Está en la página 1de 138

NASTAVA MODERNE ISTORIJE JUGOISTONE EVROPE

Dodatni nastavni materijal

Osmansko carstvo

Izdavai: Centar za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, Solun i Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Podgorica Za izdavae: Nenad ebek i Marko Joki Naslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials, The Ottoman Empire, Thessaloniki 2009. Adaptacija na crnogorski jezik: Jasmina Radunovi Lektura: Naa Durkovi Korektura: Sanja Marjanovi Priprema za tampu: Marko Lipovina Konsultantkinja: Zvezdana Kova tampa: tamparija Obod ad Cetinje Tira: 400 primjeraka Ovo izdanje finansirala je EU

The European Unions's Instrument for Pre-accession Assistance (IPA)

The contents of this publication are the sole responsibility of the author and can in no way be taken to reflect the views of the European Union or the publishers. Stavovi ove publikacije su iskljuiva odgovornost autora i ni na koji nain ne izraavaju stavove Evropske unije niti izdavaa. Za CDRSEE: Izvjestilac upravnog odbora za projekat Nastava moderne istorije jugoistone Evrope: Kosta Karas Izvrni direktor: Nenad ebek Direktorka programa: Korina Noak Aetopulos Projektni tim: Andonis Hadzijanakis, Deni Demetriu, Suzan Nado Bustamante i Zvezdana Kova

Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE) Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece Tel.: +30 2310 960820-1; Fax: +30 2310 960822 e-mail: info@cdrsee.org, web: www.cdrsee.org

ISBN 978-86-303-1649-4

NASTAVA MODERNE ISTORIJE JUGOISTONE EVROPE


D o d a t n i n a s t a v n i m a t e r i j a l

ISTORIJSKA ITANKA 1

OSMANSKO CARSTVO
Urednici: HALIL BERKTAj i BOGdAN MuRGESKu Urednik izdanja na crnogorskom jeziku: ZVEzdAN FOLI Urednica serije: KRISTINA KuLuRI Urednici serije izdanja na crnogorskom jeziku: ZVEzdAN FOLI i DRAGuTIN PApOVI

Zavod za udbenike i nastavna sredstva Zavod za udbenike i nastavna sredstva PODGORICA PODGORICA, 2011.

Podgorica 2012.

mApA 1: juGOISTONA EVROpA

OSmANSKO CARSTVO

PREDGOVOR
Upravni odbor Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi (CDRSEE) elio bi duboko da zahvali mnogim ljudima iji je naporan rad omoguio da se zavre ove isto rijske itanke i da se do objavljivanja ovog prvog izdanja na crnogorskom jeziku pojave na ak osam jezika naeg regiona. Ovi prirunici e se uskoro pojaviti i na bugarskom. Moramo da pomenemo izuzetan doprinos urednice ove serije, profesorke Kristine Kuluri, bez ijeg bi napornog rada, ekspertize i linog saoeanja/saosjeanja bilo nemogue dovriti ovaj projekat. Neumoran rad i posveenost est urednika etiri istorijske itanke, profesora Halila Berktaja i profesora Bogdana Murgeskua (Osmansko carstvo), dr Mirele Luminite Murgesku (Nacije i nacionalne drave u jugoistonoj Evropi), profesora Valerija Koleva i profesorke Kuluri (Balkanski ratovi) i mr Kreimira Erdelja (Drugi svjetski rat), uprkos mnogim preprekama u dvije i po godine uloene u njihovu pripremu, pro iz veli su istorijske itanke, ije je izdanje sada pred vama. Upravni odbor zahvaljuje svima nji ma na toploj saradnji i neumornom radu. Osim urednicima, eljeli bismo da odamo priznanje i saradnicima na materijalima koji su obuhvaeni ovim istorijskim itankama ima ih esnaestoro i dolaze iz 12 zemalja jugoistone Evrope. Toplo im zahvaljujemo na ogromnom vremenu provedenom u na ci onalnim arhivima, bibliotekama i linim zbirkama kako bi obezbijedili tekstove i vizuelni materijal za ove prirunike. Veliku zahvalnost dugujemo i nastavnicima istorije ko ji su uestvovali u radionicama, kako bi ocijenili i kritikovali istorijske itanke tokom na stanka. Takoe bismo eljeli da pomenemo i lanove Komiteta za obrazovanje u oblasti istorije CDRSEE, koji su uestvovali u ovom projektu od samog poetka, od 1998. godine. Profesor Robert Stredling, profesorka Marija Todorova, profesori Peter Vodopivec i Ivan Vejvoda kao itaoci u velikoj su mjeri preispitivali i komentarisali sadraj sve e tiri istorijske itanke i na taj nain dali znatan doprinos njihovoj valjanosti i urav no teenosti. Pored toga, zahvaljujemo i svim zaposlenim u CDRSEE, koji su vjerovali u itav ovaj poduhvat, do pri nosili mu i podravali ga od poetka do kraja. Bilo je neizbjeno da na rad izazove pri govore u svim zemljama u kojima su se istorijske itanke pojavile, stoga posebno zahva lju jemo lanovima upravnog odbora u tim zemljama, kao i Nenadu ebeku, na tome to su neumorno radili na uklanjanju i umanjenju nesporazuma, kao i na tome da ovi prirunici budu pri hvaeni kao do datni nastavni materijal u srednjim kolama. Iznad svega, moramo zahvaliti nastavnicima iz jugoistone Evrope koji su uestvovali u pro jektu, dali mu svoj doprinos, procjenjivali ga i nastavili da ga razvijaju. Njihova posveenost i hrabrost kljune su za budui uspjeh JHP-a. Do danas su prirunici napisani na osam jezika regiona, a nastavni materijal je u posljednje tri godine testiran na zapadnom Bal kanu i na Kipru. Obueno je preko 1000 nastavnika, a aktivnosti na pro i re nju mree nastavnika istorije obuenih da koriste ove prirunike, s njihovim vi e stru kim perspektivama, sprovode se energino. Pozitivan odgovor i nastavnika i uenika na napore Centra nagovjetava i da sami pri ru ni ci imaju neto vrijedno da ponude prilikom pripremanja buduih istoriara, da ne kaemo buduih graana, i da je jugoistona Evropa, suprotno ironinim opaskama i cininom djelanju nekih spoljnih faktora i posmatraa, na mnogo naina u veem skladu s potrebama godina koje dolaze nego mnogi drugi samozadovoljniji regioni. Joint
6

PREDGOVOR
History Project naeg Centra mnogo je manje implicitna kritika naina na koji se predaje istorija u jugoistonoj Evropi, a mnogo vie pozitivan odgovor na izazove s kojima se suoava veina regiona u svijetu u uvjerenju da bolje predavanje regionalne istorije donosi nadu u bolju budunost.

Kosta Karas Izvjestilac Upravnog odbora za Joint History Project upravni odbor eli da zahvali i oda posebno priznanje Kosti Karasu. Ovaj projekat je i nastao zahvaljujui njegovom nadahnuu, a njegovo angaovanje i neizmjerna energija uinile su moguim rad na ovom ledolomakom projektu, budui da je on angaovao mnoge od onih iji je doprinos pomenut ranije u ovom predgovoru. Dugujemo mu veliku zahvalnost to je nadgledao ovaj projekat i angaovao se kao italac u ime upravnog odbora.

Rihard ifter Prededavajui/predsjedavajui Upravnog odbora CDRSEE (20012006)

dr Erhard Busek Prededavajui/predsjedavajui Upravnog odbora CDRSEE (2006)

PREDGOVOR
itanke koje su pred vama rezultat su zajednikog rada preko pedeset naunika i profesora iz dvanaest drava jugoistone Evrope. Zahtjevni i ambiciozni projekat Nastava savremene istorije jugoistone Evrope, otjelotvorio se u proljee 2005. godine, kada su itanke objavljene na engleskom jeziku. Uslijedila su izdanja na jo sedam jezika: grkom, turskom, albanskom, srpskom, hrvatskom, bosanskom i makedonskom; sredinom godine pojavie se i na bugarskom. Kako je cilj Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi da ove itanke postanu sastavni dio kolske literature u svim zemljama regiona, tokom 2011. godine Centar nas je angaovao da dopunimo postojea izdanja izvorima za istoriju Crne Gore, tako da se ove godine dopunjene itanke prvi put objavljuju u Crnoj Gori i na crnogorskom jeziku, dok se u ostalim dravama u regionu tampaju ve druga i trea izdanja. To rjeitije od svega govori o veoma dobrom prijemu ovih knjiga kod profesora istorije u srednjim kolama koji nastoje da svoje uenike obrazuju kao slobodne linosti sa izgraenim sopstvenim naelima, ne elei da nastava istorije postane udoban krevet za dogmatsku dreme. itanke su, dakle, masovno prihvatili nastavnici i kolske vlasti u svim zemljama regiona i pokazalo se da je njihov doprinos u nastavi istorije ogroman. I u prethodnim izdanjima objavljeni su izvori iz istorije Crne Gore, a na zadatak je bio da na osnovu zadate metodoloke i didaktike koncepecije dodamo nove izvore, koji govore o najznaajnijim dogaajima, linostima i fenomenima iz crnogorske prolosti. To smo uradili u saradnji s urednicom cjelokupnog projekta i glavnim urednicima itanki. Kako da ljudi na najbolji nain ive zajedno, bez otrih konflikata i sukoba sutinsko je pitanje svakog drutva. Podjela na prijatelje i neprijatelje meu susjedima, jedan je od najeih stereotipa na koji smo nailazili u posljednje dvije decenije, a koji je posebno podgrijavan tendencioznim tumaenjem istorijskih zbivanja. Zato smo se morali zapitati koliko se dobro poznajemo i kako poimamo prolost jugoistone Evrope. Bili smo uvjereni da istorija jugoistone Evrope nije prost zbir nacionalnih istorija, a nijesmo gajili iluziju da je mogue prihvatiti jednu i za sve prihvatljivu istinu o tome to se u prolosti dogodilo. Zato smo se opredijelili za princip multiperspektivnosti; ponueni su istorijski izvori koji dogaaje tumae iz pozicije svih aktera. Na taj nain je omogueno nauno i sveobuhvatno sagledavnje istorijskih dogaaja, linosti i procesa. Smatramo da smo, s jedne strane, omoguili da u itankama istorija Crne Gore zauzme ravnopravno mjesto i da se na taj nain uvidi njena uloga i znaaj u istoriji regiona. S druge strane, nastavnici u Crnoj Gori su dobili priliku da se bolje upoznaju s najznaajnijim dogaajima iz istorije zemalja regiona. Naa oekivanja su da ove zbirke pomognu nastavnicima u lakoj primjeni savremenih metoda nastave istorije, jaem njegovanju kritikog stava uenika, otklanjanju mehanikog uenja i ogoljene reprodukcije gradiva. Nadanja su, dakako, usmjerena i na aktivniji odnos uenika prema prolosti svog regiona, te da e podastrti tekstovi inicirati njihovo bavljenje istorijom kao viim oblikom apstrakcije koji uoava protivrjenosti razvoja, atmosferu, ideje, protagoniste dogaaja, drutvene grupe, institucije, svakodnevicu. I to ponajvie zbog odgajanja odgovornih, tolerantnih graana, sviklih na razumijevanje i uvaavanje razliitosti. Zvezdan Foli Dragutin Papovi

Kristina Kuluri
Opis projekta

OPTI UVOD

Sastavljanje alternativnog materijala za nastavu istorije u jugoistonoj Evropi ambiciozan je i izazovan poduhvat, naroito ako imamo u vidu kako se zajednika prolost tumai i predaje u kolama, i kakvi se estoki sporovi upravo oko toga vode ne samo meu zemljama suedima/susjedima nego ponekad i u okviru jedne zemlje. Pa ipak, poslije svih novijih analiza ne samo nastavnih planova i programa nego i stavova koji preovladavaju kod nastavnika i u javnom mnjenju, postalo je jasno koliko je potreba za ovakvim materijalom akutna. Komisija za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi otpoela je rad na zajednikom projektu za nastavu istorije 1999. godine. Poslije dvije serije seminara i zbornika radova objavljenih poslije njih [Nastava istorije u jugoistonoj Evropi i Klio na Balkanu (Politika nastave istorije)], komisija je uspjela da utvrdi ta su konkretni nedostaci u nastavi istorije, u emu se pojedini obrazovni sistemi razlikuju, kakvu ulogu u njima imaju resorna ministarstva, a kakvu elje samih nastavnika i, konano, kakav je prostor ostavljen za inicijative i inovacije. Zato smo i rijeili da se ne zaustavimo na tome da definiemo probleme i opiemo aktuelnu situaciju, ve da odemo i korak dalje i da formuliemo konkretan prijedlog za na stavu istorije koji ne bi bio plod znanja samo male grupe istoriara nego ire mree saradnika koji su bili ukljueni u rad na zajednikom projektu za nastavu istorije ve u prvoj njegovoj fazi. Osim glavnih koordinatora, koji su bili zadueni za strukturu svake knjige i za konaan izbor dokumenata, u svakoj zemlji imali smo po jednog ili dva saradnika koji su, u skladu s uputstvima usaglaenim u prvoj fazi, odabirali istorijska svje do an stva, tekstualna i vizuelna. Osim toga, knjige koje su sad pred vama najprije su na nekoliko posebnih susreta, odranih 2004. godine, pregledali i ocijenili sami nastavnici istorije. Konano, itav materijal dat je na recenziju strunjacima iz ove oblasti: Kosti Karasu, Robertu Stradlingu, Mariji Todorovoj, Petru Vodopivecu i Ivanu Vejvodi. Oni su nam dali dragocjene sugestije i o razliitim aspektima istorije jugoistone Evrope i o nekim pedagokim pitanjima.

Prilikom koncipiranja projekta uzeli smo u obzir sljedee faktore: 1) razlike u nastavnim programima i etnocentrinost nastave, uobiajenu u svim zemljama ovog regiona; 2) injenicu da u jugoistonoj Evropi promjene u udbenicima istorije zavise od resornih mini starstava, koja strogo kontrolou nastavne programe i udbenike; 3) elju samih nastavnika da nastavu dopune materijalom koji e im biti lako dostupan; 4) uvjerenje da je nemogue sastaviti jedinstven, homogen udbenik na temu istorije jugoistone Evrope, koji bi se mogao koristiti u svim zemljama. Zbog svega ovoga smatrali smo da bi najbolje bilo da sainimo tematske prirunike, radne sveske s tekstualnim i vizuelnim svjedoanstvima, koji e moi da poslue kao dopuna ve postojeim udbenicima. Drugim rijeima, nama nije cilj da zamijenimo udbenike istorije koji se trenutno koriste u uionicama, kao to nemamo ni iluziju da emo moi da sastavimo koherentnu povijest jugoistone Evrope od XIV vijeka do dananjih dana. Mi imamo odreene saznajne i moralne ciljeve i elimo da predloimo konkretne metode i sredstva za nastavu istorije: zalaemo se za pri stup istoriji koji je nov po metodu, a ne po sadraju.
9

OpTI uVOd

Ciljevi i mogunosti
Da bismo uopte mogli da formuliemo opte i posebne ciljeve ovog nastavnog materijala i da odaberemo pojedinane dokumente koje emo uvrstiti u njega, morali smo najprije realno da procijenimo stanje u nastavi istorije i mogunosti da se ona inovira. Nai prijedlozi zasnovani su na novijim saznanjima iz istorijskih nauka i na slinim projektima reforme u nastavi istorije, mahom sprovedenim u Evropi. Promjene koje predlaemo tiu se dviju stvari: Promjene u istoriografskom pristupu Nacionalna istorija koja se predaje u kolama ne treba da bude i nacionalistika istorija. Znajui da se u koli, po pravilu, predaje upravo nacionalna istorija, a da se i istorija suednih/susjednih naroda predaje s etnocentrinog stanovita, ne predlaemo da se nacionalna istorija zamijeni nekom drugom, nego da se promijeni nain na koji se ona predaje. Regionalna istorija jugoistone Evrope ne moe se posmatrati izolovano, ve nju treba prikazivati kao dio evropske i svjetske istorije. To znai i da predstavu o spe ci fi nom istorij skom razvoju Balkana od samog poetka treba odbaciti kao stereotipnu i pristrasnu. Istoriju svakog naroda ponaosob, a ni istoriju regiona u cjelini, ne treba posmatrati kao homogenu i harmoninu. Istorija ovog regiona puna je podjela i sukoba o kojima postoje raz li ita tumaenja, ba kao to je puna i zajednikih, ujediniteljskih elemenata. Ne elimo da damo lanu idilinu sliku, ve da pokaemo kako se uenicima moe skrenuti panja na razlike i sukobe. Promjene u pedagokom pristupu Istoriju uimo da bismo saznali neto o naoj prolosti i razumjeli je. Ako je subjekt istorije kakva se predaje u kolama nacija, onda treba pokazati da nacija nije jedini mogui okvir za identifikovanje. Uenike treba motivisati da taj okvir prevaziu, da otkriju cjeline koje bi bile ire od nje ili pak ue od nje, i da prihvate ideju da nege/negdje moe postojati i vie identiteta koji se meusobno dopunjuju. Muki ili enski identitet, lokalni identitet, identitet navijaa ovog ili onog fudbalskog kluba ili evropski identitet svi ti identiteti mogu postojati i uporedo, iako, naravno, nemaju svi isti znaaj. Uenike zato treba motivisati da saznaju i neto vie o sebi tako to e horizont prolosti proiriti i van onog to im politika geografija propisuje. Razvoj kritikog miljenja jo je jedan bitan cilj nastave istorije. Ovaj cilj najbolje se moe postii ako se uenici suoe s razliitim verzijama jednog istog dogaaja, poto ve i samo postojanje veeg broja svjedoanstava podriva nespornost jedne vaee istine. Radom s istorijskim svjedoanstvima uenici mogu da steknu uvid i u prirodu istoriarevog posla. Vano je da uenici shvate da se jedan te isti istorijski dokument moe tumaiti na vie naina, a da to ne podrazumijeva nuno i iskrivljenje ili zloupo tre bu tih svjedoanstava. Kroz nastavu istorije uenici treba da steknu sposobnost da ocijene neki postupak i da donesu moralni sud. Pod maloas pomenutim razvojem kritikog miljenja ne pod ra zu mije vamo samo sumnjiavost: kritiko miljenje treba da stvori odgovorne graane s izgra e nim sistemom moralnih vrijednosti, graane kojima niko nee moi lako da manipulie. Prilikom sastavljanja ove knjige trudili smo se da svi narodi jugoistone Evrope mogu sebe da prepoznaju u ovim itankama. U te svrhe bilo je neophodno da:
10

OpTI uVOd

a) ova itanka bude kompatibilna s aktuelnim nastavnim programima i aktuelnim udbe ni cima; i da b) sve zemlje jugoistone Evrope budu jednako zastupljene. U cilju kompatibilnosti, odabrali smo etiri glavne teme moderne istorije koje postoje u svim nastavnim programima zemalja u regionu jugoistone Evrope: Osmansko carstvo Nacije i drave Balkanski ratovi Drugi svjetski rat U elji da damo uravnoteenu sliku, traili smo istorijske dokumente iz 12 zemalja, ne obazirui se na doprinos koji je ova ili ona zemlja dala istoriji ovog regiona i izbjegavajui svaki vrijednosni sud. Meutim, iz sasvim razumljivih razloga, relativna zastupljenost svake zemlje u ovom ili onom priruniku zavisie od same teme: jasno je da e o Sloveniji biti daleko vie govora u priruniku o Drugom svjetskom ratu nego u pri ru niku o balkanskim ratovima. Opet, neke razlike u zastupljenosti mogu se objasniti i agilnou saradnika koje smo zamolili da trae istorijske izvore u svojoj zemlji, ali i stepenom razvoja na kom se u svakoj zemlji nalazi istorijska nauka: u nekim zemljama naprosto postoje bolje organizovani arhivi, postoje redovne publikacije u kojima se iznose istorijski dokumenti i postoji daleko vei broj izvora. Ti su faktori, uprkos naoj prvobitnoj namjeri, ipak neminovno uticali na konani oblik ovih itanki i njihovu nepristrasnost.

etiri teme, jedna koncepcija


Geografski okvir ova etiri prirunika jeste jugoistona Evropa, od Slovenije do Kipra, a njihov vremenski okvir jeste doba od osmanlijskog osvajanja Balkana do dananjih dana. Trudili smo se da pokrijemo itav ovaj period. Iako se prirunici vremenski nadovezuju jedan na drugi, na nekim mjestima oni se i preklapaju. Prva itanka, Osmansko carstvo, i druga itanka, Nacije i drave u jugoistonoj Evropi, pokrivaju dugo vrijeme od XIV do poetka XIX vijeka, odnosno od kraja XVIII do kraja XX vijeka. Trea itanka, Balkanski ratovi, i etvrta, Drugi svjetski rat, odnose se na krae periode, a tema su im dva najvea oruana sukoba u ovom regionu. Prva i trea i tan ka imaju neto ui prostorni okvir, bave se uglavnom istorijom ovog regiona, dok dru ga i etvrta pokrivaju i evropsku i svjetsku istoriju iako se preteno bave istorijom jugoistone Evrope. Nijesmo zanemarili ni politiku i diplomatsku istoriju naprotiv, rat je glavna tema u dva od etiri prirunika. Na ovo smo se odluili zato to su ratovi vaan element u nastavi istorije u svim zemljama na Balkanu, ali i zato to smatramo da se preutkiva njem nekadanjih sukoba nikako ne moe postii mir u budunosti. Za narode jugoistone Evrope ratovi ine znaajan dio njihovog zajednikog istorijskog iskustva, pa bi stoga bilo pogreno da se u projektu iji je cilj da afirmie njihovu predstavu o zajednikoj istoriji ratovi preskoe. Bilo u svom istinskom, traginom vidu, bilo u idealizovanom herojskom, rat zaista jeste bio presudan dogaaj u XX vijeku, i on je sablasno prisutan u eanjima/sjeanjima svih generacija. Spomenici, ceremonije, jubileji i groblja utemeljuju ovakva eanja/sjeanja i produavaju im vijek. A rat je jednako zastupljen i u istoriografiji. U tradicionalnoj istoriografiji, koja poiva na biljeenju dogaaja, rat je i kriterijum za vremensko strukturisanje povijesti i dogaaj koji dominira u njoj. Veina istorijskih prekretnica i jesu ili politiki ili ratni dogaaji. Osim toga, itav XX vijek moe se periodizovati upravo prema ratovima: balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, meuratne godine, Drugi svjetski rat, poslijeratna era i Hladni rat, ratovi u Jugoslaviji. Zatakavanje je nekad vailo kao dobro sredstvo u pa ci fistikom obrazovanju: na asovima istorije ne treba predavati o ratovima i ne treba afirmisati heroje iz vojne istorije, ve se treba baviti svakodnevnim ivotom i ekonomskom, drutvenom i kulturnom istorijom. Ali zaista, kako predavati ita o XX vijeku, ili o ranijim vjekovima, a ne pomenuti ratove? A ako o tom svakodnevnom ivotu priamo nevezano s politikim dogaajima, ideolokim
11

OpTI uVOd

sukobima i drutvenim podjelama, zar time, u krajnjoj liniji, ne doprinosimo cementiranju ve postojeih stereotipa? Ako se u nastavi bavimo samo svakodnevnim ivotom i kulturom i zanemarujemo oetljiva/ osjetljiva pitanja, nai aci e odgovore na njih potraiti (i pronai) nege/negdje izvan kole. A pritom njih upravo nastava istorije treba da osposobi da se odupru stereotipnim tumaenjima prolosti, proizalim mahom iz politikih i drutvenih sukoba. Rjeenje bi mogao donijeti jedan sasvim nov pristup. O ratu se moe predavati i tako da se on ne velia, o njemu se moe govoriti i bez dosadnih detalja, brojki i podataka. moe se predavati o ratu kao o neemu to ini sastavni dio naeg zajednikog ljudskog iskustva, Moe se priati o rovovima i o pozadini, moe se priati sa stanovita ece/djece, moe se priati o gladi, siromatvu, raseljavanju, o preivljavanju i moralnim dilemama. Upravo smo se za takav pristup odluili prilikom sastavljanja ovih itanki. U isto vrijeme smo se, meutim, trudili i da damo rije nijemim uesnicima istorije, naime enama i eci/ djeci, koji u tradicionalnim udbenicima istorije jedva da i postoje. Ako im i nijesmo poklonili onoliko panje koliko smo to prvobitno namjeravali, onda je to zato to u dostupnim istorijskim izvorima ene i eca/djeca najee i imaju tek sporednu ulogu. Protagonisti ovih prirunika su i veliki ljudi, ljudi poznati i izvan okvira na ci o nalne istorije, i obini, anonimni ljudi iz svih krajeva jugoistone Evrope ljudi kojima, u krajnjoj liniji, istorija i pripada. Kad bismo iz tekstova izbrisali imena ljudi i mjesta, ponekad ne bismo mogli da znamo o kojoj je tano zemlji ili o kom narodu rije. Takva vjeba na asu mogla bi da pokae koliko toga zajednikog ima u naem iskustvu i mimo nacionalnih podjela i dravnih granica. Trudili smo se, s jedne strane, da ne ukaemo samo na negativne nego i na pozitivne aspekte istorijskog iskustva: na prijateljstva, solidarnost i zabavu. Zato ete u treoj i etvrtoj itanci pronai poglavlja o humanosti i solidarnosti u ratnim vremenima, u vremenima sukoba, mrnje i sebinog samo odranja. S druge strane, opet, trudili smo se i da u predstavu koju narodi jugoistone Evrope imaju o sebi samima uvrstimo i neke negativne aspekte tavie, najtei zadatak moda i jeste taj da prihvatimo da naa istorija i te kako ima svoje mrane, negativne strane. S ratovima u Jugoslaviji tokom devedesetih, u zapadne izvjetaje vratili su se mnogi negativni stereotipi o specifinosti Balkana. U ovoj ediciji prirunika o novijoj istoriji jugoistone Evrope eljeli smo da damo jedan mogu odgovor na takve stereotipe, ali ne i da dokazujemo da itav ovaj region ipak ima neku svoju vrijednost. Mi smatramo da graa sakupljena u ovim itankama moe da osvijetli takve predrasude i da doprinese stvaranju nove predstave koju e Evropa imati o sebi, a u koju e, zahvaljujui mogunosti poreenja, biti ukljuen i ovaj dio evropskog kontinenta. Konano, odluili smo se za tradicionalnu, tampanu formu. Zato u naim itanka ima vie tekstova nego slika, pa e one moda izgledati manje atraktivno, pa moda ak i nezgrapno. Ipak, mnogo je tee itati tekst napisan na nepoznatom jeziku nego itati sliku iz zemlje iji jezik ne razumijemo. Drugim rijeima, glavni problem u komunikaciji koji postoji meu nastavnicima istorije u jugoistonoj Evropi jesu jezike barijere. Njih smo, meutim, prevazili putem prevoda, te tako moemo da posluamo glas drugih. Osim toga, konzervativnost nema nuno veze s medijem: naravno da se CD-ROM moe koristiti na jednako tradicionalan nain koliko i tampani materijal, ba kao to se i na internetu mogu nai problematine informacije koje iskrivljuju istorijske injenice i ponavljaju stereotipe i pojednostavljena tumaenja.

Struktura i nain korienja


Kao to je ve reeno, ove etiri itanke meusobno se dopunjuju, iako se svaka moe koristiti i pojedinano i nevezano s drugim itankama. Sve itanke strukturisane su na sljedei nain: Opti uvodni dio: njega pie glavni koordinator projekta, objanjava u njemu koncepciju itanke i daje nastavnicima metodika uputstva. Ovaj opti uvod dat je samo u prvom pri runiku;
12

OpTI uVOd

Hronoloki pregled dogaaja; Uvod, poseban za svaku itanku: njega pie koordinator rada na toj itanci i on nam predstavlja njenu temu (definiciju, teita, nove perspektive); etiri do est poglavlja (tematskih cjelina) s odjeljcima; svako poglavlje poinje kraim uvodom i sadri i tekstualnu i vizuelnu grau, s uvodnim ili propratnim objanjenjima, a poslije svakog teksta, odnosno slike, data su konkretna pitanja vezana za njih; Izvori grae, odabrana bibliografija, relevantna za sve zemlje u regionu; Mape, dvije ili tri u svakoj itanci. Dok smo odabirali grau, vodili smo se principom da svako svjedoanstvo prolosti moe posluiti kao istorijski izvor. Zato smo se trudili da u ovim prirunicima obuhvatimo to iri spektar tekstova i ilustracija kako bismo pokrili ekonomske, drutvene, kulturne i politike aspekte istorijskog iskustva i ostavili prostora za to vie asocijacija. Svi tekstovi predstavljeni su prema istom modelu: svaki tekst ima naslov i svaki prate objanjenja i pitanja. Osim toga, na nekoliko mjesta na kraju poglavlja mo gu se nai i pitanja optijeg tipa. Nastavnici istorije mogu koristiti njih, kao to mogu da formuliu i neka nova. Tekstovi se mogu birati i horizontalno, to jest mogu se kombinovati i tekstovi iz dvije ili tri itanke, to je ponekad sugerisano i u pitanjima koja ukazuju na druge itanke. U praksi bi nastavnici istorije mogli imati problema da materijal iz neke druge zemlje stave u pravi konte kst, poto im je za to potrebno znanje koje nijesu stekli tokom svog formalnog obrazovanja. Zato smo se trudili da za svaki tekst damo to vie informacija, ali tako da time ne sputamo inicijativu samih nastavnika. To znai da se ovi tekstovi mogu koristiti na dva naina: 1) kao informacija o tome kako drugi vide dogaaj s kojim su sami nastavnici, pa i njihovi uenici, upoznati preko etnocentrine literature, i 2) kao nagovjetaj o tome da i ljudi iz razliitih nacionalnih ili etnikih grupa mogu imati slina oeanja/ osjeanja povodom spornih pitanja i prolaziti kroz slina iskustva. U sutini, stereotipi se najbolje mogu obesmisliti znanjem. Predrasude i stereotipi hrane se neznanjem, kao to moemo vieti/vidjeti po predstavama koje imamo o naim suedima/susjedima ili o itavim periodima nae istorije. utanje je najvei saveznik stereotipa. Zato ovi prirunici imaju i saznajnu dimenziju: u njima smo eljeli da stavimo na raspolaganje informacije o istorijskim dogaajima u jugoistonoj Evropi, ali i da postavimo odreena pitanja. Ove itanke nijesu gotove jednom zasvagda: drae bi nam bilo da ohrabrimo njihove korisnike da sami istrauju dalje, da kritikuju i da razgovaraju. Ovi prirunici namijenjeni su prije svega uenicima viih razreda srednjih kola, dakle osobama od 15 do18 godina, ali ih mogu koristiti i studenti, kako u jugoistonoj, tako i u zapadnoj Evropi. to smo due radili na sastavljanju ovog materijala, to smo bolje shvatali da bi on mogao da bude interesantan i istoriarima na Zapadu, koji nemaju naina da se adekvatno bave istorijom naeg regiona. Zbirka istorijskih izvora iz svih zemalja jugoistone Evrope na engleskom jeziku mogla bi biti od koristi akademskoj publici na Zapadu, koja istoriju Balkana poznaje gotovo iskljuivo na osnovu sekundarne literature.

etiri stanice na putu od XIV vijeka do danas


Rijeili smo da prvu itanku posvetimo Osmanskom carstvu, jer se ovaj period, iako ini najvei dio zajednikog istorijskog iskustva narod jugoistone Evrope, najee u potpunosti odbacuje. Iako se o njemu predaje u svim zemljama, perspektiva je uvijek etnocentrina. Zato je znanje o ovom velikom carstvu, koje je vjekovima vladalo prostorima jugoistone Evrope i istonim Sredozemljem, nepotpuno i neobjektivno. Osmansko carstvo as se prikazuje kao napredno, as kao nazadno, as kao multikulturni raj, as kao represivno, as kao
13

OpTI uVOd

polazite nacionalnog osloboenja, as kao mjesto nacionalne propasti. Ovako raz li ita tumaenja mogu se nai i u istoriogafskim radovima na zapadu, koji se odnose na ovaj period. Kad kaemo da je Osmansko carstvo zajednika istorijska pozadina svih naroda jugoistone Evrope, time ne elimo da tvrdimo da je ono nekakvo zlatno doba miroljubivog su i vota svih na roda na Balkanu. Kao to je ve reeno, u zajedniko istorijsko iskustvo spa daju i sukobi i suivot. Osim toga, Osmansko carstvo nije bilo statino, niti je bilo uniformno. Kao to je to sluaj i s drugim carevinama u kojima je ivjelo vie naroda i po stojalo vie vjera, tako je i u Osmanskom carstvu bilo unutranjih razlika i sukoba, i ono se razvijalo, prolazilo kroz periode napretka i periode krize. Konano, kad saznamo neto vie o ovom carstvu, lake emo odbaciti stereotip rairen na Zapadu koliko i u hrianskom dijelu jugoistone Evrope, stereotip o njegovoj kulturnoj zaostalosti. Poeli smo od XIV vijeka, kad su se Osmanlije prvi put pojavile u ovom regionu i poele da osvajaju Balkan. Prvi prirunik zavravamo na poetku XIX vijeka iako se Osmansko carstvo nije zavrilo tada: naime, poetkom XIX vijeka javljaju se prvi nacionalni pokreti, koji e tokom XIX i XX vijeka dovesti do stvaranja novih drava na Balkanu. Postepeno slab ljenje carevina i stvaranje nacionalnih drava na njihovim ruevinama tema je drugog prirunika, koji se vremenski dijelom podudara s prvim, poto poinje od XVIII vijeka. Osmansko carstvo pominje se i u itanci o balkanskim ratovima zato smo i pomenuli mogunost da se tekstovi u ova etiri prirunika itaju horizontalno. Drugi prirunik, prirunik o nacijama i dravama u jugoistonoj Evropi, posveen je jednom veoma oetljivom/osjetljivom i kontroverznom pitanju. Od prvih zaetaka pokret za osloboenje od osmanske vlasti pa do ratova u Jugoslaviji, sukobi meu nacijama presudno su uticali na istorijski razvoj ovog regiona. ak nam i danas vijesti o incidentima, ispitivanja javnog mnjenja, ali i neki aspekti nastave istorije, kazuju da su nacionalne strasti i dalje ive. Onda je jasno da ni mi nijesmo mogli da zaobiemo temu koja ima tako veliki znaaj za modernu istoriju naeg regiona. Jo jedna nedoumica ticala se take na kojoj druga itanka treba da se zavri: da li da to bude kraj Prvog svjetskog rata ili treba da zaemo i u vrijeme poslije Drugog? Najprije smo mislili da devedesete treba izostaviti iz ovog prirunika, da bismo potom ipak uvieli/uvidjeli da u njega moramo ukljuiti ovu najsvjeiju fazu nacionalistikih pokreta i sukoba, kako bismo bolje razumjeli nau sadanjicu. Konano, neke nacionalne drave u ovom regionu stvorene su upravo tokom te posljednje faze. Pored tih pojedinanih tema, u drugom priruniku uglavnom se drimo hronolokog pri stupa kako, s jedne strane, ne bismo skrenuli u teorijska razmatranja o nacionalizmu, ali i kako bismo, s druge, pokazali: 1) kako se mijenjala definicija nacije, 2) koji je geografski i hronoloki okvir nacionalistikih pokreta, i po emu se oni razlikuju meu sobom, i 3) na koje su se razliite naine formirale nacionalne drave u jugoistonoj Evropi. Vie od ostale tri itanke, ova druga pogodna je za prikazivanje razliitih perspektiva zato to je njena tema sama sutina nacionalnog samo odre enja, ali i zato to se u njoj osporava predstava o specifinosti i autentinosti nacije. Najvei znaaj pri ru nika o nacijama i dravama jeste to to on naciju prikazuje kao istorijsku kategoriju, to to ne koristi aistorine predstave o kontinuitetu i jedinstvu. Uz to, u njemu se istorija jugoistone Evrope smjeta u kontekst evropske i, ire, svjetske istorije, poto je nacionalna drava najbitnija organizaciona cjelina u novijoj i u savremenoj svjetskoj istoriji. Trei prirunik, prirunik o balkanskim ratovima, mogao je da bude i dio drugog, ako ne i prvog, poto u njemu razmatramo presudni momenat u stvaranju pojedinih nacionalnih drava na Balkanu i konani slom Osmanskog carstva. No, u isto vrijeme, balkanski ratovi su u potpunosti balkanski: bez obzira na njihov ishod, njih moemo vieti/vidjeti i kao dokaz za to da su balkanski naro di kadri da sami odluuju o svojoj sudbini, bez mije a nja evropskih velikih sila. Osim toga, balkan ski ratovi su pokazali i kakav znaaj ima vjera u nacionalnim sukobima: dok se u Prvom balkanskom ratu koalicija hrianskih dr a va borila protiv muslimanskog Osmanskog carstva, u Drugom balkanskom ratu protiv nike uopte nije dijelila religija. Trea itanka najkraa je od svih, poto pokriva dogaaje u svega dvije godine (iako su u nju ukljueni dokumenti i iz ranijih i iz kasnijih godina). U njoj smo se, kao, uostalom, i u etvrtoj, trudili da, osim na politike i vojne dogaaje (o njima ionako govore i kolski udbenici), ukaemo na razliite aspekte rata kao kolektivnog iskustva. U treem priruniku dajemo informacije o dogaajima iz regionalne istorije koji su na
14

OpTI uVOd

zapadu po slu ili kao dokaz za specifinost ovog regiona, tanije, za posebnu nasilnost kojom se u njemu rjeavaju svi sukobi. Nije ni udo to se ovakvo uvjerenje, pa ak i sam termin balkanski ratovi, esto moglo uti i tokom ratova u Jugoslaviji devedesetih. U meunarodnom javnom mnjenju preovladavao je stav da su na Balkanskom poluostrvu krvoprolie i meunacionalna mrnja nekakva endemska boljka. Zato bi moglo biti korisno da se i u ui onici balkanski ratovi uporede s tzv. Velikim ratom, koji je izbio odmah poslije njih i koji je istinski izmijenio i samu definiciju rata. Posljednji, etvrti prirunik posveen je najveem dogaaju svjetske istorije, te smo u njemu stoga 1) lokalnu istoriju stavili u globalni kontekst i 2) posebnu panju posvetili mo ralnim ciljevima nastave istorije. Zaista, ako acima predajemo istoriju kako bismo od njih nainili graane demokratske drave, onda e nam Drugi svjetski rat dati najbolje lekcije u tu svrhu. Zemlje jugoistone Evrope nijesu mogle ostati netaknute uasima ovog totalnog rata, to se jasno vidi po dokumentima koje dajemo. Meutim, istorija ovog dijela Evrope u isti mah nam prua mogunost da kaemo naim uenicima neto o humanosti i moralnim vrijednostima, i to tako to emo izloiti: 1) borbu protiv faizma Smatrali smo da, iz pedagokih razloga, treba da naglasimo otpor totalitarnoj ideologiji i brutalnosti nacizma, otpor koji je u balkanskim zem ljama ipak bio masovan. Male prie o viziji koju su neki ljudi imali u jeku najvee krize zapadne civilizacije mogle bi naim uenicima posluiti kao uzor i pomoi im da stek nu jasniju predstavu o moralnoj dimenziji ljudskih postupaka. 2) primjere solidarnosti i mimo vjerskih, politikih i nacionalnih razlika Vano je naglasiti pomo koju su pojedinci ili ak itavi kolektivi pruali tokom rata, dak le u vrijeme tekih moralnih dilema i borbe za goli ivot. No, istovremeno, koliko god Drugi svjetski rat zapravo bio dogaaj od van rednog znaaja, patnja u ratu opta je stvar. Razaranjem gradova i masovnim ubijanjem civila gotovo da je potrta razlika izmeu fronta i pozadine. Rat postaje nekako poznat, on se prihvata kao bez malo prirodni dio politikog i drutvenog ivota. U priruniku o Drugom svjetskom ra tu eljeli smo, s jedne strane, da pokaemo da jugoistona, srednja i zapadna Evropa dijele isto iskustvo rata, to ipak baca novu svjetlost na priu o nekakvoj specifinoj balkanskoj brutalnosti. S druge strane, s obzirom na to da nam je tema etvrtog prirunika ipak vremenski veo ma bliska, raste i opasnost od potpuno razliitog itanja i tumaenja dokumenata koje smo ove/ovdje ponudili. Za neke zemlje jugoistone Evrope vrijeme poslije Drugog svjetskog rata bi lo je gotovo jednako bolno koliko i vrijeme samog rata, tako da je tumaenje rata dijelom obiljeeno i poslijeratnim iskustvima. S obzirom na kompleksnost i meunarodni okvir poslijeratnih dogaaja, odluili smo da etvrtu knjigu zavrimo trenutkom osloboenja, koliko god da je ono bilo razliito u svakoj zemlji. Tako smo mogli da se zadrimo kod optimizma zbog sloma nacizma i zbog toga to je prestala mora rata, a da ne ulazimo u direktne i indirektne posljedice koje je on imao za poslijeratno drutvo i u zapadnoj i u istonoj Evropi. Osim toga, u periodu Hladnog rata zemlje u regionu jugoistone Evrope krenule su razliitim putevima i od jednog trenutka pripadale Istonoj odnosno Zapadnoj Evropi, u politikom smislu te rijei.

Nastavne metode
Sastavljai ovih itanki nijesu poli od toga da e se njihove knjige bez ikakvih problema koristiti u uionicama. Dok smo radili na ovom projektu, imali smo u vidu itav niz oteavajuih okolnosti: 1. vrijeme koje je u nastavnim programima uopte predvieno za nastavu istorije veoma je ogra nieno, zbog ega ni inovativnost nastavnik ne moe da doe do izraaja; 2. uenici se sve manje zanimaju za istoriju: njihova panja sve je vie usmjerena na neke druge, mo dernije i atraktivnije oblasti, na primjer, na nove tehnologije;
15

OpTI uVOd

3. usavravanju nastavnika jedva da se poklanja ikakva panja, tako da oni nemaju e/gdje da obnove znanje ili da se obue za korienje alternativnog nastavnog materijala. Zato je teko rei u kojoj e mjeri ciljevi naznaeni na poetku ovog projekta uopte moi da se ostvare u praktinoj nastavi. Nastavnici istorije koriste ove prirunike na razne naine ponege/ponegdje oni su ve i uli u nastavnu praksu. Pitanja navedena poslije svakog izvornog dokumenta i posl ije veine odjeljaka prvi su korak ka neto kompleksnijim nastavnim metodima poput simulacije, insceniranja odreenih situacija, pisanja samostalnih radova i aktivnog uenja. Neke teme pogodnije su za samostalni rad: Drugi svjetski rat, na primjer, nastavnik moe da kombinuje metode usmene istorije i igrane i dokumentarne filmove. U sva kom sluaju, nae itanke treba da omogue kritiki pristup postojeim kolskim udbenicima i usvajanje novog znanja putem racionalnog i kritikog bavljenja datom temom. Uspjeh ovakvog poduhvata gotovo u potpunosti zavisi od nastavnikove inicijative, sna la ljivosti i metodikog pristupa. Pa ipak, kritiki pristup postojeim udbenicima treba shvatiti na pravi nain. Udbe ni ci koji se koriste u nastavi imaju razliit kvalitet, i oni nijesu nita manje auten ti ni nego to je to zbirka originalnih dokumenata. To to smo se odluili za to da na jednom mjestu sabe re mo iz vor ne dokumente, a ne da se bavimo istoriografijom, nikako ne znai da automatski polazimo od objektivnosti ili autentinosti tih izvornih tekstova: cilj nam je bio da pokaemo koliko se tumaenja jednog dogaaja, zavisno od stanovita, mogu razlikovati. eljeli smo, drugim rijeima, da afir mi emo komparativni metod i da predoimo razliite perspektive. Konano, sasvim smo svjesni toga da na izbor nije ba sasvim sluajan: i on odraava specifina stanovita i tumaenja, na ta smo skrenuli panju i u uvodu u svako poglavlje. Ovo se odnosi i na tekstove i na ilustracije. Naravno, mladim e ljudima ilustracije svakako biti zanimljivije, jer e zahvaljujui njima bolje moi da zamisle prolost. Zna mo, meutim, da i slike mogu da zavaraju, pa zato njima treba pristupiti jednako kritiki koliko i tekstovima. Kao i tekstovi, i slike se mogu itati samo na osnovu kakvog-takvog znanja o (drutvenom, kulturnom, itd.) kontekstu u kom su nastale. Trudili smo se da damo informacije o ilustracijama koje smo odabrali, mada su one najee zanimljive upravo u kombinaciji s tekstovima datim u tom poglavlju. Poto nai prirunici pokrivaju sedam vjekova istorije, slike koje smo odabrali po mnogo emu su osobene, pa se moraju i analizirati na razliite naine: to su fotografije, posteri, karikature, litografije, sli ke, ilustracije na rukopisima, oglasi, razglednice, potanske markice, novanice itd. Osim neizbjenog estetskog kriterijuma, kriterijum je bila i sugestivnost slike, njena mo da do ara neku situaciju. Na primjer, na osnovu slika tipinih predstavnika odreenih dru t venih grupa u Osman skom carstvu moemo otkriti kakva je predstava postojala o svemu to je drugaije, s tim to moramo imati u vidu da ono to je drugaije nije automatski i neto drugo: ak ni meu savremenicima kulturna razlika ne vodi nuno do sukoba.

Zakljuak
Prirunici ove edicije plod su dugotrajnih rasprava i sporova, ali su i prijatno iznenaenje: oni nam, naime, pokazuju da istoriari u svom poslu mogu da prevaziu granice. Trenutno na Balkanu postoji kritina masa nastavnika istorije koji su spremni da promijene svoj nain rada, jer nema sumnje u to da se nastava istorije u svim balkanskim zemljama trenutno nalazi u krizi. Mi se upravo i obraamo onim nastavnicima kojima su za takvu promjenu potrebna nova sredstva i nove smjernice. Ti e ljudi moi da motiviu i druge svoje kolege, jer najvei protivnik u ovom naem poduhvatu nije ni politika ni ideologija, ve apatija. Zato elimo da pobudimo interesovanje uenika za ono to se deavalo u regionu, kojem pripada i njihova zemlja, i da im pomognemo da razumiju kompleksnu sadanjicu u kojoj ive. Utoliko ovo i nije samo nauni eksperiment: ovo je i odgovor na iskuenja koja oekuju zemlje jugoistone Evrope na njihovom putu u zajedniku budunost.
16

Sadraj
Uvod Hronologija Prvo poglavlje: irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Evropi
23 25 39

Ia. Poeci osmanske drave u Anadoliji 39 I-1. Orhan se eni erkom tekfura od Jar Hisara 39 I-2. Osvajanje Karada Hisara i prvo itanje hutbe u gazi-Osmanovo ime 40 Ib. Osvajanje Balkanskog poluostrva 41 I-3. Kako su sukobi meu hrianskim dravama na Balkanu olakali prodor Osmanlija 41 I-4. Ferman Murata I kojim se Evrenos-begu potvruje pravo da upravlja junom Makedonijom (1386) 41 I-5. Uloga lokalnih/domaih saradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu 42 Sl. 1. Bajazit I pristie u pomo opkoljenom Nikopolju uoi bitke s krstaima (1396); osmanska minijatura (oko 1584) 43 I-6. Kako se u XIV vijeku objanjavala pobjeda Osmanlija nad hrianima: Grigorije Palama i Hans iltberger 43 I-7. Hriani timarnici u Arvanidu, albanskoj provinciji (1431/1432) 44 I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432) 44 I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455) 45 Sl. 2. Osmanska vojska pobjeuje kod Mohaa (1526); osmanska minijatura (oko 1588) 45 I-10. Turska razaranja u Sloveniji, pismo habsburkog namjesnika u Kranjskoj (1491) 45 Sl. 3. Zarobljeni stanovnici Beograda (1521) 46 I-11. Hriani zarobljeni u Bosni (1530) 46 Ic. Pad Carigrada osvajanje Istanbula (1453) I-12. Pad Carigrada, vizantijsko vienje: Georgije Sfrances I-13. Ponovno naseljavanje Istanbula pod Mehmedom II 47 47 47

Id. Stanovnitvo i vjera 48 I-14. Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana stanovnitvom iz Male Azije (pred kraj XIV vijeka) 48 I-15. ta su Osmanlije obeale bosanskim seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia (14611463) papi Piju II 48 I-16. Joasaf, pravoslavni episkop vidinski, o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama (XV vijek) 49 I-17. Kako je jedan kadija zabiljeio sluaj djeaka bez oca koji prima islam (1636) 49 I-18. Molba jednog mladia da pree u islam (1712) 49
17

SAdRAj

Drugo poglavlje: Institucije Osmanskog carstva

51

IIa. Sultan i njegov dvor 52 II-1. Titule koje je Sulejman koristio u prepisci s Ferdinandom I (1562) 52 II-2. Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je Delalzade posvetio sultanu Selimu II (15661574) 52 II-3. Razliita miljenja o bratoubistvu na prijestolu: hronika Mehmeda Nerija o pogubljenju Mustafe Nejakog (1422) 53 Sl. 4. Plan Topkapi saraja u Carigradu 54 Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva 55 Sl. 5. Carski poslanik na audijenciji kod osmanskog sultana 55 II-4. Kako je Mustafa I doao na prijesto (1617) 56 Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog pohoda 56 Sl. 7. Sultan Bajazit II (14811512) u lovu nedaleko od Plovdiva 57 IIb. Devirma 58 II-5. Bivi janjiar opisuje devirmu 58 II-6. Hrianska kritika devirme u itiju Georgija Novog iz Sofije (1539) 58 Sl. 8. eca/djeca popisana za devirmu 59 Sl. 9. Janjiarski aga 60 II-7. Lutfi-paa se prisjea svog ivota od vremena kad je otet devirmom 60 IIc. Timari 61 II-8. Pravila o raspodjeli timara 61 II-9. Popis prihoda koje spahija treba da prikupi sa timara 61 II-10. Ponovno naimenovanje za poednika/posjednika srednjeg ili veeg timara 61 II-11. Odluke o poednicima/posjednicima timara koji se nijesu odazvali pozivu za rat 61 Sl. 10. Naoruani spahija 62 IId. Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sistemu 63 II-12. Savjeti Murata I Evrenos-begu, kog je upravo postavio za namjesnika (1386) 63 II-13. Ferman Mehmeda I, izdat monasima manastira Margarit, u blizini Sera (1419) 63 II-14. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog 64 hrianina i jednog janjiara (Sofija, 1618) 64 II-15. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog muslimana i jednog hrianina (Vidin, 1700) 64 II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos odluuje da protjera kadiju (1710) 65 II-17. Presuda protiv kodabae Todorakija iz Samakoduka (1762) 65 II-18. Osmanska povelja kojom se tite manastiri u Bosni (1785) 65 IIe. Pokrajine i vazalske drave 66 II-19. Odredba o statusu Dubrovnika, potvrena i ahdnamom Murata III (1575) 66 II-20. Ahdnama Ahmeda I za Transilvaniju (1614) 66 II-21. Autonomija Moldavije (1716) 67 II-22. Francuski putnik Flaa o posebnom statusu vlakih kneeva (1741) 67 Tabela 2: Teritorijalna podjela u Osmanskom carstvu (XVI vijek) 68
18

OSMANSKo CARSTVo

Tree poglavlje: Vjerske institucije, vjerske zajednice i vjerski obredi

69

IIIa. Muslimani 69 III-1. Natpis na portalu Sulejmanove damije u Carigradu (polovina XVI vijeka) 69 III-2. Dimitrije Kantemir o muslimanskim molitvama 70 Sl. 11. Damija u Izniku (Nikeja) iz XIV vijeka 70 Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova damija) u Carigradu (15501557) 71 III-3. Kako jedan musliman objanjava vezu izmeu Boga i kie (1779) 71 Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u Staroj damiji u Jedrenu (XV vijek) 71 Sl. 13a. Husein-paina damija, sagraena 1569. godine 72 Sl. 13b. Zidna dekoracija unutranjosti Husein-paine damije u Pljevljima 72 Sl. 14. Turska gospa na kamili prilikom hodoaa u Meku 72 III-4. Muslimanska heterodoksija ale o bektaijama 73 Sl. 15. Astronomska opservatorija u Carigradu (oko 1580) 73 Sl. 16. Narodni junak Nasradin-hoda 73 IIIb. Hriani 74 III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha poslije osvajanja Carigrada (1453) 74 Sl. 17. Osmanska srebrna inija s natpisom na grkom, koriena za pravoslavni crkveni obred (XVI vijek) 74 III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje o manastiru Sv. Save u Srbiji (1574) 74 III-7. Pavle Alepski o moldavskim crkvama (polovina XVII vijeka) 75 Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgraen 1488, spoljne freske 15471550) 75 Sl. 19. Tajna veera freska iz manastira Stavronikita, Sveta gora (1546) 75 Sl. 20. Manastir Ostrog u Crnoj Gori, iz 1650. godine 76 III-8. Kozma Etolski poziva hriane da daju ecu/djecu u kole 76 III-9. Kiril Pejinovi o sukobima izmeu seljana pravoslavne vjere i njihovih svetenika (1816) 77 IIIc. Jevreji 77 III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Jedrena, upueno Jevrejima u srednjoj Evropi (polovina XV vijeka) 77 III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja u Osmanskom carstvu za vrijeme vladavine Mehmeda II 78 III-12. Jevrejski mesijanizam: sluaj Sabataja Zevija (1666) 78 Sl. 21. Jevrejski ljekar, francuska gravira (1568) 79 IIId. Meusobni odnosi vjerskih zajednica i vjerska diskriminacija 80 III-13. Vjerski dijalog tokom zatoenitva Grigorija Palame (1354) 80 III-14. Zajedniki ivot razliitih vjerskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 1600) 80 III-15. Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581) 81 III-16. Fetva Ebus-suuda iitima (polovina XVI vijeka) 82 III-17. Carska naredba o zabrani franakog prozelitizma meu Jermenima u istonoj Anadoliji (1722) 82 III-18. Osmanske vlasti u Bosni presuuju u sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760) 82
19

SAdRAj

III-19. Carske odredbe za nemuslimane (1631) 83 III-20. Pogubljenje nepropisno odjevenog pravoslavca (1785/1789) 83 III-21. Carska naredba o crkvi u Stanimaki, kod Plovdiva, izgraenoj bez dozvole (1624) 84 III-22. Netolerantnost hriana prema ljudima koji ive u braku s osobom druge vjere (Kipar, 1636) 84 III-23. Odredbe o vjerskom ivotu u Transilvaniji (1653) 84 III-24. Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu, kraj Dubrovnika, uperen protiv Jevreja (1685) 85 III-25. Privilegije za jednog Jevrejina u Dubrovniku (1735) 85 III-26. Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751) 85 Sl. 22. Vaznesenje Hristovo, osmanska minijatura (1583) 86

etvrto poglavlje: Tipini predstavnici drutvenih grupa i svakodnevni ivot

87

IVa. Elita i obian svijet 87 IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seljacima 87 Sl. 23. Akindija 88 Sl. 24. Spahija 88 Sl. 25. Janjiar 89 Sl. 26. Vojnici u Albaniji, crte an-Batista Ilera (1809) 89 Sl. 27. ejh el islam 89 Sl. 28. Visoki osmanski pisar 90 Sl. 29. Arapski trgovac 91 Sl. 30. Trgovac iz Dubrovnika 91 Sl. 31. Osmanski kroja 91 Sl. 32. Pastir 92 Sl. 33. Ribar 92 Sl. 34. Dervi 93 Sl. 35. Jermenski monah 93 Sl. 36. Pravoslavni patrijarh carigradski 94 Sl. 37. Veliki rabin Carigradski (kraj XVIII vijeka) 94 Sl. 38. Hrianski velikodostojnik (XVIII vijek) 95 Sl. 39. uveni ajan: Alipaa od Janjine (17411822), slika Luja Diprea (1819) 95 Sl. 40. Osmanski mjenja novca 96 Sl. 41. Dragoman: Pjer Jamoglu, tuma pri francuskom poslanstvu (1787) 96 Sl. 42. vedski poslanik (1788) 96 Sl. 43. Galiot nosi svoje sljedovanje vode 97 IVb. ivot na selu 97 IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom paaluku (1587) 97 IV-3. Seljakova obaveza da obrauje svoje imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525) 97 Sl. 44. Bugarska kua u Trijavni (XVIII vijek) 98 IV-4. Francuski putopisac Pjer Leskalopje opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka 98 IV-5. Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi koji ive nedaleko od Plovdiva (15531555) 98
20

OSMANSKo CARSTVo

IV-6. Hrana i pie u Albaniji (oko 1810) 98 Sl. 45. Soba u Arbanasima (XVIII vijek) 99 IV-7. Putovanje po bugarskim selima (1761) 99 Sl. 46. ene peru rublje (Larisa, poetak XIX vijeka) 100 Sl. 47. Mukarci i ene s ostrva Paros sviraju i igraju 100 IV-8. Drumovi i pota u Albaniji za vrijeme osmanske vlasti (oko 1800) 100 IVc. ivot u gradovima IV-9. Opis Beograda (1660) Sl. 48. Turin jae konja natovarenog velikim koevima za voe i povre Sl. 49. Povorka pekara u Carigradu (1720) IV-10. Rezidencija vlakog kneza Konstantina Mavrokordata, kako je prikazuje francuski putopisac Flaa (polovina XVIII vijeka) IV-11. Povelja bakalskog esnafa u Moskopolju (1779) IV-12. egrtski ugovor na ostrvu Skiros (1793) Sl. 50. Osmanska eca/djeca na vrteci tokom proslave Bajrama IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvaranju kafedinica irom Carstva (druga polovina XVI vijeka) IV-14. Kafanska pjesma iz Senja IV-15. Evlija elebija o beogradskoj baklavi (1660) IV-16. Jelovnik evkija mula Mustafe (Sarajevo, druga polovina XVIII vijeka) IVd. ivot na granici IV-17. Francuski putopisac Nikola de Nikole opisuje osmanske ratnike, delije Sl. 51. Delija, osmanski ratnik (XVI vijek) IV-18. Institucija bratimljenja na bosanskoj granici (1660) IV-19. Osmanlije trae ljekara iz Dubrovnika (1684) IV-20. Pismo imuna Koziia Benje, modrukog biskupa, papi Lavu X (1516) IV-21. Pismo Franje Krste Frankopana Gasparu olniu (1670) IV-22. Pjesma o Hrvatima koji haraju po Kladui IV-23. Marko Kraljevi pije vino uz ramazan IV-24. Pismo Petra Petrovia Njegoa Ali-Pai Rizvanbegoviu (vjerovatno iz 1843) IV-25. Uticaj hriana na Albance muslimanske vjere (oko 1800) IVe. ivot ene IV-26. Carsko vjenanje u XV vijeku IV-27. ene u Albaniji (oko 1810) IV-28. Solidarnost meu hriankama: muenitvo sv. Filoteje (1589) IV-29. Statut enskog sapundijskog esnafa u Triki, u Tesaliji (1738) Sl. 52. Ugledna Atinjanka (1648) IV-30. Razvod u jednom selu kod Sofije (1550) Sl. 53. Turkinja s ecom/djecom (1568) Sl. 54. Turkinja u odjei za izlazak, francuski crte (oko 1630) IV-31. Kadija biljei sluaj Kipranke koja se razvodi tako to prima islam (1609) Sl. 55. evojka/djevojka iz brdskih krajeva na everu/sjeveru Albanije (poetak XIX vijeka) IV-32. Kadija biljelei sluaj muslimana koji se razvodi od hrianke (1610) IV-33. Janjiar ini preljubu s muslimankom u Carigradu (1591) IV-34. Ledi Meri Vortli Montegju o osmanskim enama (1717) 101 101 103 103 103 104 104 104 105 105 105 106 106 106 107 107 108 108 108 109 109 110 110 110 110 111 111 111 112 112 112 113 113 113 113 114 114
21

SAdRAj

Peto poglavlje: Faktori krize


Va. Prirodne nepogode V-1. Glad u Carigradu (1758) V-2. Zemljotres u Carigradu (1766) V-3. Kuga u Bukuretu (1813) Vb. Politika kriza u Carigradu V-4. Rjeenja za krizu osmanske drave u Koi-begovim memoarima (oko 1630) V-5. Poslanici moldavskog kneza Konstantina Mavrokordata objanjavaju zato su u Carigradu morali da podmite vie ljudi (1741) Vc. Ratovi, pobune i seobe V-6. Seljani bjee u grad (1665) V-7. Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na Kipru (oko 1680) V-8. Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima (1688) V-9. Srbi bjee u strahu od osmanske odmazde (1690): svjedoenje akona Atanasija Srbina V-10. Izvjetaj mletakog generalnog providura za Dalmaciju o uticaju epana Malog u Crnoj Gori 1767. godine V-11. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711) V-12. Habsburki oficir u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788) V-13. Rizici putovanja kroz Albaniju (oko 1800) V-14. Kako je Hromi Ibrahim provalio u Kazanlik (1809) V-15. Pismo Petra Petrovia Njegoa Josipu Jelaiu (3. jun 1849) V-16. Niz katastrofa u prii bugarskog uitelja Todora iz Pirdopa kraj Sofije (18151826) V-17 Molba sultanu da postavi Huseina Gradaevia u rang vezira V-18 Leopold Ranke o Huseinu Gradaeviu

117 117 117 118 118 119 119 119 120 120 120 121 122 122 123 123 124 124 125 125 125 126 127

Bibliografija Biljeke o koordinatorima projekta Biljeke o saradnicima Nastavnici koji su uestvovali u pripremi prirunika
Mapa: Osmansko carstvo i Evropa 1600. godine

130
132 133 134/135 136

Ocijenite ovu knjigu

22

UVOD

Osmansko carstvo jedna je od glavnih politikih sila koje su tokom veoma dugog perioda uticale na istoriju jugoistone Evrope. Od XIV pa sve do poetka XX vijeka osmanska drava bila je najvea politika organizacija u ovom regionu. Meutim, to nije jedini razlog zbog kojeg prouavamo osmansku istoriju jugoistone Evrope. Osman sko carstvo vano je zbog naina na koji narodi jugoistone Evrope odreuju svoj identitet. Upra vo zato to su se borili protiv Osmanlija, ovi narodi sebe smatraju dijelom hrianske Evrope. Osim toga, osmanska vlast esto se okrivljuje i za ekonomsku zaostalost i haotinu politiku situaciju kakve i dan-danas moemo zatei u mnogim zemljama jugoistone Evrope. No, mi ove/ovdje neemo razmatrati da li su Osmanlije krive za ove pojave ili nijesu: ova i mnoga druga pitanja moi emo da sagledamo u objektivnijem svjetlu ako se poblie pozabavimo razliitim svjedoanstvima iz osmanskog perioda nae zajednike istorije. Postoji jo jedan razlog zbog kojeg treba nanovo da se posvetimo osmanskoj istoriji. U posljednjih nekoliko decenija, prouavanje Osmanskog carstva doivjelo je neobino jak zamah, i to ne samo u Turskoj i zemljama jugoistone Evrope nego i u zapadnoj Evropi, u SAD, pa ak i u Japanu. Isto ri a rima su odnedavno dostupni novi izvori grae, kojima se moe pristupiti i preko starih i preko novih metoda, pa je predstava o Osmanskom carstvu sada sadrajnija, potpunija i neto objektivnija. Osim toga, neke stvari koje su ranije vaile za nesporne injenice sada su, zahvaljujui ovim novim saznanjima, dovedene u pitanje ili su ak odbaene. esto se kae da je Osmansko carstvo bilo turska drava. Istini za volju, osnivai osmanske drave i dinastije jesu bili turskog porijekla, ali se osmanska drava irila s novim osvajanji ma i s vremenom obuhvatala mnoge narode koji su govorili razliitim jezicima i bili razliite vjere. tavie, i samu vladajuu klasu u Osmanskom carstvu inili su tokom veeg dijela njegove istorije ljudi iz razliitih etnikih grupa. Od klasinog doba Mehmeda II i Sulejmana pa do jaanja nacionalizma u XIX vijeku ak su i sami pripadnici vladajue klase pod Turcima podra zu mije vali proste i nepismene seljake iz Male Azije s kojima nijesu htjeli da imaju nita. Zato predstavnici osmanske vlasti i ueni ljudi svoju dravu nikad i nijesu zvali Turskom, nego devlet-i aliye, Visoka porta, ili devlet-i ali-Osman, drava Osmanove loze. Kao i u veini drugih srednjovjekovnih i ranih novovjekovnih drava, i ove/ovdje lojalnost je dinastiji bila vanija od pripadnosti etnikoj grupi. I predstava o osmanskoj despotiji osporena je u novijim istorijskim istraivanjima. Najvaniji argument koji obara tezu o osmanskoj despotiji jeste to to se osmansko drutvo tokom svoje duge istorije i te kako mijenjalo. Tano je da su sultani, bar tokom klasinog doba, imali neo granienu vlast i da su kontrolisali sve to se deava irom svih osvojenih oblasti. Meutim, carevinu koja se prostirala na tri kontinenta nije bilo lako nadgledati, naroito s onako ogranienim tehnikim sredstvima kakva su postojala u poznom srednjem vijeku i na poetku novog doba. ak je i slavni sistem timara, zahvaljujui kojem su sultani mogli da kontroliu najzna aj niji dio vojske, zapravo bio samo sredstvo kakvo se koristilo u svim razvijenijim po ljoprivrednim drutvima s neto veom teritorijom i stanovnitvom, sredstvo, dakle, kojim se na lo kal nom nivou postizalo ono to se, s obzirom na nizak stepen razvoja novane privrede, nerazvijen saobraajni sistem i nerazvijen sistem komunikacije, nije moglo postii na nivou itave zemlje naime, uspostavljanje vlasti irom zemlje, a preko grbae seljaka, kako bi se ouvali red i mir i kako bi se obezbijedio prenos svakog proizvedenog vika u ruke same vladajue elite. Ni sultanova kontrola nad timarima ni njegov monopol na vatreno oruje (Osmansko carstvo moemo smatrati barutnim carstvom, mada to vai i za neke druge velike drave na poetku novog vijeka) nijesu uspjeli da preive krizu kakvu je donio kraj XVI vijeka.
23

uVOd

Dalje, koliko god da su tvrdili da imaju apsolutnu vlast, i sultani su, kao i veina drugih samodraca u Aziji, Evropi i druge/drugdje u svijetu, morali da potuju ogranienja kakva im je nametao Boji zakon u osmanskom sluaju, erijat. Sultan je o ova ogranienja ponekad mogao da se oglui uz pomo ejh-elislama, vrhovnog vjerskog poglavara, ali to nam samo kazuje da je sultan i te kako bio svjestan toga da ipak nema neogranienu mo. Jednostavnije reeno, despotska vlast osmanskih sultana teorijski je zavisila od Boga, a praktino od okolnosti kakve vladaju meu ljudima. Razlika izmeu drutava i stanovnitva jugoistone Evrope, s jedne, i osmanskih osvaja a/tla itelja, s druge strane, okosnica je mnogih naih nacionalnih verzija istorije. Nema nikakve sumnje u to da je i tokom osvajanja i tokom duge osmanske vladavine sukoba bilo mnogo, i da su vlastodrci umjeli biti i okrutni. Pa ipak, itavu istoriju jugoistone Evrope od XIV do XX vijeka ne ine samo sukobi. Kao i u mnogim drugim drutvima kojima vlada nadnacionalna i multikonfesionalna carska drava, ljudi se nijesu samo opirali ve su i traili naina da se prilagode istorijskoj situaciji, da stvore bolju budunost i za sebe i za zajednicu kojoj pripadaju. Ponekad je u tom cilju valjalo pregovarati s vlastodrcima, a ponekad i aktivno saraivati s njima kako bi se stekle line ili kolektivne povlastice. Ponekad je valjalo pokoriti se vlastima, ali ponekad je trebalo odabrati ovaj ili onaj vid aktivnog ili pasivnog otpora. A to, opet, znai da je svakodnevica esto bila vanija od velikih politikih pitanja. Noviji radovi nam kazuju mnogo toga o praktinim aspektima ivota u jugoistonoj Evropi za vrijeme osmanske vladavine, po emu vidimo i da je on u velikoj mjeri bio slian svakodnevnom ivotu u drugim regionima Evrope istog tog doba, vidimo da unutar jugoistone Evrope postoje mnoge slinosti, ali i razlike od jednog kraja do drugog. Kad poredimo zakljuke do kojih su doli autori novijih istoriografskih radova, vidimo kako predstava o istorijskoj specifinosti jugoistone Evrope pod osmanskom vlau polako gubi svoj osnov, i sve vie otkrivamo slinosti naeg regiona s drugim regionima, ali i s drutvom u kom trenutno ivimo. Naravno, razlike i dalje postoje, i njih ni ti noviji radovi ne negiraju, ali prosto ih nema toliko da bismo itavu jugoistonu Evropu za vrijeme Osmanskog carstva mogli da proglasimo nekakvim egzotinim rezervatom. Na osnovu tih razlika bolje moemo da shvatimo kom pleksnost drutava i u prolosti i u sadanjici, to u stvari i jeste jedan od osnovnih zadataka istorijskog znanja, i to ne samo ove/ovdje. U ovom priruniku eljeli smo da motiviemo nastavnike, uenike i naunike da istoriju jugoistone Evrope za vrijeme Osmanskog carstva pogledaju na nov nain. Da bismo izbjegli preklapanja ove knjige s drugim prirunikom, prirunikom o nacijama i dravama u jugoistonoj Evropi, ove/ovdje se nijesmo bavili posljednjim vijekom Osmanskog carstva, ve smo se zaustavili na kraju XVIII vijeka i naveli svega nekoliko dokumenata s poetka XIX vijeka. No, i uz ovo ogranienje, pokazalo se da je na ovako malo strana gotovo nemogue prikazati sve aspekte i pojedinosti pet vjekova pozne srednjovjekovne i rane novovjekovne istorije jugoistone Evrope. Morali smo da se drimo dogovo renih prioriteta i da vrimo strogu selekciju. Neke smo aspekte, koliko god oni bili vani, ili u potpunosti preskoili ili smo ih samo ovla naznaili. U izboru originalnih dokumenata oslanjali smo se na nae saradnike i trudili se da damo nepristrasnu sliku, i u geografskom i u tematskom smislu. Pa ipak, znamo da e neki korisnici ovog prirunika poeljeti da upotrijebe i druge tekstove i ilustracije. Ako to bude tako, onda e na cilj biti ostvaren jer mi i elimo da motiviemo nastavnike, uenike, pa i istoriare od struke, da postanu svjesni bogatstva i kompleksnosti istorije ovog regiona u vrijeme osmanske vladavine.

24

OSMANSKo CARSTVo

Hronologija
Osmanski Politiki sultani procesi Politiki i vojni dogaaji
1302 Osman odnosi pobjedu nad Vizantijom kod Bafeona

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva


1307 Kraj sultanata Rumskih Selduka; turski emirati u Maloj Aziji postaju direktni vazali mongolske (ilhanidske) drave u Persiji

Osman I Oko 1300. do (12811324) 1345. godine: poetak irenja osmanske vlasti na everozapad/ sjeverozapad Male Azije, a na raun Vizantijskog carstva; u ovom periodu osmanski emirat bori se Orhan za prevlast s (13241362) drugim turskim emiratima u Maloj Aziji; ulema, sloj islamskih uenjaka, polako se integrie u osmanski politiki sistem

1326 Osvajanje Burse (Burse), poslije koje padaju i Nikeja (Iznik, 1331) i Nikomedija (Izmit, 1337)

Vizantijski gradovi polako postaju osmanski (preteno muslimanski); tokom XIV i XV vijeka slino se deava i u Maloj Aziji i na Balkanu 1339 Orhanova damija u Bursi, prva damija s osnovom u vidu slova T

1335 Raspad Ilhanidskog carstva; osmanski emirat postaje nezavisan

13371453 Stogodinji rat izmeu Francuske i Engleske

1345 Prvi angaman osmanske vojske u Evropi, na strani budueg vizantijskog cara Jovana VI Kantakuzina (vladao 1347 1354)

1345 Osvajanje emirata Karesija, ukljuujui tu i istonu obalu Dardanela

13411354 Graanski rat u Vizantiji

13461347 Kuga iz Kafe stie u jugoistonu Evropu i pogaa veliki dio ovog regiona

13451353 Velika epidemija kuge, crne smrti, irom Azije, Evrope i everne/ sjeverne Afrike

25

HRONOLOGIJA

13541402 irenje Osmanskog carstva na jugoistonu Evropu; tokom ovog perioda, Murat I turska pogranina (13621389) plemena tek su poela da se integriu u osmanski politiki sistem, pa su esto jo uvijek ratovala za svoj raun. Osmanlije su pribjegavale razliitim politikim mehanizmima ekspanzije: sklapali su ugo Bajazit I vore s postojeim (13891402) dravama jugoistone Evrope (koje su postajale vazalske), sklapali brane saveze, prosto anektirali odreene teritorije i svojim ratnicima dijelili timare, zemljine poede/posjede, naseljavali Turke iz Male Azije itd. U posljednjoj deceniji XIV vijeka, sultan Bajazit sve je vie insistirao na integrisanju ovih grupa u Carstvo, to je meu Turcima u Maloj Aziji, ali i meu dru14021413. gima, dovelo do Bajazitovi nezadovoljstva. sinovi se bore za vlast Postepeno jaanje Mehmed I (14131421) i briljivo restaurisanje osmanske drave; ponovna ali obazriva eks pan zija i na Balkanu i u zapadnom dijelu Male Azije 26

1354 Osvajanje Galipolja

1355 Umire car Stefan Duan (13311355), Srbija poinje da slabi

13611369 Osvajanje Trakije, ukljuujui tu i Jedrene 1371 Osmanska vojska pobjeuje srpsku na Marici Sedamdesete i osamdesete godine XIV vijeka osvajanje Makedonije i djelova Grke i Albanije 13901391 Prva osmanska aneksija turskih emirata na jugozapadu Male Azije (Saruhan, Ajdin, Mentee, itd.) 13781391 Zelena damija, Iznik 13701405 Vladavina TimurLenka

1389 Prva bitka na Kosovu; Osmanlije odnose pobjedu nad koalicijom koju predvodi srpski knez Lazar; Srbija postaje vazal Osmanskog carstva 1396 Bitka kod Nikopolja; Bajazit I nanosi poraz krstakoj vojsci pod vostvom Sigismunda Luksemburkog, kralja Ugarske

1385 Savez Poljske i Litvanije

1396 Aneksijom Vidina Bugarska konano pada pod osmansku vlast

13971398 Bajazit I dovrava osvajanje veeg dijela Male Azije 1402 Timur 1402 Bitka kod 14031414 Stara ponovo uspostav- damija, Jedrene Angore/Ankare; Timur Lenk nanosi lja nekoliko turskih emirata u Maloj poraz Bajazitu I i Aziji zarobljava ga 14191420. Osmanska osvajanja na donjem toku Dunava; Vlaka postaje vazalska drava 14191420. Osvajanje Dobrude, ureva i Turnua 1416 Pobuna ejha Bedredina; porazie ga Mehmed I

HRONOLOGIJA

Murat II (14211451, s prekidom 14441446)

14251428 Konana aneksija jugozapadnog dijela Male Azije (emirata Ajdin, Mentee, Teke, Germijan i dr.) 1430 Solun pada pod osmansku vlast 1439 Osmanlije prvi put osvajaju Srbiju

14211437 Muratov kompleks u Bursi, ukraen keramikom iz Tabriza

1439 Na saboru u Firenci vizantijski car Jovan VIII pristaje na uniju pravoslavne crkve s rimokatolikom, a zauzvrat trai krstaki rat protiv Osmanlija

Vidjevi Ugre s vatrenim orujem, Osmanlije i same poinju da ga koriste, mada ne sistematino

1443 Ugarski pohodi na Balkanu; uspjean ustanak Albanaca pod vostvom Skenderbega (ura Kastriota) 1444 Novi ugarski pohodi na Balkanu, poraz kod Varne 1448 Druga kosovska bitka, Osmanlije odnose pobjedu nad ugarskom vojskom, koju predvodi Jano Hunjadi (Sibinjanin Janko)

1443 Osmanlije predaju Srbiju i Albaniju

Mehmed II Osmanska drava (1444-1446, postaje prava 1451-1481) organizovana carevina (zlatno doba Osmanskog carstva); uspostavljanje stroge dvorske i

1453 Osvajanje Carigrada

Carigrad postaje glavni grad osmanske drave, Istanbul;

1453 Stogodinji rat zavrava se pobjedom Francuza

27

HRONOLOGIJA

drutvene hije rarhije; pripadnici starog plemstva, koje je i osnovalo carstvo, bivaju razvlaeni, a nerijetko i pogubljeni, uz pomo kapi kulara, sultanovih robova koji su primili islam; najvei dio zemljinih poeda/ posjeda prelazi u vlasnitvo sultana i dijeli se kao timar, feud; upotreba prve generacije vatrenog oruja (Osmansko carstvo esto se naziva i barutno)

1456 Jano Hunjadi nanosi poraz Osmanlijama kod Beograda

14551456 Moldavija postaje vazalska drava

1459 Konani pad Srbije 1460 Osvajanje Atinskog vojvodstva, Mistre i veeg dijela Moreje 1461 Osvajanje vizantijskog Trapezuntskog carstva 14631479. Osmanskomletaki rat 1463 Osvajanje veeg dijela Bosne 1468 Osvajanje Karamanije, u Maloj Aziji 1473 Osmanlije kod Otlukbelija odnose pobjedu nad Uzun Hasanom; uvrivanje osmanske vlasti u Anadoliji 1475 Bitka kod Valuja; moldavski knez Stefan Veliki (14571504) nanosi poraz Osmanlijama 1470 Osvajanje Negroponta (Eubeje)

crkva Svete Sofije 1455 Gutenberg postaje damija; tampa Bibliju grade se Topkapi saraj (sve do 1478. godine), zatvorena trnica (bezistan) i nekoliko damija (meu njima i Fatihova damija, 14631470)

1454 Patrijarh Genadije osniva Carigradsku bogosloviju 14621505 Vladavina Ivana III u Moskvi; on svojoj kneevini pripaja druge kneevine, tako da Rusija stie nezavisnost od Zlatne horde (1480)

1475 Osmanlije osvajaju Kafu, enovsku koloniju na Krimu; Tatarski hanat na Krimu postaje vazalska pokrajina Osmanskog carstva 1479 Osvajanje veeg dijela Albanije 1480 Osmanlije osvajaju Otrant, na jugu Italije; predaju ga 1481. godine

1476 Prva knjiga na grkom jeziku tampa se u Milanu (Konstantin Laskaris, Eo v o ou o v)

14691492 Vladavina Lorenca di Mediija u Firenci; vrhunac renesanse

28

HRONOLOGIJA

Bajazit II Smirivanje (14811512) unutranjih sukoba do kojih je dolo za vrijeme vlasti Mehmeda II, uz ouvanje centralistike organizacije carstva i njenih prednosti

1483 Osvajanje Hercegovine 1484 Osvajanje Hilije i Belgoroda Dnjestarskog (Akermana); Moldavija gubi prilaz Crnom moru 14991503 Osmanskomletaki rat 1492 Protje rivanje sefardskih Jevreja iz panije; vei dio njih nailazi na dobrodolicu u Osmanskom carstvu, pa se tu i Osvajanje naseljava; mletakih uporita 1493 Prva je u kontinentalnom vrejska tamparija dijelu Grke i u u Carigradu, osAlbaniji novali je se fardski Jevreji izbjegli iz panije; 1493 Prva slo venska tamparija u jugoistonoj Evropi na Ceti nju (pod mletakim uticajem); tokom XVI vijeka slovenske tamparije osni-vaju se i u Vlakoj (1508), Bosni, Srbiji i Tran sil vaniji, ali veina njih radi veoma kratko 1496. godine Prisajedinjenje zalea Crne Gore Otomanskom carstvu, priobalje Crne Gore ostaje pod upravom Mletaka 14991540 Osvajanje Like i djelova Dalmacije 1493 Prva tamparija u Slovena. Cetinje, Crna Gora 1489 Kipar postaje mletaka teritorija

1492 Kolumbo otkriva Ameriku 1494 Francuski pohodi na Italiju; poetak italijanskih ratova 14971498 Vasko da Gama otkriva morski put od Portugala do Indije

1505 Damija Bajazita II u Carigradu

1502 Osnivanje safavidske dinastije u Persiji; Persija postaje iitska 1517 95 teza Martina Lutera u Vitenbergu, u Njemakoj; poetak reformacije 1519 Karlo V izabran za rimskonjemakog cara; poto je od 1516. bio i kralj panije, Karlo V, izdanak 29

Otro suzbijanje Selim I (15121520) propersijskog otpora u Anadoliji, znatno proirenje teritorije ka Bliskom istoku, ime je dodatno ojaana islamska komponenta Osmanskog carstva

1514 Bitka kod aldirana, velika pobjeda Osmanlija nad Persijancima 1516 Bitka kod Mard Dabika, velika pobjeda Osmanlija nad Mamelucima

15141515 Prisajedinjenje istonog dijela Male Azije 15161517. Osvajanje Sirije, Palestine i Egipta; osmanski protektorat nad Mekom i Medinom

HRONOLOGIJA

1519 Alir priznaje osmansku vlast

loze Habsburgovaca, postaje jedan od glavnih protivnika Osmanskog carstva 1526 Piri-reis (14651554) pie Kitab-iBahriye, Knjigu o pomorstvu, u kojoj saima ukupno pomorsko iskustvo svoje epohe; 1513. sainio je i detaljnu pomorsku mapu, na kojoj je prikazao i evernu/Sjevernu i Junu Ameriku 15191522 Magelan poao na prvo putovanje oko svijeta

Sulejman I Zakono davac (15201566)

Vrhunac osmanske moi; irenje teritorije i u Evropi i u Aziji, kombinovanjem vojne sile i ive diplomatske aktivnosti; sistematizovanje osmanskog zako nodavstva i uprave 1526 Bitka kod Mohaa, velika pobjeda nad Ugrima

1521 Osvajanje Beograda

1522 Osvajanje Rodosa

1526 Poetak Mogulskog carstva u Indiji

15341535 1529 Poetak Osvajanje Iraka osmanskohabsburkog sukoba u Ugarskoj; prva neuspjena opsada Bea 1538 Sinan, poznat i kao Mimar Sinan (14901588), postaje glavni carski graditelj; osmanska 1541 Osvajanje 1541 Novi arhitektura nalazi Sulejmanov pohod centralne Ugarske se na vrhuncu; (budimske na Ugarsku polovinom XVI kneevine); vijeka reformacija Transilvanija se iri na Ugarsku postaje vazalska i Transilvaniju; kneevina Saksonci nastanjeni u Transilvaniji primaju luteransku vjeru, a velik broj Ugara kalvinistiku 1538 Uspjean pohod Osmanlija na Moldaviju 1538 Aneksija Bendera (Tigine)

1543 Kopernik objavljuje svoje djelo De revolutionibus orbium coelestum (O kruenju nebeskih tijela) 15451563 Tridentski koncil, reforme unutar katolianstva

30

HRONOLOGIJA

15511552 Aneksija Banata

15501557 Mimar Sinan gradi Sulejmanovu damiju u Carigradu

15511556 Rusi osvajaju tatarske hanate Kazanj i Astrahan

1555 Osmanskopersijski mir u Amasiji, stabilizuje se istona granica Osmanskog carstva

1555 Prva 1555 Augzburki knjiga tampana vjerski mir na albanskom jeziku (u Italiji): Meari, dom ona Bazukua 1557 Obnova 1556 Karlo srpske pravoslavne V abdicira; patrijarije u Pei Habsburko carstvo dijeli se na nasljednike iz panske i austrijske nasljedne linije 15621598 Vjerski 1567 Prva ratovi u Francuskoj jermenska tamparija u Carigradu 15691575 Mimar Sinan gradi Selimovu damiju u Jedrenu 1566 Poetak ustanka protiv panaca u Nizozemskoj

1566 Osmanlije osvajaju ostrvo Hios 1571 U bici kod 15701571 Lepanta mornarica Osvajanje Kipra Svete lige porazila osmansku

Selim II (15661574) Pijanica

Finansijska kriza, 15781590 Murat III aka devalvira, ve- Iscrpljujui rat s (15741595) lika inflacija; Persijom ozbinjna kriza Osmanskog carstva; zbog dugih ratova protiv Habsburgovaca i Persije zemlja se nala u finansijskim tekoama, a tradicionalna vojna organizacija, naroito konjica, poela je da slabi; zato se sve ee pribjegava plaenicima, a zemljini zakup se poveava

1580 Potujui pritube vjerskih voa, sultan daje naredbu da se srui opservatorija u Carigradu Osvajanje 15831586 15871629 Azerbejdana i Muratov kompleks Vladavina Abasa I nekoliko persijskih u Manisi u Persiji, dinastija pokrajina Safavida je na vrhuncu moi

31

HRONOLOGIJA

Mehmed III (15951603)

15931606 Teak, iscrpljujui rat protiv Svete lige, predvoene austrijskim Habsburgovcima; pobuna u rumunskim kneevinama (1594)

15961609 Bune 1588 Engleska delalija u Maloj mornarica nanosi Aziji poraz panskoj armadi 1598 Nantski edikt, kojim se dozvoljava kalvinistika vjeroispovijest Osmanlije gube teritorije osvojene 15781590: ovo su ujedno prvi vei teritorijalni gubici koje e Osmansko carstvo pretrpjeti 16091616 Sultan Ahmedova damija (Plava damija) u Carigradu 1603 Umire Elizabeta I (1558 1603); Dejms Stjuart, kotski kralj, postaje i kralj Engleske, ime su ova dva kra ljevstva konano ujedinjena 1613 Dinastija Romanovih u Rusiji

Ahmed I (16031617)

16021612 Rat s Persijom

1606 Mirovni ugovor kod itvaToroka, sklopljen s austrijskim Habsburgovcima Mustafa I (16171618) Osman II Zbog pokuaja (16181622) unutranjih re formi dolazi do Mustafa I pobune janjiara, (16221623) koji svrgavaju sul ta na i ubijaju ga 16201634 Rat s Poljskom i Litvanijom oko kontrole nad Moldavijom 1627 Patrijarh Kiril Lukari osniva grku tampariju u Carigradu; po patrijarhovom pogubljenju, Osmanlije je zatvaraju 1638. godine

16181648 Tridesetogodinji rat

Murat IV Stroge mjere, 16231639 Rat (16231640) ponovno uvoenje s Persijom; porazi reda i zakona u bitkama protiv Abasa I, ratni pohodi Murata IV, mirovni sporazum u Kasr-i-irinu (1639), Osmansko carstvo se vraa u granice od 1555. i 1612. godine

1635 Revanski paviljon u Topkapi saraju 32

HRONOLOGIJA

Ibrahim I (16401648) Ludi

16451669 Iscrpljujui rat s Mlecima

Osvajanje Krita (okonano tek 1669)

1640 Poetak engleskog graanskog rata izmeu kralja i parlamenta 16481657 uveni osmanski geograf i istoriar Katib elebija (16091657) pie zemljopisnu raspravu Cihannma (Karta svijeta) 1648 Pobuna Kozaka u Ukrajini pod vostvom atamana Bogdana Hmeljnickog; kriza u Poljskoj i Litvaniji

Mehmed IV Poslije nekoliko (16481687) godina unutranjih nemira, veliki veziri iz porodice Koprulu (uprili) uspijevaju da uvrste svoj poloaj, da ponovo uspostave red u zemlji i da pokrenu nova teritorijalna osvajanja

1656 Mehmedpaa uprili imenovan za velikog vezira i dobija punomo da vlada carevinom

16551660 Prvi nordijski rat 1661 Fazel Ahmed-paa uprili nasljeuje svog oca na mjestu velikog vezira (16611676) 16651666 Mesijanski pokret Sabataja Zevija 1661 Poetak vladavine Luja XIV, francuskog kralja (1643 1715); vrhunac francuskog apsolutizma

16721676 Rat s Poljskom i Litvanijom

Osvajanje Podonja 1667 Veliki zemljotres u kom je Dubrovnik znatno oteen

1683 Druga opsada Bea; austrijsko-poljska vojska nanosi osmanskoj teak poraz 1684 Osnivanje Svete lige, koju ine Austrija, Poljska i Litvanija, Venecija i Papska drava, a od 1686. i Rusija 16861687 Austrijske trupe osvajaju Ugarsku i Transilvaniju 1685 Opozvan Nantski edikt 1687 Isak Njutn pie Philosophia naturalis principia mathematica (Matematiki principi filozofije prirode)

33

HRONOLOGIJA

Sulejman II Poslije velikih (16871691) monetarnih i fiskalnih reformi, Osmansko carstvo ponovo je u stanju da izdri ratove

16881690. Austrija privremeno osvaja Beograd i druge djelove Srbije

1690 Poto su Osmanlije povratile Beograd, poinje prva velika seoba Srba s juga Srbije i Kosova u Slavoniju i Ugarsku

1688 Slavna revolucija u Engleskoj, Engleska postaje parlamentarna monarhija 1689 U Rusiji Petar I preuzima vlast (16821725)

Ahmed II (16911695)

1694 Knez Konstantin Branoveanu u Bukuretu osniva Grku kneevsku akademiju; u XVIII vijeku slina ustanova osniva se i u Jaiju, u Moldaviji 1697 U bici kod Sente Austrijanci nanose poraz Osmanlijama 1697 Danilo Petrovi Njego imenovan za mitropolita Cetinja (Crne Gore); postupno oslobaanje od otomanske vlasti i formiranje kneevine kojom vladaju kneevivladike iz porodice Petrovi Njego 1699 Karlovaki mir Karlovakim mirom Osmansko carstvo ustupa Habsburzima Ugarsku (sa Slavonijom) i Transilvaniju, Mlecima Moreju, Liku i neke dje love Dalmacije, Poljskoj Podonje, a Rusiji Azov Oko 1700 Dimitrije Kantemir (16731723), inae i kompozitor, pie raspravu o osmanskoj muzici i objavljuje zapise 353 instrumentalna komada 17001721 Veliki everni/ sjeverni rat, velika pobjeda Rusije nad vedskom kod Poltave (1709) 17011714 Rat za pansko nasljee

Mustafa II 1695 (16951703) Reorganizacija zemljinih poeda/ posjeda, uvodi se doivotno vlasnitvo nad zemljitem, tzv. malikane; zahvaljujui tom novom sistemu, plemike porodice u provinciji jaaju i s vremenom stiu velika nasljedna imanja

34

HRONOLOGIJA

Ahmed III (17031730) Tzv. doba lala, u kojem dolazi do kulturne obnove, pokuaja unutranje reforme i do otvaranja prema zapadu, na emu naroito radi Ibrahim-paa Nevehirli (17181730); meutim, poslije pobune janjiara, Ibrahim-paa i sultan moraju da abdiciraju

17101711 Rat s Rusijom 17151718 Rat s Mlecima i Austrijom; Osmanlije doivljavaju poraz, koji e biti zapeaen Poarevakim mirom

Osmanlije uspijevaju da povrate Azov 1715 Osmanlije osvajaju Moreju, koja je dotad pod mletakom vlau 17161718 Osmanlije predaju Austrijancima Banat, evernu/ sjevernu Srbiju i Olteniju (zapadnu Vlaku) 1720 Knjiga svetkovina (Surname-i Vehbi), opis slavlja pri likom obrezivanja sultanovih sinova, napisao pjesnik Vehbi, ilustrovao sa 137 minijatura Levni (16731736)

17221725 Posle nemira u Persiji, osvajanje Gruzije, Azerbejdana i irvana

1727 Prvu osmansku tampariju osniva Ibrahim Mute fe rika, u Cari gradu; tamparija zatvorena po njegovoj smrti 1745. godine

1722 Avganci prodiru u Persiju, kraj safavidske vlasti

1730 Osmanlije 1728 Fontana gube Azerbejdan Ahmeda III (ispred i irvan, kojima Topkapi saraja) od sad vlada Nadir, persijski ah (17361747) Mahmud I Obazrive reforme, (17301754) naroito u artiljeriji (zahvaljujui francuskom strunjaku grofu De Bonevalu) i urbanizacija (vie od 60 javnih esmi u Carigradu) 17301736 Rat s Persijom 17361739 Rat s Rusijom i Austrijom, okonan Beogradskim mirom Osmanlije gube Gruziju Oltenija se vra Druga seoba Srba a Vlakoj, a se u Banat i Ugarsku verna Srbija pod okrilje Osmanskog carstva; Rusija ponovo dobija Azov

17261730 ah Nadir (17361747) ponovo osnauje Persiju

17331735 Rat za poljsko nasljee

35

HRONOLOGIJA

17431746 Rat s Persijom

1746 U Vlakoj knez Konstantin Mavrokordat 1749. ukida kmetstvo; 1749. slinu reformu sprovodi i u Moldaviji

17401786 Vla davina Fridriha II u Pruskoj 17401748 Rat za austrijsko nasljee 1748 Monteskje, Duh zakona 17511780 U Parizu izlazi Enciklopedija, u 35 tomova, naj vee dostignue evropskog pro svetiteljstva

Osman III (17541757)

17561763 Sed mogodinji rat

Mustafa III Poslije dueg (17571774) perioda mira i nemijeanja u sukobe u Evropi, Osmansko cars tvo uputa se u rat s Rusijom, i tada na vielo/vidjelo izlazi sva njegova slabost, to e ubrzati njegovo dalje opadanje; mo ajana, lokalnih uglednika, raste, dok u provincijama slabi autoritet centralne vlasti

17681774 Osmansko-ruski rat; ruska vojska okupira Krim, Moldaviju i Vlaku, ruska mornarica nanosi Osman lijama poraz na Egejskom moru i podstie pobune u Grkoj i na itavom Levantu

17661767 Osmanske vlasti ukidaju Ohridsku arhiepiskopiju, Peku patrijari ju i Carigradsku patrijariju; grki patrijarh u Carigra du dobija crkvenu vlast nad svim podanicima pra voslavne vjere koji ive u Evro pi 1774 Krim vie nije vazalska provincija Osmanskog cars tva 1784 U Carigradu se ponovo otvara turska tamparija

17621796 Vladavina Katarine II u Rusiji 1772 Prva podjela Poljske

1774 Kuukkajnardijski mir; Ru sija se uvruje na evernim/sjevernim obalama Crnog mora i postaje glavni zatitnik pravoslavaca u Osmanskom carstvu

36

HRONOLOGIJA

AbdulNastojanja da hamid I se uz pomo (17741789) Zapada, naroito Francuske, ponovo ojaa osmanska vojna snaga; meutim, ratovi 17871792. pokazuju da ovi pokuaji nijesu urodili plodom

1775 Osmanlije predaju Bukovinu (everozapadnu/ sjeverozapadnu Moldaviju) Austriji 1783 Rusija anektira Krim

17751783 Rat za nezavisnost u Americi

17801790 Vladavina Josifa II u Austriji

Selim III Pokuaji vojne, (17891807) finansijske, administrativne i politike reforme (nizam-i cedid, novi sistem); reforma propada zbog unutranjih nemira i zbog otpora konzervativnih janjiara; u unutranjosti zemlje mo ajana dostie vrhunac

17871792 Rat s Rusijom i Austrijom, Osman lije trpe teke poraze; Francus ka revolucija i problematina situacija s Poljskom 17881792 spaavaju Rusija anektira Osmansko carstvo Jedisan od ozbiljnijih teritorijalnih gubitaka 1798 Zemaljski sabor izglasao Zakonik opti crnogorski i branski 17981799 Fra n cuski pohod na Egipat i Siriju

1787 Ustav SAD 1789 Poetak Francuske revolucije 1793, 1795 Druga i trea, konana podjela Poljske

37

PRVO POGLAVLJE irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Evropi

Osmanska ekspanzija otpoela je oko 1300. godine sa everozapada/sjeverozapada Male Azije i nastavila se sve do poznog XVII vijeka, tanije do 1672. godine, kada je osvojena posljednja znaajnija teritorija, Podolje (koje je u to vrijeme bilo pokrajina Poljske i Litvanije, a sada pripada Ukrajini). Tako je jedno malo polunomadsko stoarsko pleme postalo osniva ogromne birokratizovane imperije koja se prostirala na tri kontinenta. Najvei dio jugoistone Evrope osvojen je u XIV i XV vijeku, s tim to su neki krajevi zauzeti tek kasnije (na primjer, Slavonija, Banat, Kipar, Krit), dok neki nikad nijesu potpali pod osmansku vlast (na primjer, Krf, Slovenija, djelovi Dalmacije i Hrvatske). Za narode u ovom regionu osmanska vladavina predstavlja veoma znaajnu istorijsku injenicu, koja je njihov ivot odredila i u neposrednom i u dugoronom smislu. Istoriari su o tome imali razliita, a ponekad i oprena miljenja, ali su istoriju uglavnom pisali sa stanovita nacije, iako nacija u poznom srednjem vijeku uopte nije bila glavni kriterijum razgraniavanja. Zato oni to doba uglav nom predstavljaju kroz niz junakih podviga, kao hrabru borbu svog naroda protiv nadmonog neprijatelja, a o osmanskim osvajanjima piu ili kao o katastrofi za svoj narod, pa i za itavu evropsku civilizaciju, ili pak hvale mir koji je ova centralistika vladavina donijela. Meutim, drugi istoriari skreu nam panju na to da je itav taj proces irenja bio daleko kompleksniji, da je u njemu nemogue jasno razdvojiti etnike, vjerske i kulturne grupe, da je to kom njega bilo i velikih ratnih pohoda i sitnih arki. A u praksi, na samom terenu, nijesu postojale one jasne granice koje su moderni istoriari tako lako povukli: osmanskim vlastima je, naime, dobra mrea saradnika bila jednako vana koliko i ratovanje. Junatvo i po rtvovanost sastavni su dio ove prie isto koliko i okrutnost, patnja i prevare. U ovom poglavlju ne elimo da damo detaljan prikaz osmanskih osvajanja i/ili otpora koji su pruali pojedini narodi: navodimo ogranien broj izvornih istorijskih dokumenata, kako bi uenici mogli da steknu makar okvirnu predstavu o kompleksnosti tog procesa, ali i o ivotu ljudi tog vremena i o razliitim predstavama koje su oni imali o nekim istorijskim dogaajima.

Ia. Poeci osmanske drave u Anadoliji


I-1. Orhan se eni erkom tekfura1 od Jar Hisara Dio 13 U ovom dijelu rei u kako su uzeli nevjestu, koja bjee ker tekfura od Jar Hisara, kome su je dali i ta je s njom poslije bilo. Gazi2 Osman3 dade je svom sinu gazi-Orhanu4, nju kojoj ime bjee Ulufer Hatun. A Orhan je tad ve bio sran mladi. [] A kad osvoji e ova etiri utvrenja [Bi le dik, Jar Hi sar, Inegol, Aja Nikolu], do nije e pravdu i jednakost toj pokrajini. I svi ljudi [iz tih sela] vratie se i nastanie gdje im je i mje sto. ivot, inilo se, po s ta de bolji no to je to bio pod nevjernicima. Jer, uvi kako ovi nevjernici sad dobro ive, i ljudi iz dru gih pokrajina poee

1 Tekvur ili tekfur, vlastelin, vladar manje oblasti sa stanovnitvom hrianske vjere, ija e zemlja tokom vremena biti integrisana u Osmansko carstvo. 2 Gazi(ja), ratnik, junak, borac za vjeru 3 Osman I, osniva osmanske drave, vladao od oko 1281. do 1324. 4 Orhan, osmanski vladar 13241362.

39

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

da pristiu. A gazi-Osman htjede vjenanje kako bi svom sinu gazi-Orhanu doveo Ulufer Hatun za enu. I tako i uini. Ulufer Hatun je gospa koja dri tekiju [derviki manastir] odmah pored bursanske tvrave, nedaleko od vrel s toplom vodom. Ona je izgradila i most preko Uluferinog potoka. A po tom mostu potok je i dobio ime. I gazija Murat-han5 i Sulejmanpaa6 njeni su sinovi. Obo jici je otac Orhan-gazi. A kad je gospa umrla, sahranili su je zajedno s gaziOrhanom unu tar zidina bursanske tvrave.
Aikpaa-zde, str. 102

Aik-paina hronika jedna je od prvih hronika osmanske dinastije, ali ona je nastala u XV vijeku, dakle, vie od sto godina poslije dogaaja koji se u njoj opisuju.

erkom? Zato je odluku o toj enidbi donio njegov otac? Zamisli sebe u Orhanovom poloaju. to su, po Aik-pai, glavne osobine ko je jedna osmanska gospa treba da ima? I-2. Osvajanje Karada Hisara i prvo itanje hutbe u gazi-Osmanovo ime Dio 14 U ovom dijelu rei u kako je gazi-Osman uveo molitvu petkom u svoje ime i kako je to doekano u gradu. Kad je zauzeo Karada Hisar, [mnoge] kue u gradu bile su puste. A mnogi su pristizali iz Germijana i drugih krajeva. Traili su od gazi-Osmana da im d dom. I tako njima Osman-gazi dade dom. I grad uskoro poe da cvjeta. I stadoe one mnoge crkve pretvarati u damije. Pa ak i trnicu izgradi e. I taj se narod [kavim, to moe da zna i i pleme] dogovori meu sobom da obavlja molitve petkom, pa ak i kadiju zatrai. A bjee tu jedan sveti ovjek po imenu Dursun Faki. On je ovom plemenu sluio

ro vom ? Zato se Orhan-gazi oenio tekfu

kao imam. I oni se njemu obratie. Tada on ode gazi-Osmanovom tastu Edu Baliju i ree mu to. Ali, i prije no to je uspio da zavri, doe gazi-Osman. Ovaj ga upita to isto. Osman je razumio ta pleme hoe. Gazi-Osman ree: to god da imate a da treba da se uradi, uradite to. Dursun Faki ree: O hane, treba nam sultanova dozvola.7 Gazi-Osman na to ree: Ja sam ovaj grad osvojio sabljom. to je sultan imao s tim da sad njega treba da pitam za dozvolu? Isti onaj Bog koji je njemu dao sultanat meni je dao moju snagu i moj hanat. A ako mi zbog ovog barjaka togod zamjera, neka zna da sam ja nosio svoj barjak u borbi protiv nevjernika. I ako mi kae da je on od loze Selduka [l-i Salukvan], ja u mu rei da sam ja sin Goka Alpa. I ako kae da je u ove krajeve stigao prije nas, rei u mu da je moj ed/ djed Sulejman-ah ove/ovdje stigao i prije njega. I tako pridobi onaj narod [pleme]. Dursunu Fakiju dade zvanje kadije i pravo da dri molitvu. Prva hutba i ta na je na Karada Hisaru. Tamo proitae i molitve za Bajram.
Aikpaa-zde, str. 102103

U islamskoj politikoj tradiciji, i ta nje hutbe, propovijedi koju imam dr i petkom i o bajramima, i to u vladarevo ime, znak je suverenosti, nezavisne dravne vla sti. U ovoj hronici, pisanoj u XV vijeku, istorij ska realnost dogaaja s poetka XIV vijeka je iskrivljena: zapravo su Mongoli sru ili Selduki sultanat jo 1307. godine, dakle, prije nego to je Osman uspio da se proglasi su ve re nim. Osim toga, poslije 1307. godine Osman, a kasnije i njegov sin Orhan, pla a li su danak mongolskom ilhanatu u Persiji sve dok se ovaj nije raspao krajem tri de se tih godina XIV vijeka.

Koje nam informacije daju ova dva teksta o etnikom i vjerskom sastavu everozapadne/ sjeve rozapadne Anadolije uoi osmanskog osvajanja?

? Kako je Osman uvrstio svoju vlast?

Murat I , osmanski vladar (1362-1389) Sulejman-paa , najstariji Orhanov sin, poveo Osmanlije na prve pohode po Balkanskom poluostrvu i osvojio Galipolje 1354; umro 1357. 7 Dozvola seldukog sultana od Konije (Ikoniona), koji je formalno bio nadreen ratnicima iz pograninih podruja kakav je Osman.
5 6

40

OSMANSKo CARSTVo

Ib. Osvajanje Balkanskog poluostrva


I-3. Kako su sukobi meu hrianskim dravama na Balkanu olakali prodor Osmanlija Preivio je samo Amorat8, koji je bio mlad i neobuzdan i koji se svom silom borio protiv Bugara. Traio je od Grk da ga propuste, ali su ga zaustavili mnogi brodovi i amci koje je Kantakuzin9 imao i odr a vao kako bi obezbijedio sebi prolaz do Ga li polja. Amorat, kao to smo rekli, morao je da krene preko mora. A kad je Kantakuzin uvidio da ne moe da hrani vojnike na brodovima zato to nije bilo dovoljno hlje ba ni svinjetine i zato to je carska riznica svakim danom bivala sve praznija, to je dukata i srebrnjaka bilo sve manje, porazmislio je o ovome i poslao glasnike u Trnovo, bugarskom caru Aleksandru10, i za tra io od njega da mu pomogne da nahrani vojsku kako bi mogao da sauva prolaz do Galipolja. No uvi ovo, Bugari stadoe da se rugaju i da ismijavaju Grke, da ih vrije a ju i da im psuju ene i majke, i tako ih odbie. Kad je to doznao, Kantakuzin za pa de u teku brigu i posla glasnike srpskim vladarima Urou, despotu Ugljei i kralju Vukainu ne bi li od njih dobio po mo za svoju mornaricu. No i ovi, uvi to, stadoe da se rugaju i da is mija va ju Grke, da ih vrijeaju i da im psuju ene i majke, i tako ih vratie nazad ne davi im ni ta. Kad je to doznao, Kantakuzin zapade u te ku brigu, i vie nije znao to da ini. Tad Kantakuzin posla glasnike i bugarskom caru i srpskim vladarima i ree im: Ni jes te nam htjeli pomoi, ali zaaliete zbog toga. A oni se ne obazrijee na njegove rijei, nego odvratie: Kad Turci dou do nas, mi emo se braniti. Tad Kantakuzin sklopi dogovor s Amuratom, zaklee se jedan drugom i razmije ni e pisma, koja se i dan-danas uvaju, da Turci nikad ni na koji nain nee uiniti nita naao Grcima u Romaniji11. Turci se zaklee da e drati rije, a Kantakuzin ih na to propusti do Galipolja.
Georgieva, Kitanov, str. 46
8 9

Anonimni pisac ove bugarske hronike iz XVI vijeka ima veoma neodreene i nepouzdane podatke o istorijskim dogaa ji ma s polovine XIV vijeka. Zapravo je Jovan Kantakuzin pozvao Osmanlije, koje je predvodio Sulejman, Orhanov sin i Muratov stariji brat, da mu pomognu u graanskom ratu protiv Jovana V Paleologa (13411391). U to vrijeme, Srbe je predvodio car Stefan Duan (13311355), koji je iskoristio graanski rat u Vizantiji kako bi osvojio neke vizantijske teritorije.

mni autor bugarske hronike koristi utiu na ubjedljivost njego vog prikaza? Ili misli da on koristi netane podatke zato to ima odreenu namjeru, zato to ima poruku? I-4. Ferman Murata I kojim se Evrenosbegu potvruje pravo da upravlja junom Makedonijom (1386)

? Da li nepouzdanost podataka koje ovaj anoni

Uzvienim carskim potpisom nareuje se sljedee: Njegovom dostojanstvu, zatitniku i osnivau provincije, ponosu meu plemenitim osvajaima, zapovjedniku ratnika za vjeru i istrebljenje nevjernih i naznaboaca, gaziji hadi Evrenos-begu, neka ga srea uvijek prati, koji je zajedno s mojim bratom i gos po darem gazijom Sulejmanom proao po kra jinu Rumeliju i osvojio zemlje. Za nje gove usluge dodjeljujem mu: grad Dumurinu, potom grad Ser sve do Bitolja i Biglite i Hrupite, koji e odsad biti jedan sandak (s dohotkom od deset puta stotinu hi ljada aki)12, a koje je sve on zasluio svojom sabljom. I naimenovao sam te za glavnog zapovjednika ovih zemalja i ovih boraca za vjeru i vojnika i zapovijedio ti: budi im odan gos po dar. Samo, uvaj se da te tatina ne po nese pa da kae: Ja sam otvorio i osvojio ove djelove Rumelije, nego bolje znaj

Bugarski oblik Muratovog imena (Murat I, 13621389) Jovan VI Kantakuzin, vizantijski car 13411354; bio je prinuen da abdicira, potom se zamonaio i postao jedan od najveih uenjaka poznog Vizantijskog carstva 10 Ivan Aleksandar, 13311371. 11 Pod Romanijom treba podrazumijevati teritoriju Vizantijskog carstva. 12 Aka (aspra), sitan srebrni novac, u upotrebi uglavnom od XIV do XVII vijeka.

41

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

da zemlju prvo ima Bog, a potom Prorok. A pod zapovjednitvom Boga svemonog i Proroka i njegovog zastupnika ona je data tebi.
Odbrani, I, str. 187189.

Evrenos je jedan od prvih predvodnika akindija, neregularnih pjeadijskih jedinica koje ratuju za plijen. Ferman iz 1386. godine svjedoi o Muratovim nastojanjima da voe ovakvih grupa, koje su u poetku osmanske ekspanzije mahom ratovale za svoj raun, integrie u dravni sistem.

? Kako je Murat pokuao da pridobije Evrenosbegovu vjernost i da ga privoli na poslunost?

Idi i vidi da li mo e da smisli neto da zauzme Provadiju. Tako Jahi-beg poe i stie do Provadije. Utaborie se u blizini. Bila je zima. Padao je snijeg. Husein-beg se saali na konje koje je valjalo skloniti od zime, pa ih, ne znajui zato su povedeni, smjesti u ta-hisar [tvravu]. im su uli u ta-hisar, oni se nou tajno probie u ku lu, ime osvojie itavu tvravu, i po s la e pai nekog Murata da mu prenese do b ru vijest. utradan/sjutradan krenu i sam paa, sti e u Provadiju, doe u tvravu i zapoede/zaposjede je, a mujezini zapjevae molitve i slubu Bo ju. A paa, poto je naoruao i opre mio tvravu, doe i utabori se u Venenu [Vefen, Vefen]. Spazivi ga kako do la zi, ljudi iz zamka donijee mu kljueve svog utvrenja. Potom su mu doneseni i pre dati i kljuevi Madare i umena. Tad paa ue u umensku tvravu i ojaa je.
Ner, str. 245247

I-5. Uloga lokalnih/domaih saradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu Prema predanju [rivayet iderlerki], zemlje koje dri Sosmanoz13 Aleksenderosov sin padaju na jedrensku stranu rijeke Dunav [Tuna]. Dok se pribliavamo Vlakoj [Eflak], s druge strane Dunava je Vlaka, a s ove strane Sosmanozova zemlja. A ona zaista bjee lijepa i bogata. Davala je meda i maslaca i ovaca itavom svijetu. I sve dru ge proizvode i dobrobiti imala je vi e od drugih pokrajina. A snanih utvr e nja u njoj bilo je vie od etrdeset. [] Kako je Ali-paa14 stigao do tvrave Pro va dije [Pravadi]? Pria se da je Ali-paa, pokupivi voj sku, krenuo od Jedrena ne bi li stigao u Ajdos. elnik (subaa) Provadije, izvjesni Husein-beg, koji je zapravo bio nevjernik, ali je bio uven sa svoje velikodunosti, doekao je pau i poelio mu dobrodolicu. Pruio mu je sve gostoprimstvo. Paa tad pree potok Kamdi i stie do tvrave enek [enge]; tu zakonai, a utradan/sjutradan se spusti nedaleko od Provadi je. Odabra hiljadu boraca da prate Jahi-bega, sina Temur-taovog, i posla ovog u Provadiju s rijeima:
13 14

Pisac ove osmanske hronike s po et ka XVI vijeka istie zasluge osmanskih osvajaa, a prelazi preko njihovih nagodbi s lokalnim monicima u istonoj Bugarskoj; pa ipak, primjeri za njihovu saradnju lako se mogu nai i u ovom izvoru.

Provadiji po dolasku Os man lija? Na kakav nas zakljuak navodi ime Husein-beg? Da li je Husein-beg izdajica ili je rtva prevare? Da li je on velikoduan, podmitljiv ili oeajan/ osjeajan (poto se sa a lio na konje)? Ili sve to u isto vrijeme? Uporedi ono to je uinio Ali-paa i ono to je uinio Husein-beg. Ko je od njih dvojice vjetiji politiar i ratnik? Kako line osobine istorijskih linosti utiu na istorijske dogaaje?

ba om u ? to se dogodilo s hrianskim su

Ivan iman, bugarski vladar (car) od Trnova (13711395), sin Ivana Aleksandra (13311371) Ali-paa andarlizade, sin Halila Hajredina pae, bio je, kao i njegov otac, vojni sudija, vojni zapovjednik, a potom i veliki vezir, od 1389. pa do smrti 1407. godine. Bio je izuzetno vjet u upravnim, diplomatskim i vojnim poslovima, i sluio je, redom, trima gospodarima: Muratu I, Bajazitu I i Sulejmanu.

42

OSMANSKo CARSTVo

Sl. 1. Bajazit I pristie u pomo opkoljenom Nikopolju uoi bitke s krstaima (1396); osmanska minijatura (oko 1584)

I-6. Kako se u XIV vijeku objanjavala pobjeda Osmanlija nad hrianima A. Grigorije Palama (1354) Neki od njih [Turaka] mi prioe, zapoenue/ zapodjenue razgovor, a kako bi nadoknadili slabost svojih argumenata, obrazloie [nae] zatoenitvo time to je naa vjera ne utemeljena. Ovi se bezbonici, omraeni od Boga i beasni, razmeu time da su Romeje15 po bijedili zato to vole Boga; oni ne znaju da se ovaj svijet dolje valja u grijehu i da veim dijelom pripada onima koji svoje blinje ugnjetavaju orujem; zato su, sve do vremena Konstantinovog, koji je istinski vladao ljubei Boga, idolopoklonici drali gotovo itav svijet, a ak i poslije njega, i to za dugo, a drugi se od njih nijesu razlikovali nimalo, ili tek vrlo malo.
Phillipidis-Braat, str. 140143

Grigorije Palama (12961359; pro gla en za sveca 1368) bio je jedan od vo de ih pravoslavnih teologa u XIV vijeku. On je branio isihazam i utemeljio ga teorijski, a bio je i mitropolit Soluna. Osmanlije su ga zatvorile 1354, pa je godinu dana proveo u zatoenitvu, da bi potom Srbi platili ot kup za njega. Ovaj ieak/isjeak dio je poslanice ko ju je Grigorije pisao svojoj brai po vjeri u So lunu, i u kom potvruje odanost svojoj vjeri.

B. Hans iltberger (1396) Nevjernici kau da oni hrianske zemlje nijesu osvojili zato to su moni i mudri, niti zato to su odabrani i poboni, ve zato to meu hrianima vlada grijeh, zloba i oholost. Zato je svemoni Bog odredio njih da osvoje hrianske zemlje, i da osvoje to vie njih, jer hriani svoje zakone nijesu uskladili s pravom, ni sa crk ve nim ni sa svjetovnim, i jer oni svojim zakonima samo ele zaradu i korist, jer bogati, sa svojim dvorskim obiajima, samo tlae siromane, ne pomau im i ne daju im ni imetak ni pravdu, a ne potuju ni pravila vjere koju im je spasitelj zaostavio. Nevolje i bijedu koja ih snalazi naloio je sam Bog, zato to su nepravedni i zli.
Schiltberger, str. 133

Lewis, str. 292

predmet na ovoj minijaturi koji Osmanlije u XIV vijeku sasvim sigurno nijesu koristile. Kako je prikazan sultan a kako druge oso be, na primjer hriani? Zato su ljud ske figure tako velike u odnosu na ostatak pejzaa i graevine?
15

? tipinim za XVI vijek? Pro nai jo jedan

Zato su hriani prikazani u ode dama

Ovo je ime koje su za sebe i svoju dravu koristili ljudi koje e istoriografija od XVI vijeka nadalje zvati Vizantincima odnosno Vizantijom.

43

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

Hans iltberger uestvovao je u krstakom pohodu 1396. godine i za rob ljen je u bici kod Nikopolja. Njegove pu to pisne biljeke spadaju meu najranije za pad njake spise o Osmanlijama.

I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432) Poslije grada Kruevca, preao sam skelom rijeku Moravu i uao u zemlju despota Rake ili Srbije. Ono to se nalazi na drugoj strani rijeke jeste tursko, a ono to se nalazi s ove strane rijeke pripada pomenutom despotu, koji za to plaa danak od 50.000 zlatnika [dukata] godinje. [] Stigao sam u grad zvani Nikodem [Neku dim], varoicu koja podea/podsjea na selo, smjet enu u veoma lijep i plodan predio. A po me nuti despot Rake19 ivi u ovom gradu zato to on ima tako dobar poloaj meu umama i rijekama, pa je pogodan za lov i lov sa sokolovima. Vladara smo zatekli na polju, kako ide na rijeku da lovi sa so ko lovima, zajedno s njegova tri sina i pedesetak konjanika, kao i s jednim Turinom, koji je, u ime Velikog Turina, doao da ga zamoli da poalje sina i svoje ljude u voj sku, kakav je bio obiaj. Naime, on je, po red danka koji plaa, bio duan da, na Tur inov zahtjev, poalje drugog sina i hi lja du ili osamsto konjanika. Osim toga, on mu je dao i jednu erku za enu20, ali uprkos tome i dalje strahuje da e mu zemlja biti oduzeta. uo sam da su neki ljudi ovo napomenuli Turinu, a da je on odvratio da na ovaj nain dobija vie konjanika nego da sam dri tu zemlju u svojim rukama, jer tada bi morao da je dijeli podanicima, a onda njemu ne bi ostalo nita.
De la Broquiere, str. 129, 131

to misli o logiko-teo lokoj argumentaciji na kojoj poivaju ovi tekstovi? Da li bi ona mogla biti relevantna i u nae doba? I-7. Hriani timarnici u Arvanidu, albanskoj provinciji (1431/1432) 153 Timar koji dri Petro, a koji se enidbom orodio s pisarem Jorgijem, pa je ta ko timar i dobio. Pod naim [pokojnim?] sul tanom16, od njega je [prvi?] jeo17 Omer od Sa ruhana. Pod naim sultanom18, timar je dat sadanjem poedniku/posjedniku, koji ima i povelju naeg sultana. Selo Lagos, est do ma in stava, jedna udovica, [oekivani] prihod: 531 [aka].
Inalck 1987, str. 59

? tekstovima I-3 i I-6, i njihov moralni prizvuk.

Uporedi objanjenja osmanskih pobjeda u

Na poetku svoje vlasti Osmanlije su se trudile da obezbijede podrku makar jednog dijela lokalne vlastele. Tako su uglednije velmoe postajale vazali, i ponekad su ak morali da alju sinove sulta nu na dvor kao taoce (to je, na primjer, bio slu aj sa znamenitim Skenderbegom, ije je pravo ime bilo ura Kastriot i koji je bio sin ona Kastriota, velmoe iz srednje Albanije). S druge strane, Osmanlije su hri anima nieg plemstva dodjeljivale manje timare, to vidimo i iz ovog popisa. Kasnije, kada se osmanska vlast uvrstila, timare su dobijali samo muslimani.

Bertrandon de la Brokjer bio je ple mi iz Burgonje koji je proputovao istonu Evropu i Bliski istok. Srbija je tokom skoro itavog perioda 13891459. bila vazalna drava Osmanskog carstva.

muslimanu. Kako to objanjava? Koji se drugi vid saradnje navodi u ovom tekstu?

? posjednik timara prvobitno dodijeljenog

U ovom tekstu hrianin postaje poednik/

srpskog vazala? Kakve su prednosti obje strane imale od takvog dogovora?

? Kako su Osmanlije obezbijedile sebi lojalnost

Mehmedom I (14031421) Ove/ovdje u znaenju od njega je koristi imao 18 Muratom II (14211451) 19 ura Brankovi, srpski despot 14271456. U Smederevu, novoj srpskoj prijestonici, izgradio je tvravu na Dunavu, i u veoma tekim prilikama pokuao da odri ravnoteu izmeu dvije suedne/susjedne velesile, kraljevine Ugarske i Osmanskog carstva. 20 ureva erka Mara postala je jedna od ena Murata II (14211451).
16 17

44

OSMANSKo CARSTVo

I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455) Odatle je car21 krenuo i opseo jedan grad koji zovu Novo Brdo, odnosno Srebrna i Zlatna planina, i zauzeo ga je, ali pomou dogovora po kojem je stanovnicima obeao da e ih ostaviti na njihovim imanjima i da im mlade ene i sitnu eljad nee odvo diti. A kad se grad pokorio, car je naredio da se zatvore kapije i da se ostave otvorena samo jedna vrata. Kada su Turci doli u varo, naredili su svim domainima da svaki sa svojom porodicom, s mukom i enskom eljadi, izie kroz vrata varoi na rov, ostavljajui sve svoje blago u kuama. I to su ili jedan za drugim. A car je, stojei pred vratima, birao muku eljad na jednu stranu, a ensku eljad na drugu stranu, a mukarce isto tako na rov na treu stranu, a ene na etvrtu stranu, pa je naredio da se poseku svi oni ljudi koji su bili meu njima najistaknutiji. A ostale je naredio da puste u grad i nikome nije bilo zabranjeno da bu de na svome imanju. Mladia koje je iza brao bilo je na broju trista dvadeset, a enske eljadi najizabranije sedam stotina i etiri. enske glave je sve razdao meu podanike a mladie je uzeo sebi za janiare, a poslao ih je u Anadoliju, preko mora, tamo gde ih uvaju. I ja sam isto tako bio tamo u tome gradu Novom Brdu, ja koji sam ovo pisao, a bio sam uzet sa dvojicom brae svoje.
Mihailovi, str. 132133

Sl. 2. Osmanska vojska pobjeuje kod Mohaa (1526); osmanska minijatura (oko 1588)

Konstantin Mihailovi, roen oko 1435. kod Novog Brda, na Kosovu, za to en je i, zajedno s drugim srpskim djeacima, odveden u Malu Aziju. Potom je sluio kao janjiar i postao zapovjednik. Kasnije je po bje gao u Poljsku, e/gdje je sluio na kraljevom dvoru, i umro poslije 1501. Njegovi memoari, pisani izmeu 1497. i 1501, prvi put su objavljeni u Pragu 1565. godine pod naslovom Janiareve uspomene ili Turska hronika.

Lewis, str. 285

Sulejmana I. Uporedi ovaj prikaz sa sultanom na sl. 1. Kako su naoruani janjiari?

? Kako su prikazani Ugri? Pronai sultana

Brda? Da li su ovi imali ikakvu drugu mogunost? Kakva je bila sudbina pripovjedaa ovog teksta? Kakva su njegova oeanja/osjeanja dok opisuje ove dogaaje?
21

? izmeu Mehmeda II i sta nov nika Novog

to misli, koliko je pouzdan bio dogovor

I-10. Turska razaranja u Sloveniji, pismo habsburkog namjesnika u Kranjskoj (1491) U itavom svom ivotu nijesam vidio toliko strahota u ovoj zemlji. Dokle god mi pogled see, i dokle god mogu da poaljem sluge a da ih ipak vidim da se vraaju, svi mi priaju da su [Turci] u itavom

Mehmed II (14441446; 14511481)

45

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

kraju iznad marne gore: u Turjaku, uperku, Do brepolju, Nadlieku, Karneku, uem ber ku, Suhoj krajini, Ribnici, Koevju. U tim su krajevima spalili sve i nesumnjivo poveli i stanovnike i stoku. [] Nesrenici su taman bili pokupili ljetinu i spremali se za vridbu. ito, sijeno i slama, sve je toliko spaljeno da [] ljudi sad nemaju to da jedu. to se pak drugih Turaka tie, oni su se s najveim dijelom vojske utaborili kod Bele crkve. Tim paljenjem i pljakom oni ine takvu tetu da je tuga da se o tome uopte i pie. entjernej, Hmeljnik, Novo Mesto, Preek, Kostanjevica, Otoec, Mehovo, svi su ti krajevi spaljeni i opustoeni. [] itava zemlja, od najzabitijih krajeva do Ljubljane, spaljena je i opustoena. Oekujemo ih ove/ovdje svakoga asa. Neka ih Bog u svojoj milosti odvrati od nas!
Gestrin, Kos, Melik, str. 5152

I-11. Hriani zarobljeni u Bosni (1530) Prije svega, Donja je Bosna vrlo brdovita, ima na sve strane velike ume, i, izuzev malo mjesta, slabo je, osobito na granici, obraena, zbog toga to je Hrvati i drugi e sto plijene. Dok je jo bila u hri an skim rukama, nisu vlasti dozvoljavale da se obrauje ta zemlja. Ali otkad su Turci osvojili Jajce, poeo je veliki dio pomenute Donje Bosne, koji je dugo leao neobraen, da se ponovno obrauje. [] Te iste veeri dooe i Turci, nekoliko asova poslije nas, u isto selo Kruicu [u srednjoj Bosni] gdje smo mi konaili, vo de i oko dvadeset sirotih i bijednih hri ana, djece, djeaka i djevojica, koje su otprilike prije est do sedam dana uhvatili. Nou, prije naeg odlaska, predali su ih Usrefbegu, pai od Vrhbosne22 (koliko je otpalo na njega). Ah, siroto i bi jedno vavilonsko ropstvo! [] Ah, koliko smo ih puta gledali kako i pred nama stoje sa skrtenim rukama, uzdiui i na nebo pogledajui, ne smijui s nama govoriti. Ali kad bi se pokoji od njih naao s nama nasamo, govorio je: Ah, koliko smo eljno oekivali da nas Hristovom pomoi oslobodite! Htjeli bismo rado da se od ovog tiranstva preselimo u vau zemlju. Ali sad smo izgubili nadu, jer vidimo da se i vi morate pokloniti turskom caru i da k njemu idete sada da traite mir. Odgovarajui im, saaljevasmo ih mnogo i tjeismo boljom sudbinom i nadom. Dao Bog da svi oni, ija srca ne mogu ganuti nasilja Turaka, vide to! Tada bi doista imali sa a ljenja sa ljudima koje mi drimo za pra ve hriane, a koji, i pored neopisivih nevolja i velikih nasilja, ostadoe postojani u spasonosnoj hrianskoj vjeri.
Kuripei, str. 1723

osmanskog haranja po Sloveniji? Koje su bile tetnije? Sl. 3. Zarobljeni stanovnici Beograda (1521)

? Koje su direktne, a koje indirektne posljedice

Kao prevodilac habsburkog poslanika, Bene dikt Kuripei proputovao je Bosnu i druge krajeve Osmanskog car s tva na putu do Carigrada.
Samardi, str. 128129

oeali/osjeali? Opii ukrat ko situaciju prikazanu na slici. Uporedi svoj tekst sa tekstom I-11.
22

? Da li slika odraava kako su se zarobljenici

skog osvajanja Donje Bosne? Upo redi ovaj izvjetaj s izvjetajem o pu stoenju Slovenije. Zato meu nji ma postoji tolika razlika?

? Kakve su bile ekonomske posljedice osman

Vrhbosna je srednjovjekovni grad na mjestu dananjeg Sarajeva.

46

OSMANSKo CARSTVo

Ic. Pad Carigrada osvajanje Istanbula (1453)


I-12. Pad Carigrada, vizantijsko vienje: Georgije Sfrances etvrtog aprila iste te godine [1453] sultan se vratio i opkolio grad s kopna i s mo ra svim moguim napravama i lukav st vima. S mora je opsjeo svih 18 milja grada sa 400 malih i velikih plovila, a s kopna sa 200.000 ljudi. Iako na grad jeste velik, u naoj odbrani nalo se tano 4.773 Grka i jedva dvjesta stranaca. [] U utorak 29. maja [1453. godine], ranom zorom, sultan je zauzeo na grad; tom prilikom moj pokojni gospodar i car, Kons tan tin23, bio je ubijen. [] Ja sam zatoen i propatio sam sva zla ropstva. Konano sam otkupljen 1. septembra 6962. [1453], pa sam krenuo ka Mistri24. Moja ena i eca/ djeca prela su u vlasnitvo nekih starijih Turaka, i oni se prema nji ma nijesu zlo ophodili. Potom su prodati sul tanovom mirahoru25, koji je stekao ve liko bogatstvo prodajom mnogih drugih lijepih plemkinja. [] Moda bi neko elio da zna kako se car spremao prije opsade, dok je sultan prikupljao snage, i kakvu smo pomo primili od hriana sa strane. Drugi nam hriani nikakvu pomo nijesu poslali. [] Car je iz nude pristao na to da se papino ime pominje i u naoj slubi, poto smo se nadali nekakvoj pomoi [] est mjeseci kasnije, iz Rima smo primili isto onoliko pomoi koliko i od sultana iz Kaira.
Sphrantzes, str. 6972

Georgije Sfrances bio je poznovizantijski dostojanstvenik i jedno vrijeme najvii slubenik, uvar dravnog peata. Poto je osloboen, zamonaio se i napisao hroniku koja predstavlja jedno od najva ni jih svjedoanstava o padu Cari gra da. e le i da opravda politike poteze Vizantije, Sfrances, s jedne strane, krivicu svaljuje na ka to like, koji nijesu pomogli Vizantiji, a ne uzi ma u obzir to to je, po sklapanju crkve ne unije u Fi ren ci 1439, papa uspio da po kre ne nekoliko krstakih pohoda protiv Osman lija. S druge strane, meutim, tano je i da su poslije tekih poraza kod Varne (1444) i na Kosovu (1448) svi pokuaji da se Osmanlije proeraju/protjeraju iz Evrope a da se Vizantija spase postali bespredmetni, kao i da su Vizantinci u vrijeme zavrnog napada Osmanlija na Carigrad dobili tek neznatnu pomo.

preivjeli pad Cari gra da? Da li su s padom u ropstvo uki nu te sve povlastice plemia i bogataa? to misli, da li je Carigrad mogao da se spase osmanske invazije da je vizantijski car vodio drugaiju politiku? I-13. Ponovno naseljavanje Istanbula pod Mehmedom II Ovi to pristigoe dobie odmah kue. Istanbul poe da cvjeta. Potom tim ljudima nametnue da plaaju mukatu.26 A njima to teko pade. Rekoe: Proerali/protjerali ste nas iz naeg doma [mlk, s naeg imanja]. Zar ste nas doveli ovamo da plaamo ki ri ju za kue nevjernih? Neki pobjegoe, ostav ljajui za sobom ene i ecu/djecu. Sultan Mehmed imao je roba ahina, kojeg je naslijedio od svog oca i koji je nekada bio vezir. I on ree: O velianstveni care, tvoji su preci tolike zemlje osvojili i nikad nijesu nametali mukatu. Dobro bi bilo da ni ti to ne ini.

? Kakvu su sudbinu doekali Vizantinci koji su

Konstantin XI Paleolog, posljednji vizantijski car (14491453). Mistra je bila glavni grad vizantijske kneevine Moreje (Peloponez), koju su Osmanlije zauzele 1460. godine. 25 Osmanski velikodostojnik, upravnik carskih tala. 26 Naelno, mukata (mukataa) porez je na zemljite, ali u ovom konkretnom sluaju to znai da su ti doseljenici morali da plaaju kiriju za kue u koje su se uselili.
23 24

47

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

Sultan primi te rijei k srcu, pa izdade ukaz da onaj ko dobije kuu moe i da je zadri u vlasnitvu. I dadoe ljudima povelje da su kue odsad njihovo vlasnitvo. I grad jo jednom poe da cvjeta. Ljudi poee da zidaju damije, konake i kue. Grad poe da se razvija. A potom je sultan imao vezira koji je bio nevjernikov sin. On se veoma zbliio sa sultanom. Stari nevjernici Istanbula bili su prijatelji vezirovog oca. Oni mu dooe i rekoe: to to ini? Ovi Turci ponovo su donijeli blagostanje u grad. A e/gdje je tvoja smjelost? Zau zeli su zemlju koja je pripadala tvom ocu i nama. Dre je i koriste na nae oi. A ti si sada sultanov drubenik. Uini neto da ovi ljudi prestanu da popravljaju grad. Grad treba da bude u naim rukama kao to je bio i ranije. Vezir na to ree: Onda emo opet uvesti mukatu. Neka ovi ljudi prestanu da grade sebi kue. Neka grad ostane ruevina. Neka bude u rukama naih ljudi. I ovaj vezir tako preokrenu sultanovo srce. I mukata ponovo bjee uvedena. Jednom od ovih zavjerenika nevjernika bjee dodijeljen lani musliman za dru

benika. I on je biljeio sve to bi ovaj zavjerenik nevjernik rekao. Pitanje: Ko je bio taj vezir? Odgovor: To je bio Mehmed-paa Grk27. Potom ga je sultan dao udaviti kao pseto.
Aikpaa-zde, str. 193

Kad je osvojen Carigrad, 1453. godine, Mehmed II pokuao je da ga obnovi ka ko bi imao glavni grad kakav njegovo carstvo zasluuje. Njego vim urbanistikim plan om bili su predvieni palata Topkapi (Top kapi saraj), nekoliko damija i razna druga javna zdanja. No, najvanije je bilo da se lju di ponovo privuku u grad. U te svrhe, Meh med II pribjegao je prinudnom naselja va nju ljudi iz drugih gradova s osvojenih teri to rija, ali je pozvao i ljude iz itavog car s t va voljne da se nastane u Istanbulu. U Aik - pa inoj hronici opisani su neki sukobi do kojih je to dovelo, a opisano je i ne za do voljstvo turskog plemstva time to su i neki sultanovi podanici, mahom hriani koji su primili islam, dobili znatne povlastice.

Id. Stanovnitvo i vjera


I-14. Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana stanovnitvom iz Male Azije (pred kraj XIV vijeka) Prema predanju, u pokrajini Saruhan28 postojala su nomadska domainstva [ger evler] koja su zimu provodila u ravnici Me nemen. A u tim krajevima sultan je imao monopol na so. A oni taj monopol nijesu po tovali. Glas o tome stie i do sultana. Bajazit-han29 tada pozva svog sina Ertu gru la i ree mu da sva nomadska domainstva u Menemenskoj ravnici stavi pod jaku kontrolu i da njegove sluge [kul, kullar] otprate sve nomade do ravnice kod Filibea [Plov diva]. Ertugrul uini onako kako mu je otac zapovijedio, posla one nomade, sve do jed nog, na Filibe; sluge ih otpratie donde i naerae/ natjerae da se nastane oko Filibea. Da nas zemlju oko Filibea uglavnom oni i nastanjuju.
Ner, str. 339

slobodno da odlue da li e se preseliti na Balkan ili nee? to misli, koje je posljedice osmansko osvajanje imalo po tursko sta nov ni tvo Anadolije? I-15. to su Osmanlije obeale bosanskim seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia (14611463) papi Piju II Turci su izgradili vie utvrenja u mojoj kraljevini i veoma su uljudni prema narodu sa sela. Obeavaju slobodu svakom se lja ku koji primi islam. A prost seljaki um ne moe da prozre takvo lukavstvo i ve ruje da e ta sloboda trajati doveka.
Andri, str. 15

? Da li su turski nomadi s Menemena mogli

Mehmed-paa Grk bio je veliki vezir 14671470. Rum je turska rije za Grk. Pokrajina na zapadu Male Azije. Tokom XIV vijeka Saruhan je bio nezavisni turski emirat, koji je Osmanskom carstvu pripojen 1390, u poetku Bajazitove vladavine. 29 Bajazit I Munja (13891402)
27 28

48

OSMANSKo CARSTVo

I-16. Joasaf, pravoslavni episkop vidinski, o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama (XV vijek) O sramote! Mnogi su preli sramnoj vjeri Mohame dovoj: neki iz straha, neki smek a ni laskanjem ili pridobijeni materijalnom koriu, a neki, opet, preoe neprijatelju od ludosti, opinjeni njegovom obra zovanou i otroumnou.
Bulgarska, str. 206

I-18. Molba jednog mladia da pree u islam (1712) Tvoja visosti, moj veliki i milostivi care, zdrav bio! Ja, tvoj rob, siromaan sam ovjek iz okoline Ruuka. U svom rodnom mjestu oetih/osjetih e lju da postanem musliman, i zato se tebi obraam. Molim te za ast da u tvom pri su s tvu primim islamsku vjeru. Budi tako dobar i daj mi preobuku i neto od ega u ivjeti. Ponizno te molim za takvu zapovijest. Za po vijest je u moi tvoje visosti, moj svijetli care. Tvoj rob Abdulah
Osmanski, str. 160

I-17. Kako je jedan kadija zabiljeio sluaj djeaka bez oca koji prima islam (1636) Zimija30 Totodori, djeak od deset godina iz sela Orta Koj u srezu Levkoe, ree: Sad sam ostavio za sobom lanu vjeru a poaen sam islamom. I uze ime Mustafa.
Jennings 1993, str. 139

U naelu, ljudi se popisuju prema svom i oevom imenu (X sin Y-ov). To to se u Totodorijevom sluaju ne pominje oevo ime vjerovatno znai da je on bio vanbrano dijete.

islama u Osmanskom cars t vu; pogledaj i tekstove III-13 i IV-31. Da li su slinosti izmeu ove dvije vje re moda olakale primanje islama? Povei ovo s istorijskim izvorom u kom se pad pod osmansku vlast objanjava bojom kaznom za hriane (I-6): da li je moda oeaj/osjeaj krivice i strah od bo je kazne bio motiv za primanje islama? Kakve je posljedice irenje Osmanskog carstva imalo po etniku i vjersku strukturu jugoistone Evrope?

? Navedi ta su mogli biti motivi za primanje

30

Hrianski ili jevrejski podanik

49

DRUGO POGLAVLJE Institucije Osmanskog carstva

S osvajanjem velikih teritorija promijenila se i sama priroda osmanske drave. Nekadanje pleme postalo je osniva ogromne imperije. S osmanskog stanovita, nove teritorije nametnu le su potrebu za novim nainima vladanja i novim sredstvima kontrole, upravljanja i eksploatacije. Na ove nove metode uglavnom je uticala islamska politika tradicija, koju je s koljena na koljeno prenosila ulema (muslimanski uenjaci i znalci zakona), ali i mongolska i vizantijska vlada rska praksa i praktino iskustvo. Osmanska drava i njene institucije bile su u mnogim aspektima hibridne tvorevine: s jedne strane, postojala je jaka veza s islamom, a s druge, i potreba da se razliiti podanici nemuslimani integriu u politike strukture, potreba da se s vjerskim voama drugih naroda kako-tako sarauje kako bi osmanska drava mogla da funkcionie. S jedne strane, imamo ideologiju sultanove neograniene moi, a s druge, realnu nemogunost te centralistike vlasti da prodre u sve prostore i sve drutvene strukture. I pored nepreciznih i promjenljivih pravila o nasljeivanju prijestola, Osmanova dinastija odrala se na vlasti i ostala neosporena vie od est vjekova. Stroga podjela na privatnu i javnu sferu bila je temelj organizacije os man skog dvora. Vojni sistem imao je neke tipine srednjovjekovne odlike (ratnici se bore za vjerske ideale, za plijen ili za povlastice kakve im je nudio sistem za ubiranje poreza, smi ljen tako da iskoristi nepokretne ekonomske resurse), ali i neke crte karakteristine za poetak novog doba (na primjer, plaena stajaa vojska; u njoj su bile spojene srednjovjekovna islamska institucija sultanovih slugu, s jedne, i specifian sistem regrutovanja, s druge stra ne, takozvana devirma, danak u krvi: djeaci nemuslimanske vjere uzimani su od porodica i vremenom bi postali pripadnici privilegovane drutvene grupe, ponosni na svoj poseban status kapi kulara31, slugu Visoke porte) 32. U unutranjosti carstva, pored vojnih namjesnika vlast su vrile i kadije, nie mirovne sudije, birane iz redova uleme, ali su je u praktinom smislu vrile i lokalne zajednice. To to su irom carstva uspostavljene zajednike institucije ne znai da su razlike meu pokrajinama i njihove specifinosti ukinute: naporedo s direktnom osmanskom vlau postojale su i institucije hrianskih vazalskih drava. Za neke od njih, faza vazalstva bila je samo uvod u potpunu aneksiju, za neke druge pak ona je bila trajno stanje. Osmansko carstvo bilo je islamska drava: ono je poivalo na erijatu, uenju i zakonu muslimanske vjere. Zasnovano na Kuranu i na suni, obiajnom pravu (njega ine predanja o Mu ha medovim djelima, izrekama i stavovima), muslimansko pravo razvilo se tokom srednjeg vijeka, ali su vremenom na njega uticali i razni uenjaci, pripadnici uleme. Iako je erijatsko pravo, zahvaljujui ovome, zadralo koliku-toliku fleksibilnost, Osmanlije su njemu radije dodavale zakone i odredbe koje je izricao sm sultan, neogranieni, suvereni vladar. Za razliku od modernog prava, ovi zakoni i odredbe, koji su, zajedno, inili kanune (zakonike; rije potie od grke rijei kanon), nijesu sistematski izvedeni iz nekog vieg principa: zakonici su najee kompilacije i nove formulacije stavova iz obiajnog prava, pa utoliko sadre i neke lokalne obiaje jo iz predosmanskog vremena. Iako je vlast osmanskog sultana teorijski bila neograniena, ovo sultansko pravo moralo je biti u skladu s viim principima erijatskog, a najvii vjerski uenjak Carstva, ejh el islam, imao je da potvrdi da li je svaki takav sultanov zakon, odredba ili naredba, saglasan s erijatskim pravom.
31 Kapikulu bukvalno znai rob (carske) Porte. U ovu kategoriju nijesu spadali samo janjiari ve i est drugih regimenata kapikulu-vojske, kao i razno osoblje na dvoru. 32 Porta ili Visoka porta je ime kojim su u Evropi nekad zvali tursku vladu.

51

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

Iako se u zvaninoj ideologiji insistiralo na politikoj stabilnosti i tradiciji, osmanski politiki sistem nikako nije bio otporan na promjene samo to su one bile krajnje protivurjene. Neki istoriari smatraju da promjene do kojih je dolo poslije XVI vijeka zapravo pred stavljaju opa da nje gotovo savrene organizacije kakva je postojala u tzv. klasinom dobu. Drugi, pak, kau da te promjene svjedoe o prilagoavanju Carstva izazovima koje je sobom donio rani novi vijek, te da slinih pojava ima i u drugim dravama u Evropi i Aziji. Naalost, zbog obima ovog nastavnog ma terijala ne moemo detaljnije da se pozabavimo svim aspektima politikih promjena u Osmanskom carstvu, ali svakako treba da naglasimo da njegove institucije nijesu bile statine, ve dinamine. Izvorni tekstovi navedeni u ovom poglavlju kazuju nam poneto o kompleksnoj prirodi osmanskih politikih institucija, poto donose razliita, pa moda i sukobljena vienja jednog istog problema. Nadamo se da e uenici na osnovu njih moi da steknu bolju predstavu o kompleksnoj prirodi politike vlasti.

IIa. Sultan i njegov dvor


II-1. Titule koje je Sulejman koristio u prepisci s Ferdinandom I (1562) Padiah i sultan Bijelog [Sredozemnog] i Crnog mora, asne Kabe i prosvijetljene Me di ne, svetog Jerusalima, egipatskog prijest ola najdragocenijeg u nae doba, provincija Jemen, Aden i Sana, Bagdada, sjedita mira, i Basre i Lahse, i gradova Anu ri va na33, zemalja Alira i Azerbejdana, ze malja Zlatne horde i tatarske zemlje, Dijarbekira i Kurdistana i Luristana, i Rumelije i Anadolije i Karamanije i Vlake i Moldavije i Ugarske, a osim njih i mnogih drugih velikih i svijetlih zemalja i krajeva []
Bayerle, str. 4647

II-2. Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je Delalzade posvetio sultanu Selimu II (15661574) Ko eli da bude dobar vladar Neka dri kamen mjesto jastuka. Nek se odrekne udobnosti, Odrekne pia, I neka nema prijatelja Meu nezaslunima. Neka ga se neznalica kloni. Jer, kako kau, u ece/djece nema mudrosti. Oni to su vjenani sa dravom, to gospodare blistavim svetilitem, Neka stave na kocku i glavu i ivot, Neka budu spremni da se bore u svaki as. [] Ako i kad bude sultan Ovoga svijeta, ist i savren, Ne uputi nikad osmjeha licu enstvenih. Posluaj istinitu rije Ako si pametan. Primi je i prihvati

novim titulama. Koje te ri torije nedo staju? Kakav utisak vladar eli da ostavi kad koristi ovakvu titulu?

? Pronai na karti teritorije navedene u Sulejma

33

Stara persijska prijestonica Ktesifont, u dananjem Iraku

52

OSMANSKo CARSTVo

Ako si zaista skroman. Pravi ovjek jeste onaj ija su shvatanja Zrela i umjerena. Nema ni ljubomore, ni osvete Ni bijesa u srcu njegovom. Nek se onaj ko ini dobro boji Alaha, Naeg Boga, stalno. Nek njegove oi vide razliku Izmeu glave i repa. Nek oprosti greku I omaku i obian propust. Neka vidi Boga svemonog I njegovu prisutnost svuda. Neka ne bude krt, Neka ne bude pohlepan. Milostiv neka bude ak I prema onom ko ga je uvrijedio. I uvijek neka dijeli pravdu Prema onome to mu erijat propisuje. Neka zna istinu [ili Boga, hak], Neka progna tiraniju. ovjek bez znanja I nije pravi ovjek. Nema prave krvi U ilama glupog. [] Da ne bi tijela sultana Selima, irokogrudog kralja, izvora sree, Neprijatelj bi zauzeo Zemlju s kraja na kraj, A Bog nam ne bi pomogao, ne bi Ni nama dao da je osvojimo.

Savjet vladaru bio je est knjievni anr u srednjem i ranom novom vijeku. Prikazivanjem idealnog vladara davao se ideoloki okvir kojeg je suve re ni vladar teorijski trebalo da se dri. Ovo je na ro i to zanimljivo ako znamo da je pjesma posveena Selimu II, pijanici koji se rijetko kad bavio dravnim poslovima.

vladaru? Koje ti smatra najbitnijim? S obzirom na ono to zna o pravom Se li mu II, to misli, kakvu je namjeru pjes nik imao, to je zapravo mislio? Da li je ironian (poto ove vladarske oso bine koje navodi bezmalo prilie svecu) ili samo ponizan? II-3. Razliita miljenja o bratoubistvu na prijestolu: hronika Mehmeda Nerija o pogubljenju Mustafe Nejakog (1422) Njegovog34 malog brata, poznatog kao Mu sta fa Nejaki, kom je njegov otac35 dao zem lju Hamid36 i kog su usvojili emiri iz Ger mi jana37, izazvae neki zlosrenici. Emi ri Germijana i Karamana38 dadoe mu vojnike, i on krenu na Bursu. [] Kad do sultana Murata stie vijest o tome, njegove vojskovoe poslae poruku arabdaru Ilijasu39 da ga je sultan naimenovao za glavnog upravitelja Anadolije. ak su mu i povelju poslali. Rekli su mu da zabavi djeaka neim dok oni ne stignu. arabdar Ilijas se odluio za izdaju, primio njihovu poruku i ostao pripravan. [] Sultan Murat urno izjaha i stie do Iznika devetog dana poto je krenuo iz Jedrena. [] Dok je bitka jo trajala, Ilijas-beg zgrabi djeaka iz sedla. Djeak povika: Uitelju [lala], to me dri tako? a Ili jas mu ree: Vodim te kod brata, Mu rat-hana. Mustafa Nejaki tad ree: Ti si okrutni izdajnik. Ne vodi me bratu, on e me ubiti. Ilijasbeg se naini da ga ne uje, pognu glavu i predade djeaka. Glavni zapovjednik Mezid-beg uze djeaka,

? Koje sve odlike Delalzade pripisuje idealnom

Cellzde, str. 7778

Murata II (14211451) Mehmed I (14031421) 36 Osmanska pokrajina na jugu Male Azije 37 Najprije emirat, potom osmanska pokrajina u srcu Male Azije 38 Turski emirat na jugu Male Azije, glavni suparnik Osmanskog carstva u Anadoliji sve do 1468, kada je anektiran. 39 Uitelju Mustafe Nejakog
34 35

53

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

posadi ga na veliki ratni dobo i poljubi ga s po tovanjem. Potom ga odvede Murat-hanu. Murathan im odmah ree da obave to imaju. Oni uzee djeaka Mezidu, i odvedoe ga iz Iznika, do jednog velikog smokvinog drveta i udavie ga tamo u vodi. Kad su izvrili zapovijest, poslae ga u Bursu, da tamo bude sahranjen uz oca. Doekali su ga graani Burse. Uzee tijelo i sahranie ga u skladu s vjerskim zakonom. A onda upitae arabdara Ilijasa: to uini to? A on im odgovori: Na prvi pogled, reklo bi se da sam postao izdajnik. A u stvari sam uinio pravu stvar. Da sam ih pustio, ove dvije vojske bi zaratile i nanijele zlo itavoj zemlji. Bolja je pojedinana teta od sveopte tete. Osim toga, to je stari obiaj. To nijesam uinio ja. Poslije ovog, vie ga niko od velikaa nije potovao.
Ner, II, str. 567573

Sl. 4. Plan Topkapi saraja u Carigradu

Neri pie ovu hroniku krajem XV vijeka, tokom vladavine Bajazita II (14811512), iji je prethodnik Mehmed II bra toubistvo na prijestolu pretvorio u za kon: kad doe na prijesto, svaki sultan ima da ubije svog brata kako bi obezbijedio unu tranji mir u Carstvu. Nerijeva pria o ubistvu Mustafe Nejakog sadri kako zvani nu argumentaciju, tako i injenicu da se veliki dio osmanskog drutva nije slagao s tom praksom. Zbog ovog nezadovoljstva, od bratoubistva na prijestolu odustalo se poetkom XVII vijeka (posljednji zabilje e ni slu aj odigrao se prilikom dolaska Mehmeda III na vlast 1595. godine).

da mladog princa ubiju ba ovako? Osim navedenog opravdanja koje izrie arabdar Ilijas, postoje li moda i ne ki drugi motivi za njegovo ponaanje?

lu ili za to ? to misli, zato su se delati od

Inalcik, sl. 3

54

OSMANSKo CARSTVo

Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva


A. Unutranji dvor (Enderun 40) Glavni segmenti: Harem Line odaje (has oda) Ratna odaja (seferli oda) Riznica (hazine) Trpezarija (kiler) Glavni dostojanstvenici: Aga glavnih dveri (Kapi agasi) Aga harema (Kizlar agasi) Starjeina linih odaja (Has oda ba i) Silandar, zaduen da nosi sultanovu sablju Lini rizniar (hazinedar) uhadar, zaduen za sultanovu Odoru Rikabdar, zaduen da pridrava Sultanovu uzengiju B. Spoljanji dvor Glavni segmenti: Dvorska straa (kapikulu)41 Carska kuhinja Carske tale Glavni dostojanstvenici Janjiarski aga Barjaktar (Mr alem) Upravnik carskih tala (Mirahr) Glavni uvar carske kapije (kapici bai) Glavni carski glasnik (avu bai) Glavni batovan (bostanci bai) Glavni sokolar (akiri bai) C. Carski savjet (Divan) Stalni lanovi: Veliki vezir (vizir-i azam) Veziri 42 Vojne sudije (kadasker) Anadolije i Rumelije uvar carskog peata (nianci) Glavni rizniar (ba defterdar) Admiral (kapudan paa) Starjeina pisara (reis-lkitab)

najvanije slube? to misli, zato su one smjetene ba na takva mjesta? SL. 5. Carski poslanik na audijenciji kod osmanskog sultana civilizaciji u XVII vijeku daje ova slika? Saini spisak svih podataka koje moe da izvue iz slike, razmijeni ih s drugom/drugaricom i uporedi rezultate. Pronai sliku na kojoj su predstavljeni poslanici na nekom zapadnoevropskom dvoru u XVII vijeku. Uporedi slike, naroito ceremoniju prijema, vladarevo dranje, ponaanje poslanik i gestiku la ciju prikazanih likova.
Inalcik, sl.12
40 Sultanove line sluge, najee u treem krugu Carskog dvora. Pored ena, ljudi koji su sluili u Unutranjem dvoru bili su ili mladi momci (icoglan, paevi) ili evnusi. 41 Pored janjiara, u trupe kapi kulara, carskih slugu, spadalo je jo est elitnih jedinica. 42 Glaveine imenovane za lanove Carskog savjeta, koji je mogao imati svega etiri, ali i vie od deset lanova. U Carskom savjetu je edio/sjedio i glavni namjesnik (beglerbeg) Rumelije, a ponekad i namjesnici drugih pokrajina.

? Uporedi plan dvora s tabelom. Koje su

riji i ? Kakve nam podatke o osmanskoj isto

55

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

II-4. Kako je Mustafa I doao na prijesto (1617) 23. zulkaide 1026 (= 24. novembar 1617) Kada je, prema bojoj volji, vjeiti i sveprisutni sultan Ahmed-han prestao da vlada ovim svijetom, emiri, njegovi sinovi, bili su jo veoma mali. A njegov brat, sultan Mustafa, tek to se bio zamomio. Tako je on doao na prijesto navedenog dana. Ali, veziri i vojni zapovjednici, eici, uenjaci i druge velmoe nijesu bile spremne da ukau potovanje novom vladaru. Mustafa-aga, aga Kapije sree 43 [Darssaade aghasi], koji je za vladavine sultana Ahmed-hana bio veoma uticajan u dravnim poslovima i ovaj put se nije ustezao da svakome dijeli zadatke, i povienim je glasom rekao glavnom pravnom savjetniku [sheyhl-Islam] Esat-efendiji i zamjeniku velikog vezira [sedaret kaymakami] Sofu Mehmed-pai da sultan Mustafa-han nije zdrave pameti, te da njegovim mislima i djelima nije vjerovati. Meutim, ako bi se takav princ u prvim momakim godinama preskoio u korist eteta/djeteta koje bi onda dolo na prijesto, bilo bi teko izbjei glasine i ogovaranja, a to bi imalo mnoge mane. Takoe se smatralo da u ovakvim vremenima sultan Mustafa u svakom sluaju ima pravo na prijesto, bar sa dinastikog stanovita, te da bi ogluavanje o taj zakon nasljeivanja prijestola izazvalo nezadovoljstvo u narodu. Konano, smatralo se da je njegov duevni poremeaj vjerovatno posljedica dugog zatoenitva, tokom kojeg Mustafa nije smio da razgovara ni sa kim, te da e mu se, ako neko vrijeme provede meu ljudima, razum povratiti. I tako je sultan Mustafa iz nude prihvaen za padiaha.
Peevi, str. 337

Peevija u svojoj hronici ne kazuje nita o specifinim interesima raznih politikih frakcija, ali je ona dragocjena zbog javnog argumenta koji je zagovaralo osmansko politiko vostvo. Naime, Mustafa I vladao je svega nekoliko mjeseci, a 1618. godine smijenio ga je njegov bratani Osman II (16181622); kad je Osman II ubijen u janjiarskoj pobuni, Mustafa I ponovo je vraen na prijesto na nekoliko mjeseci, da bi ga konano smijenio Murat IV (16231640).

Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog pohoda

? to bi mogao biti argument protiv Mustafinog


dolaska na vlast?
Hegyi, Zimanyi, sl. 40

43

Iza Kapije sree bile su sultanove privatne odaje, u koje su pristup imali samo njegovi paevi, evnusi i njegove ene.

56

OSMANSKo CARSTVo

Sl. 7. Sultan Bajazit II (14811512) u lovu nedaleko od Plovdiva

Hegyi, Zimanyi, sl. 38

57

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

II-b Devirma
II-5. Bivi janjiar opisuje devirmu44 Kad god upadnu u koju zemlju i narod pokore, tada carski pisar odmah za njima ide i to god je deaka sve u janiare uzima, a za svakoga daje pet zlatnika i alje preko mora u Anadoliju, gde ih uvaju. Takvih deaka biva oko dve hiljade. A ako od neprijateljskih ljudi ne bi dobio dovoljno, onda od svih hriana u njegovoj zemlji koji imaju deake ove oduzimaju u svakome selu, odredivi koliko koje selo moe dati najvie da bi ipak broj bio uvek potpun. A ove deake koje iz svoje zemlje uzi ma naziva ilik, a posle svoje smrti svaki od njih sav svoj imetak moe ostavljati kome hoe. Ali one koje uzima od neprija telja nazivaju pendik. Ovi posle svoje smrti ne mogu nita ostaviti, ve sve prelazi caru, osim ako se neko tako ponese i zaslui da bude osloboen, taj moe dati posle svoje smrti kome ta hoe.
Mihailovi, str. 164165

e/gdje ima hrianskih kua. I ako u kui nekog hrianina nau tri sina, dva neka uzmu za cara, a treega ne ka ostave roditeljima. Ali ako hri a nin ima samo jednog sina, njega neka mu uzmu silom, za cara. Ovi uinie kako im je car naloio, obrezae ih prema bezbonikoj saracenskoj [muslimanskoj] vjeri i nauie ih laljivoj knjizi imamovoj. Potom taj car dade naredbu da se eca/djeca obuavaju u vojnim vjetinama: da se bore i da jau konje. Kad bi dostigli zrelost, car bi ih obasipao velikim poastima i zvao ih janjiarima. A oni su bili tako zas lijepljeni da su se poeli ponaati besprizorno, ak i prema sopstvenim roditeljima, sopstvenim majkama i oevima, da su stali ubijati hriane na najsramniji nain, pa su tako bili i gori od Saracena.
Georgieva, Canev, str. 126-127

II-6. Hrianska kritika devirme u itiju Georgija Novog iz Sofije (1539) Ovo se dogodilo za vrijeme vladavine bezbonog, nepravednog i zlog turskog sultana Selima45. U potaji, lukavo, on je u treoj godini svoje vladavine razaslao glasnike i slubenike u sve krajeve svojih mnogih kraljevstava i naloio im da s vojnicima odu tamo

navode o broju djeaka koji su oduzeti roditeljima, i imaj u vidu da je tokom perioda o kom se govori u ovim tekstovima broj hriana u jugoistonoj Evropi iznosio bar etiri miliona. Objasni zato se u jednom od ovih izvora pre uve liavaju razmjere ovog fenomena. Kakvu je korist devirma donijela os man skoj dravi? Da li je djeak nemusliman imao ikakve koristi od devirme?

? Uporedi podatke koje tekstovi II-5 i II-6

Devirma odabir (danak u krvi), osmanski sistem za regrutovanje ece/djece u sultanovu slubu, s poetka XIV vijeka: iz seoskih krajeva naseljenih nemuslimanskim stanovnitvom redovno su odvoeni djeaci, koji su potom bili prevaspitavani, prevoeni u islam, uili turski i obuavali se za razne dravne slube. Veina ih je dodijeljena kapi kularima, naroito janjiarima, ali neki su mogli biti odabrani za slubu na Unutranjem ili Spoljnjem dvoru. Tokom XV ili XVI vijeka velik, a esto i najvaniji dio osmanske politike i vojne elite sastojao se od ljudi skupljenih preko devirme, to znai da je ona bila i sistem koji je omoguavao drutveni uspon. Zbog sve veeg pritiska koji su podanici muslimanske vjere vrili na sultana u elji da ostvare vojnu i politiku karijeru, devirma je tokom XVII vijeka izala iz prakse. 45 Selim I (15121520)
44

58

OSMANSKo CARSTVo

Sl. 8. eca/djeca popisana za devirmu

maciju daje ova ilus tracija? Koje su linosti prikazane i kako su smjetene u prostoru? Kako razumije znae nje njiho vih gestova? ta misli, zato je na slici tako mnogo ena?
Hegyi, Zimanyi, sl. 41

? Kakvu nam infor

59

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

Sl. 9. Janjiarski aga

II-7. Lutfi-paa se priea/prisjea svog i vo ta od vremena kad je otet devirmom Pisac ove rasprave najbjedniji je od svih robova Bojih, Lutfi-paa, sin Abdul mu ji nov. Sultanskom milou, ja, ponizni, ras tao sam na Unutranjem dvoru od vremena pokojnog sultana Bajazita (koji sad prebiva u raju) 46. Na pragu ove osmanske di nastije, poslat sam njima u Boje ime, i dok sam boravio na Unutranjem dvoru, izuio sam mnoge nauke. Kad je sultan Selim47 doao na prijesto, napustio sam mjesto uvara sultanove odede [uhadr] i uao u spoljnu slubu kao dvoranin [mteferrika], sa 50 aki dnevno. Potom su mi do djeljivana mjesta uvara dveri [uhadr], barjaktara, namjesnika [sancakbeyi] Kasta manua, glavnog namjesnika [beylerbeyi] Kara ma nije i Ankare, a konano, za vrijeme naeg sultana Sulejmana48, i mjesta vezira i ve li kog vezira. Kad sam ja, ponizni i nesavreni, napustio Dvor, druio sam se s mnogim uenjacima [ulema], pjesnicima i ljudima od kulture i trudio se da, koliko god mogu, popravim svoju narav usvajanjem raznih nauka.
Inalcik 1973, str. 84

Hegyi, Zimanyi, sl. 43

da li je takva odora u Osmanskom carstvu imala neku odre enu ulogu?

? Opii odore ljudi na slici. Kakav utisak stie,

Lutfi-paa (oko 14881563) bio je veliki vezir 15391541. Roen u Albaniji, uzet je od roditelja devirmom. Poloaji koje je, redom, zauzimao u sultanovoj slubi tipini su za karijeru sultanovih slugu u XV i XVI vijeku: ko rano otpo ne karijeru u Unutranjem dvoru, kasnije moe da dobije dobar poloaj u Spo lja njem i da potom direktno bude poslat kao namjesnik u neku od pokrajina, to je, naelno, bilo predu slov za naimenovanje na mje sto velikog vezira u Carskom savjetu. Iako su Lutfijeva lina postignua impresivna, ne smijemo zaboraviti da su od vladavine Mehmeda II pa do kraja XVI vijeka veliki veziri mahom birani iz reda podanika uzetih devirmom.

Bajazit II (14811512) Selim I (15121520) 48 Sulejman I (15201566)


46 47

60

OSMANSKo CARSTVo

Lutfi-paa istie se vie po svojim kulturnim sklono stima i po tome to je, kad se povukao s poloaja velikog vezira, postao znaajan autor politikih tekstova. Njegovi spisi vani su nam i zato to kazuju do s ta toga o primanju islama: izgleda da je u neko doba, poto je mali Lutfi odveden, i njegov otac primio islam.

provincije. to nam Lutfijev sluaj govori o mo gu nosti napredovanja u osmanskom dru t vu? Da li na osnovu njegovog sluaja moemo da izvuemo i ire zakljuke?

? je Lutfi vrio prije no to je poslat u razne

Pogledaj tabelu br. 1 i pronai funkciju koju

IIc. Timari
II-8 Pravila o raspodjeli timara Prihodi koji se od njih dobijaju zovu se plodovi rata [ml-i mukatele]. To znai da se takva korist dobija u zamjenu za uee u borbi protiv neprijatelja. [] to se timara tie, njih ima dvije vrste. Ti mar moe biti dodijeljen i zaveden [u knji ge] [tezkirel] ili nezaveden [tezkiresz]. A evo to tano znai dodijeljen i odobren i nedodijeljen: poto je ogra ni en dio [ili koliina] koju svaki glavni namjesnik (beglerbeg) moe da dodijeli i da izda povelju na to [berat], na kojoj e na pi sati potvrdu [tezkire] o dodjeljivanju, a po velja potom biti odobrena na Carskom su du [u Carigradu], zato su se javile te dvije oznake, dodijeljen i odobren i nedodijeljen.
Hezarfen, str. 139

daju na ime poreza?

? sve poednici/posjednici timara tre ba da

Zato je drava tako detaljno po pi sa la ta

II-10. Ponovno naimenovanje za poednika/ posjednika srednjeg ili veeg timara au Mustafa bin Ahmed, kom je oduzet ti mar od 15.100 aki u Kajseriju, sada dobija sljedee: timar od 1.600 aki u Endirliku i drugim selima nahije Debel Erdi, ti mar od 2.000 aki u seocetu Gaziler i dru gim mjestima oblasti Koramaz, koje je ranije drao pokojni Abdul-Kerim; timar od 2.000 aki od prihoda [mahsul] tvornice boze [boza hane] u gradu Kajseriju koja je pripadala Abdul-Kerimu; timar od 800 aki u selu Kenari, oblast Irmak; timar od 3.000 aki u Istefani i drugim selima Debel Erdia; i nekoliko drugih manjih imanja, sve ukupno 15.100 aki.
Jennings 1972, str. 212

misli, zato?

? i zaveden ili onaj koji je nezaveden? to

Koji je timar bio vei: onaj koji je dodijeljen

II-9. Popis prihoda koje spahija treba da prikupi od timara etrdeset mukih glava iz seljakih domainstava [krk nefer reaya] i tri zemljina poeda/posjeda [zemin], i selo Ardi Agil, iz kojeg upisani prihodi obuhvataju ubiranje desetka u itu [r] i stonoj hrani [salariyye] i porez na penicu [resm-i gendm] i porez na zemlju [resmi ift], i porez na zemlju za seljake s malim imanjima [resm-i bennk] i obaveze za neenje bezemljae [resm-i cebe = resm-i caba], kao i desetak od vinograda [r-i ba], to sve zajedno izlazi na 5.000 aki, kako je u popisnom registru [defter-i mufassal] vlastoruno zabiljeio nadzornik, a zbirni popis [defter-i icml] kazuje da 3.000 aki od ove sume treba dodijeliti druge/ drugdje
Barkan, str. 771772

? Objasni zato su izvori prihoda u veem


timaru tako rasuti. II-11. Odluke o poednicima/posjednicima timara koji se nijesu odazvali pozivu za rat Timar od 2.500 aki u Kosterskoj nahiji slobodan je [mahll] zato to Sulejman ove godine nije iao u pohod na Revan (Jerevan). Propustio je da obavi i svoju dunost [hidmet, hizmet] i izvri nadzor [yoklama]. Na osnovu pismene pohvale Muse, alajbega iz Nigde, timar je dodijeljen Mahmudu, koji je imao potvrdu o imenovanju [berat] za timar od 3.000 aki. Potvrda [tezkere] je poslata glavnom namjesniku (beglerbegu) Karamanije Ibrahimu da potvrdi timar.
61

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

Dervi Mehmed, koji je imao [bio mutasarif ] timar od 3.000 aki u oblasti Sahra, nije iao na Jerevan. au Mahmud preuzeo je njegov timar, ali ni on se nije prik ljuio pohodu, tako da je timar sad opet slobodan. Prenesen je [tahvil] s Mehmeda i dat Hamzi, u skladu s potvrdom Hasana, beglerbega Karamanije. 1. zulkaide 1025, Eregli
Jennings 1972, str. 212

Krajem XVI i tokom XVII vijeka voeni su sve tei ratovi protiv Austrije i Persije, a s obzirom na velike udaljenosti, poednici/posjednici timara nijesu uvijek imali dovoljno vremena da se vrate da prikupe danak i kontroliu svoj feud. Zato mnogi od njih i nijesu ili u rat, zbog ega su im vlasti onda oduzimale zemlju i tako ih kanjavale za neposlunost.

sjed nike timara da slue? Uporedi osmanski sistem ti ma ra s feudalnim sistemom.

o ? Kako su vlasti erale/tjerale poednike/p

Sl. 10. Naoruani spahija

Uporedi ovu sliku sa slika ma drugih evropskih konja nika u XVI vijeku i utvrdi slino sti i razlike. Da nijesmo dali objanjenje uz sliku, ta bi prvo po mis lio/po mislila? Postoji li neto specifino zbog ega bi odmah mogao/mogla da prepozna ove ljude kao osman ske vojni ke?
Inalcik, sl. 25

? spahija.

Opii oruje i opremu

62

OSMANSKo CARSTVo

IId. Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sistemu


II-12. Savjeti Murata I Evrenos-begu, kog je upravo postavio za namjesnika (1386) Primi ovaj savjet i upamti ga: Znaj da su mjesta koja pripadaju pokrajini Rumeliji49 udaljena jedna od drugih. Da bi vladao njima i zadovoljio njihove potrebe i sauvao mir, svakako e morati da ima mnogo ljudi od sablje i od pera. u vaj se da ne posegne za bogatstvom svojih ljudi. [] Onaj ko zamuri na vjeru na ovom svijetu, zaboravlja da se boji Boga. Ne mijeaj se u te stvari. Ne pouzdaj se ni u koga i ne otvaraj se ni pred kim. Mnoge e vieti/vidjeti da poste tokom dana i da su na nogama no u, iako se klanjaju kumiru. Pazi se tak vih. Ne dozvoli da te zavara spoljni izgled A ako poeli da postavi nekoga na ne ko mjesto, ne oslanjaj se na ono to o njemu zna odranije. Moda se u meuvremenu promijenio. Jer tijelo sina ovjeijeg podlono je svakojakim promjenama Zato dobro osmotri i dobro osluni onoga kome po vjerava neki posao. Vidi da li je u svemu isti onakav kakvog ga zna, i prema tome mjeri njegove rijei. Neka se niko ne nae uvrijeen. A posluaj i ovaj savjet: Ako namjesnici koje odredi za unu tra njost budu marljivi, i podanicima (raji) e biti dobro [] I naredi svima da muslimane u dijelu kojim upravljaju smatraju svojom braom. I neka podanike ne dre strogo, neka im ne ine naao i neka ih ne di raju. Neka stalno imaju na umu da e doi dan kada e zapisi s djelima poinjenim u prolosti padati kao snijeg, da e doi dan suda. Neka se pobrinu za siromahe. Neka obezbijede dovoljno sredstava za ivot. Si roti su Bogu dragi. On e na sebe pre uze ti siromatvo sirotih. On nee gleda ti na one koji na ovome svijetu imaju blago Naroito potuj ugledne ljude, a meu ue ni ma Elvana Fekiha, nek se njegovo znanje uvea, koji je naimenovan za ejh-el-islama sve Rumelije. I vodi rauna o svojim ima mima koji su nasljednici Prorokovih potomaka. Ukai im svu ljubav i milost, potuj ih i titi Otvori vrata za nagrade i darove spahijama. uvaj se da ne bude preiroke ruke ali ni suvie krt. Ne mijeaj se u dogovo re meu spahijama, ne primaj od njih ni najmanju stvar kao nagradu za to to si ih postavio. Ne uzimaj lako. Radi to briljivije moe. Ne razmei se svojom hrabrou i junatvom, ali neka ti sablja uvijek bude otra. Dobro hrani svoga konja. Ne prestano pokazuj koliko si bogat i ne pre stano dijeli darove. I ne uzrujavaj se ako sa ku pi prihode sa zemlje koju si uzeo sab ljom, pa kae: Oni ne pokrivaju sve moje trokove! Ako treba, pii nam ovamo. Mi emo ti bez ustezanja dati ono to imamo ove/ovdje. Poslaemo ti sve to moemo. [] Napisano svetog mjeseca evala, godine 788 [1386].
Odbrani, I, str. 187189

Koje bi znaenje mogli da skrivaju neki savjeti (npr. hrani svoga konja)? Kakvu ulogu u Muratovim savjetima ima vjera? Koga Evrenos treba da se pribojava i zato? Kako se tebi ine sultanovi savjeti? Da li su oni uopte bili primjenjivi u ivotu osmanskog namjesnika? Koji bi savjeti mogli biti od koristi i tebi danas?

II-13. Ferman Mehmeda I, izdat monasima manastira Margarit, u blizini Sera (1419) Ovo je careva volja, a razlog iz kog izdajemo ovu srenu naredbu, nek Bog svemogui d da ona traje dovijeka, jeste sljedei: Moj pokojni ed/djed i otac izvoljeli su izdati zapovijesti koje se tiu vlasnika svetih do ku menata, monah manastira Margarit. Pro glasili su ih nepovredivima i izu ze li od poreza njihovu zemlju, ukljuujui tu vinograde i vodenice, njihove zadubine, uklju ujui tu i sela, zemlju, vonjake i ku e, i izuzeli od poreza kue i ovce po da ni ka (raje) u Zuhni. Tako sam onda, u skla du s nji hovim naredbama, i ja njihov poed/posjed pro gla sio nepovredivim i izdao ovu svetu naredbu. Svi monasi

49 Bukvalno: zemlja Grka (Rum ili). U osmanskim tekstovima iz XIV i XV vijeka ovo je bio naziv za evropski dio Osmanskog carstva, i njime je upravljao beglerbeg. Poslije novih osvajanja , tokom XVI vijeka, Osmanlije su po Evropi osnivale i druge administrativne cjeline, ali je pokrajina Rumelija i dalje obuhvatala vei dio Balkanskog poluostrva.

63

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

izuzeti su od pla a nja haraa50. I dalje mogu da ostanu u poedu/posjedu svih pomenutih dobara kao i u prolosti. U cjelini, ovu zapovijest treba pri mjenjivati na sve to su oni poedovali/posjedovali u vrije me mog eda/djeda i mog oca i na ono to poeduju/posjeduju danas. Niko ne smije da im stane na put, da im se usprotivi ili da ih ometa; nikakve promjene nijesu dozvoljene. [Monasi] su izuzeti od obaveze da slue kao glasnici, da kulue i da plaaju sve druge poreze.
Todorova, str. 49

II-15. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog muslimana i jednog hrianina (Vidin, 1700) Ivan, sin Nikolin iz grada Vidina, karamanska mahala, pojavio se pred svetim sudom u prisustvu svog berberina, usta-Jumera, sina Alijevog. Podnio je tubu pro tiv njega iz sljedeeg razloga: Ivan je naslijedio vinograd od 3/4 jutra u oblasti Kozlovec, koji se granii s vinogradima sljedeih ljudi: Manua, Jovana pekara, Nikole i s dravnim drumom. Po me nuti Jumer otuio je vinograd. Tokom ispitivanja Jumer je izjavio da je on prije izvjesnog vremena kupio sporni vinograd, koji se granii s vinogradima istih ovih ljudi, i to ga kupio za 15 groa51 od dravnog slubenika kao dravno dobro bez vlasnika. Poslije smrti prethodnog vlasnika, Ivana Simiijate, koji je umro bez nasljednika, vinograd je postao dravno vlasnitvo. Nikola je prigovorio da to to je Jumer rekao nije istina i pozvao dva svjedoka, koji su potvrdili da vinograd zaista pripada njemu. Potom je sud naloio optu e nom da pozove svjedoke koji e potvrditi njegove rijei i odredio mu rok da to uini. Kako Jumer nije uspio da pronae svjedoke u odreenom mu roku, sud mu je predloio da pod zakletvom izjavi da je zaista kupio vinograd kao dobro bez vlasnika. Jumer se sloio i zakleo se u Boga. Na osnovu toga sud je naloio Ivanu da obu sta vi sve da lje zakonske postupke po vo dom vinograda.
Georgieva, Canev, str. 293

iz Margarita traili od Mehmeda I nove privilegije, iako su ih bili dobili ve od Murata I i od Bajazita I. II-14. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog hrianina i jednog janjiara (Sofija, 1618) Ovim se potvruje da se nemusliman Ilija, stanovnik grada Sofije, baniorske ma ha le, pojavio pred erijatskim sudom i prijavio janjiara Osman-bau, koji ivi u istom kraju, i u njegovom prisustvu izjavio: Ovaj ovjek, Osman-baa, dri moju enu Petkanu u svojoj kui i nee da mi je vrati iako sam ga zamolio. Osim toga, pokuava da je nagovori da se razvede od mene. Tako je skriva u svojoj kui, a ne eni se njome. Molim sud da ispita optuenog o ovoj stvari i da zabiljei njegov odgovor. Poslije Ilijine izjave, pomenuti Osman po z van je pred sud [da d izjavu o optubi]. Osman je priznao da tuilac govori is ti nu i doveo je pomenutu nemuslimanku Petkanu pred sud i vratio je njenom muu Iliji.
Turski izvori 2, str. 119

? Razgovaraj s drugima o tome zato su monasi

o poloaju ene u dru t vu? Zato Petkanu niko nita nije pitao? to misli, to bi ona rekla da je sama mogla da bira? Da li je zatita podanika (raje) bila sa mo mrtvo slovo na papiru?

? to na osnovu ovog teksta moe da zakljui

u ovom sluaju? Da li je kadija zaista povjerovao Jume ro voj zakletvi ili je sve ovo namjeteno? Da li zna neto o obiaju zaklinjanja u srednjovjekovnom pravu? Da li su kadije uvijek titile muslimane od nemuslimana (raje)? Da li su kadije uvijek donosile pravine presude? Obrazloi svoje miljenje koristei se navedenim tekstovima.

? Da si ti kadija, kako bi ti presudio/presudila

Glavarine koju na ime zatite plaaju nemuslimani Gro (guru), naziv za velike srebrnjake (talire). Poto su se dugo koristili groevi kovani u raznim evropskim zemljama, Osmanlije su u XVII vijeku i same poele da kuju gurue, pa je guru postao i obraunska jedinica, vrijedna 40 para i 120 aki.
50 51

64

OSMANSKo CARSTVo

II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos odluuje da proera/protjera kadiju (1710) Godina 1710, 9. septembar, Mikonos Mi, potpisani lanovi zajednice Mikonos, vieli/vidjeli smo nevolje i mete koje je nae ostrvo pretrpjelo od potovanog glavnog sudije koji trai svaki nain da nas okri vi, i s obzirom na sve klevetanje i sve ono to namjerava da nam uradi, sakupili smo se, mladi i stari, svetenici i narod i itava pastva Crkve nae svete Bogo ro di ce, zatitnice ovog ostrva, i smatramo da je opravdano da se pomenuti sudija udalji s ostrva kako bi se okonali skandali i nevolje; a itava zajednica obeava da e, ukoliko neko bude imao tete od ovoga, braniti i podrati tog ovjeka pred sva kim sudom, to i potvrujemo potpisima naih imena ispod. [Potpisi]
Zerlentou, str. 6768

zapovijest: ako ponovo pokua da omete plaanje poreza koje nalae Sveti zakon (erijat), neka bude silom doveden pred moj Carski sud [to jest u Carigrad] i potom baen na galiju kako bi bio istinski kanjen.
Kala, str. 177

Imaj u vidu da se spahija nije alio kadiji nego pravo Carskom savjetu u Carigradu.

uerivaima/utjerivaima poreza? Kakav je stav zauzeo sultan po tom pitanju? Da li Todoraki ima izgleda da izbjegne kaznu? II-18. Osmanska povelja kojom se tite manastiri u Bosni (1785) Paina bujruntija Vama, gospodo kadije, koji se nalazite u po krajini Bosni, vama, zapovjednici, i vama, haralije, daje se na znanje na koji su nain redovnici triju samostana [Kreevo, Fojnica i Kraljeva Sutjeska] slobodni i izuzeti od bilo kakvog javnog po reza, glavarine i drugih [nameta] snagom uz vi e ne povelje i plemenitih fermana koji se nalaze u njihovim rukama. Vi nikad ne e te dopustiti da ih netko, suprotno gore spomenutoj uzvienoj povelji i drugim plemenitim ispravama, zlostavlja ili uznemiruje traenjem haraa, bilo u nji hovim samostanima, a isto tako i kad se nalaze u odgovarajuim zaseocima, selima ili nurijama pokrajine Bosne, bili oni na cesti ili u svom stanu. Vi ete ih prema odredbi plemenitog fermana zatiivati i braniti u svakom susretu i postupat ete prema sadraju ove bujruntije u va jui se, to vie moete, da uinite ne to protivno ovome. Tako zapovijedam.
Beni, str. 303

? Kako su se itelji Samakoduka opirali

sebe u opasan poloaj time to su se pobunili protiv kadije? Zato su oni to uinili? II-17. Presuda protiv kodabae Todorakija iz Samakoduka (1762)

? to misli, da li su stanovnici Mikonosa doveli

Presuda kadijinog pomonika (naiba) Midijske nahije: Poto se hadi-Ibrahim predstavio, i po to se pokazalo da ima pravo da ubira dizju (glavarinu) za Carigrad i okolne okruge, ispriao nam je kako je u Midijskoj nahiji, koja pripada jednom od tih okolnih okruga, u selu Samakoduk, koje pripada Midijskoj nahiji, izvjesni zimija (podanik nemusliman) po imenu Todoraki, koji je kodabaa za zatienu raju ovog sela, okupio oko sebe vie od sto pedeset ljudi i rekao: mi, po danici Samakoduka, neemo da primamo pozive za dizju, neemo ti dozvoliti da kroi u nae selo, pa je tvrdoglavo pru ao otpor, i ak je iao dotle da je uda rio straare koji su pratili pomenutog tuioca, i istrajavao u pobuni, zbog ega su prihodi za dravnu kasu samo dje li mi - no i nepotpuno prikupljeni. [Hadi-Ibra him] me je zamolio da izdam carsku naredbu kojom e se pomenuti zimija osuditi na veslanje na galiji sve dok se ne popravi. Neka ovo bude moja pismena

Krajem XVIII vijeka, kada je centralna vlast u provincijama ve bila slabija, podanici su od lokalnih vlasti esto traili posebne povelje.

Uporedi privilegije navedene u tekstovima II-13 i II-18.


65

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

IIe. Pokrajine i vazalske drave


II-19. Odredba o statusu Dubrovnika, potvrena i ahdnamom Murata III (1575) [] Svojevremeno je knezovima i vlasteli Dubrovnika, zbog poslunosti i pokornosti, odanosti i asti koju su pokazali u vrije me mojih pokojnih velianstvenih pre daka, neka Bog osvijetli dokaze [njihove ve li ine], dodijeljena povelja. [] Svake godine e, u skladu sa starim obiajem, poslati dvanaest hiljada pet stotina zlatnika [filori], koje su odvajkada slali naem Dvoru, editu/sjeditu slave, preko svojih poslanika. Vie poreza (haraa) od navedenih 12.500 zlatnika nee se traiti. Moji namjesnici (sandakbegovi), slubenici (subae), timarnici, ukratko, svi koji stoje u sjenci moje moi nee initi naao njihovoj zemlji i poedima/posjedima, njihovim tvravama i njima samima. Isto kao to su njihov grad i zemlja i ra ni je bili bezbjedni i tieni, tako e biti bezbjedni i zatieni i nadalje. Iz suednih/susjednih zemalja svako, bio neprijatelj ili prijatelj, kopnom ili morem, smije da doe u njihov grad i ode iz njega; niko to ne smije da zabrani niti da se mijea u to. Njihovi trgovci smiju da trguju u mojim zemljama koje su pod [Bojom] zatitom; mogu da dolaze i odlaze. Niko ne treba da se mijea u ono to im pripada (stvari, i vo tinje i druga dobra), niti da ih ometa. I ne smiju da naplauju putarinu.
Biegman, str. 5657

II-20. Ahdnama52 Ahmeda I za Transilvaniju (1614) Ovim obeavam i zaklinjem se []: dokle god su pomenuti knez (beg) i vojni zapovjednici i drugi velikodostojnici Gornje Uga r ske podanici moje Visoke porte, i to isk re no, s vjerom i au, dokle god su prijatelji mojih prijatelja i neprijatelji mojih neprijatelja, i dokle god djelaju za jedno i u dogo voru s pomenutim Betlenom Gabrijelom53, i trude se da oeraju/otjeraju i satru neprijatelja koji bi, s bilo koje strane, mogao da napadne Transilvaniju, a da bi dokazali da su odani i pokorni, poslae ove godine, svojom voljom i slono, svoje darove [peke] mojoj Carskoj porti, prema bogatstvu i mogunostima koje ima njihova zemlja. Dotle u ih ja, zauzvrat, tititi na svaki nain od njihovih neprijatelja, kad god se ukae potreba za mojom pomoi i podr kom; sve tvrave i gradovi, kao i sve zemlje u njihovom poedu/posjedu ostae, odsad pa nadalje, u njihovim rukama, i u to se nee mijeati apsolutno niko: nijedan beglerbeg niti beg koji meni slui, niti vrhovni zapovjednik moje vojske. Njihovi se obiaji i red i pravila i vjera ni na koji nain nee mijenjati, kao ni obiaji koje njeguju vjekovima; niko ne treba da im se mijea niti da im ini zlo, ve da ih os tavi da ive mirno pod okriljem pravde. [] A od pomenute zemlje neemo traiti poreze vee od dosadanjih.
Gemil, str. 165

to misli o posebnim odredbama vezanim za trgovinu i trgovce? Da li su one koristile samo Dubrovanima ili su i Osmanlije imale neke koristi od toga?

bro v nik? ? Koje obaveze je imao vazalski Du

Prokomentarii onaj uslov dokle god su prijatelji mojih prijatelja i neprijatelji mojih neprijatelja.

? Kakve je obaveze imala vazalska drava?

Ahdnama je povelja koju sultan izdaje nemuslimanskoj dravi s kojom je sklopio mir. Nju nijesu dobijale samo tipine vazalske drave, nego i Mletaka republika, Poljska i druge. Osmanlije su dugo izbjegavale praksu formalnih bilateralnih ugovora, koje izdaju i potpisuju obje ugovorne strane; meutim, i o odredbama ahdname dogovarale su se obje strane prije nego to bi potpisale formalni dokument. 53 Knez Transilvanije (16131629)
52

66

OSMANSKo CARSTVo

II-21. Autonomija Moldavije (1716) Moldavski kneevi bili su lieni prava da objave rat, da sklope mir, potpisuju ugo vo re, alju glasnike kneevima suednih/susjednih ze malja u vezi s dravnim poslovima, iako im je bila data sva sloboda i gotovo ista ovlaenja da donose zakone kao i nekad, da izriu kazne, da podignu nekog do po loaja bojara54 ili da mu oduzmu tu po ast, da nametnu po re ze i ak da imenuju episkope, i jo slinih ovlaenja. A vlast kneeva ne protee se samo na uglednike i stanovnike Moldavije ve i na turske trgovce i dru ge ljude raznih sta le a dokle god bo ra ve na njegovoj terito riji: njihov ivot i smrt u njegovim su rukama [], svi civilni i vojni velikodostojnici u njegovoj su mi lo sti: on daje onima koji su mu dragi, uzima od onih koji mu se ne dopadaju. A u tom inu davanja knez ne mora da se obazire ni na kakva pravila. [] Knez ima istu vlast ne samo nad pripadnicima nieg svetenstva nego i nad mitropolitima, episkopima, arhimandri ti ma, igumanima i svim pripadnicima crkve ako bi inili nepravdu ili neto to kodi narodu ili bi kovali zavjere protiv kneza ili drave. Knez tada moe, bez ikakvih prepreka i bez saglasnosti carigradskog patrijarha, da ih uklo ni s poloaja (u crkvi, ali ne i u svetenstvu) i ak da ih, ukoliko prilike to nalau, kazni smru []. Pa ipak, on ne ma isto ta ko veliku mo nad imetkom sta novnika Mol davije. Tano je da, bez obzira na visinu poreza nemetnutih zemlji, niko ne bi mogao da se opire njegovim naredbama ili da se oglui o njih a da ne rizikuje da izgubi glavu; meutim, i on sam je, sa svoje strane, prinuen da osmanskom dvoru prijavi ta je prikupio. ak i kad bi ga neko potkazao velikom veziru da je prolio krv nevinih, i iako niko ne bi mogao da mu sudi, on bi opet bio u velikoj nevolji ako bi se cije la zemlja alila na previsoke po re ze. I kad bi se pokazalo da on jeste kriv za to, bio bi kanjen izgonom ili bi mu sva imovina bila konfiskovana, poto knez moe biti osuen na smrt jedino ako po ve de bunu ili ako odbije da plati godinji hara. Meutim, ni ova zabrana nije tako stroga da se ljudi ne bi ogluivali o nju. ta vie, ako se knez da ro vi ma umili ve zi ru i njegovom zamjeniku [kethda], rizniaru [defterdar]
54

i drugima koji imaju uticaja na cara, on ne mora da strijepi od pritubi bojar ili ak itave zemlje, poto nema te stvari koju branilac ne moe odbraniti pred turskim sudom ako su mu samo ruke pune darova. I tako, kako god Turinova tiranija nad Moldavijom bila teka, njen knez opet moe da ini to god mu volja a da nieg ne mo ra da se plai: nema nikoga ko se mo e odu prijeti njegovoj volji, a da ne bude kanjen.
Cantemir 1973, str. 127128

Dimitrije Kantemir (16731723) u dva navrata je bio moldavski knez (1693. i 17101711), a kad je njegova pobuna protiv Osmanlija 1711. doivjela neuspjeh, morao je da pobjegne u Rusiju. Poto je vei dio mladosti proveo u Carigradu, postao je jedan od najveih evropskih poznavalaca Osmanskog carstva i napisao, izmeu ostalog, istoriju Osmanskog carstva i jednu raspravu o muslimanskoj vjeri. Opis Moldavije napisao je na latinskom, poto je to djelo bilo na mije njeno zapadnoj publici.

ovlaenja moldavskih kneeva ili ne? Koje su dobre a koje loe strane ivota u vazalskoj dravi, u poreenju sa ivotom u obinoj osmanskoj provinciji? Kako se status drave odraavao na poje dine drutvene grupe?

? Da li se Dimitrije Kantemir slae s proirenjem

II-22. Francuski putnik Flaa o posebnom statusu vlakih kneeva (1741) Primijetio sam u Bukuretu neto to mi je izgledalo veoma udno. Iako sultan ras po lae ovom kneevinom po svojoj mi lo st i, Turci ove/ovdje nemaju nijednu damiju i nijesu pod kneevom vlau. Oni samo priznaju vlast sultanovog namjesnika, i jedini on ima pra vo da ih kazni. Pa ipak, s Rumu ni ma, Gr ci ma i drugim hrianskim narodima st var je drukija: vojvoda ili gospodar Vlake moe despotski da upravlja njihovim ivotom i imetkom, osim ako se nje go ve mje re i odluke ne kose sa sultanovim, poto on u potpunosti zavisi od njega, i kad god zakasni s dankom koji duguje Porti

Bojar je bila i titula uglednika i naziv slube.

67

INSTiTUCiJE OSMANSKOG CARSTVA

ili ne ispuni svoje obaveze prema njoj, on mora biti spreman na to da e biti svrgnut s prijestola ili da e moda ak i bez glave os ta ti. On je vie namjesnik nego to je vla dar. Vojvoda Konstantin [Mav ro kor dat]55 zasluivao je bolju sudbinu; sve bi zemlje bile srene da imaju takvog vladara.
Cltori, IX, str. 257

Uporedi tekstove iz ovog odjeljka s tekstovima iz odjeljka I-8.

? vazalskim dravama?

Kakva su ogranienja vaila za Osmanlije u

Tabela2: Teritorijalna podjela u Osmanskom carstvu (XVI vijek)


A. Glavne osmanske pokrajine (ejaleti, zvani i live ili vilajeti) njima upravlja beglerbeg, vrhovni vojni i svjetovni starjeina pokrajine dijele se na nekoliko sandaka, kojima vladaju sandakbegovi, a koje, opet, ini nekoliko kaza, kojima vladaju kadije vei dio zemlje podijeljen je preko timara (feuda) u ove pokrajine spadaju, na primjer, Anadolija, Rumelija, Budim, Kipar i dr. osobenost: mahom su to manji regioni i zajednice koji uivaju posebne privilegije ili lokalnu samostalnost (na primjer, manastiri na Atosu i Sinaju, nekoliko planinskih ili ostrvskih zajednica u Crnoj Gori, Albaniji, Grkoj i dr.). B. Drugi pojas osmanskih pokrajina ejaleti kojima upravljaju starjeine koje je imenovao sultan uglavnom organizovane u skladu s posebnim finansijskim sistemom (sistem salijane); samo djelimino integrisane u sistem feuda ili sasvim van njega) u ove pokrajine spadaju, na primjer, Egipat, Bagdad, Basra, Tunis, Jemen i dr. osobenost: rijetko kad ejaleti, ee sandaci; u nekima se vlast mogla i naslijediti (primjeri: Lahsa, Adana, pod porodicom Ramazan, nekoliko kurdskih sandaka, Vidin u XV i XVI vijeku pod porodicom Mihailoglu, i dr.). C. Muslimanske vazalske drave drave koje su priznale osmansku vlast, ali su zadrale svoju tradicionalnu organizaciju; ipak, sultan je mogao da odluuje o imenovanju njihovih vladara ovakve drave uglavnom su imale velik politiki, vojni i/ili simboliki znaaj za Osmansko carstvo, i dobijale su od njega razne vidove finansijske pomoi u ove drave spadaju, na primjer, Krimski hanat, erifat u Meki i dr. osobenost: 15901603 i Persija je plaala danak Osmanskom carstvu, ali nije trajno bila njegov vazal. D. Hrianske vazalske drave drave koje su priznale osmansku vlast, plaale sultanu danak, morale da se povinuju osmanskoj politici, ali su sauvale autonomiju i tradicionalne hrianske institucije (tj. nijesu morale da prihvate muslimanski/osmanski zakon) u ove drave spadaju, na primjer, Dubrovnik, Vlaka, Moldavija, Transilvanija, Gruzija, Hios (do 1566. godine) i dr. osobenost: neke hrianske drave plaale su danak ili samo dio teritorije (na primjer Venecija za Kipar 15171570; Habsburgovci za Gornju Ugarsku 15331593) ili kao zatitu kako ne bi bile pljakane (na primjer Poljska i Litvanija Krimskom hanatu, a povremeno i Osmanlijama), ali su zadrale politiku nezavisnost.

Konstantin Mavrokordat (ivio 17111769) bio je jedan od najistaknutijih predstavnika pravoslavne grke elite u Carigradu, takozvanih Fanariota, u XVIII vijeku. Izmeu 1730. i 1769. vladao je Vlakom est puta, a Moldavijom etiri puta. Izuzetno obrazovan, ukinuo je kmetstvo i preduzeo mnoge druge reforme u duhu prosvijeenog apsolutizma.
55

68

TREE POGLAVLJE Vjerske institucije, vjerske zajednice i vjerski obredi

U Osmanskom carstvu ivjeli su ljudi najrazliitijih vjera. Vjernost islamu podrazumijevala se i kod sultana i kod elite, ali jednako je vano bilo integrisati u dravu i podanike koji nijesu bili muslimanske vjere. Osim toga, vjerska raznolikost bila je daleko izraenija u jugoistonoj Evropi nego u bliskoistonim ili afrikim pokrajinama Osmanskog carstva. U ovom poglavlju pokuaemo da objasnimo kakvu je ulogu vjera imala u ivotu narod u jugoistonoj Evropi tokom osmanske vladavine. U politikom smislu, vjera je bila presudna: drutvena struktura u Osmanskom carstvu poivala je na podjeli na muslimane i nemuslimane, a meu podanicima koji nijesu bili muslimanske vjere bilo je pravoslavaca, Jevreja, Jermena, itd., i oni su inili milete, zajednice. Interese i potrebe ovih zajednica zastupale su njihove vjerske institucije. Pravoslavna crkva odravala je posebne odnose s osmanskim vlastima, ali su i vjerski poglavari drugih vjeroispovijesti saraivali s osmanskom dr avom. Pa ipak, za veinu ljudi religija je manje bila pitanje politike i institucija, a vie stvar vjere i odnosa s bogom. Vjerski obiaji bili su u samom srcu svakodnevice za veliku veinu ljudi, pa smo za ovo poglavlje odabrali neke tekstove koji upravo o tome govore. U veini tekstova pominje se i veoma kontroverzno pitanje vjerske tolerancije u Osmanskom carstvu. Mnogi istoriari insistiraju na tome da je Osmansko carstvo bilo musliman ska imperija, te da su u njoj hriani tlaeni po vjerskom osnovu. Drugi istoriari, pak, skre u nam panju na to da su se u isto to vrijeme i po Evropi vodili vjerski ratovi i da su nehriani mogli da biraju izmeu pokrtavanja i iseljavanja, dok su Osmanlije bile daleko tole ran tnije, jer su dozvoljavale svojim podanicima hrianima da zadre svoju vjeru, i da su ak i izbjeglice druge vjere primale rairenih ruku. Iako u oba ova stava ima poneto istine, oni su ipak ideoloki obiljeeni i jako pojednostavljuju istorijske injenice. Tekstovi koje navodimo na kraju ovog poglavlja moda e pomoi uenicima da shvate koliko je zajedniki ivot toliko razliitih religija bio kompleksan, kakve su bile razmjere diskriminacije u jugoistonoj Evropi, te da to stave u iri, komparativni okvir.

IIIa. Muslimani
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove damije u Carigradu (polovina XVI vijeka) [Sultan Sulejman] mio Bogu, gospodar velianstva i svemoi, tvorac svijeta, zemlje i vlasti, [sultan Sulejman] koji je njegov rob, silan boanskom snagom, kalifa to Boju milost zrai, On koji ispunjava naredbe Tajne knjige i sprovodi njene odredbe u (svim) nastanje nim djelovima zemlje, Koji je, uz pomo svemogueg Boga i svoje pobjedonosne vojske, osvojio zemlje na is to ku i na zapadu, gospodar svjetskog carstva, sjenka Boja nad svim narodima, sultan sultana Arapa i Persijanaca, objavljiva carskih zakona [kanun], deseti od osmanskih hakana, Sultan, sin sultanov, sultan Sulejman-han, [] Neka sultanat njegov potraje za sva vremena!
Imber, str. 75

69

VjERSKE INSTITuCIjE, VjERSKE zAjEdNICE I VjERSKI ObREdI

su tvrdili da njihova vlast potie od Boga) bio istinski vjernik ili je samo pokuavao da mani pulie svojim podanicima? Kakvu je ulogu u tom sluaju imala ulema? III-2. Dimitrije Kantemir o muslimanskim molitvama Muhamed je naredio molitvu pet puta u 24 sata, bilo u javnosti, bilo u osami [] Kad se mole, oni se veoma briljivo staraju za etiri stvari: 1. da se operu; 2. da ove molitve izgovore u naloenom vreme nu, jer ako ih izgovore prije ili poslije pravog vremena, smatraju da e im molitve bi ti uzaludne i da se nee dopasti Bogu; 3. da mjesto na kom se mole bude isto, a ako sumnjaju u njegovu istou, onda pod noge moraju da prostru mali ilim ili svoj ogrta; 4. da se okrenu prema osi ever/sjeverjug, koju oni zovu kibla [kbla], a za koju kau da gleda ka hramu u Meki. [] Kad se mole, oni se poklone nekoliko puta, kleknu, dotaknu tle elom, ustanu i mole se. [] U velikim bogomoljama, damijama, oni svo je mjesto ne ustupaju nikom, pa ni samom sul tanu, ve svako ostaje na mjestu koje je prvobitno zauzeo i niko ga ne dira. A prije nego to se molitva zavri, zabranjeno je da se izgovori ijedna rije ili naini i najma nji pokret (mili Boe, koliko su oni u ovom pogledu poboniji od hriana, i koliko revnosnije potuju Boga!), ili da se pljune ili nakalje, osim ako vas nuda priera/pritjera, ali i tada treba da pljunete u maramicu, jer oni smatraju da je neprilino pljunuti ili useknuti se na istom mjestu. Petak. Petkom, koji se na jeziku Kurana zove duma (a to znai okupljanje ili dan sabora), poslije podnevne molitve, u ve li kim bogomoljama (koje oni zovu sultans kim) propovjednici dre vjeronauk dva ili tri sata. Oni objanjavaju tekst Kurana, neku temu koju su prethodno odabrali. Tome oni dodaju lijepe govore, ponekad mora lis tike, ve u zavisnosti od prilike, i ukraene stilskim figurama, tropima i me taforama i drugim retorikim sredstvima. U vrijeme mira dodaju neku rije o ostvarenju pravde, o tome kako se dravna uprava stara o svojim podanicima, o Bojoj milosti i o osujeivanju neprijatelja, njegovog napredovanja i namjera. A ukoliko su u ratu, ili ukoliko
70

? vladara. Da li je vladar (i mno gi vladari koji

Objasni odnos izmeu Boga i osmanskog

se rat upravo sprema, sultan propovjednicima naloi da priaju i ee, da pokau narodu i da ga uvjere u to da se u rat protiv neprijatelja kree po Bojoj i Prorokovoj zapovijesti, ne za zemaljska blaga, ne za nekakvu dobit ili slavu i ljudsku pohvalu, ve samo zarad irenja vjere, za slavu Boju i na korist itavog muslimanskog naroda, a i drugih.
Cantemir 1987, str. 289295

Ovaj ieak/isjeak potie iz Kantemirove ra sprave o muslimanskoj vjeri, napisane tokom izbjeglitva u Rusiji (17111723), u kojoj on podrobno izlae ono to zna o os man skom drutvu, koje je upoznao tokom vie od dvadeset godina ivota u Cari gra du prije 1710. godine.

Pronai jedan argument koji govori u prilog tome da je zajednica muslimanskih vjernika [umma] demokratska po svojoj prirodi. Da li je opravdano mijeanje politike u vjersku sferu? Navedi argumente za i protiv. Da li i u drugim drutvima postoje primjeri za takvo mijeanje? Da li do njega dolazi i u drutvu u kom ti ivi? Sl. 11. Damija u Izniku (Nikeja) iz XIV vijeka

? vati tokom molitve?

Kojih su se pravila muslimani morali pridra

Lewis, str. 294

OSmANSKO CARSTVO

Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova damija) u Carigradu (15501557)

Mula Mustafa Baeskija (1731/1732 1809) proveo je itav ivot u Sarajevu. Bio je imam i hatib u Bozadi hadi-Ha sa no voj damiji, a kasnije je radio kao pisar (atib). Mula Mustafa je sainio Hro niku, odlian izvor grae o istoriji politikog i svakodnevnog ivota u Sarajevu, Bosni i suednim/ susjednim zemljama. U ovom tekstu vi dimo da je Mustafa, u skladu s intelektualnom klimom u Evropi XVIII vijeka, bio veoma skep ti an prema rairenom sujevjerju; meutim, ta skeptinost nije ga navela na to da po sum nja u Boju svemo.

Fotografija Helene Filon

? Da li kia ima prirodne ili boanske uzroke?

U to zapravo mula Mustafa Baeskija vjeruje?

Uporedi ove dvije damije. Da nijesi imao/ imala podatke o vremenu u kom su nastale, kako bi mogao/mogla da zakljui koja je starija a koja novija?

Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Ku ra na u Staroj damiji u Jedrenu (XV vijek)

III-3. Kako jedan musliman objanjava vezu izmeu Boga i kie (1779) Kie nije bilo tri ili etiri mjeseca, pa su se u svim damijama u Sarajevu esto drale dove, molitve za kiu. Ali za sve postoji neki razlog, jer Bog ne mijenja svoju odluku, a uzvieni svijet duha povezan je s naim. Ako kia padne, za to postoji drugi razlog, poznat zvijezdoznancima, pa su mo lit ve za kiu samo znak pokornosti i slu ba Bogu, a ne glavni razlog iz kog ki a pada. Jer kad bi svaka molitva bila usliena, svijet bi propao, a nama tajne ne bi bile obznanjivane. Ali, kad se vrijeme kie priblii i neko se pomoli, ljudi onda kau da je on dobar ovjek i da e mu molitva biti usliena. A ja, grenik i siromah, uo sam prije skoro mjesec dana od jednog zvijezdoznanca da e za mjesec dana, to znai sada, zvijezde stati tako da e se dveri otvoriti, to jest da e kia pasti i tako i bi. I tako su onda neke neznalice stale same da izvode zakljuke, to nije greno, ali nije ni od nekog znaaja, jer bie kako Bog hoe, a ne to mi hoemo ili neemo.
Baeskija, str. 235 Hegyi, Zimanyi, sl. 90

71

VjERSKE INSTITuCIjE, VjERSKE zAjEdNICE I VjERSKI ObREdI

Sl. 13a. Husein-paina damija, sagraena 1569. godine

Husein Painu damiju je 1569. godine podigao Hussein Paa Boljani (umro oko 1594). Roen blizu Pljevalja, bio je bosanski, herce govaki, misirski (Egipat), sandak-beg, kao i vezir Bagdada. Damija je bila dio njego vog imanja. Unutranjost damije, posebno estougaoni mihrab, bogato je ukraen floralnim i geometrijskim motivima. U ovoj se damiji uva Kuran iz 1571. godine, remekdjelo islamske kaligrafije.

Sl. 14. Turska gospa na kamili prilikom hodoaa u Meku

Kasalica, str. 76.

Sl. 13b. Zidna dekoracija unutranjosti Husein-paine damije u Pljevljima

Hegyi, Zimanyi, sl. 62 Kasalica, str. 77.

72

OSmANSKO CARSTVO

III-4. Muslimanska heterodoksija ale o bektaijama Drao hoda propovijed u damiji i opisivao Boju mo i svojstva. Bog nije ni na zemlji ni na nebu, nije ni na desnoj ni na lijevoj strani, nije ni nad mo rem ni u moru. Ukratko, on se ne pokazuje u prostoru ve postoji samo u srcu vjernikovom, govorio je hoda, na ta jedan bektaija ne mogae vie da se uzdri pa ree: O vjernici, molim vas da me sasluate. Kad sam vam ja neki dan rekao da Bog nije ove/ovdje, vi ste mi rekli da sam postao nevjernik, a sad kad vam hoda-efendija kae da Bog ne postoji, vi ni rijei. Pitali bektaiju zato je svijet tako pun brda i dolina, stijena i planina, zato nije svuda ravan i gladak, a bektaija na to odgovori: Pa ta ste oekivali od neeg to je stvarano samo est dana?
Dursun, str. 78

Sl. 15. Astronomska opservatorija u Carigradu (oko 1580)

Lewis, str. 200

Bektaije su osnovale vjersko bratstvo i pozivale se na uzor hadi-Bektaa Velija, uvenog mistika i dervia iz XIII vijeka. Iako zvanino veoma bliski osmanskim vlastima i veoma uticajni meu janjiarima, bektaije su bile pobornici islamskog misticizma (sufizma), i ponekad su bili blii iitskoj nego zvaninoj sunitskoj vjeri Osmanskog carstva. Bektaije su gajile i specifino nepotovanje prema drutvenoj hijerarhiji, ali i prema ra i re nim obiajima i obredima sve je to na lo izraza u bezbrojnim alama u kojima je glavni junak anonimni bektaija, baba (otac ili, ponekad, ed/djed), jedna od najznaajnijih figura u turskom humoru uopte. Kao i inae kod usmenog predanja, ale o bektaijama teko je tano datirati, i one svjedoe o razliitim slojevima narodnog pamenja.

slici prikazani samo mukarci? Zato svi do jednog nose bradu? Da li je u pitanju moda, neto tipino za profesiju, ili neki dru t ve ni simbol? Misli li da se na to pitanje moe dati konaan odgovor ili to treba da pripiemo umjetnikovoj ma ti? Kako ti izgleda karta koja je pri ka za na na ovoj slici? Sl. 16. Narodni junak Nasradin-hoda

? od njih koristimo i dan-danas? Zato su na

Koje naune instrumente prepoznaje? Koje

institucija, ili su to prosto relativno bezazlene prie, ventil za pojedince koji se ne slau sa zva ninom vjerom? Da li su ti poznati i neki drugi vidovi heterodoksije u jugoistonoj Evropi? Da li misticizam moe da postane subverzivan u odnosu na zvanine vjerske ins titucije?

? strekavale ljude na pobunu protiv vjerskih

to misli o ovim alama? Da li su one pod

Hegyi, Zimanyi, sl. 75

73

VJERSKE INSTITUCIJE, vJERSKE ZAJEDNICE I vJERSKI OBREDI

Da li su prie o Nasradin-hodi popularne i u tvojoj zemlji? Kada su prie o njemu prvi put objavljene na tvom je zi ku? Pitaj drugove ili rodbinu ta znaju o Nasradin-hodi.

? Zna li neke prie o Nasradin-hodi? Kako je on prikazan u tim anegdotama?

IIIb. Hriani
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha poslije osvajanja Carigrada (1453) Treega dana poto je na grad pao, sultan je proslavio pobjedu uz veliku radost i veselje [] Izdao je naredbu da se izabere patrijarh, onako kako obiaj i pravila to nalau, poto se na patrijarh upokojio neto ranije. Crkveni velikodostojnici koji su sluajno bili prisutni i neto malo pripadnika crkve i laika odabrae Georgija Sho larija za patrijarha i dadoe mu ime Genadije. [] Na obiaj i tradicio nalna ceremonija nalau da hrianski car daruje novog patrijarha zlatnim skiptrom. Tako je ovaj nitkov od sultana pokuao da se prikae kao car naega grada i da oponaa nae hrianske careve: pozvao je Genadija na objed i razgovor i doekao ga s velikim poastima. Dugo su razgovarali i sultan mu je dao svakojaka obeanja. Kad je dolo vrijeme da Genadije krene, sultan mu je dao onaj dragocjeni skiptar i zamolio ga da prihvati taj dar.
Melissenos, str. 133135

Sl. 17. Osmanska srebrna inija s natpisom na grkom, koriena za pravoslavni crkveni obred (XVI vijek)

Muzej Benaki u Atini

III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje o manastiru Sv. Save u Srbiji (1574) Dvadeset prvog [marta] doli smo u Uvac, tur sku varoicu. Odatle videsmo manastir Sv. Save, manastir srpskih monaha i ka luera. Oni su obueni u crno, govore slo ven ski i ive po grkim obredima. Pri veli su nas da poljubimo jednu veliku kost ruke sv. Save, ije, kau, imaju celo telo. Videli smo Jevreje i Turke kako ovu kost ljube s istim potovanjem kao hri a ni i daju vi e milostinje. Ovi monasi plaaju sultanu izvestan hara. Na au nam je rekao da je jedan zao Turin, koji je jednog dana doao po taj hara, uinio ka lu e ri ma neko na si lje i pao mrtav na manastir skim vratima. Dali su nam da jedemo orbe s uljem i prazilukom, malo ribe i crnog hleba.
Samardi, str. 135

Prije nego to je Carigrad osvojen, Sholarije je bio jedan od predvodnika pravoslavnog otpora Firentinskoj crk ve noj uniji (1439), po kojoj je vizantijski car Jovan VIII priznao primat papi kako bi dobio pomo u borbi protiv Osmanlija.

? Kakav je interes imao Mehmed II kada je


postavio Genadija za patrijarha?

74

OSmANSKO CARSTVO

Zato su i pripadnici drugih vjera uka zivali potovanje srpskim pravo slav nim relikvijama? (Ovo je, naime, kultno mjesto koje pohode pripadnici svih re ligija.) Zna li za neke sline primjere iz nekog drugog kraja svijeta ili iz druge epohe? III-7. Pavle Alepski o moldavskim crkvama (polovina XVII vijeka) U Valuju se nalaze palate [nekadanjeg kneza Stefana Velikog], njegovo kupatilo, njegovi vrtovi, a uz to i velika i visoka crkva s kupolama koje se diu visoko u ne bo. Svuda oko ove crkve su svodovi i polukruni lukovi, a na njihovoj unutranjosti su slike i ikone svetaca. Kod vrata, nad niim zidom, Strani sud naslikan je u zlatu i lapisu lazuli, potom Mojsije kako izvodi Anu i Kajafu i druge Jevreje pred naeg Boga. Te slike su rune. Poslije njih dolaze drugaije slike: to su slike Turaka s bijelim turbanima na glavi, veli kim raznobojnim kadifenim ogrtaima, dugih rukava i s dugim utim velovima, potom njihovih dervia, a iza njih i meu njima su avoli to ih progone i rugaju im se. Sotona je sasvim naprijed, sa eirom na glavi. Jedan od avolova mu se izruguje i zbacuje mu eir s glave. I tako je oslikana itava unutranjost crkve. Arhitektura je prelijepa. Na svodu glavne kupole je lik naeg gospoda Isusa Hrista []. Ispred crkvene kapije je veliko zvono. Crkve u ovoj zemlji imaju tri dijela: prvi je spoljni, s vratima, i on je predvien za ene; drugi dio odijeljen je zidom i vratima, i on je predvien za vjernike; a trei dio, takoe odijeljen zidom i vratima, predvien je za kneza i njegovu pratnju.
Cltori, VI, str. 29

? Da li je to neto specifino za pravoslavce?

Kako su pravoslavci iskazivali svoju pobonost?

Sl. 18. Manastir Voronec u Moldavi ji (izgraen 1488, spoljne freske 15471550)

http://www.users.cloud9.net/~romania/vor/Voronet.html

Sl. 19. Tajna veera freska iz manastira Stavronikita, Sveta gora (1546)

su takve slike postojale u jednoj vazalskoj dravi Osman skog carstva? Da li to moemo tu maiti kao izraz vjerske tolerantno sti Osmanlija? Uporedi hijerarhijsku strukturu u unu tranjosti moldavske crkve s opisom muslimanske damije u tekstu III-2.

? imale freske s Turcima? Kako je mogue da

Kakvu su ulogu u vjerskom ivotu Moldavaca


Koliopoulos-Chassiotis, str. 169

75

VJERSKE INSTITUCIJE, vJERSKE ZAJEDNICE I vJERSKI OBREDI

Sl. 20. Manastir Ostrog u Crnoj Gori, iz 1650. godine

Manastir Ostrog je oko 1650. godi ne podigao Vasilije Jovanovi, hercegovaki mitropolit (16101671). Postoji Gornji i Donji manastir Ostrog. Gornji manastir, uvuen u prirodno udubljenje u stijeni, posebno je impresivan. U njemu se nalaze hramovi Vavedenja Bogorodice i Svetog Krsta. Manastirska svetinja, ivot sv. Vasilija, pohranjena je u hramu Vavedenja. Kult mitropolita Vasilija vue korijene jo iz periode neposredno poslije njegove smrti, kada je i proglaen svecem. Manastir Ostrog je najvee hodoasniko mjesto u Crnoj Gori, kojeg potuju i pohode pripadnici svih vjeroispovijesti i graani suednih/susjednih zemalja. Najvei broj hodoasnika dolazi 12. maja, na Dan svetog Vasilija Ostrokog.
Kasalica, str. 54.

III-8. Kozma Etolski poziva hriane da daju ecu/djecu u kole A vi, roditelji, dajte ecu/djecu u hriansku obuku, nauite ih da itaju i piu. Ui ni te sve to moete da osnujete kolu, pronaete uitelja i platite ga da vam po du a va ecu/djecu, jer velik je grijeh da ih ostavite slijepe kod oiju, nepismene; ne trudite se samo da im ostavite blaga i imetka da bi poslije vae smrti mogli da jedu i piju i da vas se eaju/sjeaju. Bolje vam je da ih ostavite siromane i obrazovane nego bogate, a nepismene.
Menounos, str. 173

Kozma Etolski (17141779) bio je misionar, naroito aktivan u zapadnoj Grkoj i Albaniji, ali je imao i jake veze sa Svetom gorom. To to Kozma insistira na vezi obrazovanja i pravoslavne pobonosti tipino je za poetke prosvjetiteljstva u jugoistonoj Evropi.

naroito s onom pos ljednjom reenicom? Zato Kozma misli da je obrazovanje tako vano? Porazgovaraj s drugovima/drugaricama o tome da li su obrazovanje i drutveni napredak povezani.

? Da li se slae s onim to Kozma Etolski tvrdi,

76

OSMANSKo CARSTVo

III-9. Kiril Pejinovi o sukobima izmeu seljana pravoslavne vjere i njihovih svetenika (1816) Vidim ih po nekim selima, bog da te sauva, veoma je teko! Ne mogu rei ni da su hriani ni da su nevjernici. Jedu i piju na Veliki petak i Subotu, uz asni post [], ine grijehe, psuju, tuku se, a onda na Uskrs stanu u red da se prieste. A siromah svetenik, koji se stara o osam sela, ne zna kud bi prije. Tri od jednog sela do drugog, a jedan ide za njim i nosi mu epitra hilj i knjigu. ak mi je i ao nekih sirotih hriana, jer moraju da ekaju svetenika sve do pod neva ne bi li se priestili. I onda kau, to li svetenik kasni, da nije ovo ili da nije ono. Neki kau, dajte da ga pre tu emo, pa da vie ne kasni. A neki, opet, koji su malo imuniji (orbadije), kau: Ama ne tako, ako ga prebijemo, kaznie nas, nego bolje da se svi ovako okupimo, pa da agi ili pai odnesemo ovcu, pa da tek onda prebijemo popa i izbacimo ga, pa da naemo nekog drugog, ak i ako ivi podalje. A onda jedan jo bogatiji seljak (kmet) kae za tog drugog popa: Pusti, i taj naplauje previe. Ovaj, dodue, kasni, ali makar uzme manje, a i pjeva dabe ili umije da eka pare godinama. A onaj drugi doe po novac sa Turcima ako mu ne plati odmah. I tako jedan kae jedno, drugi kae drugo, [] i svi psuju na svetenika koji je njihov duhovni voa, koji ih je krstio u ime Svetog trojstva i koji ih je vjenao i koji e ih i sahraniti, koji im je roditelj i vie od roditelja. Oni ne dre post i hule na svetenika, i e kaju priee

do podneva. A ja greni i nedostojni Kiril, koji sam greniji od svih njih i koji sam poinio grijeh samim tim to njih optuujem, tako sam ja, gre nik, vidio njih da tako govore, vidio to, pa mi se nije dopalo, i zato im rekoh: Za to bismo mi hriani ekali do podneva? Zato ne bismo prosto nalomili hlje ba i nalili vina na hljeb, umjesto to ekamo svetenika? A oni e: Ono to nam pop donosi nije hljeb i vino ve Hristova krv. Zato ekamo do podneva, jer smo uli od starijih da bez toga ne moe da se ivi. A ja im kaem: Ko vam je to rekao, svetenik? A oni na to: Ma kakvi, on nam jo nita nije rekao, ovo nije ni prelo pre ko njegovih usana. On radije poe s na ma na svadbu, na izlet, na igranku, u lov, na zabavu, u pazar, ali to se vjeronauke tie, nit mi ta pitamo nit on ta kae. I tako ja grean shvatih da je krivica na obje strane: da je do hriana, to ne pitaju svetenika, i da je do svetenika, to im ne ispria neto, onoliko koliko zna i umije. I vidim da on ne mari mnogo za obavezu koju je preuzeo i koja mu je data.
Odbrani, II, str. 1416

ovom tekstu. U ta oni vjeruju? U emu se njihova vjera razlikuje od zvanine? Zato je to tako? (Zbog siromatva, ne o brazo vanosti, zbog toga to su dobro po razmislili o pitanjima religije?) Zato seljani kritikuju svog popa? Da li je takav njihov stav opravdan ili nije? Pokuaj da obrazlo i i jedan i drugi odgovor.

? Opii vjerska oeanja/osjeanja seljana u

IIIc. Jevreji
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Jedrena, upueno Jevrejima u srednjoj Evropi (polovina XV vijeka) Brao moja i moji gospodari, poto sam se pomolio Bogu da vam poda mira, elio bih da vam ispriam pod kojim su okolnostima mladi rabin Zalman i njegov drubenik rabin David Koen doli meni. Ispriali su mi svu patnju, teu od same smrti, kroz koju su proli i jo uvijek prolaze braa naa, sinovi Izrailjevi koji ive u Nje ma koj: uredbe donijete protiv njih, muenitvo, proerivanja/protjerivanja kakva se odvijaju sva koga dana i zbog kojih oni moraju da lu taju od zemlje do zemlje, od grada do grada, beskrajno, bez ijednog mjesta koje bi ih prihvatilo []
77

VjERSKE INSTITuCIjE, VjERSKE zAjEdNICE I VjERSKI ObREdI

A kad su stigli ovamo u Tursku, zemlju na koju se Boji gnjev nije obruio svom te i nom, i kad su vieli/vidjeli mir, spokoj i obilje ka kvo vlada ovim zemljama, i kad su vieli/vi djeli da je udaljenost izmeu Turske i Jerusalima mala i da se moe prei kopne nim putem, obuze ih velika radost i re ko e: nema sumnje, kad bi Jevreji koji ive u Njemakoj znali makar za desetinu bla go slova kojima je Bog obasuo svoj narod Izrailjev nastanjen u ovoj zemlji, nema tog snije ga ni te kie, ni tog dana ni te noi koji bi ih sprijeili da dou ovamo. I zamolili su me da piem izgnanicima, Jevrejima na sta njenim u Njemakoj, u gradovima vapske, Rajnske, tajerske, Moravske i Ugarske, i da im ispriam kako je prijatna ova zemlja. [] A kad sam shvatio da oni to ine bez ikakvog linog interesa, odluio sam da odgovorim na njihove molbe, jer ja bih volio da dam Izrailju priliku da dobije ono to s pravom zasluuje
Shaw, str. 3132

Poslije velike epidemije kuge polovinom XIV vijeka, proganjanje Jevreja intenziviralo se ne samo u Njemakoj nego i u veem dijelu zapadne i srednje Evrope. U osnovi tih progona lee vjerske predrasude, ekonomska konkurencija i dru tve na segregacija, pa su mnogi Jevreji bili prinueni da pribjeite potrae u bezbjednijim i manje naseljenim zemljama, kao u Poljskoj i Litvaniji i u Osmanskom carstvu.

naloi mi da pobrojim njegove ljude od emena/ sjemena Avramovog, sluge njegovog, sinove Jakova odabrane, i da im dam zemlju od koje e ivjeti i da im pruim sigurno uto ite. Neka svaki od njih sa svojim Bogom doe u Carigrad, edite/sjedite moje carevine, i nek edi/sjedi pod svojom lozom i svojom smok vom sa svojim zlatom i srebrom, imetkom i stokom, i nek se nastani na ovoj zemlji i nek trguje i nek postane dio nje. Jevreji se sakupie izdaleka i izbliza, iz svih gradova Turske, svak doe iz svog doma; zajednica se skupila u hiljadama i desetinama hiljada, i Bog im pomoe s ne be sa, a car im dade dobra imanja i pune ku e. Jevreji se tu nastanie sa svojim po ro di cama i razmnoie se obilato [] Poto su se Jevreji bojali Boga, on im da de bogat stvo, te se tako na mjestu e/gdje su ne ka da, za vrijeme vizantijskog cara, postoja le samo dvije ili tri zajednice, Jevreji razmnoie i brojae vie od etrdeset zajednica, i zemlja im ne dade da se nasele zajedno, toliko je veliko bilo njihovo bogatstvo. Tora i bogatstvo i ast uve a e se meu zajednicama. U zajednicama oni slavie Gospoda, istonika Izrailjevog, poinitelja velikih uda. Zapjevae ne besima i blagosiljae Gospoda, sve sluge Gospodnje to stoje u kui Gospodnjoj u ve er nji as.
Shaw, str. 3031

savrena kako je to opisano u ovom tekstu? Da li je ivot u Os manskom carstvu ove/ovdje istinito opisan? Da li je autor teksta moda preutao ne ke bitne mane? Zato pokuava da privue Jevreje u Osmansko carstvo? III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja u Osmanskom carstvu za vrijeme vladavine Mehmeda II U prvoj godini vladavine sultana Mehmeda, turskog cara [], gospod nadahnu carev duh [], i glas se pronese njegovom carevinom i proglas: Ovo je rije Mehmeda, cara turskog. Bog, gos podar nebeski, dade mi carstvo u ovoj zem lji i
78

? Da li ijedna zemlja na svijetu moe biti tako

Oigledno je da Eliji Kapsaliju, koji pie u XVI vijeku, a opisuje dogaaje iz druge polovine XV, nije toliko stalo do isto rijske tanosti koliko do naglaavanja tradicionalnog jevrejskog morala. Zato on u svom tekstu esto citira mjesta iz Starog zavjeta (na primjer, iz Knjige postanja 13:6, 34:10, Izlaska 1:7, 1:21, Psalama 68:27, 134:1 itd.).

da postigne ovim tekstom? Kako je povezao dvije vjere? Kakvu ulo gu Avram ima u islamu, a kakvu u judaizmu? Na osnovu ega bismo mogli zakljuiti da je govor koji Elija Kapsali pripisuje Mehmedu II istorijski netaan? III-12. Jevrejski mesijanizam: sluaj Sabataja Zevija (1666) [] prelazimo na sljedeu [godinu, 1666], za koju emo vam ispriati kratku priu Sabataja Zevija,

? Kakve je namjere imao ovaj pisac, to je htio

OSMANSKo CARSTVo

navodnog jevrejskog mesiju, koji se najprije pojavio u Smirni i tamo se izdavao za njihovog mesiju, priao im o sjaju njihovog dolazeeg carstva, o snanoj ruci Bojoj koja e ih sakupiti iz svih krajeva svijeta. On je bio meetarev sin, roen u Smirni, uglednik koji je teno govorio hebrejski i arapski, ali kako je prognan zbog nereda u sinagogi, lutao je neko vrijeme Grkom i due vrijeme proboravio u Jerusalimu, e/ gdje je upoznao izvjesnog Natana, lukavog sofistu, koji se pa proglasio za Sabatajevog proroka i drsko predskazao da e se mesija godinu dana od 27. dana mjeseca kisleva pojaviti pred Velikim gospodarem56 da pripremi sve za njegov dolazak. Kad je stigao u Smirnu i javno se stao izdavati za mesiju, sainio je objavu svim narodima jevrejskim u to ime. No, [] neki njegovi sunarodnici suprotstavie mu se kao uljezu, ali on je samo erao/tjerao po svome i potom obznanio da ga je Bog pozvao da pohodi Carigrad, e/gdje e najvei dio njegovog posla i biti obavljen. Meutim, im je stigao, vezir 57 zakljui da je najbolje da ga baci u mrski zatvor, odakle ga je kasnije poslao na Dardanele; Jevreji iz najudaljenijih krajeva pohrlie ka njemu u velikom broju, a on je imao dovoljno vremena da osmisli svoj novi metod i ritual. Kako su se Jevreji sve vie i vie zaluivali njime, i kako je Veliki gospodar u meu vre menu dobijao razne vijesti o njihovom ludilu, on naloi da mu se ovaj dovede, i ree da mu nee povjerovati dok mu ovaj ne pokae neko udo, pa neka Sabataja onda skinu dogola, i neka stane kao meta njegovim spretnim strijelcima, pa ako strijele ne probodu njegovo tijelo, on e onda povjerovati da je Sabataj mesija. No kako Sabataj odbi da proe ovo iskuenje, morao je da postane muhamedanac ne bi li spasao ivu glavu. No veina Jevreja odbijala je da povjeruje u to, nego je tvrdila da je to na zem lji samo Sabatajeva sjenka ostala i da sad hodi sijede glave i u muhamedanskoj odori, dok su mu se tijelo i dua vinuli u nebo, te da sad tamo borave dok ne doe vrijeme za ostvarenje ovih uda; a kohami58 iz Carigrada osudie ovo vjerovanje i na lo i e ovima da se vrate svojoj predakoj vjeri, kako ne bi bili izopteni.
Jones, II, str. 175176
56 57

kraju njegove karijere, zato je primio islam? Zato su Jevreji poli za Sabatajem Zevijem? Da li je takav pokret karakteristian samo za Jevreje? Zna li za neke sline mesijanske pokrete i u tvom narodu? to misli o nainu na koji je sultan postupio u sluaju Sa ba taja Zevija? to je time htio da pos tig ne i da li je u tome uspio? Sl. 21. Jevrejski ljekar, francuska gravira (1568)

? on stvarno mislio da je mesija? to misli o

Koji su bili motivi Sabataja Ze vija? Da li je

Nicolay, str. 182

su i druge etnike i vjerske grupe u Osmanskom carstvu imale svoje ljekare? Da li ima neke veze izmeu odede jevrejskog ljekara i injenice da su nemuslimani bili u pod reenom poloaju, kako nam to potvr u ju i tekstovi III-19 i III-20?

? da treba da prikae jevrejskog ljekara? Da li

Zato je francuski graver i putnik smatrao

Tako su Evropljani zvali osmanske sultane, a u to vrijeme sultan je bio Mehmed IV (16481687). Fazil Ahmed-paa uprili, veliki vezir 16611676. 58 Stariji uglednici jevrejske zajednice

79

VJERSKE INSTITUCIJE, vJERSKE ZAJEDNICE I vJERSKI OBREDI

IIId. Meusobni odnosi vjerskih zajednica i vjerska diskriminacija


III-13. Vjerski dijalog tokom zatoenitva Grigorija Palame (1354) [Imam] zapoe rijeima da oni [muslimani] priznaju sve proroke, pa tako i Hrista, i etiri knjige koje je Bog poslao59, a meu njima je i jedno Hristovo jevanelje. A za kraj ree []: a vi, zato vi ne priznajete naeg proroka i zato ne vjerujete u njegovu knjigu, kad je i nju Bog poslao? Ja mu na to odgovorih: I vi, kao i mi, imate obiaj [] da bez dokaza ne priznajete i ne prihvatate nita [] Za Hrista, pored mnogih njegovih velikih uda, svjedoi i sam Mojsije i drugi proroci; i on je jedini, za itavu vjenost, za kog ak i vi kaete da je rije Boja; i jedini, za itavu vjenost, kog je rodila djevica; i jedini, za itavu vjenost, koji se vaznio na nebo i ostao besmrtan; i jedini, za svu vjenost, za kog se nadamo da e se vratiti da sudi ivima i vaskrslim mrtvima ja sad kaem samo ono to i vi Turci priznajete. Zato mi vje rujemo u Isusa i u njegova jevanelja. Ali Muhamed, mi za njega ne vidimo da njegovi proroci svjedoe o njemu, on nije uinio nita izvanredno ili vrijedno pamenja to bi nas navelo na to da vjerujemo u nje ga. Zato mi ne vjerujemo ni u njega ni u knji gu koja je njegova. A imam bjee pogoen tim rijeima, ali uze da se brani: U jevan e lji ma se pominje i Muhamed, ti si skratio nje go vo svjedoanstvo. Osim toga, on je poao iz istonjakih daljina i doao na zapad kao pobjednik, kao to vidi. [] [] Tano je da je Muhamed, poavi s Levanta, doao na Pont kao pobjednik; ali on je pobijedio ratovima, maem, pljakom, ugnjetavanjem i ubija nj em; nita od svega toga ne dolazi od Boga, koji je dobar [] Nije li Aleksandar poao sa zapada da bi konano pokorio itav istok? I mnogi su drugi, u drugim vremenima, kretali na po hode i vladali itavim svijetom. Ali nikom od njih nijedan narod nije prodao svoju du u kao to ste vi prodali svoju Muhamedu. I osim toga, [Muhamed je], iako je u isto vrijeme koristio silu i nalagao uivanje, osvojio samo dio svijeta. A Hristovo uenje, naprotiv, iako odbacuje gotovo sve slasti ivotne, zakrililo je sav
59

svijet i vladalo meu onima koji se protiv njega bore, i to bez imalo sile, a opet je uvijek pobjeivalo nasilje koje mu se suprotstavljalo, i ta je pobjeda porazila svijet. Na tom mjestu mi drugi hriani koji su bili tu, oetivi/osjetivi da Turke obuzima bijes, dadoe znak da prekinem svoj govor. No ja, da bih unio malo vedrine, rekoh s blagim smjekom: Da se slaemo na rijeima, imali bismo istu vjeru. Oni koji razumiju, razumjee i smisao onog to je ove/ovdje reeno. A jedan od njih na to ree: Doi e vrijeme kad emo se svi slagati.
Phillipidis-Braat, str. 154157, 160161

Tokom vremena koje je proveo u za to enitvu (13541355), Grigorije Palama (vidi objanjenje uz tekst I-6) vodio je nekoliko teolokih rasprava s muslima ni ma i Jevrejima, a meu njima su bili Orhanov neak Ismail i jedan uenjak kog mu je poslao sam Orhan. U poslanici svojoj brai po vjeri u Solunu Grigorije se priea/prisjea jo jednog razgovora s jednim imamom ne da leko od Nikeje. Iako je Palama nepopus t ljiv, on ipak pominje i neke argumente koje muslimani navode protiv hrianske vjere i svjedoi tako o kompleksnosti vjerskih odnosa na teritorijama koje su Osmanlije osvojile.

zatoenicima razgovarali o vjerskim pitanji ma? Kako ti izgledaju argumenti navedeni u ovoj raspravi? Da li bi se njima moglo objasniti to to je izvjesni broj ljudi primio islam kad su Osmanlije pokorile njihovu zemlju? III-14. Zajedniki ivot razliitih vjerskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 1600) [Beograd] Na obalama rijeke Save postoje tri ciganske etvrti [mahale], a na obalama Dunava su tri etvrti u kojima ive grki nevjernici [Romeji], kao i Srbi i Bugari.

? to misli, zato su osmanski Turci sa svojim

Petoknjije, Psalmi, Novi zavjet i Kuran

80

OSMANSKo CARSTVo

Tik uz tvravu je i jevrejska etvrt, a njeni i te lji pripadaju sedmoroma karaimskim zajednicama. Tu je i etvrt u kojoj ive jermenski nevjernici, ali Franaka60 i Ugara nema, a nema ni njihovih konzula. Ostalo su muslimanske etvrti, tako da Mu ha me dovi sljedbenici imaju najbolje, najprostranije i najprozranije djelove grada, u njegovim viim ili srednjim djelovima. [] U Beogradu ima dvjesta sedamdeset61 damija, ali samo se sa sultanove zove na molitvu petkom; a sad emo opisati i vezirske damije i damije domaih velmoa i uglednika. [] [] Crkava i manastira ima devet, i tamo oni upranjavaju svoju lanu vjeru. Tu su hramovi grki, jermenski, srpski, bugarski i jevrejski, ali nema kua za idolopoklonstvo Franaka ili Ugara. [] [Sarajevo] Crkve. Sve crkve su male i nemaju zvono. Crkve srpskih i latinskih hriana u dobrom su stanju, a i Franci i Grci odravaju svoje obrede u njima. Postoji i jedna jevrejska sinagoga.
Evlija elebija, str. 195198

nskim crkvama u Sa rajevu s onim to Pavle Alepski kae o moldavskim crkvama (tekst III-7).

? Uporedi ono to Evlija elebija kae o hria

III-15. Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581) Stvari koje je kao zakljuak zabiljeio papski nuncije poto je sasluao neke injenice koje mu je nekoliko katolikih tr go vaca saoptilo o prilikama u kojima ive katolici u Bugarskoj i Vlakoj. Poeta/po sje ta Silistri i Provadiji, koju je na vladar odobrio pismima veoma potovanog monsinjora, [kardinala] od Koma od 11. marta 1581. Dana 5. decembra, predstavili su mu se trgovci iz Dubrovnika [] koji ive u mjestu na Dunavu zvanom Silistra, a koje domai ivalj zove Deristor, dva dana od Varne; zemlja se zove
60 61

Dobruda, u stara vremena zvala se Mezija, a jezik je bugarski ili ilirski. Njome vlada sultan s druge strane rijeke, a prije pomenute zemlje je Vlaka, turski vazal. Pomenuti Bugari su pravoslavci, imaju svoje crkve, sve te ni ke i episkope. Kau da katolikih po ro dica ima svega deset, i sve su Dub rov ani. Oni nemaju crkve niti revnosne svetenike, ali su iz Dubrovnika, zajedno s ovima to ive u Provadiji, koja je dva dana udaljena od Silistre, doveli ovjeka zvanog otac Nikolo Godini od Antivarija, ovjeka velike uenosti; on ove/ovdje slui est mjeseci i ima platu od sto talira62 godinje. Pitaju da li smiju da idu u pravoslavne crkve da se tamo mole i prieuju u svoj svojoj usrdnosti; da li smiju da se krste kod pravoslavnog svetenika i da primaju posljednju priest u sluaju nude, to jest ako doe mrijeti. Takoe su pitali da li je ispravno da se mladi katolik, koji je ivio s mladom pravoslavkom, i obeao joj da e se oeniti njome i izroditi ecu/ djecu s njom, predomisli ako mu je savjest ista. Takoe su rekli da su s one strane Dunava prema Transilvaniji naili na mnoge njemake luterance u Vlakoj koji su uvijek bili voljni da priaju o vjeri i koji dijele besplatne knjige o svojoj izopaenoj vjeri [] Silistra se nalazi na dva dana od Provadije, i lei na Dunavu. U njoj ima 1.500 hrianskih i neznaboakih kua. Ima osam katolikih kua, ukupno 40 du a, sve trgovci iz Dubrovnika, a u ovom asu kapelan im je brat elestino, koji ima platu od 2.000 aki godinje; oni su dobri hriani [iako] nemaju crkve, ve Bogu slue u jednoj sobi. Obeano im je da e smjeti podii kuicu koja e im sluiti kao crkva; nemaju drugog Bojeg slubenika osim onog kapelana, koji ove/ovdje slui ve tri godine i svi o njemu kazuju samo dobro; on slui est mjeseci ove/ovdje, a drugih est u Trgovitu, u manastiru.
Cltori, II, str. 504

problemima svje do e ta pitanja? to misli, ta im je nuncije mogao odgovoriti?

? papskog nuncija? O kakvim konkretnim

ta su katolici u Bugarskoj i Vlakoj pitali

Naziv za sve ljude sa zapada Evrope, i katolike i protestante Kako je Evlija elebija i inae sklon preerivanju/pretjerivanju, ovaj broj je savim sigurno prevelik. 62 Veliki srebrnjaci iz srednje i zapadne Evrope

81

VJERSKE INSTITUCIJE, vJERSKE ZAJEDNICE I vJERSKI OBREDI

III-16. Fetva Ebus-suuda iitima (polovina XVI vijeka) Pitanje: Da li je po Svetom zakonu [erijatu] dozvoljeno boriti se protiv sljedbenika Safavida63? Da li je onaj ko ih ubija sveti ratnik i da li je onaj ko pogine od njihove ruke muenik? Odgovor: Jeste, to je veliki sveti rat i ve lianstveno muenitvo. Pitanje: Ako je dozvoljeno boriti se protiv njih, da li je to dozvoljeno samo zato to su se oni pobunili i to su neprijatelji [osmanskog] sultana nad narodom islama, ili zato to su potegli sablju na vojske islama, ili zbog neeg treeg? Odgovor: Oni su i pobunjenici i po mnogo emu nevjernici.
Imber, str. 86

da im pomau u svim njihovim namjerama. Kako patrijarh kae, franaki svetenici ta ko neprestano izazivaju mjetane Jermene i izopauju ih ne bi li se ovi prihvatili franakog obreda. On moli da se Francima zabrani boravak na tim mjestima, bilo da se izdaju za ljekare bilo za neto drugo. A i nesrene podanike treba zatititi od njihovih provokacija i ostaviti ih na miru. Zato se ovaj carski ferman izdaje u skladu s ovom molbom.
BOA, CA 3126

Jovan i sultan sve zapadnjake nazivali Franci ma, bez obzira na to to jeres franakog obreda u stvari pokriva veoma razliite vjeroispovijesti?

? to misli o tome to su i jermenski patrijarh

Ebus-suud (oko 14901574) bio je uenjak kog je sultan Sulejman veoma potovao, i bio je na poloaju ejh-el-islama, vrhovnog poglavara i sudije, gotovo tri decenije. Njegove presude (fetve) imale su velikog uticaja na osmansko drutvo.

III-18. Osmanske vlasti u Bosni presuuju u sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760) Poto smo zrelo razmotrili [ovu] ovako te ku stvar, napokon smo preko posrednika najavili svoj dolazak ehaji-begu [pa i nom za mje niku]. On je dopustio da doemo k nje mu, pa je dekan s novoizabranim fojnikim gvardijanom poao do njega. Od njega je, meu ostalim, morao uti ove posljednje rijei: Ako hoete da dobijete parnicu, najprije saspite dvadeset kesa novca u dravnu blagajnu (to iznosi oko dvije hi lja de i est stotina venecijanskih zlatnika). [] Vidjeli smo, dakle, da e naa stvar bezuvjetno propasti ako ne dadnemo ovaj pretjerani iznos novca. [] Stoga smo se prije suoenja s naim protivnicima na sudu sastali s paom i e ha jom. Obe ali smo im zbog takve i toliko potrebne obrane dati sve ono bez ega se oni ni u kojem sluaju nisu htjeli smiriti i zatititi nau stvar. S druge strane, grki64 su dostojanstvenici nudili tom istom pai golem iznos, zaista vei nego to je bio na, da bi im presudio prema odred bama [datim] u njihovom fermanu. Bu du i da nismo imali novaca, dali smo umje st o njih pismeno jamstvo dravnoj riznici i potpisali se da dugujemo toliko novca. []

muslimanske solidarnosti? Uporedi stav Osmanlija prema iitima sa ratovima koji su se u XVI vijeku vodili izmeu katolika i protestanata. III-17. Carska naredba o zabrani franakog prozelitizma meu Jermenima u istonoj Anadoliji (1722) Jermenski patrijarh Carigrada i provincija zvani Jovan podnio je molbu mojoj car s koj palati da izdam naredbu kojom e se sprijeiti jeres franakog obreda, esta meu Jermenima u Erzurumu, Dijarbekiru i Tokatu. Stvari se polako sreuju, ali su se neki franaki svetenici, prerueni u ljekare ili ve neto slino, nastanili tamo i povezali se s bogatim i uglednim ljudima. Ne slutei nita zlo, uglednici im povjerovae da su ljekari i stadoe

? to nam ove presude otkrivaju o granicama

63 Safavidska dinastija vladala je Persijom 15021736. i uvela radikalnu iitsku verziju islama, koja je tokom XVI vijeka bila izuzetno popularna meu osmanskim podanicima u Anadoliji. 64 Ove/ovdje u znaenju pravoslavni.

82

OSMANSKo CARSTVo

Najprije je, dakle, sudac proitao povelju protivnika i razmotrio u njoj klauzule i nje zi nu bit. Zatraili su zatim i nae povlastice, pa su i njih isto tako pro itali, a na vlastito hatierif s Milodraeva (blizu Fojnice), koji je fratrima dat jo kad su Turci osvajali Bosnu. Zatim su sravnili i ispo re dili klauzule i bit dokumenata ili car skih povelja. Iza toga je [su dac] upitao mitropolita ta on za pra vo trai ovom parnicom. On je odgovorio: Traim od ovih fratara da me slu a ju i da mi se pokoravaju u svemu to propisuju i nareuju povelje koje je dobrostivo izdao na uzvieni sultan i koje ste sada proitali. Zatim je isti sudac upitao nau stranku: ta vi navodite kao razlog da se ne pokoravate ovome to vai protivnici od vas trae? Na taj upit odgovorio je dekan: Ima ve skoro trista godina otkako je uzvi eni sultan Mehmed-han pokorio Bosnu, a mi s Grcima nismo imali nita zajednikog, bu du i da su oni jednog a mi drugog obreda, kao to se to jasno razabire iz ovog ha ti e ri fa i dru gih isprava i povelja koje su nam uzvi e ni sultani dobrohotno po di jelili. [] Kad je kadija to uo, odmah je izrekao ovu presudu: Patrijarh i mitropolit nemaju nikakva prava nad vama fratrima ili nad svetovnjacima rimokatolicima. Oni od vas ne mogu i ne smiju zahtijevati nikakva novanog nameta, niti bilo ega drugog, jer ferman ne moe biti iznad hatierifa. [] I tako se zavrilo ovo suenje, s kojega je mitropolit (Bog je tako htio) otiao posramljen. Nije, brate, posla kod Turaka brez jaspri [novca]!
Beni, str. 187190

III-19. Carske odredbe za nemuslimane (1631) U skladu sa svetim zakonom [erijatom] i zemaljskim zakonom, hriani [kafir] moraju biti prepoznatljivi po odjei i spoljnom izgledu kao potinjeni. Ne smiju da jau konje, da nose odjeu od svile i satena ili da nose krzna i ubare. Njihove ene ne smiju da nose odjeu slinu onoj koju nose muslimanke niti da stavljaju jamake65 od persijskog platna. Meutim, od ne kog vremena, ovaj se zakon nije potovao, pa su hriani i Jevreji, uz dozvolu sudija, poeli da izlaze odjeveni u raskonu i skupu odjeu. A to se njihovih ena tie, one nijesu uz mi cale s plonika da bi se sklonile pred muslimankama kad bi ih srele na trnici. U cjelini uzev, i muarci i ene nose daleko bolju odjeu nego muslimani, iz ega se vidi da oni sebe uopte ne smatraju potinjenima. Stoga je od izuzetno velike vanosti da se ove naredbe objave jo jednom i da se sprovedu.
Georgieva, Canev, str. 121

oglua vali o njih? to misli, da li se tako stroge odredbe uopte mogu do kraja sprovesti u vjerski mjeovitoj sredini?

? strogim pravilima? I zato su se hriani

Zato su nemuslimani podvrgnuti tako

III-20. Pogubljenje nepropisno odjevenog pravoslavca (1785/1789) Isto tako, pomenutog mjeseca [muharema], 21. dana, kad je na velianstveni gospodar [sultan Abdulhamid I] putovao pre ru en, on je ugledao jednog Grka nevjernika. Grk je na sebi imao ute cipele, kaftan cvjetnog dezena, dug ogrta i kaput opi ven krznom, kao i al. [Sultan] na to poz va delata. Grka je trebalo objesiti, ali sul tan onda naredi da mu se odrubi glava.
Taylesanizade, str. 419

Uporedi ovaj tekst s prethodnim tekstom o jeresi franakog obreda: u oba sluaja osmanske vlasti jedva da su bile svjesne razlika meu hri anskim vjeroispovijestima. Da li su isto tako jed va pravile razliku i meu raz li i tim vjerskim strujama unutar islama? (Isto se pitanje moe postaviti i o stavu hrianskih vlasti prema razlikama unutar islama.) Kakvi su odnosi vladali izmeu dvije hrianske crkve u Bosni? Koga su one vie potovale, osmanske vlasti ili srodne hrianske crkve? to autor ovog teksta prigovara osman skim vlastima, a ta pravoslavnoj crkvi?

? Uporedi tekstove III-19 i III-20. Kakve su to


zloine poinili po gub ljeni Grci?

65

Jamak je tanki veo kojim muslimanske ene pokrivaju glavu, lice do oiju i grudi.

83

VJERSKE INSTITUCIJE, vJERSKE ZAJEDNICE I vJERSKI OBREDI

III-21. Carska naredba o crkvi u Stanimaki, kod Plovdiva, izgraenoj bez dozvole (1624) Namjesnik vakufskog sela Stanimake oba vje tava nas u svom pismu da su hriani u tom selu podigli veliku novu crkvu, ukra sili je mermerom i drugim dragocjenostima, a protiv Svetog zakona. Namjesnik je pokuao da udovolji pritu ba ma muslimana, ali nije uspio, pa zato sa da trai carsku naredbu kojom bi se na lo ilo ruenje pomenute crkve, poto e samo ruenje zadovoljiti vjerske propise koji vladaju u ovoj zemlji. Primivi to, ja nareujem da ispitate sluaj i postarate se za to da se novoizgraena crkva zaista porui, ako zaista jeste no va a ne neka koja ve postoji dugo. Ta koe vam nareujem da ne dozvolite ni ka kav protest i nikakvu neposlunost protiv Svetog zakona i moje sultanske naredbe.
Georgieva, Canev, str. 120121

III-23. Odredbe o vjerskom ivotu u Transilvaniji (1653) [Dio I, odjeljak I] l. 2 etiri su zvanine vjere, prema pra vo valja nim uredbama zemlje, i one e odsad uvijek biti zvanine ove zvanine religije jesu sljedee: reformistika evan gelistika (u obinom jeziku zvana i kal vi nistika), luteranska ili avgusto v ska, rimokatolika, unitaristika ili anti tri nitaristika, i njima se odsad ga ran tuje slobodno ispovijedanje njihove vjere na mjestima predvienim za to, a u skladu sa zakonima zemlje. l. 3 Pored etiri zvanine religije, u pitanjima vjere i religije nijedna osoba, bez obzira na drutveni poloaj, i nijedna grupa ljudi ne smije da mijenja ita ili da uvodi podjele, jer e u protivnom biti proglaeni nevjernicima [] l. 4 Judaizam, poev od drevnih vremena, ne samo to nije spadao u etiri zva ni ne vjere nego je, naprotiv, bio zabranjen zakonom zemlje, uz prijetnju ozbiljnom kaznom, a u ta vremena oni koji su se drznuli da se oglue o zakon pa su proglaeni kri vima kanjavani su u skladu sa zakonima; ovim se propisuje da e se za ovaj pre stup kanjavati dovijeka, ba kao i ranije [] l. 8 Odlueno je da niko ne smije silom da naera/ natjera zajednicu, sluge, svoje ukuane ili bilo koga nad kojim ima vlast da pree u njegovu vjeru, bilo nasiljem, bilo prijetnjom nasilja, niti e zemljopoednik/zemljoposjednik druge vjere smjeti da zapoedne/zaposjedne selo ili gradsku crkvu, da dovede ili nametne svetenike druge vjere ili da dozvoli svetenicima svoje vjere da dre svoje bogosluenje, i to ni u jednoj prilici; kazna za to iznosie 200 florina66 [] [Odjeljak VIII] l. 1 [] Narod Vlake nije popisan u ovoj zemlji, niti meu povlaenim staleima niti meu vjerama. Oni koji nijesu navedeni pod zvaninim vjerama [] bie tolerisani [] za dobrobit zemlje.
Constituiile, str. 47, 49, 50, 58

? opravdala ruenje crkve u Stanimaki?


III-22. Netolerantnost hriana prema ljudima koji ive u braku s osobom druge vjere (Kipar, 1636)

Koje je argumente vlast koristila da bi

Milu, sin Andonija iz sela elije u Tuzlanskoj nahiji, kae: Dosad sam, kao i moji preci, i ja pripadao hrianskoj grupi [miletu]. Nijesam postao musliman. Ja sam nevjernik [kafir]. Kad sam elio da oba vim na lani obred u crkvi, monasi, koji su nam ujedno bili i svetenici, sprijeili su me da uem rekavi: Ti si se oenio muslimankom. I kad nestanem, vjero vatno me nee sahraniti po ne vjer ni kom obredu. elim potvrdu na kojoj e se vieti/vidjeti da sam nevjernik.
Jennings 1993, str. 142

ue u crkvu i zato je odbio da ga priesti? to misli, to su mogli biti razlozi tome? Da li su oni opravdani? Imaj u vidu da, prema muslimanskom zakonu, muslimanke nijesu smjele da se udaju za ne mu s limane, dok pravoslavni kanon za bra njuje priest osobi pravoslavne vje re koja stupi u brak s osobom druge vjere.
66

? Zato je hrianski monah sprijeio Milua da

Florin je isprva bio zlatnik koji je kraljevina Ugarska kovala po ugledu na firentinski novac. Meutim, u ovom tekstu ne pominje se konkretno taj zlatnik ve uobiajena moneta kraljevine Ugarske i kneevine Transilvanije u to vrijeme.

84

OSmANSKO CARSTVO

Constitutiones Approbatae, ustavne odredbe, donio je Dijet (skuptina) kneevine Transil vanije tokom vladavine era Rakocija II (16481660), i njima su u stvari sistematizovani propisi koji su u Transilvaniji donoeni od XVI vijeka, ponekad i ranije. Imaj u vidu da diskriminacija nije pogaala samo manjine, nego i pra vo slav ne Vlahe, koji su u kneevini Transilvaniji inili veinu. lan 4 ne odnosi se na Jevreje ve na jednu malu projevrejsku gru pu, subotare, koji su se odvojili od zvanino priznate Unijatske crkve.

sva privilegija i milost koje uivaju ini nai podlo ni ci, i udei mi [elimo] da je udionik od svijeh onijeh milosti koje uivaju nai pod lonici u kojoj ma drago strani svijeta.
Stulli, str. 41

tako drastine razlike?

? to da u stavovima ove dvije vlasti postoje

Uporedi ove privilegije s tekstom III-24. Kako

slobodu vjeroispovijesti? Navedi argumente koji govore u prilog vjerskim odredbama u Tran sil vaniji XVII vijeka i argumente protiv njih. III-24. Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu, kraj Dubrovnika, uperen protiv Jevreja (1685) avolji udovi, oni to su raspeli Krista, neprijatelji kranskog imena, otimai, zaluivai, oni to poput guja-ljutica siu uljuenu ovjeju krv, poeli su se pred koju godinu jatiti u ovoj biskupiji. Smjerno se molim bojoj pravednosti neka ih iz ne beskih oblaka, u obliku pravednog sunca, potpuno uniti. Koliko je do nas, na la e mo svima koji podlijeu naoj brizi neka se pod prijetnjom kazne izopenja [] ne usude sa idovima dijeliti stan u kuama e/gdje ive, niti prenoiti, niti slu iti im u kui, bez naeg pismenog doputenja. Klonite se, sinovi moji, i samog razgovora s njima, osim pri trgovanju i stvarima koje se ne daju izbjei. Znajte da su oni neprijatelji Krstova kria, a vi, jer ste udovi Kristovi, odbijajte od sebe udove avla.
Stulli, str. 31

? Da li su svi itelji Transilvanije uivali jednaku

III-26. Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751) To bi janjiari radili danju. A nou bi je straar objesio ispod pazuha, iako su joj ru ke ve bile u lancima. Uzeo bi tap koji bi mu se naao pri ruci i tukao je ne mi lo srdno sve dok se ne bi umorio, a onda bi je ostavio da visi po zimi, poto je tad bila zima. Jedan je hrianin to vidio, pa bi saekao pravi as, i kad bi vidio da je stra ara proao gnjev, priao bi mu i zamolio za dozvolu da je spuste. A svetica je bila tako strpljiva, tako spokojna i tiha da se inilo da ne pati ona nego neko dru gi, i sav njen duh i njena svijest bili su na nebu. Bilo je u zatvoru i drugih hriana, i Jevreja i nekoliko Turkinja, zatoenih zbog neasnih radnji. I oni su optuivali straara da je nemilosrdan, da se ne boji Boga kad tako mui enu koja mu nita naao nije uinila. A taj hrianin samo je neprestano podeao/podsjeao straara na Boji sud (poto se nije nimalo ustezao pred njim) [] Govorio je to sve ne bi li ga umirio i sprijeio ga da zlostavlja sveticu ona ko. Ali Sotona je straaru dao srce od ka mena, i koliko god ga ovi preklinjali, on ju je samo jo vie muio. Janjiari koji su je muili vie puta su htjeli da je naeraju/natje ra ju da jede kako ne bi umrla. Ponekad bi joj dali groice, ponekad datule. Ali sve tica je odbijala da jede, pa su oni po ku a li da joj otvore usta silom, ali nijesu uspjeli.
Synaxaristis, str. 336337

ovom tekstu? Kakva su ogranienja biskupi pokuali da nametnu Jevrejima? III-25. Privilegije za jednog Jevrejina u Dubrovniku (1735) [] kako Simon sin Vitala Vitali jest pravi i istinski podlonik ove Re pub li ke, i zato mu je doputena

? to su zapravo optube protiv Jevreja navedene u

Kirana, evojka/djevojka iz sela Avusoke, nedaleko od Soluna, opirala se osmanskom janjiaru koji je htio da je zavede. Kako bi je slomio, janjiar ju je zatoio i muio. Odluivi se na gladovanje, Kirana je umrla u solunskom zatvoru 28. februara. 85

VJERSKE INSTITUCIJE, vJERSKE ZAJEDNICE I vJERSKI OBREDI

se opire janjiaru? to misli, zato su drugi zatoenici htjeli da pomognu Kirani? Da li su vjer s ke razlike tu bile ikakva smetnja? Zna li i za druge primjere ljudske solidarnosti koja se ne obazire na vjerske razlike? Zato je Kirana odluila da gladuje?

? poloaju nego to bi to bila muslimanka koja

Da li je Kirana, budui hrianka, bila u gorem

Prokomentarii ovu specifinu mjeavinu vjerske tolerancije i vjerske diskriminacije na poetku novog vijeka. Uporedi situaciju u Osmanskom car s t vu, u Transilvaniji i u Dubrovniku. Da li se ona i kako se razlikuje od situacije u dananje vrijeme?

? Opta pitanja za odjeljak III-d.

Sl. 22 Vaznesenje Hristovo, osmanska minijatura (1583)

ovoj osmanskoj minijaturi? Zato? Da li si vidio/viela/vidje la neke druge slike s Hristo vim vaznesenjem? Uporedi ih.

? Kako je Isus predstavljen na

Nicolay, str. 182

86

ETVRTO POGLAVLJE Tipini predstavnici drutvenih grupa i svakodnevni ivot

Prema zvaninoj ideologiji Osmanskog carstva, status drutvenih grupa zavisio je od njihovog odnosa prema dravi. Drutvo je bilo podijeljeno na vladajue grupe i na stado obinih po da ni ka. U vladajue grupe spadali su vojnici (askeri), uenjaci (ulema) i pisari (atibi). Svi su oni, svako u svom domenu, sluili sultanu, pa su stoga bili izuzeti od plaanja poreza. Po pravilu, to su bili muslimani, ali zabiljeeni su i sluajevi vojnika i pisara druge vjere. Stado, raju, inio je najvei dio stanovnitva, i to su bili i muslimani i nemuslimani, i ljudi sa sela i ljudi iz grada. No, drutvena stratifikacija bila je daleko kompleksnija. Zbog vjerskih i profesionalnih razlika, razliitog mjesta stanovanja i etnike pripadnosti, kao i pola, starosne dobi i nejednake raspodjele bogatstva, s vremenom su i unutar svake grupe nastajale razlike. U ovom po glav lju trudiemo se da makar naznaimo te grupe i da nagovijestimo njihovu arolikost, a jasno je da nikako neemo moi da damo potpunu sliku o kompleksnom osmanskom drutvu. Ipak, na glavni cilj nije toliko da opiemo drutvo kao neto sainjeno od posebnih slojeva i statino, koliko da rasvijetlimo neke aspekte svakodnevnog ivota i komunikacije meu ljudima. Naroitu panju posvetili smo odnosima u pograninim zonama, primjerima bespotedne borbe, kao i primjerima zajednikih navika i poslova i meusobne pomoi. U posljednjem odjeljku rei emo neto o ulozi ene. Naime, u osmansko doba, kao uostalom i danas, e ne ine polovinu sta nov nitva, a ipak su, u muslimanskom koliko i u nemuslimanskom okru e nju, bile potinjene mu kar cima i naelno iskljuene iz javnog ivota. Zato o enama postoji daleko manje izvora, i zato o njihovom istorijskom znaaju jedva da i moemo stei pravu sliku. Meutim, treba imati u vidu da su ene raale ecu/djecu i vaspitavale je, i da su one praktino nosile domainstvo. U tekstovima koje navodimo u ovom odjeljku vide se i primjeri diskriminacije i naini na koje su se ene borile da poprave svoj poloaj.

IVa. Elita i obian svijet


IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seljacima Jednoga dana dva Turina priahu I govorahu neprilino u tom razgovoru. Jedan od njih upita: ta bi bilo Da postane gospodar, Postane velik ovjek meu ljudima, ega bi najvie jeo za ruak, o brate? Supe, ukusnog mesa ili piletine? A ovaj drugi ree: Jeo bih meka hljeba I svjeeg crnog luka. To je najbolje. A ti, ta bi ti volio Da neto postane gospodin? Ako bi ti se ukazala prilika? A ovaj odvrati: ta bih pa i jeo? Kad mi nita nijesi ostavio. Nema hrane bolje od one koju si ti odabrao. Turski narod je udan narod. On ne zna ta valja a ta ne. Njihova nepca ne znaju ta je ukusno, I njihove rijei ne vrijedi ponavljati.

Gvahi, str. 167168

87

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Pendnama (Knjiga pouka) stara je persijska zbirka popularne knjievnosti, koju je u prvoj polovini XVI vijeka preradio i dopunio Guvahi, koristei i nov knji ev ni materijal. U ovom tekstu vidimo da osman ske elite sebe uopte nijesu zvale Turcima, ve da su taj izraz koristile za necivilizovane anadolske seljake.

primjere iz istorije tvoje zemlje, da li je i tu elita prezirala obian narod?

? turskog naroda? Zna li za neke sline

Koje argumente pjesnik navodi protiv

Tipini predstavnici drutvenih grupa u Osmanskom carstvu Sl. 23. Akindija Sl. 24. Spahija

Hegyi, Zimanyi, str. 55, sl. 51 Inalcik 1973, sl. 26

Akindija, pljaka, dobrovoljac u nere gu larnim konjikim trupama, turskog ili dru gog porijekla, koji je ratovao na neprijateljskoj teritoriji zarad plijena. Akindije su bile veoma vane u irenju osmanske teritorije u periodu od XIV do XVI vijeka. U jugoistonoj Evropi postojale su etiri glavne grupe akindija, i njih su uvijek vodili nasljednici osnivaa: Mihailoglu, Malkooglu, Turahanoglu i Evrenosoglu.

Spahija, konjanik, vojnik u konjici koji se borio za osmansku vojsku, i zauzvrat dobio timar ili zeamet, zemljini poed/posjed od kog je imao da plaa danak. Spahije su se uglavnom regrutovale iz vojnikih porodica, ali je sultan mogao da dodijeli zemlju i drugim ljudima koji su se istakli u slu bi. Spahije su sluile u onim provincijama u kojima im je bio dodijeljen timar, u je dinicama koje su vodili sultanovi na mjesnici, i to uglavnom od aprila do oktobra, a potom bi se vraali na timar kako bi prikupili danak koji im je razrezan.

88

OSmANSKO CARSTVO

Sl. 25. Janjiar

Sl. 26. Vojnici u Albaniji, crte an-Batista Ilera (1809)

Levenda, plaeni vojnik, kog za odreeni pohod u najam uzima ili sultan ili namjesnik neke pokrajine. Levende su potica le iz raznih drutvenih slojeva, koristile su vatreno oruje i odigrale vanu ulogu u XVII i XVIII vijeku, poto su za vojsku bili od vee koristi nego zastarjele spahijske i janjiarske jedinice. Ponekad su se levende prikljuivale i pri vatnim vojskama i harale po provincijama. Sl. 27. ejh el islam
Hegyi, Zimanyi, str. 39, sl. 31 Nicolay, str. 159

Janjiar, vojnik nove vojske, elitne jedinice stajae pjeadije osnovane u XIV vijeku. Janjiari su sve do XVII vijeka bili regrutovani iz redova ratnih zarobljenika ili ece/djece nemuslimanskog porije kla pokupljene devirmom. Poto bi primili islam, oni bi postali sultanove sluge, ali su dobijali redovnu platu. Sluili su ili u glav nom gradu ili u pohodima koje je sultan vodio. Od XVI do XIX vijeka, kako im je broj rastao, janjiari su smjetani ne samo u Ca ri grad nego i u manje gradove u unutra njo sti. S vremenom bi poeli da se bave trgo vinom ili zanatima, enili se i svoj ime tak i status prenosili na potomke.

Alim, uenjak, mnoi na ulema. Ulemu su inili muslimani obra zovani u vjers kim kolama (med resama). Kad bi zavrili kolu, mogli su po sta ti imami (i vo di ti javno bo gosluenje u damiji), hode (uitelji), muderisi (predavai u medresi), kadije (sudije) ili muftije (vrhovni svetenici i zna l ci prava). Naj vi i po lo aj do kog je mogao doi pripadnik ule me bio je poloaj vojnog sudije (ka di as ke ra) Ru melije ili Anadolije i glav nog pravnog savjetnika carevine (ejh-el-islama), ali su alimi mogli biti imenovani i na druga mjesta, na primjer, na mjesto velikog vezira.
89

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Sl. 28. Visoki osmanski pisar

Hegyi, Zimanyi, sl. 121

atib, pisar, pripadnik osmanske birokratije. atibi su dolazili iz razliitih drutvenih grupa, i najprije bi sluili kao egrti a potom kao slubenici u carskoj kan ce la ri ji i poreskim kancelarijama. Sve do polo vi ne XVI vijeka atiba je bilo jed va stoti nu, da bi
90

taj broj potom porastao, zahvaljujui i re nju kako centralne, tako i provincijske bi ro kratske mree. Iako su rijetko zauzimali neki visok poloaj, atibi su bili veoma uticajni.

OSMANSKo CARSTVo

Sl. 29. Arapski trgovac

Trgovci: Osmanski trgovci uili su se svom poslu ili u porodici ili kod nekog drugog iskusnog trgovca, i trgovali su kako s dalekim krajevima, tako i na sitno. Dok su oni bili na putu, kuom i domainstvom upravljale bi ene. Iako su zvanino pripadali raji, obinom narodu, trgovci su se isticali po svom bogatstvu, ugodnom i vo tu, velikom znanju, iskustvu i sposobnostima. Mnogi trgovci, muslimanske ili dru ge vjere, finansirali su vjerske institucije i kulturu. Sl. 31. Osmanski kroja

Nicolay, str. 223

Sl. 30. Trgovac iz Dubrovnika

Hegyi, Zimanyi, sl. 133

Nicolay, str. 242

Zanatlije: Iako su se i ljudi na selu po ne kad bavili zanatstvom, zanatlije su uglav nom ivjele i radile u gradovima, bavei se najrazliitijim zanimanjima. S vreme nom su se zanatlije koje su imale svoje ra dionice okupile u esnafe, profesio nal na udruenja koja su regulisala mo gu nost da se stupi u datu struku, proizvodnju i distribuciju. Da bi neko postao majstor (usta), najprije je morao da radi kao sluga, egrt (irak), i potom kao pomonik (kalfa).
91

TIpINI pREdSTAVNICI dRuTVENIh GRupA I SVAKOdNEVNI IVOT

Sl. 32. Pastir

potuju pravila koja bi im nametali seoska zajednica, poednik/posjednik timara i drava. ivot im je bio otean time to su morali da plaaju porez i to im prihodi nijesu bili sigurni. Iako su mogli da se obraaju kadiji, veinom su se tru di li da sporove izglade uz pomo seoskih starjeina i svetenika.

Sl. 33. Ribar

Hegyi, Zimanyi, sl. 138

Hegyi, Zimanyi, sl. 130

Mornar: Osmanlije su imale razne vrste brodova, na vesla i jedrenjake, i koristili su ih i za rat i za trgovinu i za ribarenje. Veina mornara poticala je s ostrv ili iz priobalnih mjesta s dugom pomorskom tradicijom, i radili su za platu koju su im davali brodovlasnici ili mornarica; vei broj njih dolazio je iz inostranstva. Na galije su odvoeni i robovi i osuenici, a u sluaju rata vlasti su mo bi li sale veslae i iz daljih krajeva na kopnu. Osmanski pomorci plovili su i ta vim Sredozemljem i Crnim i Crvenim mo rem. Plovili su ak i do Indonezije i istone Afrike, ali na Indijskom okeanu nijesu imali mnogo uspjeha.

Seljak: Seljaci su u Osmanskom carstvu bili musli manske ili hrianske vjere, ivjeli od poljoprivrede i stoarstva. Mogli su slobodno da raspolau svojom ku om i pokretnom imovinom, ali su morali da
92

OSMANSKo CARSTVo

Sl. 34. Dervi

Sl. 35. Jermenski monah

Hegyi, Zimanyi, sl. 69

Hegyi, Zimanyi, sl. 74

Dervi: pripadnik vjerskog bratstva sufijskog reda. Da bi postao dervi, musliman je morao da proe kroz obred inicija cije, koji je podrazumijevao mistike vjebe i asketsku meditaciju. Dervii su ivjeli u zajednicama ili su putovali i vrili svoje obrede u selima i gradovima. Postojalo je raireno vjerovanje da kroz der vi ke obrede boanska mo silazi na zemlju. Dervii su imali velik uticaj na muslimansko drutvo, znaajan je njihov do prinos osmanskoj poeziji, muzici i ple su, ali su ponekad umjeli i da kritikuju osmansku vlast.

Monah: pravoslavni ili katoliki hri anin koji je odluio da se izdvoji iz svijeta i da ivi ugledajui se na Isusa. Da bi postao monah, hrianin je najprije morao da provede neko vrijeme kao iskuenik u manastiru, a zatim da poloi zakletvu na poslunost, siromatvo i ednost. Monasi su, po pravilu, ivjeli u manastirima, ali su mogli i da se povuku u neke uda ljene, izolovane krajeve. Veinom su to bili mukarci, ali bilo je i monahinja, koje su takoe imale svoje manastire. Osim to su se bavili kontemplacijom i molitvom, monasi su odravali manastire i bavili se kulturom.

93

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Sl. 36. Pravoslavni patrijarh carigradski

Sl. 37. Veliki rabin carigradski (kraj XVIII vijeka)

Asdrachas, sl. 6

Svetenik: ovjek koji obavlja boju slubu u hria nskim zajednicama. U skladu s pravilima vjere, svetenik je morao dobro poznavati Sveto pismo; postavljao bi ga episkop, ali u malo zabitijim kraje vima to nije uvijek bio sluaj. Svetenici su vaili za posrednike izme u vjernika i Boga. Oni su drali bo go sluenje u svojim parohijama i pri ei vali vjernike. Bili su veoma uticajni, i esto su posredovali izmeu svoje pastve i osmanskih vlasti. Katoliki svetenici morali su da potuju celibat, dok su pra vo slavni mogli da se ene.

Juhasz, str. 124

Rabin: uitelj, naziv iz potovanja za je vrejskog uitelja ili poznavaoca vjerskog zakona. Rabin je, po pravilu, drao slubu u sinagogi i bio duhovni uzor svojoj za jednici. Rabini su bili veoma obrazovani i bitno su uticali na jevrejsku kulturu. Uz to, oni su i posredovali izmeu osmanskih vlasti i jevrejske zajednice.

94

OSmANSKO CARSTVO

Sl. 38. Hrianski velikodostojnik (XVIII vijek)

nicima i dravnim slubenicima. Porez su prikupljali od seljaka na sta njenih na nji hovim imanjima, ali su ga da va li i iz dravne slube. Od XVI vijeka na dalje, sve je vei broj hriana s drugih osmanskih teritorija stupao u slubu vla kog i moldavskog kneza, dobijao zemlju i sticao poloaj bojara. Nita nije vrijeelo/vrijedjelo to je lokalni ivalj reagovao na to i insistirao na vrlinama zemljaka. Polovinom XVIII vijeka Konstantin Ma vro kordat usta no vio je nekoliko katego rija bojara i vezao ih za razliite dravne slube. Sl. 39. uveni ajan: Alipaa od Janji ne (17411822), slika Luja Diprea (1819)

Istoria, tom 11, str. 137

Hrianski velikodostojnik: Sa i re njem carstva, naroito u XV i XVI vijeku, Osmanlije su u osvojenim zemljama uglav nom uklonile pripadnike vieg plemstva, pa je tako nie plemstvo ostalo bez svojih voa. Meutim, osmanske vla sti su, dugorono posmatrano, ipak zavisile od plemia i pripadnika lo kalne elite, poto bez njih nijesu mogli da upoznaju zemlju i da zavladaju njom, pa su mnogi hrianski uglednici (kodabae ili arhonti) dobili status slian ple mi kom. U kneevinama Vlakoj i Molda vi ji prilike su bile neto drugaije, po to su ta mo bojari zadrali svoj status to kom i ta ve osmanske vladavine. Polo aj bojara isprva je bio povezan s porijeklom i zemljinim poedom/posjedom, ali su kneevi dijelili imanja i status bojara i istaknutim voj

Istoria, tom 12, str. 72

Ajan: uglednik, bogata sa statusom poluzvaninog vladinog slubenika, iji je zadatak bio da pomogne vlastima da prikupe porez u datoj administrativnoj jedinici. Mahom muslimani, ajani su uzimali novac od drave na dui ili doivotni zajam, a potom bi koristili svoj poloaj da podanike, poreske obveznike, dovedu u duniki odnos. Zvanino priznati u XVIII vijeku, ajani su zelenaenjem i trgovinom uspjeli da dou do pozamanog imetka, pa su imali i privatne vojske i sticali sve veu mo u provincijama Carstva. Sultan Mahmud II (18081839) uspio je da ogranii njihovu mo.
95

TIpINI pREdSTAVNICI dRuTVENIh GRupA I SVAKOdNEVNI IVOT

Sl. 40. Osmanski mjenja novca

Dragoman: prevodilac, tuma (na turskom tercman). S obzirom na razlike u jezicima, neko je u kontaktima izmeu osmanskih vlasti i stranaca morao da prevodi. Tumai su uglavnom bili ne mus limani, a njiho ve usluge mo gli su da trae: osmanska drava, strani po s lanici, ali i trgovci i putnici. Krajem XVII vijeka, tumai su bili dravni slubenici i inili sastavni dio osmanske bi ro kra tije. Najvii po poloaju bili su tu ma i pri Carskom savjetu i u mornarici; sve do po etka XIX vijeka Osmanlije su na ove po lo a je, po pravilu, postavljale Fanariote, pravoslavce iz carigradske etvrti Fanar. Sl. 42. vedski poslanik (1788)

Hegyi, Zimanyi, sl. 140

Saraf: mjenja novca. U veim gradovima, profesio nalni mjenjai (muslimani, pra vo slavci, Jevreji, Jermeni ili katolici) koristili su to to su u Carstvu u opticaju bili razni srebrnjaci, zlatnici i bakrenjaci. Osim toga, oni su davali i kredi te s kamatom, pa su esto optuivani za ze le naenje. Bogati sarafi ponekad su se uklju ivali u prikupljanje poreza i ima li su znatan ekonomski i politiki uticaj. Sl. 41. Dragoman: Pjer Jamoglu, tuma pri francuskom poslanstvu (1787)
Theolin, str. 60

Hitzel, br. 59

Poslanik: Poslije Mletaka, koji su to ui ni li u XV vijeku, sve vee hrianske dr a ve imale su svoje stalne poslanike u Carigradu. Poslanici su imali dva zadatka: da zastupaju svoje drave u odnosima sa sultanom i da izvjetavaju o raznim politikim pitanjima. Neki zapadni poslanici dolazili su u Carigrad na unaprijed odre en broj godina, a drugi nijesu znali koliko e njihova misija trajati. Uglavnom plemikog porijekla, poslanici su do bijali zvanine rezidencije, uivali sultanovu zatitu i dobijali platu. Poto su rijetko vladali turskim, persijskim ili arapskim jezikom, poslanici su morali da se oslone na tumae kad god bi dolazili u dodir s vlastima ili s lokalnim sta novnitvom. Budui da su esto bili pod prismotrom, radije su se druili s osobljem poslanstva, hrianskim trgovcima i dru gim poslanicima.

96

OSMANSKo CARSTVo

Sl. 43. Galiot nosi svoje sljedovanje vode

Rob: U Osmanskom carstvu ivjeli su i najrazliitiji robovi, mukarci i ene, ljudi tamne i svijetle puti, lokalni ili uvezeni, i oni su obavljali najraz li i ti je poslove. Kao i u drugim muslimanskim drutvima, i ove/ovdje je oslobaanje robova bilo esta pojava; osim toga, rob je mogao biti osloboen i kad bi primio islam. Sultanovi slubenici (kul), koji su slu i li na dvoru, u vojsci ili u dravnoj upravi, bili su poseban sluaj; od XV do XVII vijeka neki od najsposobnijih osmanskih drav ni ka, ukljuujui tu i mnoge velike vezire, regrutovani su iz roblja.

kojoj bi drutvenoj grupi najvie volio/voljela da pripada? Zato?


Hegyi, Zimanyi, str. 74, sl. 83

? Da si ti ivio/ivjela u Osmanskom carstvu,

IVb. ivot na selu


IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom paaluku (1587) Seoski poglavar [knez] i druge starjeine [primiuri] duni su da pomognu drav nim slubenicima u prikupljanju raznih poreza. Knez i seoske starjeine duni su da pronau i vrate podanike [raju] koji su po bjegli iz sela. Za svoje usluge, knez i starjeine oslo bo e ni su plaanja odreenih poreza, poput haraa, ispende67, poreza na ovce, desetka na itarice s porodinih njiva, desetka na iru, drugih poreza i svih posebnih i optih poreza. [] Ako neko od pomenutih umre, njegova sluba prelazi na jednog od njegovih sinova podobnih za to. Dokle god pomenuti dobro i vrijedno slue poreznicima, namjesnici [begovi] ne treba da ih tlae i ne smiju da ih alju u rat mimo njihove volje.
Georgieva, Canev, str. 151

? Zato su osmanske vlasti selima dale odreen


stepen samouprave? IV-3. Seljakova obaveza da obrauje svoje imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525) Svaki podanik [raiyyet] koji obrauje cijelo ima nje mora na njemu da posije etiri muda (mudd)68 krupnika, mjereno bursanskim mudom. Neka mu se uzme 50 aki svake godine kad ne posije njivu. Ali ako posije jedan mud mjereno karamanskim mudom, neka mu se uzme 25 aki, i neka ga dalje niko ne ometa. A ako podanika snae neka nevolja pa zbog nje vie ne bude kadar da se stara o njivi i napusti je, njegov spahija mora da d njegovo dobro nekom drugom i da od njega zahtijeva samo to i od kmeta [resm-i bennk], a ne pun iznos za imanje [resm-i ift].
Barkan, str. 751752

Porez koji plaaju seljaci hriani Nekoliko razliitih mjera zapremine, sve vizantijskog porijekla. Kao to vidimo i prema ovom tekstu, mud se razlikovao s kraja na kraj carevine.
67 68

97

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

sredstvima mogle da privole seljake na to da obrauju zemlju? Sl. 44. Bugarska kua u Trijavni (XVIII vijek)

? da li neko obrauje zemlju ili ne? Kojim su

Zato su se osmanske vlasti mije a le u to

moe zakljuiti o ivotnom standardu u njegovoj zemlji? Kakav stav ima Leskalopje prema iteljima ruralnih krajeva Bugarske? IV-5. Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi koji ive nedaleko od Plovdiva (15531555)

? a naroito uslove ivljenja na njemu? to

Kako je Leskalopje doivio bu gar sko selo,

IV-4. Francuski putopisac Pjer Leskalopje opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka Dana 13. [juna] odeli/odsjeli smo u Kacelu, na brdu na samoj granici Bugarske, da bismo potom, seoskim drumovima, doli do Ruuka, varoice na Dunavu, blizu Vlake. Dana 14. juna zastali smo da nam se konji odmore, poto su bili tako iscrpljeni od puta po brdima, umama i groznim bu gar skim putevima, po krajevima tako slabo naseljenim da smo nerijetko i mi i nai ko nji morali da zanoimo pod vedrim nebom. Njihove kue imaju samo po jedan sprat. Pri zemne su, debla i direci ukopani su direktno u zemlju i povezani tankim pruem, kao u Pikardiji69. Zidovi su obloeni blatom pomijeanim sa slamom. Kue su est stopa visoke i pokrivene slamom; na krovu je otvor kroz koji ide dim iz ognji ta, smjetenog u sredini kue. Ljudi i sva njihova stoka ive zajedno pod istim krovom, a kako nijesmo mogli da podnesemo tu prljavtinu i smrad, esto bismo no pro ve li pod drvetom.
Georgieva, Kitanov, str. 133
69

U rano jutro 14. jula napustismo Filipopolj [stari naziv za Plovdiv] i oko 4 sata, poto smo ruali, stigosmo do sela zvanog Vetren na bugarskom a Hisardik na turs kom. To je veliko bugarsko selo. Imaju dva svetenika, a Turaka nema nige/nigdje u blizini. Ljudi su naoiti i snani, i u mnogim kuama se moglo kupiti vino, mlado vino. Svi su prodavali okrugle vekne hljeba, sijeno, jogurt, sir, meso i kruke. Bugari ne smiju da nose finu odjeu: svi su odjeveni u sive i bijele ogrtae s kapu lja a ma, i nemaju ni dobre cipele ni izme, ve samo opanke od sirove volujske koe i dokoljenice. Njihove iljate kape nainjene su od bijele oje ili od bijele ili mrke vune. Mukarci ne nose kapute, idu samo u kouljama i ljeti i zimi. Kosu ne sijeku ona ko kratko kao Turci, ve im s tjemena padaju dugi uvojci, ime pokazuju da nijesu Turci. Niko ne nosi nikakvo oruje, izuzev velikih, tekih toljaga.
Vazvarova-Karateodorova, str. 211

Koji se osmanski uticaji na bugarske seljake pominju u ovom tekstu?

IV-6. Hrana i pie u Albaniji (oko 1810) Glavna hrana ovih ljudi jeste penini ili raani hljeb, ili proja od kukuruznog brana, zatim sir od kozjeg mlijeka, pirina pomijean s maslacem, jaja, suena riba, masline i povre. O praznicima se kolju jaganjci i ovce, kao i ivina, koje ima posvuda; meutim, meso ini daleko manji udio u hrani od svega ostalog. Piju vino, i muslimani i hriani, i takoe i jako alko holno pie dobijeno od komine i jema, zvano rakija, koje donekle nalikuje vis kiju. Ali zbog sveg onog sira rijetko kad sauvaju neto mlijeka. Uglavnom piju hladnu vodu, i to u velikim gutljajima, ak i

Pokrajina na everu/sjeveru Francuske

98

OSmANSKO CARSTVO

usred ljeta i tokom najteeg posla, a poslije nemaju nikakvih tegoba. Kafe ima u mnogim kuama, a ponege/ponegdje i rosoglia iz Italije i likera iz Kefalonije i s Krfa.
Broughton, str. 130131

? Uporedi ova dva teksta, jedan iz XVI i jedan s


Sl. 45. Soba u Arbanasima (XVIII vijek)

poetka XIX vijeka. Kakve razlike primjeuje?

IV-7. Putovanje po bugarskim selima (1761) Izjutra krenosmo u 8 sati za Karabunari. Putem smo naili na veliku i dugaku umu. Sreli smo najprije strau iz Fakija, a zatim onu iz Karabunarija. Poneto pred se lom, nali smo bunar, a pokraj nje ga neku vrstu natkritog kioska, koji slui za mo lit vu i kao zaklonite od kie, ali i kao pre no ite. Neobino veliko blato mnogo nam je smetalo na tom putu, koji je imao da traje 4 sata, a prevalili smo ga za 5 sati. [] Karabunari je veoma veliko selo sa pet do est stotina turskih i bugarskih kua. Le i u prekrasnoj dolini, ravnoj i obrasl oj travom i cvijeem. Presijeca ga rjeica. Izmeu gorskog bila s jedne i breuljkastih kosina s druge strane, ta mi se dolina uini iroka otprilike po milje, a duga nekoliko milja. im smo uli, sazna li smo da su nam za stan doznaili kuu, blizu koje su se u jed noj kranskoj kui pojavile boginje, a rekli su nam da ih po selu ima na vie

mjesta. Sam je seoski orbadija, kojim imenom zo vu vou janji a ra, ali se obino daje i glavaru sela, kao to je ove/ovdje bio sluaj, ustupio svoju kuu. Bila je to najbolja kua u selu, a obino se nije iznajmljivala. Uvjeravae nas da u njoj nema boginja. Svakako, zbog vee sigurnosti, drali smo da je bolje otii izvan sela i tamo podii atore. Preli smo nekim mostom i uatorili se u dolini uz obronke breuljaka, koji su je zatvarali, a s te strane su dosta niski. Kad se uspne na te breuljke, otvara ti se najljepi vidik, to ga moe zamisliti, jer s jedne strane vidi gore selo, dolinu s mnogo krda i stada ovaca, a s druge se stra ne iri druga velika dolina i niz obra slih ljupkih breuljaka. Tek smo bili podigli atore, kad se iza brda spustila jaka kia, a kad je prestala, doli su iz sela ljudi da nas zabavljaju nekom divljom pjesmom i svirkom, kako bi dobili napojnicu. [] Dobral je malo bugarsko selo od oko 60 kua, a smjeteno je u dosta velikoj dolini, meu planinama, u kojima poinje lanac Balkana, tj. Emo. [] Njihove ekselencije su se nastanile u nekoj novoj bugarskoj kui, koja je imala sa mo jednu dobru, veliku, istu sobu. Ostali se smjestie, kako su bolje mogli, po raz li i tim bugarskim kuicama. Kratko vrijeme na kon naeg dolaska dolo je nekoliko djevoj i ca, da igraju onaj svoj ples i pjevaju pred vratima gospodina poslanika. To su po no vi le vie puta, a na kraju bi uvijek ba ca le po jedan rup i, najprije Njihovim ekselencijama, a onda nekima iz pratnje, da bi do bi le nekoliko para za napojnicu. Pro e tali smo, iako mjesto nije bilo ba zgodno, i tra i li mogunosti, kako bismo utradan/sjutradan otpu to vali, ali nijesmo mogli zakljuiti nita. utradan/sjutradan izjutra pokazalo se izvrenje plana jo teim, jer su svi mukarci iz sela pobjegli i povezli sa sobom i svoje bivole, koje smo tu skupa s kolima morali uzeti u zamjenu. Poto im se svakojako za pri je ti lo, sve su tekoe otklonjene. Pri silili smo bivolska kola iz Karnabata, da proslijede naprijed, a u okolici smo nali est pari bivola za nae dvije koije.
Bokovi, str. 4041, 51

seljaka i putnika iz inostranstva? Koje se tegobe ivota na selu pominju u ovom tekstu?
99

kan skih ? Kakav je odnos vladao izmeu bal

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Sl. 46. ene peru rublje (Larisa, poetak XIX vijeka)

Sl. 47. Mukarci i ene s ostrva Paros sviraju i igraju

Istoria, tom 11, str. 165

Istoria, tom 11, str. 288

IV-8. Drumovi i pota u Albaniji za vrijeme osmanske vlasti (oko 1800) Koliko god razlokan i opasan, put na kom sam se naao bio je glavni drum preko Alba nije, koji je iao od Makedonije pa do Draa, na obali; a tim
100

drumom, iako je on sada opustio, tokom vie od dvadeset vjekova ila je itava vojska odavno umrlih i zaboravljenih. Turci nijesu uinili nita da poprave taj drum. On je onakav kakvim su ga ostavili pr iroda i Rimljani. Na jednom mjestu i ni lo se da se naglo sputamo ka nekom crnom stijenju. Krivudava staza troila se to li kim vjekovima da se u stijenju napravio kanal, dubok bezmalo do koljena. [] On je vodio do mosta, koji su jo Rimljani podigli, na jakim lukovima, tako da se danas moe koristiti isto kako su ga koristili i oni. Vidio sam mnotvo tih rimskih mostova po Albaniji. Neki se koriste kakvi su od davnina; neki su dijelom troni, daske i kameni blokovi im propali u potoke, a drugi su se prosto sruili. Jedino nige/nigdje nijesam vidio most da su ga Turci popra vili. []

OSMANSKo CARSTVo

S Elbasanom nema redovne trgovine ili ma koje druge veze. Htio sam da poaljem neka pisma. Reeno mi je da otprilike jednom neeljno/nedjeljno pota ode u Monastir, ali samo ako ima dovoljno pisama pa da ih vrijedi ponijeti tamo; s druge strane, putanja preko Draa, kojom se pismo za Englesku moglo otpremiti znatno bre, samo ako bi se moglo odmah poslati, bila je opet mnogo nesigurnija, jer je i prijevoz bio mnogo neizvjesniji, i niko ne bi mogao da kae da li e pismo uopte biti odaslano tokom sljedeih nekoliko mjeseci.
Fraser, str. 242, 251252

za njegove zabaenije djelove? Zato putnici sa zapada uvijek naglaavaju lou infrastrukturu u ruralnim krajevima Osmanskog carstva? Da li pisac ovog teksta sebe eli da prika e kao pustolova ili kao pripadnika civilizovanog svijeta?

? li to vai za itavo Osmansko carstvo ili samo

Zato su drumovi u Albaniji bili tako loi? Da

IVc. ivot u gradovima


IV-9. Opis Beograda (1660) [] U ovom velikom gradu ima ukupno sto ezdeset palata koje pripadaju vezirima, njihovim doglavnicima i drugim vel mo a ma. (U itavom gradu ima sedamnaest hi lja da soba, poto je za svaku kuu prijav lje no pet do deset soba.) [] Osim toga, sva ova domainstva, bila ona bogata ili siromana, imaju velike ili male kamene zgrade [krgir] s prizemljem i jednim spratom, i pokrivene su era mi dom. Sve su to divne kue s visokim prozorima i doksatima, okruene poplo a nim vrtovima i batama. Kako su sve na ni za ne jedna na drugu, svi im prozori i balkoni gledaju na Dunav, Savu ili na Zemunsko polje. Sve su to krasne kue sa skladnim odacima i kapijama. [Karavan-saraji] Ima ih est, i u njima konae putnici sa svih strana. [Najpoznatiji] od njih jeste karavan-saraj muenika Mehmed-pae Sokolovia70 u Velikom bazaru, zdanje od kamena i opeke sa sto ezdeset soba u prizemlju i na spratu, sa stajama za kamile i konje, kao i s odjeljenjem za ene; podea/podsjea na tvravu, s onom svojom gvozdenom kapijom, ispred koje vratari i noni uvari najprije udare u bubanj svako vee prije no to zatvore kapiju, i onda ponovo ujutru prije no to je otvore. [arija i pazar] To je carski trg kojem nema ravna. Sastoji se od tri hiljade i sedam stotina duana. Na Avret-pazaru [enskoj trnici] nalazi se krasan bezistan. Iako to nije kamena gra evina s kupolama i gvozdenim dverima, ipak je ovaj bazar divota koja je stekla glas meu najljepim trnicama. [] U Dugoj ariji zastupljene su sve za nat li je. Ona se protee od Kapidi-damije do Ribarske pijace, a duga je tri hiljade ko ra ka. Ove/ovdje ima dragocjene robe donesene sa svih strana: od indijskih zemalja i rije ke Ind preko Jemena i Bela i Buhare, pa do Arabije i Persije, i sva se ta roba moe dobiti na Dugoj ariji a da ne morate ni da kumite za nju ni da je platite previe. A krasne su, takoe, i Kazandijska arija, Ribarska pijaca, Srednji trg i Bajram-begova arija, na kojoj je mala gostionica i kafana, i Mali bazar.

70 Mehmed-paa Sokolovi, roen 1505. u Sokoloviima, u Bosni, odveden je kao dijete u devirmu, regrutovan u osmansku vojsku, ostvario je blistavu karijeru i etrnaest godina sluio trima sultanima kao veliki vezir (15651579). ak i prije no to je postao veliki vezir, izdjejstvovao je obnovu patrijarije u Pei 1557. godine. Oreol muenika dobio je zato to je 1579. ubijen pod nerazjanjenim okolnostima.

101

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Sve ulice i trnice, kao i vee ulice u raznim etvrtima, poploane su okruglom bijelom kaldrmom nalik na krljut. [Odjea] Svi njihovi uglednici odjeveni su u sa mu ro vinu, saten i svilu. Ljudi iz srednjih slojeva odjeveni su u obinu oju i kapute postavljene lisijim krznom. I siro ma ni nose oju i kaftane. Raja nosi suknenu odjeu crvene i bijele boje, a na glavi nosi bosanske kalpake. ene im nose ferede od oje, a na pokrivene glave stavljaju fesie. Lica su im pokrivena velom, i one etaju veoma uljudno. [Jezici] Iako su stanovnici ovoga grada primili islam, oni svi govore srpski, bugarski i latinski jezik, pa ak i neka narjeja bo sanskog. [] Sva beogradska raja i slobodni graani su srpski nevjernici, ukljuujui tu i koi ja e iz Srema. Jezik im je srodan bugarskom i latinskom i bosanskom, s tim to u njemu ima i iskvarenih elemenata iz raznih drugih narjeja; ipak, oni su svi dio hrianske nacije, knjiga im je Biblija, i nju su preveli na svoj jezik. Mnogi znaju hrvatski i francuski [galski] jezik i slovenaki i italijanski, jer ovi srpski nevjernici jesu prastara nacija iji korijeni seu sve do Ajsa71, tako da o Srbima i Latinima postoje potovanja dostojne i pouzdane povijesti. Ipak, po gramatici njihov jezik dosta nalikuje bosanskom. [] [Trgovina] Ovamo godinje doe na kamilama i kolima po pet do est hiljada kamilskih i kol skih tovara robe iz Egipta i Damaska i Tripolija i Sidona i Bejruta i Akre i Smirne i Arabije i Persije, i onda se ta roba u ovom gradu raspakuje i pretovara i izvozi u ugarske i poljske i eke i ved ske i austrijske i bosanske i mletake i panske pokrajine, ili se pak uvozi iz njih, jer ovaj grad je Egipat Rumelije, i svi njegovi itelji su roene raundije. Hi lja de ljudi dole su

iz drugih krajeva i na stanile se ove/ovdje, jer ovo je grad izobilja. [] Zimi se Dunav zamrzne, napravi se ledena kora debljine deset pedalja, i tada stoti ne i hiljade kola i sanki prelaze preko tog leda ne plaajui porez za robu ili za bazar, i tada i seljaci i slobodni ljudi iznose svoja dobra na trnicu, i onda se tamo kupuje i prodaje, a grad Beograd ui va u svem tom obilju, a i sirotinja gleda da se okoristi i da stekne neto imetka. [Svjetkovine] U to vrijeme itelji Beograda prireuju jedni drugima velike svjetkovine od po etrdeset ili pedeset raznih jela i po deset vrsta poslastica i alve i slatkih napitaka od prevrelog voa, i pozivaju jed ni druge u goste i na slavlja. A ako na nekoj gozbi sluajno bude manje od deset vrsta poslastica, onda tog ovjeka naeraju/ natjeraju da napravi jo jednu gozbu. Eto kako se u ovom bogatom gradu ljudi zabavljaju i uivaju.
Evlija elebija, str. 195200

Putopis Evlije elebije jedan je od dragulja osmanske knjievnosti XVII vijeka; treba, meutim, imati u vidu da Evlija umije i da se zanese i prenaglasi neke lijepe odlike krajeva kojima putuje. Osobe koje prikazuje najee su gotovo groteskno preerane/pretjerane, ali njegov putopis je uprkos tome dragocjen zato to nam otkriva bogatstvo gradskog ivota.

i njegove sklonosti uticali na nain na koji on prikazuje Beo grad? Pokuaj da na dva ili tri mje sta dopuni njegovo ushi e nje nekim malo trezvenijim opaskama. U kojoj su mjeri gradovi bili etniki heterogeni? Koje su bile prednosti gradskog ivota u odnosu na seoski?

? injenice od matarija. Kako su Evlijin karakter

Pokuaj da u Evlijinom tekstu raz dvoji

71

Lik iz arapske mitologije, pretea Slovena

102

OSmANSKO CARSTVO

Sl. 48. Turin jae konja natovarenog velikim koevima za voe i povre

IV-10. Rezidencija vlakog kneza Konstantina Mavrokordata, kako je prikazuje francuski putopisac Flaa (polovina XVIII vijeka) Otiao sam u kneev ljetnjikovac, koji, kao i njegova gradska palata, jo uvijek svje doi o tome ta joj je zapravo glavna namjena. To su nekada, naime, bili manastiri, ko je su njegovi preci malo doerali/ dotjerali. Vei na naih drugorazrednih rezidencija izgleda daleko bolje, a nema nijedne u naoj zemlji s namjetajem gorim od ovog ove/ovdje. Pratio sam rijeku Dambrovicu, koja te e veoma brzo i nikad ne presuuje. Na njoj je mnogo vodenica. Njihov mehanizam ne odlikuje se niim posebnim. Pominjem ih samo zato to je gospodin Andronaki njih uzeo kao povod da mi, pokazavi mi one kraj kapija palate, kae da su vrtovi u veo ma loem stanju, da su svi arteski bunari presuili, a da se niko ne usuuje da ih popravi, iako bi knez platio to god da trae za to. Rekao sam mu da u im dati nacrt za crpku koja ne samo to e pokrenuti arteske izvore nego e i dovesti vodu u svaku prostoriju koju naznae [] Knez je, reklo bi se, bio veoma zadovoljan time i rekao mi da e nai nekoga da mu je to prije ugradi [] Ve i po samom izgledu njegove rezidencije mogao sam stei jasnu predstavu o njego voj hrabrosti, ali sad sam imao prilike i da se divim njegovoj pameti i njegovoj oeajnosti/osje aj nosti: sve je govorilo da ove/ovdje ivi o vjek dobrog ukusa, naklonjen umjetnosti. Poedovao/po sjedovao je bogatu i izvrsno odabranu zbirku knjiga; imao je i neke dragocjene slike, nekoliko predivnih skulptura, raznovrsne naprave i nekoliko veoma neobinih strojeva koje su mu donijeli iz Njemake i Engleske. Mislim da zasluuje da ga hvalim tako to u rei da je bio mudar i da nije patio od predrasuda, da je bio sasvim nepristrasan. Govorio je sve evropske jezike i poznavao najvanije pisce, koje je nastojao da proui to bolje moe. Bio sam zapanjen koliko je daleko odmakao u nauci.
Clltori, IX, str. 256

Hegyi, Zimanyi, str. 155, sl. 162

Sl. 49. Povorka pekara u Carigradu (1720)

Hegyi, Zimanyi, sl. 158

li je Flaa iznenaen prefinjenou svog doma ina? Zato? Dodatne informacije o Konstantinu Mavrokordatu moe nai uz tekst II-22, i naroito u fusnoti br. 55.
103

? strukturu i hvali oso bi ne vlakog kneza? Da

Zato pisac u istom dahu kritikuje lou infra

TIpINI pREdSTAVNICI dRuTVENIh GRupA I SVAKOdNEVNI IVOT

IV-11. Povelja bakalskog esnafa u Moskopolju (1779) Prvo, gradiemo ljubav meu sobom kao te melj s koga emo moi da pobijedimo sve ne pri jatelje; drugo, majstori e uivati izu zetne poasti, poto se oni staraju o mla i ma, i svako ko se oglui o majstorova na re enja bie udaljen iz esnafa kao tetan i kodljiv; [] sedmo, brat prema kojem je neko nepravedan, kojeg neko vrijea ili nipodatava nee morati da trai osvetu druge/drugdje, ve e biti dovoljno da samo stane pred esnaf, a esnaf e ve odrediti pravinu kaznu; osmo, ako iko bude zateen kako kune svoje starjeine ili vrijea asne ljude koji idu na trnicu, taj e dobiti batine po tabanima na samoj trnici, i time biti nauen poslunosti; deveto, kad majstor pozove, potinjeni moraju odmah pre kinuti ta god da rade i krenuti za njim, a isto i kad nam brat umre, svi mo ra mo poi na sahranu; deseto, svaki lan koji bude uhvaen da se zbliava s Turcima, za rad usoljene ribe, pasulja ili ma ega drugog, bie izbaen iz esnafa; jedanaesto, radnje su zatvorene neeljom/nedjeljom, ali dozvoljeno je stajati napolju, pa ako neko doe da potrai neto, dozvoljeno je dati mu to; osim toga, oni koji imaju svoje radnje nee imati povoda da daju svoje stvari druge/drugdje []
Bees, str. 527528

ni mnogo ni malo, a Mastrojirakis od njega moe da zahtijeva da mu vrati odjeu koju mu je dao. Ovaj dokument sainjen je pred pouzdanim svjedocima, 1. maja 1793. godine. A ako neki drugi majstor prevue djeaka sebi, imae da plati Mastrojirakisu osam deset groa. Papajanis, sin Kristofisov, svjedok Jorgis Mikaros, svjedok Papa-Joanis, sin Angelisov, svjedok.
Antoniadi, str. 176

Kako ti izgleda ovaj ugovor? Da li je on poten u pogledu svih ugovor nih strana? to misli, da li je Sta ma tisa trebalo pitati to on misli o tome?

Sl. 50. Osmanska eca/djeca na vrteci tokom proslave Bajrama

da ih ostvare? Da li su se ljudi u Moskopolju u tome razlikovali od drugih trgovaca po zapadnoj Evropi? IV-12. egrtski ugovor na ostrvu Skiros (1793) Ovim pismom se potvruje da se Konstantis Estratis slae s Mastrojirakisom da mu preda svog sinovca Stamatisa da radi kod njega dvije godine bez nadoknade, a da e ga Mastrojirakis nauiti zanatu i hra ni ti, odijevati i obuvati. A poslije te dvije go dine uzee ga za pomonika, davati mu nadnicu i obezbijediti mu alat. Ako Mastrojirakis vrati djeaka, platie trideset groa za svaku godinu, a ako djeak ode prije isteka druge godine, on od Mastrojirakisa nee zahtijevati nita,
104

? to su bili glavni ciljevi bakala? Kako su mislili

Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 154

OSMANSKo CARSTVo

IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvaranju kafedinica irom Carstva (druga polovina XVI vijeka) Pitanje: Sultan, utoite vjere, u vie je prilika zabranio kafedinice. Ipak, ne ko liko nitkova ne obazire se na to, ve dri kafedinice i ivi od njih. Kako bi privukli to vie ljudi, oni uzimaju go lo brade po monike i dre sredstva za za bavu, kao i igre, poput aha i table. Svi lupei, niko go vii i beskunici okupljaju se tu da pue opi jum i hai. Povrh svega, oni piju i kafu, a kad se omame, bave se igrama i la nim naukama, i zanemaruju pro pisane mo lit ve. Prema zakonu, ta je zasluio sudija ija je dunost da sprijei ljude da prodaju i piju kafu, ali koji to ipak ne ini? Odgovor: One koji se bave ovim ogavnim dje lima treba u tome sprijeiti i zastraiti ih tekim kaznama i dugom robijom. Sudije koje ih ne odvraaju treba otpustiti.
Imber, str. 9394

Kuka majka Desania Luke, I unila u mehanu bilu I Ivanu boju pomo dala. Bog pomogo, moja stara nane, Stara nane pobratima moga, Pobre moga Desania Luka! I nalio punu au vina Pa je pruu Desania majki: Na-de, stara, popij au vina!
Mijatovi 1974, str. 3940

za mukarce, to misli, zato su Senjani pili vino s majkom Luke Desania: zato to je stara ili za to to je majka njihovog druga? to mi sl i o takvim kafanskim pjesmama, kojima se velia odreen nain ivota? IV-15. Evlija elebija o beogradskoj baklavi (1660) Ali vie od svega, u obje zemlje rumelijske i u arapskim i persijskim zemljama najpoznatija je beogradska baklava. Ona se pravi o raznim svjetkovinama i carskim slavljima, i umije da bude velika kao toak od ko la, a savijena je od hiljadu jufki, i od istog je bijelog brana s mladim maslom i bademima, a pee se u velikim penicama. Toliko je velika da ne moe stati u obin u penicu, i dovoljna je i za tri stotine ljudi. Beogradska baklava umije da bude vrlo slatka, velika i krhka, ali ako bacite novi, on e utonuti u nju. Eto kako dobru baklavu prave tamo. A i zerde [poslastica od pirina] s bademom, cimetom, karanfilom i afranom takoe je ukusno, i nita se ne moe mjeriti s njim.
Evlija elebija, str. 199

? Ako zna da su mehane uglavnom bile mjesta

Kafa je u Osmansko carstvo dola iz istone Afrike polovinom XVI vijeka. U XVI i XVII vijeku osmanske vlasti zabranjivale su kafu u nekoliko navrata, ali bez uspjeha.

to su Ebus-Suudove e lje, a to stvar nost ivota u ve li kom gradu? IV-14. Kafanska pjesma iz Senja72 Sve u Senju piva i popiva Doli majke Desania Luke; Ona tuna po Senju hodala, Od mehane do mehane hoda Sve mehane pune su Senjana. Kad je ula u jednu mehanu, Ali u njoj Senjanin Ivane, S njime pije trideset Senjana. Ivan pije vino i popiva,

? Zato Ebus-Suud eli da zabrani kafedinice?

Jesi li ikad probao/probala baklavu? Da li je ona poznata tamo e/gdje ti ivi? Da li se razlikuje od baklave koju Evlija opisuje?

72

Senj je bio grad na hrvatskoj obali, koji je bio pod vlau Habsburga, a sluio je i kao uskoka baza.

105

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

IV-16. Jelovnik evkija mula Mustafe (Sarajevo, druga polovina XVIII vijeka) Ja siromah, pisar evki mula Mustafa, imam i hatib Buzadi hadi-Hasanove damije, jedne noi, nakon to sam sa svojom porodicom veerao, poeo sam misliti o tome ta u i da li u imati veerati slijedei dan. Nisam bio bogat ovjek, zimska se za li ha potroila, ja nisam imao novaca. U tom razmiljanju, koje mi nije dalo da spavam, oslonio sam se na Boga koji me je kao i moju porodicu i do sada opskrbljivao. To se dogodilo na koncu erbeina [januara], kada je bio najkrai dan i sunce se nalazilo u pre kretnici. I zaista, slijedeih dana kad sam dolazio kui, imao sam za veeru:

Prvu no guzelmu pitu i tutma, drugu no mandru, treu no vruu halvu i proso s medom, etvrtu no bulgur orbu i diger evab, petu no irden, sir i hljeb, estu no irden, sir i hljeb, sedmu no guzelma pitu, orbu i burek pitu, osmu no evab i kupusnu orbu, devetu no tarhana orbu, desetu no evab s vruim kukuruzom i jedanaestu no evab s jarinom orbom, i tako dalje.

Beeskija, str. 54

u tvojoj zemlji? Koje si ti jeo/jela u skorije vrijeme?

? Koja se osmanska jela jo uvijek spremaju

IVd. ivot na granici


IV-17. Francuski putopisac Nikola de Nikole opisuje osmanske ratnike, delije Delije su pustolovi. Poput lake konjice, i oni trae pustolovine na najopasnijim mjestima, kako bi mogli da pokau svoju hrabrost i junatvo u ratnim pohodima. Za to se oni rado pridruuju sultanovoj vojsci, i to ne traei plate (nekako sli no akindijama), s tim to veinu njih hra ni i o njima se stara paa, beglerbeg ili sandakbeg, i svaki od njih ima u svojoj pratnji etu najhrabrijih i najodvanijih. Oni ive u oblastima Bosne i Srbije, koje se pa granie s Grkom na jednoj i Ugar s kom i Austrijom na drugoj strani. Danas se oni zovu Srbi ili Hrvati, ali u stvari to su Iliri73. [] Turci ih zovu delijama [deli], to znai ludo smjeli ljudi. Meutim, oni sami sebe zovu zatonicima, to na njihovom jeziku znai izazivai. [] Prvog deliju vidio sam u Adrijanopolju (Jedrenu). [] Evo kako je on izgledao. Do nji dio njegovog kaftana i njegove duge vre aste pantalone, koje Turci zovu al va re, bile su od medveeg krzna. Na nogama je nosio cipele ili kratke izme od utog safijana sa iljatim vrhom i veoma visoke na peti, s postavljenim onom i dugom i irokom mamuzom. Na glavi je imao kapu nalik onima koje nose poljski konjanici ili Gruzini, to pada na jedno rame. Kapa je bila od arene leopardove koe. Delija bi na prednji dio privrstio veliko orlovo pero, ne bi li djelovao zastraujue. Druga dva pera privrstio bi zlatnim kopama za tit, koji nosi postrance, o boku. Za pojasom mu je sablja i bode, a u desnici topuz [] Nekoliko dana kasnije, kad je otiao iz Adrijanopolja, [] vidio sam ga kako jae pre lijepog turskog ata, sveg pokrivenog ogromnim lavljim krznom [] Topuz je objesio o sedlo, a u desnici je drao dugako koplje [] Iz radoznalosti sam ga upitao preko tumaa kom narodu pripada i koja mu je vjera. On odgovori mudro, i ree mi da je Srbin. [] A to se vjere tie, rekao je, samo se pretvara da je s Turcima, kako bi prouio njihove obiaje, jer po roenju on je hrianin, i po srcu i po svome izboru. A da bi me u to to bolje uvjerio, odrecitovao mi je i na grkom i na slovenskom oena i vjeruju.
Nicolay, str. 226227

73 Iliri su naseljavali zapad Balkana u drevna vremena. U renesansnim zapisima ljudi se esto nazivaju po staroediocima/staro sjediocima njihovih krajeva.

106

OSmANSKO CARSTVO

u osmanskoj vojsci ako je hrianin? Da li se delije mogu uporediti sa psima rata, kakvih ima u svim vremenima? Navedi neki primjer za drugo vrijeme i drugo mjesto. Sl. 51. Delija, osmanski ratnik (XVI vijek)

? osobina jednog delije. Zato se on borio

Uporedi ovaj opis sa slikom, i saini spisak

Nicolay, str. 228

IV-18. Institucija bratimljenja na bosanskoj granici (1660) [] Muslimanska vojska otila je prekjue u ete i poere/potjere i ugrabila mnogo ratnog plijena pod gradom Splitom. Meutim, kad su se vraali, neprijatelj im je napravio zaedu/zasjedu, tu u planini Prologu i njegovom klancu. Oni su se sukobili... [] Kad su svi nai konjanici i pjeaci, ska u i kao srne po strmenitom kru, stigli na bojite i kad su nas ugledali nevjernici, odmah su na nas navalili kao opor svinja.

[] [Muslimanska je vojska ubjedljivo pobijedila.] Bilo je poeeno/posjeeno hiljadu i ezdeset ne pri jateljskih glava, zarobljeno sedam sto tina i etiri zarobljenika. [] S nae je strane mueniki poginulo sedamdeset junaka... [] Jedan krajiki gazija [muslimanski borac], meutim, bio je sakrio jednog kr a na ha ra miju [razbojnika] u kou. Kad su tog junaka i onoga nevjernika koga je on u vao pri javili pai, paa se rasrdio i naredio: Odmah mi dovedite toga ovjeka i zarob lje nika kojeg je sakrio. Kad su obojica doli na stratite i kad je paa naredio: Odmah krvnika! ovaj se junak savio oko vrata svoga zarobljenika, te zapomaui i plaui ree: Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim zarobljenikom pobratio na bojitu, mi smo je dan drugome dali vjeru. Ako njega pogubi, on e s mojom vjerom otii u raj i to e za mene, jadnika, biti teta; a ako ja umrem, pri meni e ostati vjera ovog zarobljenika koga sam ja pobratio, pa emo oba u pakao, te sam opet na gubitku. On se bio sloio na svoga zarobljenika, i nije ustajao s njega. Kad je odvani paa upitao: Hej, gazije, to je ovom ovjeku? Serhatske (serhat = granica) gazije mu odgovorie: Kad nai junaci na ovoj krajini padnu u kransko ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom, oni se pobrate s kraninom i zakunu mu se na vjernost. Kranin da vjeru muslimanu da e ga u sluaju po trebe izbaviti iz nevjernikog ropstva, a musliman, opet, zada vjeru kranu i rek ne: Ako ti padne nama u ropstvo, i ja u tebe izbaviti od Turaka. I tako dadu jedan drugom vrstu vjeru rekav: Tvoja je vjera moja, a moja vjera je, opet, tvoja. Je li? Jest. Zatim laznu meusobno krvi. Tako se pobrati musliman s kraninom. Eto u ovom sluaju ovaj nevjernik je pobratim ovog gazije. On je nekada izbavio iz ropstva ovoga muslimana. Sada je, eto, taj nevjernik to je u rukama ovih ljudi po stao suanj. Ako ga njegov pobratim sakrije i ako se on spase, onda je on ispunio svoju zadanu rije i vjeru. Zatim bi od njega uzeo svoju vjeru, a njemu vratio njegovu vjeru. A ako sada ovaj kranin bude ubijen, on ide u raj, a ovaj [musliman] ide u pakao s vjerom nevjernika. Premda ovo nema ni u muslimanskoj ni u kranskoj svetoj knjizi, to je ipak ovakav obiaj na ovoj krajini est.
107

TIpINI pREdSTAVNICI dRuTVENIh GRupA I SVAKOdNEVNI IVOT

Kad su to sve kazali pai, on je rekao: Oslobaam ih obojicu. Na to obojica nokat u ledinu i iezoe. Svi mi, meutim, ostali smo zapanjeni pred ovim razgovorom.
Evlija elebija 1996, str. 145148

ikakva osjeaja kriv nje otvoreno u rei jo i ovo: bojim se, sveti Oe, da oni nai siromani zem lja ci zbog oskudice, neimatine i oaja ne budu prisiljeni da ratuju zajedno s Tur ci ma i da pljakaju ostale krane.
Gliga, str. 8485

? to misli, da li je bratimljenje mudar nain da se preivi u pograninoj oblasti, ili je to samo trik da bi se neko pribliio svom neprijatelju?
IV-19. Osmanlije trae ljekara iz Dubrovnika (1684) Lijepi pozdravi, asna hvala i plemenita dika naim dostojnim i hrabrim prijateljima, knezu i ostaloj dubrovakoj vla s te li od mene, kapetana Gabele i Neretve i ostalih aga gabelskih. Razbolio nam se stari Abaz-aga agravi, ima vjetrove i oti e dolje ispod pojasa. Ovdje nema metra koji bi se domislio o kojoj se bolesti radi i koji bi ga mogao lijeiti, zato piemo vama i molimo vau milost da nam iz Stona poaljete doktora Nikolu Boljahnia.
Miovi-Peri, str. 285

pismu briga za spas nje go vih zemljaka ili opasnost po hri a ne izvan Hrvatske? IV-21. Pismo Franje Krste Frankopana Gasparu olniu (1670) Lijep pozdrav, moj kapetanu knezu ol ni u! Hvala gospodinu Bogu, da su nai ljudi stigli i da su dobro opremljeni. Dobio sam pi s mo od glavara [Zrinski] da se upu tim tamo i da pripremim ustanak, zato u raditi na tome danju i nou, kako bi ustanak to prije poeo. Moji ljudi i ja smo spre mni i jedva e kam da se nae kape iz mi je aju s almama, a tako mi Boga, da e krilaki [austrijska vojnika kapa] po letjeti zrakom. [] Ovoga puta emo odluiti i kako i kada imamo udariti; i ako bude potrebno, sam u posjetiti bosanskog pau kako bismo utvrdili stvar i dogovorili poetak akcije. Uzda jem se u Boga da e nam stvar uspjeti; samo ako odmah udarimo neprijatelje po glavi, ako ne dopustimo plundraima [nem. Plunderhosen = iroke pantalone] da dou k sebi. Ako me glavar bude htio posluati [], bit e dobro, i ja u na sebe preuzeti sav teret, jer ja znam kako treba s Nijem ci ma postupati.
Mijatovi 1999, str. 90

? iz Modrua? to preovladava u njegovom

Koja je najvea opasnost koju pominje biskup

Kako ivot u pograninoj zoni za magljuje vjerske i politike razlike? Da li je ljekar iz Dubrovnika trebalo da ode i izlijei osmanskog agu?

IV-20. Pismo imuna Koziia Benje, modrukog biskupa, papi Lavu X (1516) Ali ako ne marite za nae jadikovke i ne sluate nae molbe, neka tvoja Svetost zna da nas odasvuda pritjenjuju sve mogue nevolje. [] Nai su, naime, ljudi prisiljeni da s Turcima sklope kakav savez ili mir i da im plaaju danak. [] uo si dakle, preblaeni Oe, kakve su nae nevolje i patnje. uj isto tako i ispriku za sluaj krajnje nude. Ti pak, svemogui Boe, nedjeljivo Trojstvo, sve ta vjero, kojoj smo do sada u najteim progonima i tjeskobama sauvali nedirnutu i neokaljanu vjernost, pogledaj na nau pra vednu stvar, primi nae molbe! Tebi je na ime otvoreno svako srce i nisu ti skri ve ni niiji tajni prohtjevi. Vidio si, Gos po de, jad tvog naroda i ti zna da se ne mo e mo vie odrati pred licem neprijatelja. Naposljetku bez
108

Ovo pismo vezano je za takozvanu za vjeru Zrinskih. Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan bili su ugledni hrvat ski plemii koji su ezdesetih godina XVII vijeka bili na kljunim poloajima u Hrvat skoj pod habsburkom vlau. Iako su se ranije hrabro borili protiv Osmanlija, bili su nezadovoljni namjerama Habsburgovaca da uvrste svoju apsolutistiku vlast na raun privilegovanih stalea, pa su skovali plan da se uz pomo Francuza ili Osmanlija oslobode habsburke vlasti. Po gubljeni kao zavjerenici 1671, Zrinski i Frankopan kasnije su slavljeni kao prvi borci za hrvat sku i/ili maarsku nezavisnost.

OSmANSKO CARSTVO

Kako ti izgleda Frankopanova po li tika, ? naroito ako ima u vidu da je on, samo nekoliko godina prije no to je na pi sao ovo pismo olniu, napisao pjes mu sa sljedeim stihovima: Nu, bratja ljub lena, na noge, na noge / turskom misecu da tlaimo roge / za veru kransku, vi te t va zlamenje / svitu na hasan, a nam na po te nje / naj nam ne budi premilo ivljenje!? IV-22. Pjesma o Hrvatima koji haraju po Kladui Progovara Senjanin Tadija: Od koliko golemih junaka Nij ostalo pedeset drugova Hajmo, brao, pod Kladuu ravnu Oruovu kulu porobiti Neka vide janjiari Turci Eh kakvi su kotarski serdari! to rekoe, porekli se nisu, Pa odoe pod Kladuu ravnu Sve do kule Oru kapetana. Robe, nose po bijeloj kuli I Turkinju mladu izvodie Po Kladui zulum poinie. Gone oni debele volove Odagnae momke i divojke... Dosta turskih konja odvedoe I odoe na Ravne Kotare. Pir inie za misec danaka, A kako su zadobili blaga, Mogli jesu i godinu dana.

Mijatovi 1999, str. 102

? haraju po Sloveniji (tekst I-10).

Uporedi ovaj opis s opisom Osman lija koje

IV-23. Marko Kraljevi pije vino uz ramazan Car Sulejman jasak uinio: Da s ne pije uz ramazan vino, Da s ne nose zelene dolame, Da s ne pau sablje okovane, Da s ne igra kolom uz kadune; Marko igra kolom uz kadune, Marko pae sablju okovanu,

Marko nosi zelenu dolamu, Marko pije uz ramazan vino; Jo nagoni ode i adije Da i oni s njime piju vino. [] Kad je care razumeo rei, On poilje svoja dva aua: Otidite, dva aua mlada, Pak kaite Kraljeviu Marku Da ga care na divan zaziva. [] Besedi mu care Sulemane: Moj posinko, Kraljeviu Marko, Ta ja jesam jasak uinio: [] Dobri ljudi o zlu govorie, Na jadnoga Marka potvorie. [] Al besedi Kraljeviu Marko: Pooime, care Sulejmane, Ako pijem uz ramazan vino, Ako pijem, vera mi donosi; Ak nagonim ode i adije Ne moe mi ta obraz podneti Da ja pijem, oni da gledaju, Nek ne idu meni u meanu. Ako l paem sablju okovanu, Ja sam sablju za blago kupio; Ako igram kolom uz kadune, Ja se, care, nisam oenio, I ti s, care, bio neoenjen; Ako l kalpak na oi namiem, elo gori, s carem se govori; to buzdovan uza se privlaim, I to sablju na krilo namiem, Ja se bojim da ne bude kavge, Ako bi se zametnula kavga, Teko onom tko j najblie Marka!

The Serbian, str. 209215

vjerski razlozi bitniji, ili to vlasti pokuavaju da zauzdaju neposlune pojedince? Kako se junak iz ove pjesme ophodi sa sultanom? to nam to kazuje o legitimnosti sultanove vlasti?

? Zato je sultan zabranio da se pije? Da li su tu

109

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

IV-24. Pismo Petra Petrovia Njegoa Ali-pai Rizvanbegoviu (vjerovatno iz 1843) Od mene Petra Petrovia, vladike crnogorskoga i kavaljera cara ruskoga, ljubezni pozdrav pobratimu Ali-pai, kavaljeru cara turskoga i veziru sve Herce govine. Piem ti samo da zna kako primih tvoje pismo da eli da bi se na komiluku uzdrao mir meu mojim i tvojim ljudima, i da zla budu rezil*. Ja ti se udim to zbori, jer ne tvori kao to zbori. Kako smo u Dubrovniku ugovorili, ja onako i drim i ne dam nikakvome hercegovakome uskoku u moju zemlju, a ti, poto namjesti pandure, doputio si im da pravim Crnogorcima sijeku glave i da udaraju na obane, te ih ubijaju i odgone pljenove, i raji svaka zuluma i bezakonja ine to nikad tako, a ti ih jot dariva kad ti crnogorsku glavu donose. Je li se ige u svijetu ulo da jedna strana dri mir i vjeru, a druga da na miru gazi vjeru i sve to hoe da radi? Ja drim ono to smo ugovorili, a ti, ako oe, stavi po palankama potene a ne ajduke ljude, koji nee jadnu fukaru prtiti. Ovakovim se nainom moe mir obnoviti meu nama, ako oe, a ne drukije. Sad mi otpii kako misli na nove pandure.
Petar Petrovi Njego, Izabrana pisma, 1984, str. 95

Status Grahovske bitke bio je glavna zagra nina preokupacija na poetku vladavine mitropolita Petra II Petrovia Njegoa (18131851). Poslije vie sukoba i iznevjerenih dogovora, spor je rijeen pregovorima na Cetinju, odranim u novembru 1838. godine. Tada je zakljuen ugovor o miru izmeu izaslanika bosanskog i hercegovakog vezira i nezavisne oblasti Crne Gore, iju su politiku nezavisnost osmanske pae konstantno osporavale. Graho vljani su bili obavezni da plaaju zadubine turskim vlastima. Stalni nemiri izmeu Crne Gore i Hercegovine primorali su mitropolita Petra II i hercegovakog vezira Ali-pau Rizvanbegovia -Stoevia da ponovo zaponu pregovore o rjeavanju pograninih sporova. Nakon trodnevnih pregovora, u septembru 1842. u Dubrovniku, zakljuen je ugovor u kome je istaknuto da se potpisuje mir izmeu nezavisne oblasti Crne Gore i paaluka hercego vakog.Tako je Ali-paa priznao nezavisnost Crne Gore, koju je prije toga priznao bosanski vezir. Ovom prilikom, Njego i Ali-paa su se pobratimili. Izmeu njih su esto razmjenjivana pisma puna zakletvi na vjeno prijateljstvo.

IV-25. Uticaj hriana na Albance muslimanske vjere (oko 1800) Njegovi hrianski suedi/susjedi utiu na Alban ce muslimanske vjere. On pije vino i naro i to voli pivo (kasnije sam uspio da dobijem jednu bocu u Minhenu), i kune se u Bogorodicu.
Fraser, str. 258

druge? Navedi i druge primjere meusobnog uticaja.

? Kako su hriani i muslimani uticali jedni na

IVe. ivot ene


IV-26. Carsko vjenanje u XV vijeku Zbog toga gazi sultan Murat74 skupi vojsku, s kojom je imao nameru da zauzme celu despotovu zemlju [Las-vilajet]. To uje Vlk-oglija [despot ura Brankovi75]. Ponovo posla poslanike. Posla ih s nebrojenim da rovima i jo porui: Sprema [eiz]
74 75

moje keri gotova je. Poljite ovjeka, uzmite svoju robinju. Pae rekoe sultanu: Treba uzeti. A car na to ree: Spremite to treba. Iz Skop lja poslae gospou Ishak begovu. [] Odoe pravo u Smederevo. Kad su bili jo ne ko liko kanaka pred Smederevom, Vlkogli im u susret posla gospoe aurske vlastele i

Murat II (14211451) Uporedi ovaj tekst sa tekstom I-8, a naroito vidi napomenu br. 19 * rezil iskorijenjena

110

OSmANSKO CARSTVO

priredi im neobian doek. Uz veliko potovanje dopratie ih u Smederevo. [] Popisae devojaku priju. Taj spisak pre da doe Uzbek-agi. Kau da je Vlk-ogli tom prilikom izjavio: Ja miraz nisam dao svojoj keri, caru sam dao. Ako miluje, neka ga da ovoj svojoj robinji; ako ne, moe ga dati i drugoj svojoj robinji. Kratko reeno, devojku odvedoe u Jed re ne. Car joj nije pravio svadbu velei: ta e svadba za ker jednog nevernikog spahije.
Elezovi, str. 18

IV-28. Solidarnost meu hriankama: muenitvo sv. Filoteje (1589) U ta vremena [], robinjice u Atini do la zi le su iz raznih krajeva. Nema rijei koje mogu opisati dragu pokojnu Filoteju i svu njenu blagost i milosre, kao ni iskuenja i opasnosti kojima se izlagala ne bi li spasla i izlijeila ove robinjice. [] e ti ri robinjice ule su za ovu sveticu, pa kad im se ukazala prilika, one utekoe od svojih gospodara, koji su ih pri si lja va li da preu u drugu vjeru, i pooe da je potrae. A ona ih doeka, sa svom svojom bri no u i ljubaznou, i podui ih ka ko da smo g nu hrabrosti da se suoe s opasnostima, ali i kako da ne jadikuju nad svojim ropstvom, i dugo je pokuavala da ih vrati domu. A gospodari tih ena, uvi ta se dogaa, dooe kod Filoteje, silom je odvedoe od kue i dovedoe pred muslimanskog namjesnika, koji je baci u tam nicu. Ova izuzetna ena, koja je u tom asu bila dostojna i svakog aljenja, prije je bila spre mna da se rtvuje nego da oda one e ne koje su joj se obratile za pomo; eljela je da pokae glas jevanelja u stvarnosti.
Synaxaristis, str. 325326

Kakav je izbor kneginjica uopte imala u ovoj prilici? Da li su ene ove/ovdje iskoriene? Kako osmanski hroniar vidi Muratovu enidbu Marom? Na kakav nam to odnos prema enama ukazuje? IV-27. ene u Albaniji (oko 1810) Nemam neku naroitu elju da govorim o moralu Albanaca. Oni svoje ene, koje su gotovo sve potpuno neobrazovane i ne go vo re nijedan jezik osim svog maternjeg, tretiraju jednako kao i stoku, pa ih tako ne ka ko i koriste (mada kao stoku od bolje sor te), i koriste ih za teak rad, a ne rijet ko i kanjavaju batinama. Zaista, oni pre ma svojim enama gaje prezir, moda i mrnju, a ak ni u povremenim izrazima naklonosti nema nieg to bi i izdaleka podealo/pod sjealo na ono to mi nazivamo nje no u. A ipak, svaki od njih se eni ako samo moe, jer to je znak blagostanja, a i zato to eli da ima roba u kui. Osim toga, kao i u drugim djelovima zemlje, ene nijesu ba tako broj ne kao mukarci, pa mlada svom buduem muu esto uopte i ne donosi miraz, nego ga on daje njoj, i mora da prikupi oko hi lja du groa [pjastera] prije nego to smije i da pomisli na enidbu.
Broughton, str. 136

? Kakvu su svrhu imali dinastiki brakovi?

Filoteja je umrla 19. februara od rana. Progla ena je sveticom i postala je jedna od duho vnih zatitnica Atine.

Koji su bili Filotejini motivi? Da li je njeno djelo bilo zloin prema osmanskom zakonu?

IV-29. Statut enskog sapundijskog esnafa u Triki, u Tesaliji (1738) ene iz sapundijskog esnafa Stamula, Va si lika, Margarona, Arhonta, Veneta, Ange la, Pagona, Trijantafilija, Haida i Ekaterina, dooe pred mene, poniznog predstojnika, i pred asne svetenike i velikodostojnike nae mitropolije u Triki i saoptie nam da prema starom obiaju mukarcu nema mjesta u ovom esnafu ili u ovom poslu uopte. Zato one jednoduno mole da se ovaj njihov dogovor odobri i da se unese u zakonik; a ukoliko neka od njih u budunosti poeli da uvede u esnaf er ku ili
111

u tako loem poloaju? to autor teksta misli o tome? to mis li, kako on zamilja normalan brak?

? Zato su ene koje se pominju u ovom tekstu

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

snahu kako bi i ona pravila sa pun, platie esnafu pet groa, kao to pla aju i drugi esnafi. Ako neka od ena umre, niko nee moi da preuzme alat za ovaj posao, jer njime mogu da raspolau jedino ene iz esnafa, a ukoliko neko sa strane pokua da se bavi ovim poslom bez dozvole ovih ena, ako pogazi ovaj dogo vor i crkveni ukaz, toga e moi da kazne i crkva i turske vlasti, i morae da plati deset groa esnafu i petnaest crkvi. Ovaj esnaf osnivamo kao esnaf u kom nema mu karaca, i on e biti pod staratelj stvom i panjom svetenika i crkvenih ve likodostojnika. Dokument sainio i po tvrdio ja, ponizni, a svjedoili asni svetenici i crkveni velikodostojnici nae mitropolije u Triki i unijeli u sveti zakonik godine 1738, dana 27. jula.
Giannoulis, str. 45

IV-30. Razvod u jednom selu kod Sofije (1550) Ovim se u kadijski zapisnik unosi da je nemusliman Pejo, sin Radulov, nastanjen u selu Birimire, nedaleko od Sofije, izaao pred erijatski sud u prisustvu svoje ene Stojane, erke Nikoline, i svojom voljom dao sljedeu izjavu: Dao sam razvod pomenutoj Stojani, prema naem lanom obiaju76; od danas ona je razvedena. Potom je sainio ovu izjavu, koju je potvrdila i pomenuta optuena Stojana, i ona je unijeta i po njenoj elji. [] Svjedoci: Hajdar-beg; hadija Ali, sin Sulejmana, sudskog glasnika; Seid Hasum, sin Seida Mehmeda, upravnika vakufa; tuma Sinan, sin Abdulahov, itd.
Turski izvori, 2, str. 104

? Kako su ene iz Trike titile svoje interese?


Sl. 52. Ugledna Atinjanka (1648)

Ovaj je sluaj specifian zbog toga to je razvod legalizovao (muslimanski) kadijski sud. U veini sluajeva raz vod je meu hrianima mogao da se obavi samo pred hrianskim vjerskim sudom.

to misli, zato su Pejo i Stojana htjeli da njihov razvod priznaju i kadijski i hrianski sud?

Sl. 53. Turkinja s ecom/djecom (1568)

Asdrachas, sl. 71
76

Nicolay, str. 142

Ove/ovdje to znai prema hrianskom zakonu

112

OSmANSKO CARSTVO

Sl. 54. Turkinja u odjei za izlazak, francuski crte (oko 1630)

Sl. 55. evojka/djevojka iz brdskih krajeva na everu/sjeveru Albanije (poetak XIX vijeka)

Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 149

jke. Primjeuje li neke specifi ne osmanske elemente? Pronai slike ena iz drugih djelova Evrope u tom istom periodu i uporedi njihovu nonju. IV-32. Kadija biljei sluaj muslimana koji se razvodi od hrianke (1610) Jusuf, sin Mehmeda iz Levkoe, ree pred svojom enom Merjemom, kerkom Ilije zi mi je (nemuslimana): Moja ena Merjem je nevjernica [kafire]. Kad sam je pozvao u is lam, ona nije htjela, pa sam joj tri puta re kao da se razvodim. Tako sam ja sad razveden. I ona je razvedena.
Jennings 1993, str. 141

? Paljivo pogledaj odjeu i nakit evojke/djevo-

IV-31. Kadija biljei sluaj Kipranke koja se razvodi tako to prima islam (1609) Husna, ker Muratova, jermenska ena, re e pred svojim muem Mergerijem, sinom Kulukovim, Jermeninom: On je stalno grub pre ma meni. Ja ga ne elim. On to porie. Potom Husna primi poast islama. Poto uze ime Aja, njen mu bi pozvan da i on pri mi islam, ali on ne htjede, pa se zato nalae Ajin razvod.
Jennings 1993, str. 141

iskrenog ubjeenja ili joj je to samo bio nain da pobjegne od okrutnog mua?

? to misli, da li je Husna prela u islam iz

Prema muslimanskom zakonu, musliman moe da se oeni nemusliman kom, a ona moe da zadri svoju vjeru. U ovom sluaju, Jusuf drugu vjeru koristi samo kao dodatni razlog kojim opravdava raz vod. Obrati panju na to kako je procedura razvoda jednostavna. 113

TIpINI pREdSTAVNICI dRuTVENIh GRupA I SVAKOdNEVNI IVOT

? nostavniji nego kod hriana?

Da li je razvod braka kod muslimana jed-

IV-34. Ledi Meri Vortli Montegju o osmanskim enama (1717) Nikad u ivotu nijesam viela/vidjela toliko lijepe kose. Na jednoj sam dami izbrojala ak stotinu i deset pletenica, sve prirodnih. A treba rei i da je ove/ovdje ljepota ea ne go kod nas. Prosto je udo vieti/vidjeti mladu e nu a da nije lijepa. One po prirodi imaju najljepi ten na svijetu i gotovo sve imaju krupne crne oi. Uvjeravam vas najiskrenije da se engleski dvor, iako vjerujem da je naj otmeniji meu svim hrianskim dvo ro vi ma, ne moe podiiti tolikim ljepoticama koliko ih ima ove/ovdje pod naom za ti tom. One uglavnom doeruju/dotjeruju obrve, a i Grkinje i Turkinje imaju obiaj da oi uokvire crnom tinkturom od koje oi, iz daljine ili pri svjetlosti svijea, izgledaju jo tam nije. Pretpostavljam da bi mnoge nae da me bile presrene da saznaju tajnu ovoga. [] to se njihovog morala tie ili dobrog vla danja, tu moram, kao i Arlekino, da ka em da je ono isto kao i kod vas, i da Tur kinje ne grijee nita manje nego hri an ke. Sad poto sam malo upoznala njihove obiaje, ne mogu a da se ne divim ili uzor noj diskretnosti ili izrazitoj nedotupav nosti onih koji su o njima izvjetavali. Ta, lako je vieti/vidjeti da one imaju veu slobodu od nas; nijedna ena, bez obzira na po lo aj, ne smije da ide ulicom bez dva vela, od kojih joj jedan pokriva cijelo lice, osim oiju, a drugi joj od glave pada niz lea, pa im je tako itavo oblije pokriveno neim to se zove fereda, i nijedna se ena ne pojavljuje bez nje. [] Zimi fereda je od sukna, ljeti od neke lake tkanine ili od svile. Moete ve misliti koliko njih to dobro skriva: ne moete razlikovati veliku gospou od njene robinje, a ak ni naj lju bomorniji mu ne moe nikako prepoznati svoju enu kad je sretne, a nijedan mukarac ne smije da dodirne enu na uli ci ili da je prati. Ova neprestana maskarada daje im svu slobodu da se odaju svojim sklonostima, i to bez opasnosti da e biti otkrivene. [] A nemaju se ega plaiti ni od muev lje ve zlovolje, jer one ene koje su bogate za dravaju sav svoj novac u svojim rukama, i nose ga sobom i poslije razvoda, uz ono to je mu jo

IV-33. Janjiar ini preljubu s muslimankom u Carigradu (1591) Prosto ne mogu a da ne ispriam priu jedne Turkinje koja je odravala vezu s naim janjiarem Mustafom. Bila je mlada i ima la veoma lijepo lice. Mustafa je jedno po pod ne pozva da se zabave, a ja mu osta vih slatkia i najboljeg vina. Bilo je to, re kao bih, veoma dobro vino, vino iz eke. Gospoa je imala veoma starog mua, koji nije imao povjerenja u nju. Ne znajui kako bi drugaije dola na dogovoreno mjesto, i u dogovoreno vrijeme, pred sam smiraj (na je narednik uglavnom iao na molitvu u to vrijeme), ona ree svom muu da ide u ku pa tilo. Povede sa sobom i dvije slu kinje da joj, kao i obino, nose odjeu u velikim ba kar nim koritima pokrivenim ilimima; hodale su tik za njom i prole ispred nae zgrade. Javno kupatilo u koje je krenula ova ljepotica nije bilo daleko odatle, sa gra dila ga je Ruka, ena turskog sultana, i mukarci u njega nijesu imali pristupa pod prijetnjom smrti. Prolazei pored nae zgrade, gospoa dade janjiaru znak da e doi na sastanak. A nepovjerljivi mu hodao je malo iza nje, i kad je ona ula u ku pa tilo, on stade preko puta ulaza da je eka. Ali ko jo moe doskoiti enskom lukavstvu? Pored nae kue prola je u zelenoj odori, ali u kupatilu se presvukla u odjeu koju je ponijela sobom, ostavila slukinje tamo, izala u crvenoj odori i srela se s naim janjiarem. On ju je lijepo doekao i pozdravio u svom stanu, izvrsno je zabavio, a poslije veere pustio je da iza e na stranja vrata. Ona po drugi put ode u kupatilo, okupa se i vrati se kui s muem. Prosto ne mogu da se nadivim lukavosti ove ene, a janjiar i ja smo se esto prieali/prisjeali ove dogodovtine i smijali se.
Mitrovitz, str. 107108

Venceslav Bratislav fon Mitrovic pratio je austrijskog poslanika u Ca ri grad 1591. godine, i vai za istananog posmatraa osmanskog drutva.

? Kakav stav ovaj pisac ima prema preljubi?


114

OSMANSKo CARSTVo

duan da im doda na to. [] Istina, prema njihovom zakonu mukarac moe da uzme etiri ene, ali nema primjera da je neki vrli mukarac iskoristio tu slobodu, ili da ena plemenitog porijekla to trpi. Ako se mu pokae nepouzdan, a to se deava, on sebi dri nalonicu u odvojenoj kui i poeuje/posjeuje je to diskretnije moe, upravo kao i kod vas. I tako vidi, draga sestro, da se obiaji meu ljudima ne razlikuju ba onoliko koliko nam to sugeriu nai putopisci.
Montagu, str. 7072

Ledi Montegju bila je ena britanskog posla nika u Osmanskom carstvu. Njena pisma ne svjedoe samo o knjievnom daru ve i o njenoj otroumnosti i dobrom poznavanju osmanskog drutva.

Mitrovic (tekst IV-33), to misli, da li je ledi Montegju u pravu kad kae da muslimanke zahvaljujui odjei lake mogu da poine preljubu? Zato ledi Montegju tvrdi da su osmanske ene u boljem poloaju od Britanki? Da li eli da provocira ili moda ima i jake argumente? Koje su razlike postojale u poloaju ena u Osmanskom carstvu? to je glav ni razlog tim razlikama: vjera, dru t ve ni poloaj ili lini stav?

? Kad uzme u obzir priu koju je prenio Fon

115

PETO POGLAVLJE Faktori krize


Mnogi se istoriari slau s tim da je krajem XVI vijeka Osmansko carstvo poelo da slabi i da je njegovo opadanje potrajalo itava tri vijeka, sve do konanog raspada poetkom XX vijeka. Drugi, pak, tvrde da je proces slabljenja poeo 1683. godine, s neuspjenom opsadom Bea, poslije koje je Osmansko carstvo poelo da gubi ratove i teritorije u Evropi, ili poetkom XIX vijeka, kada je Osmansko carstvo ekonomski i politiki poelo da se ukljuuje u svjetski poredak kojim je dominirao Zapad. No, pitanje slabljenja Osmanskog carstva, iako su se njime uglavnom bavili istoriografi u XX vijeku, nije ba tako novo. Ono se, naime, moe sresti i u spisima iz XVI i XVII vijeka, kad su osmanski uenjaci tvrdili da vie nema dobrog starog poretka iz zlatnog doba Sulejmana I (15201566) i da se sad ire nered i korupcija. Istoriari su ovo miljenje uspjeli da opovrgnu i da ga prikau kao ideoloko sredstvo kojim su osmanske elite eljele da ouvaju svoj poloaj. Osim toga, novije studije pokazale su da je Osmansko carstvo uspjelo da prevazie krizu s kraja XVI i poetka XVII vijeka tako to se okrenulo modernizaciji, jaanju novane razmjene i birokrati za ciji drave a neto slino se na poetku novog vijeka zapravo deavalo i u veini velikih evropskih i azijskih monarhija. To bi onda znailo da XVII i XVIII vijek nijesu bili period konti nu i ranog opadanja nego period sloene modernizacije, a u mnogo emu ak i period jaanja i razvoja. To ne znai da u ovom dobu nijesu postojali ba nikakvi elementi krize. Ljudi koji su ivjeli u Osmanskom carstvu bili su, ba kao i svi drugi na poetku novog vijeka, ma e/gdje ivjeli, izloeni raznim ogranienjima i pritiscima. Prije svega, i sam fiziki opstanak esto je bio ugroen: lje ti nu su mogle unititi razne prirodne katastrofe, vatra je mogla satrijeti i nagomilano bogatstvo i elementarna sredstva za ivot, ljude su kosile nepoznate bolesti koje oni nijesu umjeli da izlijee. Nameti su za mnoga domainstva bili ogromno optereenje. Ratovi su bivali sve skuplji i slabili su osmansku dravnu kasu. Da bi poveavale svoje prihode, osmanske vlasti bi ili poveale poreze ili bi vrile devalvaciju, ali od toga se dravni budet nije mogao oporaviti. Prodaja poloaja ili otvoreno davanje mita bili su naini da se privatni kapital ubaci u dravne tokove novca, ali time su se stvarale i paralelne mree vlasti i uticaja, zahvaljujui kojima su male grupa dravnih slubenika i posrednika mogle da uzimaju za sebe novac, bio on dravni ili novac poreskih obveznika. U ovom poglavlju eljeli smo da pokaemo i kako su pojedine krize nastajale i kako su vlasti pokuavale da ih rijee. Povratak na dobri stari poredak bio je jedna mogunost, izlazak iz osmanskog sistema druga. Tekstovi koje navodimo ove/ovdje pokazuju nam na kakve su se naine ljudi dovijali u kriznoj situaciji, ali i kako su dalekosene posljedice te krize imale.

Va. Prirodne nepogode


V-1. Glad u Carigradu (1758) Te godine ljudi su se slili u Carigrad poto je u veini krajeva vladala glad. Tako glad nastade i u glavnom gradu, e/gdje je hljeba bivalo sve manje. Po nekoliko sto ti na ljudi stalno je opsijedalo vrata svake pekare. Uzimali bi i napola peene vek ne. Starci, ene i mukarci [raiyye] gla do vali su. []
77 78

Zato su ljudi poeli da kupuju pirina u velikim koliinama. Tako je onda i pirina poelo da biva sve manje. Kako se bliio post, pa da muslimani ne bi trpjeli oskudicu, u mjesecu abanu izdata je zapovijest po kojoj svakom sljeduju dvije oke77 pirina. Meutim, posljednjeg dana mjeseca abana nekoliko stotina zlih e na nagrnulo je na magacin 78 jednog zimije , trgovca pirinem. Jedna od njih

Osmanska mjera za teinu 1,283 kg Nemusliman

117

fAKTORI KRIzE

isuka velik no i nasrnu njime na zi mi ju. Zimija utee, a one razvukoe pirina. uvi za ovaj ispad, janji a rski aga Nalband Mehmed-paa ode u taj kraj da sprijei pljaku, ali ne samo to nije uspio u tome nego ga je rulja jo i ispsovala i naruila. Zato on posla ve li kom veziru svog glasnika Kuzudu Mehmed-agu. Pomenuti Kuzudu Mehmed pria: Kad sam stigao do njega i ispriao mu sve, on je upravo sluao neke svirae. Nije dao da ga ometam. Jednostavno mi je rekao da zamjenika janjiarskog age odvedem na dotino mjesto. Tako sam i ui nio. A ene ga spazie pa se razbjeae. Poslije ovog skandala, zapo vjed nik janjiara smijenjen je, a njegov za mjenik [] bi po stav ljen na nje go vo mjesto. Zahvaljujui jakim vjetrovima, dva dana kasnije pristigoe i brodovi s pirinem, pa se pirina svuda mogao kupiti.
emdanizde, str. 161

devet minuta, zemlja se umirila. Carigrad je bio sav u prahu i dimu. Kad se dim raziao, pokazalo se da je Osvajaeva damija sru e na do temelja. Bajazitova i Mihrimahova damija bile su teko oteene. Teko su oteeni i poslastiarnica, prostor za mo litvu [Dua Meydani] na pokrivenom ba za ru, kao i trnica eirdija i bezistan. Stari saraj, gradske zidine, [tvrava sa] Sedam kula, Vezirov han, trnica roblja, i druga zdanja od cigle i kamena i damije i neke kue od drveta takoe su stradale. Pro pale su i neke zgrade u etvrtima Ga la ta i Uskudar. ak se i za neke graevine za koje se isprva mislilo da su koliko-toliko dobro prole kasnije pokazalo da su stradale. Na Novom saraju su takoe oteeni temelji i zidovi. Smrtno je stradalo etiri hiljade ljudi. A kako Carigrad ima oblik trougla, zemljotresa i po a ra ove/ovdje nikad nee manjkati.
emdanizde, str. 8586

Snabdijevanje velikog grada kakav je Carigrad zavisilo je od ljetine u raznim pokrajinama. Koliko god da su se vlasti trudile, nestaice i nastupi panike bili su neizbjeni, dolazilo je do poskupljenja i do nemira meu stanov ni tvom, to je moglo biti i politiki opasno. Poetkom novog vijeka pobune gladnih, koje su nerijetko predvodile ene, bile su este, i to ne samo u Osmanskom carstvu nego i u zapadnoj Evropi.

dale vie ? Zato su damije u Carigradu stra nego druge zgrade?

V-3. Kuga u Bukuretu (1813) A mjeseca oktobra smrt stade da uzima da nak u razmjerama kakve nikad dotad nige/nigdje nijesu viene. inilo se da e se grad ras prs nuti, i ljudi su bjeali kud su ih god noge nosile. I itav grad bio je pust. Ali, ta se moglo i vieti/vidjeti? Kud god da se okrenete, uli biste: Sklanjaj se, bje u stranu, evo grobara s mrtvima, njih osmoro, ako ne i desetoro, jedan na drugom, a pra ti ih povorka u traljama i uplakana eca/dje ca. I nosili bi ih tako kroz itavu tu si rotinjsku etvrt, sve dok vie uopte ne bi bili kadri da im pomognu, i onda bi ih ostavili na ulici sve dok grobari ne dou da ih pokupe mrtvakim kolima. A to se nas ivih tie, i mi sebe smatramo ve mrtvima i hodamo lelujajui se. Oni su onda poeli da sahranjuju jedni druge po batama dok se i one nijesu napunile. Tamo e/gdje je kuga ula, preivio je samo jedan ili dvoje od desetoro. A ponege/ ponegdje nijedan. A bilo ih je i koji su preivjeli bolest. Svetenici su umirali po crkvama. Neki su i pobjegli. Crkve su ostajale prazne, bez ikoga da dri bogosluenje, ovjeku se srce cijepalo kad ih gleda takve. Sirotinjske etvrti su se praznile. A smrt

kojima su ljudi u Carigradu pokuavali da izau na kraj u vremenima nestaica. Zato su ene bile glavni akteri u po bunama gladnih? Da li bi svjetina upala da opljaka ma ga cin bogatog muslimanskog trgovca pi rin em? I da li bi vlasti tada reagovale otrije? V-2. Zemljotres u Carigradu (1766) [] Treeg dana, a to je bio 12. zulhide i 14. maj, etvrtak, [] pola sata po svitanju iznenada je dolo do velikog zemljotresa. Bio je toliko snaan da je ljude odmah na pustila svaka nada da e ostati u ivotu, pa su ostali e/gdje su se zatekli. Sve zgrade, svi ljudi i ivotinje, sve je stradalo. Oni koji su preivjeli pokajali su se za svoje grijehe i uvrstili u vjeri. Poslije
118

ha nizme ? Opii ekonomske i psiholoke me

OSMANSKo CARSTVo

je bila uasavajue prisutna svuda, od avgusta do januara. A onda je u januaru usporila, ali nijesu joj umakle ni velike kue, osim mo da nekih vanih bojara koji su se zaklju a li u svoja dvorita i koje je u va la vojska. A ove/ovdje u Bukuretu, kako bih re kao, ove/ovdje je bilo ljudi da sahrane mrtve, mada su ponekad psi raznosili kosti po batama, e/ gdje ih iz straha nijesu ukopavali duboko. Po selima, ali i izvan njih, psi su raz vla i li i stanovnike grada i seljane, poto ta mo nije bilo nikoga da ih sahrani. [] A u bolnicama bi pravili brda od po sto tinu nagih tijela, sve mladi mukarci i ene, eca/djeca,

starci, bogatai, siromasi, i sva ta tijela bi oticala. A onda bi isko pa li jame i pobacali ih unutra, jedno na drugo, Ciganina, bojara, Jevrejina i Jermenina, opho de i se isto prema svima.
Corfus, str. 340341

uopte bile bitne u tako dramatinim okolno stima? Kako to izgleda biti ivi mrtvac u gradu koji je pogodila kuga? Kako ovakve katastrofe utiu na elementarnu ljudskost?

? Koje su nacionalne, vjerske i drutvene razlike

Vb. Politika kriza u Carigradu


V-4. Rjeenja za krizu osmanske drave u Koi-begovim memoarima (oko 1630) Sainio sam ovu raspravu i podnio je uzvi enom, velianstvenom sultanu kako bi on znao razloge za nevolje i promjene na ovom svijetu i kako bi im, Bojom milou, pro na ao lijeka. Tako e sultan moi da ispravi to je krivo. Neka se najprije zna da je osnov poretka u carstvu i u narodu potovanje vjerskih pravila i vjerskog zakona, erijata. Drugo, sultan treba ljubazno da se ophodi i da potuje prava svih stalea, ue nja ka koji se staraju o potrebama podanika koje im je Bog povjerio i ratnika koji svoj i vot stavljaju na stazu rata [gaza]. Me utim, on treba da kazni one koji to zasluuju i da loe postupa prema njima. Isto tako, on treba da potuje i uva jo uvijek vaee zakone poivih sultana. Jer treba se nadati da e se stvari na taj nain popraviti i urediti se i da e se ugled drave obno viti. A poredak je sultanov.
Koi Bey, str. 19

konkre tnim razlozima krize ili je on samo uopten? Kakav bi savjet bio efikasniji?

? Da li Koi-begov savjet ima ikakve veze s

V-5. Poslanici moldavskog kneza Konstantina Mavrokordata objanjavaju zato su u Carigradu morali da podmite vie ljudi (1741) Vaa visosti, grdite nas to smo dijelili darove, ali mi bez njih nita ne bismo mo gli postii; a opet, nije pravo ni da se ne daju nikakvi darovi, jer vremena su takva da su i Porta velikog vezira i oni oko njega izuzetno gramzivi, i da su svi, pa i najmanji meu njima, kao zvijeri. Kad trae ne to, oni to najprije ine izokola, potom sta nu grditi, koristei svu svoju mo, a potom i prijetiti, pa vam drugo i ne preostaje. U toj carevini nema monarhije kakva je bila za vladavine Ibrahim-pae79, ali poslije ve li kog vezira svaki visoki slubenik iz Spoljnog dvora je kao nezavisni vezir. Glav ni glasnik (au-baa), moan je koliko i zamjenik velikog vezira [kethda], a i starjeina pisara [reis] otprilike je isti. Ovi to su u pratnji velikog vezira pra ve su zvijeri, a i oni okolo: Hajati je onakav kakvim ga i vi znate, njegov zamjenik bez okolienja govori pravo agi od harema [darisadet], nekadanji pisar [iazegi] Ali-efendija govori umjesto njega i sve je u njegovoj aci; Esadmula je kandidat za poloaj muftije, Pirizade je bliski

U drugoj polovini XVI i tokom XVII vijeka nastao je velik broj politikih spisa u kojima se ukazivalo na simptome politike krize, ali u kojima su se davali i prijedlozi kako bi se kriza mogla razrijeiti. Mahom su se predlagale mjere kojima bi se povratilo dobro staro vrijeme, tako da ovakvi savjeti nijesu imali naroito veliku praktinu vrijednost.
79

Ibrahim-paa Nevehirli, veliki vezir 17181730.

119

FAKTORI KRIZE

savjetnik, Dara Halif-efendizade veoma je ugledan, Amegi ima veliku mo i bliskiji je s velikim vezirom nego to je to isrijeli s agom od harema. Ostavimo sad po strani one koji su manje znaajni, poput au za dea, airbega i nekih drugih koji bi te boli kao zolje i ive ti rane otvorili ako ih ne potkupi.
Murgescu, str. 165166

kakvu opisuju poslanici moldavskog kneza. Da li je podmiivanje bilo pitanje slu a ja ili sistemska stvar? Da li je ono uopte moglo da se izbjegne? Ako jeste, po koju cijenu?

? Uporedi savjete koje daje Koi-beg i realnost

Vc. Ratovi, pobune i seobe


V-6. Seljani bjee u grad (1665) Stanovnici sel Kokre i Goakovo u pri lepskom okrugu doli su pred erijatski sud zajedno s vojvodom Ibrahimom, koji je vojvoda prilepskog sreza, jednog od do ba ra mog velikog vezira [], i objavili da su sela iz pomenutog sreza slobodna i da tamo niko ne treba da se mijea. Meutim, beglerbeg, sandakbeg i drugi slubenici, zajedno s mnogim ljudima i konjanicima, i dalje borave tamo, i osim to im uzimaju besplatnu hranu, kao na primjer ovce, jaganjce, med, ulje i druge namirnice, uz to ih i kinje i tako to im neopravdano trae novac za porez [tekalif-i shaka] iako za to nemaju valjano ovlaenje. Zbog svega toga, podanici [reaya] iz sela Veprani, Petani, Dunje i Kalen iz pomenutog sreza, koji su tamo nastanjeni jo od pradavnih vremena, pobjegli su iz svojih sela 1662, 1663. i 1664. godine i naselili se u selima naeg okruga. Pomenuti vojvoda do ao je kod njih, a kako odbjegli podanici nijesu htjeli da se vrate, poslao je izvje taj u kojem trai valjanu naredbu. Zato se ova naredba i izdaje, uz napomenu da se odsad ovi podanici ne uznemiravaju tako to e im se traiti porez bez va lja nog ovlaenja; podanici koji pobjegnu iz pomenutih sela a ubiljeeni su u registar [defter] sreza treba da se vrate u stara sela i stara mjesta i ponovo se nastane tamo.
Odbrani, I, str. 282283

V-7. Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na Kipru (oko 1680) [] pria o pobuni uvenog Mehmed-age Bojadio glua, koja se vjerovatno odigrala oko 1680. Ovu sam priu uo lino od onog uglednog gospodina Benoaa Astjea, francuskog konzula, koji je sve do ove 1788. godine dostojno prededavao/predsjedavao esnafom fran cuskih trgovaca na Kipru. [] Evo kakve su bile njegove rijei: uo sam neto iz narodnog predanja, a stigla mi je i pouzdana vijest iz usta jednog vremenog Tur i na, i od jednog Grka gotovo iste dobi, koji su obojica bili svjedoci pobune to se odi grala na ovom ostrvu prije osamdesetak godina i potrajala itavih sedam. Kipar je u to doba, kao i Rodos i ostrva [egejskog] arhipelaga, bio pod vlau osmanskog admi rala [kapudan-pae]. Godinji porez [hara] za Portu ubirao je poseban i nov nik [haralija]; sredstva za ivot [maishet] su se prikupljala za admirala, a porez u naturi [nuzul] odlazio je za namjesnika kog je [admiral] naimenovao. [] Age od Levkozije, koje su ubirale ove namete, nekad jedan, nekad drugi, poele su da se nadmeu i svaaju; onda su se latili oruja i stali da napadaju jedan na drugog, sve dok ih Mehmed-aga Bojadioglu nije uzeo pod svoje, bio proglaen za vou i sedam godina predvodio pobunu. Svake je godine ubirau poreza kog bi Porta poslala platio razrezani porez, za koji je ubira do tad morao da moli, da bi ga na kraju opet zadrao za sebe. U svim okruzima [kazilik] postavio je odane mu ljude, koji su onda bili namjesnici. A Porta, saznavi da taj Bojadioglu uopte vie sebe ne smatra njenim podanikom, posla na Kipar olaka Mehmed-pau da

su vlasti reagovale na to? Da li je ta reakcija bila primjerena situaciji?

? Zato su seljani pobjegli iz svog sela? Kako

120

OSMANSKo CARSTVo

silom ponovo uspostavi red. U Levkoziji ga primie, ali poslije nekoliko mjeseci, kad je pokuao da se nametne pomenutom Bojadiogluu, pobunjenik ga naera/natjera da ode iz Levkozije i da se povue na imanje [itluk] Kubatoglua, e/gdje je ovaj otad ivio kao pastir, i dobro se po trudio da glas o tome ne stigne do Porte. Meutim, ne zadugo potom, vijesti ipak doprijee donde, i tad ifutoglu Ahmed-paa dobi nareenje da iz Ka ra ma nije pree na Kipar, s neto vojske, da oslobodi olaka Mehmed-pau i da doe glave voi pobunjenika. Ahmed-paa uini kako mu je nareeno, iskrca se u Akantuu i krenu pravo na Kitraju da odmah zauzme vodenice, kako niko ne bi mogao da melje ito, pa je tako uspio da sprijei i dopremanje hrane u Levkoziju, koja je bila uporite pobunjenika. Tamo je ostao dva mjeseca, i olak Mehmed doe da se sretne s njim. [] Grad se tako nae bez hljeba, a paa, zna ju i da mu je pomo blizu, iako se niko nije usudio da kae neto o pobunjeniku, predloi Bojadioglu da e ga pustiti da se povue i posla mu paso kao jemstvo za to. Vievi/vidjevi da paa ima jae uporite u gradu, pobunjenik izae iz grada po noi s grupom uvara od povjerenja, i ode najprije do Levkare, a potom do Levke, e/gdje ga pain zamjenik [kehaya] iznenadi, ubi dvadeset osmoricu njegovih ljudi a zarobi jo trideset dvojicu. [] Opkoljen sa svih strana painim vojnicima, Bojadioglu u tajnosti krenu put Amohostosa, nadajui se da e tamo moi da se utvrdi, ali prije no to je stigao, ovi mu zatvorie kapije, a paini ljudi satrijee i to malo vojnika to mu je ostalo. On sa svega estoricom po bjee u Pilu, pa potom u Larnaku, mislei da e odatle moi u Limasol, ali su ga uhvatili u okrugu Kelanon i odveli u Levkoziju, e/gdje ga je paa objesio preko noi, a ujutro ga, zajedno s njegovim sljedbenicima, koji su jo bili ivi, izloio objeenog o kuku koja mu je prolazila kroz bradu. I tako se, poslije sedam godina, ova pobuna zavrila. Svi Bojadiogluovi sljedbenici i nekoliko voa pobunjenika bili su uhvaeni i pogubljeni.
Kipar pod Turcima, str. 3235

to je u Osmanskom carstvu ekalo pobunj? enike? to bi ti uradio/uradila na njihovom mjestu? Uporedi sudbinu drugih pobunjenika u Osmanskom carstvu. Kakve su im bile anse da pregovaraju s vlastima?

V-8. Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima (1688) A evo to se govorilo o [katolikom] bis ku pu Bugarske, Jovanu Stefanu Kneeviu i o Georgiju Pejaeviu: Poto ih je car Leopold u linom pismu na govarao i hrabrio da pomognu hrianskoj stvari, pomenuti nadbiskup posla svog roaka Georgija Pejaevia s bu gar skim voj nicima u Karansebe i Siklovar da se sretnu s generalom Veteranijem. Na putu ta mo Pejaevi se pridrui srpskoj voj sci, i zajedno s Vlasima oni uzee Ora vu i pogubie gotovo sve Turke. No, kad je 1688. pomenuti Georgije zajedno sa svojim bugarskim vojnicima, etiri ka pe tana iz Kolopiveca, etvoricom iz ip rovca i ostalima, i zajedno s akijevim husarima htio da ugasi ratniku baklju Tekelijevu80 i uniti je, izdao ih je jedan dezer ter, pa je hiljade Bugara ubijeno u krvavoj bici koja je iznenadno poela nedaleko od Kulovice i u kojoj su oni pretrpjeli poraz. Poslije bitke, ostaci [trupa] povukli su se u iprovec i neko vrijeme us pje no branili grad od Tekelija, ne elei da ga predaju, iako je Tekeli, koristei to to je hrianin, pokuao da ih namami obe a vajui im ugled i bogatstvo u Transilvaniji. Konano, grad je zauzet munjevitim napadom: osvojile su ga turske i tatarske horde, i sve je bilo uniteno i spaljeno a ljudi pobijeni. Govori se da je ogromno blago, koje se gomilalo godinama i uve a valo u doba mira, odnijeto odatle na vie od stotinu kola. Ali niko od tamonjih hriana nije mogao da spase ita vie osim glave na ramenima, i samo ih je malo koji su i to uspjeli da urade.
Spisarevska, str. 201202

Imre Tekeli, voa otpora Habsburgovcima meu ugarskim plemstvom. Sa svojim vojnicima (kurucz) borio se na strani Osmanlija u ratu 16831699.
80

121

fAKTORI KRIzE

Poslije poraza Osmanlija pod Beom 1683, habsburka vojska zauzela je Budim (1686) i Beograd (1688), stvorivi tako utisak da je skori kraj osmanske vladavine u jugoistonoj Evropi neminovan. Katolika zajednica oko iprovaca, u Bugarskoj, poku ala je da iskoristi napredo va nje hab sbur kih trupa, ali je pobuna propala, selo je razoreno, a preivjeli su izbjegli u Vlaku i Transilvaniju.

V-10. Izvjetaj mletakog generalnog providura za Dalmaciju o uticaju epana Malog u Crnoj Gori 1767. godine Dovoljno je bilo samo jedno obino pismo ovog reformatora, koji sebe naziva epan Mali, da se uputi stanovnicima Crne Gore koje je pozvo da se ujedine i da ive u slozi, pa da mu se oni pokore i da postupe po njegovom zahtjevu... ovjek se mora uditi i diviti kako je ova utvara uspjela da ostavi tako snaan utisak. Prosto je neshvatljivo kako je jedan slobodan narod, koji nije poznavao nikakve principe discipline, odjednom prestao da potuje zakon za koji se smatra da je iznad svih boanskih i ljudskih zakona zakon osvete i to samo na podsticaj jednog obinog pisma. Nezamislivo je da se taj isti narod odrekao one svireposti koja je bila tako duboko usaena u njemu. Toliko je mislim, veliko potovanje ovog naroda prema ruskom dvoru da je samo jedna njegova sjenka bila dovoljna da ga potpuno zaslijepi pa, ak, i da ga natjera da izmijeni svoju prirodu.
Petrovi, str. 93.

Zato su Tekeli i njegove hri anske trupe uguile bugarsku bunu? V-9. Srbi bjee u strahu od osmanske odmazde (1690): svjedoenje akona Atanasija Srbina I uoe Srbi u lae. [] Bee preko deset hiljada laa, i svi pobegoe rekom Du na vom uz vodu i dooe pod grad Budim, koji je pod [habsburkim] carem. I tako je Gospod sve tri one rane od kojih je David samo jednu primio na svoj grad u sadanje vreme pustio na srpsku zemlju: prvo smrt, a zatim opet ma i smrt u vodi i ljutu glad, tako da je srpskom narodu preostalo da jede psee meso i meso mrtvih ljudi, koji su pomrli od gladi. Sve je ovo bilo u moje doba i oi moje videe, a leahu trupla pomrlih srpskih ljudi po svim ulicama velikog Beograda, i po svim selima njegovim i po svim putevima njegovim leahu mrtvi, i nisu bili sahranjeni. Koji su jo ivi hodali, nisu imali nikakvog izgleda, ni lepote oveje, behu pocrneli od gladi i lica im behu kao lica etiopska, i tako pomree i ne osta ni deseti deo.
Agapova-Ili, str. 134135

? Zato su se Bugari pobunili?

Kao i bugarski katolici iz iprovaca, mnogi pravoslavni Srbi saraivali su s Habsburgovcima 16881689. Meu tim, 1690. Osmanlije su opet osvojile Beo grad, pa je velik broj Srba pobjegao, nastanio se na teritorijama koje su bile pod kontrolom Habsburgovaca (na primjer u Sla vo ni ji i Ugarskoj) i dobio znatne privilegije.

istorijska injenica?
122

? Atanasija Srbina. to ostaje kao nesporna

Pokuaj da izdvoji biblijske ci ta te iz teksta

epan Mali vladao je Crnom Gorom od 1767. do 1773. U Crnu Goru je doao iz Dalmacije 1766. Bio je travar. Dok se u Crnoj Gori vodila borba izmeu razliitih politikih struja, u crnogorskom primorju (Maine) poinju da krue glasine da je ruski car Petar III, kojeg je ubila njegova supruga, carica Katarina II, iv, i da je uspio napustiti Rusiju. epan je, podstaknut tim glasinama, poeo da se predstavlja kao ruski car. Mnogi su mu povjerovali i prihvatili ga kao svog vou, jer je liio na cara, iji je portret bio okaen na zidu jednog crnogorskog manastira. Otomansko carstvo, u strahu da bi samozvani ruski car mogao upaliti iskru pobune na Balkanu, 1768. godine alje vojsku od 50 000 vojnika na Crnu Goru, ali nijesu uspjeli da uhvate epana Malog. Ruska vlada alje princa Georgija Dolgorukova u Crnu Goru 1769. da se oslobodi epana. Dolgorukov ne uspijeva, jer je epan uivao veliku podrku Crnogoraca. Paa od Skadra ubijedio je epanovog linog slugu da ga ubije 1773. godine.

OSMANSKo CARSTVo

V-11. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711) I tad knez Dumitrako [Dumitraco-vod] pozva svoje bojare, one koji su ostali s njim, a to su kancelar [logofet] Nikolaj Kostin, magistrat [vornic] Joan Struca, magistrat Jordaki Ruset i rizniar [vistiernic] Ilie Katarul, i ree im da je pozvao Ruse i da oni sad ve prelaze rijeku Prut kod Zagarane. uvi to, svi bojari se obradovae i radosno rekoe knezu: Dobro ste uinili, Vaa visosti, jer mi smo se bojali da ete otii Turcima, pa smo namjeravali da vas, ukoliko zaista pre ete Turcima, napustimo i da se poklonimo pred Rusima. I bijahu svi za do volj ni. Jedino Jordaki Ruset, magistrat, re e: Bili ste neobazrivi, Vaa visosti, kad ste pozvali Ruse. Trebalo je da se strpite, Vaa visosti, i da vidite kako stvar zaista stoji s njihovom snagom. Knez Dumitrako odgovori ovako: Vie nijesam imao vremena za ekanje, jer sam se bojao da e me Turci uhvatiti. A vi ste me svi ve napustili i ne dijelite sa mnom iste misli i istu vjeru. I tad knez Dumitrako uzjaha konja i izae pred Ruse na rijeci Prut [] A im ugledae Ruse, Moldavci, svikli na pljaku im se stvari pogoraju, poee, neki po nareenju a neki i bez njega, da ubi jaju Turke ili da ih eraju/ tjeraju u roblje, neke u Jaiju a neke u drugim krajevima, e/gdje god da su ih mogli nai, po itavoj zemlji. I otimali bi im sav novac, sve bla go, konje, odjeu, volove, ovce, med i vosak i sve to bi im nali. Trgovine po ulicama ispraznie se, pa su ak i eca/djeca mogla da uzmu poneto. I sve su starije ene sad imale dovoljno groica, smokava i kikirikija. A one Turke koje nijesu po bi li, odvedoe gole-golcate knezu kao rob lje. Neki od njih skrili su se kod prijatelja, ukoliko su uopte uspjeli da sti gnu do njih. A kasnije su Turci koji su se skrili kod prijatelja dobro posluili onima to su im pruili utoite.
Neculce, str. 540542

Tokom rusko-turskog rata 17101711. meu pravoslavnim narodima jugoistone Evrope oivjele su nade da bi Petar Veliki (16821725), koji je 1709. porazio veane, mogao da porazi i Osmanlije. Moldavski knez Dimitrije Kantemir (1693; 17101711) pridruio se Rusima, ali nije mogao sprijeiti njihov poraz u bici na rijeci Prut (1711).

tekst sa tekstom II-21. Zato je na samom vrhuncu bune dolo do nasilja protiv Turaka? Da li su svi moldavski hriani odobra vali to nasilje? Kakve su motive imali oni koji su pomagali rtvama nasilja? V-12. Habsburki oficir u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788) A bitka za Dubicu, 22. avgusta, bila je jo tea. Ludon81 je bio iznenaen otporom ko ji su pruali branioci Dubice, pa je na lo io da se grad spali. U jedanaest sati otpoela je nemilosrdna topovska paljba, i grad poe da gori. im su branioci uga si li poare, dvadeset etvoro ljudi prikralo se bedemima sa zadatkom da preko njih baci zapaljivu smesu na drvene grede, ali branioci to primetie pa ih odbie. Bacanje zapaljivih predmeta nastavilo se i 23. avgusta. Da bi se branioci omeli u ga enju poar, nastavljena je jaka topovska paljba. Dubika tvrava gorela je itave noi s 23. na 24. avgust, a topovi su pucali bez prestanka. A onda su 25. avgusta dve ba terije sa po tri topa postavljene ne da leko od gradskih zidina. Paljba je bila usmerena na gradske dveri, pa je dubika tvrava konano i unitena. No, opkolje ni se ak ni tad ne predadoe. Opsada se nastavila i 26. avgusta, samo to su branioci s onog to je od zidina uopte ostalo odgovarali vatrom iz puaka i topova. A onda, oko osam sati ujutro, vatra iz tvr a ve utihnu. Oko devet jedan ovek izie iz tvrave i doe u austrijski tab na pregovore. On zamoli za primirje, a austrijska strana pristade. U ime ljudi iz garnizona on predloi da se tvrava

? sopstvene politike interese? Uporedi ovaj

Da li su bojari do kraja sluali kneza ili su imali

81

Komandant habsburke vojske

123

FAKTORI KRIZE

preda, ali samo pod uslovom da branitelji dobiju obeanje da e moi slobodno da se povuku sa im se, meutim, austrij ska strana nije sloila, ve je traila bezuslovnu predaju. Onda onaj ovek stade da moli za tri sata vremena, tokom kojih e razgovarati sa svojim ljudima, i Austrijanci mu to odobrie. Posle troasovne rasprave, osmanski beg pristie s osmolanom pratnjom, i time predaja tvr a ve bi i zvanino potvrena. Dubiko utvrenje ili, bolje reeno, du bi ka hrpa kamenja, konano je bila sala dana, i pala je u ruke austrijskoj vojsci.
ljivo, str. 9192

V-14. Kako je Hromi Ibrahim provalio u Kazanlik (1809) Aprila 1809. odmetnici su tako poharali grad Kazanlik82, voeni Topalom [= hromim] Ibrahimom, koji je, uavi u grad [], okupio lokalne uglednike [ayan] i hrianskog predstojnika [muhtar] da mu kau koliko poreza grad plaa i kome. [] Tad im Hromi Ibrahim ree da nee uni titi grad niti ga zapaliti ukoliko istu tu sumu daju i njemu i odmah poalju glasnika u Carigrad po ferman sultana Mah muda u kom e pisati da odsad on, Hromi Ibrahim, ubira porez za sljedeih deset godina. [] No, kad je uzeo novac, Hromi Ibrahim ree predstojniku Stojanu Nikolovu: Dajem ti ovo pismo (bilo je otvoreno) za Mustafu Bajraktara, koji je sada vezir u Carigradu, i ako mi za etrdeset dana ne donese ferman, pretvoriu itav grad u pepeo. Ja u ostati ove/ovdje s mojim ljudima i ekati do krajnjeg roka; a ti dotle naredi svojim ljudima da nas hrane pitama i piletinom. Nadam se da si me razumio. [] Na dan kad je isticao rok, Hromi Ibrahim, bijesan to ga je predstojnik slagao, ode sam i nabi Hrista Tomova na kolac nasred ulice. To je bio znak da se otpone pokolj nad hrianima, koji se zatvorie u kue.
Stambolski, str. 2830

? Dubice? Zato su se onda ipak predale?

Da li su se Osmanlije dobro borile kod

V-13. Rizici putovanja kroz Albaniju (oko 1800) Jednom smo prilikom doivjeli uzbuenje. Nali smo se na ravnom terenu, kad odjednom iz nekog umarka ispade pet-est Albanaca naoruanih do zuba. Naa pret hodnica povue uzde, okrenu konje, skide puke i zauze poloaj, spremna na sve. Priznajem da je i meni, kad sam ugledao ove brane kako iskau niotkuda, ruka krenula ka boku, e/gdje mi je bio revolver. Vojnici se rasporedie, spremni da otvo re vatru. Meutim, pokazalo se da Alban ci, koliko god ratoborno izgledali, nijesu imali nikakve zle namjere. Vie im se dopadalo da zadijevaju kavgu s Turcima, ali kad se pokazalo da mi to nijesmo, samo su mi se nasmijeili i pozdravili me dok su prolazili pored nas na konjima.
Fraser, str. 237238

bilo je uobiajeno imati vatreno oruje, no, da li je to ilo u prilog razvoju ovog regiona ili nije? Navedi argumente za oba odgovora.

? Poetkom XIX vijeka u jugoistonoj Evropi

U prvoj deceniji XIX vijeka nekoliko voj nih zapovjednika, koji su bili i uerivai/ utjerivai poreza, preuzeli su kontrolu nad nekim osmanskim pokrajinama, iskoristivi to to centralna vlast, oslabljena ratom protiv Rusije i janjiarskom pobunom u Cari gra du, ne moe vie da primijeni svoj autoritet. Da ironija bude vea, Mustafa Bajraktar, koji je karijeru zapoeo upravo kao takav jedan ajan u evernoj/sjevernoj Bugarskoj i koji je 1808. postao veliki vezir, ve je bio ubijen u Carigradu, novembra 1808, dakle pet mjeseci prije no to mu je Hromi Ibrahim po slao starjeinu Kazanlika.

82

Grad na planini Balkan, u srednjoj Bugarskoj

124

OSMANSKo CARSTVo

ke koji Hromi ? Opii kvazilegalni metod plja Ibrahim koristi. Zato nije prosto napao grad i poharao ga? Da li je Hromi Ibrahim obian razbojnik ili je on ovjek s politikim ambicijama? Kakve su bile razlike izmeu lokalnih monika i razbojnika?

V-15. Pismo Petra Petrovia Njegoa Josipu82 Jelaiu (3. jun 1849) Veoma me je udivilo Vae pismo od prvoga travnja o.g. Prelaska crnogorskog s oruanom rukom u Boku Kotorsku83 sasvijem nije ni bilo, dae i najmanjih nemirah veoma se malo dogaalo, kojijeh je svagda poeto bivalo, kanoti meu naoruanim opinama koje su privikle esto putah domae spokojstvije naruavati. Ja sam svagda iz svih silah nastojavao, kako to i danas nastojim, da nevredimo spokojstvije opstane meu Bokom i Crnom Gorom. Mene je k ovome interes Crne Gore vodio, mene je na ovo zaklela iz etinjstva najjaa i najsvetija sveza i ljubav bratska. Dragi Boe, ove e rijei Vam cio narod bokeski jednijem glasom potvrditi.
Njego, str. 180

sela i gradove, zarobila i ubila mnoge hriane, pa je cijena brana porasla na 60 groa za kilo86. Zato meu siromanijima zavlada strana glad. Poslije toga, 25. marta, doe jo jedan avo u Vlaku, Vlahbeg87, koji die vojsku i stade da hara i pali sela. A potom iz svih krajeva evropske Turske [Rumelije] dooe vojske da se bore protiv njega, i na kraju ga i slomie. Oni takoe spalie mnoga sela uz Dunav i zarobie i pobie mnogo ljudi. Potom prokleti sultan izdade zapovijest, i patrijarh Grigorije Nepita bjee izvuen iz crkve usred sluenja na drugi dan Uskrsa i objeen. Mnogi ljudi umrijee toga dana, a drugi bjehu pobijeni: 21 episkop i crkvenjak, monasi, svetenici, akoni. A onda stadoe da ubijaju obine hriane. Sam Bog zna koliko su hriana pobili: bilo je meu njima nekoliko Bugara, mnogo Grka i Albanaca [Arnauta], i svi bjehu pobijeni u Carigradu. A ene i ecu/djecu udavie u moru. Potom vojska krenu iz Carigrada i doe do Moreje, e/gdje pobi mnoge ljude po selima. Graani Moreje pokuae da pobjegnu do mora i da se utabore na nekom ostrvu, ali ovi ih i tamo pobie.
Georgieva, Canev, str. 356357

V-16. Niz katastrofa u prii bugarskog uitelja Todora iz Pirdopa kraj Sofije (18151826) Neka svako ko ita ovo ili slua po raz misli i zapita se ta je Bog htio da nam kae svojom srdbom u nae doba, neto to se nije desilo otkad je svijeta i vijeka. Godine 1814. Bog posla kaznu ili kugu od istoka na zapad, i pola ljudi tu umre. Bi lo je zaraza kuge i ranije, ali one nikad nijesu odnijele tolike ivote. Otad pa do 1820. godine, tokom vladavine prokletog sultana Mahmuda85, Bog nam dade mir []. A marta 1821. doe avo iz Janjine, zvani Alipaa, koji se pobuni protiv sultana. Sultan skupi veliku vojsku da se bori protiv njega, ali oni ga ne mogoe pokoriti, jer njegova tvrava bjee veoma jaka. Sulta nova vojska zadrala se tamo dugo i spalila je mnoga
83 84

Pirdopa daje za mnoge nedae koje su pogodile njegov kraj poetkom XIX vijeka? Da li se slae s njim? V-17 Molba sultanu da postavi Huseina Gradaevia u rang vezira Na erijatski sud dole su pae (mirmirani), kapidi bae (ser-bevvabi) Porte, muderisi, kadije, naibi i druga ulema i dobri ljudi, muteselimi, ajani, kapetani, vojni zapovjednici vojske (alajbezi), begovi i begovii i drugi prvaci ejaleta, zanatlije i trgovci i prvaci sela i mnotvo ostalog stanovnitva Sarajeva i njegove okoline i ostalih liva bosanskog vilajeta i,

? Kako ti izgleda objanjenje koje Todor iz

Habsburki hrvatski ban (18481859). Boka Kotorska je dio Crnogorskog primorja. Pod vlau Habsbruke monarhije bila je 17971806. i 18141918. godine. 85 Mahmud II (18081839) 86 Mjera zapremine, razliita s kraja na kraj carstva: 25400 litara 87 Bukvalno vlaki knez; nejasno je da li se ove/ovdje misli na Aleksandra Ipsilantija, sina preanjeg vlakog kneza, koji je vodio pobunu protiv Turaka, ili na Tudora Vladimireskua (17801821), koji je 1821. poveo vlaku revoluciju.

125

FAKTORI KRIZE

objanjavajui razlog svog dolaska na sud, dali su sljedeu izjavu: Da bi se postigao mir i sigurnost boijih robova i da bi se odstranili neredi i sprijeile pobune koje su se do sada pojavljivale u Bosni, a prema onome kako iziskuje vrijeme i situacija, prvaci i uglednici ejaleta Bosne i mi svi ovdje sakupljeni, izabrali smo za vezira i pau njegovu ekselenciju, estitog Husein bega, biveg kapetana tvrave Gradaac u Bosni. Do sada je svak visoko cijenio njegov nain ivota i njegov karak ter. Svi bogati i siromani bili su zadovoljni s njim, voljeli ga i bili mu zahvalni. Da bi se postigla potpuna sigurnost i mir i bogatih i siromanih i da bi se, ubudue, sprijeili neredi i pobune kakve su u Bosni vladale, aljemo, putem mahzara, molbu uzvienom sultanu da, kao milost ovim robovima, potvrdi izbor i postavi za valiju Bosne spomenutog Husein bega sa visokim rangom vezira. Sve kaze vilajeta Bosne uputie svoje molbe. Da je njihova izjava tana (autentina) potvruje ovaj sud.88

V-18 Leopold Ranke o Huseinu Gradaeviu Bonjaci bez po muke uzee Kosovo. Svuda ih doekivae kao oslobodioce; samo im se u Pei malo suprotstavie Albanci i ete velikog vezira. Ali hrabri i daroviti Ali-paa Vidajli, najvjerniji ratni drug Husein-kapetana brzo osvoji Pe. Veliki vezir, koji se nalaziou Skoplju, posla pred Bonjake jedno odjeljenje svoje vojske, ali i ono bi razbijeno i Albanci preoe Bonjacima. Da je tada bosanska vojska otila naprijed, ona bi oslobodila Skadar i dala drugi pravac ratovanju. Ali to ba bijae ono ega se bojao veliki vezir. Lukavom politikom on je namjeravao da privoli Bonjake na povlaenje. On posla njima izaslanike da sasluaju ta ele. Bonjaci postavie tri uslova prije svega: da se odri dotadanji red u Bosni bez ikakve reforme; zatim: da se u Bosni vezir postavlja uvijek izmeu domaih, to bi bila potvrda i temelj bosanske nezavisnosti; na kraju: da se taj mah za vezira u Bosni postavi Husein-kapetan.
Ranke, str. 314315

88

BDA, Hatt-i Humajun Tasnifi, N 21148, 22154 li;

126

OSmANSKO CARSTVO

Bibliografija
Marija Agapova-Ili, Ilustrovana istorija Beograda, Beograd 2002. Metin And,Turkish Miniature Painting. Sixty-eight Miniatures in full colour and one hundred and seven black and njhite illustrations, 4th edition, Istanbul 1987. Ivo Andri, The Development of Spiritual Life in Bosnia under the Influence of Turkish Rule, Durham and London 1990. Ch. A. Antoniadi, Archeio Eggrafon Skyrou [Arhivi ostrva Skiros], Athens 1990. Spyros Asdrachas (ed.), H oikonomiki domi ton valkanikon choron sta chronia tis othomanikis kyriarchias [Privredna struktura balkanskih zemanja za vrijeme osmanske vlasti, XV-XIX vijek], Athens 1979. Akpaa-zde,Tevarih-i l-i Osman [Istorija osmanske dinastije] (ed. Nihal Atsz), in Osmanl Tarihleri, Istanbul 1945. mer Ltfi Barkan, Trkiyede Toprak Meselesi. Toplu Eserler 1 [Agrarno pitanje u Turskoj. Sabrana djela, I], Istanbul 1980. Mula Mustafa Sevki Baeskija, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo 1968. Gustav Bayerle, Pashas, Beys and Efendis: a historical dictionary of titles and terms in the Ottoman Empire, Istanbul 1997. N. A. Bees, Bibliographische Notizen und Nachrichten, Byzantinisch-Neugriechische Jahrbcher, 70 (1928-1929), p.526-528. BOA, CA 3126 (= Babakanlk Osmanl Arivi, Cevdet Adliye 3126). Fra Bono Beni, Ljetopis Sutjeskog samostana, Sarajevo 1979. Nicolaus H. Biegman, The Turco-Ragusan Relationship. According to the Firmans of Murad III (1575-1595) Extant in the State Archives of Dubrovnik, The Hague Paris 1967. Ruer Bokovi, Dnevnik putovanja iz Carigrada u Poljsku, Zagreb 1951. Lord Broughton, Travels in Albania and Other Provinces of Turkey in 1809 and 1810. London 1855. Bulgarska Istoricheska Biblioteka [Bugarska istorijska biblioteka], IV, Sofia 1931. Dimitrie Cantemir, Descrierea Moldovei [Opis Moldavije], Bucureti 1973. Dimitrie Cantemir, Opere complete [Sabrana djela] (ed. Virgil Cndea), VIII/II, Bucureti 1987. Cltori strini despre rile romne [Strani putnici o rumunskim zemljama], I-IX, Bucureti 19681997. Cellzde Mustafa, Selim-nme [Selimu u slavu] (eds. Ahmet Uur, Mustafa uhadar), Ankara 1990. Constituiile Aprobate ale Transilvaniei [Ustavne odredbe Transilvanije], Cluj 1997. Ilie Corfus, Cronica meteugarului Ioan Dobrescu [Ljetopis zanatlije Joana Dobreskua], "Studii i articole de istorie", VIII, 1966. Yldrm Dursun, Trk Edebiyatnda Bektai Tipine Bal Fkralar [ale o bektaijama u turskoj knjievnosti], Ankara 1976. G. Elezovi, Turski izvori za istoriju Jugoslovena, Beograd 1932. Evlija elebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo 1996. Evliya elebi Seyahatnmesi [Putovanja Evlije elebije] (eds. Ycel Dal, Seyit Ali Kahraman, Ibrahim Sezgin), vol.V, Istanbul 2001. Foster John Fraser, Pictures from the Balkans. New York 1906. Tahsin Gemil, Relaiile rilor Romne cu Poarta Otoman n documente turceti (16011712) [Turska svjedoanstva o vezama rumunskih zemalja s Visokom portom (1601-1712)], Bucureti 1984. Tsv. Georgieva, V. Kitanov, Documenti za istorijata na bulgarskija narod prez 15-17 Vek [Svjedoanstva o bugarskoj istoriji XV-XVII vijeka], 1, Blagoevgrad 1991. Tsv. Georgieva, D. Tzanev (eds.), Hristomatija po Bulgarska Istorija [Hrestomatija za istoriju Bugarske], vol. 3, Pleven 1982.
127

bIbLIOGRAfIjA

Ferdo Gestrin, Milko Kos, Vasilij Melik, Zgodovinska itanka za 6. razred osnovnih ol, Ljubljana 1971. G. Giannoulis, Codikas Trikkis [Zakon iz Trika], Athens 1980. Vedran Gliga, Govori protiv Turaka, Split 1983. Gvahi, Pendnme [Knjiga savjeta] (ed. M. Hengirmen), Ankara 1983. Klara Hegyi, Vera Zimanyi, The Ottoman Empire in Europe, Budapest [1989]. Hezarfen Hseyin Efendi, Telhsl Beyn f Kavnin-i l-i Osman [Hezarfena Huseina efendije komentarisana zbirka zakona asne loze] (ed. Sevim lgrel), Ankara 1998. Frdric Hitzel (ed.), Enfants de langu et Drogmans, Istanbul 1995. Colin Imber, Ebus-Suud: The Islamic Legal Tradition, Stanford 1997. Halil nalck, The Ottoman Empire. The Classical Age 1300-1600, London 1973. Halil nalck (ed.), Hicri 835 Tarihli Suret-i Defter-i Sancak-i Arvanid [Kopija zapisnika arvanidske provincije u godini 835. od hidre], 2nd edition, Ankara 1987. Istoria tou Ellinikou Ethnous [Istorija grkog naroda], t.11-12, Athens 1975. Ronald C. Jennings, The Judicial Registers (er Mahkeme Sicilleri) of Kayseri (1590-1630) as a Source for Ottoman History (unpublished Ph.D. dissertation, 1972, University of California, Los Angeles; University Microfilms, Ann Arbor, Michigan). Ronald C. Jennings, Christians and Muslims in Ottoman Cyprus and the Mediterranean World, 1571-1640, New York London 1993. David Jones, A complete history of the Turks, London 1719. Esther Juhasz (ed.), Sephardi Jews in the Ottoman Empire. Aspects of Material Culture, Jerusalem 1990. Ahmet Kala (ed.), Istanbul Ahkam Defterleri. Istanbul Finans Tarihi I (1742-1787) [Istanbulski zapisnik Carskog savjeta. Finansijska istorija Istanbula, tom I (1742-1787)], Istanbul 1998. Kasalica, Vladislav, Kulturna batina Crne Gore, Bar 2008.
128

Koi Bey Risalesi [Koda-begove biljeleke] (ed. Ali Kemal Akst), Istanbul 1939. Ioannis Koliopoulos, Ioannis Chassiotis (eds.), H neoteri kai synchroni Makedonia [Moderna i savremena Makedonija], vol.I, Macedonia during the Ottoman rule, Athens-Thessaloniki n.d. Benedikt Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950. Le voyage dOutremer, de Bertrandon de la Bronjuiere, Belgrade 1950. Bernard Lewis (ed.), The world of Islam. Faith, People, Culture, London 1997. Ranke Leopold, Srbija i turska u XIX stoljeu, Berlin 1879, str. 314-315 Siz Harry Luke, Cyprus under the Turks, 1571-1878, London 1969 (first published: 1921). Makarios Melissenos (Melissourgos), The chronicle of the siege of Constantinople April 2 to May 29 1453, Book III, 3-13 inclusive, Chronicon Maior, in The fall of the Byzantine Empire. A Chronicle by George Sphrantzes 1401-1477. Translated by Marios Philippides, Amherst 1980. I. Menounos, Kosma tou Aitolou. Didaches kai viografia [Kozma Etolski, Uenja i biografija], Athens 1980. Konstantin Mihailovi iz Ostrovice, Janiareve uspomene ili turska hronika (ed. ore ivanovi), Beograd 1966. Anelko Mijatovi, Uskoci i krajinici, Zagreb 1974. Anelko Mijatovi, Zrinsko-Frankopanska urota, Zagreb 1999. Vesna Miovi-Peri, Na razmeu, Dubrovnik 1997. Adventures of Baron wenceslas wratislaw of Mitrowitz. what he saw in the Turkish metropolis, Constantinople; experienced in his captivity; and after his happy return to his country, committed to writing in the year of our Lord 1599. Literally tr. from the original Bohemian by A. H. wratislaw, London, Bell & Daldy, 1862; Greek translation: I Konstantinoupolis kata ton 16o aiona (1591-1596), transl. by Ioannis Ep. Dryskos, Athens 1920. Lady Mary wortley Montagu, The Turkish Embassy Letters (ed. Anita Desai & Malcom Jack), London 1994.

OSMANSKo CARSTVo

Bogdan Murgescu (coord.), Istoria Romniei n texte [Rumunska istorija u svjedoanstvima], Bucureti 2001. Ioan Neculce, Opere. Letopiseul rii Moldovei i O sam de cuvinte [Djela. Moldavska hronika i nekoliko izreka] (ed. Gabriel trempel), Bucureti 1982. Mehmet Neri, Kitab- Cihannma [Pogled na svjetsku istoriju] (ed. F.R. Unat & M.A.Kymen), Ankara 1957. Nicolas de Nicolay, Dans lempire de Soliman le Magnifinjue (ed. Marie-Christine Gomez-Graud, Stphane Yrasimos), Paris 1989. Odbrani tekstovi za istorijata na makedonskiot narod [Odabrani tekstovi za istoriju makedonskog naroda], I-II, Skopje 1975. Osmanski Izvori za Isljamizatzionnite Protzesi na Balkanite [Osmanski izvori o islamizaciji Balkana] (ed. Eugeni Radushev et alia), Sofia 1990. Peevi Ibrahim Efendi, Peevi Tarihi [Peevijeva istorija] (ed. Bekir Stk Baykal), vol.II, Ankara 1992. Petrovi, Petar Njego, Izabrana pisma, Beograd, 1984. Petrovi, Rastislav, Rusija i Crna Gora u doba vladike Vasilija i epana Malog, Zbornik radova Rusija i junoslovenske zemlje u XVIII veku, Beograd, 1986. A. Philippidis-Braat, La captivit de Palamas chez les Turcs: Dossier et commentaire, Travaux et mmoires, 7 (1979), p.109-222. Radovan Samardi, Beograd i Srbija u spisima francuskih savremenika XVI-XVII vek, Beograd 1961. Hans Schiltberger, Travel Notes, Sofia 1971. The Serbian Epic Ballads. An Anthology. Translated into English verse by Geoffrey N. W. Locke, Belgrade 1996. Stanford J. Shaw, The Jews of the Ottoman Empire and the Turkish Republic, Houndmills 1991.

Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1788-1812, Banja Luka1992. George Sphrantzes, The fall of the Byzantine Empire (Chronicon Minus), in The fall of the Byzantine Empire. A Chronicle by George Sphrantzes 1401-1477. Translated by Marios Philippides, Amherst 1980. Y. D. Spisarevska, Chiprovskoto vastanie I Evropejskijat svjat [Ustanak u iprovcima i evropski svijet], Sofia 1988. Hristo Stambolski, Avtobiografija. Dnevnitzi. Spomeni [Autobiografija, dnevnici, memoari], Sofia 1972. Bernard Stulli, idovi u Dubrovniku, Zagreb 1989. Synaxaristis Neomartyron [Zbirka ivotopisa novih muenika], Thessaloniki 1984. emdanizde Sleyman Efendi, Tarih-i mrit-tevarih [Istorija] (ed. Mnir Aktepe), Istanbul 1978. Taylesanizde Hafiz Abdullah Efendi Tarihi. Istanbulun uzun drt yl (1785-1789) [Tajleanizadea Hafiza Abudulaha efendije istorija. etiri duge godine u Istanbulu (1785-1789)] (ed. Feridun Emecan), Istanbul 2003. Sture Theolin, The Swedish Palace in Istanbul, Istanbul 2000. Maria Todorova, Podbrani Izvori za Istorijata na Balkanskite Narodi XV - XIX vek [Zbirka izvora za istoriju balkanskih naroda, XV-XIX vijek], Sofia 1977. Turski Izvori za Istorijata na Pravoto v Bulgaskite Zemi [Turski izvori za istoriju prava u bugarskim zemljama] (ed. Bistra Tzvetkova), vol.2, Sofia 1971. Cyryla Vazvazova-Karateodorova (ed.), Nepresahvashti Izvori. Documentalni Materiali za Istorijata na Plovdiv i Plovdivsko [Nepresuni izvori. Svjedoanstva o istoriji Plovdiva i plovdivske regije], Plovdiv 1975. P. Zerlentou, Systasis tou Koinou ton Mykonion [Stvaranje zajednice na Mikonosu], Hermoupolis 1924.

129

KOORdINATORI

Koordinatori
Koordinatorka projekta
Kristina Kuluri, preednica/predsjednica Komiteta za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i po mi re nje u jugoistonoj Evropi, predaje savremenu istoriju na Peloponeskom univerzitetu u Grkoj. Roena 1962. u Atini, Kuluri je januara 1990. doktorirala na Sorboni. Godine 1994. dobila je na gra du Nikolas Svoronos za istorijska istraivanja i objavljene radove. Uestvovala je u projektu Uenje i predavanje evropske istorije XX vijeka (19962000) pri Savjetu Evrope. Bila je lanica naunih komiteta koji su odobravali udbenike istorije za srednje kole u Grkoj; radi kao koordinatorka projekata za udbenike istorije i za istoriju Grkog olimpijskog komiteta. Autorka je vie knjiga i lanaka o nastavi istorije, o razvoju istoriografije, udbenicima, nacionalnom pamenju i nacionalnom identitetu i o istoriji sporta. Vanija djela: Dimensions idologiljues de lhistoricit en Grce (1834-1914). Les manuels scolaires dhistoire et de gographie, Frankfurt, Peter Lang, 1991; Sport et socit bourgeoise. Les associations sportives en Grce 1870-1922, Paris, LHarmattan, 2000; Clio in the Balkans. The Politics of History Education, Thessaloniki, CDRSEE, 2002 (editor); Athens, Olympic City, 1896-1906, Athens, IOA, 2004 (editor).

Istorijska itanka I
Halil Berktaj, istoriar, trenutno vanredni profesor i predvodnik projekta za istoriju pri Fakultetu umjetnosti i drutvenih nauka univerziteta Sabandi u Istanbulu. Roen je 1947. godine. Diplomirao je ekonomiju na univerzitetu Jejl 1968. i doktorirao iz istorije na Univerzitetu u Birmingemu. Radio je na Fakultetu politikih nauka na Univerzitetu u Ankari, na Srednjo isto nom tehnikom univerzitetu u Ankari i na Bosforskom univerzitetu u Istanbulu. Boravio je na vi e univerziteta u inostranstvu: kao stipendista Britanskog savjeta (British Council) na Volfso no vom koledu u Kembridu, u proljee 1990, kao stipendista Fulbrajtovog fonda na Harvardu 1997. godine (u saradnji sa Centrom za evropske studije i Centrom za prouavanje Srednjeg istoka), kao NEXUS-ov vanredni profesor pri Centru za poslijediplomske studije u Sofiji, 2002 2003. Potpree dnik/potpredsjednik je Komiteta za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirenje u jugoi stonoj Evropi u Solunu, lan osnivakog odbora i bivi podpreednik/potpredsjednik Helsinkog graa nskog parlamenta za Tursku. Takoe je i lan ureivakog odbora asopisa za prouavanje seoskog ivota, asopisa za poljoprivredne promjene, asopisa za prouavanje jugoistone Evrope i Crnog mora. Vanija djela: (na turskom) Republikanska ideologija i (istoriar) Fuat Koprulu, Od plemena do feudalizma, Kraj jedne ere, i (na engleskom) Novi pristupi dravi i seljacima u osmanskoj istoriji (1991, pri re iva, zajedno sa Surajom Faroki). Trenutno se bavi istoriografijom, komparativnim proua va njem nacionalizma na Balkanu, poetnim definisanjem nacionalnog pamenja u Turskoj i njegovim redefinisanjem u doba kemalizma, meu drugim traumama stvaranja nacije i etnikog ienja poetkom XX vijeka. Bogdan Murgesku, roen 1963. u Bukuretu, predaje na Fakultetu za istoriju na Univerzitetu u Bukuretu; dobio je stipendiju Roman Hercog pri Fondaciji Aleksandar fon Humbolt u Berlinu (19982000) i predavao kao gostujui profesor na Univerzitetu u Pitsburgu (2002) i na Srednjoevropskom univerzitetu u Budimpeti (2004). Predednik/predsjednik je bukuretanskog ogranka, a podpreednik/potpredsjednik naciona lnog Rumunskog drutva za istorijske nauke, koordinator takmienja iz istorije Istoria mea Eustory i lan izvrnog odbora mree Eustory. Objavio je brojne naune radove i nekoliko knjiga o rumunskoj istoriji, o osmanskorumunskim vezama, o ekonomskoj i drutvenoj istoriji XVXX vijeka i o skorijoj istoriografiji. Prireiva je pet zbornika radova, meu kojima su i Rumunija i Evropa: modernizacija kao iskuenje, modernizacija kao prijetnja (Bukuret 2000) i Hrestomatija za rumunsku istoriju (Bukuret 2001).
130

KOORdINATORI

Istorijska itanka II
Mirela Luminica Murgesku vanredna je profesorka na Fakultetu za istoriju na Univerzitetu u Bukuretu; ujedno je i izvrna direktorka Centra za istorijske, ekonomske i drutvene nauke u Bukuretu i lanica Komiteta za obrazovanje pri Centru za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, sa sjeditem u Solunu. Uestvovala je u vie meunarodnih projekata na temu analize udbenika, istorije, obrazovanja, istoriografije, istorijske kulture i nacionalizma, i dobijala stipendije Fondacije Endru F. Melon, Njemake slube za akademsku razmjenu s inostranstvom, francuskog Doma za humanistike nauke i Fondacije za nauku o Evropi. Pored brojnih akademskih radova i lanaka, priredila je etiri zbornika radova i objavila knjigu Izmeu dobrog hrianina i hrabrog Rumuna: uloga osnovne kole u definisanju rumunskog nacionalnog identiteta (Jai, 1999) i Istorija iz kolske torbe. Pamenje i udbenici u Rumuniji devedesetih (Bukuret 2004). Istorijska itanka III Valerij Kamenov Kolev, roen 1960. u Plovdivu, magistrirao je 1986. iz istorije i engleskog na Univerzitetu u Sofiji. Od 1988. predavao je savremenu bugarsku istoriju (18781944) na Univerzitetu u Sofiji, a od 1999. na Nacionalnoj akademiji lijepih umjetnosti u Sofiji. Godine 2001. doktorirao je iz istorije. Od 1994. lan je izdavakog odbora istorijskog asopisa Minalo. lan je komiteta za utvrivanje nastavnog programa iz istorije i graanskog vaspitanja pri ministarstvu za obrazovanje i nauku. Jedan je od autora udbenika istorije za deseti razred. Glavna interesovanja: drava i lokalna samouprava, politiki i drutveni ivot, spoljna politika. Istorijska itanka IV Kreimir Erdelja, roen 1968. u Zagrebu, studirao je istoriju i geografiju na Univerzitetu u Zagrebu, gdje je i diplomirao na temu Odnos Nezavisne Drave Hrvatske prema piscima i knjievnosti. Bavi se istorijom XX vijeka. Predaje istoriju u jednoj osnovnoj koli u Zagrebu. Ukljuen je u pisanje udbenika istorije. Autor je udbenika istorije za sedmi razred osnovne kole i prvi razred srednje.

131

Saradnici

Boro BRONZA, istoriar, Banja Luka, Bosna i Hercegovina Helian DEMIRI, Predava, Univerzitet Aleksandar Duvani, Albanija Ljupka HRISTOVA, nastavnica istorije, Biva jugoslovenska Republika Makedonija Nikola JORDANOVSKI, doktorant, kola drutvenih istraivanja, Varava Nijazi Mustafa KIZILIREK, vanredni profesor, Kiparski univerzitet, Nikozija, Kipar Angelos KIRIAKUDIS, nastavnik istorije, Nikozija, Kipar Bogdan Florin POPOVICI, doktorant, Istorijski institut, Bukuret, Rumunija Boo REPE, profesor, Odjeljenje za istoriju, Ljubljana, Slovenija Milan RISTOVI, profesor, Filozofski fakultet, Beograd, Srbija Araks SAHINER, upravnik Odjeljenja za drutvene nauke, Istanbul, Turska Andrej SORA, urednik Istorijskog asopisa, Bukuret, Rumunija Vladimir Georgiev STANEV, doktorant, Univerzitet u Sofiji, Bugarska Igor STOJAKOVI, nastavnik istorije i pisac udbenika, Zagreb, Hrvatska Lina VENTURA, vanredna profesorka, Peloponeski univerzitet, Korint, Grka
132

Nastavnici koji su uestvovali u pripremi prirunika


Kreimir Alajbeg, Zagreb Arzu Ajdin, Istanbul Marilena Berea, Bukuret Hristo Berov, Sofija Radu erkez, Bukuret Emina Dautovi, Beograd Bojana Dujkovi, Banja Luka Irena Lilkova Garkova, Plovdiv Entela Jorgi, Tirana Alma Kasaruho, Tirana Hajretin Kaja, Istanbul Jordanka Hristova Karageurova, Sofija Snjeana Koren, Zagreb Davor Koznjak, Zagreb Eliza Kiriaku, Nikozija Angelos Kiriakudes, Limasol Maria Kiriazi, Solun Anastasia Kirkini Kutula, Atina Margita Maduni, Zagreb Kodruta Matei, Bukuret Valentina Maver, Ljubljana Mire Mladenovski, Skoplje Nada Molerovik, Skoplje Sorin Oane, Ramnicu Valea Nuket Oren, Istanbul Valentin Maksim Oros, Klu Mutlu Ozturk, Istanbul Adrian Papajani, Tirana Maria Filipidu, Pafos Nicu Pohoata, Bukuret Jelka Razpotnik, Ljubljana Vasiliki Saka, Atina Ljupka Smilanovska, Skoplje Nevenka Sres, Ljubljana Angela Toader, Bukuret Elvan Tongal, Istanbul Fatmiroe Demali, Tirana Nenad arkovi, Beograd Maria Zografaki, Ksanti

133

mApA 2: OSmANSKO CARSTVO I EVROpA (1600)

134

OSMANSKo CARSTVo

135

OCIJENITE OVU KnjIGU! Vae miljenje kao itaoca/itateljke ove knjige veoma nam je vano, i kao ocjena naeg rada i za planiranje naih buduih poduhvata. Centar za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi (CDRSEE), zajedno sa brojnim kolegama i saradnicima, uloio je ogroman trud, vrijeme i dragocjene dokumente u projekat Nastava moderne istorije jugoistone Evrope, a rezultat je knjiga koju drite u rukama. Da bismo provjerili uspjenost naeg metoda, korisnost ovog poduhvata i vrijednost nae investicije, voljeli bismo da date svoju ocjenu projekta. Molimo za vae iskreno miljenje za ta e vam biti potrebno izvjesno vrijeme i trud. Poslije itanja ove knjige, ili ak njenog korienja u razredu, molimo vas da odete na na veb sajt, naete History Workbooks section i popunite obrazac za ocjenjivanje. Formular za evaluaciju moete nai na veb sajtu: www.cdrsee.org/jhp/evaluate_eng.html Ako hoete da nam se direktno obratite, piite nam na: info@cdrsee.org i va e-mail e biti direktno upuen nekome od koordinatora JHP. Ukoliko elite, piite nam na: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE) Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece

137

CIP , ISBN 978-86-303-1649-4 COBISS.CG-ID 19798800