Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
243
Osnovni problem koji je doveo do ovog stanja u uenikoj populaciji proizaao je iz naina ivota. Sve je vea disproporcija izmeu podmirenja biotikih potreba i tzv. civilizacijskih potreba ili tonije izmeu genetski uvjetovanih i civilizacijski nametnutih zahtjeva i to dakako ide na tetu prvih (Findak, Prskalo, 2004.). Da su u stvarnosti ivoti i zdravlje mladih dovedeni u pitanje govori i injenica da su osnovne bioloke potrebe za istim zrakom, kvalitetnom vodom, prirodnom hranom i primjerenim miinim aktivnostima, danas dovedeni u pitanje do te mjere da slobodno moemo govoriti o ugroenosti ovjeka. Ove potrebe za istim zrakom i vodom te zdravom hranom su prioritet ekoloke edukacije. Usporedimo li ueniku populaciju u vremenu koje provede u koli i kod kue dolazimo do stanja koje je zabrinjavajue. U koli veina mladih satima sjedi i pasivno prima iskljuivo verbalne poruke akustinog i vizualnog izvora. Izvan kole takoer prevladavaju sadraji koji ne trae miinu aktivnost. Provedena istraivanja pokazuju da uenici slobodno vrijeme u veini sluajeva provode na neodgovarajui nain, to se tie miinog napora. 3. KOJE SU PERSPEKTIVE KINEZIOLOGIJE U RAZVOJU EKOLOKE SVIJESTI U zadaama tjelesne i zdravstvene kulture u nastavnom planu i programu za 2006./07. naglaeno je vie odrednica koje moemo navesti kao smjernice razvoja i perspektive za ekoloku edukaciju: a) zadovoljavanje potreba za kretanjem b) poticanje samostalnoga vjebanja c) aktivan boravak u prirodi. Hastie i Siedentop (1999.) daju ekoloke primjere u istraivakom prouavanju u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. U tom pregledu postavlja se pitanje zato neki satovi tjelesne i zdravstvene kulture imaju vei potencijal uenja od ostalih predmeta koji su lieni tih karakteristika. Da sadraji ekologije mogu adekvatno nai svoje mjesto u nastavnoj praksi nalazimo uporite u Metodici tjelesne i zdravstvene kulture (Findak, 1999.).
245
Tablica 1. Plan tjelesne i zdravstvene kulture za uenike i uenice prema Findaku, 1999.
PLAN TJELESNE 1 ZDRAVSTVENE KULTURE ZA UENIKE 1 UENICE OD 11 DO 14 GODINA Organizacijski oblici rada Osnovni program sat tjelesne i zdravstvene kulture sat tjelesne i zdravstvene kulture prema posebnom programu natjecanje u razredu priredbe izleti obuka neplivaa* logorovanje izborne aktivnosti Diferencirani program izborni programi meurazredna, kolska, opinska, gradska, dravna natjecanja pohodi i planinarenje zimovanja i ljetovanja X X X X X X X X X X razredi V. X X X X X X VI. X X X X X X VII. X X X X X X X X X X X X VIII. X X X X X X X X X X X X
Plan i program TZK u osnovnoj koli (vii razredi), kronoloka dob od 11 do 14 godina u osnovnom programu i diferenciranom programu prezentira sadraje koji imaju izrazito ekoloko obiljeje. Diferencirani program nije obvezan za sve uenike, oni ga biraju prema svojim interesima i motivima, ali upravo ti sadraji kao to su: pohodi i planinarenja, zimovanja i ljetovanja razvijaju kod uenika ekoosjetljivost. Slobodni smo naglasiti da primjena tih sadraja mora biti agresivnija i nametljivija od strane kole, ako elimo pratiti novu obrazovnu strategiju (HNOS) i tako ostvariti osnovni cilj kole: nauiti uenika uiti. U prilog afirmaciji diferenciranog programa potvrdu valjanosti nalazimo u pedagogijskoj teoriji, tjelesna i zdravstvena kultura izravno navodi izletnitvo i planinarenje u ijem je sustavu uvanje prirode (Uzelac, 2002.). Predmet tjelesna i zdravstvena kultura je afirmativan u promicanju ekolokih sadraja i djeluje kao programsko komunikacijska dimenzija u razvoju osjetljivosti za okoli (Uzelac, 2002.).
246
4. ZAKLJUAK Oneienje okolia i hipokinezija su dva imbenika koji utjeu negativno na zdravlje kolske populacije. Zadaa kole je kroz nastavni proces, koji je poboljan primjenom (HNOS), osigurati vie ekolokih sadraja. Ta je potreba neupitna budui da nema nastavnog predmeta ekologija, ekoloke sadraje je potrebno integrirati s ostalim nastavnim predmetima koji su u nastavnom planu i programu. U toj zadai ekoloke edukacije i djelovanja znaajno mjesto ima nastavni predmet tjelesna i zdravstvena kultura. Ekoloka edukacija na razini osnovnih kola stroa je i daje kvalitetnije informacije nego na srednjokolskoj razini (Hastic, Siedentop 1999.). Perspektivu za ostvarenje tih zadaa nalazimo u metodikom pristupu nastavnom predmetu tjelesne i zdravstvene kulture (Findak, 1999.) koja se naglaava u diferenciranom programu: planinarenje, zimovanje, ljetovanje kao aktivnosti neposrednog kontakta uenika s okoliem. U toj interakciji izmeu uenika i okolia kroz kinezioloke aktivnosti razvijat e se kod uenika ekoosjetljivost i ekokomunikacija. Gledajui kinezioloku kulturu u funkciji ekolokog odgoja djece, uenika i mladei s kineziolokog motrita treba rei: ako su zdravlje ovjeka, harmonian razvoj, odranje i zadravanje ljudskih osobina i sposobnosti i usvajanje znanja prijeko potrebni za djelotvoran ivot i rad te za osobno zadovoljstvo temeljne vrijednosti i kinezioloki ideal ovjeka, onda se valjanim moe smatrati samo onaj proces vjebanja kojem je taj ideal polazite. Tu ulogu predmeta tjelesne i zdravstvene kulture anticipira i pedagoka teorija s posebnim osvrtom na edukaciju nositelja programa. Svi imamo velika oekivanja od tjelesne i zdravstvene kulture u razvoju osjetljivosti za okoli stoga i nadalje treba uitelje kontinuirano educirati i motivirati kako bi bili odgovorni nositelji i ove zadae. 5. LITERATURA 1. Boeva, B., Angelova, T. Ivanova,V., Serafimova, M. (2003.); Physical education and sport for ecology directed development of man, Trakia Journal of Sciences, Vol. 1 Series Social Sciences No 1, pp 42 - 43, Trakia University. 2. Cifri, I. (1996.) Ekoloki izazovi obrazovnom kurikulumu. Drutvena istraivanja, /21/ br.1. 3. rnjar, M. (2001.) Ekonomska i politika zatita okolia. Rijeka: Ekonomski fakultet Rijeka. 4. Findak, V., Prskalo, I. (2004.) Kinezioloko motrite na ekoloki odgoj. Zbornik radova. Gospi. 5. Findak, V., Mrakovi, M. (1998.) Strategija razvoja tjelesne i zdravstvene kulture, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije u Hrvatskoj u 21. stoljeu. Zbornik radova 7. ljetne kole Pedagoga fizike kulture Republike Hrvatske. Rovinj.
247
6.
Findak, V. (1999.) Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: kolska knjiga. 7. Hastie, P., Siedentop, D. (1999.) European Physical Education Review, Vol. 5, No.1, str. 9 - 30. 8. Mrakovi, M. (1997.) Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu. 9. Nastavni plan i program za Osnovne kole (2006.). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta. 10. Uzelac V., Obrazovanje studenata za okoli, HPKZ, Zagreb, 2002.
Napomena* Priopenje je proizalo iz znanstvenog projekta (Kinezioloka edukacija u predkolskom odgoju i primarnom obrazovanju), provoenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.
248