles

Govor Ptica Feriduddin Muhammed Attar

Cargado por

Copyright:

Formatos disponibles

}^^.

rt`.^lJ ^ ,`'Z , i.^ ^r 1^-' .^.

Feriduddin Muhammed Attar

Govor ptica (Mantiq al-tayr)

Tira: 1.000 primjeraka

Sarajevo, novembar 2003./ramazan 1424. h.g.

KULTURNI CENTAR I. R. IRAN Sarajevo, 2003. godine

U ime Boga, Samilosnog Milostivog!

Abbas Ariazand Konzul za kulturu i direktor Kulturnog centra I.R.Iran u BiH

' GOVOR PTICA

Hvaljen neka je Gospodar svih svjetova!

-=- GOVOR PTICA

Okupljanje ptica Obra^anje pupavcu

_e }^ . ." 's ...::,\'.

4^k.. .Y.^.^. ...^^:Y^^

^^^^ ;^ ;^, .^ _ : ^`_;

^' '.A'-s.. ki^.v.7

-. j.^ ^ <_.r..z '

+r^r.^zss..x' ^U.r:^ .^.. - .

Sananu i njegovoj ljubavi prema hri ^ anki

^:^ t;^ ,; ^^ .-^

R?i^1a ^Y;CY?F9f ... .-.^!

.,,^,. ^ _ ^^' ^y.+^,^ ^^,^ : (145}

^.0 ;l vN ^' < I^, __

.. ^ ^^-^^^t...^.0 ... ^ ,:.. . _.

,r,i ._.^ GOVOR PTICA

tt^.':^ t?^ ;l^

UT4 . i' ... (.v.. ...

ejh Ahmed Gauri i princ Sandar

^..^^^ ^.^., ^^^;^a ^ 1J`.'`

fi:<^f` .^ ^?:^*a L Ji^.~

Pustinjak zaljubljen u svoju bradu

LI Musaovo vrijeme neki pustinjak je ivio;

Bez obzira na kojem ste mekamu,

' } ^^-.::`t ^4^^i.i`^ _.!-`^Y^

`.^.y u .?^j `;` ^^ <rz ^^--

i poput nebesa se oko Njega okre ^ i.

< 238 >

. .. ... ^... ...

GOVOR PTICA r:i

'^) ^N^r:r A^ ^}^^^^.

:v:: ^. - Y^; . ^;^i^ <W , -:``9+, i , ..<^r^.: t, ^+::^Y _.ar ,^^]^

. _^ -^^ -,.^:Ci ^ ' .

eih Ebu Ali i stara ena

., `"^ ^i c? ; _ -. ^ `C(^ _ `"^

^^,,:. ^ ^ `^s}" ,'x ^;-rr_j

i..,,,-,4 1.;4 :4"# 't:I1.,

1: 1 244 r,) ,! .-,

na kraju ^ e samo vje ^ nost da ostane.

RJE ^ NIK MANJE POZNATIH RIJE ^ I

daur nevjernik, nemusliman

bereket, beri ^ et blagodat, blagostanje

fajda korist, dobit fakir(luk) siromah, ubog, neimatina, jednostavnost, skruenost

murik onaj koji ^ ini irk, idolopoklonik

También podría gustarte