ASOPIS

HRVATSKOG
PLANINARSKOG
SAVEZA
GODITE 97
I
S
S
N

0
3
5
4
-
0
6
5
0
RUJAN
RUJAN
2005
2005
9
9
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:29 Page 1
ASOPIS HRVATSKI PLANINAR izlazi u 11 brojeva godinje (za
srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izaao je 1. lipnja 1898.
asopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od
1949. do 1991. izlazio je pod imenom Nae planine.
IZDAVA
HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ
KOZAREVA 22, 10000 ZAGREB
E-MAIL: hps@inet.hr
http://hps.inet.hr
TEL./FAX 01/48-24-142
TEL. 01/48-23-624
UREDNITVO
hrvatski.planinar@vip.hr
http://hps.inet.hr/hp
UREDNIK
ALAN APLAR
PALMOTIEVA 27, 10000 ZAGREB
E-MAIL: caplar@vip.hr
TEL: 091/51-41-740
TEL./FAX: 01/48-17-314
UREDNIKI ODBOR
DAMIR BAJS
DARKO BERLJAK
VLADO BOI
FARUK ISLAMOVI
GORAN GABRI
ELJKA KASAPOVI
ZDENKO KRISTIJAN
BRANKO METRI
PROF. KRUNOSLAV MILAS
PROF. DR. ELJKO POLJAK
ROBERT SMOLEC
TISAK
EKOLOKI GLASNIK D.O.O.
DONJA LOMNICA
ISSN 0354-0650
PRETPLATA za 2004. godinu iznosi 120 kuna (za inozemstvo 32
eura). Pretplata se uplauje na iro-raun Hrvatskog planinarskog
saveza 2360000-1101495742, pri emu na uplatnici, u rubrici
Poziv na broj, mora biti upisan Va pretplatniki broj. Pretplata
za inozemstvo (32 eura) uplauje se na raun SWIFT-ZABA-HR XX
25731-3253236, takoer uz poziv na pretplatniki broj.
VA PRETPLATNIKI BROJ (
1
)
otisnut je uz Vau adresu, koja je
nalijepljena na omotnici za sla-
nje asopisa. Nakon uplate, uz
adresu ete moi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako moete
provjeriti je li Vaa uplata za tekuu godinu uredno primljena i
evidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (
2
).
NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju
se pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-
narskom savezu. Za nekoliko dana potom e primiti uplatnicu i
brojeve koji su izali od poetka godine, a zatim e svaki mjesec na
svoju adresu redovno primati svoj primjerak asopisa.
CIJENA POJEDINANOG PRIMJERKA je 15 kuna.
SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili potom.
Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30
dana prije izlaska broja). Urednitvo zadrava pravo kraenja i ured-
nike obrade tekstova, posebno duih priloga. Svi se primljeni mate-
rijali na zahtjev vraaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivim
temama koji su popraeni boljim izborom ilustracija. Slike se mogu
slati potom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi,
ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute moete
potraiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika.
PRETPLATNIK
Pretplatniki broj: XXXXXX UPLAENO
ADRESA
XXXXX NASELJE
1 2
PRETPLATNIK
Pretplatniki broj: XXXXXX UPLAENO
ADRESA
XXXXX NASELJE
1 2
1
PRETPLATNIK
ADRESA PRETPLATNIKA,
XXXXX NASELJE
HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ
KOZAREVA 22, 10000 ZAGREB
=120,00
2360000-1101495742
XXXXX
HRVATSKI PLANINAR - ASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA
CROATIAN MOUNTAINEER - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION
HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 4
NA VRHOVIMA PAMIRA 288
ROMAN VUKOVI
BILI SMO NA TRIGLAVU... 292
KATICA IMI
NA KALKI GREBEN PREKO KRVAVCA 295
DAMIR BAJS
KRN LICE I NALIJE PLANINE 297
DAMIR MARGAN
KANJON IZGUBLJENIH MLINICA 299
JOSO GRACIN
EUROPSKI PUTOVI NA PUTU PREMA EUROPI 304
DRAGO TROELJ
HRVATSKA PLANINARSKA FOTOGRAFIJA
IZMEU DVA SVJETSKA RATA 306
TEATROLOG FOTEZ NA VELEBITU 1934. GODINE 308
VLADIMIR JAGARI
KRONIAR PLANINARSKOG DRUTVA 312
ANTUN LOVRI
SKROVITI KUTAK 314
MIRA INCEK
IMA LI PILOTA U AVIONU? 316
JASNA AGAR
SPELEOLOGIJA 318
PLANINARSKE KUE I PUTOVI 320
VIJESTI 324
KALENDAR AKCIJA 326
288 VRHOVI PAMIRA
292 SLOVENSKE ALPE
299 KANJON IKOLE
306 STARE FOTOGRAFIJE
Godite
Volume
Rujan September 2005
Broj
Number
97 9
SLIKA NA NASLOVNICI:
POGLED PREMA UKI S VELIKOG PLANIKA NA IARIJI
S A D R A J
9, 2005 287
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 287
U Pamir smo krenuli s namjerom da se popne-
mo na sedam tisua i petsto metara visok vrh Pik
komunizma. Tri godine prije imali smo Josip,
Sreko i ja isti cilj.
U Beu smo nabavili vize za Kirgistan i Tadi-
kistan, a u Zagrebu dvostruku tranzitnu vizu za
Rusiju. Kad smo krenuli po aviokarte za Duanbe,
saznali smo da je bazni logor Moskvina, koji je
polazite uspona na vrh, pun vojske, zbog nape-
tosti na granici sa Afganistanom i da je civilima
pristup zabranjen. U posljednji smo trenutak
morali promijeniti na prvobitni plan, Kao novi
cilj odabrali smo vrh Pik Lenjina (7134 m). Nadali
smo se boljoj srei i zamalo uspjeli.
Nakon kontakata s turistikom agencijom iz
Tadikistana, koja nam je poslala pozive na os-
novu kojih smo dobili (kupili) vize i avio-kartu za
Moskvu, poele su ozbiljne pripreme. Ekipu smo
u poetku sainjavali samo Sreko Bokovi i ja,
no poslije su nam se pridruili Vjeran Miurac i
Hrvoje Horvat.
Fizike i visinske pripreme obavili smo na
snijegom pokrivenim vrhovima Grossglocknera i
Mont Blanca. Putem interneta i knjiga prikupljali
smo informacije o zemlji, transportu, nabavci
hrane i opreme te o smjetaju u Tadikistanu.
Podatak iz vodia Lonely Planeta da najvei dio
zemlje ivi od humanitarne pomoi, da na kupovi-
nu planinarske opreme i namirnica osim u glav-
nom gradu moete zaboraviti, pokazao se tonim.
Republika Tadikistan nalazi se u Sredinjoj
Aziji, granii s Kinom na istoku, Kirgistanom i
Uzbekistanom na sjeveru i zapadu i Afganistanom
na jugu. Ima 6.375.000 stanovnika, naseljenost je
288 9, 2005
NA VRHOVIMA PAMIRA
ROMAN VUKOVI, Samobor
A Z I J A
NAZIVI VRHOVA U PAMIRU
Poznato je da je Pamir nekada bio krov So-
vjetskog saveza i omiljeno podruje djelovanja alpi-
nista iz itavog svijeta, naposve ruskih. Ve eterde-
setak godina, ako ne i vie, mnogi vrhovi Pamira
nose ideoloki obojena imena, koja su im svojedobno
nadjenuli nekadanji sovjetski vlastodrci. Prepisi-
vanjem tih slikovitih imena iz ruske irilice u latinicu
i prenoenjem iz ruskog jezika u jezike drugih jakih
alpinistikih nacija, dolo je do iskrivljavanja tih
naziva i do brojnih varijanta u kojima se spominju.
Tako vrh nazvan po Jevgeniji Korenjenskoj
moemo nai napisan kao: Peak Korzhenevskaya
(engl.; najee), Korzhenevsky Peak, Peak of Ko-
rzhenevskaya (tonije) ili Peak korjenevskoy itd...
Najvii vrh Pamira, svojedobvno Pik Staljina godi-
nama poznat po kasnijem imenu Pik Komunizma od
1998 nosi slubeni tadiki naziv Aquallai Ismolli
Somoni. Rusi ga sada zovu po starom, Pik Komu-
nizma ili po novom Pik Ismaila Samanija (dakle sa
a, a ne sa o). Opet su se pojavile razne varijnte:
Peak Somoni, Somoni Peak, Peak I. Somoni itd. Pik
Lenjina nazvali su on-Too, Pik Korenjevske Kul-
Santalah. A vrhovi su isti kakvi su i dosad bili
prekrasni i nije ih briga kako se zovu, kao
uostalom ni naeg Brundu ili neke Roanske kukove
koji takoer nose imena po planinarskim velikanima
(Hircu, Novotniju, Krajau, Pasariu, Premuiu,
Rossiju...).
U ovome lanku, mi smo se odluili za naj-
uobiajenije nazive vrhova, premda to nije i jedini
mogui izbor!
Ur.
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 288
44,5 stanovnika na km
2
, a prosjeni prihod stanov-
nika je 10 $ mjeseno. To je zemlja u kojoj se kroz
povijest izmijenilo mnogo vladara. Nakon raspada
Sovjetskog Saveza 1991. u borbi za vlast dolo je
do graanskog rata, koji je trajao 6 godina i u ko-
jem je poginuo velik broj ljudi, a ono malo indus-
trije uniteno je do kraja. Planine zauzimaju 93%
teritorija Tadikistana, a vie od pola zemlje je na
nadmorskoj visini veoj od 3000 m. To su planin-
ski lanci Tien Shan, Allay i Pamir.
Zemlja je bogata vodom, no ak ni taj dar
prirode nije iskoriten, kao na primjer u susjednom
Kirgistanu, koji je najvei izvoznik struje u tom
dijelu Azije. Stanovnici su veinom muslimani:
iiti i suniti. Ljudi su, iako vrlo siromani, poteni
i srdani. U jednom sam vodiu naiao na savjet
budemo li pozvani u goste u kuu da, to izbjega-
vamo, jer e domain dati sve to ima, ako treba
zaklati i posljednju koko samo da nas poasti.
Na put smo krenuli 19. srpnja Aeroflotovim
zrakoplovom. Ljubazno osoblje progledalo nam je
kroz prste za nae prenatrpane i preteke ruksake
i transportne vree. Naalost, ta nas srea nije
pratila na daljnjem putu (samo za viak tereta oteli
su nam oko 1100 $) i zato savjet: ne nosite nita
to vam stvarno nije neophodno.
Po dolasku u Moskvu ekalo nas je brzo pre-
bacivanje s zrane luke eremetjevo do zrane
luke Domodovo, koji su udaljeni oko 80 km. Taj
dio prijevoza dogovorili smo ve u Zagrebu, kao
i aviokarte do Duanbea, koje se mogu kupiti
samo u Moskvi. Kombi-prijevoz izmeu zrane
luke moe se nai i po manjoj cijeni nego smo ga
platili, no nismo imali vremena i bili smo novi u
selu.
U Duanbe stiemo 20. srpnja oko 7 ujutro.
Smjetamo se u hotel Tadikistan, s dvije zvjez-
dice, koje zasluuje jedino cijenom smjetaja, ali
nikako opremom ili izgledom. Razgledavamo grad
dok ekamo dogovor za prebacivanje helikopte-
rom do baznog logora Moskvina.
Na Pamiru ve nekoliko dana traje nevrijeme
i pada snijeg, tako da, sljedea tri dana, nita od
leta. Zbog visoke cijene smjetaja, naputamo
Duanbe i selimo u 32 km udaljeno selo Varzob,
gdje nalazimo smjetaj u barakama nekadanjeg
izletita. Sljedea dva dana eemo po okolnim
brdima i jedan dan koristimo za obilazak Duan-
bea. U samom centru grada nalaze se sve adminis-
trativne zgrade, impozantne veliine kao i pred-
sjednika palaa, mnogo novih trgovina iroke
potronje i tehnike robe. Parkovi koji su nekada
bili navodnjavani, sada su zaputeni jednako kao
9, 2005 289
Tipian krajolik u Tadikistanu foto: Roman Vukovi
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 289
i dvorine strane stambenih i poslovnih zgrada.
Samo po veliini moemo naslutiti kako je to ne-
davno izgledalo i bilo ureeno. to se vie uda-
ljavamo od centra, to je slika sve tunija. Devasti-
rane stambene zgrade, privredni objekti i ne pre-
velika nada za bolje sutra. Sretni smo kad nakon
tri dana ukrcavamo nae stvari i provijant u heli-
kopter MI-8 i nakon detaljnoga pregleda stvari i
dokumenata polijeemo.
Logor Moskvina nalazi se na 4200 metara, uz
malo ledenjako jezero izmeu ledenjaka Waltera
i Moskvina. Osim glavnoga zdanja, koje slui kao
blagovaonica, kuhinja i prostorija za drutvena
zbivanja (naalost, bez grijanja), tu su jo neko-
liko limenih koliba u obliku atora, zatim atori za
etiri osobe, koji su uistinu tipa vila propuh, i
kontejner koji slui kao kupaonica samo kad ima
sunca da malo zagrije ledenu vodu iz potoka.
Smjetaj u vili propuh kota nas 6 $ na dan, to
je za nas najpovoljnije, a i nemamo vika atora
koji bi ostao u baznom logoru dok smo na aklima-
tizaciji ili pri pokuaju uspona na vrh.
Noni mir i tiinu prekidaju gromoglasne lavi-
ne koje uredno padaju s okolnih grebena i zavra-
vaju negdje u ledenjacima.
Za aklimatizaciju na bazni
logor trebaju nam dobra tri
dana, premda to ni tada jo
nije ono pravo. Vidjelo se
to na odigranoj meuna-
rodnoj nogometnoj utak-
mici, gdje smo nakon pre-
tranih nekoliko metara
ostajali bez zraka.
Vrijeme je bilo prediv-
no no jo uvijek prehladno
da bi se snijeg poeo topiti
i slijegati kako ne bismo
toliko duboko propadali.
Skupina Tajvanaca i
Rusa ve danima pokuava
probiti put do Drugog lo-
gora prema Piku komu-
nizma, no zbog previe
svjeeg snijega ne uspije-
Skica uspona na Pik Korenjevske
290 9, 2005
Sputanje helikoptera u bazni logor
foto: Roman Vukovi
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 290
vaju stii dalje od Prvog logora na 5300 m, a i
opasnost od lavina je prevelika. Na suprotnoj,
sjevernoj strani skupina eha i Rusa pokuava
probiti prtinu do visine od 6800 m kako bi dola
do tijela ekoga penjaa koji je prole godine
stradao na Piku Korenjevske, no ni oni nemaju
previe uspjeha. Nakon osam dana, uz stalnu iz-
mjenu ekipa, nisu uspjeli prijei 6100 metara.
Osim to tamanimo zalihe hrane koju smo
donijeli, svakodnevno radimo na aklimatizaciji i
odnosimo hranu i atore na 5800 m. Osim hladno-
e, nemamo druhig problema: ni probavnih niti
glavobolje.
Budui da nema uvjeta za uspon na Pik ko-
munizma jer nijedna jaa ekipa jo nije probila put
do Pamirske zaravni na 6100 m, pripremamo se za
uspon na Pik Korenevske. Vrijeme je hladno, ali
stabilno, pa ako potraje jo koji dan, ne bismo sm-
jeli imati tekoa. Da bismo bili to laki, uzi-
mamo ator za dvoje, koji se inae koristi za kam-
piranje na moru. Osim to smo se po noi smrza-
vali (temperatura u atoru ispod 30 C), morali
smo jo paziti da nam vjetar ne odnese ator, koji
nam je cijele noi lupao po glavi. Od kuhala smo
digli ruke ve na drugom logoru, jer nam je tre-
balo itavih sat vremena da rastopimo snijeg za
litru vode.
Vrijeme se poinje kvariti, vjetar je mjesti-
mino toliko jak da hodamo etveronoke kako
nas ne bi bacio s grebena, sve vie nas zatvaraju
oblaci i poinje snijeiti. Oko 16 sati stiemo na
vrh, ali smo zatvoreni u oblaku. Slikanje, esti-
tanje i to prije dolje. Sljedei dan kod drugog
logora pomaemo iscrpljenom, dehidriranom pa-
njolcu, koji je obolio i od snjenoga sljepila.
Koji dan poslije s Pika komunizma stie vi-
jest da su osmorica Tatara, meu kojima i jedna
ena uspjeli probiti put i popeti se na vrh. Prizna-
jem, bio sam im malo zavidan no, tko zna, jo
uvijek ima nade, jer kako se kae, trei put Bog
pomae.
Dana 13. kolovoza ukrcavamo se u helikopter
i vraamo u civilizaciju. Povlaenje po aerodro-
mima, spavanje na klupama i svae oko teine
prtljage. uvajte se moskovskog aerodroma: dok
svi naplauju 2 $/kg za viak tereta, oni e vas
oderati sa 7 $/kg i tu ne pomae nikakvo kukanje
ni zapomaganje.
Logor III na visini od 6400
metara i Pik Korenjevske
foto: Roman Vukovi
9, 2005 291
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 291
Zamisao da poemo na Triglav rodila se na
jednom izletu u Spodnje Bohinjske gore. Sjeam
se, vrijeme je bilo idealno, kakvo samo moete
poeljeti. Ili smo s vrha na vrh Komna, Planina
Razor, Vogel, Rodica, rna prst i uivali u vidi-
cima koji plijene svojom izuzetnou. Prepo-
znavali smo vrhove na kojima smo prije bili i koje
bismo jo htjeli obii, a Triglav, inilo nam se, kao
da nas je sve to vrijeme promatrao i pitao: Zato
ne biste doli k meni? Darinka ree: Doi u Ti
ako mi dopusti, a mi svi u glas: Povedi i nas!
Dogovorili smo izlet i krenuli prema Ljublja-
ni, pa dalje prema Bledu, Bohinju, Staroj Fuini i
Gornjoj vasi, a nakon toga jo sedam kilometara
makadamskim putom do mjesta gdje ostavljamo
aute. Do doma na Uskovnici (1138 m) treba nam
dvadesetak minuta. Tu se kratko odmaramo uz
glazbu i ples, a onda nastav-
ljamo usponom prema Vodni-
kovoj kui. Tamo emo pre-
noiti.
Vidici koji nam se otvaraju
takvi su da ne zna na koju bi
stranu pogledao. Sve su slike
gotovo nestvarne, stijene su
magino privlane i tajanstve-
ne, spojene u vrste bedeme s
vrhovima svih oblika. Padine
oaravaju umom tamnoze-
lene boje, a livade raznoboj-
nim cvijeem. Pitam se kako
sauvati uspomenu na sve to
gledam.
Usput zastajemo da krat-
ko predahnemo, a Tomislav
fotografira i pria o vrhovima koji nas okruuju.
Susreemo ljude koji se vidljivo zadovoljni vra-
aju prema dolini, a ja matam o tome to su sve
proli i pitam se hoemo li i mi biti tako zado-
voljni. Penjemo se polako, korak po korak, imamo
dovoljno vremena i ne urimo. Nakon tri sata hoda
stiemo u Vodnikovu kuu. Dom je dobro posje-
en, a susreemo i jedno drutvo iz Istre.
Domar nam kae da imamo sree i da e
sutra biti pravi dan za uspon na vrh Triglava. Ras-
premamo se, veeramo, a jer nam je rano za spa-
vanje sjedamo da kartajui prikratimo vrijeme, a
dio drutva razgledava okolinu i razgovara. Plani-
nari se polako povlae na spavanje, pa idemo i mi,
ujutro valja rano ustati.
Pet je sati, budi se dan, a i ja sam budna.
ekam tko e od naih prvi ustati. Ustaje Stipe, a
292 9, 2005
BILI SMO NA TRIGLAVU...
KATICA IMI, Zagreb
S L OV E N I J A J U L I J S K E A L P E
Nadomak vrhu Triglava foto: Tomislav Muhi
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 292
zatim svi redom. Oito elimo to prije obui go-
jzerice i krenuti. I doista, ve u 6 sati kreemo u
smjeru Planike.
Bjeliasta jutarnja magla ispunila je dolinu, a
sunce obasjalo vrhove Triglava, kojem hrlimo u
pohode. Velianstvena slika! San ili java?
U ozraju jutra koraamo polako stazom,
svatko zaokupljen svojim mislima. Naprijed su
Tomislav i Sandro i, gle, odjednom pred njima
iskoi divokoza. Ne obazire se
na nas, ona je u svojem svi-
jetu, stoji bezbrino na ka-
menu i brsti.
Smjenjuju se slike, bjeli-
asta maglica kao da putuje,
ispreplie se izmeu stijena,
as nestaje na pojedinim dije-
lovima pa se opet vraa. U
blizini doma Planika susre-
emo planinare koji se vraaju
u dolinu. Oni su juer bili na
vrhu.
Idemo dalje, sklopili smo
tapove, sada nam samo ruke
pomau jer smo na kameni-
tom terenu s klinovima i saj-
lama. Ulazimo u usjeke i po-
lako se penjemo. Na vrhu jed-
nog usjeka zastajemo. Dok Tomislav fo-
tografira, pogledavam prema domu
Planika. ini mi se kao da je izgraen
na mjeseevoj povrini, zaravni prekri-
venoj sivoutim sitnim kamenjem, punoj
kratera. Jo malo, najavljuje Tomislav, i
eto nas na Triglavu. Ostavljamo ruksake
i po hrptu se, nogom pred nogu, drei se
za sajle, mimoilazimo s planinarima koji
silaze s vrha.
Evo nas na vrhu! Kojeg li veselja, pa
mi smo tu, na najviem vrhu, na Trigla-
vu, kao da smo dotaknuli nebo. Oko nas
uje se amor na svim jezicima, vidimo
sretna lica, svi smo mi doli s istim ci-
ljem i svi se isto radujemo. Nebo je bistro
i vidimo udaljene vrhove u Italiji, Aus-
triji i gdje sve ne, a sve to vidim neopi-
sivo je lijepo. Slikamo se, sjedamo da se
odmorimo, kad evo iznenaenja! Neete vjerovati,
Darinka je u depu donijela kavu, vode imamo, pa
emo na Triglavu jo popiti i kavu.
Vrijeme brzo prolazi i brzo dolazi trenutak
povratka. Budui da smo bili brzi u usponu i da se
svi dobro osjeamo, spustit emo se na Kredaricu.
Put je osiguran klinovima pa idemo polako. Neki
se penju, pa se s njima treba mimoii na stijeni, ali
ljudi su strpljivi, ekaju oni nas ili pak mi njih.
9, 2005 293
Na usponu foto: Tomislav Muhi
Nad oblacima foto: Tomislav Muhi
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 293
Zar smo stvarno bili gore? Zar smo
se spustili po ovoj stijeni? Pogledaj kako
ljudi mile poput mrava! Na Kredarici
idemo u kapelicu zahvaliti Bogu za lijepo
vrijeme, sreu i dobro zdravlje.
to sada? Tomislav i Stipe bi odmah
dalje do Vodnikove kue, no Darinka
procjenjuje da bi ipak bilo bolje odmoriti
se u ujutro krenuti dalje. Tomislavu se
uri i on odlazi prema Vratima, pa u Jese-
nice, gdje e na vlak za Zagreb. Stipe i
Sandro odlaze do Stanieve kue, a
Darinka, Mirjana, Anica i ja uivamo u
popodnevnom odmoru, na suncu, pred
domom na Kredarici. Razgovaramo i
svako malo pogledavamo prema hrptu
Triglava kud jo uvijek hrle ljudi u oba
smjera. Zahladilo je i povlaimo se u
dom, veeramo i spremamo se na spa-
vanje. Vani mjeseina, vidljivost nevjerojatna, a
Darinka i ja upijamo i ovu sliku.
Sutradan ujutro u est opet smo svi na nogama.
Prije bilo ega drugoga, izlazimo iz doma pogle-
dati prema Triglavu. Ve ima ljudi koji se vraaju
i dakako, onih koji se penju.
Doruak, pa ponovno na put. Silazimo polako,
okreui se stalno i gledajui toga gorostasa koji
ostaje, dok nam nosnice ispunjava miris stijena,
rosne trave i alpskoga cvijea obasjanog prvim ju-
tarnjim zrakama sunca. Jutarnju tiinu razbija zvuk
helikoptera, vidimo da nosi teret za domove. Kod
Vodnikovog doma odmaramo se promatrajui he-
likopter kako manevrira dok sputa i uzima teret.
Opskrbljujemo se zalihom vode i kreemo dalje.
Sada emo preko Studorskog prevala do doma na
Uskovnici. Odjednom pone padati kia... pa nee
valjda. Nismo ni pokuali izvaditi kabanice, a ve
je prestala, hvala Bogu.
Kad smo preli preko Studorskog prevala,
uini mi se kao da ujem ubor vode, stvarno,
malo dalje od staze ugledam izvor i potoi. U
dolini zastajemo da se odmorimo i neto poje-
demo. Na Uskovnici namjeravamo prenoiti, pa se
sutradan malo okupati na Bohinjskom jezeru,
potom razgledati Bled i onda popodne u Zagreb.
Domarka nas, meutim, upozorava da je najavlje-
no loe vrijeme i da e jo noas biti nevremena,
pa su mogui odroni na cesti. Nakon dobrog ruka
i kave, a s obzirom na prognozu, ipak prihvaamo
domarkin savjet i krenemo kui. Brzo smo kod
automobila. Jo jedan prekrasni izlet je za nama,
ali, kao i uvijek, ve razmiljamo kamo bismo
mogli poi idui put.
294 9, 2005
Na vrhu Triglava foto: Tomislav Muhi
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 294
Kako u jednom danu obii nekoliko visokih
alpskih vrhova, pri tom ne uriti, ve uivati u raz-
gledu na jo vie vrhove Kamnikih Alpa i na go-
tovo itavu ljubljansku kotlinu? Eto, ovako kako
slijedi!
Na plan bio je najprije dobiti na visini koris-
tei se iarom za Krvavac, ali kako ba taj dan
nije radila, autom smo se uputili do planinarskog
doma na Gospincu. Nekako na pola puta treba
svakako zastati kod vidikovca uz samu cestu i ui-
vati u vidiku na pitoma naselja, polja i Ljubljanu
u daljini, pogotovo ako je vidljivost vrlo dobra kao
to je bila toga dana.
Kod Gospinca, u neposrednoj blizini gornje
postaje iare vidik nas je mamio prema domu na
Krvavcu, TV-tornju, ali ono jo ljepe, bio je put
preko otvorenih livada, prepunih cvijea na kojima
pau mnogobrojne krave. Na-
mee nam se u razgovoru od-
mah praktino pitanje bez od-
govora: kako se to Sloven-
cima isplati drati tolike krave
i dobivati puno mlijeka, a na-
ma je Lika prazna i sve krave
moe izbrojati na prste.
Usputni kratki odmor i
kavica u domu na Krvavcu,
koji zapravo i nije planinarski
dom, ve visokogorski ski-
jaki hotel. Slijedi uspon pre-
ma grebenu i vrhu Veliki
Zvoh, ali prije vrha na kria-
nju krenusmo lijevo stazom
zvanom ez Kucle, jer smo
htjeli napraviti krunu turu,
prvo preko Planine Dolga njiva, a u povratku pre-
ko vrhova na istonoj strani. Spust prema Dolgoj
njivi na jednom mjestu iziskuje oprez zbog kru-
ljivosti i strmine, tako da sajla dobro doe. Usput
smo imali sluajni susret s krdom konja na pai
bez kontrole, kojima je oito nedostajalo soli, jer
su nas polizali po rukama i dugo nas pratili nada-
jui se oito i kojem slasnijem zalogaju.
Kao to i dolikuje, nakon spusta slijedi uspon
do krianja za vrh Koren. Kako nas on zasad nije
zanimao krenuli smo lijevo prema vrhu Kalkog
grebena. Staza do vrha ide blagim usponom oko
sat i pol, ili to bi Slovenci rekli poldrugo uro. Do
vrha nailazimo na nekoliko veih stada ovaca i
koza koja pasu krtu alpsku travu na visinama od
2000 pa skroro do vrha na 2224 metara. Vrh Kal-
kog grebena vrlo je razgledan pogotovo na sjever,
9, 2005 295
NA KALKI GREBEN PREKO KRVAVCA
DAMIR BAJS, Zagreb
S L OV E N I J A K A MN I K E A L P E
Mokrica s Korena foto: Damir Bajs
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 295
na itav lanac poznatih, najviih vrhova Kamni-
kih Alpa. Vidi se Kona, Grintovec, Dolgi hrbaz,
Skuta Rinka, Turka gora, Brana i Planjava.
Boravak na vrhu oku je vrlo ugodan, to se
ba ne bi moglo rei za njuh, jer su stotine ovaca
ba oko vrha imale svoje potrebe. Zato smo odgo-
dili za kasnije obnovu energije hranom iz ruksaka.
No, vrnom pivu nismo mogli odoljeti. Kratko
smo evocirali uspomene na neke prijanje izlete u
Kamnike Alpe, jer su se tmasti, crni oblaci pomo-
ljavali sa zapada djelujui pomalo zastraujue.
Brzali smo dalje do krianja za Koren i tu
skrenuli put vrha Kompotele, kojemu samo dva
metra nedostaju do 2000. U nastavku se staza po-
inje strmo sputati prema vrhu Mokrici (1853 m),
koji smo eljeli posjetiti. Mali paradoks, sputati
se na vrh da, i toga ima! Staza je vrlo strma, trav-
nata, a ispod skliska zemlja. Ba nezgodna kom-
binacija. S vrha je pogled je ogranien, ali se is-
tona strana s Velikom planinom prua kao na
dlanu. Posebnost Mokrice je u tome to se njezin
greben prua suprotno od grebena Korena i Kom-
potele, smjerom zapadistok i usporedan je sa
smjerom pruanja glavnog grebena Kamnikih
Alpa. Vrni greben je razmjerno kratak, svega oko
pola kilometra, ali je prepun alpskog cvijea svih
boja.
Povratak do Kompotele
bio ja prava mala avantura, jer
su oni oblaci s poetka prie
istovarili svoj mokri teret na
Mokricu i okolicu, pa smo se
sklizali, padali, hvatali za ko-
rijenje, ali sretno stigli do
Dolge njive. Hodati po vrho-
vima kad sijevaju munje i uda-
raju gromovi nije ba ugodno.
Nakon pola sata potopa
najednom dolazi sunce i topli-
na. Naravno, poskidali smo se
i osuili barem dio odjee. U
povratku popeli smo se jo i
na vrh Veliki Zvoh (1971 m),
koji je zanimljiv po jezeru, za-
pravo umjetnom bazenu u koji
stane desetak tisua kubnih
metara vode. Zanimljivo je po tome to se nalazi
ba na samom vrhu. Ta voda se u zimsko doba ko-
risti za pravljenje umjetnog snijega za poznato ski-
jalite na Krvavcu.
Za 40-ak minuta silazimo do auta. Budui da
smo imali burno vrijeme trebalo se presvui u
suhu odjeu. Na putu nizbrdo opet smo bili poa-
eni divnim vidicima pred sumrak i isto takvim
zalazom sunca jer je kia koja je padala proistila
zrak. Eto, planinar uvijek nae neto dobroga u
planini, ako tako eli. A kako ne bismo bili ras-
poloeni nakon tako dobrog izleta!
296 9, 2005
Na Krvavcu nad oblacima
Neobian planinski vrh bazen na vrhu Velikog
Zvoha (1972 m) foto: Damir Bajs
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 296
Nai planinarski razgovori esto zapoinju pi-
tanjem: koja tura ti je bila najljepa? Meni, kada
se pone govoriti o tome, iz sjeanja najprije is-
pliva Krn. Moda je razlog tome raznolikost do-
ivljaja kojima su usponi na njega bili ispunjeni,
moda neoptereenost ultimatumom osvajanja
zahtjevnog vrha i svaki put odlino drutvo u ko-
jem sam planinario, a moda i zanimljiva povijest
koja je za nj vezana. Svaki uspon na njega donosi
neto novo, neki novi osjeaj ispunjenosti.
Vrh Krn visok je 2244 metra, nalazi se na
jugozapadnom rubu Julijskih Alpa, iznad doline
Soe, na podruju izmeu Kobarida i Tolmina.
Osobito je dojmljiv pogled s jugozapadne strane
jer njegova piramida strmih poboja dominira
okolicom. Ova planina moe se preporuiti onima
koji ele prva alpska iskustva, jer staze nisu
posebno zahtjevne, a vode nas iznad 2000 metara
nadmorske visine. ira okolica Krna prepuna je
zanimljivih ciljeva za izlete, kao to su npr. Soa,
rijeka tirkiznoplavih i smaragdnozelenih nijansi,
vodom bogat i snaan slap Boka, Tolminska ko-
rita i korita Zadlaice, te Zadlaka jama kod
Tolmina.
Kraj je poznat i po dogaanjima iz Prvog
svjetskog rata. Tu je oko 615.000 vojnika krajem
1917. godine sudjelovalo u najveoj gorskoj bitci
i prvoj uspjenoj blitzkrieg-akciji, kada su aus-
trijsko-njemake jedinice potisnule talijanske do
rijeke Piave. O njima sada saznajemo na groblji-
ma, kao npr. kosturnici 7014 talijanskih vojnika
iznad Kobarida ili u muzeju u Kobaridu, koji je
1993. godine bio proglaen najboljim europskim
muzejem. I danas se na svakom koraku po plani-
nama uz rijeku Sou mogu nai ostaci iz tog vre-
mena, pa je dobro prije planinarenja otii u muzej
i saznati neto vie o tim dogaajima.
Sve planine imaju svoje lice i nalije. Pokazu-
ju se i privlae svojim lijepim izdanjem, a ponekad
pokau zube i ugrizu, tj. donesu opasnost i opo-
menu nas kakvim neugodnim iskustvom. Uz onaj
nuni planinarski oprez, ljeti i u pogodnim vre-
menskim uvjetima Krn je dostupan i planinarima
s rekreativno-izletnikim motivima. Ali, im se
vremenske prilike pogoraju i osobito u zimskim
uvjetima, kretanje tim podrujem zahtjeva oprem-
ljenost, uvjebanost i planinarsko iskustvo.
LICE (KRUNA STAZA)
U lipnju 2000. godine uputio sam se na plani-
narenje krunom stazom Krn Batognica. Autima
smo preko sela Kamno, Vrsno i Krn, po uskoj i
strmoj cestici doli do parkiralita ispred sklonita
na Planini Kuhinja (991 m). Krenuli smo pjeice
preko alpskih panjaka, zatvarajui iza sebe ograd-
na vrata da stoka ne bi odlutala. Osim trave nema
vieg raslinja i put je izloen suncu, no stalan po-
vjetarac inio je dan ugodnim za planinarenje.
Planinarsko sklonite, cilj prvog dana, odmah
je pod vrhom i stalno vidljivo, ali ujedno izgleda
i nedostino. Na visini od 1250 metara je gorsko
gazdinstvo Planina Slapnik. Ubrzo potom put pro-
lazi uz jo jedno gazdinstvo, Planinu Zaslap
(1360 m). Na 1600 m nadmorske visine nailazi se
na ostatke graevine, vjerojatno iz prvog svjetskog
rata, a na zemljovidu to je mjesto oznaeno nazi-
vom Leger. Odatle staza dalje vodi bridom planine
uspinjui se vijugavo prema vrhu. Nama s lijeva
stjenovite su litice kao da je planina otkrhnuta
(tamo je zahtjevnija i opasnija staza kojom nije
uputno ii bez znanja i iskustva).
Vrata Gomikovog sklonita (2182 m) otvo-
9, 2005 297
KRN LICE I NALIJE PLANINE
DAMIR MARGAN, Crikvenica
S L OV E N I J A J U L I J S K E A L P E
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 297
rili smo pet sati nakon polaska s parkiralita. Na
putokazu u dolini pie da dotle trebaju tri i pol sata
hoda, to otprilike odgovara naem prolaznom vre-
menu kada pribrojimo sporost i este odmore.
Nakon osvjeenja i presvlaenja skoili smo do
vrha (2244 m) u papuama jer do njega jedva je
10 minuta. Dokle god see pogled naikani su
alpski vrhovi, a tamo iza Krnskog jezera (1391 m)
istiu se Bavki Grintavec (2347 m), Mangrt
(2679 m), Jalovec (2645 m) i Triglav (2864 m).
Uivali smo u promjenama boja koje donosi smi-
raj dana, sve do veeri. Po povratku u sklonite
razveselila nas je ljubaznost simpatinog domara
i mlade planinarke koja mu je bila na ispomoi.
Sutradan kreemo dalje sputajui se hrptom
do Krnske krbine (2058 m). To je prijevoj na ko-
jem stri granata iz prvog svjetskog rata s upo-
zorenjem da takvi predmeti ne valja dirati. Uspo-
nom na susjedni vrh Batognicu (2164 m) ulazimo
u koloplet ratnih rovova i tunela. Tu pred oi do-
laze slike iz muzeja u Kobaridu, sve one teke i
nesretne sudbine pojedinaca koji su ovdje zaglavili.
Sputamo se na prijevoj Prag (2068 m) i na
raskriju planinarskih putova odabiremo onaj koji
vodi prema Srednjem vrhu (2032 m). Staza je bila
dobro utabana, ali loe oznaena. Pomo u ori-
jentaciji ini teren, jer se sputamo uvalom koju
nadvisuju stijene i nemamo kuda nego kroz nju.
Sljedea toka na putu nam je Jezero v Lunici
(1801 m), promjera 80 m i dubine 10 m. Od Krna
do tog mjesta trebala su nam 3 i pol sata, ukljuu-
jui odmore i zastajkivanja. Budui da je sunce
ve usijalo okolno stijenje, jezero je predstavljalo
idealno mjesto za osvjeenje i objedovanje.
Poslije odmora, preostaje jop sat i pol spusta
oko vrha Maselnika (1906 m) i na kraju cipelarei
makadamom do parkiralita, polazne toke ovog
krunog izleta.
NALIJE (SJEVERNI PRILAZ)
Sjeverni prilaz Krnu je dui, ali ima dva lijepa
planinarska doma. Iza Bovca treba skrenuti za
Trentu, a zatim u dolinu Lepene. Na kraju doline
su parkiralite i dom dr. Klementa Juga (700 m),
od kojeg za sat i pol uspona stie do Krnskog jeze-
ra (1391 m) i planinarskog doma (1385 m). Krn-
sko je jezero najvee i najdublje gorsko jezero u
Sloveniji (300x150 m, duboko 17,6 m), a pored
planinarskog doma je manje - Dupeljsko jezero
(100x60 m, duboko 3,5 m).
298 9, 2005
Krnsko jezero foto: Igor Schenner
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 298
9, 2005 299
Dragi prijatelju, poeli li se ikada po paklenoj
ljetnoj vruini satima probijati uzavrelim kan-
jonom presuene rijeke, s opremom na leima pli-
vati preko ujezerenih ostataka vode zarobljene u
dubokim usjecima, sputati se po konopu niz za-
obljene zidove presahlih slapova, a osvjeenje
traiti kupajui se u ustajalim lokvama punim
zmija, onda dobrodoao u kanjon ikole! Za ovu
e ti turu trebati i gojzerice i kupae gaice, alpi-
nistiko ue, zamke, karabineri i neko malo plo-
vilo na napuhavanje, moda kaciga, a sigurno do-
sta pitke vode i fizike izdrljivosti, jer kanjon
ikole nije za svakoga. Ako si pravi pustolov e-
ljan izazova i avanture, ako se ne boji zmija i zna
barem jednu tehniku sputanja niz konop, iskoristi
priliku i okuaj se u ovom malo poznatom kutku
prirode!
Rijeka ikola je tijekom domovinskog rata
bila linija razgranienja, tako da sada jedini rela-
tivno siguran put vodi presuenim dnom kanjona.
ikola izvire podno Svilaje na jugoistonom rubu
Petrova polja, u blizini sela avoglava, a ulijeva
se 37 km dalje u rijeku Krku iznad Skradinskog
buka. To potopljeno ue ikole u koje se uvukla
Krka stvara neshvatljivu sliku spoja modre vode i
surovog dalmatinskog kra. ovjek se promatra-
Prema Krnu staza nastavlja travnatom zaravni
Na polju (1530 m), uz pastirski stan i brojne rupe
svizaca koji su ovdje domae ivotinje. Put za-
tim kroz kamenjar i stijene izlazi na Krnsku kr-
binu i potom na vrh, nakon otprilike 3 sata hoda
od jezera. Ovaj uspon takoer nije zahtjevan, ali
dugo zna biti pod debelim snijegom. U to sam se
i sam uvjerio koncem svibnja 1998. kada smo ne-
dovoljno opremljeni, po oblanom vremenu ipak
uspjeli doi do vrha i vratiti se natrag. To je bilo
neposredno nakon jakog potresa, kada su se itavi
vrhovi i stijene obruavali u dolinu. utke smo
prolazili uz nagomilane kamene gromade, koje su
jednostavno oiale umu na svom putu u do-
linu. I mi smo tada imali bliski susret s kamenom
lavinom kod Krnskog jezera, a malo potom ispod
Malog mohora (1939 m). Da smo bili bri i de-
setak minuta ranije doli na ta mjesta, nali bismo
se usred kamenih projektila. Ve tada bio je trenu-
tak za odustati, ali nam vrag nije dao mira. Ulazili
smo u sve vei snijeg, a ve u sljedeem usjeku
naili smo na podruje kojim je, oito nedavno,
protutnjala snjena lavina. Nekako smo se probili
do predjela V latah i improvizirajui, jer su
markacije bile pod snijegom, preko Glavice
(1954 m) ipak doli do Krnske krbine, a onda
posklizavajui se strminom i do vrha. Vrh Krna
takoer nosi oiljak potresa, jednu runu pukotinu.
No, pravi izazov predstavljao je povratak s
Krnske krbine zaledio nas je pogled na strminu
kuda smo se morali spustiti! Nismo znali kakav je
teren ispod strmine, da nije moda potres otvorio
kakvu provaliju koju je prekrio snijeg. Smjer
dolaska nismo mogli ponoviti u stopu jer se trag
gubio na stijenama. Dolaskom na kraj strmine, pa
onda na nae tragove od uspona, doivjeli smo
takvo olakanje i radost kao da smo se vratili s
nekog od himalajskih vrhova!
KANJON IZGUBLJENIH MLINICA
Pustol ovi na u kanj onu i kol e
JOSO GRACIN, ibenik
I B E N S K O Z A L E E
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 299
300 9, 2005
jui tu ljepotu jednostavno mora upitati: Odakle
ovdje sva ta voda!?
U velikoj krakoj zaravni nastala su dva du-
boka i impresivna kanjona koja se sastaju nepo-
sredno iznad jednih od najljepih europskih sla-
pova. Desni kanjon, kanjon ikole kao da je sli-
kovitiji i upeatljiviji. Magnetski privlai pogled
ta golema brazda, to se prua od prelijepog suto-
ka pa sve tamo u nedogled, do Promine to se
samo ponekad nazire u izmaglici.
Sve do dolaska Turaka poetkom 16. stoljea
ikola se zvala Poljica. To je njezin pravi staro-
hrvatski naziv, koji podsjea na to da se rijeka u
prvom dijelu svoga toka lagano i mirno provlai
prostranim Petrovim poljem. Turci su rijeku na-
zvali ikojla. Postoji i legenda o ponosnoj knegi-
nji iki, udovici kneza Domagoja koja je u ka-
njonu kod Kljua na desnoj obali rijeke, na hrptu
nepristupane hridi dala sagraditi veliku i jaku
utvrdu koja jo i danas dominira tim dijelom ka-
njona, a narod je nazva Kljuicom. Po toj legendi
rijeka je dobila ime po kneginji iki.
Nakon svog mirnog, skoro ravniarskog toka
kroz polje, ikola kod Drnia ulazi u duboko usje-
eni kanjon dugaak 14 km i tu se zimi i u rano
proljee pretvara u brzu, podivljalu bujicu. Ljeti
rijeka skoro potpuno presui i ambijent postaje im-
presivna kamena pusto. Donji dio kanjona, to se
prua od novog mosta za Miljevce pa do ua u
Krku, pripada Nacionalnom parku Krka i na tom
dijelu dugom oko 3 km nalazi se slikovita Nelipi-
eva srednjovjekovna utvrda Kljuica i nepre-
suno vrelo Torak. Torak je malo okruglo jezero,
zapravo krka jama promjera 150 m i duboka 30 m
iz ijeg dna stalno izbija ista voda. Na njemu je
izgraeno vodocrpilite. Torak je kruna ikole,
savreno djelo prirode. Rijetki znatieljnici koji
izbiju na vidikovac pokraj sela Goria, kad ugleda-
ju vrelo, od ljepote ostaju bez daha.
U uskom dubokom kanjonu podno drnike
Gradine postoje i ruevine starih mlinica, a neto
dalje korito premouju i dva stara kamena mosta,
naalost teko oteena tijekom domovinskog rata.
Prvi je vodio do tzv. turske mlinice koja se jo na-
zivala Mujanova ili Migalova mlinica. Za drugi
most se smatra da je izgraen za vrijeme Napo-
leona pa je poznat pod imenom Francuski most.
Pored njega stoje razvaline jo jednog mlina,
Mrenovog.
Srednjovjekovna utvrda Kljuica u donjem dijelu kanjona ikole foto: Joso Gracin
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 300
9, 2005 301
Mnogi ljudi koji ive uz ikolu jo i danas se
prisjeaju katastrofalne poplave iz 1975. godine
kada je podivljala vodena bujica unitavala sve
pred sobom. Stradali su usjevi, vinogradi i veina
mlinica u kanjonu, a Petrovo polje se pretvorilo u
golemo jezero. U kanjonu je vie ujezerenja, su-
enja, udubina i kaskada, a najpoznatije su Ov-
jak, Procip, Lasma, Sarana, uplji vir, vir Dvo-
strukovac, Delalinovac itd. Malo iznad Kljua
nalaze se slabo vidljivi ostaci Zoria mlina, a
dolje prema Torku rijeku premouje jo jedan
most to je nekada skraivao put izmeu Goria i
Miljevaca. Smatra se da je tu nekada prolazio stari
rimski put.
Kanjon ikole zaboravljen u svojoj surovoj
ljepoti ostao je iskonski privlaan, nepoznat i za-
gonetan. Oni malobrojni koji su ga proli uspo-
reuju ga s klancem male Paklenice, ali i kau da
je daleko ljepi, impresivniji i zahtjevniji. Ve
nekoliko godina zaredom planinari HPK Sv. Mi-
hovil iz ibenika ljeti kreu niz tu kamenu pus-
to, radi uivanja u neobinoj avanturi.
Kada sam prije petnaestak godina prvi puta
uao u kanjon i otkrio tu ljepotu upitao sam se: Je
li mogue da se ovo nalazilo samo 25 km od mo-
jega ibenika, a nisam znao da postoji. Kada sam
ugledao Torak, Kljuicu i sure, okomite stijene bio
sam oduevljen. Morao sam dolaziti ponovno i
ponovno. Ne znam ni sam koliko sam puta silazio
u korito, dovodio prijatelje, penjao se, istraivao,
fotografirao, a jednom i kampirao na livadi ispod
kule. Bila je kasna zima, veljaa, oujak, poetak
proljea, a korito suho kao da voda tu godinama
nije tekla. Pred zalazak sunca bismo se penjali na
Kljuicu i uivali u velianstvenom pogledu na
vrata kanjona i dolje na srebreno ue, a po noi
bi leei u atoru oslukivali skoro neprirodni um
tiine. Vrijeme je bilo proeto predivnom usam-
ljenou.
Jednog dana nas nekolicina probila se do Sa-
rane. Dalje nismo mogli, nismo imali potrebnu
opremu, a i dan je bio jo kratak, zimski. Sarana
je otprilike na polovici puta i itavi gornji dio ka-
njona, sve do Drnia, ostao nam je nepoznat.
Moralo je proi skoro desetljee i pol da se ponovo
vratim u tu duboku brazdu i pogledam to se dalje
krije u njoj. Pokuali smo se najprije u kanjon
spustiti starim makadamskim putem iz itnia, ali
na samom poetku nas je za dobrodolicu doe-
kalo upozorenje: Ne prilazi! Opasnost od
mina! Produili smo dalje, kroz Drni cestom za
Roki slap i na izlazu iz grada skrenuli lijevo uz
pogon TOF-a. Ljubazna portirka nam je objasnila
kako emo najlake doi do zaseoka Knezovi, koje
se nalazi 1 km nie, skoro na samom rubu kanjona
ije su strane u tom dijelu neto blae poloene.
Polazak od drnikog mosta nije najbolji izbor
jer, sudei po mirisu, izgleda da se dobar dio drni-
ke kanalizacije ba tu isputa u korito. Zauvijek
mi je neshvatljivo zato su ljudi tako aktivni i vri-
jedni kad trebaju zagaivati svoju majku prirodu.
Zato se sav taj smrad mora isputati ba tu u taj
slikoviti kanjon podno drnike Gradine?
Dva kilometra nie, u zaselku Knezovima
ljudi su nam pokazali najbri put do korita. Pro-
avi pokraj nekoliko automobilskih olupina, brzo
smo doli do presuenog dna i ondje uli u svoj
svijet. Sunano nedjeljno jutro, uniteni kameni
most i tisue punoglavaca u lokvama ispod njega.
Spustili smo se niz branu Mrenove mlinice i uz
miris trulei i vlage krenuli u nepoznato.
Poetno pjeaenje u jutarnjoj sjeni i dolazak
do prve vodene prepreke. S ruksacima kroz vodu,
a onda odmah iza zavoja nova voda, Ovjak. Pe-
desetak metara dugo sjenovito jezerce, dosta dub-
Neke detalje treba prijei alpinistiki
foto: Joso Gracin
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 301
302 9, 2005
lje od prethodnog. Napuhavamo nae malo plovilo
pa savladavamo i tu prepreku. Nastavak puta je
beskonani treking i paklena vruina u dnu duboke
presuene brazde. Velike udubine s ostacima vode
su spasonosne oaze, a bezbrojne zmije u lokvama
u koje se pohlepno bacamo s ruksacima i u odjei,
vie i ne primjeujemo.
Prekriveni sedrom dijelovi civilizacije u dnu
kanjona poprimaju nove oblike. Automobilska
guma je teki mlinski rvanj, a stari odbaeni lonci
su glineno antiko posue. Za stotinu godina ti
predmeti e postati zanimljivi arheoloki nalazi.
Stiemo do Procipa. Voda je tu stisnuta viso-
kim okomitim liticama u uzak kanal. Ne vidimo
gdje zavrava. Ponovno napuhavamo nae plovilo,
pa savladavamo i to vodeno korito. Uivamo u
sunanju na neobinom alu u zagrljaju kamena i
ege. Kanjonu kao da nema kraja, a stijene su sve
vie i strmije. Snaga vode izdubila je na jednom
mjestu polupilju u stijeni. Postavljamo konop,
stavljamo pojaseve i sputamo se s osmicom niz
prevjes. Lasma, velika presuena kaskada. Kakav
je tu slap kad ikola tee!
Iza sljedeeg zavoja Sarana, mraan prolaz u
propast. Tu je rijeka najua. Toliko je usko da kad
rairi ruke pomisli da e u istom trenutku us-
pjeti dotaknuti i jednu i drugu stranu kanjona.
Voda je napravila dubok usjek i u njemu duboke
bunare. Puni su bistre, hladne vode u kojoj plivaju
jata sitnih uklija, a suneve zrake ne mogu obas-
jati dno procijepa ni usred ljeta kada je sunce u ze-
nitu. Sve to zavrava padom u udubinu ispunjenu
vodom, iza kojeg slijedi okomica via od 15 m.
Kanjon je u ovom dijelu impresivan. Osje-
amo se kao da smo tisuu milja daleko od svega.
Stijene se slojevito propinju i stotinu metara u vis.
Stipe se vere uz litice i nestaje na otrici neba, a
nas troje se zaobilazei kameni oltar penjemo
strmo uz padinu. Sputajui se kroz neprohodnu
ikaru ponovno ulazimo u korito.
Nova kaskada, uplji vir. Nailazimo na bunar
pun zmija. Jezivo klupko odvratnih gmazova
ostavljenih u aci prirode. Na jednom dijelu, koji
centimetar iznad naih glava, elina sajla stoji
vrsto zategnuta izmeu dviju obala kao zamka za
none konjanike. Sajla je tu jo od 1992. godine.
U korito ikole, podno Crvenih peina foto: Joso Gracin
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 302
9, 2005 303
Postavljena je za vrijeme akcije oslobaanja milje-
vakog platoa, a posluila je naoj vojsci za preba-
civanje municije i naoruanja preko nabujale
rijeke.
Skoro pod pravim kutom, kanjon odjednom
zakree desno. S jedne i druge strane nadvile su
se nad nama goleme litice. Ostavljamo opremu i
penjemo se strmim siparom do velike grede. Kroz
mali okrugli otvor ulazimo u nekoliko stotina me-
tara dugaku pilja to se lagano sputa u utrobu
ogromne stijene. Spasonosna svjeina. Palimo
svjetiljke i pratimo ilu stabla debelu kao ljudska
ruka. U potrazi za vlagom ula je u kanal kao ve-
lika zmija i pruila se pedesetak metara duboko u
srce tame. Odjednom neto ivo, velika aba, tre-
nutak jeze. pilja se rava, ulazimo u desni kanal.
Bacamo kameni ni vertikalu, dubina je vea od
15 metara. U glavnom kanalu sve je vie finog
blata i gliba to se hvata za cipele.
Vraamo se i izlazimo na svijetlo kasnog
popodneva. Ispod nas novi most za Miljevce, a
stotinjak metara desno skriven u zelenilu otvor
pilje Okljunice, kao otvor neke velike kljuani-
ce. Prolazimo ispod mosta, pa niz primitivnu bra-
nu Zoria mlina i ulazimo u dio kanjona koji je
teko opisati. Tu su dno i strane kanjona postale
kompaktna okamenjena cjelina. Sve je spojeno,
ravne ploe, udubine, kamenice i oble kamene
glonde. Provlaimo se, puzimo, preskaemo i
upadamo u bunare pune vode. U jednom osjetih
estoki ubod u nogu. Ugrizao me je vodeni ti-
pavac. Jaka bol brzo nestaje u hladnoj vodi.
Iznad nas su polupilje, neto nie stijena zva-
na Noge Kraljevia Marka, a visoko iznad Crvene
peine. Na sredini korita jedan kamen stoji poput
nekog velikog roga. Snana vodena bujica nabila
je na njega veliku traktorsku gumu i nainila ap-
straktan prizor. Neobian spoj prirode i odbaenog
komada civilizacije.
Izlazimo kroz vrata kanjona, umorni i edni,
bez kapi pitke vode. U predveerje, podno Klju-
ice pohlepno beremo sone plodove bijelih murvi
i uivamo u smiraju dana. Penjemo se uz brinu i
tono u sumrak ulazimo u selo Brnjicu. Na samom
vrhu kanjona preli smo preko poskoka i ne obazi-
rui se na njega. e je jaa od svega, i od umora
i od straha. Ulazimo u veliko dvorite, traimo
vodu, dobivamo sve. Doivljavamo iskreno gosto-
primstvo ljudi iz Zagore. Pored nas su hladna
voda, crno vino i kruh s prutom. Izuzetna ena,
Neda Ljubi iz Brnjice, pruila je gostoprimstvo
nama, etvorici neznanaca, to smo doli iz mraka
i uli sluajno u njezino dvorite. Cijeli smo se dan
po paklenoj egi provlaili kanjonom ikole,
traei u njemu pustolovinu i ljepotu prirode, a
nali smo neto to je vanije od toga nali smo
iskrenu toplinu ljudske due.
Naputajui Zagoru sjetio sam rijei Petra
Kneza koji nas je ispratio na poetku nae pusto-
lovine po ikoli. Rekao je: U vrime moje mla-
dosti u ikoli je bilo i riba i rakova, sada ih vie
nema, ali vrati e se ponovo. Vrati e se kad se
ovik vrati oviku i prirodi.
Niz stijenu u Sarani foto: Joso Gracin
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 303
U Hrvatskom planinaru br. 7-8/2005.
objavljen je lanak prof. dr. eljka Poljaka s pita-
njem u naslovu: Dokle e Hrvatska biti bijela
mrlja u mrei europskih pjeakih putova? S
obzirom na sadraj, smisao i ciljeve toga priloga,
nema potrebe komentirati ili osporavati uradak
potovanog prof. Poljaka, ve mu treba estitati i
zahvaliti to se ta tema nakon dugo vremena nala
na stranicama naeg asopisa.
Ipak, radi povijesnih planinarskih injenica, te
potrebe da se barem u jednom dijelu otklone po-
stavljeni upitnici, potrebno je precizno prikazati
odnos HPS-a i organizacije E-putova (Europais-
che Fernwanderwege), te razmotriti to Hrvatska
danas moe uiniti. Smatram da bi odmah trebalo
osnovati kompetetno tijelo
radi dobre i brze pripreme,
ali i realizacije zahtijevnog
posla ukljuivanja Hrvatske
u tu organizaciju. Svakako
da je za nas planinare os-
novno pitanje elimo li
uope E-putove na naem
podruju i jesmo li u do-
voljnoj mjeri svjesni da su
za E-putove nuni smjeta-
jni i drugi objekti daleko
vieg standarda od onih koje
mi imamo i na koje smo
navikli.
to se tie povijesti
odnosa prema E-putovima u
naoj zemlji, mogu posvje-
doiti da su intenzivni razgovori o provoenju E-
putova kroz Hrvatsku zapoeli 1989. i trajali ci-
jelu 1990. godinu, kada su zamrli u ratnim okol-
nostima. U prvoj polovici 1990., stjecajem okol-
nosti, odrao sam kao predsjednik Slavonskog
planinarskog saveza zajedno s tajnikom HPS-a
Nikolom Aleksiem, pet-est razgovora s dr.
Robertom Wurstom iz Bea. On je tada bio ne
samo predsjednik meudravne komisije Dunav
Drava, ve i vrlo ugledan predsjednik organi-
zacije E-putova. Uz prisustvo prevoditeljice bo-
ravili smo i imali sastanke za E-putove u Osijeku
i na vie mjesta u Baranji. Negdje u rujnu te go-
dine, stojei na uzvienju iznad Banskog brda nad
Dunavom kod Batine, iskreno je iskazivao
304 9, 2005
EUROPSKI PUTOVI
NA PUTU PREMA EUROPI
DRAGO TROELJ, Naice
P R I L OG Z A R A S P R A V U O E - P U T OV I MA
Dio programa bio je obilazak Visegrada, Szentendrea i planine Pilis
foto: Drago Troelj
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 304
oduevljenje za nae prijedloge, ali i pokazivao
zabinutost nad politikim neprilikama koje su
Hrvatskoj nametane poslije prvih demokratskih
izbora u travnju 1990. Tako se sjeam i neobine
scene kada je taj Austrijanac, zadivljen odsjajem
sunca po povrini Dunava, poluglasno okrenut
prema ravnoj vojvoanskoj ploi, izgovorio:
Tamo je istono rimsko carstvo, a ovo iza nas je
zapadno!. O tim rijeima, izgovorenim s mnogo
opravdanog razloga, imao sam prilike puno puta
poslije razmiljati.
Sredinom rujna tajnik HPS-a, sada pokojni
Nikola Aleksi, zamolio me da mi iz Slavonije
otputujemo kao delagacija HPS-a u Dobg ko na
planini Pili (Republika Maarska), kamo smo
pozvani da sudjelujemo na radu plenuma organi-
zacije E-putova, kojem je predsjedavao dr. Wurst.
Otputovali smo ja, kao predsjednik SPS-a, ore
Bali kao tajnik, te Varga Arpad, planinar iz Osi-
jeka i ujedino na prevoditelj za maarski i nje-
maki jezik. Smjestili smo se u hotel Napsugar,
te tamo boravili od 6. do 9. listopada 1990. Kako
su u to vrijeme pred Hrvatskom bile sve otrije
ratne prijetnje, tri dana zanimljivog i korisnog pro-
grama proveli smo s dosta tjeskobe i zabrinutosti.
Odgovarao sam na mnogobrojna pitanja pred-
stavnika gotovo svih delegacija (bilo ih je oko 20
do 24), a osobito onih iz
Slovenije, Maarske, Austrije,
Njemake, Bugarske, Slo-
vake, te posebno panjolske
Katalonije. Na sjednici
plenuma prisutno je bilo
ukupno 80 delegata i lanova
Organizacijskog odbora. Usp-
jeli smo predstaviti Hrvatsku
i HPS, te slubeno zatraili
prijem nae domovine u aso-
cijaciju E-putova. Nai prijed-
lozi i pokloni koje smo predali
primljeni su uz veliko odobra-
vanje prisutnih. Zakljueno je
da e se na iduoj sjednici
plenuma, koja je bila zaka-
zana za 3. do 6. listopada
1991. u Montserratu kraj Bar-
celone, HPS biti primljen u
punopravno lanstvo E-putova.
Tijekom plenuma obavljen je i turistiko-pla-
ninarski program razgledanja Visegrda, Szenten-
drea i obilaska slikovitih predjela planine Pili.
Odrana je i veera s gotovo 600 gostiju.
Moram istaknuti da je vjerojatno i sam prof.
Poljak svjestan da bijelih mrlja u mrei europ-
skih putova ne bi bilo da ve poetkom 1991. nije
Hrvatskoj nametnut krvavi rat koji je zaustavio uz-
napredovale dogovore. Dakle, Hrvatska i HPS, to
se tie E-putova, krenuli su na vrijeme, ali su ratna
zbivanja pa i nerazumijevanja nekih lanica E-
putova ostavili Hrvatsku izvan te mree.
Sada, uz primjetan drutveni napredak i ubr-
zani gospodarski razvoj, zemljopisni poloaj Hr-
vatske i posebnosti naih ljudi i krajeva mnoge e
turiste i druge namjernike iz cijele Europe privui
u ove krajeve. To sve daje opravdanu osnovu za
hitno ukljuivanje Hrvatske u mreu E-putova, pri
emu ugled HPS-a, te ranije steeno iskustvo u
slinim europskim asocijacijama, treba biti zalog
ovoj akciji. Takoer se te aktivnosti moraju, bez
odlaganja, ozbiljno predstaviti nadlenim drav-
nim i portskim tijelima radi ope dobrobiti, novog
i snanog turistiko-planinarskog pokreta u okviri-
ma nae domovine.
9, 2005 305
Drago Troelj predaje hrvatske darove dr. Robertu Wurstu na plenumu E-putova
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 305
306 9, 2005
HRVATSKA PLANINARSKA
FOTOGRAFIJA IZMEU
DVA SVJETSKA RATA
U razdoblju izmeu dva svjetska rata
Hrvatsko planinarsko drutvo (HPD) bilo je ne
samo sredite planinarske djelatnosti, ve i
jedno od arita fotografske umjetnosti u
Hrvatskoj. Godine 1926. HPD je ak zapoeo
izdavati asopis Fotografski vjesnik. Urednik
mu je bio Josip Pasari, a do kraja 1927., kada
se ugasio, izalo je 18 brojeva. U Ivancu je po-
drunica HPD-a 1933. izdavala asopis Ga-
lerija (podnaslov: mjesenik internacionalne
umjetnike fotografije). Planinarske fotografije
prikazivale su se ak na foto-izlobama u zagre-
bakom Umjetnikom paviljonu. U to doba iz-
dane su i dvije vrijedne fotomonografije pod
naslovom Hrvatske planine, prva 1935.
povodom 60. obljetnice HPD-a, a druga, vrlo
opsena, 1943. godine. Meu fotografima mogu
se pronai mnoga poznata fotografska i plani-
narska imena: npr. Too Dabac, Ljudevit Grise-
bach, Otokar Hrazdira, Vladimir Horvat, dr. Ivo
Horvat, dr. Josip Poljak, Josip Pasari, Umberto
Girometta i drugi.
Nekoliko odabranih slika iz tih monografija
objavljujemo kao podsjetnik na doseg plani-
narske fotografije prije vie od pola stoljea.
Ujedno, veini planinara bit e zanimljivo neke
poznate prizore usporediti s istim prizorima
snimljenim prije vie od 60 ili 70 godina.
Alan aplar
Klek kod Ogulina
foto: Dr. D. Markovi
Vraji prolaz
foto: R. Plaek
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 306
9, 2005 307
Veliki Zavian
foto: Dr. H. Emili
Bijele stijene
foto: Lj. Griesbach
Pogled s Biokova
foto: U. Girometta
Lika Pljeivica
foto: dr. I. Horvat
Obru
foto: Lj. Griesbach
Risnjak sa
loserovim domom
foto: K. ojat
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 307
Vladimiru Nazoru, Vjeceslavu Novaku, Zlat-
ku Tomiiu i drugim poznatim i manje poznatim
knjievnicima koji su u svojim djelima opisivali
Velebit pridruuje se i kazalini redatelj i knji-
evnik dr. Marko Fotez (1913-1976).
U dvadeset priica Fotez u knjizi Mozaik
(Suvremena biblioteka, Zagreb 1944) opisuje
svoje doivljaje s putovanja po europskim gra-
dovima. etao je bekimi ulicama, bio je na svad-
benoj sveanosti albanskog kralja, druio se s
dubrovakim gosparima, a posjetio je jo Vene-
ciju, Prag i Rim. U priici Ljudi i krajevi Jadra-
na pie i o Velebitu.
etvorica dvadesetgodinjaka, studenti zagre-
bakog Sveuilita, elei upoznati skitalaki
ivot, netaknutu prirodu i neizbruene ljude,
upute se u ljetno doba 1934. prema Jadranu. Unaj-
mivi malu barku, (jedan je od njih, s mornar-
skim iskustvom, bio kapetan broda), zaplove
iz rapske luke morem s osjeajem slobode i
neovisnosti. U Karlobagu se prijavljuju lukoj
kapetaniji i andarmerijskoj postaji. Karlobaani
im govore: uvajte se karlobakog kanala! Tu je
bura najjaa. Ovdje se ona rodi, u Senju se krsti,
u Kraljevici se eni, a u Trstu umire. Jedan de-
beljukasti mjetanin predloi im da odu s autobu-
som na Velebit, do kubusa, te im jo veli:
Proveselite se dok ste jo mladi, u Karlobagu ima
ive vode i lijepih djevojaka. I oni se provesele,
ali ne s djevojkama, ve u gostionici Jurice Bakar-
ia u drutvu sa etvoricom mladih Gospiana
koji takoer krstare Primorjem, ali automo-
bilom. S osjeajem bratstva i jednakosti zapje-
vali su tako glasno pjesmu Nikaj na svetu lep-
ega ni da je andar morao pred vratima gostio-
nice potjerati znatieljno opinstvo koje je slu-
alo za njih jedinstvenu priredbu. Veselo drutvo
preseli se na ulicu, gdje se nastavilo s pjesmom,
drueljubljem i zdravicama. Na rastanku se s
brao moja drutvo razilo, Gospiani prema
Senju, Zagrepani pod ator na livadu, a pun
mjesec ljulja se lagano na zvjezdanom nebu.
Vedro i svjee jutro silazilo je s Velebita
kad se etvorka ukrcala u tijesni autobus koji je
krenuo vijugavom i strmom cestom u Liku preko
Velebita. Do kubusa je vonja sliila potan-
skoj diliansi na Divljem Zapadu, jer su se vei
dio puta vozili na krovu. Nesnosno im je bilo u
masnom i zaguljivom autobusu, pa im je voza
308 9, 2005
TEATROLOG FOTEZ NA VELEBITU
1934. GODINE
VLADIMIR JAGARI, Zagreb
I Z P L A N I N A R S K E P R O L OS T I
Stari mlin u Paklenici
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 308
dozvolio vonju na krovu meu vreama i kove-
zima. Iskrcali su se u blizini kubusa. I kuda sad?
Krenu jednim puteljkem kroz uski procijep
koji ih dovede do malog sela na primorskoj strani
Velebita.
1
Uu u prvu kuicu. U uskoj i zadim-
ljenoj kamenoj prostoriji visi sa stropa lonac i
ljulja se nad primitivno sloenim klipovima drva,
koja are i dime, a oko njega ui nekoliko ena i
mnotvo malene djece. Pitaju ukuane: Koji je
najljepi brieg da se uspnemo na njega? Sitan
stari s likom kapom na glavi opirno im objasni
put do vrha jedne stijene s koje ete vidjeti nae
selo i sva naa brda i doline. Prema starevim
uputama, nakon lutanja po umi i otrim kame-
nim prijelazima i liticama, uspjeli su nekako
zmazani i znojni stii na vrh. Pogled bajosla-
van i nezaboravan!, netko vikne. Vrativi se u
selo popili su sedam litara mlijeka. Mjesec je
ve bio izaao kad su se klecavim nogama spustili
do mora svladavi 1300 m visinske razlike.
Sutra nastave barkom do Novigrada. U gos-
tionici su veerali peene jegulje i pili gusto crno
vino po est dinara litra. Nakon veere pridrui
im se priljivi vremeni gostioniar koji ih, pored
ostalog, savjetuje i ovim rijeima: Zaboravite na
sve trzavice i griehe u prolosti i radite za tu zemlju.
Ona je tako liepa i tako bogata. Mi bi je mogli
ograditi kineskim zidom, i nita nam ne bi trebalo.
Imamo jela, imamo vina, imamo vune za odiela,
imamo liepih ena, a drugo ovjeku i ne treba.
Ujutro im gostioniar donese za put groa i veli
im neka se sjete jueranjih riei. Doplovili su
do Starigrada Paklenice.
Prvi dojam kad ovjek ue u Veliku Paklenicu
je nezaboravan... snaan je to osjeaj veliine
prirode i njene jake nezaustavljene veze sa ovje-
kom. Prolazei pokraj mlinova stignu do luga-
reve kue sa dva prozora u kojoj su zatekli u-
mara i lugara koji su se upravo dogovarali za put
u Liku preko Vaganjskog vrha. Uz dozvolu lugara
ostali su nekoliko dana u lugarnici.
2
Kapetan ode
gore u selo u potrazi za hranom. Vratio se vrlo
brzo s jednim velebitskim stanovnikom koji je
donio u torbi krumpira, jaja, kruha i lonac od est
litara mlieka. S njim se dogovore da im on bude
9, 2005 309
Stara razglednica Karlobaga
1
To je bilo selo Konjsko.
2
Lugarnica je izgraena 1904., a na njenim teme-
ljima podignut je 1963. sadanji planinarski dom
u Paklenici. U gornjem dijelu Velike Paklenice u
potoku je bilo dosta vode, tako da su mlinovi ne-
smetano mogli mljeti ito.
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 309
vodi na Sveto brdo. Poslije veere odu u oblinji
mlin do mlinara, dva metra visokog, pleatog i
obuvenog u opanke. Malo panjaka u brdima...
a nas je desetero u kui, pria mlinar i poziva da
dou u njegovu kuu. I oni ga sutra posjete, jer je
polazak na Sveto brdo neizvediv, gore je magla,
a bura nosi kamenje i moe da vas srui, veli im
neki ovjek s magarcem koji nosi suho granje.
Mlinareva kua je smjetena u polupeini.
3
Dva
metra je visoka, tri metra iroka i tri metra dugaka.
Tu je pokraj i kuhinjica s otvorenim ognjitem, a
ispod je staja za stoku. Ovakvog stana nema u i-
tavoj Jevropi, govori im mlinar, te ih ponudi
kuhanim krompirom koji su zalijevali vruim
mlijekom. Prizor iz neandertalskih vremena ko-
mentira netko iz etvorke, te nastavi itav je
ovaj kraj odrezan od svijeta, sve tamo do Senja.
To bi mogla biti vicarska! Gdje ima ovakvih
brda? Brdo kamenja, vrela, a par sati od toga naj-
arobnijeg od svih mora!
Rano u jutro doao je po njih vodi, te krenu
put Svetog brda. Zaustave se kod livade gdje je
vrelo Ivine vodice. Pogled odavde je na izrezba-
reni vapnenac i more. Dalje ih vodi mladi pastir
310 9, 2005
TKO SU PRVI PONAVLJAI
BRAHMOVOG SMJERA?
Prvi penjaici smjer u Ania kuka na
Velebitu u Velikoj Paklenici ponovio je
Zenko Simunovi s Nedjeljkom Jakiem 3.
svibnja 1955. a ne s Duanom Jakiem kao
to je pogreno navedeno u lanku Dragu-
tin Brahm prvi smrtni sluaj u hrvatskom
alpinizmu u HP 9/2004, str. 295.
Parii u
Paklenici
foto:
Vladimir
Jagari
3
U polupeini u podnoju Crljenog kuka ivjela je
obitelj Ramia. U Velikoj Paklenici izmeu dva
svjetska rata ivjeli su jo Parii i Marasovii. Svi
su se oni postupno preselili k starogradskoj
jadranskoj magistrali.
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 310
9, 2005 311
s pastirskom frulom koji uva ovce po brdskim
panjacima posutim ovcama i kozama. Tu su i
ljudi koji na kristalnom gorskom zraku kose
travu na 1600 m visoko, a pogled im je na ka-
mene prodore Velike i Male Paklenice. Evo ih
konano na cilju: kod male kamene piramide,
na vrhu Svetog brda, 1790 m nad morem. Pogled
je na liko polje, more, Zadar i na zapadni golemi
kameni hrbat Velebita. Na mukotrpnom povratku
u lugarnicu ispili su svaki po litru vrueg mlijeka
i pojeli po pola kile jemenog kruha. Tu su i pre-
spavali, a veer su proveli u razgovoru s lugarom,
narodnom duom. Sutradan na izlazu iz Pakle-
nice doekalo ih je arko sunce i barka kojom na-
stavie ploviti do Jablanca. U hotelu Planinar
naruili su hranu, jer su izgladnjele zvijeri.
Pojeli su 8 porcija pruta, 6 kg kruha i 8 komada
okoladnih kolaa, popili su i 8 crnih kava. Kad je
konobar sloio na lakat brdo tanjura, netko od
etvorke ga upita: to ima jo za jesti?
Smijeh! uvi to gazda hotela, pomalo ljutito
odgovori: Gospodo, tu imate ognjite pa si izvo-
lite sami kuhati. Molim platit! 192 dinara!, bio je
gazdin odgovor. etnja jablanikim korzom.
Susret sa lanovima zagrebakog jass sastava,
koji ovdje ima angaman. E, to se mora proslaviti!
Natrag u hotel vino, poznanstvo s jednom Nje-
micom i pjesma Meknite se vse gore.... I na
kraju nona i cjelodnevna vonja barkom mir-
nim morem do Senja. Tu su proslavili oprotaj
od ovog divnog naeg jednomjesenog ivota.
Klanac Velike Paklenice poetkom 20. stoljea foto: Josip Poljak
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 311
HPD Sokolovac 1898. u Poegi ustanovilo
je 1994., na inicijativu tadanjeg predsjednika,
jednu novu, moda neuobiajenu dunost kroni-
ara drutva. U Statut Drutva ugraen je lanak
koji glasi: Sve dogaaje znaajne za rad Plani-
narskog drutva, izlete, pohode, sletove, radne
akcije, predavanja, izlobe i druge programske sa-
draje, kroniar Planinarskog drutva upisuje u
knjigu Drutvena kronika. Kroniar Drutva je
istodobno i glasnogovornik Upravnog odbora.
Bira se na rok od etiri godine i na taj poloaj
moe biti ponovno izabran. Za svoj rad moe biti
nagraen po odluci Upravnog odbora Planinar-
skog drutva.
to je zapravo kronika, a tko kroniar? Prema
Rjeniku hrvatskog jezika, kronika je tekst u ko-
jem se biljee dogaaji po slijedu u vremenu.
Upravo na tom tragu i usmjereni ka tom cilju,
poeki su planinari ustanovili dunost kroniara
drutva. ast je prvo pripala Katici Bartoek, koja
je drutvenu kroniku vodila 11 godina. Kronika je
ispisana u 9 svezaka, na vie od 800 stranica.
Otvarajui prvu knjigu Kronike, na samom
poetku, izmeu ostaloga, itamo: 6. oujka 1994.
godine... Planinari, oni hrabri, oni koji se ne boje
ni vjetra, ni niih temperatura, krenuli su u na
lijepi i uvijek dragi Papuk. I ove nedjelje je Tri-
njica bilo mjesto okupljanja onih koji vole prirodu
i druenje (Z. Dukanovi, Spahievi, njih etvero,
Trobievi, I. Martinek, A. Jambrovi, B. Stoji i
jo neki). Bilo je veselo, loila se vatra, pekla se
slanina. Kuala se dobra kapljica vina...
U drugoj knjizi, za 17. veljae 1996. pod
naslovom Planinarska pokladna veselica ita-
mo: Novinari koji su u ovoj subotnjoj noi obi-
lazili zabave u naem gradu i okolnim mjestima,
rekli su nam da je ova veselica u planinarskom
domu Lapjak i najlua i najveselija Dom
topao i osvijetljen u snijegu i mnogo gostiju-
makara, a svirali su Crni biseri sve do 5 sati
ujutro.
Sedma knjiga... 29. studenoga 1998. Poeka
gora... Magleno nedjeljno jutro. Poi ili ne? Kao
da pada neka rosulja Hoe li uope netko doi
na Trg Sv. Trojstva u osam sati? Ipak kreem...
deset minuta prije osam, prve nedjelje adventa...
Osam sati i deset minuta, a jo nikoga nema.
Putem susreem A. Lovria. Idemo zajedno na
Trg. Onda ugledamo Dragu Mikela. Mae. Odla-
zimo u gradsku kavanu na kavu. Kroz prozor pra-
timo hoe li jo netko doi na Trg. Stie Tomica
Vidakovi, a nedugo zatim i Stipa Gali. ekamo
jo doktora Garilovia, koji je rekao da e sva-
kako ii... Dogovaramo se kamo krenuti. Blata si-
gurno ima i to pravog slavonskog, koje se u jesen
ili zimu lijepi na cipele, pa ih poslije jedva ope-
re... Pavlovci su na dananji cilj U kui Ice
Benia nas eka Franjo Jurkovi iz Batrine.
Oekujemo kuhanu rakiju, ali doekale su nas i
tople krofne Kreemo put Pavlovaca. Tmurna je
to nedjelja. Osobito ova u Pavlovcima. Svetac je
i ljudi se odmaraju prije ruka... Idui seoskom
cestom ugledasmo pure kojima zvidimo, dok se
one glasno oglaavaju, irei svoje repove poput
lepeze.
U osmoj knjizi Kronike itamo novinski tekst
pod naslovom: Kronike Kaje planinarke, objav-
ljen u Veernjem listu 27. listopada 1999. Na
radiju je pripremila ili uredila vie od 200 plani-
narskih emisija, a sada uspjeno obavlja dunost
tajnice Drutva. Od 1994. vodi Kroniku HPD
312 9, 2005
KRONIAR PLANINARSKOG DRUTVA
dr. ANTUN LOVRI, Poega
R A D P L A N I N A R S K I H D R U T A V A
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 312
9, 2005 313
Sokolovac. Kad smo je
pitali to ju je potaklo da
se prihvati toga posla,
skromno je uzvratila da je
to bila zamisao predsjed-
nika Drutva.
Listajui svaki od tih
svezaka, ovjek se pris-
jea planinarskih izleta,
pohoda, veselica, akcija...
Dakako, i ljudi, od kojih
nekih vie nema.
Kronika. Ljetopis. Za-
to zapisi u obliku literar-
nog tiva? Zato uope
kroniar u Drutvu? Povi-
jesni arhivi danas nam
uvaju vrlo dragocjene
spomenice ili kronike kola, u kojima itamo povi-
jest mjesta, obiaje, vane dogaaje u ivotu mje-
sta. Mnoga dobrovoljna vatrogasna drutva tako-
er su imala spomenice, koje su osim vatrogasnih
djelatnosti biljeile i drutveni ivot u naselju.
upni uredi i danas vode spomenice, a u svojim
arhivima dre pravo povijesno bogatstvo o nase-
ljima upe, stanovnicima, obiajima, vjerskom
ivotu itd. Na tragu povijesnog iskustva u biljee-
nju drutvenog ivota, poeki su planinari, oku-
pljeni u jednom od najstarijih hrvatskih plani-
narskih drutava, samoinicijativno pokrenuli pisa-
nje kronike Sokolovca i time sauvali od zabo-
rava sve djelatnosti Drutva.
Kako to ine druga planinarska drutva? ine
li to uope? Za veliku veinu planinarskih dru-
tava odgovor e biti negativan. Je li suvremeno
informatiko drutvo razlogom naem nemaru pre-
ma vremenu iza nas ili je posrijedi nemar da se
ivot drutva trajno zabiljei kao uspomena na
planinarske djelatnosti, na ljude, na radost boravka
u planini. Planinarsko drutvo kao da postaje uz-
gredna graanska asocijacija koja postoji tek ona-
ko i onoliko koliko koji pojedinac ili pojedinci u
njima nalaze osobni interes. Nekada su godinje
skuptine bile veliki drutveni dogaaji, nekada su
se sa zadovoljstvom slagali planovi rada, nekada
su se gradili planinarski domovi, kue, nekada.
Planinarstvo je dobrovoljno, ali zanimljivo
drutveno okupljanje u kojem se pojedinac soci-
jalizira i daje svoj drutveni prilog. To je zajedni-
ki izlet, predavanje, radna akcija, ali i grlena pjes-
ma u planini, zajedniki ruak, pomo prijatelju,
radost i ushienost u okoliu, fotografija, peat u
dnevniku... ini se da ne prepoznajemo vrijednosti
planinarstva sadrane u istinskoj skrbi za men-
talno, tjelesno i socijalno zdravlje. ivot u suvre-
menom drutvu, u sebinim i zatvorenim mini-
skupinama, zatrpanim informacijama, s obilatim
lanim potrebama, sve je vie ili gotovo samouni-
tavajui. Planinarsko drutvo i iskonsko planinar-
stvo nisu spasonosan lijek, ali su osobito uinko-
viti kada je u pitanju socijalno zdravlje. Pa zato
ih onda obilatije ne koristimo?
Kad smo bili mala djeca, pisali smo spome-
nare za trajno sjeanje na kolske dane i djeja pri-
jateljstva. Sada smo odrasli. Zapiimo u ime sebe
samih i u ime svojih prijatelja svoj drutveni, pla-
ninarski ivot. Sauvane, zabiljeene uspomene
velika su drutvena vrijednost. One su povijesna
graa za monografiju, povijesnu crticu ili proslavu
obljetnice. Moda je HPD Sokolovac sa svojom
Kronikom sada iznimka, ali radovat e nas ako
postanemo preteama novoga drutvenog zadatka:
zabiljeimo svoje drutvene djelatnosti, u ime nas
i onih koji dolaze! Nije zalud kazano: Neka je za-
pisano!
Knjiga sa zapisima iz rada HPD Dugi vrh iz Varadina
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 313
Ima jedna planina, nevisoka, ali meni draga.
Spomen njezinih 420 metara visine ne pobuuje
elju da se poto-poto, ili barem jednom doe na
njezin vrh. Uz nju nisu vezane nevjerojatne plani-
narske dogodovtine, nit joj je ime sadraj estih
planinarskih pria. Mnogi je, i nakon ovog mog
teksta nee potraiti, niti posjetiti, ali nita zato.
Ili, jo i bolje. Ona e tako, gotovo usamljena, i
dalje ostati kutak tiine, spokoja i mira. Moj skro-
viti kutak.
Postoje trenuci u ivotu, u godini, u tjednu, u
danu kad nam treba mir i tiina koju ne mogu
pruiti prostori kue ili stana. Uzalud je zatvarati
prozore, sputati rolete i navlaiti zavjese, buka
dana i vlastiti nemiri ostaju unutar prostora, ostaju
u nama. Pouzdano znam najbolje je izai, u priro-
du otii. Ja tada hitam u okrilje svoje malene pla-
nine, u svoj skroviti kutak. U sjenoviti hlad i spo-
koj Puste Bele.
Kod ribnjaka obitelji Zagorec ostavljam auto
i za samo korak, dva preko asfalta ulazim u uma-
rak. Odmah tu, na samom poetku potok niskih
obala presijeca stazu kao prozirno-srebrna vodena
granica izmeu onog svijeta vani i ovog to mi se,
ukav i zelen nudi i otvara. Uspinjem se odmah
strmo kroz raznoliko nisko bilje. S proljea na tom
poetnom dijelu sve je puno malih gljiva crvenih
aica koje, doista kao siuni pehari, nude po-
gledu svoju rujnu nutrinu. Tu blago krunama njie
umski ljiljan i blijedoutim zvonolikim glavi-
cama podrhtava naprstak. Modre se i bijele uma-
rice, nijansama plavog i lilastog natjeu cvjetovi
plunjaka, utim srcem suncu otvaraju ivanice...
U umi ove, moje malene planine, vie je svako-
vrsnog bilja, cvijea i raslinja nego na nekim
drugim povrinom i visinom veim planinama.
Naskoro izlazim na neto iri put koji se blago
uvija sredinom planine i postupno uspinje nasla-
njajui se jednom stranom u niski brljan i paprat
obraslu strminu a drugom rubei dubinu koja zjapi
meu srebrnastim visokim bukvama. Na mjestima
gore vie staze izranjaju stijene proarane meko-
om svilenkaste mahovine i sivilom vapnenca.
Svaki idui metar staze otkriva oku neto novo.
Ovdje prave male vrtove mlade svjetlozelenkaste
paprati jelenji jezik, tamo divlju ruu i boikovi-
nu, dalje jo veprinu umjesto kapljicama rose,
crvenim bobicama ureenu. A vidjet je tu i poneku
lomnu i njenu orhideju.
Na mjestima korak uranja u mnogogodinje
ukavo lie, onda prelazi mekom zemljom i glat-
kim isprepletnim korijenjem, pa opet preko kame-
nja, lia, tvrda tla, svejednako penjui se polako
ali uporno. Nebo se kroz kronje ini blie. Na
ravnijem dijelu staze obavezno zastajem. Ispred je
gotovo pravilno poredan drvored ravnih i nevjero-
jatno visokih bukvi, lijevo ogoljeli obronak s po-
nekim gromadama nalik okamenjenim krtinja-
cima, desno dolje uma se obruava strminom sve
do ceste to se pokatkad nasluti bukom vozila ili
sivim bljeskom kroz zelene grane grabova, jaseno-
va i poneke crnogorice.
Ne urim. Udiem svjeinu ume. Osluku-
jem. Nevidljive ptice i povjetarac u liu. Tu uvi-
jek ujem svoje srce i svoje misli. Ba na ovom
mjestu oive i uspomene. Tu zapravo prolost traje
stopljena sa sadanjou prelivena u budunost,
ini da ne postoji vrijeme ve samo osjet. I ja
vidim, moj tata naslonjen na tap s divljenjem pro-
matra umu, a ja s ponosom njega svog sedam-
314 9, 2005
SKROVITI KUTAK
MIRA INCEK, Varadin
H R V A T S K O Z A G OR J E I V A N I C A
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 314
desetdvogodinjeg oca koji unato mnogim boles-
tima prati me na barem nekim, lakim planinare-
njima. ujem glas koji imenuje svako drvo, i uim
o umi to znala nisam. I nastavljam dalje, ne vie
sama.
Staza stie do mjesta izbora. Strmo lijevo
zove na vrh do ostataka zidina utvrde Pusta Bela
ili lagano sputajui se umom proaranom bjeli-
nom breza vodi dalje prema Grebengradu. Moe
se i lijevo ispod vrha novim putem sve do eva.
Strmo i brzo uspinjem se na vrh. Stare, trone
zidine opasuju malu zaravan usred koje stoji velik
drveni kri. Vrijedni su ga planinari Dugog vrha
na ramenima donijeli i postavili na ovo mjesto, na
ovo posveeno tlo. Nekada davno, jo krajem XII.
stoljea ovdje na Ivanuevu brdu bilo je sjedite
vitezova Svetog Ivana Ivanovaca vitezova re-
dovnika koji su u svojim kuama zbrinjavali i pru-
ali pomo putnicima, hodoasnicima i kriarima
na njihovom putu u Svetu Zemlju. Utvrda Bela je
imala oblik nepravilnog etverokuta. Unutar bede-
ma i branita stajala je kula posred grada, a u
gradu su bile blagovaonice, kuhinje, kupaonice i
podrum. Poetkom XVII. st. Bela je jo bila nasta-
vana i u njoj su bili smjeteni straari, no ve
1653. godine o utvrdi Beli govori se kao o razru-
enu gradu i od tada utvrda propada. Vrijeme koje
nadlijee njezine zidine, otkida joj kamenje, vje-
trima raznosi vezivni materijal i svakom su godi-
nom zidovi sve lomniji i klimaviji, a uma uokolo
puna novog i novog kamenja s utvrde. Odavno
ovom drevnom zdanju odgovara ime to mu ga
nadjenu narod Pusta Bela.
Ipak jo uvijek se osjeti poseban mir unutar
ruevnih zidina ovog velebnog zdanja jer duh
davnih vremena i hrabrih vitezova redovnika bdije
nad ovim mjestom, a sjena velikog novog kria,
polegla po zelenoj travi, priziva u svijest istinu
kako sve prolazi, nestaje, zaboravljeno biva, samo
dobro uinjeno drugom ostaje zapameno i na
zemlji i na nebu.
Volim biti tu k'o u velikom dlanu zatitnike
ruke okruena jo uvijek ponosnim starim zido-
vima koji s malo mate poprimaju moda ba
pravi prvotni izgled i gotovo ujem ukanje bije-
lih odijela s velikim crvenim kriem i ustre ko-
rake kako brzaju sjenovitim hodnicima, cink ma-
log zvona to poziva na molitvu i poluglasni
mrmor u kamenoj kapeli...
Volim biti tu, odmarati duh i tijelo. Naslonje-
na na glatku koru bukve slijediti pticu u letu, plo-
viti s oblacima visoko nad bedemima, pogledom
mrsiti zlatno sunevo tkanje to se provlai kroz
svileno lie, zajedno s vjetrom i travom bezglasno
razgovarati s Raspetim. Volim biti tu, u svom
skrovitom kutku tiine, mira, spokoja. Na ovom
mjestu prolosti, sadanjosti i budunosti nad ko-
jom bdije Kri.
9, 2005 315
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 315
Moj prijatelj Jakov iskusan je planinar, kao
uostalom i ja. (Netko bi rekao da nam je skrom-
nost vrlina.) Zato ne treba uditi da sam jedva
doekala ponedjeljak da mu uz prvu jutarnju kavi-
cu prepriam svoj nezaboravni planinarski vikend.
Mi vam tako s vremena na vrijeme izmijenimo
poneko iskustvo (ili samo prikratimo vrijeme).
Budui da je Jakov proveo vikend marljivo radei
u vinogradu negdje u Zagorju, red za priu bio je
moj:
Ja sam ti, prijatelju moj, bila na Kamenjaku
izjavih ponosno.
Ma nemoj! uskliknu Jakov iznenaeno
Tam sam ti ja bil u vojsci.
O ne! Opet te muke vojnike prie! Ma
nemoj! Gde si bil!? uskliknuh iznenaeno i ja
Pa gore je samo nekakav repetitor.
Maa daa razvue Jakov Ima tam nekaj.
Kad je dola esta flota, onda smo ti mi imali
uzbunu i sjurili smo se tamo. (Bilo je to godine
1982.) Uvijek su nas digli po noi.
A-haa! otpuhnuh sumnjiavo I to ste
radili? Gledali ima li pilota u avionu?!
Skoro nasmije se Jakov i udno me gleda
Pa to ti je ko ratno stanje. Mi smo ih onda gle-
dali na radaru...
Pa kak ste tam doli? Pjeice? udom se
udim Pa valjda su i oni doli trajektom. Ne
znam samo otkud?
Neee!!! razvlai Jakov Pokupili su nas
u kamione i dovezli.
A-ha! Pa s druge strane, ini mi se ima
nekakva cesta do repetitora. A tak znai! uzvik-
nuh Dok sam se ja tam verala po kamenjaru, ti
si se lepo dovezel s kamionom! I to mi je neko
planinarenje! (Jakov me sumnjiavo gleda.)
Tam smo ti se mi onda
etali do mora.
Ma di ste se etali do
mora?! uzbunih se Tam
na drugu stranu? Valjda je
tam blie do mora. Staza ko-
jom sam ja dola ne izgleda
mi ko lagana etnica do
mora. Pa trebala mi je vura i
pol do gore.
Pa... da malo je nesi-
guran, ali ak je tak, svaka
mu ast.
A kakvo jugo je grmilo!
Pa onda kia! prisjeam se
vremenskih dogodovtina
316 9, 2005
IMA LI PILOTA U AVIONU?
JASNA AGAR, Sevete
P L A N I N A R S K I H U MOR
Kamenita pusto na Kamenjaku na Rabu foto: Branko Balako
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 316
Goroteksica je, bome, odra-
dila svoje.
Da, tam uvek nekaj
pue konano se sloismo.
Najzgodnije su mi ovce.
Kako lijepo brste kamenjar.
Morali smo za sobom zatvo-
riti sva vrata, da ne zbriu iz
ograenog prostora. (U pogle-
du mu vidim nevjericu.)
Ovce, Jaka, ovce! Pasu
po kamenjaru!
A di ste spavali? pre-
kida priu o ovcama.
Kako di? Pa u naem
odmaralitu...
U kakvom naem odmaralitu!? vikne Jakov.
Ti... zna rekoh oprezno da mi imamo
odmaralite... u Rabu...
U kakvom Rabu? vikne ponovo Ma
ekaj! Pa di si ti to bila?!
Na Kamenjaku, Jaka. Na najviem vrhu
otoka Raba poduih ga smireno.
A-haaa! A ja cijelo vrijeme govorim o Ka-
menjaku kod Pule!
Nasmijasmo se u glas.
Pa onaj Kamenjak kod Pule ope nije
nikakav breg. To je rt poduih ga opet.
Zato si ja mislim Ma di si se tam penjala
po Kamenjaku? I kakve ovce?
A ja se udim tvojoj etnji do mora i mislim
si to kaj si mislim! Uostalom, osim kaj ste gledali
te avione, jeste radili kaj korisnoga? upitam
mudro.
Kakve avione? Ja nikad nisam spomenul
nikakve avione. Pa ja sam bil u mornarici!
uzbudi se Jaka.
Pa kome ste onda mahali sa zastavicama s
Kamenjaka!
Pa amerikoj estoj floti. To su ti brodovi
podui me Jaka.
A-haaa! Ma di sam ja bila 1982.!
Pridruuje nam se Nik, najiskusniji meu
nama:
Jutro! nazove nam Kaj delate?
Jasna mi pria o izletu na Kamenjak.
Ljudi moji, a znate li vi da imaju dva Kame-
njaka?
Znamo! nasmijemo se u glas.
Na jednom sam ja bil u vojsci.
Ma to tvoje je rt, a ne breg potvrdi i Nik
Da ti zna kak se na onaj pravi Kamenjak teko
popeti!
Aha! Vidi sad! slavodobitno pogledah
Jakova.
Ma dobro. Nije ba tak teko ublaavam
Nikovu tvrdnju.
A je, je! Prvo se treba probiti kroz onaj
gusti od ume pa onda i pronai stazu. Kaj ja
znam kaj se dogodilo s oznakama. Valjda su se
zgubile. Tko zna kad su ih zadnji put obnavljali?
A tek one dvometarske gromade...
I Jakov i ja sada ve sumnjamo u Nikove pe-
njake sposobnosti i planinarsko iskustvo.
Jeste li vi sigurni da priate o Kamenjaku?
upitam oprezno.
Pa naravno da jesam! potvrdi Nik To je
odmah tam kraj Rijeke. Kod one cestarske kuice
na poetku Lujzijane...
Urnebesni smijeh prolomio se prostorijom.
To je ve trei!
A na koji Kamenjak ste vi mislili?
9, 2005 317
Livade i uma pod rijekim Kamenjakom foto: Alan aplar
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 317
NOVA KNJIGA:
EUK, RADI: VELA SPILA
U ponedjeljak 20. lipnja 2005., u palai Matice
hrvatske na Strossmayerovom trgu u Zagrebu, odrana
je sveana promocija knjige Vela spila dvojice is-
taknutih hrvatskih arheologa, Boidara euka i Dinka
Radia. Tijekom tridesetgodinjeg iskapanja u Veloj
spili iznad Vele Luke na otoku Koruli, arheolozi su
skupili mnotvo nalaza, obradili ih i predstavili nam
ivot stanovnika ove pilje. Radi se o pilji dugoj pedese-
tak metara, ija tlocrtna povrina iznosi preko 1000 m
2
,
a arheoloki je istraeno tek oko 200 m
2
. Do sada se u
sondiranjima do 7,5 metara dubine, dolo do slojeva
starih oko 20.000 godina, a dno pilje jo nije doseg-
nuto. Na temelju dosadanjih nalaza autori su ustanovili
da su pilju ljudi nastavali ve u starijem kamenom
dobu (paleolitiku), kada je dananje podruje otoka Kor-
ule jo bilo sastavni dio kopna, a pilja bila udaljena
od mora oko 15 km. U pilji su ljudi ivjeli i dalje tije-
kom srednjeg kamenog doba (mezolitika), kada se
nakon prestanka ledenog doba, prije 12.000 godina,
razina mora podigla i stvorila otok Korulu. Time su se
promijenili uvjeti ivota, ali su se stanovnici pilje njima
prilagodili i nastavili tu ivjeti i tijekom mlaeg kame-
nog doba (neolitika) i bronanog doba. Svako od ovih
razdoblja u knjizi je obraeno posebno. Budui da se is-
traivanja nastavljaju, mogu se oekivati novi zanimljivi
rezultati. Iako su knjigu pisali strunjaci za strunjake,
knjiga potie radoznalost i kod laika. Knjiga je zato za-
nimljiva ne samo arheolozima, ve i speleolozima i
planinarima koji ele neto vie sazanti o ivotu naih
najstarijih otonih stanovnika.
Knjiga je formata A4, tvrdih korica, u boji, tiskana
na 300 stranica. U njoj je mnotvo fotografija pilje i
okolice Vela Luke, te fotografije i crtei keramike, ka-
menih i kotanih izraevina (arte fakata) s detaljnim opi-
som i tumaenjem.
Vlado Boi
318 9, 2005
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 318
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 319
Od 1924. godine kada je os-
novana podrunica HPD-a Vi-
nica u Duga Resi razvijala se za-
misao o izgradnji planinarske
kue u okolici. Pedesetih godina
prolog stoljea drutvo je za-
poelo zajedno s lovcima graditi
planinarsko-lovaki dom na
oblinjem brdu Rogancu, ali zbog
nedostatka novca za dovrenje,
taj je objekt preuzelo poduzee
Mrenica i prenamijenilo ga u
motel.
Zamisao dugorekih plani-
nara o gradnji planinarskog doma
probudila se ponovno 1995. go-
dine kada je drutvo od umarije
Ozalj dobilo montanu drvenu
kuicu. Iste godine zapoela je na Vinici izgradnja
temelja veliine 10 x 6 m , na koje je trebala biti mon-
tirana ta kua. Zaravan Bilo na Vinici, udaljenu 5 mi-
nuta od vrha, u blizini ranije sagraene drvene klupe sa
nadstrenicom ustupile su za izgradnju planinarskog
doma Hrvatske ume. S tog je mjesta lijep vidik na
Karlovac, umberako i Samo-
borsko gorje, Medvednicu, a pre-
ma jugu na vijugavu rijeku Mre-
nicu, te na Gorski kotar s domi-
nantnim Klekom. Iako mjesto
ima neznatnu visinu, 309 m, zbog
osamljenog poloaja i dalekih
vidika djeluje mnogo vie.
Kada je dolo vrijeme za
montiranje montane kue, uvi-
djelo se daje kua zbog starosti,
zbog loeg skladitenja i otee-
nja nepogodna za sastavljanje.
Nakon toga odlueno je da se na
ve gotovim temeljima nastavi
graditi zidani objekt. Nitko u tom
trenutku nije vjerovao da e grad-
nja potrajati gotovo deset godina.
320 9, 2005
OTVORENA PLANINARSKA KUA
MLADEN POLOVI NA VINICI
Planinarska kua Mladen Polovi na Vinici foto: Moric Vahtari
Otvorenje pl. kue Mladen Polovi foto: Moric Vahtari
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 320
9, 2005 321
Zbog nedostatka sredstava i volje, gradnja je neko-
liko puta zapadala u krizu, a u jednom trenutku razmi-
ljalo se i o potpunom odustajanju. Ipak, neto nas je uvi-
jek tjeralo dalje, a nakon to je u jesen 2002 g. postav-
ljen krov, u drutvu se javio novi polet koji je pomogao
da se objekt dovede u funkciju.
Treba naglasiti da smo cijelo vrijeme imali veliku
pomo, prije svega financijsku, grada Duge Rese, bez
ije pomoi izgradnja ne bi bila mogua. Posebno treba
zahvaliti bivem gradonaelniku Ivanu Banjaviu i
tajnici grada Mariji Polovi, te brojnim sponzorima i
graanima koji su nas podrali radom, novcem, materi-
jalom ili savjetom.
Jo na poetku gradnje 1995 g. odlueno je da se
dom posveti dragom prijatelju i planinaru Mladenu
Poloviu, koji je poginuo 4. kolovoza 1995. na Kesten-
ku tijekom operacije Oluja.
Kua je sveano otvorena 26. lipnja 2005. Od ra-
nog jutra na Vinicu su poeli pristizati brojni gosti i pla-
ninari, ukupno njih oko 400. Nakon himne, koju su ot-
pjevale lanice pjevakog drutva Vila, i minute ut-
nje za Mladena Polovica, prvi se svima prisutnima obra-
tio predsjednik HPD Vinica Dinko Frii. Osvrnuo
se na gradnju doma, zahvalio brojnim sponzorima i
prisjetio Mladena Polovia. Zatim se prisutnima obra-
tio dugareki gradonaelnik Ivan Bari, koji je obeao
nastavak dobre suradnje i najavio pomo grada oko
dovoenja vode i izgradnje skijake staze na Vinici.
estitke su zatim uputili i doupan Karlovake upanije
Marinko Mili i Dubravko Butala, lan Izvrnog odb-
ora HPS-a. Kuu su potom presijecanjem crvene vrpce
otvorili roditelji Mladena Polovia, a blagoslovio ju je
veleasni Duje Kurtovi.
Poslije slubenog djela uslijedio je ruak, nezaobi-
lazan planinarski grah s kobasicama, koji se dijelio bes-
platno. Veselo i uz dobro raspoloenje nastavilo se
slaviti do kasnih sati.
Moric Vahtari
OBNAVLJA SE PLANINARSKI DOM
LAPJAK U VELIKOJ
Poeki planinari poeli su obnavljati svoj plani-
narski dom Lapjak ispod Toplike glave na Papuku.
Obnavlja se krovite novim crijepom, gradom i limari-
jom, ureuju se sobe i priprema ureenje triju prizem-
nih sala, kuhinje i sanitarnih vorova te uvoenje novog
centralnog grijanja. S obzirom na to da je za obnovu
potrebno vie od 600.000 kuna, HPD Sokolovac moli
sve planinare i planinarska drutva da pomognu u
okviru svojih mogunosti.
Dom Lapjak nakon desetogodinjeg zakupa pot-
puno je devastiran, a dodamo li tome i njegovih 50 go-
dina postojanosti, preostalo nam je jedino da se dom
temeljito obnovi. HPD Sokolovac utuio je prijanjeg
zakupoprimca i presudom Opinskog suda Kamen-
Ingrad je duan nadoknaditi tetu, no pitanje je moe
li i kada propala tvrtka podmiriti iznos iz presude. Upu-
ujui ovaj poziv planinarskim drutvima i planinarskim
prijateljima za novanu pripomo, upuujemo i poziv
planinarima za pomo u radovima na obnovi jednog od
najveih i najljepih planinarskih domova u Hrvatskoj.
dr. Antun Lovri
KAKO DOI DO PLANINARSKE KUE
MLADEN POLOVI
Pristup na Vinicu mogu je iz Duga Rese za
55 min laganog hoda. Markacija zapoinje na
eljeznikoj stanici, odakle ide ravno do semafora
i zatim lijevo prema ulazu u pamunu industriju
i dalje preko rijeke Mrenice (postoje dva mosta).
Tu skreemo desno i idemo uzvodno uz samu
obalu malim puteljkom mimo tvornike brane i
cestom sve do stadiona NK Duga Resa (odavde
je najbolji prilaz za one koji dolaze autom ili
autobusom). Od glavnog ulaza u stadion dalje se
ide uzbrdo Banjavievom ulicom uzbrdo do
kraja. Kroz ljivik markacija ide do ume i ispod
dalekovoda do vodospreme, gdje izlazi na kolni
put. Nakon 100 m markacija skree u umu i
nakon 20 min laganog uspona ponovo izlazi na
kolni put (moe se cijelo vrijeme ii kolnim
putem). Dalje tim putem nastavimo i za 10-ak
min izlazimo na zaravan Bilo, gdje se i nalazi
nova planinarska kua.
Drugi mogui pristup je iz smjera Karlovca
(Mala vara), a traje 1:10 h. Markacija poinje
na mostu iz Karlovca za Malu varu, poslije
mosta skree desno i nastavlja cestom prema
Gornjem Mrzlom Polju sve do urilovi Sela.
Kod trgovine skreemo lijevo kolnim putem u
polje. Nakon 10 min. staza ulazi u umu i neto
otrijim usponom nakon 15 min dolazimo do
raskrija, odakle je jo 2 min. desno do plani-
narske kue.
Od kue do vrha Vinice (321 m) stie se za 5
minuta, a markacijom se moe dalje prema Mar-
tinaku (2 h) i planinarskim domom Zvonimir
Plevnik na Kalvariji (4 h hoda).
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 321
322 9, 2005
PLANINARSKA
OBILAZNICA
ZA DUU I TIJELE
Petoga kolovoza, na Dan do-
movinske zahvalnosti i Snjene
Gospe, okupilo se u Mariji Bistri-
ci sedamdesetak planinara iz pet-
naest planinarskih drutava da bi
sveano otvorili i prvi puta proe-
tali obilaznicom nazvanom Za
duu i tijele. Crvenu, Plavu i
utu etnicu osmislio je, obiljeio
i duhovitim poalicama ukrasio
Mirko Fulir iz PD Grohot. Put
dug petnaestak kilometara moe
se obii laganom etnjom za e-
tiri sata, a svaka etnica moe se
obii i zasebno. Niu se na njoj
zagorske hiice, ume, njive i kle-
tice, pucaju vidici na Zagorje,
Strahinjicu, Ivanicu i Kalnik. Povratak je tu u pro-
lost kroz zdanje dvorca Hellenbach, pogled u budunost
u perivoju skulptura u kojem dominira prikaz Posljed-
nje veere. Dnevnik obilaznice moe se pribaviti u PD
Grohot ili u turistikom uredu u Mariji Bistrici, a obi-
laznici za uspomenu dobivaju prigodno priznanje.
Prigodom otvorenja obilaznice, ni oblaci ni kia
nisu mogli pokvariti planinarsko veselje i smijeh. Nieg
tu nije nedostajalo: ni vina, ni kolaa, ni peka z lukom,
ni sira z vrhnjem, ni orehnjae, ni makovnjae, a pogo-
tovo ne uvenog planinarskog graha. A to bi Bistrica
bila bez licitarskih srdaca i pjesme? Tiha planinarska
mijeala se sa sjetnim zvucima Gospinih napjeva, to su
ih hodoasnici prebirali po postajama krinoga puta
ovog velikog marijanskog svetita. Bio je to na neki
nain na skroman doprinos irenju ideje prijateljstva
meu ljudima i mira i za sve nas draga uspomena.
Jasna agar
PD eljezniar iz Gospia privodi
kraju uspostavljanje svoje prve plani-
narske obilaznice Liki gorski biseri.
Ova, po mnogoemu zanimljiva i spe-
cifina planinarska obilaznica, imat e
13 kontrolnih toaka, meu kojima i
neke koje su dosad planinarima bile
nepoznate, ali su zanimljive i povijesno
znaajne. Obilaznica obuhvaa sljedee vr-
hove: Veliki Rajinac (1667 m), Lisac (1449 m), Crni
vrh (1197 m), Otri Kozjak (1168 m), Ostrovica (845
m), Visoica (1639 m), Zir (850 m), Crnopac (1404
m), Kremen (1591 m), Otri Medvjeak (868 m),
Konjevaa (1381 m), Oklinak na Tremzini (1187 m),
Mrsinjgrad (1097 m). Za osvajanje atraktivne znake
biti e potrebno osvojiti 11 vrhova.
Otvorenje obilaznice Liki gorski bi-
seri bit e u subotu 1. listopada u opin-
skom mjestu Lovinac podno Zira. Obi-
laznica e biti otvorena uz prigodan pro-
gram, a potom e se organizirano poi na
Zir i Oklinak. Za planinare koji ele os-
tati i sljedei dan organizirat e se smje-
taj u Lovincu, Gospiu i planinarskim kua-
ma na Bakim Otarijama.
Za sve informacije zainteresirani se mogu obra-
titi predsjedniku PD eljezniar Tomislavu a-
niu na tel./fax: 053/574-065 ili mob. 098/96-10-042
ili tajniku Milanu tajdoharu na tel. 053/575-433 ili
mob. 098/439-725.
Tomislav ani
LIKI GORSKI BISERI NOVA PLANINARSKA OBILAZNICA
Prvi obilaznici etnice Za duu i tijele foto: Leo Fulir
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 322
9, 2005 323
BRONANA ZNAKA
257. Ruica abi Japeti, Samobor
258. Drago Hartl Stanko Kempny, Zagreb
259. Nevenka Bai Glas Istre, Pula
260. Steljko Bai Glas Istre, Pula
261. uro Gustovi Bilogora, Bjelovar
262. Ada Gustovi Bilogora, Bjelovar
263. Stanislav Horvat POK Maksimir, Zagreb
264. Zoran Veji Svilaja, Sinj
265. Ivica Halapir Zagreb-Matica, Zagreb
266. Maja Sran Zagreb-Matica, Zagreb
267. Davor Smirnjak Vrape, Zagreb
268. Marija Hartl Stanko Kempny, Zagreb
269. Marlena Prskalo Lisina, Matulji
270. Andrea Prskalo Lisina, Matulji
271. Nikola Prskalo Lisina, Matulji
272. Dragica Kneevi Japeti, Samobor
273. Tomislav Popovi Zagreb-Matica, Zagreb
274. Radoslav Korbar Japeti, Samobor
275. Ljiljana Jagi Kamenjak, Rijeka
276. Dalia Posari Bilo, Koprivnica
277. Loredana Cukon Glas Istre, Pula
278. Slavko Cukon Glas Istre, Pula
279. Uro Mari Kamenjak, Rijeka
280. Draen Lovreek Jastrebarsko, Jastrebarsko
281. eljko Kova Picugi, Pore
282. Ozren tanfel Kamenjak, Rijeka
SREBRNA ZNAKA
151. Drago Hartl Stanko Kempny, Zagreb
152. Loredana Rojni Glas Istre, Pula
153. uro Gustovi Bilogora, Bjelovar
154. ore Tovrloa INA Bjelolasica, Zagreb
155. Tomislav Popovi Zagreb-Matica, Zagreb
ZLATNA ZNAKA
88. Ivana Kolar Bilo, Koprivnica
89. Jadranko Popovi Obru, Jelenje
90. Josip Marincel Vrak, Brod Moravice
91. Josip tajduhar Vrak, Brod Moravice
92. Vladimir Rojni Glas Istre, Pula
93. Loredana Rojni Glas Istre, Pula
POSEBNO PRIZNANJE
64. Ivan Reeti eljezniar, Zagreb
65. Jadranko Popovi Obru, Jelenje
66. Andrija Pinjui Japeti, Samobor
67. Ivana Kolar Bilo, Koprivnica
VISOKO PRIZNANJE
32. Damir Bajs eljezniar, Zagreb
33. Mladen Pavkovi Psunj, Pakrac
34. Jadranka oklica MIV, Varadin
35. Pero Tiljar MIV, Varadin
10. POPIS OBILAZNIKA HRVATSKE PLANINARSKE OBILAZNICE
(sijeanj lipanj 2005., pripremio: Zdenko Kristijan, Samobor)
NOVOSTI U KOLOVANJU
MARKACISTA
Komisija za planinarske putove donijela je 7.
lipnja odluku da svi budui markacisti trebaju proi
teaj za markaciste, tj. da se naziv markacista nee
moi stei bez zavrenog teaja.
Planinari koji imaju dugogodinju praksu na
ureivanju planinarskih puteva mogli su dosad po-
stati markacisti i bez teaja za markaciste prema
uvjetima iz Pravilnika Komisije za planinarske
putove HPS-a. Nova odluka primjenjivat e se od 1.
sijenja 2006. godine. Planinari s dugogodinjim
iskustvom na markiranju lako e savladati gradivo
teaja i pritom se upoznati s novostima u markiranju.
Zdenko Kristijan
PRIJAVITE SE NA JESENSKE
TEAJE ZA MARKACISTE
Komisija za planinarske putove HPS najavljuje
odravanje dvaju teaja za markaciste i poziva zain-
teresirane planinare, a napose one s dalmatinskih po-
druja da se prijave. Prvi e se teaj planira za 15. i
16. listopada 2005. u pl. kui Malaka na Kozjaku,
a drugi 22. i 23. listopada 2005. u pl. kui Pavli
u Kuni Konavoskoj na Snijenici kod Dubrovnika.
Prijave treba poslati do 1. listopada na adresu
Komisije za planinarske putove, HPS, Kozareva 22,
10000 Zagreb. Sve obavijesti mogu se dobiti od
proelnice Komisije za planinarske putove Jasne
Kosovi na tel. 01/46-49-584.
Jasna Kosovi
Obitelj Prskalo iz Kastva,
svi lanovi PD Lisina
na jednom od vrhova
HPO
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 323
324 9, 2005
VISOKOGORSKE VJEBE VODIA
NA GROSSGLOCKNERU (3798 m)
Komisija za vodie HPS u svom godinjem planu
za 2005. predvidjela je visokogorske vjebe u snijegu i
ledu s usponom na Grossglockner, najvii vrh Austrije.
U akciju su se ukljuile stanice vodia iz Osijeka (3
lana), Varadina (8), Zagreba (3), Karlovca (6), Rijeke
(2), Pule (1), Zadra (7), ibenika (2) i Splita (1), a pri-
druilo se i estoro planinara iz Zagorja i Zagreba.
Vjebe su vodili vodii HPS Darko Lu, Draen Lovre-
ek, Hrvoje Vukalovi, Dario Lu, Jana Mijailovi i
Predrag Kurtin, te pomoni vodi Zvonimir Kujundi.
Pri usponu do Erzhrg Johann Hutte na grebenu
Adlersruhe (3454 m) vjebalo se u navezima savlada-
vanje ledenjaka Pasterzen, te ledenjaka Hofmannskees.
Na gornjem ledenjaku koritene su dereze i cepin uz
edukaciju o pravilnom kretanju i koritenju opreme.
Idueg dana, po dobrom vremenu 28-oro planinara
u sedam naveza popelo se preko Malog Glocknerra do
samog vrha Grossglocknera (3798 m). Pritom je bilo za-
stoja pri mimoilaenju s navezima koje su vodili austrij-
ski profesionalni vodii budui da oni ure, jer na dan
od kue do vrha i natrag vode i po tri puta. Voenje
naplauju 120 po osobi, a obino vode po trojicu u
navezu. Mi smo nakon odmora i okrijepe u planinarskoj
kui Adlersruhe poli nizbrdo vjebajui koritenje
opreme na ledenjaku Hofmanns Kees. Naveer uz za-
jedniku veeru u Volkert Hutte podjeljena su i prigod-
na priznanja.
Dana 25. srpnja autobusom smo se uputili visoko-
gorskom alpskom cestom graenom 1935. na prijevoj i
vidikovac Edelweissspitze (2572 m), preko kojeg se
cesta u nizu serpentina sputa u Zell Am See i dalje
prema Salzburgu. U lijepom alpskom gradiu Heiligen-
blutu (1300 m) posjetili smo srednjovjekovnu crkvu Sv.
Vicenza s karakteristinim grobljem s limenom knjigom
svih onih koji su poginuli na Grossglockneru.
Darko Lu
AKCIJA IENJA KANJONA
RIJEKE ZRMANJE
Kanjon rijeke Zrmanje pravi jer biser prirode i dra-
gocjenost za generacije koje dolaze. Kraka, ista,
modra rijeka, trista metara dubok kanjon i priroda oko
njega oaravaju ljepotom. Danas takvi prostori u turiz-
mu otvaraju nove mogunosti koje lokalnom stanov-
nitvu, ali i cijeloj zajednici osiguravaju prosperitet, a
dugorono gledano, pitka voda i naa (jo dosta ouva-
na) priroda su jedini nacionalni resurs koji naoj djeci
uope moe garantirati budunost. U posljednje vrijeme
sve vie stranih turista otkriva bistre krake rijeke kao
idealna mjesta za aktivan odmor, ali naalost, mnoge od
njih ujedno su i deponiji za odlaganje krupnog i sitnog
otpada i smea. Nevjerojatno je to su sve nai ljudi ba-
cali u prekrasne dubine i to sve uz jedinstvenu prirodu
mora gledati kanuist, rafter, planinar, sluajni posjetitelj
ili naprosto ljubitelj ljepote. Ima tu svakakvoga smea,
od odbaenih odjevnih predmeta do hladnjaka, pei,
namjetaja svih vrsta, olupina automobila, pa ak i e-
ljeznikih tranica svih duina (gotovo dostatno za
krau prugu).
Pripadnici Hrvatske gorske slube spaavanja su na
inicijativu Parka prirode Velebit i asopisa Auto Blic,
sudjelovali ovoga ljeta u akciji ienja kanjona Zrma-
nje. Radi izvlaenja olupina, GSS-ovci su se sputali niz
300 metara visoke stijene da bi ih pripremili za po-
dizanje helikopterom MI-8. Ova akcija ne bi bila mo-
gua bez dobre suradnje HGSS-a s vjetim posadama
helikoptera Hrvatske vojske, jer je rije o vrlo delikat-
nim operacijama s viseim teretom na vrlo strmom
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 324
terenu, za koje je nuna ne samo vrhunska
osposobljenost, nego i usklaenost ljudi u
helikopteru i ispod njega. To vojnim posa-
dama i spaavateljima nije problem, jer su
na takav nain i u jo dramatinijim okol-
nostima dosad spasili helikopterom na sto-
tine ljudi. Moe se zato rei da je ovo bio
ujedno i vrlo dobar i koristan trening, ali i
slikovito upozorenje svima koji se neodgo-
vorno odnose sa prirodom, mislei da su
gurnuvi svog isluenog limenog ljubimca
negdje u provaliju rijeili svoj problem, a ne
mislei da su problem stvorili nekome dru-
gome tko e sakupljati njihovo smee.
Akcija je trajala dva dana (4 i 5. srpnja).
Prvoga su dana pripadnici HGSS-a i posade
HRZ-a izvidile teren iz zraka, nakon ega su
se GSS-ovci podijelili po grupama, spustili
u duboki kanjon, te sajlama uvezivali i pri-
premali olupine za zavrnu operaciju koja je
nastavljena sljedeeg dana. Tada su se gor-
ski spaavatelji rasporedili po strmim stije-
nama kanjona kraj punktova s ve priprem-
ljenim paketima od nekoliko povezanih
olupina, te kvaili teret na helikoptere u letu.
Helikopteri su vertikalnim izranja-
njem iz nekoliko stotina metara dubokog
kanjona taj teret podizali i odlagali na mjesto
kraj ceste. Kad su to su sve olupine bile na
ravnom, utovarene su na kamione poduzea
Cios te odvezene na recikliranje. A upra-
vo to su mogli uiniti i vlasnici tih olupina,
pa ak pri tome neto i zaraditi (oko stotinu
kuna).
U akciji su sudjelovali pripadnici sta-
nica HGSS-a iz Splita, Gospia i Zadra,
helikopter i posada zrakoplovne baze Divu-
lje te djelatnici Parka prirode Velebit. Treba
napomenuti da se HGSS redovito odaziva
na akcije ienja na nepristupanim tereni-
ma i tamo gdje je njihova pomo neophodna
te da od poetka godine izvreno ve neko-
liko takvih akcija ienja strmih kanjona,
ali bez sudjelovanja helikoptera. Naravno,
HGSS uz to redovito izvrava sve svoje pre-
ventivne zadae, kao i zadae traganja i spa-
avanja kada doe do opasnosti ili ugroa-
vanja ljudskih ivota na nepristupanim
terenima.
Vinko Prizmi
9, 2005 325
HRVATSKA GORSKA SLUBA
SPAAVANJA ODLIKOVANA
POVELJOM RH
Povodom Dana dravnosti predsjednik Republike Hrvat-
ske Stjepan Mesi odlikovao je Hrvatsku gorsku slubu spa-
avanja Poveljom RH za izuzetne rezultate i doprinos za Re-
publiku Hrvatsku. Vlja istaknuti da je inicijativa i prijedlog
za ovo odlikovanje potekla od Ministarstva mora, turizma,
prometa i razvitka (MMTPR), najveeg tzv. mega minis-
tarstva koje se u ali esto naziva ministarstvom mora, zemlje
i zraka. To je ministarstvo prepoznalo znaaj i doprinos
HGSS-a kao nezamjenjivog faktora sigurnosti na prostorima
izvan gradova i javnih prometnica. Naime, sigurnost i zatita
strateki su preduvjet turizma, posebno nekih oblika pus-
tolovnog turizma, koji produuju sezonu i obogauju ponudu.
HGSS se tijekom ovoga ljeta mnogo bavio spaavanjem na
nepristupanim terenima i u kopnenom, pomorskom, pa i u
zranom prometu, a spremnost i ososobljenost slube za naj-
sloenije akcije, nedavno se potvrdio pri potrazi za nestalim
maarskim zrakoplovima koji su se sruili u podruju Plit-
vikih jezera.
Na sveanoj dodjeli odlikovanja u Predsjednikim dvori-
ma bili su proelnik HGSS Vinko Prizmi koji je u ime Slu-
be primio odlikovanje, i tajnik HGSS-a i HPS-a Darko Ber-
ljak, koji su se s predsjednikom Mesiem i njegovim surad-
nicima, te drugim laureatima zadrali u srdanom razgovoru,
te se jo jednom uvjerili da se rad Hrvatskog planinarskog
saveza i njegov stotridesetgodinji doprinos u sportskom,
znanstvenom, kulturolokom, domoljubnom, a sada i sigur-
nosnom i humanitarnom smislu izuzetno prepoznaje i cijeni.
Vinko Prizmi
Proelnik HGSS Vinko Prizmi prima Povelju RH
od predsjednika Stjepana Messia
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 325
326 9, 2005
HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 326
HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 5
HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 8