Koliko dinamita u mojim venama vrele krvi balkanske i casti mangupa Milion stihova u mojim genima a Bog me vec

poziva na vrata nebeska Koliko leptira u mojim ocima konja, s crnim grivama i zutih nevena Milion uzdaha u mojim grudima A Bog me vec poziva na vrata nebeska A ja bi jos samo malo pjevao ja bi jos samo malo ljubio Ja jos ne bih praznih kofera do crnih zvijezda sjevera Gore, iznad oblaka Koliko leptira u mojim ocima konja s crnim grivama i zutih nevena Milion uzdaha u mojim grudima A Bog me vec poziva na vrata nebeska Tutti Frutti bend. ''Gore iznad oblaka'' 1987. godina
1

Predgovor :
Zaista je najtee poeti. Da li da kaem da je knjiga koja se nalazi ispred Vas knjiga o jednom ovjeku? Moda bih ba trebala tako rei. Ma, i reiu Dakle, knjiga Ve sakam site je knjiga o ovjeku, mladom, talentovanom, makedonskom pjevau Todoru Proeskom, irim masama vie poznatom kao zgodnom pjevau, armantnog naglaska i aneoskog glasa Toetu Proeskom koji je tragino izgubio ivot u saobraajnoj nesrei jednog sunanog oktobra 2007. godine na autoputu kod Nove Gradike. Pored injenica kada se rodio, kako je ivio, kakvim stvarima i ljudima je bio okruen kao dijete i dalje kao ovjek koji je postepeno upoznavao svijet u sve irem smislu, o njemu se moe puno vie rei. O njemu govori injenica koliko su ga ljudi voljeli. O njemu govori injenica ta su ljudi o njemu mislili, ta su prema njemu osjeali, ta su eljeli da mu prue, ta su eljela od njega da dobiju. Da, on je bio ovjek koji je mogao jednim jedinim osmijehom usreiti tinejderski zaljubljenu djevojku u njega samog ili izmamiti sjaj bolesnog, ali u tom trenutku sretnog oka, nekog oboljelog djeaka ili djevojice pruivi im nekog od bezbroj plianih medvjedia koje je i skupljao za njih. No, krenimo od poetka, od neeg to bi se nazvalo njegovom biografijom, u ovom prvom dijelu, a poslije emo se upoznati sa jednom lijepom priom. Priom o njemu i o srcima koja su kucala i uvijek e kucati samo za njega apui njegovo ime sa istim arom kao i prvog dana.

Todor Tose Proeski Nasa prica pocinje u malom gradu, koji se krije na padinama Busave planine. Krusevo se zove ovo divni kutak planete u kojem je 25.01.1981 na svijet dosao maleni djecacic, sa zvijezdama u ocima. Nazvase ga Todor, jer bijase istinski Boziji dar. Rodjen je djecak, cije ce ime par godina kasnije postati sinonim za ljubav, iskrenost i cast. Cijeli svoj zivot proveo je u Krusevu, gradu koji je lijep kao slika, kako je cesto znao reci. Izrasta u omiljenog, pomalo nestasnog djecacica, koji je iznad svega volio da pjeva, svira gitaru i klavir. Par godina kasnije, cesto je govorio da je talenat za pjevanje naslijedio od mame Dominike, a izgled od tate Nikole. Bio je skroman mladic koji je volio sve ljude oko sebe, bez obzira odakle su ili koliko je skupa njihova garderoba. Njegova uzrecica Ve sakam site postaje poznata sirom Balkana i parola po kojoj zive njegovi obozavatelji. Tosetov prvi javni nastup bio je teen festivalu Makfest 1996, gdje osvaja prvu nagradu, ostavljajuci publiku bez daha. Na festivalu u Stipu nastupa 1997 sa pjesmom Pusti me, a godinu dana kasnije trijumfovao je na festivalu u Skoplju sa pjesmom Ostani do kraja. Na ljeto, 1997 godine, nastupa na festivalu Ohridski Trubaduri u Ohridu, i nakon tog nastupa krece njegova saradnja sa poznatim kompozitorom Grigorom Koprovom, koja rezultira velikim brojem hitova, kao sto su: Usni na Usni koja je osvojila drugu nagradu zirija na Eurofestu, i Sonce vo tvoite rusi kosi koja osvaja prvu nagradu na Eurofestu. Sa ove dvije pjesme, Tose pravi proboj na nacionalnom nivou, dokazujuci da je izuzetno kvalitetan i talentovan pjevac na Makedonskoj sceni. 1999 godine, Tose potpisuje ekskluzivan ugovor sa produkcijskom kucom Avalon sa kojom 15 maja iste godine izdaje prvi album Nekada vo Nokta. Album se sastoji od 11 prelijepih pjesama, sa kojeg pjesma Tvoite baknezi na moite beli kosuli osvaja prvu nagradu publike na festivalu u Skoplju. Na ljeto 1999 godine Tose je imao svoj prvi samostalni koncert, koje je uprkos kisi, zabiljezen kao nezaboravno iskustvo od strane njegovih obozavatelja. U jesen 1999 prestavio se sa pjesmom Morska zvezdo na Makfest festivalu u Stipu, i osvaja drugu nagradu zirija. Pocetkom 2000 godine, na prestiznom dogadjaju 12 Velicestveni osvojio je nagradu za najboljeg muskog izvodjaca, najbolji koncert godine, nejbolji video, sa svojim albumom Nekada vo nokta.. Iste godine nastupa na festivalu u Skoplju sa pjesmom Solzi pravat zlaten prsten i iako je osvojio vecinu glasova putem tele-voting sistema, osvaja trece mjesto i ne dobija priliku da predstavlja Makedoniju na natjecanju za pjesmu Evrovizije u Stockholm-u te iste godine. Krajem juna 2000 godine, Tose promovira svoj drugi album pod nazivom Sinot Bozji Na albumu se nalazi nekoliko hitova kao sto su Iluzija, koja osvaja Grand Prix na festivalu Slavjanski Bazar i Tajno Moja koja osvaja drugu nagradu na Suncanim Skalama u Herceg Novom. Beogradska kompanija BK otkupljuje prava za izdavanje ovog albuma na Jugoslovensko trziste, i preko noci album postaje jedan od najprodavanijih na trzistu. Kao student Muziske Akademije u Skoplju, pocetkom 2001, Tose nastupa u opereti Despina and Mister Doks Iste godine, na festivalu u Podgorici , osvaja drugo mjesto za duet sa Karolinom Gocevom Nemir

Na prstiznom dogadjaju Oskar Popularnosti dobija nagradu za najboljeg izvodjaca na prostorima bivse Jugoslavije za 2000 godinu. Na festivalu Suncane Skale u 2001 godini, Tose nastupa sa pjesmom Sonce vo Tvojte Rusi Kosi i osvaja drugo mjesto zirija. U martu 2001 godine, Tosetovi koncerti bivaju rasprodati pet noci za redom, cime potvrdjuje ogromnu popularnostu u Makedoniji. U Oktobru 2001 godine, Tose je odrzao nezaboravan koncert u beogradskom Sava Centru, najvecoj koncertnoj sali u Jugoslaviji. Ubrzo nakon koncerta, Tose putuje na turneju po Australiji, zajedno sa par Makedonskih muzicara. Nakon turneje po Australiji, Tose krece sa radom na svom trecem albumu Ako me poglednes vo oci u muzickom studiju u Atini, Grcka. Album je snimljen u dvije verzije, Makedonskom i Srpsko-Hrvatskom jeziku. Na makedonskoj verziji albuma rade kompozitor Phoebus, tekstopisac Marina Tucakovic, i aranzer Manolis Vlachos. Album se izdaje u oktobru 2002 uz veliku promociju. 26 novembra, 2002 godine, Tose organizuje spektakularan koncert u Skoplju pred publikom od 7000 ljudi, kojim zapocinju 25-todnevnu turneju po cijeloj Makedoniji. Turneju koji obozavatelji docekuju sa odusevljenjem. U aprilu 2003, Tose osvaja prvo mjesto na Beoviziji sa pjesmom Cija si, koja ubrzo postaje veliki hit u na prostoru bivse Jugoslavije. Iste godine, Tose odlazi u New York na casove kod poznatog William Riley-a, koji je svojedobno bio mentor slavnom Luciano Pavarotti-ju, da bi unaprijedio svoje glasovne mogucnosti. U septembru 2003 godine Tose postaje najmladjim ambasador UNICEF-a. U decembru 2003 godine Tose sa gostima: Anjom Rupel, Tonijem Cetinskim, Leontinom, Esmom Redzepovom i Synthesis bendom organizuje veliki humanitaran koncert u Skoplju, na kojem promovise pjesmu za UNICEF pod nazivom This World, gdje je dobio nagradu Majka Tereza za svoj humanitaran rad. U aprilu 2004 izdaje svoj cetvrti album pod nazivom Den za nas Iste godine 29 juna, Tose odrzava spektakularan koncert na gradskom stadionu u Skoplju pred 20 000 ljudi. Koncert je zapamcen kao najbolji ikad organizovan u Makedoniji. BR televizijska kuca mu na koncertu urucuje nagradu za Najbolje prodavani album u Srbiji i Crnoj Gori za Den za nas U julu 2004 Tose potpisuje ugovor sa kucom Dallas Records i njegov cetvrti album po redu biva izdat na prostorima Slovenije i Hrvatske. Na hrvatsko trziste se probija iste godine, zahvaljujuci saradnji sa Tonijem Cetinskim sa pjesmom Lagala nas mala Publika ga je brzo prihvatila i zavoljela, a najbolje pokazatelj njegove popularnosti je izbor prema kojem je Tose izabran za najboljeg pjevaca i izvodjaca u Hrvatskoj, iako nije hrvatskog porijekla. U novembru 2004 Tose izdaje svoj prvi DVD materijal sa koncerta u Skoplju u junu iste godine. 2004 Tose predstavlja Makedoniju na izboru za pjesmu Evrovizije u Istanbulu gdje osvaja 14 mjesto sa pjesmom Life (Angel si mi u izvornoj makedonskoj verziji). Mnogi makedonski pjevaci se na natjecanje za pjesmu Evrovizije nisu ni prijavili, uvjereni u Tosetovu pobjedu, dajuci mu time iznimno priznanje kao pjevacu. U julu 2005, Tose izdaje peti album po redu pod nazivom Po tebe, koji mnogi smatraju jednim najboljih albuma ikad objavljenih na prostorima bivse Jugoslavije. Album biva objavljen u Makedoniji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i hercegovini, i postize rekordni tiraz od 170 000 prodatih kopija.

Tose nikada nije zaboravio svoje makedonske korijene i 2006 godine, u saradnji sa Simfonijskim orkestrom, izdaje album pod nazivom Bozilak koji se sastoji od kompilacije 14 izabranih tradicionalnih makedonskih pjesama. 2007 godine Tose izdaje album Igra bez granica. Mnogi se slazu da su pjesme na ovom albumu ozbiljnije nego na predhodnim. Od obrada na ovom albumu se nalaze: Feeling good, Nesanica, i Ostala si uvijek ista. Pjesma Srce nije kamen je bila najizvodjenija pjesma na hrvatskim radio postajama 2006 godine. Jedini je inozemni pjevac koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog Radijskog Festivala. Nekog ove pobjede izjavio je da mu nagrade nisu vazne, vec da pjeva za publiku:Ljubav, tolerancija i to da svoj zivot zivimo kao da cemo zivjeti milion godina, to nas cini ljudima.

Nesreca Toe Proeski poginuo je u prometnoj nesrei 16.10. 2007. oko 6.20 sati na autocesti A3 Zagreb-Lipovac, na putu iz Skopja prema Zagrebu. Ova vijest se brzo proirila Balkanskim medijima, a kasnije su je prenijele i neke uglednije sjetske TV postaje. Makedonska televizija prekinula je emitiranje programa, kako bi objavila vijest o njegovoj smrti. U Makedoniji 17 oktobar proglaen danom alosti. Koliko je bio cijenjen u svojoj domovini govori podatak, da je predsjednik drave nakon vijesti o pogibiji dao izvanrednu izjavu, te se uputio na trg i zapalio svijeu. Isto je uinio i premijer. Predsjednik parlamenta kroz suze je priopio javnosti o odgodi rada parlamenta, a svoju izjavu za javnost dao je i poglavar Makedonske pravoslavne crkve. Svi su makedonski kafii, radijske i televizijske postaje spontano putali samo njegove pjesme. Svoj je posljednji intervju dao veer prije pogibije, u emisiji Vrteleka Vesne Petruevske, u kojem je izmeu ostalog iznio i svoje planove u budunosti, koji se igrom sudbine nee moi ostvariti. Sama voditeljica istaknula je, da je Toe bio neto najbolje to je Makedonija imala u posljednjih 50 godina i da je cijela drava s nevjericom primila traginu vijest, te da su gotovo svi graani odmah po primitku vijesti, doli mu iskazati poast paljenjem svijea u Skopju i njegovom rodnom Kruevu. Toseta su dijelila dva ispita do diplome na Muzickoj Akademiji u Skoplju. Nas Adjeo je ispraen 17. oktobra, uz prisustvo porodice, velikog broja svojih tovatelja, prijatelja, glazbenih suradnika s cijelog prostora Balkana. Utonuo je u vjecan san u svom rodnom Krusevu, prelijepom gradu koji se krije na obroncima Buseve planine. Albumi 2000: Sinot Boji

2001:

Nekade vo nota

2003:

Ako Me Pogledne Vo Oi Ako Me Pogleda U Oi

2004:

Den Za Nas Dan Za Nas (verzija na srpskom jeziku) Toe Proeski - Live (DVD izdanje)

2005:

Po Tebe Pratim Te (verzija na srpskom jeziku)

2006:

Boilak (engleski: Rainbow)

2007:

Igra bez granica

Najvei hitovi Njegovim najveim hitom se smatra pesma "ija Si" sa kojom je pobedio na"Beoviziji" 2003.

ija Si - #1 Makedonija, #1 SCG, #1 BiH Tajno Moja - #1 Makedonija Ako Me Pogledne Vo Oi - #1 Makedonija, #1 SCG Soba Za Taga Life - #1 Makedonija, #2 SCG #49 Juna Afrika ao Mi Je Koj Li Ti Grize Obrazi (Ko Ti To Grize Obraze) - #1 Makedonija, #1 SCG, #1 Hrvatska Lagala Nas Mala (sa Tonijem Cetinski) - #1 Makedonija, #1 SCG, #1 Hrvatska (20 nedelja) Po Tebe Srce Nije Kamen Volim osmjeh tvoj

Nagrade: 2003 ZlatnaBuba Mara pjevac godine 2002, koncert godine 2002; 12 Velicestvenih pjevac godine 2002, koncert godine 2002, muzicki spot godine 2002, nagrada publike putem televotinga (SMS voting); Lice na godinata "Vecer" pjevac godine 2002; 13-ka za Najdobrite najpopularniji pjevac u 2002, hit godine 2002, najbolji album 2002; Banja Luka 2003 Festival (Republika Srpska) druga nagrada publike; Beovizija (Beograd, Srbija i Crna Gora) prva nagrada zirija, prva nagrada publike; Victor & Victoria (Novi Sad, Srbija i Crna Gora) najpopularniji pjevac u Makedoniji; Oskar Popularnosti 2003 - Banja Luka najpopularniji pjevac u republici Srpskoj u 2002; Vrsac 2003 najpopularniji pjevac sa prostora bivse Jugoslavije u 2002. 2004 15 Januar 2004- Cija si- najbolja pjesma u 2003 22 Januar 2004 Oskar Popularnosti za najpopularnijeg izvodjaca na prostorima bivse Jugoslavije 12 Mart 2004- Nagrada za pjevaca godine dodijeljena na 12 Velicenstveni Februar 2004- Nagrada za pjevaca godine dodijeljen na Zlatna Buba Mara 2005 3 Decembar najprodavaniji album u Srbiji i Crnoj Gori/ najbolji pjevac godine (nagradu dodijeljuje TV RTS) 2006 Januar najbolji pjevac od Vardara do Triglava . Nagradu dodjeljuje Palma TV iz Beograda 2006 Februar- nagrada za najboljeg pjevaca/ nagrada za najbolji spot dodijeljene na Zlatna Buba Mara Specijalne Pocasti U 2003 dobija nagrradu Majka Tereza za njegov humanitarni rad

U 2003 postaje najmladji regionalni UNICEF-ov ambasador U 2004 postaje nacionalni UNICEF-ov ambassador Napisala : dada1977

Prvi dio : Ako neko voli jedan cvijet koji postoji na jednoj mei pod milionima zvijezda, to je dovoljno da bude sretan samo kad ih posmatra.

* * * Znate, mnogo zavidim vama ljudima. Hiljadama godina pokuavam da vam se obratim, da vam mnogo toga kaem, ali, ili mi to nije dozvoljeno, ili ljudi u mene ne vjeruju, pa se ni ne trudim. Kada sam nastala, odmah nakon nastanka svijeta i ovjeka, obradovala sam se injenici da sam vjena, da nemam kraj, da u postojati zauvijek. I kada sam uoila da ljudi ude za besmrtnou, pokuala sam im apnuti da to i nije najpametnije, ali nisu me uli, a moda me jednostavno i nisu htjeli sluati. No, kako god. Znate ono : ovjek se na sve navikne? E pa, to ne vai samo za ovjeka. To vai za sve ostale stvari. I one vidljive i one nevidljive. I one koje se eksponiraju i one koje niko ni ne primjeuje. To vai i za one o kojima se uvijek razmilja, i za one o kojima se ne razmilja uopte. Moj posao mi je mnogo puta dozlogrdio. Moj posao je bio da uredim susret starice i visokog ovjeka grubih ruku koji je prodavao povre na pijaci. I nakon to sam uredila taj susret, uslijedio je i onaj drugi. Njen susret sa mladiem prljavog lica koji je kraj nje protrao ukravi joj tanicu od umjetne koe sa tek podignutom penzijom. Nije mi ba bilo ugodno da to radim, ali eto, posao je posao. I ja moram od neeg ivjeti. Ne primam novac jer ga nemam na ta potroiti. Ne treba mi prenoite, ne treba mi hrana, jer ja ne osjeam glad, e ili potrebu za snom i odmorom. Samo ponekad osjetim nelagodu kada obavim posao za koji mislim da je mogao da se ni ne realizuje. Shvatam da treba da postoji balans i neka vrsta ravnotee u svijetu, ali ne bi se mnogo toga promijenilo da je ta ista starica otila kui sa svojom tanicom od umjetne koe, sa skromnom penzijom u njoj i kesicom prljavog luka. Ali eto, izgleda da neko zna bolje od mene zato je to tako. Mnogo puta sam se zapitala sline stvari, ali nikada na glas. Moje je da obavljam svoj posao, jer to tako treba da bude. Sve se dogaa s razlogom. Suraivala sam i sa figurama slinim meni. ak i sa meni ne ba dragom prijateljicom. Smru. Da, da. Moj je posao bio da dogovorim sastanak mladog vojnika na strai, koji je pospano gledao mjeseinu, i proplanka koji ga je privlaio. Moj posao je bio da mu odredim ono to ga eka. Da odredim da stane na zalutalu minu, a ostatak posla je obavila moja, prije suradnica, nego prijateljica, Smrt. Ali kako god, znam da ni njoj nije lako. Vjerovatno i ona esto guna sama sebi u njedra i nije esto zadovoljna svojim poslom, ali eto. Raditi se mora. Rijetko kada mogu da se odmorim od sopstvenih misli. Ali i ti trenuci dou. Poto nemam potrebu ni da sjednem, onda gledam ljude iz razonode. Ve sam im odredila ono to ljudi zovu mojim imenom. Ve sam im odredila sudbinu, pa kad sam ve slobodna onda volim da virnem i otkrijem ta se to o meni pria, koliko ljudi u mene vjeruje, a koliko ne. Negdje proitah da znaenje moga imena znai slijed dogaaja koji je unaprijed odreen da se desi nekome, kao posljedica neega ve zavrenog, te da odreena osoba to oblikuje kao i njena okolina. Ni sama ne znam gdje naoh ovaj svoj opis. Hm Ponekad poelim da sam ovjek da me isti mogu opisati malo njenije i toplije. Ali eto, ne alim se. S obzirom da sam ljudima neto apstraktno, zadovoljna sam svojim opisom. Vjerovatno sam sama odredila da ovjeku koji me je ovako okarakterisao bude sueno da to napie o meni. Vjerovatno Iskreno, ne sjeam se, jer radim ve milijardama godina i zaista je teko popamtiti sve ljude kojima sam pisala na elo.

10

Ne ba toliko davno, jednom ovjeku je bilo odreeno da se bavi tehnologijom i da ga to proslavi. Zahvaljujui njoj danas, ljudi otkrie mnoge stvari koje su im pomogle, iako se za mnoge tvrde da e postati zlo budunosti. Hm Ako im je sueno, onda i hoe. I tako je nastalo i ono to ljude poe sve vre povezivati. Ljudima je bilo sueno da se upoznaju s telefonom. Ljudima je bilo sueno da se upoznaju sa televizorom, sa kompjuterom. I tu poinje naa pria. Jedna od rijetkih kojih se sjeam. Dok rondam sama sebi u njedra, zapitala sam se da li se te prie sjeam jer se desila nedavno, ili zato to je stvarno posebna? Ili je se moda sjeam jer istu sudbinu dijeli preko 6000 ljudi? Ma, to sada nije ni bitno. Bitno je da se te prie sjeam. Uglavnom, jednog lijepog zimskog dana, odluila sam malo da budem okruena upravo tom, zimskom atmosferom, pa pooh ka zemljama gdje je zavladao snijeg. Rusija mi je bila previe surova. Nisam esto tamo. Obino poslove vezane za tu zemlju obavljam s distance. Drai su mi tropski krajevi. Nego, ipak sam eljela malo da uivam u hladnijem zraku i snijegu, pa se zaputih neto junije, gdje je bilo hladno ba onoliko koliko mi je odgovaralo i gdje je snijeg padao dovoljno da mi ne smeta. Tog dana zaista nije bilo mnogo posla, pa sam gledala ta rade i ime se bave ljudi kojima sam odredila sudbinu ba ja. Mnotvo ljudi je hodalo, mnotvo je jelo u okrilju svog doma, mnotvo je spavalo omaijano zimskim sivilom, mnotvo je radilo neki teak fiziki posao, dok je mnotvo sjedilo za kompjuterom. Sudbina, ta ete? Po prvi put za vrijeme mog postojanja, u meni se rodi znatielja i ja nekim od njih zaviri u monitore. Zainteresovalo me zato svi gledaju u iste slike ispred njih i sa osmijehom klikaju kojekakve ikonice na svojim ekranima. A tada uoi na istim veselog momka. Visok oko 185 cm, oko 80 kg, sjajne crne kose, vedrog i prije svega iskrenog osmijeha, sjajnih, tamnih oiju. Iako su na njegovom licu poivale jae, tamne obrve, nije djelovao grubo ili strogo. Ba naprotiv. Moda je tminu u njegovoj kosi i obrvama razbijala bjelina njegovih osmijeha, ili ono neto im je sijao? Ne znam, ali znam da sam pored radoznalosti tada osjetila ponos jer sam mu ja, ne sjeajui se, upisala sudbinu u elo. Bilo mi je drago to sam ba ja odredila ono to ga eka. Njemu, tako divnom stvorenju. Pokuala sam da se sjetim ta sam mu to odredila, ali ne sjetih se odmah. Ma, sjetiu se ve, pomislih. Vratila sam se znatieljno hipnotisanim, nasmijanim licima ispred monitora. Bilo je oito da su bila takva ba zbog tog momka zbog kojeg se u meni rodio ponos. Zagleda im se malo dublje u ela, u svoju debelu knjigu staru milijardama godina zapisa njihova imena, pa odluih da se prisjetim malo njih i onoga to sam im odredila. Odluila sam da naem i tog crnog deka bljetavog osmijeha. Nakon to sam nala ljude koji su bili oduevljeni onim to su vidjeli na monitoru svojih kompjutera, shvatila sam da im je sudbina da ih on povezuje. Sudbina im je bila da naiu jedni na druge. Sudbina im je bila da shvate jedni druge, da se smiju jedni s drugima. Sudbina im je bila da se vesele istim njegovim pokretima, izrazima lica, glasu koji je proizvodila njegova prelijepa pojava I eto, nakon to sam zbog tih ljudi uprljala svoje imaginarne ruke listajui svoju debelu, pranjavu knjigu staru milijardama godina u koju sam zapisivala svoje klijente, odluih da naem i njega. Na stranici sa njegovom slikom pisalo je : TODOR PROESKI. Roen 25.01.1981. kada mu je sudbina i odreena. Sueno mu je da postane pjeva aneoskog glasa, te da proizvede veliki val ljubavi, za koji nije ni znao da je moe proizvesti upravo on

11

I tada se u meni opet rodilo neto to sam osjetila prije tog dana samo jednom za vrijeme svog uistinu dugog postojanja. U meni se oglasi tuga. Da, da. Kao da je oduvijek i bila u meni, ali je ja nisam osjetila, pa je sada svojim plahim ruicama, pokucala tiho i polako, ali opet tako da je osjetim duboko. Pokucala je sa sigurnou da u je se sjeati jo dugo. I bila je u pravu. Tuga jer u svoj posao morati opet obaviti onako kako ne elim. Ma k vragu i ravnotea u svijetu!, pomislih ljutito. Ali eto, posao je posao. Tada sam se sjetila da sam i tog 25.01.1981. godine, deku crne kose aneoske pojave, dok je leao u kolijevci, pisala sudbinu na elo, uzdahnula i upravo tada se po prvi put u meni rodila tuga. Da, tog dana je zakucala po prvi put. Opet sam bila osuena da u slobodnim trenucima gledam ljude ispred monitora koji su zahvaljujui sudbini, tj. meni, svi naili na isti forum. Forum na kojem imaju ono to im fali. Forum na kojem onaj na drugom kraju svijeta to sjedi ispred monitora zna na pravi i jedini nain protumaiti osmijeh, pogled, ili pokret tog crnog deka. Ipak, nisam mogla da ih pripremim na ono to im je moja malenkost, sudbina, pripremila. No, ta god da sam im pripremila, sueno im je bilo da to podnesu i prebrode zajedno. Ne kae se uzalud : i u dobru i u zlu

12

* * * Visok ovjek pognutog dranja mi je privukao panju. U ruci je nosio novine. Mislim da su veeg formata od onih obinih, dnevnih novina. Sjeo je na klupu ispred velike zgrade be boje. Po njenim isklesanim zidinama ukraenim kojekakvim ispupenim arama, uvidjela sam da je u pitanju neka zgrada sagraena davno. Hm Davno je relativan pojam. To bi za ljude bilo prije nekoliko stotina godina, ako ne i manje. Dok je to za mene ljudsko davno tek sitnica. No, vratimo se zgradi. Rekla bih da je historijski znaajna. ovjek je sjeo na drvenu klupu ofarbanu jeftinom zelenom farbom ispred, po mojoj pretpostavci, zgrade znaajne historijske znamenitosti, sklanjajui komad bora koji se nadvisio nad njom i bockao ga u lea. Cokui je sklonio granu i shvativi da je jedini nain da mu ne smeta, da je stavi ispod desne mike, to i uini. Namjestio je sivu beretku koju mu je grana bora nakrivila i okrenuo se novinama koje je odloio lijevo od svog tijela na klupu, jer su mu smetale dok se borio sa borom. Tada ih je otvorio, naslonio se na drveni naslonja klupe i gunajui, nimalo iznenaen vijestima koje je nalazio u istima, brzo i na neki drzak nain, poeo okretati velike stranice. Pri tome bi svaki put prije nego okrene onu novu stranicu, oblizao jagodice prstiju i okrenuo onu novu, nita vie zanimljivu stranicu. Ali tada su mu se oi izbeile i on stade zainteresovano itati ono na to je naiao. Nakon svakog proitanog pasusa podigao bi glavu ka nebu, ekajui zamiljeno neobrijanu bradu, a potom bi se vratio novom, interesantnom lanku. Grana bora mu se neprimjetno izvue ispod mike i klepi ga po glavi tako da mu je skinula beretku, a on je samo mirno podigao kapu i stavio je na klupu do sebe, bre bolje vraajui se interesantnom tivu koje je itao. Eh, trenutno, sama sebe podsjeam na tog ovjeka. Ispred mene je moja velika, debela knjiga sa koje nikako da skinem prainu. Milijardama godina govorim da u je rijeiti praine koja, ini mi se, ne moe da se skine jer je jednostavno postala sastavni dio nje. Ali eto, nastavljam da obeavam i sebi i njoj da e doi trenutak kada u to ipak jednom uraditi. Nezainteresovano prelazim sa stranice na stranicu, ponekad otpuhujui i diui oblake praine iznad stare, ukaste, poprilino zguvane hartije. Moja ne ba draga prijateljica Smrt mi stoji iza lea i pria mi o neem, ali ja je ne sluam. Da kako mogu, voljela bih je ukrotiti kao to je onaj ovjek ukrotio onu granu bora, ali ne nalazim nain. Ljudima je ona poznata kao figura koja malo govori. I da, tako se moda predstavila ljudima, ali ja ipak znam pravu istinu. Inae sam i sama susretljiva i volim da priam s njom. Ipak, na ovom apstraktnom mjestu gdje se nalazimo, ivimo jedna do druge. Odaje koje smo dobile na raspolaganje za vrijeme nae slube nam dijeli neto jo apstraktnije i imamo samo jedna drugu. I tako, nadajui se da e Smrt odustati i prestati sa priom, dooh na stranicu iji tekst me zaintrigirao. Prestala sam da marim za Smrt, kao to je ovjek kojeg sam do maloprije promatrala prestao da mari za granu bora koja mu je, na pomalo agresivan nain, skinula beretku sa glave. TODOR (TOE) PROESKI glasio je naslov. S obzirom da sam gledala nasmijana lica pred monitorima, i s obzirom da sam shvatila da im je glavna spona upravo ova osoba, odluih da vidim da li bi se i ja ponaala isto kao i oni da sam ljudsko bie. Ba kao i onaj ovjek kojeg sam posmatrala, priu o ovome momku koja se nala u mojoj knjizi, itala sam bez daha, zainteresovano i zamijenivi prie koje mi je priala Smrt, utanjem papira koji su se smjenjivali preda mnom.

13

Ako stavim po strani to da je njegov talent za pjevanje, muziku uopte, primijetio njegov otac u dobi kada je imao svega 6 godina, on je pored toga to je bio talentovan djeak bio jedno jako slatko dijete. Da. Taj djeak donesen na svijet 25. Januara 1981. godine u gradu Prilepu zahvaljujui divnoj, brinoj majci, u junom dijelu Makedonije, potiui iz mjesta po imenu Kruevo, udaljenom 20km juno od Skopja , sa astrolokim znakom Vodolija, imao je neto neopisivo u sebi. Ono to bi ljudi nazvali ono neto. Odmah se vidjelo da e imati krupne kosooke oi, koje e moi biti neto sitnije i zagonetnije ako on to poeli. Odmah se vidjelo da e imati jako lijepo oblikovane ui, gustu kosu, lijepo istaknut luk na tamnim obrvama Odmah se vidjelo i osjealo da je on drugaiji, da ima mo uiniti velike stvari Viala sam mnoge porodice i njihove sudbine. Ne znam ni zato to istiem kada sam im na elo, sudbine i pisala upravo ja. I tako sam sada itala i o ovoj. O porodici ovog djeaka. Djeaka ija je sudbina bila da ima sedam godina stariju sestru. Sestru sa kojom se nikada nije svaao, sestru koja ga je ponukala kakvu vrstu muzike da slua, koja je na neki nain utabala put njegovoj kasnijoj uspjenoj profesiji. I da, od preslatke bebe kosookih, zagonetnih oiju u ijem pogledu se jasno isticala iskrenost, krio se veliki talent, nedugo zatim otkriven. Ustupili su njegovi prvi koraci na sceni. Njegov tadanji ples premjetanja teine tijela sa jedne noge na drugu pravei pri tome jedan korak da bi se to ostvarilo. I da, kada mu je bilo petnaest godina, on ima prvi nastup u svojoj rodnoj Makedoniji. Poev od prvog nastupa, njegovi uspjesi poinju tiho da se niu, jedan za drugim. Na njegovom strpljivom putu ka uspjehu, itavo su ga vrijeme pratile osobe njemu drage i vjerne. Osobe koje su ga podravale da radi to to voli, do ega mu je stalo. Sam je jednom prilikom izjavio da smatra da je brzo odrastao, te da se nije naigrao dovoljno. Ali ljudi ga nikada zbog te izjave ne bi alili niti milostivo gledali kada bi vidjeli njegovu energinost i iskren vedri osmijeh dok se nalazi na sceni. Oni koji su ga poznavali bolje, znali su da mu to teko pada, iz razloga to je i sam jednom izjavio da prije istog tog kolovanja, koje se ticalo muzike, stavljao prijateljstvo. Skroman i realan, svjesno je izjavio da ima dva vjerna prijatelja. I da, na isti nain je izjavio da mu nedostaju i da bi elio s njima da opet zaigra odbojku i da ide u lov kojim se bavio. ak je i kik boks, koji je vjerno trenirao 15 godina, stavio malo po strani zbog muzike. Sama se pitam kakva je to ljubav prema muzici da se nekim ljudima jako bitne stvari stave po strani. Moda bih to shvatila da sam ovjek, ko zna? Ali ipak mi Toetova reenica Ne bih mogao da ivim bez muzike ne djeluje tako neshvatljivo. Nekako, ipak ga razumijem. Kako? Ne znam. Ali kad malo bolje razmislim, ne elim da se pitam. Strah me odgovora, ako ga uopte ima. Ljubav Bilo bi lijepo iskusiti je. Ljudi piu knjige o ljubavi. Da mi je samo jednom skupiti snage da na glas kaem da elim biti ovjek barem jedan dan. Toe je sam izjavio da je ljubav neto za to vrijedi ivjeti i uvijek se trudio da je spoji sa muzikom. Sjeo bi za klavir i nastajale bi balade koje su govorile o ljubavi na ovaj ili onaj nain. Hm Kada bi se pri tome dodao njegov glas, nain na koji pjeva, kada zamiri svoje smee oi i kroz osmijeh puta zvukove koje su proizvele njegove glasne ice, dobije se osjeaj da je zamirio kao da je odluio da sebi uskrati ulo vida, da bi ulo sluha bilo izraenije. I ja priam o ulima, a nemam ih. Ipak, o njima sam mnogo ula, pa zato valjda mogu pretpostaviti ta predstavljaju u ivotu ovjeka. Dajem sebi za pravo da zakljuim da je spoj ljubavi i muzike divna stvar. Po meni, rijetko viena. Ali naravno ako je iz onih pravih

14

razloga, razloga koji dolaze iz srca. Ovo nisu toliko moje rijei, koliko su rijei drugih ljudi koji su to iskusili, pa i samog Toeta. Ali bila bih neiskrena kada bih rekla da se nekako ne slaem sa njima. U knjizi sam proitala i neke sitnice vezane za njega. esto je pjevao zatvorivi oi, ali isto tako je mirisao parfem. Mora da ima neto u tim ulima. I da, u njemu se jednostavno osjeti toplina doma. Izjavio je da voli historiju, tradiciju, da voli tragove koje je historija napisala po svijetu. E sada mislim da bi i on sam volio da se nae jedan dan na mome mjestu, da osjeti historiju na moj nain, jer ja sam je u neku ruku pisala. Eh, kada bi se mogli zamijeniti za mjesta, barem jedan dan. I opet, za dobro raspoloenje predlae muziku i sam se dri tog svog prijedloga. Oh, kako bih voljela da ovo to mi Smrt jo uvijek pria, zamijenim muzikom. Pitam se, kako to da sam ikako imala sposobnost da ujem Toetov glas u obliku pjesme? Da li Smrt uje njegove pjesme? Ili je moda ne zanima? Ma, nemogue da je ne zanima. Da uje samo nit njegovog divnog glasa, nikada ne bi poeljela da prestane sluati. Zar je mogue da ujem samo ja? Opet ja sebi postavljam kojekakva pitanja. Zaista se patim, kada je skoro nemogue da odgovor na njih dobijem. Nego, bolje bi bilo da o njemu samome otkrijem neto vie gledajui te glavice kraj monitora koje su same izjavile da su uljepale same sebi ivot otkako je Toe naao njih, ili one njega, i otkako ih je meusobno povezao mnogim svojim sposobnostima i arima. Uzaludno se trudim da izbriem pitanja koja sebi postavljam, jer moda odgovore ipak naem u tim monitorima. Evo, odloiu knjigu i nagnuu se da malo bolje vidim ta piu i itaju i pri tom se smjee te glavice pred kompjuterima. Nadam se da se Smrt nee naljutiti to je ne sluam. Ko zna, moda mi se i pridrui?

15

* * * Upravo sam nala svoju prvu rtvu za promatranje. Djeluje mi intrigantno. U gradu na obali Jadranskog mora, za jednim od monitora, sjedi ena od 49 godina. Smea kosa joj lagano dodiruje ramena. Ona je njegovanom rukom sklanja sa ela i u monitor upire svoje tople oi. Hm Ona otvara na forumu novu temu. Napisala je :KAKO TO TOE SLATKO RADI. Ovo mora da e biti zanimljivo. To znai da u pored svoje knjige, imati dodatni izvor informacija kad je ovaj markantni deko u pitanju. Ova glavica koja je otvarala novu temu me posebno zaintigirala iz razloga to su njeni razlozi da bdije uz kompjuter bili drugaiji od razloga drugih. Ostavila sam je na trenutak da udara prstima po tastaturi, jer sam odluila da i nju naem u svojoj knjizi. E da, sjeam se. Prije godinu dana je ostala bez ljubavi svog ivota, sa kojom je provela 30 godina. Sjeam se da sam se i tada poalila na svoj posao, a ni Smrt nije bila posebno sretna zbog toga. Ali eto, trenutno joj radost priinjavaju dva odrasla sina, i kao to i sama kae, ovaj forum. Morau se jo malo nagnuti da vidim ta pie. Evo, na forumu je si dala ime platonska ljubav. Da, Toe je spominje u pjesmi omiljenoj njoj, sigurno je to razlog. Nakon to je otvorila novu temu na forumu, zazvoni joj telefon i ona se javi. Nakon kratkoj razgovora, sa pola glasa je poela da ronda :Ne razumijem zato su ljudi toliko skeptici kada kaem da toliku panju pridajem jednom pjevau. Kada e shvatiti da on nije samo pjeva, on je ovjek ogromnih kvaliteta. Takva osoba se raa jednom u ivotu. Danas je prosto nemogue nai tako mladu osobu koja je toliki humanitarac. Ali neka, shvatie oni jednog dana. Hm Barem me neko razumije. Nakon posljednje reenice vratila je tople oi na monitor na kojem se nakon jednog njenog pokreta kompjuterskim miem, naao njen mali tekst o temi koju je zapoela. Platonska ljubav: Sluajui Tou uvijek mi neto pada na pamet, napisala je stavljajui na kraj reenice malu ikonicu koja je predstavljala djevojicu sa izrazito zaljubljenim pogledom i osmijehom. I tako sada dok pjeva POLA DUE, POLA SRCA ba razmiljam kako slatko izgovara slovo "L", a njega u pjesmi ima puno. Ma nitko na svijetu slovo L ne izgovara kao ON. A ovu je zapeatila onom koja je pokazivala izrazitu njenost i emocije koje tope ljudsko srce. Moda zato to je makedone, zapitala se. Jel jo tko to primjetio? Na pola due zivim ja tu pokidat se nema ta na pola srca jo sam njen a na pola umirem... Neeeeee, doi meni ja u te spasit Svoj uvodni, mali monolog je zapeatila tim malim ikonicama koje su bile sastavni dio pisanja na forumu. Jedna je predstavljala djevojicu u stanju zaljubljenosti, druga u romantinom stanju, trea u zamiljenom, ljutom, tunom, a jedan je predstavljao ono stanje pritajene radosti jer je izrekao neto to e druge isprovocirati i natjerati da mu odgovore. Prva koja je odgovorila na pismeni monolog Platonske ljubavi, bila je djevojka koja je si na forumu dala ime *Anna*. Prije neto vie od 18 godina, to ime su joj ustvari nadjenuli drugi, ali eto, ona ga je na ovome forumu samo malo ukrasila. Odgovor je napisala nakon to je

16

zamahnula smeom kosom koja je dosezala do pola lea, a tada naravno, sa osmijehom na licu nastavila da gleda u monitor. Ma, kako i nee. I sama je rekla da ne zna ime ju je Toe osvojio. Nije znala da li je u pitanju aneoski glas, lice djeaka, najljepi osmijeh ili zavodljivi pogled. Bilo kako bilo, ne samo ona, nego i ostali lanovi foruma, bili su itekako svjesni njegove skromnosti, dobrote i humanosti, jake vjere i energije koja je prtala iz njegovog veselog bia. *Anna*: joj jesi me slatko nasmijala hehehhihihi , pratei Platonsku ljubav, ukrasila je reenicu malim ikonicama okupanih smijecima. ma imas pravo. nego meni on svako slovo slatko izgavara .a najsladi mi je kad grjesi pa koje slovo ubavi ili izbaci kad prica . e kad smo vec kod ove pjesme pola duse pola srca ja se sva najezim kad dode onaj dio kad se muzika stisa i onda on onim svojim dubokim glasom kaze na pola umirem.... . Kao to sam i mogla oekivati, ova reenica je bila zavrena ikonicom zaljubljene djevojice umjesto nekim znakom interpunkcije. eehhhhh sto smo danas razdrazljivi hehehihi Jo jedno srce se odvailo javiti i to opet sa Jadrana, opet iz Splita. Djevojka od 16 godina je sebe opisivala kao osobu opsjednutu Toetom. Sudei po onome to vidim sa ovog mjesta gdje se nalazim, nije jedina zasigurno. Svojim kratkim reenicama je uvijek davala do znanja drugima da je tu, da ako nita, pozorno ita, a kada svoju veselost ne moe da obuzda, pa, i napie koje slovo. Po onome to vidim, rekla bih da nije ledena kako se je nazvala sama. Da, mora da je naziv imena potekao iz istoimene Toetove pjesme, koja je ba kao i ova esnaestogodinja djevojka, vesela i puna ivota. ledena1991: joj potpuno si u pravu... a ja se pitala do sada ta je to u toj pismi toliko no nesmin sad re... Smrt mi je opet poela priati o nekim svojim dogodovtinama. Mora da nema posla pa je dola da ubije vrijeme sa mnom. Osjetila sam neku alost po prvi put prema njoj. Koliko god da mi nije draga, opet sam svjesna da je ona jedino bie koje me razumije. Ne ba u potpunosti, ali me razumije. Mahnula sam joj rukom da mi se priblii, a ona kao da je to jedva doekala, stala je do mene i nagnula se na isti nain kao i ja. Kao da joj to i nije prvi put da gleda ljude. Zna, ovo ti nije ba najbolja ideja. Govorim ti iz iskustva., rekla mi je gledajui u Platonsku ljubav koja je sa velikim osmijehom opet neto kucala po tastaturi. O emu govori?, pitala sam je, iako sam slutila odgovor. Ipak je bilo lake da to neko drugi kae na glas. Tvoje je da obavlja posao, a bie ti jako teko to raditi, ako se bude vezala. Ne valja se vezati. To dodue, slabo koja figura slina nama i moe, ali eto, uvijek se nae neka koja je izuzetak. I tada me pogledala nekim prodornim pogledom koji kao da je odavao injenicu da ona zna da sam ve duboko zagnjurene glave u taj isti forum. Ma, mora da je vidjela kako traim forumae u svojoj debeloj knjizi. Sigurno je to primijetila. A kako i nee kada mi to nije u opisu posla. Tada je okrenula glavu i nastavila da gleda ljude sa kojima sam se poistovjeivala do maloprije. Da, osjetila sam da sam postala opsjednuta, ba kao to ledena1991 kae za sebe. Govori mi iz iskustva? Kakvog iskustva?, upitala sam je nadajui se da u moda dobiti odgovor na pitanja da li sam se zaista poela mijenjati.

17

Hm Vidim da nikada nisi bila na razgovoru kod Njega., rekla je zamiljeno. Kada te On pozove, onda ti neke stvari budu jasnije. Dodue tvoj i moj sluaj je razliit, ali eto. Pravei se da mi je pomalo konfuzno ono o emu sam priala sa Smru, nastavila sam da pratim dopisivanje svojih novih i ujedno prvih prijatelja. U neku ruku je smijeno to oni nisu znali ta mi znae. Platonska ljubav: Anna!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Javila se opet Splianka, rodom Makedonka dodajui ikonice sa simpatinim izrazima lica. *Anna*: tu sam tu sam . jel me neko trazio !!?? hehehehehe Platonska ljubav: ve sam se uplaila da si nestala, to od tuge to od smijeha . vidjela sam da e u panjolsku, moda ti se na tom putu dogodi kakav neoekivani susret . Jer s Tokom se nikad ne zna gdje moe iskrsnuti .Uvijek ima anse kad se negdje kree, najgore je na mjestu se usidrit ASTRA: Trazi tebe Interpol... I tada se javila esnaestogonjakinja roena u znaku Blizanaca. Vjetropirasta, ba onakva kako i opisuju blizance, vesela djevojka. Voli muziku. I sama se njome bavi. Svira klavir i trubu. Svoju dugu smeu kosu je oiala na kratko, eto da, napravi promjenu. I da, ona je ona koja na forumu najee koristi tu ikonicu koja se smije ne bi li nekoga isprovocirala da joj odgovori. U njenom pisanju na forumu se osjeti srea jer je ona jedna od rijetkih koja je stupila u kontakt s Toetom. ak se i slikala sa njim, razmijenila nekoliko poruka mobitelom Da, ona ima razloga za sreu. Da sam ovjek, voljela bih se mijenjati s njom, pa makar na dan. I da, njeno ime na forumu ipak neto znai. Naziv hotela u kojem je upoznala Toeta kada je gostovao na koncertu jednog od svojih kolega. Evo, odavde gdje se nalazim, vidim i sama uti natpis tog hotela u ijem predsoblju je dolo do njihovog susreta. Platonska ljubav: Ba si nemilosrdna Astra .Zato bi Annu traio interpol , postavila je ikonicu koja je aljivo namigivala na jedno oko. Nita ona nije drugaija od nas, samo je, postavila je ikonicu zaljubljene djevojice, u Tokota kao i sve mi Nego skree s teme, to je sa slovom "L" Upravo opet uzdiem dok Toe pjeva DAL SI SRETNIJA TO TI DRUGI USNE LJUBI IL NESRETNIJA TO ON SE NA MOM MJESTU BUDI NISAM BOG ZNA TO, AL JEDNOM SAM TE LUDO VOLIO *Anna*: nek nek . astra fino ti svojoj draaaagoj jaranici zboris . pojavile su se ikonice tunog i pomalo ljutitog izraza lica.

18

hehehihihi ma neidem ja nigdje ja sam zaljepljena za ovaj net i forum i za tosu mislim ocigledno je hehehhihih ima nesto u tom slovu L !! PS: jos 28 dana do spanije Na reenicu Platonske ljubavi da je Anna zaljubljena u Toeta, Anna je dodala. *Anna*: samo da ti nedode u javnost gotova sam onda cu semorat vaditi na onu staru pricu clapping ma volim ja tosicu kao brata rodaka oca itd.. hehhe mada nece mi povjerovati bojim se hehehe ASTRA: CCC...Ja nemilosrdna??Ako ko ima na ovom forumu da je milosrdniji od mene nek se javi... A sto se tice toga za Toseta..Da smo sve zaljubljene u njega..Pa ja bas i nisam...Ja ga volim kao svog kolegu... I nakon ovog Astrinog pisanja, nala se ikonica smijuljenja koje je izazivalo, ali je stvarno istina da je oduvijek govorila da eli sa Toetom da snimi duet. I eto, podijelila je taj san sa forumaima. Do mene je i dalje stajala Smrt. Apatino je gledala iste ljude koje sam gledala i sama ja. Nije davala nikakav komentar, samo bi s vremena na vrijeme kada bi se ja njihovom simpatinom pisanju od srca, koje nemam, nasmijala, ona bi uila neto to mi se inilo kao ljudsko odmahivanje glavom. Kao da sam ula njene rijei :Ne vei se, kako mi odzvanjaju u glavi. Ali opet sam se vratila monitorima koji su me zvali. *Anna*: evo bas maloprije slusam naseg tosu kako pjeva nesanicu ja nisma nikad cula kako zvuci ta pjesma u orginalu al ova verzija mi se pravo svida kad je tose pjeva smao mi je malku smjeno kad kaze neaasaaaanica hehhihi nekako slatko to igovara a cudi me nema slova L u toj rijeci hehehihih Anonymous: i ja volim kada izgovori to cuveno l....ali je ste li primjetili kako izgovara ,, sve nekako mekano nije ni ni .i isto u pjesmi Boze cuvaj je od zla.prva dva puta kaze salji anele cuvare svoje....a u ostalim ja mislim da imaju jos dva kaze salji angele .na makedonskom i isto mi je slatko ka ono kaze ona ima une iiiiiiiiiina njima okus tresanja kao na izmedju i na nema nikakvog razmaka to mi je onako pravo slatko Ba kao i njeno ime na forumu, ova djevojka je anonimna, ali ipak, ne moe odoljeti, a da se ne javi, da se ne odazove prii o osobi oko koje im se vrti itav svijet. Svijet obojen u rozo Toetovom rukom.

19

Platonska ljubav: ma iva istina .Toliko slatko izgovara svaku rije, pa ta slova.... L, . , izluuje me naprosto *Anna*: hehhihi ee jesmo lude hehhihi sa tom ( njegovom) abecedom slovima hehhihi Platonska ljubav: A to emo, lude i gotovo Sludio nas Toe sa tim svojim slatkim izgovorom i njenim pjesmama i toplim pogledom LLLLL *Anna* BBBB DDDD RRRR TTT NNN MMM OOOO PPP ITD ITD... hihihehehhihihehehe Platonska ljubav: ne.....................neemo abecedu oemo Tou help help help Tu sam da ti nadu vratim ako padne da te uhvatim.. ( nema L ) I pored Anne i Astre, javila se jo jedna dua iz Sarajeva. Leyla. Vjerovatno je si dala ime slino poput Ane. Malo je preradila vlastito. I da, vidjelo se da djevojke sa foruma zaista razumiju jedna drugu. Nisu uzalud po ostalim temama esto pisale da im je forum drugi dom, a ljudi na forumu druga porodica. Zaista je Toe bio u pravu kada je rekao da ljubav jedina stvar za koju se stvarno isplati ivjeti. Ljubav. Kako bih voljela da je iskusim. E da sam ovjek Leyla: Ma ja poslije njegovog koncerta u Sarajevu, deset dana nisam mogla sebi da doem.... bila sam ono , reenica je zavrena ikonicom okiranog lica. i promukla koliko sam vritala....... a pokreti..... da nepriam Sogancic: meni je najsladje kako Toshe plese ...kad zabaci nogu negdje u stranu...to me unisti, nisam svoja citav dan... Dusha draga Bacivi pogled na ime Sogancic na forumu, nisam znala da li za monitorom sjedi muko ili ensko. Ipak, nakon to sam se nagnula malo bolje da pogledam ko to tipka o Toetovoj nozi koja unitava srca, vidjela sam da za monitorom sjedi bucmasta, vesela djevojka duge, kovrdave smee kose. Ovisnica o kafi kakva jeste, sjela bi za kompjuter i srui gorki napitak, zanemarila bi obaveze na fakultetu, koje su je kao dvadesetogodinjakinju uporno

20

zvale. Za nju je, kao i za njene ostale lanove velike porodice, bio vaniji forum. Mjesto gdje se zna kako to Toe baca noge dok plee, bez potrebe da se ita dodatno objanjava. Dok nisam nala odgovor na svoje pitanje na forumu, pitala sam se Zato ba Sogancic?. I eto, naoh njeno sopstveno objanjenje da je sebi nadila ime po svom omiljenom jelu za koje tvrdi da ne pravi niko kao njena mama po Sogan Dolmi. ledena1991: ajme u pravu si... oni ples... ubije te... ja bi ga mogla po cili dan gledat kako piva i plee Sogancic: meni je jo presladak kada ga intervjuiu, a on pone mrtav ozbiljan da daje odgovor i onda se bez ikakvog razloga pone smijati(onako kako samo on zna) - kao da se sjetio u sebi nekog vica ili neeg njemu smjenog dusha moja makedonska ASTRA: Dobra si ti...Ja ni dan danas nisam sebi dosla.... *Anna*: niko nije dosao sebi poslije konecrta u sarajevu ma neznam sta mi je najslade . on je sav sladak i sve sto uradi pokretom ili izgovori nekako slatko to uradi tako da.... sve mi je slatko od njega Sogancic slaem se . ali ubjedljivo je najslai kad se zbuni dok pria, pa kad pone govoriti sve u nominativu...dusha draga Moram ii, posao zove, rekla mi je Smrt. Ni sama ne znam zato, krenula sam da je ispratim iz svojih odaja, kao da ona ne zna nai izlaz. Moram priznati da me gledala stvarno udnim pogledom. To je bio prvi put da sam imala osjeaj kao da sam se najeila. Inae, iako obavlja taj posao koji obavlja i iako nosi to jezivo i strano kratko ime, nije bila tako jeziva. Da je bila otvorenija i da nije priala o stvarima koje me ne zanimaju, ve o neem to je dublje u njoj, smatrala bih je boljom prijateljicom nego to mi je sad. Ali, kad malo bolje razmislim, moda ona jednostavno nije imala ta da mi povjeri. Moda samo ja osjeam neto dublje u sebi, neto to ne bi trebala da osjea figura poput mene. Ne znam ni sama. Dok sam ispratila svoju prijateljicu Smrt, ve nisam u toku ta se deava na forumu. Izgleda da su moji novi prijatelji preli na drugu temu. Evo, vidim djevojku uprtih plavih oiju u monitor, eka se po crnoj kosi i oklijeva ta da napie. Izgleda da se ipak odluila. Otvorila je temu ZVONI TELEFON, JAVI SE ONO TOE, a tada sa jo veim razmiljanjem, kucka po tastaturi u prekidima. crna333tp : moj tel. razgovor ja:halo Toe:zdravo, kako si mi a oprosti ko je to pa imas jedan pokuaj ( i on zapjeva pjemu jedina) Toe, ma ne nisi to ti(ma neko mi sere sigurno, Boe pa nemogue)

21

ppjevat u ti sve to poeli ajde net na makedonskom i pone on O boe moj stvarno si ti, al zato, kako iz kojegrazloga uj mala da te ne zbunjujem, i da ti ne priam preko telefona kako dodi do jelaievog trga ( zagreb) kod sata u 20.00 i sve u ti objasnit ma ekaj, ne kuim, zato ba ja, mislim odkud ti broj, kako me zna e draga mija sjea se slike s amnom, zapamtio sam te i traio broj od tvoje frendice. pa imam i ja svoje veze. ajme nemogu vjerovat.e a di si ti sad u hotelskoj sobi, ati ja doma umirem na krevetu jel nemrem vjerovat da se ovo dogaa ma zakon si ti mala, vjeruj ovo je istina, ja te zovem da se nadjemo na kavici, malo popriamo i da se bolje upoznamo. ma da si i u americi dola bi. ok, jel dogovoreno ma naravno, vidimo se.( o boe moj gotova sam) pozdrav, i vidimo se bok............................ a kak je bilo dalje vidjet emo u sljedeem nastavku NISAM LUDA AL SAM MORALA NEKU TEMICU DAT DA SE MALO ZABAVIMO... OVO KAJ SAM JA NAPISALA NIJE BA NETO NEMAM BA INSPIRACIJU, ALI VJERUJEM DA VI MOETE PUNO BOLJE PA MODA KAD PROITAM VAE I JA NAPIEM BOLJI RAZGOVOR itajui to to je Crna napisala, morala sam se malo zamisliti. Zapitala sam se ta bih to ja priala sa Toetom da mi se prui prilika. Hej Toe, ovdje tvoja sudbina. Kako si?. Hm Mislim da to ba ne zvui najbolje. Vjerovatno je da je Smrt imala pravo kada je rekla da se ne veem. Zaista se previe poistovjeujem s ljudima. Najbolje bi bilo da se vratim onome to piu forumai. Ba me zanima do koje granice dosee njihova mata. I eto, tako naginjui se da uem u njihove monitore, kad ve ne mogu u misli, naletjeh na prvi mali tekst na makedonskom jeziku. Jo jedna djevojka koja ivi za muziku i koja Toeta prati na svakom moguem koraku je osvanula na forumu. Kako, ni sama ne znam, ali odmah je svima prirasla za srce. Da li je traila poseban put ili je jednostavno bila ono to jeste? Definitivno je ovo drugo. Prirodna, vesela i uporna, bez problema je primljena u tu porodicu. No, kako da je i ne prime, kada je ona bila jedna od rijetkih koja je imala kontakt s Toetom. I da, kao to je to bilo i logino, Toe je na nju djelovao kao njena muza, te je ona napisala pjesmu o njemu. Nekako osjeam ponos kada pogledam svoje nove prijatelje. Talentovani, veseli, sretni, i svi se dive divnom stvorenju. Fascinantno. Elen4e: Izvinete odprvo za OGROMNIOV post. Hahaha nema da poveruvate ama ova mene stvarno mi se sluci. Doagam ja prv pat vo Makedonija posle 5 godini, 3 nedeli pred da mi zavrsi skoloto zatoa sto trebase da stigneme na vreme za koncertot na Tose (Skopje 2004ta godina, vo septemvri pak koga otidov vo skolo trebase da platime kazna za toa 275,- evra). Ama j... ga "it was worth it".

22

I taka ko ogromen fan zboram so edno devojce sto onaka go sakala Tose i mi pokazuva kako se slikale. Toa mi bese PRV pat vo zivotot da bidam ljubomorna na nekogo. I mi vika ee ovde Tose mi go dade negoviot broj. Hahhahaha crknav od smeenje. Za mene Tose bese i e ko BOG a BOGOVITE ne gi davaat svoite privatni telefonski broevi! Devojcevo ko da se iznervira i mi vika EVE TI GO BROJOT MA .. JAVI MU SE PA VIDI. Kolku i da ne i veruvav pak probav nekolku pati da se javam od MAkedonija bez pozitiven rezultat. I nisto vo Ohrid go vidov pak se slikavme .. histerija najgolema bev. Placenje ko bebe. Se vrakame nie vo Holandija i ja probav pak. Sega prvpat slusam kako telefonov ustvari DZVONI ama pak bez rezultat. Koga ja onaka si sedam na kompjuter si gleam filmcinja na Tose. I mi dzvoni telefonot (tajno moja ko rington). Jas bez da poglednam koj mi se javuva stiskam na zelenoto kopce. Od taa strana mi vika nekoj : "Dobro vecer" Vo koj moment skros se skamenuvam. Glasov mi bese poznat. Glasov mi bese MNOGU poznat. I bez da kazam ni zbor "Vidov kaj promasenite povici deka ste probale da stapite vo kontakt so mene". E SEGA ZNAEV CIV GLAS E.. GO SLUSNAV AKCENTOT MIL NEGOV !! "Go prasuvam Tose ti si?!" Vika "Da" E togas pocna moeto placenje. Mu se izvinuvam sto placam i mu kazuvam od kaj sum kaj sme se videle letoska itn itn. Pocnuva najnormalno da zbori so mene. Ne mi se veruvase. Mi vika preku telefon NE PLACI ANGELCE MOE.. Lelelele luge stvarno nemozam da opisam toa (srcevo i sea mi lupa ko ludo) Inace j... ga posle toa uste 4/5 pati se slusnavme na telefon i potoa si rekov deka nema da go zamaram veke. I naravno, opet koristei male ikonice koje iskazuju smijuljenje i veliku sreu, ASTRA je napisala i svoje miljenje o datoj temi. Dok su mnogi pisali kako bi njihov razgovor izgledao sa Toetom, ona je napisala kako on obino izgleda. ASTRA: Moj razgovor sa Tosetom inace ide ovako: Tose:Molim? ASTRA:Heeej Toseeee!!!!Meri ovdje!!! Tose:Heeej Meriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii(i dere se tako) Kako si Meri,sta ima? ASTRA:Ma nista...Kod tebee???Sta radis???Jesam te probudila?? Tose:Ma nisi...Evo odmaram...(jednom je rekao "Rucam so mama i tatko mi" i da ga poslije nazovem) I tako normalno tece dalje razgovor... Kao i svaki normalan razgovor sa normalnom osobom!!! Kao to sam mogla i da pretpostavim, komentar na njeno napisano, bio je kratak i iskren.

23

crna333tp: a blago ti se Tada sam pred Astrinim kompjuterom vidjela nju, zamiljenu, sa nekom pritajenom sreom u srcu, ali isto tako sa eljom da i ostali uivaju sreu koja je njoj bila naklonjena. Kao to to obino biva na forumu, poele su padati sugestije, savjeti, ohrabrivanja ASTRA: Ma vjeruj mi da sam i ja tako govorila..Al jednostavno i slucajno se desilo da dobijem njegov broj,a najveca slucajnost je bila da se javio prvi put... Ma vjeruj da ces i ti jednom pricati sa njim preko mobitela...Naviknes se vremenom na njega i njegov glas preko telefona.. Vjerovatno ni ne itajui prijanje komentare i reenice, Sogancic je kliknula ikonicu gdje treba da smjesti svoj odgovor i sa blesavim osmijehom na licu, kao da ve dri slualicu na uhu gdje s druge strane uje Toetov glas, poela je da udara po tastaturi. Sogancic: Toe : Jesam li dobio Eminu? Ja : Jesi. A ko je? Toe : Toe je. Sjea se da si mi ostavila svoj broj mobitela? Ja : Da, da. A ja sam Salma Hayek. Samo me zanima kome je toliko dosadno, pa je odluio da me trza kojekavim pozivima Toe : Stvarno sam ja (poinje da pjeva "ija si") - minuta utnje, meni ispada slualica i izbeenih oiju stavljam ruku na usta Toe : Emina jesi li tu? Ja : Mislim da jesam. Pa...ta ima kod tebe? Otkud se mene sjeti ? Toe : Pa eto... - i tako dalje...im bi ja uzela nanovo slualicu i progovorila, to bi znailo da sam dola sebi. Razgovor bi poslije tekao spontano (sa mojim zamuckivanjem, ali ne moe mi se ba zamjeriti) NAPOMENA : ovo je fikcija Pratei Sogancicev prijedlog, ledena1991 je napisala i svoju verziju, nakon ega su jo uslijedila dva komentara koja sam uspjela proitati, a tada sam dobila poziv da me posao eka. Zaista, u zadnje vrijeme nije bilo mnogo posla, pa sam sebi priutila zabavu pijuniranja mojih novih poznanika. I dok sam vjerno obavljala svoj posao, piui na elo sudbinu novoroenetu, preda mnom su se smjenjivale slike forumaa i onoga to su pisali. Jedva sam ekala da se vratim svom novom hobiju. Ledena1991: evo ovako mislin ja san to ve prepriavala ali mislin... zamisli sebe cilu nervoznu, trai susidu klju za odvidavanje nekog uda.... i kad ono odjednom zvoni ti mobitel... sestrin momak koling... ti se javi kad ono s druge strane ice...

24

dobro vee ovdje toe proeski jeli to ines... MOLIMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM kako si? a dobro ono... to radi? a gledan HRF i ekan kad e nastupit i tako od prilike cilu veer.... hehe... onda je on rekak kad e bit i neman pojma jo mi je neto bija pria, ali ja neman tri iste jer san bila previe u oku... i tako ... ali zamislite tu situaciju... AmraAmraAmra: citala sam ja ovo negdje no svejedno opet me prodju trnci da je meni samo 5 min s njim stati ma ja sebi ne bih dosla cijeli zivot..... eto toliko trazim... Platonska ljubav: divno Elen4e , ba si sretnica, uope se ne udim to si mu napisala pjesmu, da se meni ovako neto dogodilo napisala bi mu operetu i njemu bi bila namjenjena glavna uloga u njoj.

25

* * * Mislim da osjeam umor. Mnogo posla je bilo danas. Pitam se kako je mogue da ima dana kada se rodi hiljade djece, pa ne znam ni sama kako stiem da obavim ono to trebam, a ima dana kada se rodi jedno ili nijedno dijete. I onda neko spominje ravnoteu. Zaista mi nije jasno. Ve dugo nisam vidjela Smrt. Mimoilazimo se konstantno. Izgleda da je i njoj doao period kada ima posla. Mora da to ima neke veze sa ravnoteom. Ali svejedno, opet sam morala da se nagnem da bih vidjela ljude za kompjuterima kako tipkaju po svojim tastaturama. Ba sam postala ovisnica. Pitam se, da li taj izraz vai za figuru poput mene? Ma, ne mogu o tome da razmiljam. Ovaj period mi je bio dug. Imala sam mnogo posla, te u sad da se opustim i da se druim sa svojim novim prijateljima. Znala sam da sam neto propustila. Otvorena je nova tema. IME VAS JE TOE OSVOJIO? Prvi pasus o temi je bio pun, rekla bih, pitanja na koja su svi znali odgovor. Ali opet su, kao da ele da kau neto to se ne zna, svi prionuli tastaturi i kao da se takmie ko e od njih biti najbri prst, poeli da piu. Ronna: jesu li njegove pjesme krive to ste izgubile glavu zbog njega ili je to njegov izgled? meni je on savren i na njemu nita ne bih mijenjala! a vi? Ledena1991: ja san prvo ula njegovu pismu "ija si".... i zapitah se ja koji ovo lik ovoako predivno piva dragi boe moran ja ovo malo proakat.... pa san ga tek onda vidila i to tek jedno godinu posli.... tako da bi slobodno mogla re da san pala na taj neodoljivi glas.... ali kad san vidila stas onda san potpuno glavu izgubila Sogancic: ime nije? hahahah e ovako : 1.GLAS - nakon proaputanog "ija si", izjavila sam u javnosti da je Toe olije arma (iako nisam znala kako izgleda), pa makar da je i bez zuba 2.ISKRIVLJENI OSMIJEH - nakon to sam ga vidjela kad se nasmije u lijevo, nisam samo zakljuila da ima predobar glas, nego da ima i savren osmijeh...zube...usne mmmmmmmmmmm 3.NOGE - a kada sam vidjela kako u sklopu plesa baca noge, poela sam da histeriem...i to sam nastavila da radim Nakon Sogancicevog malog teksta, Elen4e je samo kratko dodala : Elen4e: Tose mene DEFINITIVNO me osvoi so ova Nije ni udo to su se ove dvije djevojke esto znale sloiti kada je miljenje u pitanju. Sogancic je od Elen4e starija tano godinu dana. Roene su na isti dan i to u isto vrijeme. Ni sama ne znam zato, ali stvarno mislim da ima neto u tim zvijezdama i u tom horoskopu.

26

ASTRA: GLAS-definitivno!!! A onda i njegove humanitarne akcije A tada se javio jo jedan glas iz Makedonije, esnaestogodinjakinje iz Tetova. I kao i ostali lanovi njene nove porodice, Toeta opisuje kao slatkog kosookog deka, kojeg bi mogla sluati 24 sata dnevno. pisces: A ushite? Mene? Cel Tose .Ne bi bilo nisto isto ako go nema glasot, a ni bez izgledot kakov sto go ima ne bi me osvoil teese: Slusala sam radio stanicu, cini mi se iz Zenice, prvi put cula Soba za tugu. Glas me oborio, nadjem sve pjesme koje je izdao do tad i usput pogledam, reko' da vidim to celjade sto ovako neodoljivo guce. Bogme imalo se sta i vidjeti. Dakle: glas, stas, seksipil. Ledena1991:
e da stvarno....

kako san to samo zaboravila napisat... ma pitanje je ime nas on u stvari nije osvojia.... tribalo bi tu temu otvorit Platonska ljubav: preteko pitanje to sam samu sebe nebrojno puta pitala i davala sebi jako konfuzne odgovore jer ne postoji na Toi ni izvana ni iznutra ime me nije osvojio mogla bih ispisati stranicu detalja koje sam primjetila give_heart , a ono njegovo L, pa onaj osmjeh u lijevo......... ne nemogu u detalje Hm Glumica. Jo jedna djevojka iz Splita, za koju sam se upitala zato se krije iza tog imena. Moda stvarno neto ili negdje glumi. Neto me zaintrigiralo, a nisam jedina. Mnogi na forumu su se pitali da li je ona jedna od Toetovih platonskih ljubavi koje je spomenuo . Famozna Splianka je esto spominjano po medijima, u koje sam znala ponekad zaviriti. Ili je u pitanju ipak neka druga? glumica: Prvo me je osvojio glasom.. Kad sam cula pjesmu "Lagala nas mala", isti sekund sam pomislila "Pa koji ovo pjevac ima ovaaako dobar glas, to nisam stvarno dugo cula -moram ODMAH saznat ko je to" i kad sam ga ubrzo ugledala na TV-u, ostala sam ovako, jos kad sam saznala da pjesmu "Cija si" ne pjeva onaj Stjepan, nego on, a kad sam ga uzivo vidila i upoznala, onda Dakle, osvojili su me njegov glas, njegov potpuni izgled, njegov sarm i ono nesto cime zraci na sve strane i njegova osobnost.. Znaci cime se god moze ikoga osvojit -sve sta postoji, SA SVIME ME OSVOJIO Ima on mana, al to je normalno.. I sad sam ispala zaludjena balavica Al Tose tako na mene utjece Luda mala

27

*Anna*: PRVO- PREDIVAN SAVRSEN GLAS !!!!! nema mu ravnog !! DRUGO- OSMIJEH TRECE- TA NEKA HARIZMA KOJU POSJEDUJE NA SEBI U U SEBI !! TO NESTO !!!!! Na mali pasus Platonske ljubavi, Elen4e je samo dodala : Elen4e: Ufff.. It's getting hot in here frenchie: Prvo sam neko vrijeme bila zaljubljena u njegove pjesme i nain pjevanja. Toe mi se i nije sviao fiziki, djelovao mi je nekako sladunjav, a ja se inae ne palim na takve deke. Ali kad sam ga vidjela na koncertu...totalno me osvojio jer sam vidjela da je i muevan i energian i faca. .Maiia.: Ja sam ga prvi put cula kad mi je braco donesao Cd Dan za nas i nisam ni znala kako on izgleda... A kad sam ga onda vidjela u novinama nisam bila bas sokirana jer ko tako pjeva more da i izgleda kao angel. SANDY: Postoje dvije kategorije; mali i tehniari i oni drugi Toe je definitivno ''onaj drugi'' Crna333tp: ma osvojio me samom svojom pojavom u Hr. ima predobar glas, onaj svoj medeni osmijeh.ali najvie onom nekom pozitivnom energijom koja zrai iz njega. na njemu se vidi da je dobra osoba, ima svoj stav i nije ga briga to e mislit netko o njemu. ma sve to ima ikakve veze s njim je jednostavno presavreno.ma na toek je zakon i definitivno mu nema ravnog. AmraAmraAmra: cim me TOE osvojio ehhhhhhh TESKO pitanje.... volim njegove oi....odlijepim cak i kad ga gledam na tv-u a on pogleda u kameru....... onaj preslatki osmjeh (opis naveden prije) i bas mi je slatko kad zapne u pricanju bos-hrv-srp jezika...... joj ma svog bih ga izljubila tad.... jednostavno preslatko naravno tu je glas zbog kojeg se mogu rasplakati kad god to trazis od mene onda fizicki izgled na kojeg definitivno padam..... i mozda ono najvaznije sto je ostao svoj i pri sebi.... slava ga uopce nije promijenila..... volim sve sto ima veze s njim.....

28

naravno nijedna osoba nije savrsena...ali svako ima nekog ko je njemu najblize savrsenstvu.... eto to je meni Toe P.S. mozda je pretjerano nekima.... ali je bar iskreno I da, zaista je iskreno. itajui ovo to piu moji novi prijatelji, shvatila sam da se slaem s njima vie nego to bih trebala. Ali, ako se slaem s njima, da li to znai da i ja volim Toetov iskrivljeni osmijeh, zavodljivi pogled, glas, humanost? Mislim da sam u velikim problemima jer po pogledu koji mi Smrt baca, rekla bih da radim neto to ne bih trebala. Ipak, ne mogu da odolim. Kao i svaki put do tada, umjesto da naem odgovore na svoja pitanja i vratim se svojoj standardnoj ivotnoj putanji, gdje piem po elima ljudi, ja u da se nagnem da jo itam. Ma, makar jo malo Imala sam pravo. Eno, nova tema TOE OTPJEVAJ NAM. Pitam se zato je ova tema i otvorena. Ja, koja sam novi lan tog foruma, iako to niko ne zna, sam svjesna da on moe otpjevati sve. Dakle, suvino je ita pisati, ili ga moliti da otpjeva. On bi to svakako i uradio. Nikada nije odbio niiju molbu. Vidim ga kako se ponaa. Teese: Nas Tose u svoj koncertni repertoar cesto stavlja pjesne stranih ili domacih izvodjaca. Meni se to licno jako dopada jer on ocigledno moze da pjeva sta hoce. Koje pjesme biste voljeli cuti u Tosinoj izvedbi? strane I Want to Break Free -Queen Who Wants to Live Forever-Queen A Different Corner- George Michael Soldier of Fortune- Deep Purple Mama- Gensis Nessun Dorma- Puccini od nasih Ti si mi u krvi- Cola (za tu bi mi trebao CPR) Lazes- Tifa ma ima ih jos... ASTRA: Uhh... Tesko,tesko... Ave Maria(prije svegaaa) Pjesmo moja-Zdravko Colic I jos koju sevdalinku,ne samo Moj dilbere... A imam milion tih zelja i zeljica...Al eto,nek ostane na ovome.. Ledena1991: ja mislin da bi umrla kad bi otpiva neku laganicu od gunsa

29

I kao to sam i pretpostavila, lanovi su shvatili da se nema nita specijalno rei, tj. napisati u ovoj temi. Kada je pjevanje u pitanju, Toe ne poznaje granice. Kao i oni, prela sam na novu temu, ini mi se mnogo zanimljivu. Vidjevi njen naslov KAKO SE OSJEATE KAD GLEDATE TOU KAKO PLEE, nasmijala sam se od srca, za koje uporno zaboravljam da nemam, jer sam slutila kakvi e komentari biti. A moj smijeh, koji je privukao Smrt u moju odaju i koji ju je ponukao da se mi se priblii u pijuniranju ljudi, se prolamao naim odajama. Mogu se zakleti da sam ak vidjela Smrt kako se nekoliko puta nasmijala. Da je ovjek, uporedila bih njen osmijeh sa onim skrivenim, kada ovjeku zatitra usna, ali ona se ipak suzdrala. Ne znam kako je uspjela da se suzdri, jer ja nisam. A mislim da nisam, s razlogom. Platonska ljubav: danas sam na YuTube opet gledala Toine spotove i video zapise sa njegovih koncerata. Gledajui snimku sa Hvara (novagradika.com) dok Irenica pjeva Simple the best, a Toe njoj glumi vokal, palo mi je na pamet pokrenut ovu temu. Bila sam na Hvaru sve vidjela na daljini od 2 metra i bilo je prva liga. Kako je Toe dobro pjevao i plesao TAJ TE JE STVARNO U STANJU RASPAMETIT SVAKIM SVOJIM POKRETOM. to se vama ini? ASTRA: Ja se osjecam...Osjecam se...Sabrano i normalno... Al bolje da me pitas kako se osjecam kad cujem kako pjeva... Platonska ljubav: Astra?????? Ikonice sa iznenaenim izrazom lica i smijecima su se nali iza komentara od jedne rijei Platonske ljubavi, time bockajui Astru da kae ono to je krila iza ikonica smijuljenja. ASTRA: Ja odmah sebe zamisljam na sceni sa njim kako pjevam Platonska ljubav: I ti bi mogla sa njim na sceni pjevat mrtva-hladna? I da on onako temperamentno plee, vrti se, die ruke...... Ne mogu vjerovat Sogancic: prije svega, svaka ast na ovoj temi ma ne mogu biti previe iskrena kako se osjeam, jer ne znam koliko smijem rei . ali recimo ovako, neki od simptoma koji su uvijek prisutni su ubrzano lupanje srca, oteano disanje, znojenje dlanova, na licu imam neki nedefinisani osmijeh, oi su mi samo na njemu, na svakom dijelu njegovog tijela i lica, ve sam jednom spomenula da mi se otkopava grudnjak kad njega gledam...dakle, astra bi se popela na scenu i s njim pjevala, a ja bih se popela na scenu s njim, stavila ga pod ruku ili preko ramena i odvukla ga u kakav mraan oak da mu pokaem kako se osjeam kad ga gledam da plee eto, to je najiskrenije ledena1991: sogancic totalno si pogodila... to san i ja tila napisat Sogancic: 30

ma napisala bih ja sastav o tom . ma moda i knjigu, ionako je piem. uh, teko diem od kako sam ovu temu otvorila Platonska ljubav: e tako, hvala na iskrenosti. vidim ja da se sve / osim Astre / isto osjeamo dok Toe plee. Moja prija na Hvaru se nije mogla pomaknut, ostala je hipnotizirana kad ga je vidjela i nije mogla do sebi. A ja isto upijam svaki njegov pokret. ve sam jednom naposala NEVJEROVATNO KOJU POZITIVNU ENERGIJU TOE IRI pa tako i dok plee) ASTRA: Aa ne bih ja bila mrtva hladna... Vjerujem da bih i ja zaplesala u ritmu muzike... Ah samo da mi je da zapjevam sa njim.... Platonska ljubav: Zapjevat e ti sigurno jednom s Toom A kad zaplee tko zna kome e onda srce lupat i tko e se preznojavat.... Mogue se jednog dana budu postovi o tebi pisali Sogancic: a kada vidite astru i toeta zajedno na sceni, idui prizor e biti sljedei : pometnja u prvim redovima, neko ko' vjetar skae na pozornicu, trpa njega u vreu i ostaje sama astra...da da pogaate, to sam ga ja otela da mu pokaem ta mi radi njegov ples i on
ASTRA:

Pusti mene da otpjevam sa njim pjesmu do kraja pa onda radi sta hoces Osvrnuvi se na ono to je napisala Sogancic, Pisces je dodala svoj komentar, dok sam se ja od srca, glasno smijala dok mi je Smrt upuivala udan, znaajan pogled. Pisces: Koga igra vikas a? Mi se pojavuva nekoja nasmevka na liceto i ne mozam da svatam kako i na 26 godini izgleda tolku detinest . Ama toa ne samo koga igra tuku opsto koga go gledam na TV ili koncert (deka izgleda uste ne sum zasluzila da go vidam vo zivo, osven na koncertite) Platonska ljubav: Lijepo mi je dan poeo Otila na YuTube vidjet to ima novoga a ono 2 VIDEO ZAPISA SA PANCIRFESTA-TOIN KONCERT Toe pjeva Ko ti to grize obraze i PLEE , a ja umirem posebno zadnje 2 minute-pogledajte Blaen bio onaj tko dijeli trenutke s njim Kada bi se dolo na temu kukova, ili Toetovog plesa, i Leila bi se javila. Moderatorica foruma koja je nerijetko znala povisiti ton na forumu kada bi djevojke pisale o neem to se ne smije (to je bila rijetkost, ali eto, valjda je to zato to se enskom ogovaranju teko staje u kraj), ili kada bi odlutale s teme. Naravno, sa jedne teme o Toetu, na drugu.

31

leila: Nije valjda da se samo ja bojim da e sam sebi iaiti kuk??!! Platonska ljubav: a kakvi iaiti kuk utreniran je on, i u ivotu i na sceni . neka kukova, neka SANDY: Ja zakljuam vrata od sobe dok gledam, sram me, openito mi glupo izgledaju mukarci dok pleu Platonska ljubav: aaaaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuuuuu greke. se zove diskriminacija .Kad mukarac (itaj TOE) plee onda se ima to vidjeti . I kao to to uvijek biva, po ko zna koji put, u mom itanju me omela Smrt. Ovaj put me je zaudila, jer je ostala due nego ikada do sada. Mora da joj se svidjela tema. ak je ostala do samog kraja. Pitam se o emu li ona razmilja kada ita ovo to i ja. Moda ode kada je najzanimljivije ba iz razloga da se ne bi svezala za moje nove prijatelje?
Pa, ja sam stvarno duboko zaglibila. Otkad to sudbina ima prijatelje? Pitam se, da li u ja ikada shvatiti da nisam ovjek. Uvijek zaboravljam tu sitnicu.

32

* * * Forumai spavaju. Ovo je jedna od rijetkih noi da na forumu nema nikoga. Nekoliko njih se u svojoj postelji nemirno okretalo, pa se otkrilo. Da kako mogu, rado bi navukla meke prekrivae na svoje nove prijatelje. Ne bih voljela da se prehlade, pa da ne mogu sjediti sate i sate ispred monitora. S obzirom da sam noviji lan foruma, malo sam prela pogledom preko starijih tema i nala sam mnogo toga interesantnog. Nala sam temu u kojoj je Sogancic napisala svoj prvi tekst na forumu. Njime se nekako predstavila ostalim lanovima. Kao to je to uradila Elen4e svojom pjesmom o Toetu, ona se odvaila i na forum stavila svoj prvi tekst o Toetu. Sogancic: Znala sam da e mi se ovo desiti. Imala sam toliko ideja o emu da piem i toliko toga sam htjela da kaem, toliko toga da podijelim s drugima o njemu, a sadazablokirala sam . Ne znam odakle da ponem, ne znam ta prvo da kaem, koji nain pisanja da odaberem, koje rijei da upotrijebim, jer sigurna sam da nema rijei koje bi opisale ta mislim, elim, osjeam Ono u to sam sigurna je to da bi sve bilo drugaije da je on tu. Da li bi bili bolje ili gore, ne znam, ali znam da bi bilo drugaije. Zasigurno je mnogo puta uo lijepe rijei, dobijao mnogo lijepih pogleda, osmijeha, dodira, mnogo puta dobio i ono uveno volim te. Da li emo se sresti ? Ne znam. Ne znam da li u ikada imati priliku da mu poklonim jedan svoj pogled, osmijeh, dodir, rije, ali u se zato potruditi da opiem kako sam zamiljala taj trenutak, trenutak naeg susreta. Jedno smo ispred drugog. Prilazim mu, smijem se ( takav osmijeh sigurno nikada nije vidio ). Oi mi se ne vide jer su ih zatvorili moji bucmasti obrazi, ali zato mi se vide svi zubi (zamislite koliki je osmijeh u pitanju). Glasno diem, pruam mu ruku oklijevajui, kao da nisam sigurna koga u dotai. Nakon to ga dotaknem, osmijeh polako silazi s mog lica i izraz sree se mijea sa izrazom zabrinutosti, jer shvatila sam da je to ipak on i poinjem da razmiljam o tome kako izgledam, da li mi se razmazala minka, da li sam mu pruila ruku na pravi nain, da li je osjetio da drhtimTada lagano sputam glavu jer sam poela da se crvenim , nesvjesno razvlaim usne u osmjeh i polako mu upuujem pogled ispod obrva za koje sam se pobrinula da budu zavodniki podignute u tom trenutkom. Potom podiem i glavu i sada jo i sa zavodnikim osmijehom jasno izgovaram svoje ime. Onda, trenutak utnje. ta dalje ? Trudim se da me tih nekoliko sekundi vidi u mom, najboljem moguem svijetlu, ali Lagano rukom sklanjam kovrdavi pramen kose s lica i zamahujem gustom kosom ne bi li primijetio njen sjaj i shvatio kako mi lijepo pristaje uz smee oi Pretpostavimo da je vidio

33

sve to sam napisala, ali to opet nije bio moj cilj. Pitate se sigurno ta sam to ja ustvari htjela. Pa, ovako Sigurno nije vidio da i dok mi je pogled bio sputen, kako sam krajikom oka vidjela njegov ben na lijevom obrazu i blago iskrivljen osmijeh u lijevo koji je pokazivao da je polaskan mojoj reakcijom. Vidjela sam i nain na koji je pokuavao da uhvati moj pogled ne bi li me jo vie izludio. Vidjela sam i sjaj njegove naunice na tom lijepom, malom, lijevom uhu, vidjela sam i ben na desnoj strani njegovog vrata, njegove pune usne koje su se tako zavodljivo i primamljivo krile iza uredno oblikovane brade. Kada je okrenuo lea i polako se pokrenuo u drugu stranu, nanovo, kao da to nikad nisam vidjela prije, oarao me nain na koji hoda, te velike crne cipele, uske hlae, iroka ramena i vrsta lea, ali , moram priznati, najslaa mi je ipak bila njegova gusta, crna kosa koja se blago presijavala na njegovom potiljku. Gledajui ga tako, u sebi sam eznula da pone da plee samo za mene i da isto tako samo za mene silovito podigne nogu i baci je u stranu kao da nije njegova, a onda je opet prikljui onoj drugoj koja nestrpljivo eka svoj red u plesu. Ipak, do plesa nije dolo, ali dolazi do neeg drugog. Polako okree glavu u lijevo i preko ramena mi daje svoj blago iskrivljen osmijeh, uslijed ega podie obrvu. Fatalno, zar ne? ta je bilo kad sam se probudila? Kad sam se probudila. On je bio pored mene leei na stomaku, bez majice, slatko razbaruene kose, jedne ruke prebaene preko mojih grudi obuenih u njegovu majicu. Tada je otvori oi, podario mi svoj, meni dobro poznat, iskrivljeni osmijeh, i istim usnama koje me dovode do ludila, dao mi je poljubac, protrljao oi poput tek probuenog djeteta i rekao mi jo ti na licu pie ija si, samo moja si . Kao hipnotisana sam proitala tekst i shvatila da bih jako voljela da ja budem djevojka u fikciji koju je napisala Sogancic. I zaista, nije postojala mogunost da se ne uoe sve sitnice na njemu. Ti benovi na licu koji su bili njegovi znakovi. Pa onda onaj nespomenuti, neto vei tamni na njegovom stomaku. Ali pokreti Iako je Toe jedinstven i u masi visokih crnih mukaraca sa bradom i lijepim osmijehom, njegov glas se raa jednom, a onakve je pokrete u stanju proizvesti samo on. I da, opet sam poela. Bolje da nastavim itati. Da ne bi razmiljala o onome to sam proitala, poela sam da provlaim pogled na druge teme, a tada mi je privukla panju tema sa naslovom TA JE NAJLUE TO STE URADILI KAKO BISTE PRIVUKLI TOETOVU PANJU?. Sa nekom udnom sreom i uzbuenjem, pozvala sam Smrt u svoje odaje i pitala je da li eli da mi se pridrui u itanju teme, za koju vjerujem da je zanimljiva. Apatino, kao i uvijek, pridruila mi se, a kako smo vie itali ono to su forumai napisali, bila sam sve vie ubijeena da vidim Smrt kako se smije. A kako i ne bi? Sogancic: Ne znam za vas, ali ja bih se smijala oko glave da nemam uiju kada mi neko spomene Toeta, kada u kafiu ujem njegovu pjesmu, kada na TV-u vidim njegov spot ili intervju sa njim Osoba sam koja se dri onoga :Nita nemoj siliti, ako je sueno, desie se, ali nakon 12.maja 2006.godine, tj.nakon Toetovog koncerta u Sarajevu, morala sam neto promijeniti. Nakon to sam itav koncert gurala djevojke nie od sebe, sasvim sluajno im stajala na noge i gurala im svoje laktove u stomak, napokon sam se nala u tom prvom redu i Toeta vidjela kao na dlanu. inilo mi se kao da plee i pjeva samo za mene. Momak koji radi u obezbjeenju i koji je stajao ispred mene me zamolio milion puta da prestanem komentarisati

34

njegove noge, guzu, ruku, obrve, pokrete ruku njemu na uho, ali nisam uspjela, morao me sluati 3 sata. ao mi je. Nego, Toe je itav koncert nalazio rtve u prvim redovima, zagledao bi im se pravo u oi i posvetio im par stihova. Jedna od tih rtava sam bila i ja, i od tada jednostavno ne funkcioniem. Odluila sam da ne ekam da sudbina uzme stvar u svoje ruke i im sam dola kui napravila sam plan kako da doem do njega, ako nita, barem da pokuam. Prijateljice su mi savjetovale da mu poaljem mail, ali ja ih nisam posluala jer sam pretpostavila da mu je inbox pretrpan, pa da tako moju poruku nee ni registrovati. Ja sam odabrala staromodnu metodu. Sjela sam za radni sto i napisala mu pismo, rukom, savreno itko i onako kako bih napisala najboljem prijatelju, bez ustruavanja i drhtanja. ekala sam priliku da mu to pismo poaljem,a prilika mi se ukazala u novembru iste godine kada je odrao koncert u Banja Luci. Htjela sam da budem sigurna da e moje pismo dobiti,a da li e ga proitatie to je bio zadatak sudbine. To jutro je prijateljica dola kod mene, uzela telefon u ruke i predstavljajui se kao novinarka nazvala sve i jedan hotel u Banja Luci ne bi li dobila informaciju gdje je Toe odsjeo. Kada je informaciju dobila, poele smo da vritimo od sree, zgrabila sam kovertu sa pismom i zaputila se u prvu potu da mu pismo i poaljem. U prvoj poti nismo imali sree, te su nas uputili u sljedeu koja je od ove bila udaljena 15 minuta gradskim prevozom. Kada smo dole i u drugu potu i pitale zaposlenicu koji je najbri nain da poiljka stigne isti dan, ona nam je rekla da koristimo brzu potu, ali da je to mogue iz pote sa drugog dijela grada, jer oni ne alju poiljku u Banja Luku. I tako, neodustajui od toga da Toe dobije moje pismo, odustala sam od odlaska na predavanja taj dan, sjela sa prijateljicom na trolejbus i vie od pola sata smo putovale do te tree pote. Trea srea Kad smo izale iz trolejbusa upitale smo jednog starog gospodina gdje je ta pota, a on nam je rekao da nam je daleko da idemo do nje, pa nas je uputio u bliu. Naime, ta blia se inila na kraju svijeta. Temperatura je bila ispod nule, a mi smo toliko trale da pismo to prije poaljemo da smo skinule kapute i zavezale kosu. Prole smo 5 zgrada, kao to nas je gospodin uputio, pa smo skrenule desno i popele se uz blatnjavo brdo niz koje smo sile za otprilike 10tak minuta, pa smo onda prole kroz neki prolaz pun narkomanski prica koji je vodio u jedan oping centar (kako ga je nazvao taj gospodin) koji je sadrio svega 3 prodavnice, i konano, POTU! Kada smo ule unutra, trebalo nam je 10 minuta da doemo do daha da bi rekle ta elimo. Nakon to smo objasnili jednoj bucmastoj eni ta elimo, ona je uzela kovertu, sa nje proitala kome pismo aljem i tuno me pogledala. Rekla mi je da je brza pota otila prije 4 minute, ali da u pismo uspjeti poslati ako malo pourim. Kako to? Uputila me u tu dalju potu u koju nas nije htio uputiti gospodin od maloprije i rekla kako tamo poiljka kree za manje od 10 minuta ( tanije bilo je 14:51). Jo jednom je pogledala Todor (Toe) Proeski na koveti, potapala me po ramenu i rekla Sretno. Osjeala sam se kao da sam glavna uloga u nekoj ljubavnoj komediji gdje glavni glumac tri na aerodrom da bi ljubavi svog ivota rekao ono uveno volim te.

35

I tako, izlazei iz pote, sruila sam jednu staricu sa tapom kojoj je po mojoj procjeni bilo oko 97 godina, i na nju potroila 2 minute dok sam se koliko-toliko uvjerila da je dobro. Kao to nam je rekla ena iz pote, ile smo uz neko brdo sklanjajui koze sa puta (da da, dobro ste proitali KOZE ) da bi dole do ceste na kojoj se nalazio semafor po kojoj smo se trebale dalje orjentisati. Kod semafora smo skrenule lijevo, a potom ile pravo dok nismo dole do buregdinice Biser iza koje se nalazila uvena pota. Da li sam spomenula da je u meuvremenu poela padati kia? Nisam? E da, poela je padati kia, a mi nismo imale kiobran. U potu smo ule u 14:59. Prila sam prvom alteru i zadihano rekla da treba da kovertu koju drim u ruci poaljem brzom potom u Banja Luku. ena koja je radila na alteru je nezainteresovano uzela kovertu, proitala sa nje ime i prezime i poela se smijati. Upitala sam je ta je smjeno i histerino joj prepriala kroz ta sam sve prola da doem tu gdje sam stajala, a nakon to mi je proslijedila svaalaki pogled, zaprijetila sam joj da ugroava svoje radno mjesto jer svoj posao ne obavlja kako treba. Nakon toga sam ispunila neki formular, a ona mi je rekla da e pismo doi u Banja Luku nekada kasno navee. Konano sam odahnula. Kako sam dola kui, ne znam, ali znam da sam dola sa blatom do koljena i mokrim kaputom i kosom. Na vratima su me doekali roditelji i brat, koji su me zbunjeno gledali, a ja sam se samo presvukla i pala na krevet. Spavala sam 13 sati. Nakon 7 dana, dobila sam potvrdu od brze pote da je moje pismo dotii gospodin i dobio. A da li je proitao? To je stvar sudbine glumica: Ja san luda tila da me on sa onim svojim dubokim i zavodljivim pogledom gleda dok piva pismu "Lady", pa sam mu kad se priblizava refren kucnula u kolino ko kad kucas o drvo/vrata, na sta me on pogleda i slatko se nasmija, pa je onda kad je pocea refren pruzia ruku i sagea se, a ja sam dobila tocno sta san tila... Drza me za ruku, gleda me pravo u oci dok mi pjeva: "Lady, oci su ti zvijezde, ostani bar nocas, mrak ce da me pojede.." A pogled mu je bia ubojit, ali na onaj skroz pozitivan nacin.. Tako da se nemojte bojat kakve cete ispast ako ucinite neku malu glupost, zna se isplatit . Samo nemojte pretjerat ASTRA: Jedna od malo ludjih stvari...Na Tosetovom press-u sam se derala ispod prozora "Tose" i skidala plakat koji i dan danas imam okacen na zidu sobe...12. Maj Skenderija 20 h.... Jos kad bih isla u detalje..SHOW! itajui ono to su neki forumai uradili da bi ih Toe primijetio, jedna od njihovih lanica je traila savjet. Kako preko neke druge Internet stranice doi do njega? Marisha: ej ja imam dodanog toseta na myspaceu jako dugo vec ali mu nikad nisam poslala poruku jer mislim da nece odg.....mislite da bi mu trebala poslat? i mislite da to zaista on odgovara? i da neko je napisao da mu je posalo mail preko njegove stranice (ona koja se jako dugo vec ne uredjuje) da dodje i doso je i ja sam mu bila napisala da dodje u rijeku i za nekih 1-1 i pol mjesec je dosao tj za jedno 2 tjedna su osvanuli plakati da dolazi i ja sam ih vidjela iz basa i ostala sam sokirana nisam mislila da ce doc jos manje tako brz....molim vas da mi odg. na ova gore pitanjca help ...pusa svima!!! 36

Elen4e: Lele nema da poveruvate sto mi se sluci.. sakav da vi go kazam koa se sluci ama nesakav odma napadno da deluvam Uf.. cekaj .. da zemam zdiv heat Koga bese promocijata na Tose za Igri Bez Granici vo Skopje mi se javuva bratucedka mi .. mi vika JAVI SE ODMA.. jas se cudam sto i e na ovaa i i se javuvam .. ne kazav ni ZDRAVO koga pocna ona LELE JAS SUM NA PROMOCIJATA NA TOSE EVE GO PRED MENE KE MOZES DA SE CUES SO NEGO... luge ne znaete sto pocustvuvav vo momentot... nemozam da go opisam.. i ja histericno i vikam DAJ MI GOOOO DAJJJ.. ona go dava telefonot na Tose toj zborese so nekoj drug i glasot mu go slusam se poblisku i poblisku. srcevo mi lupase ko ludooooo .. lelelelele. Tose mi vika ZDRAVO .. i vo ISTIOT MOMENT MI SNEMUVA KREDIT Taa nok zaspav placejki... sakav da skoknam od 7mi itn (poznati vi se tie misli). Poinjem da mislim da je jako jezivo da ono to pomislim, ljudi na forumu napiu. To sam povjerila i prijateljici Smrti, ali nije pokazala posebno interesovanje niti joj je djelovalo sablasno to o emu joj priam s obzirom da je ona sama od sebe jedna jeziva figura sa svom svojom sablasnou u punom jeku. Uglavnom, pitala sam se, kao i uvijek kada nemam posla, da li je Toe sretan. Ako nije, da li bi ga usreilo kada bi saznao koliko ljudi ga voli na kakve naine i kojim intenzitetom? Kada bi znao ta o njemu priaju, piu, za njega rade, oko njega rade? To su se oito pitale i forumaice, pa sam se nagnula da vidim njihove odgovore. Elen4e: Aj sega najrealno da zborime.. Dali mislite deka Tose e sreken? Stvarno bi bilo egoisticno ako samo mislime na samite sebe i na kolku Tose go sakame i uzivame vo negovata muzika.Site znaeme deka Tose mnogu gi saka fanovite i deka bi napravil sve za niv. No: Ne li mislite deka mu e smaceno od devojcinja kako nas koi kaj i da e Tose mu baraat avtogram sakaat da se slikaat itn? Toj samiot nikogas ne bi go priznal toa no sto e vaseto mislenje. Ako sme vistinski fan-ovi treba i da razmisluvame za negovite custva. Jas pocnav da razmisluvam za ova koga mu ja cuv pesnata Igri bez granici .. ko da zborese za svojot zivot .. tolku emotivno tolku iskreno go ispea sto stvarno me drmna. Dali e Tose zatvoren vo zlaten kafez? Ledena1991: ja mislin da je to zanimljivo pitanje... pa ka prvo da nije sritan ne bi se bavija time ime se bavi znai sritan je svojin poslon, a ta se tie ovog ostalog... pa to bi ve njega tribalo pitat... iako ako triba ja bi ga usriila rado Sogancic: ja mislim da je sretan jer se bavi muzikom...svjedoci smo da mu osmijeh ne silazi s lica kad je na bini, kad pjeva i plee...

37

ali mislim da i nije najsretniji svim intervjuima u kojima non-stop ponavlja isto, djeljenjem autograma, slikanjem sa fanovima, vritanjem oboavateljica...po meni, jedini razlog to to sve trpi je jer se bavi onim to voli najvie na svijetu, tj. muzikom u poetku je izjavljivao kako mu ne smetaju oboavateljice i slino, a sada poinje da mijenja izjave...kao da se umorio, kao da je prerastao da mu toliko panja laska...to je moje miljenje. i da, mislim da stvarno nije kliej kad kae da je muzika ono to ga pokree i ini sretnim, po meni, iskren je. ali me strah da se ne pone guiti, pa da neku pauzu ne napravi Elen4e: Ah pauza... nema vreme za pauza sega.. ako seriozno pocnuva so Angliskiov album ako napravi nekoj BOOM so toa nema da ima pauza vo slednive 2/3 godini. Sogancic: ma znam, ali to je ako se razmilja logino...ali dusha, u zadnje vrijeme kad god ga vidim on ima ogromne podonjake, ba je umoran nekako od svega pisces: Ne bi trebalo da mu smeta toa, koga veke se nafatil da go raboti ova. Uste od samiot pocetok bil
svesen sto ke mu se slucuva i kolku ke mu se izmeni zivotot, ama sepak se odlucil na takov cekor. Ako seto toa tolku mu preci... zal mi e, neka bide detektiv

Znam kolku moevo mislenje deluva sebicno i zlobno, ama na sekoja javna licnost i se slucuva toa i sigurno nema da se smeni takviot odnos na obozavatelite samo poradi Tose Elen4e: Pa ne li bi bilo zalno ako Tose se kae za odlukata sto ja napravil. Koga gleda deka site okulu nego si imaat svoj privaten zivot.. pa i na negovi godini familija deca itn. a toj toa go nema. Toj sirotiot nemoze ni da iskoci da se odmori malce a da nema po 50 devojcinja koi trcaat po nego. Ne me svakaj pogresno da bi go videla ja i jas bi bila edna od tie 50 devojcinja no vaka od strana ako go poglednam slucajov ponekogas stvarno mi stanuva zal. ASTRA: Mislim da je sretan kao sto smo i svi sretni...mislim neko manje,neko vise..Mislim da sreca nisu pare i da ga to toliko ne cini sretnim...Al mislim da mu mnogo nedostaje privatni i stari zivot dok nije bio poznat...To nekako gledam po svima.. pisces: No toj ne e kako site . Privatnost mu fali, da .Ama sigurno e sreken i vaka *Anna*: Mislim da je sretan!! samo zbog jednog razloga a to je sto se bavim poslom kojeg voli!!!!a to je najbitnije !!! a svi vec znamo sta je tosina ljubav !! [size=50]( nisam mislila na adrijanu samo nek se zna hehhihi )[/size] jer tad ti se sve cini laksim i brze ti prolazi vrijeme i porblemi na koje nailazis nisu ti preveliki i nemoguci..itd.... da mu je tesko u nekim situacijama mislim da DA !! nedostaje mu i slobodnog vrmene a i porodica itd.. mislim da ko god da je na estradi da se mora dosta zrtovati i odricat a takav zivot nije lak ali nemora znaciti ako ga zivis da je nesretan !!

38

ASTRA: Da Ana...to je najbitinije... Uhh...Ovo me u srce pogadja...Taj posao i ta ljubav... *Anna*: bar ja tako mislim !! znas sve se moze kad se hoce i kad imas volje !! ovo se neodnosi samo na tosu vec na tebe i na sve nas ! bitno je da volis taj posao ili tu neku osobu ili neku pojavu neki predmet, a ljubav je cudna stvar, i onda si spreman se zrtovati iznad granica !! a opet biti sretan i zadovoljan!! I kao da su znali, opet su spomenuli ljubav. Kao da su znali da me toliko toga zanima po pitanju te apstraktne sile. Izgleda da me zovu. Mora da je posao opet pokucao na vrata. Dok sam pisala malom djetetu sudbinu na elo im je proplakalo u rukama doktora, borila sam se milju da li je Toe sretan. Da li je mogue da je neko toliko voljen, a da to ne osjea? Da li mu ikada u san dou neki znakovi kojima mu se ta ljubav isporui, pa on mimo silnih obaveza i podonjaka, ima snage za dalje? Voljela bih ga to pitati. Zaista bih voljela.

39

* * * Ja rekoh, o ljubavi se piu knjige. O ljubavi se jednostavno pie. Onaj ko pie, taj mora da voli, pa nebitno o emu pie. Moe se pisati i o mrnji i o meni i o mojoj prijateljici u susjednim odajama, ali sve je to proeto ljubavlju. I tekst o mrnji je proet ljubavlju jer je nastao jer neko voli da pie. I tako, moji novi svestrani prijatelji su pored oputenog pismenog askanja i pisanja sastava i pria, pisali i pjesme, onako kako znaju, onako kako osjeaju I opet je doao period kada nemam posla. I opet je Smrt prola pored mojih odaja cokui. Takva su vremena dola da ona uvijek ima vie posla od mene. Uglavnom, ja sam kao i uvijek, da bi makla misli od posla, posvetila itanju punu panju. Ovaj put, pjesama. ASTRA: Makedonce,to drago momce Krade srca svima Tim vragolastim ocima Nestasan pogled Dobar stas Al od svega je najbolji Njegov glas.. U tom osmijehu ima nesto Sto ti krade srce vjesto.. Jedno je sigurno Momak ima srca, Srca koje za dobrotu kuca.. Svom poslu predan Svojoj zemlji odan i zivot bi za nju dao Jer je postuje i voli I svaka njena bol i njega boli.. Ljubavi puno u srcu ima i tu ljubav daje svima Pomaze drugima jer to zeli 40

Srecu i osmijeh sa svima da dijeli Simpaticno momce lako je zavoljeti Probaj i ti nece te zaboljeti!!! gabi: BOZE CUVAJ JA OD ZLO,taa e mojata MESECINA, JAS NE SUM VINOVEN,sto od ovie IGRI BEZ GRANICI,samo DUSA OSTANA. NAJDRAGA MOJA tvojata usna ko zrela CRESA me ranuva. SREKNA LI SI TI, koga ke ti prosepnam NIKOJ KAKO TEBE NE BAKNUVA

.Maiia: Ovako... stavim vam jednu na slovenskom jer makedonski jo uim (poolaako ja ovo)... Ako necete razumjet prevodit cem vam i mozda vas naucim nesto malo slovenacki. (Astra ce razumjet jer ona uskoro je slovenka... Jel tako? ) Za vse vene ase Zadala bi si najhujo boleino, da razbijem to tiino, da boleina skrije strah, krik prekrije jok, tih in neen, plah. Zaigrala bi na violino, da bi zopet obutila to milino, da bi nala pot do najlepih sanj, da bi nala najin raj, da zopet stopim vanj. Zakopala bi spomine, zakopala to ljubezen vase, da nikdar ne mine. Da nihe drug srca mi ne ukrade, da nihe kot ti se v sanje ne prikrade. Vsak najin trenutek bi skrila, z eljo, da bi ga pozabila. A da bi ostal le najin, za vse vene ase, ga zakopala bom globoko vase. Elen4e: Za Tose Ova e za nasiot eden i edinstven Ova e za covekot so angelski glas Ova e za covekot so zlatno srce Ova e za nasiot Tose, Makedonskata gordost. Koga nemav kade..koga bev oddelena od svoite 41

Od svoeto .. poremetena i zaslepena od boite Ni cvet mi mirisase.. Ni vozduh mi se disese Sonceto ne greese.. ne gi slusav pticite Crno bel svet... ko da placese za malce boja Ko da patese.. uste kapkite na prozor stojat Togas bese tuka ti, me tesese tvojata muzika Me smiruvase koga mojov zivot bese ludnica Koga nemav kade a za bolkava nemase lekovi Talkav po ulici nenametnati za moite cekori Polni dzepovi.. prazno srce.. prazna dusa dzabe se Ocite rasplakani .. no Tose ti mi dade se So zatvoreni oci, se gubev vo tvojot glas Me vrakase nazad vo Skopje vo mojot grad Koga pagav, ti kako da mi podade raka Tose, ti blagodaram od srce, da znaes, jas te sakam Te saka cel Balkan, te sakam i jas Go sakam tvojot osmeh, go sakam tvojot glas Kaj i da odis, sekoj od nas ke te sledi Bidi gord, glava kreni, zasto stvarno vredis Te nemase fizicki ama sepak tuka bese Mi davase soveti vo momenti koga gresev Placev i se smeev se gordeev vo isto vreme Emociite mi poluduvaa koga ke te videv tebe Imav sreka da te vidam I zapozna m dva tri pati Posle sekoja sredba jas pak te cekam da se vratis Krivo mi e, samo na televizija te gledam Propustam mnogu, dalecinava e stvarno bedna Se raduvam od srce koga te gledam kako pees Zivotot ti e muzikata a taa nas ne gree Fala ti za sekoja pesna, sekoj stih, Sekoja melodija, sekoja rima, sekoj zdiv Sekoj moment so tebe jas vo mene go nosam Uste koga bev mala jas go sakav samo Tose Iskreno te sakam, Tose, samo taka napred Dodeka ti ne imas nas znaj nisto nema da te zapre Te saka cel Balkan, te sakam i jas Go sakam tvojot osmeh, go sakam tvojot glas Kaj i da odis, sekoj od nas ke te sledi Bidi gord, glava kreni, zasto stvarno vredis SNJEANA: Forum na novi punom parom ljaka... dobrodola na njega pristojna tema svaka... (osim gaka,guze i guze bez gaka...)

42

O dabrane cure njime plove... sve redom dobre i fine.. koje jedva ekaju da se Toe skine... R azliite teme, za ukuse razne... samo cure ...pazite... sad bi mogli da nas kazne... U malo zaboravi... treba nekom i da se zahvali... nekog da se od srca pohvali... M ile,pametne i drage curice... NORDIC I LEILU nae CARICE... sve smo sada opet skupa... jadan Toe... ima da glavom o zid lupa. ASTRA: SRETAN RODJENDAN TOSE Nocas kada kazaljke se spoje Zazeljet cu da ti se ispune sve zelje tvoje! Da te kroz zivot zdravlje i sreca prati Ljepse ti zelje ne mogu dati! U zivotu da znas samo za ljepotu Da nastavis pokazivati svoju dobrotu! Da nikada ne saznas sta je bol i tuga Da ti kroz zivot prolaze samo sreca i duga! Budi sretan jer ovo je tvoj dan A ja ti od srca zelim SRECAN RODJENDAN! Eto pjesme koju sam trebala sinoc postavit na forum,al nije mi se dalo Sa itanja pjesama na forumu, prela sam opet na prelistavanje svoje debele pranjave knjige. Zanimalo me ko su ljudi koji ovako lijepo piu. Htjela sam da saznam neto vie o njima. I opet sam, iako sam sebi rekla da neu, proitala posljednje pasuse na stranici na kojoj je pisalo o Toetu. Nadala sam se da e se desiti ono to se nije desilo samo od sebe u historiji mog postojanja. Nadala sam se da u dobiti zadatak da specijalnom gumicom za brisanje, koja

43

se koristi u rijetkim i specijalnim sluajevima, obriem ono to je zapisano u ovoj mojoj knjizi. Samim tim ti posljednji pasusi bi se obrisali na Toetovom elu i ja bih napisala nove, sretnije I evo, jo uvijek ekam da dobijem vijest da famoznu, specijalnu gumicu za brisanje preuzmem. Za vrijeme mog postojanja desilo mi se svega dva puta da sam tu gumicu uzela u svoje apstraktne ruke i nekome promijenila ono to mu je sueno. Prvi put je bilo na gore, drugi put na bolje. Tada mi je Smrt ula u odaje. Vidjela je da gledam u posljednji pasus o Toetu. Osjetila je da prizivam tu specijalnu gumicu u kojoj je leala moja srea. Srea? Pa ja bih trebala da ne znam ni za nju ni za tugu. Zaista sam se isuvie poistovjetila sa ljudima. I tako, ekajui neku promjenu, ona mi je rekla : Ne moe nita uraditi. Ne moe naslutiti. I sama zna da se gumica urui mnogo prije izvrenja promjene teksta, promjene sudbine u toj knjizi. Apsolutno je nemogue da ti je sada daju. Kasno je da ita promijeni. Tada je krenula da izae iz mojih odaja, a potom se okrenula i dodala tiho :ao mi je pa sam dio prie tog zadnjeg pasusa. ao mi je pa sam ja negativac. Zaista mi je ao, a potom me ostavila samu sa velikom knjigom koja mi je jo uvijek bila otvorena na stranici gdje je poivao taj prokleti, nepromjenjivi pasus. Ostavila me s nadom. I iako ja ne bih trebala da znam ta je to nada, mislim da sam je ovu no upoznala.

44

Drugi dio: Nema ljepe nade od one to je nikla iz tuge, i nema ljepih snova od onih to ih raa bol Ivan Cankar

45

* * * Evo, ljudima je otkucala pono i nastupio je 16. Oktobar 2007. godine. O kako bih samo voljela da ih pripremim na ono to slijedi za nekoliko sati. Ali kako? Vidim, neki su ustali od ugaenih kompjutera i utonuli u snove, lijepe, bezbrine, matovite. Neki se u svojoj postelji nemirno vrte i smiljaju kakvu haljinu obui na promociji Toetovog novog albuma, neki se brinu da li je profesorica ispravila taj kontrolni iz matematike od kojeg zavisi mnogo toga. A ja? Ja se brinem kako e ti isti ljudi podnijeti vijest koja dolazi. Za manje od est sati i dvadeset minuta Ne mogu da prestanem misliti o posljednjem pasusu o Toetu u svojoj velikoj, pranjavoj knjizi. Jednostavno ne mogu. Kao da mi je neko veliko tromo troglavo stvorenje sjelo na neto to nemam kad na to pomislim. Kao da mi je sjelo na duu i grohotom se smije, time mi dajui do znanja da e se zadrati. Ne mogu ni da zamislim kakve e sve psovke i prokletstva biti izreena protiv mene. Kada malo bolje pomislim, s razlogom. Taj posljednji pasus sam proitala toliko puta da je poeo da gubi smisao. Ispred sebe samo vidim Toeta onako snenog zagnjurenog u prednje sjedite sivog velikog auta kako je napisano u toj, meni trenutno, mrskoj knjizi. Ko zna ta sanja? I tada prasak! Pa jo jedan. Na njegovo lijepo oblikovano tijelo se sputa kruti surovi lim tog istog velikog auta koje je volio, potom udara ogradu od slinog surovog metala. On lei, krvav, nepomian. uju se krici i pozivi u pomo ene koja je sjedila na sjeditu iza, ali on ne reaguje. O kako bi samo voljela da je taj posljednji pasus na stranici o njemu drugaiji. Dala bih sve da je tako. Ali, nemam ta ni da dam. Neka taka u meni se nada da e se desiti ono to se nikada nije desilo. Da e doi do promjene sudbine bez upotrebe te specijalne gumice, da se te reenice i opisi o njegovom ivotu nee desiti Samo da tako bude. Uglavnom svi spavaju. ula sam kako se Smrt iunjala iz svog skrovita. Znam tano i gdje je krenula. Prije nego je otila, zavirila je u moje odaje i rekla mi :Vjerovala ili ne, moja ne ba draga prijateljice, ao mi je. Ali, ja samo radim svoj posao. Zavravam ono to si ti zapoela. A tada je kao i svaki put kada je ila da obavi sebi nedrag posao, tiho iezla. Iako to nikada nisam uradila, otila sam u odaje do svojih, u odaje Smrti. Pred sobom sam ugledala beskonano veliku tamnu prostoriju prepunu svijea. Isprva nisam bila sigurna da su u pitanju svijee, jer me preplavio veliki val svjetlosti, te me zaslijepio. I da, preda mnom su zaista bile svijee. Veliki broj njih. U glavi su mi se vrtile njene reenice od prije koje mi je povjeravala u trenucima kada sam joj znala postaviti pitanje, a onda je ne sluati, jer me njene stvari zapravo nikada i nisu zanimale. Pa eto, htjela ja ili ne htjela, ipak su mi dole do uha. Jednom sam je pitala kakva je to svjetlost koja dolazi iz njenih odaja.

46

Svaka svijea predstavlja ovjeka. Kada se ovjek tek rodi, u moju odaju padne svijea i zapali se. Kako ovjek ivi svoj ivot, tako svijea gori. Ako se svijea istroi i dogori u potpunosti, tada znaj da je ovjek doivio duboku starost i da je umro prirodnom smru, nenapadno. Ako se svijea ugasi prije nego dogori, onda ga je zadesilo neto naglo, neto to niko nije oekivao. Zadesila ga je njegova sudbina. I zaista, na svakoj svijei je bilo napisano ime i prezime osobe. Iznad njih je lebdjelo nekoliko satova, ali mene privue jedan. Kao da sam znala ije vrijeme on otkucava. Nekoliko svijea oko mene se ugasi. Neke su dogorjele u potpunosti, dok su se neke ugasile dok su jo imale voska. Nakon to su se ugasile, podigle su se u nebo i nestale u crnilu u kojem sam se i sama nalazila. Kazaljka koja je otkucavala sekunde mi je titrala pred oima. Sat otkuca est sati i dvadeset minuta, i ja uh prasak jedan, pa drugi, ba onako kako je bilo opisano u onoj mojoj pranjavoj knjizi. Tada mi oi padoe na svijeu na kojoj je pisalo TODOR (TOE) PROESKI. inilo mi se da svijea nije ni poela da gori kako treba, kada je plamen na njenom vrhu zatitrao, kao da se opire, a potom se samo ugasio. Polako, ba kao i ostale svijee, ona koju sam gledala se podigla i nestala u tmini koja me okruivala. Izala sam iz odaju prijateljice Smrti u koje sam nezvano i ula. Osjetih mokrinu. Ispred sebe sam vidjela kapljicu nalik na suzu, na ovjeju suzu. Iskreno, zbunila sam se, ali sam se odmah upitala :Da li je to to je palo, moje?. Prisilila sam se da zaboravim na taj incident. Ja ne mogu da plaem, jer ja nemam duu. Ula sam u svoje odaje. Dok je pored mene prolazila Smrt, bacivi mi tuni pogled, onakav kakav nikad nije imala, ja sam u glavi ula krike, psovke, jecaje, ula sam udarce suza o raznorazne podloge, osjetila sam oticanje kapaka ljudskih oiju, osjetila sam bol u duama ljudi. I onda, ne mogavi sebi pomoi, opet sam se zapitala :Kako je mogue da ja sve to osjetim? I onda nanovo, osjetih mokrinu. Ispred mene je nanovo zasjala kapljica, nalik na ovjeju suzu. Ne elei da je pogledam, stidljivo sam se nagnula da vidim ljude. I da, oni su opet sjedili za monitorima, samo ovaj put pokvaenih ruku od brisanja suza i iz istog razloga mokrih obraza, gledali su u svoje monitore tunih, bolnih grimasa, a ja nisam mogla uraditi nita, jer na kraju krajeva, ja sam kriva i shvatam da me s razlogom i proklinju. Znam da me proklinju. K vragu i ravnotea u svijetu!

47

* * * Samo da ovaj prokleti 16.10. zavri. Nikada mi vrijeme nije ovako sporo prolazilo, a stvarno sam stara. Pitam se da li je ljudima lake jer mogu glave staviti u svoje alje i pri tome glasno zajecati. Da li im je lake jer imaju tijelo koje mogu u zagrljaju spojiti sa neijim drugim i tako se olakati? Da li im je lake jer imaju suze koje mogu pustiti bez pitanja da li je to to rade normalno? Tako razmiljajui o ljudima koji su u tom trenutku u nevjerici plakali, jecali, osjeali muninu i ogromnu bol, poeljela sam da ne budem sama. Drugi put u zadnjih nekoliko sati, ula sam nezvano u odaju Smrti. Stajala je nepomino pred gomilom svijea ija svjetlost se presijavala u beskonanost. Primijetila sam da se svijee ne gase. Nijedna se nije tako ugaena podigla u tminu kao prije nekoliko sati. Tada sam pred njom vidjela neto nalik na ovjeju suzu. Kada je vidjela da sam ula bez poziva, oinula me pogledom, a potom drhtavim glasom upitala :ta radi ovdje? Ovdje niko ne smije ui. Ne znajui ta da joj kaem, hitro sam napustila njene odaje i zaputila se u svoje vlastite. Tada sam je ula kako mirno poiva u mojoj blizini. Poela je nedugo zatim tihim glasom : Sjea li se kada sam ti rekla da se ne vee za ljude sa foruma jer znam da to nije pametno iz vlastitog iskustva? Ne govorei nita, dala sam joj znak da se sjeam. Zanimao me nastavak njene prie. Prizor koji si vidjela u mojim odajama, je prizor koji niko nikada nije vidio, za koji svi misle da je nemogu. Da, dobro si vidjela. Smrt je plakala. Pustila je suzu za tim divnim ovjekom kojeg je uzela. To je Njegova volja. To se ne preispituje. Ali, kako si zaplakala? Zar ti to moe?, pitala sam je u nevjerici u nadi da e mi dati odgovor na nerazjanjeni dogaaj sa mokrinom koju sam osjetila nekoliko sati prije, a koju sam, inilo mi se, osjeala jo uvijek. E sluaj moju priu, rekla mi je duboko udahnuvi. Ljudi posmatraju Smrt kao najgoru stvar koja im se moe desiti. Za njih sam surova, jeziva, bezosjeajna, brza i nepredvidiva. I zaista, Smrt je takva i bila do jednom. Danima sam obavljala svoj posao. Lutala bih po svijetu i bez rijei bi ekala da dua napusti tijelo. Potom bi je uzela za ruku i bez ikakvog suosjeanja povela tamo gdje joj je mjesto. Tamo gdje bi On rekao da ta dua treba da ide. A tada me pozvao upravo On. Mislila sam da u dobiti neku vrstu pohvale jer besprijekorno obavljam svoj posao, bez prenemaganja i osjeanja, koja po pravilu ne bih trebala da imam. A tada mi je rekao kako to nije pravi nain obavljanja mog posla. Istakao je da sam ja figura koja treba da upozna due koje su napustile svijet sa onim to ih eka. Da budem susretljiva, da im odgovorim na pitanja, da ih uputim gdje idu i potrudim se da im to kratko putovanje bude ugodno. Kada je vidio da ga blijedo

48

gledam bez ikakve reakcije, rekao je kako je dolo vrijeme da nauim lekciju koja e mi omoguiti da posao obavljam zaista besprijekorno. Onako kako sam mislila da sam radila do tada. Pokazao mi je jednu djevojku. etala je mokrim ulicama u gradu obavijenim sivilom. Padala je kia. Visoka mrava djevojka, plave ravne kose, krupnih, ali ne jako izraenih zelenih oiju, malog nosa i malih punih usana gledala je u nebo. Molila se na neki svoj nain Njemu i u molitvi je traila da joj ozdravi otac. Kada je On vidio da me taj prizor, kao i uvijek do tada, ne pogaa, osjetila sam neto do tada nepoznato. Kao da sam duboko udahnula pri emu me sasjekla otra bol. Odjednom, mrak. U iduem trenutku nala sam se na mokrom asfaltu, okruena sivilom kinog dana. Pogledala sam oko sebe i kada sam uoila izlog jedne prodavnice, pribliila sam mu se. U staklenom izlogu sam ugledala svoj odraz. Ljudski odraz. Bila sam visoka, mrava, djevojka zelenih krupnih oiju, plave ravne kose. Podigla sam pogled ka nebu sa kojem su mi dole rijei :Shvatie ve. im sam ula u njeno tijelo, ivot te djevojke mi je bio poznat. Sjeala sam se svih detalja iz njenog ivota. Krenula sam njenoj, u tom trenutku, svojoj kui. Tamo su me ekali otac i majka. Majka je bila u kuhinji. Mekim rukama istakanim starakim pjegama, pravila je ocu aj. Otac je sjedio do brade pokriven starom, smeom dekom kaljui. Oboje sam ih instinktivno poljubila, a potom se zaputila u njenu, u tom trenutku, svoju sobu. Kada sam u nju ula, osjetila sam kao da sam oduvijek bila u njoj, a ne u svojim odajama. Zazvonio je telefon. Javila sam se. Sa druge strane veze je bio glas mukarca. Mukarca sa kojim sam planirala provesti ostatak ivota. Na kraju razgovora mi je rekao :Volim te, na to sam prirodno i spontano odgovorila Volim i ja tebe. Dani su prolazili. Ja sam uivala u toplini roditeljskog doma i njihovoj ljubavi. Uivala sam u poljupcima i zagrljajima mukarca kojeg sam voljela. U kinim danima sam pila tople napitke u drutvu svojih prijatelja. I tada, nanovo, moj duboki uzdah, ali sada u tijelu plavokose djevojke zelenih oiju, i otra bol koja me sasjekla. Mrak. Odjednom, nala sam se u tamnim odajama prepunim svijea. Idue to sam ula bio je Njegov poziv. Zujanje jakog vjetra koji nije nita ruio, ali ijem pozivu se niko nije smio oduprijeti. I opet sam otila na razgovor. Ovaj put sam otila poniznim stavom, oekujui neku kaznu. Ali ne. Rekao mi je da mi je to bila lekcija, i da sam zahvaljujui djevojci, u ijoj sam postelji spavala danima, ije roditelje sam grlila i dragog ljubila, dobila dio njene due koja e mi pomoi da posao obavljam besprijekorno. Nije mi bilo ba najbolje jasno ta treba da znai dio due, ali nisam traila dodatno objanjenje. Sjetila sam se Njegovih rijei koje mi je uputio onog kinog dana.Shvatie ve, rekao je. Vratila sam se u svoje tamne odaje, i tada, po prvi put od kako sam otila da budem ovjek jedno vrijeme, na pola dogorena, ugasila se jedna svijea i polako se podigla u tminu. Vidjevi ime i prezime ovjeka kojeg je svijea predstavljala, zadrhtala sam, a potom sam krenula da obavim posao. Ispred velikog auta, na mokroj cesti leala je plavokosa djevojka, sklopljenih zelenih oiju. Gornji dio tijela joj je bio u naruju mukarca. Njeno beivotno tijelo je privio na svoje grudi, gorko jecajui. Volim te, govorio joj je kroz suze apui, ali odgovor nije dobijao. Mnotvo ljudi je stajalo oko njih zaueni i potreseni prizorom. Ali ja nisam vidjela nita osim njih dvoje. Osjetila sam bol. Bol jer on pati. Bol to odgovor Volim i ja tebe nije dobio, i to ga od nje nikada vie nee dobiti. Do njih dvoje, stajala je njena dua. Obuena u bijelo, gledala me zelenim oima, sklanjajui plavu kosu sa lica. Uhvatila sam je njeno za ruku rijeima :Ne boj se. Ide na bolje mjesto. Tamo te oekuju jer si im potrebna. Odabrana si, jer su osobe poput tebe jako rijetke. . Sa osmijehom je primila dio moje pojave koju sam joj pruila. Ile smo stazom koja ju je vodila u njen novi dom. Zna, ona je moj prvi klijent koji me nije gledao sa strahom u oima. ak mi se itavo vrijeme smijeila. Ispitivala

49

me o mjestu na koje ide, a ja sam joj ljubazno i dijelom due, koji mi je dala, davala odgovore na sve to me je pitala. Kada sam je odvela na njeno odredite, ula sam u svoje tamne odaje. Tada se po prvi put za vrijeme mog postojanja rodila kapljica koju si maloprije vidjela ispred mene. Tada sam prvi put zaplakala. I tada sam putajui tu suzu shvatila da je ovo bio prvi put da sam posao obavila besprijekorno. A postojim onoliko koliko i ti. I zato ti kaem da se ne vee za ljude na forumu, jer znam ta je bol. Jer znam ta je ljubav. Jer znam da si mi draga. I da. Ja vie nemam ta izgubiti. Ba kao to se ti stidljivo naginje da vidi ta kuckaju ti prsti po tastaturi, ja se esto nagnem da vidim njega kako u boli lije suze za njenom plavom kosom i zelenim oima. Za mojom plavom kosom i zelenim oima. I da. Ovo je bila druga suza koju sam pustila od kako znam za sebe. Rekla sam da se neu opet vezati, ali eto, nisam mogla odoljeti. I reiu ti, voljela sam i volim gledati forumae kako sretno kuckaju po tastaturi. Ali to nisam trebala uraditi. Bol se opet javila nakon to sam i naeg Toeta odvela na njegovo posljednje prebivalite. A on?, upitala sam. Jesi li ga vidjela? Kako je on podnio odgovore na pitanja o tome gdje ide?. Nema potrebe da ti objanjavam kako je do toga dolo. Posljednji pasus u tvojoj knjizi ti je sve objasnio. Kada sam stala pored tog smrskanog, sivog auta, i kada sam vidjela kako mu se lijepo istie crna kosa i brada zbog bijele halje koju je njegova dua odjenula, oklijevala sam da li da mu dam dio svoje pojave koja treba da ga odvede tamo gdje mu je sueno. Gledao me dugo i tada kroz onaj iskrivljeni osmijeh, to ga forumai spominju, rekao :Krenimo. I on je meni pruio ruku. To je bio prvi put da je neko meni pruio ruku. Da je neko pruio Smrti ruku. I da. Smijao se cijelim putem. Nekoliko puta je i zapjevao. A smijem li pitati gdje si ga odvela? Odvela sam ga na posebno mjesto. Odvela sam ga u Njegove odaje. Toe e biti u Njegovoj blizini. Njemu je Toe potreban. Zna, rijetki su oni koji su tamo pozvani. Jako rijetki. Kada sam mu rekla koga e sresti i u ijoj e milosti biti, sretno se nasmijao i rekao kako e rado ispunjavati svoje obaveze. Izlazei iz Njegovih odaja, vidjela sam kako mu postavljaju krila. Niko nikada nije imao tako velika, meka i bijela krila kao on. uvana su samo za Toeta. I da, tada sam ula kako ga je On zamolio da mu pjeva. I naravno, Toe je rado ispunio tu obavezu. A dakle zato sada Toetov glas ujem jasnije, zamislila sam se. A moja suza? Hm Nadam se da sad razumije ono to si vidjela. Zato nisam htjela da mnogo gledam forumae sa tobom. Zato sam ti savjetovala da to ne radi i ti sama. Jer sada osjea bol, jer si i ti pustila suzu. Iako, zamislila se Smrt, nije mi jasna jedna stvar. Ja osjeam bol i zaplakala sam jer imam dio due, jer sam bila ovjek jedan dio svog postojanja, a ti? Ti nisi nikada bila ovjek, kako to da si ve plakala i da si osjetila bol, ljubav prema forumaima, radost i tugu? Vjeruj mi moja prijateljice, to se i ja pitam od kako sam se nagnula da pogledam ljude ispred monitora, ali odgovor nikako ne nalazim., rekla sam joj iskreno. Ne znam ta da ti kaem. Moda te On pozove da ti da odgovore na neka pitanja. Zna, drago mi je pa sam ti sve ispriala. Uplaila sam se da e pomisliti da sam onakva kakva sam neko bila surova, jeziva i bezosjeajna. Ali eto vidi da ipak nisam. Nadam se da e i ljudi to saznati jednog dana. Nadam se da e shvatiti da im nisam okrutno i grubo otela Anela sa Zemlje, nego da sam ga njeno i prijateljski odvela tamo gdje je potreban, gdje moe da nastavi da u veem luku iri dobro koje prti iz njega. I ja se nadam. Nakon moje reenice, okrenula se i potiteno otila u svoje odaje. Dugo nije izlazila.

50

* * * Ne usuujem se da gledam ljude. Oekujem da na mene ponu bacati otpatke, grdne rijei, psovke.. Njihova lica na kojima su uvijek prisutne bolne grimase me bole. Kao da me neko iznova i iznova bode noem u grudi. Pa ta ja priam? Kako da ja to znam kakav je ubod noem? Ja ne znam ta je bol, nemam grudi A ona suza? Kako sam onda zaplakala? I kao i uvijek, opet sam poela da se pitam. Pitanjima nikad kraja. Znate, kad mi je Smrt priala o svom iskustvu, nadala sam se da e mi moi pojasniti od kud se stvorila ona moja suza. Hm Da barem mogu rei da je dola iz oka, ali istog nemam. Sve me ovo zbunjuje. Ipak u se nagnuti da vidim ljude, pa ta bude. Nema mi druge. Moram se suoiti, moram. Eno, nova tema. Samo nju i otvaraju. Nijednu drugu. I svaki put je otvore sa nevjericom i nadom u isto vrijeme. LJUDI, TOE JE POGINUO!!! Iako sam mu ja to i zapisala na elo, iako je tome prisustvovala i moja prijateljica Smrt, neto me presjeklo kada sam proitala ovu reenicu, naziv ove teme. Hm Zvuau okrutno, ali ba me zanima ta ljudi piu. Recimo da znam da piu koliko im je ao i koliko ne mogu da vjeruju, ali zanima me odakle im snaga da to to osjeaju oblikuju u reenice. Mora da su to jako snani ljudi. Mora da je ta ljubav toliko jaka prema njemu da mogu sve. Pa samim tim, tjeiti jedni druge, jer trenutno, to niko drugi i ne moe. Utjeha Kada bi barem dala neki rezultat Elena10, MAKEDONIJA: ZALOST MAKEDONIJA Znaev deka te sakam, ama neznaev deka tolku mnogu Znaev deka gi sakam tvoite pesni,ama neznaev deka tolku ke mi znacat Znaev deka si Princ na zemjata ,ama sega znam deka si ANGEL na neboto i od tamu ja siris ljubovta , R.I.P moe najmilo *PiScEs*, MAKEDONIJA: Tosence, se tesam deka si premnogu sovrsen za zemjava... Od toj 16 nisto ne e isto, mi se srusi cel svet... Znam deka ti ne bi sakal da placeme, ama koj moze da se vozdrzi pred najubava nasmevka i najubavite oci sto nekogas postoele i ke postojat... A nema da gi videme pak, nikogas... Zatoa prosti ni za site solzi i bidi sreken kaj i da si... Velam ako ne postoese rajot sega ke morase da se izmisli, za tebe... Te sakam najmnogu na svet i od pred 40 dena mnogu luge go ocekuvaat denot koga ke se sretnat so tebe... Tamu gore... Pa da ni zapees, zosto bez tvojot glas svetot e uste posurv... TE SAKAM Elen4e, NIZOZEMSKA: Angelu moj,

51

Tvojot lik mi e ikona. Tvojata nasmevka mi e sonceto. Tvoeto delo mi e patokaz vo ivotov! Ljubovta to ni ja podari ke ne hrani doveka. Srcevo mi tropa na taktot na tvoite pesni! Ti si nasata gordost! Ke te sakam doveka! Pocivaj vo mir princu na Makedonski! Zasekogas tvoja, Elen4e sarajevo07 : Toliko dobrih djela, toliko predivnih pjesama, toliko nade i snova, a samo jedan tren je trebao da nikad vie na ovoj planeti ne bude isto. Ne samo u meni, ve u svima nama, budio si nadu u dobre ljude, u dobra djela. Nadam se svim srcem da smo svi od tebe nauili pomagati drugima i biti bolji ljudi. Kad niko nije pruao ruku, ti si nam je pruio. Beskrajno ti HVALA za sve dobro to si uinio u Sarajevu, za svaku tvoju pjesmu koju si nam ostavio da vjerujemo i dalje i da nikada ne zaboravimo da trebamo biti ljudi. Neka ti Bog podari najljepe rajske odaje, najbolji na Toe! Almina, BiH Dragi, hvala ti sto si postojao. Otisao si na ljepsi svijet prerano. Nama su ostale tvoje pjesme, uspomene na tvoja dobra djela. U nasim ocima je ostao tvoj osmijeh, tvoj pogled, iz kojeg se vidjela neizmjerna ljubav, koju si sirio iz zadovoljstva i iz namjere da ovaj svijet bude bolji. Pokazao si nam kakvi trebamo biti i pokazao si nam sta je dobro. Poveo si nas na bolji put. Od mene si ucinio bolju osobu. Iako me nisi poznavao, iako nisi znao da postojim, toliko si mi pomogao. A tek nakon sto si otisao "gore" promijenila sam se, pocela sam postovati toliko toga, na sto prije nisam obracala paznju, a mnogo je vazno. Prvo sam mislila kako je Bog nepravedan i kako nije imao pravo to uradi i izgubila sam vjeru. Ali shvatila sam da si ti bio vjernik i da si uvijek bio optimistican. Tako sam se pomirila da si ti bio ovdje da izvrsis "misiju", bas kao sto si i jednom sam rekao. Dosao si da izvrsis misiju, ali Bog izgleda nije planirao koliko cemo te zavoljeti i koliko cemo suza proliti, mislila sam.. A sada sa uspomenom na tebe, nastavit cemo tvoju "misiju".. Borit se za dobro. Bog je znao da si poseban, pa je tebi dao da nas naucis pravim i istinskim vrijednostima. Jer si ti to znao najbolje prenijeti na nas. U nama je ostala tuga i praznina, pomislim, ali samo sto se sjetim tebe, srce se ugrije na tren, zaboravi da te nikad vise uzivo nece cuti, ni vidjeti. Ali to ne znaci da cemo te zaboraviti.. NE, "covjek" kao sto si ti bio, poseban, ne moze pasti u zaborav. Ljudi nikada nece moci zaboraviti toliku dobrotu. Nevidjenu dobrotu. Kada god sam u nedoumici, samo pomislim na tebe i sve je lakse.. Izvana covjek, ali unutra ANDJEO.. Tvoje oci su nam sve govorile, tvoje rijeci. Zauvijek cu te pamtiti. Nosit cu te sa svakom prolivenom suzom, sa svakim osmijehom, svakim pokretom, svakim uzdahom i svakim otkucajem srca. Trudit cu se biti jos bolja, da bih ti se jednog dana mogla pridruziti.. Samo zbog tebe.. Suze ce teci, a bol ce ostati ista, ako ne i veca.. "sve me boli poslije tebe" SJECANJA, VJETAR MI NOSI SAMO SJECANJA, A JA SE NADAM DUSO DA CE MI I TEBE DONIJETI.. OTKAD SI OTISLA, NE SPAVAM NOCIMA.. GORI MOJE SRCE PUNO NEMIRA, TEBE DOZIVA.." "JA BIH NOCAS SVEMIR DAO KAD BIH MOGAO SAMO JOS JEDNOM DA ZASPIM TI NA GRUDIMA, OPIJEN TVOJIM USNAMA.."

52

Tose pocivaj u miru, vjecno ce te voljeti tvoja Almina.. Mersiha, BiH : Anele, ako te upita neko kuda u bez tebe stii reci mu, pamtiu tebe , tako kroz ivot u ii. leila: Dragi moj Toka, bio si svjetlo u tami, na najubov cvet. Ne mogu da vjerujem da nema vie tog glasa, tog osmijeha, te vedrine i energije. Neizmjerno ti hvala za sve sretne trenutke koje si mi podario, hvala za sve osmijehe, za svu radost, za tvoju dobrotu. Nita vie nee biti kao prije sad kad te vie nema meu nama. Ostaje samo nada da si sretniji "tamu kaj to od nie se skri". Uvijek e ostati u naim srcima. Dok traje nae sjeanje na tebe, trajae i ti. Dok ive tvoje pjesme, ivjee i ti. Molim Boga da ti podari vjeni mir. Angel si ti, jas peam za tebe, angel si ti, te uvam vo sebe..... Neka ti je vjena slava i hvala, i laka ti zemlja makedonska. Tasha: LAKU NOC, ANDJELE nordic: Zato,sa ovoga svijeta i u najboljim godinama odlaze najbolji? Naeg Toke vie nema medju nama... ali u naim srcima ivjee vjeno. Neka mu je laka zemlja i neizmjerno hvala danijelaa: ja jos ne mogu vjerovati...kao da je to nocna mora iz koje se svi moramo probuditi ali znam da necemo Tose...hvala ti za sve pjesme, za sve osmijehe koje si nam priustio...hvala ti za najljepsi osmijeh..tvoj osmijeh te sakam angele nas pushka: Toshe poivaj u miru.... A znam da hoe, ti si bio aneo na Zemlji i nije ni udo to su te se doma zaeljeli... ivjet e u nama i u svakoj naoj suzi koja e se zaiskriti na sam spomen tvoga imena, u nevjerici da si stvarno otiao... Volim te puno A.

53

**Toe-fan**: Nemam rei kojima bih iskazala tugu koju oseam u ovom trenutku. Bio si plemenit ovek, odlian peva, NAJBOLJI u svemu to si radio... Imala sam sreu da upoznam oveka kao to si ti, hvala ti na svemu to si uradio za mene. Zauvek e iveti u mom srcu, uvek u te voleti, rado te se seati i nikad zaboraviti! Ceo Ni, cela Srbija tuguje zato to je izgubila jednog toliko plemenitog, vrednog, prosto savrenog oveka kao to si bio ti... Hvala ti jo jednom na svemu u ime svih Nilija, u ime svih Srba, u ime svih koji su te voleli... Poivaj u miru AmraAmraAmra: Vjecno si u meni zlato moje malo.... uvijek cu te voljeti..... UVIJEK TOE ASTRA: Ja samo mogu da kazem: "Jedna je zvijezda promijenila mjesto,al ne i sjaj!!" Rest in peace!!! Ledena1991: ja jo nemogu do sebi... da je bilo ko drugi umra ne bi me tako taklo, ali toe... e to van ne mogu riima opisat.... on je ipak bija jedan i jedini... ali tjein se samo time da sad ide na neko bolje misto... ide pivat s ravnima sebi.... s anelima... kako bi on reka alji angele uvare svoje.... e pa sad e on bit na angel uvar... claudio14: Solzi pravat zlaten prsten, mojot protalen dar da Te uva duri patuva...... Brate lijepo spavaj, dugo mi nije bilo tee...... Cijela ex-yuga i cijeli svijet plau jer su izgubili nekog ko se rijetko raa... Ne znam ta rei vie..... Vjeno e da ivi s nama i hvala ti na svemu! Vjerujem da si ve u Raju brate..... Platonska ljubav: Boe daj mi snage da ostanem normalna....preteka je i prevelika bol kad ode netko tko ti se tako uvukao pod kou, netko tko je zraio pozitivnom energijom samom svojom pojavom, kad ode tako plemenita dua, slavuj na....Dok sam iva sluat u Tvoje pjesme, one me lijee kad mi je najtee.................,gledat Tvoje nastupe zabiljeene na video zapisima,ivjet e Toe moj dok i ja budem ivjela. Makedonijo plaem s Tobom................

54

glumica: Toe... Andjele na.. Zavijek e bit u naim srcima, zauvijek... Glas, stas i srce poput anela, kakvog vie nema na ovoj Zemlji... Ne mogu vjerovat da te vie nikad neu vidjeti, uti tvoj glas, tvoj pogled koji rastapa sve, drati te za ruke, osjetit tvoje poljupce po svojoj kosi i licu i onaj zagrljaj iz kojeg nitko ne moe pobjei.. Zamijenila bih sve to, samo za to da si iv!!! Poivao u miru Volimo te I ljudi uporno ponavljaju Zuvijek, zauvijek. Da, time se tjee. O kada bi samo znali kako to zauvijek, kako ta vjenost moe biti teka, sumorna, bolna, nejasna itavu vjenost postoji, trai odgovore na pitanja. Neke nae, neke ne nae nikada. A ona pitanja na koja nae odgovor, zamijene druga. I tako je i ovdje. Kada se nae neki izlaz kojim e se ublaiti tuga ili bol, uvijek e biti ono to e tugu vratiti na staro, ili je ak pogorati. Da li to bila suza Toetove majke, oev uzdah, sestrina praznina, pitanje malog djeaka zato je Toe otiao ili neispunjeni snovi neke tinejderke da njene usne dotaknu njegove Tuga e uvijek biti tu. O kako samo ljudi olako shvataju tu jednu jedinu rije Zauvijek. Ali ne zamjeram im. Utjehu trae u bilo emu. Kada bi se samo malo sabrali, postali bi svjesni toga da e Toetove pjesme u njima ivjeti zauvijek, ali ta ista rije se moe upotrijebiti i tako da tuga udari na njihove due svim silama. Da, on je otiao zauvijek. lenka: Dragi Toe, bio si svijetlo u tami, boilak u kii, sunce u mrazu... Bio si i zauvijek e ostati jednostavno najbolji. Hvala ti za predivne pijesme u kojima e ivjeti zauvijek. Hvala ti za tvoj osmijeh, hvala ti za tvoj anelski glas. Nadam se, da ti je lijepo tamo gdje si sad i da moe vidjeti koliko ljudi te voli svim srcem i kolikima e nedostajati. Ali znaj najdrai Toe, da onaj koji je toliko voljen, nikad ne umre, samo daleko je. Toe zauvijek e ivjeti u naim srcima. Poivaj u miru. Volim te. Lenka iz Slovenije dado: R.I.P. Kratko i jasno. Ne mogu da vjerujem. Nikada nisam bio bas veliki fan Toseta, ali mi je oduvijek bio drag na neki nacin. Jutros smo doruckovali uz radio, kad ono javljaju da je Tose poginuo. Bio sam sokiran, kao i moja porodica. Nismo cak mogli ni jesti od shock-a, jednostavno smo ostali bez teksta. Ne mogu da vjerujem... Cijeli Prijedor (moj grad) je jednostavno sokiran. Cak i reperi i rokeri, koji ne slusaju Tosinu muziku, ostali su bez teksta, i bilo im je zao. 80% Prijedorskih cura doslo je u skolu sa suzama na licu, a ostatak je vjesto skrivao. Mi muski imamo svoj ponos, i koliko god nam zao bilo, trudimo se prekriti suze samo ozbiljnim izgledom lica. Tose, bio si vise nego dobar covjek, pjesme su ti bile genijalne. Zato ja i moj bend tebi u cast

55

cemo da pustimo jednu pjesmu, u kojoj se vecina teksta odnosi na ovakvu situaciju. Volio bih kada bi ovo mogao procitati! Jos jednom R.I.P. Jako mi je zao...

aleksandrich: Tajno moja....moja omiljena pesma,danas uz nju ,suze ne prestaju da teku niz lice......ne mogu da opisem svoju tugu.....zasto,zasto uvek najbolji??Osecam se kao dao da sam izgubila nekog najdrazeg,ti si mi to i bio,a nisam te poznavala.....Neka te andjeli cuvaju,andjele nas najlepsi...... Anonymous: Bio je to pjevac kojeg sam najvise gotivio. Na ovom koncertu sam ga prvi put sreo i uzivo, to je bio i posljednji put. Jedino sto ce ostati je ova slika moja i njegova i uspomene sa tog koncerta koje ce uvjek biti u mojim mislima. Njegove pjesme me vezu i za osobu koja mi puno znaci. Bio je pravi umjetnik, dobar muzicar, i fin momak u cjelosti. Siguran sam da ce nedostajati svima. ZAO mi je sve one koji su navikli na njegovo muzicko stvaranje, sto vise nece moci uzivati u njegovim novim hitovima!!! Sklonih pogleda sa tekstova. Kao da mi se zamaglio. Da li u to opet zaplakati - zapitala sam se. Ali umjesto suza, osjeti neko pulsiranje u svom biu. Bilo je prisutno svuda. Kao da su i moje odaje pulsirale. U ritmu srca. Ali ijeg? Zaista ne znam ni sama. Ubija me perfekt. Ne mogu da vjerujem da ljudi za Toeta govore u prolom vremenu. Pa da li je mogue da ga zaista nema? Hm Uhvatila sam sebe kako se pitam ista pitanja kao i forumai. Naravno da ga nema. Ako iko treba u to da povjeruje bez oklijevanja to sam ja, ali eto Kada je teko meni povjerovati, kako li je drugima? Eno, ujem ga kako pjeva iz Njegovih odaja. Kako sam lijepo pjeva. Osjetim sreu u njegovom glasu. udno je kako taj glas izaziva neki optimizam i kada ga nema na prvi pogled. Moda mi daje neki znak? Ne znam. Suncica: Aneo je poao anelima, da bude najljepi i najvei, voa nebeskog aneoskog zbora! Kad bi sve suze koje su potekle jucer od prokletih 6:25 ujutro mogle da ga vrate... ...ali on ni nije bio na, Bog nam ga je samo posudio ovih 26 godina da nam pokae da aneli zaista postoje, a onda ga je uzeo sebi, bez pozdrava, bez zbogom... Poivaj u miru, nikad neces bit zaboravljen jer zivi u svima nama, a nije nas malo!!! Volimo te zauvijek marac:

56

Hvala ti na svemu,na toplim rijeima upuenim nama,tvojim fanovima...toplom osmijehu sa kojim si uveseljavao nae tmurne i rune dane,al' zna to...to jo uvijek ini!Trebat e mi podosta vremena da prihvatim ovu groznu istinu i da ponem sluati tvoje pjesme...vrijeme nikad nee zalijeiti ranu koju si ostavio na srcima milijuna fanova... Nikad nismo bili svijesni kakav aneo eta meu nama,shvatili smo to na najgori mogui nain...Hvala ti najdrai!Poivao u miru... Hvala ti za sve! Tvoji M&K teese: Boze, ova bol ne prestaje. Ne mogu da spavam, ne mogu da se smirim, pred ocima mi onaj neponovljiv osmijeh, ona vedrina i zelja za zivotom koja je izbijala iz njega. Toliko mnogo zapoceo... Jedini nas Andjele, cujes li ove jecaje, vidis li ove suze? Volimo te bebo.... pisces: Ne mozam da citam nisto i ne znam sto bi kazala osven nesto za mnogumina bez smisla... Ziveev za tebe, sega ziveam bez cel... .Maiia.: Jos uvjek nemogu shvatiti... Slusam pjesmo "Moja" i placem... Kakor da je vse, umrlo brez tebe, daj prebudi me, edina. Reci da je vse, kot bilo je prej... Kako si zelim, da bi mogla... Pocivaj u miru, anele, zauvjek ces biti u mom srcu... rockyblack: Najdrai Toe, bio si zaista predivan ovjek,oito predobar za ovaj svijet.I dalje se ne mogu pomiriti sa injenicom da te vie nema meu nama i da si morao otii tako rano. Nadam se da nas gleda sa neba i da e nas uvati,da e biti na aneo uvar,a mi ti obeajemo da te neemo nikada zaboraviti. Hvala za sve lijepe stvari koje si uinio,i za predivne pjesme koje su nam, naalost,jedine ostale od tebe. Ono to ipak prua utjehu je to da emo se jednog dana sresti "gore"... Molimo se za tebe i volimo te! Ne znam kako sam raspoznala jedan krik u masi svih tih, ali taj jedan mi ipak privue panju. Moda jer se oteo osobi koja se itavo vrijeme suzdravala. Jednostavnoj osobi koja je satkana od nade. Nade da je u pitanju samo ruan san iz kojeg e je probuditi zvonjava sata ili majina ruka. Iza tihog krika, podigla je pogled ka nebu i sebi u njedra rekla :Anele, vidi li ove suze?.

57

U tom trenutku primijetila sam da je Toetov glas utihnuo. Kao da je i on uo isto to i ja. Potom sam ula njegov dubok, gotovo bolan uzdah, i nastavak pjesme, ali ovaj put sa nekom sjetom, moda ak i tugom. Pitam se, da li aneli osjeaju tugu? udno je to kako radim milijarde godina, a itave te godine nisam imala nijedno pitanje. A sada? Hm Pitanja ne prestaju. Guim se u istima. A sve zbog jednog ovjeka? Ili anela? *Nina*: nemam rijeci ostali smo bez jednog andela, ali isto tako je Bog tugovao prije 26godina kad ga je nama poslao sigurno nije mogao cekati da on sam dode pa ga je pozvao Sebi i tako nas osiromasio!!!!! slusajuci njegove pjesme toliko toga rastuzuje, posebno njegova pjesma "zvezdo severnice" u kojoj moli zvjezdu da mu da krila da se vine u njezino nebesko carstvo - tamo i je sada pjeva s andelima glasom kojim sam jednostavno obozavala bilo je dovoljno da ga cujemo i bez obzira na kolicinu problema ili tuge uvijek sam se nasmijala!!!! NEMA GA VISE!!!!!!!! nije fer, ali on je sad na boljem mjestu i caka da mu se pridruzimo. trebala bi prestati plakati jer znam da bi to tose htio ali jednostavno suze same teku!!!! vjecna ti slava, pocivaj u miru!!!! NIKAD TE NECEMO ZABORAVITI!!!! ZIVJET CES VJECNO JER SI NAM OSTAVIO SVOJU NADRAGOCIJENIJU STVAR - PJESME!!!! Manakel_angel: Tose bio si poput tople zrake sunca koja je obasjavala moj zivot i grijala moju dusu...a tko ce mi sad NADU VRATITI kada ti vise NISI TU???? ANDJELE HVALA TI STO SI POSTOJAO!!! Sjecanja i uspomene na tebe nosit cu zauvijek u srcu kao nesto najvrijednije sto cu ikada imati!!! Ke te sakam zasekogas!!! LELABLUE24: Tisue i tisue srca kuca i misli samo na njega...Tuga ne prestaje. Ve me na poslu udno gledaju jer mi je na kompu stalno neto vezano uz Tou, ili muzika ili lanci, pa sad forum...ne shvaaju koliko mi je znaio... Iskreno ni ja nisam bila svjesna koliko me taj ovjek oarao svojom karizmom, dobrotom, osmjehom... Svaki dan prije spavanja si pustim CD i obavezno pustim suzu, ne mogu si pomoi..... Drago mi je da nas toliko ima i to e sjeanje na njega trajati i trajati... Matea_dbk: Jube moja najdraza! Ne mogu vjerovat da te vise nema. Toliko te sad vidam po novinama i u medijima da uopce nemam osjecaj da si otisao. Jer ipak to dosad nije bilo neuobicajeno za mene, nisam te vidala bas tako cesto. Najvise me strah tisine, kad sve ovo utihne oko tvoje smrti i tad kad vidim koliku si prazninu ostavio u mom srcu, u ovom svijetu. Tko ce nam sada pjevati? Tko ce pjevati ove tvoje predivne pjesme? Ne zelim vjerovati da cu ostatak zivota provesti bez tvog glasa. Mislila sam kako cu svojoj djeci pricat o jednom sad vec starom dundu za kojim sam ludila i na cijem smo koncertu ja i njihov tata plesali jedne od najljepsih

58

plesova. ''Ali toga nema i ne postoji...''. Nazalost angele moj! Hvala ti sto si ipak ostavio toliko traga na ovom svijetu, hvala ti sto si mi dopustio da ti se priblizim i da uhvatim taj tren vjecno na fotoaparatu. Hvala ti sto si postojao! Snivaj lijepo, nadam se da cemo se srest tamo gore jednog dana. Nikad te ne zelim zaboravit! Jo jedna splianka: Toe anele, apnut u ti kako moj petogodinji sin ima pune oi suza kad te gleda i slua kako pjeva jer zna to ti se desilo. Kad te gleda dok izvodi "ija si" vie da e biti "kao Toe" kad naraste i da e tako lijepo pjevati i da e imati gitaru... Zna, dijete se ne moe prevariti, prepoznat e anela i istu duu i voljet e je iskreno, djeji... kako voli tebe. Volimo te Toe mili, nikada te neemo zaboraviti, uvijek e nam biti u srcu... uvijek. Mirno spavaj. I, molim te, oprosti nam to plaemo... singsong: Koji uzor da sad spomenem djeci, "eto takvi bi trebali biti, puni ljubavi i odbrote za sve...." Zasto je takvo jedno veliko srce prestalo kucati? Boze, oprosti mi na ovome ali ipak si trebao dva puta promisliti kad si ga odlucio pozvati k Sebi Nadam se da sve ono lijepo sto je ostalo iza Tebe Tose nece samo tako izblijediti. R.I.P. dragi nas TOSE. nejra: Ako je iko vrijedio i ako je iko bio dobar covjek s ogromnim srcem onda si to bio ti... Dragi Tose nadam se da ti je ljepse gore, gdje nema ovoliko zla u ljudima, patimo i patit cemo vjecno za tobom, ali ono sto ti obecavam je da cemo do zadnjeg atoma snage cuvati te od zaborava i truditi se nastaviti gdje su tebe prekinuli....HVALA ti sto si postojao, hvala sto si nam dane uljepsavao svojim predivnim osmjehom, hvala za sve prekrasne pjesme, za sva dobra djela....bit ce jos pjevaca, ali nikada i nijedan kao ti....vjecno zivis u nasim srcima i mislima...mnogo si ucinio za svojih kratkih 26 god, a sada lijepo spavaj.....volim te Andjele!! *Nije mjesecina to sto sja u noci, to su tvoje oci pune ljubavi* **Tu gdje si pao zivot je stao** *Spavaj moja ljubavi, samo ne zaboravi ja cu da te volim zauvijek* **I neka nocas grmi i nek se dusa mrvi samo da ti cujem glas** *Cujes li, nocu kad se svijetla ugase ovu bol srce kao da ne dise* **Uvijek kad zatvorim oci, duso znam, da ces mi ti odnijeti san** *Nemam snage da otjeram bol, ove noci tugu zovem tvojim imenom* **Sva zadrhtim kad cujem tvoje ime, kad ugledam nekoga ko lici na tebe** Boziji daru, hvala ti za sve....pocivaj u miru...

59

* * * Dugo sam razmiljala o neemu. Htjela sam ovaj put, ne banuti, nego pokucati Smrti i pitati je da li eli da bude sa mnom. Da bude sa mnom dok se suoavam sa ljudima. Iako ljudi nisu svjesni svog susreta sa mnom, ja nemam snage da ih pogledam u oi. Imam barem toliko stida da se ne usuujem. I eto, opet sam se postidjela, iako moda i nisam imala razloga, nisam se obratila Smrti. Sjela sam i sama sam poela da itam temu koja mi je upala u oko im sam je vidjela : GDJE STE BILI KADA STE ULI ZA TOETOVU SMRT? Moda zvui okrutno to je tema tako brzo zapoeta, ali ustvari nije. Ljudi su htjeli da se uvjere da je nekome bilo tee, da skrate sebi muke, da kau onu reenicu koja na trenutak olaka ovjeku : Nisam jedini/jedina. ASTRA: Bila sam na casu bosanskog i pisala pismenu...Usli su mi u razred i rekli "Tose ti poginuo!"...A ja se napravila kao da ne cujem,a srce kuca kao ludo...Ulazi jos jedna djevojka i kaze opet "Poginuo Tose" i jos se pocne smijati..A ja stala gledam je i kazem joj:"Sta se glupirate,nemojte se zezati sa tim.!"..I onda mi ulazi jedna od veoma dobrih prijateljica i kaze mi:"Jesil cula sta se dogodilo??"..Ja je pogledam i ne smijem vise nista da je pitam od straha...Samo kazem:"Jel Boga ti??"..i ona mi potvrdi...Pocela sam da placem kao luda,da vristim i obracam se Bogu...Onda je mama dosla po mene sva uplakana i samo mi rekla:"Meri otisao nam je clan porodice!" i zagrlila me....Od tada vise nista mi ne treba i nista ne trazim...Nista na ovom svijetu ne moze da ublazi ovu odvratnu bol i prazninu u meni...Nista..i nikada nece... *PiScEs*: Me razbudi poraka od brat mi koj patem togas bese vo Hrvatska i glasese vaka: Kate tose umrel u hrvatska so ljilja se udrile u prikolka od kamion, pushti na hrt... Ne znam kako prodolziv da disam i kako stanav od krevet... Znaev deka brat mi ne bi se sheguval so takvo nesto posebno ne tolku rano i poveruvav deka imal soobrakajka, ama ne i deka se slucilo najloso... Bez da poglednam na internet ili na tv setav niz doma i samo se molev da e dobro... Togas zabelezav deka pustaat samo negovi pesni na radio i se vkluci voditelkata i kaza nesto kako: da ja potvrdime vesta sto ni pristigna pred polovina cas, Tose Proeski zagina vo soobrakajna nesreka vo Hrvatska... Mi se srusi cel svet i samo i se javiv na drugarka mi i ja prasav: Slusna? Sto? Za Tose? Sto za Tose? Umrel... Pocna da me prasuva sto mi e, jas samo i vikav cekaj, cekaj ke ti kazam ne sum luda... Solzi mi tecea sami a jas ne mozev da kazam ni zbor, samo ja viknav da dojde kaj mene... Pocnaa da mi se javuvaat site drugarki, rodnini, tatko mi i da mi vikaat da se smiram, da pijam apce, da ne odam vo skolo... A sto bi pravela doma...? Majka mi ne sakala da mi se javi zosto bev sama doma, a znae deka go sakam poveke od se... Krajno bese koga go vidov na TV toa: In memoriam... Tose Proeski 1981-2007. Seuste se

60

cudam kako izdrzav... Jas i denes ne mozam da poveruvam deka navistina mu se slucilo nesto i ne znam zosto placam ovie desetina dena... Visonni: Ja sam spavala kod deka, on me nazvao oko 10 sati jer je morao ii obaviti neto u grad. Inae je po struci glazbenik pa je uo od svojih kolega. Interesantno je to to ja cijelu no nisam mogla ni oka sklopiti, kao da sam imala neki nemir u sebi i tono se sjeam da sam u 6, 20 gledala na sat i udila se kako ne mogu zaspati. Budui da sam tek ujutro zaspala, jedva me zvuk mobitela probudio. Iako nisam bila do tada neki veliki fan, oboavala sam ga jer je zraio nekom posebnom vibrom i kad god bi ga vidjela na TV- u osjeala bi se tako raspoloeno i smireno...Uglavnom, kad mi je rekao to se dogodilo isti as sam skoila iz kreveta i poela vikati. "Isuse Boe ! Isuse Boe !" i nekontrolirano poela plakati. Kako tada, tako i sad, plaem svaki dan i ljuta sam na samu sebe to ga nikad nisam otila posluati u ivo- kao ima vremena, nee nikud pobjei... Nikad si to neu oprostiti... zato sam sad ovdje s vama dragi moji- iz velikog potovanja i dunosti prema njemu... lenka: Jutro 16. listopada zamene poinje kao svako drugo jutro. Ustanem, dorukujem, gledam jedan film na RTL2 i razmiljam o poslu (uiteljica sam). A onda me zove djevojka mog brata i kae mi, da je umro moj pjeva. Odmah znam da govori o Toi ali u nadanju, da to nije Toe pitam je, koji. Kae mi Toe Proeski. Ne mogu da vjerujem, ja ju samo gledam i ekam da se nasmije, jer elim, da je to ala. Ali njeno lice ostaje ozbiljno. Sljedi ok, hodam gore, dole po kui i neznam to da radim. I onda suze. Nemogu prestati plakati, najraje bih ila nekamo gdje bih mogla vikati od boli ali ne mogu. Plaem i plaem, a znam da moram na posao, gdje me ekaju djeca... Mene je Toina smrt mnogo pogodila. Kao da mi je umro najbolji prijatelj. Danima nisam mogla da jedem i spavam. Guila sam se od boli. Danas je nekoliko bolje, jer znam, da moramo ivjeti naprijed, jer bi i Toe to elio. Ali juer sam opet gledala video, na kojem Toe pjeva "Igra bez granica" i opet sam poela razmiljati, dal je mogue, da vie nema tog anelskog glasa, tog anelskog lica, tog anelskog nasmjeka?! Dal je mogue? I opet su mi suze napunile oi. Toe je bio dua od ovjeka. Jo danas sam gledala posnetek jedne slovenske emisije "Sproeno z Marleno", gde je Toe negde u posljednje vrijeme bio gost i jo jednom doivljela, kako dobar, kako plemenit je bio ovaj momak, stvarno pravi aneo. I sada kad to pie plaem. Pa zato nam ga je bog uzeo tako mladog, punog elana. To nije fer. Ove subote spremam za moje prijateljice jednu privatnu "zabavu" u svojoj vikendici, "In Memoriam Toe Proeski" de emo sluati i pjevati Toine pjesme. Odmah, kad e mi vreme dopustiti idem sa mojim dekom u Makedoniju, u Kruevo. Ovde na naem groblju priigam mu svee i nosim mu cvijee i esto se pomolim za Tou i njegovo obitelj. Toe poivaj u miru. Nikada te neemo zaboraviti. drago milo: Citam vasa pisma i mislim ad ste sve zenske osobe, a ja sam muskarac i ne tako mlad Usao sam u auto ujutro u 8,30 i obicno radi krene sam, slusam Tose proeski, nista neobicno jedna,druga,treca,cetvrta pjesma nesto mi je postalo sumnjivo, ali nastavim dalje i poceo sa da doruckujem u kolima posto sam zurio i onda vest: nasa mega zvezda je danas tragicno izgubila....z..Meni stane zalak u grlo

61

i vjerujte nisam dalje mogao da gutam, prestao sam (jeo sam neku kiflu) i suze su krenule same. Akrenuo sam na jedan vazan sastanak .Odustao sam od svih sastanaka i drugih aktivnosti, isplakao se dobro i tako jos vise slijedeci dan za vreme sahrane,...tuzno tuzno idanas je tuzno, cela porodica. Moja zena i dalje place Elen4e: Jas samo sto stanav toj den okulu 7.30 se logirav na forumov da vidam dali ima nesto novo... i vidov.. ko svetov pod noze da mi se srusi pocnav da placam da ja vikam majka mi ... i ona dojde i taa pocna da place... i tatko mi dojde .. i toj pocna da place. Nikogas ama bas nikogas ne sum se custvuvala taka.. taa bolka.. tie solzi.. nikogas..... i nema ni da bide. Celiot moj svet se vrtese okulu Tose... sekoj vtor zbor bese za nego.. Sekoja misla letase nakaj nego.. a sega toa go nema. Nemam veke na sto da se raduvam. Edvaj cekav da mu odam na promocija na angliskiot album vo London. Denot pred negovata smrt planirav da mu se javam. Onaka da go prasam kako e... sto ima novo i da mu cestitam uspehot na koncertot vo Skopje. No si pomisliv .. ostaj go mu treba odmor.. da se olabavi malce.. go ceka mnogu rabota............................... I togas i sega mi se cini ko da zivotov nema smisla.. i kako sto rece Meri.. NIKOGAS nema da se potpolni ovaa praznina vo mene. Zasekogas ke go sakam i se sto ke pravam vo mojot zivot ke go pravam za nego da go napravam gord. Za da se gordee na mene. Ke go sakam zasekogas.. ne do smrt.. i posle toa. slika I wish that I could hold you now I wish that I could touch you now I wishhat I could talk to you Be with you somehow I know you're in a better place And you know I can see your face I know you're smiling down on me Saying everything's okay MalaJana: Dosla sam iz skole oko podne, pojela rucak i sjela za kompjuter da pregledam e-mailove ... ukljucila sam se na MSN i vidjela kako svima pise ''Tose Proeski R.I.P'' ... kliknem jednu drugaricu i pitam je ''Sta to ti blefiras?? Skidaj ono!'' ... i kaze ona meni ''Al istina je ... pogledaj na net'' Pola sama sam samo ''buljila'' u ovaj ekran, u sliku smrskanog auta i sliku Toseta ... i odjednom planem u plac ... i dan danas ne mogu da se zaustavim, kad pomislim na njega * ... Todor Toe Proeskii ~ voLiim te zauvJek, aneLe ~ R.I.P ... * Elena10: Okolu 10 saat mi zvoni telefonot,so drugarka mi bevme dogovoreni da me budi.I dodeka zborime na tel. majka i i se javuva na mobilen i kazuva vondredni vesti:Tose poginal vo soobrakajna nesreka.I jas slusam i ne mi se veruva.I vikam ma toae nekoja dezinformacija.Pustam vesti i .............Tragedija............... R.I.P najmilo nase.

62

I den denes ne veruvam.Koga go gledam na tv ili slusam na cd se si mislam deka toa bese los film koj zavrsi i se si e postaro. Zasekogas ke go sakam i ke gi slusam negovite pesni.Pogotovo "Gromovi na dusata". Pozdrav do site. Ima li den za nas da otkriam deka sum ziv da frlam prevez od strav i strast da potpisam deka sum krv ima li bar eden den za nas Atlantis: To jutro sam navila mobitel da me probudi u 6:30 da stignem na fax, ali kako cijelu no nisam mogla spavati prespavala sam prvo predavanje. Mobitel je zvonio a ja ne znam ni kako sam ga ugasila... Oko 10 sati, prije nego sam krenula na fax, ukljuila sam kompjuter da samo na brzinu pogledam vijesti i mail. Prvo sam pogledala vecernji.hr i nisam ni zapazila vijest. Onda sam otvorila jutarnji.hr i ok... Odmah sam zovnula mamu da joj javim jer je i ona veliki fan... Nismo mogle vjerovati Pogodilo nas je kao da se to desilo nekom najbliem, nekome iz porodice... Samo sam sjedila i buljila u monitor Prva jutarnja misao dok otvaram oi Zadnja molitva na usnama mojim u noi Sklopim ruke, al' rijei kao da nemam vie Tek pogled ka nebu, iz kojeg plau kie... Chupka_proeski: Bila sam u skoli,tacnije vracala se sa velikog odmora........pustam pjesmu boze brani je od zla,u tom trnutku stize mi poruka "Selma samo da ti javim da nam je tose poginuo!Lejla" Samo sam se nasmijala i rekla ma necu ponovo nasjesti na ovo!Penjem se stepenicama do kabineta u hodniku me docekuju osobe koje cak nikada u zivotu nisam vidjela u skoli.....govore uplakanim glasom Tose je poginuo.............samo sam pala! Nakon sto sam se pribrala okrenula sam njegov broj nije se javljao,Mislila sam da je sve laz......zovem ljiljanu............ljiljana nedostupna bilo mi je sve jasno!U tom trenutku stize mokja dobra prijateljica ........pitam je jel istina,kako zna?Selma istina je bilo je jutros na vijestima!Ali idemo ipak provjeriti na inetrnetu...........otvaram nas forum.............postavljena tema TODOR PROESKI 25.01.1981-16.10.2007. gOTOVO JE ..............RODITELJI DOLAZE PO MENE U SKOLU!tri dana nisam isla u skolu...................4. sam pobjegla tamo...........................nisam mogla podnijeti ...................u sobi me je sve podsjecalo na njega! Niina: Around 9a.m. i received sms saying "i dunno if you heard but Tose died in car accident this morning...."... I remember i was standing in the bathroom; just standing and gazing at cellphone...I couldn't believe what i was reading.. Then i sat behind computer and checked firts info site....the main news was Tose died...i checked second one...and the third....they all had the same main news! I was searching for the one without that horrible news...no luck.. I remeber i turned on the tv and checkt TVTXT...oh my God.... he really did die that day..then i started crying like a baby. Today, when some time passed by since we lost him I smile again. I'm still sad but I smile with tears in my eyes. He was such a good man, one of the best for sure! I miss him, but i'm

63

sure I will see him again! he deserves every tear I shed for him! LudaMala: Vjerujem da ce nam svima ostati u sjecanju sta smo radili i gdje smo bili kada smo culi za tuzni odlazak naseg milog Tosice. Ja sam bila kod kuce. Taman sam se budila i lijeno protezala na krevetu razmisljajuci kako ne volim utorak (nikada ga nisam ni voljela) ali i pravila planove onako nabrzinu s kim da furam na kafu. Na Radiu Stari Grad svaki radni dan na puni sat emituju vijesti. Svaki put 20 minuta prije tog punog sata emituju sazetak vijesti. Cula sam onako usput da spominju Tosu (radio nije bio ukljucen u mojoj sobi vec u kuhinji) i neku nesrecu. Nisam mislila da je ista ozbiljno, a i kako nisam bila bas u potpunosti budna tu sam informaciju zanemarila. (Pa, mislim Tose i neka ozbiljna nesreca nikako nisu bili da se spominju u istom kontekstu). Nazalost nekih 20 minuta poslije...''Poginuo makednonski pjevac Tose Proeski''. Taj momenat vrijeme je za mene bukvalno stalo. Prvo nevjerica, i misao da ovo sanjam a onda mamin tuzan pogled. Ona je to vec cula ali nije imala srca da mi kaze. Nisam mogla vjerovati (jos uvijek ne mogu) da milog naseg nema...Pa ljudi moji, jos ne mogu da vjerujem da je recenica ''Tose je poginuo.'' iole smislena. Eh, nakon toga svi nastavak znate, jer vidim prolazite kroz isto:plac, pitanja zasto bas on, nevjerica, bol i cesto nesanica. Jah... Ti kv s i kr n mi m i dk sum sg v bz dilmi n mli m i d tki s i di si, sm di bz prblmi rn bv s sm z tb d ginm i ild i dn mil p d minm nprvv d im s t psk Maja_bgd: Ja sam bila u skoli, imali smo bilologiju kad se to ustvari saznalo, tj. moj drug i drugarica su ceo cas raspravljali o tome jel to istina jer ona je dobila poruku od mame sa tom vescu i rekla je mom drugu al on nije verovao...mislim nije ni ona htela da veruje...al zna da je mama nikad ne bi tako lagala...( to sam tek kasnije saznala) ...ostatak odeljenja je procuo tu pricu na sledecem casu..imali smo fizicko.. i secam se ko da je bilo danas...stajali smo ispred sale za fiziko i cekali da udemo u svalcionicu i samo cujem odjednom"Tose Proeski je poginuo" ... ja pridem , pitam sta se desava i ponovo cujem to... ja reko nemojte da se salite tako...to nije moguce nikako... meni je to bilo nezamislivo... moj drug ode proveri na netu, isto nade...ja u soku nevidenom...ne verujem i dalje....zovem kucu , mama i tata radili celu noc, spavaju , uspevam da probudim tatu( iako mi to nije bila namera, jer sam se nadala da je bar neko budan) ...i pitam ga: tata jel to istina...coveka slog strefi , ne moze da veruje, kaze maki sta pricas to... okrene broj, pita informacije ( jer u tom trenutku nije mogao nista na tv da nade) i ispostavi se da je tacno.....ja i dalje nisam mogla da verujem tj. nisam htela da poverujem to ... samo sam cekala da mi neko kaze da je to sve laz... cim sam dosla kuci, otisla sam na net i ponovo se ispostavilo sve to..na tv samo cujem njegove pesme , na radiu i tv cujem istu vest... i onda tek tada sam shvatila da je nazalost sve to istina.... i posle slican ostatak kao i vas.... Tose, uvek ces ostati u nasim srcima i pesmama koje ce biti vecne! milas_lacrymosa: ja sam se spremala za kolu, uila, i tako... pogledala na net, otila na forum.hr, i vidim

64

neto poginuo... zanemarila sam to... otila sam na drugi dio foruma, al vrag mi nije dao mira, i odem na taj thread... i vidim onak: Poginuo Toe Proeski! iako ga nikad nisam sluala, ostala sam blijedo gledati u ekran, i onda otila onako okirana do sestre, i rekla: Toe je poginuo... ona dola samnom proitati, ja nekako nisam bila sigurna da to zbilja pie... ona onak- ajme, pa kako mi je ao, koja tragedija... ja jo nisam vjerovala, i odem na teletekst, i vidim da je istina... nikakve emocije nisam pokazala, rekla sam samo- rei u danas Bernardi (curi koja samnom puta glazbu po velikim odmorom u koli) da pustimo neku njegovu pjesmu... sjeam se da nisam bila ba sasvim svjesna, ila sam nazvat frenda, i on mi onak- jesi ula tko je umro? ja reko- da, taman sam ti htjela rei... stalno smo zbijali neke kvazi fore... onak, jedino je jedna cura iz razreda bila vidno potresena, ali od nje se oekivalo... ona je ve sutradan bila super, a ja sam tek kasnije poela tonuti... plakala sam sasvim malo, tu i tamo, kad proitam neto... a onda je svakim danom bilo sve gore, i kada bi jedan dan uspjela proi bez suza, to je bio uspjeh, i mislila bih- e, sada je gotovo, sada ostaju samo sjeanja... ali uskoro bi opet poela plakati... stalno traim okolo neto u vezi Toe... mama mi je danas rekla kako sam smravila... nisam ni svjesna toga... kao da je sve stalo kad je otiao... osjeam kao da samo lebdim kroz ivot... samo moja sjena, dio moga tijela je tu, a dua je daleko... otila je s njim... osjeam se skroz prazno... i jo uvijek sam u nevjerici, stalno mislim da e me netko probuditi, i rei da je sve to bio samo grozan san... Da te bar mogu probuditi... Lijepo spavaj, anele... sunshyne: Lep pozdrav!Pisala bom v slovenini a e kdo ne bo razumel bom potlej prevedla ok?No jst sm bila v slubi ko je do mene stopil neki reevalec in mi je rekel da je umrl Toe Proeski.Bila sem jezna nanj saj sem mu rekla da naj se ne heca iz taknih stvari!!No potlej sem prejela sms sporoilo -Toetu v spomin-joj bilo je grozno.Vsi ljudje na klinim oddelku v ljubljani so bili alostni,punce smo pretakale solze.Ne morem opisati boleine katera me je razjedala naslednji dan ko sem gledala pogreb in zadnje slovo od naega angela.Jokala sem e pet dni in poutila sem se kot nekaka cunja.e danes ne morem vrjeti da je Toe za vedno odel,da ga nikoli ne bomo ve videli,sliali v ivo...ostale so nam le pesmi.njegovi posnetki...teko je ko svet zapusti najbolji lovek imenovan angel!!!! Mirjam: Ja sam se tog utorka ujutro gadno posvadjala s nekim ljudima iz razreda, palo je par jako runih stvari s njihove strane...ja sam ih posle toga stavila na "ignore"...I tako sedim za vrijeme glavne pauze, kad mi jedna od onih djevojka uzvikne: "Ej Mirjam, jel istina da je Toe umro?"...ja kaem "Ne" i mislim si "koja si ti budala "...A ona kae jednoj drugoj: "Vidi, da je istina, Mirjam bi sigurno to znala!"...meni se sve ini nekako udno, al jo uvijek mislim da prave budalu od mene. Izadjem iz razreda i sretnem jednu prijateljicu koja kae "Ajme, jesi ula ta se dogodilo?? Toe je umro..."...kroz glavu mi prodje "to ako je istina?! "...trim natrag u razred, uzmem mobilni i otvorim wap...ne pie nita...ve pomislim da se neko samo alio, a onda otvorim vijesti dana - "Toe Proeski umrl v prometni nesrei". Otvorim to i ponem glasno itati...cijeli razred umukne, svi me sluaju, neki su okirani...ja itam, sve do kraja, kao da nije nita...a kad sam izgovorila zadnju rije, samo sam prasnula

65

u pla. Pauza je zavrila, a ja sam jo uvijek plakala, profesorima nije bilo jasno ta mi je...a ja nikako da se smirim. Nemam pojma kako sam preivjela ili kako sam stigla kui...Prvo mi drugovi okrenu ledja, a nakon toga saznam, da jedine stvari, koja me je jo uvjeravala da postoji dobrota na ovom svijetu vie nema Nekako sam dola sebi, toliko da sam slijedeeg dana mogla ii u kolu...obukla sam se u crno, jer je to bila jedina boja koja me nije ivcirala dok sam je imala na sebi...jedva sam zadravala suze, a onda su tijekom glavne pauze na kolski radio pustili muziku...kad sam ula prvu notu, ubila me...Dan za nas...Vrisnula sam "NE!" i opet poela plakati. Pustili su jo Pratim te i Moja...a ja sam cijelo vreme u gru plakala...onaj njegov predivni "AAA" me ubijao...ko da mi neko gura no u srce. Pitali su me ako elim izai iz razreda, kad mi je tako teko sluati ga...ali ja sam jim odgovorila "Ne, moram da ga ujem, jednostavno MORAM!" Jednostavno moram. malena1901: Bilo je negde oko 8 sati...bila sam kod lekara sa drugaricom na pregledu pred ekskurziju...bila sam jako srecna sto cu konacno otici u Italiju...Sela sam u auto i po navici kao i milion puta do tada prvo ukljucila radio...A sa njega me je doceka zenski glas koji je govorio:``Makedonski pevac...`` mahinalno sam promenila stanicu i dohvatila se telefona koji se bas u tom trenutku oglasio zvukom poruke...Bila je to prouka od moje najbolje drugarice sa tom strasnom vescu...Ponovo sam vratila na tu istu stanicu i ponovo zacula glas te zene koji je zavrsavao tu prokletu recenicu...Osetila sam ogromnu jezu koja mi je prostrujala citavim telom i u tom trenutku sam pocela da placem...drhtala sam ponavljajuci ``NE TO NIJE ISTINA...TO JE NEMOGUCE...``Od tada placem svaki dan,ali jednostavno i dalje ne verujem.Tek onda kada udjem u svoju sobu i na stolu ugledam svoju sliku i pored sebe TOSETA...cini mi se kao da je juce bio taj dan kada sam imala priliku da ga upoznam.Secam se to je bio najlepsi dan u mom zivotu...a eto sada placem i nikako ne mogu da se pomirim sa tim... Osecam samo jednu veliku prazninu i strah, svaki put kada treba da vozim...i od tada vise ne ukljucujem radio kada udjem u auto... nikita12su: ja sam vozila auto,i negde oko pola 10 ujutro,zove me prijatelj iz novog sada,kaze da li sam cula vesti,ja kazem ne,jer ih bas ni ne slusam,manje se nerviram,kaze poginuo tose...reko,koji tose,o cemu pricas?nisam mogla da poverujem.....ne znam uopste kako sam nastavila da vozim,suze su krenule i od onda samo sedim pred compom,trazim vesti o njemu,gledam sta se desava...ma sve vam je to poznato...sudovi su jos neoprani,ves je u masini,a ja sedim ovde i kuckam,druzim se sa vama,hvala Bogu da sam vas pronasla:) TPRO: Toa sabajle tatko mi se javi na mobilen, da me prasa zasto majka mi ne se javuva na mobilen, dali sim se cul so nea.Taka i me razbudi, a jas se iznervirav.Veke se rasoniv, nemozev da spijam i sednav na internet.Radioto mi bese tivko pusteno,i dur si surfav na internet,od radioto kako niz magla,mutno gi slusnav ovie zborovi:nasata najgolema zvezda,zivotot, Nova gradiska.Se strcav nakaj radioto,ama zakasniv i pocna da ide pesnata,,Tajno Moja''.Celoto moe telo se ukoci.Pocustvuvav nekoj golem strav vo mene.Od toj strav go iskljuciv radioto.Se fativ za glava i pocnav da si vikam:Gospode pa ne e valjda toa.Neeee.I celiot se tresam.Go palam televizorot, no vo toj moment nema nisto na TV.Vo mene se pojavi nekoe olesnuvanje.Nadesta povtorno se pojavi.Si vikam,,ne ke da e

66

toa''.Tresejki se, se priblizuvam do radioto i mnogu popoleka go pustam.Ovoj pat me docekuva angelskiot Tosin glas kako ja pee,,Usni na usni''.Vo toj moment pocustvuvav golemo steganje vo gradite,nemozev da disam,i ednostavno padnav na pod.Pocnav da se deram ko nezdrav.Od mojata usta izleguvaa zborovi kako:Boooozeeeeeeeee kako mozese?Ja ocrni Makedonija!!Nema vise radost za nas!! Od toj den kako eden del od mene da otide na neboto.Ne e nisto isto.Najgolemiot pred se covek(angel) a potoa i najgolemiot peac vo svetot zamina vo legendite.Pa kako da se pomirime so toa???Neka mi kaze nekoj kako??? Opisuvam na forum kako sum razbral za smrta na Tose,nemozam da svatam,pa kakov zivot e ova??? A tolku go cekav toj angliski album, a i Tose isto.Sea moze i ke go cujam,ama dzabe nema Tose da mi gi ispee u zivo, a ja toa najmnogu go sakav.Tose nikad nema da umre,on e Makedonski(balkanski)kult,negovata slika treba da ja ima vo sekoj makedonski dom i da bide kako ikona na koja ke se molime.Tose vodi ne od gore,nas i nasata Makedonija po praviot pat,patot po koj ti sekogas so ljubov cekorese.Zasekogas ostanuvas vo nasite srca,nisto ne moze da te izbrise!!!!!!!!!!!!!! eki4kaaaa: epa vaka toj den jas vo 9 nautro stanav da ucam istorija i veke vo mojata detska soba legnav i pocnav da ucam no odednas slusnav mi zvoni telefonot i majkami se javuva i odednas ja slusam kako vreska "kako tose pocinal" inaku jas koga slusnav kako nozete da mi se presecea vlegov vo sobata i si velev nemoze da e vistina mi potekoa solzi vednas no nemozev da poveruvam koga go vkluciv televizorot na sekoj program tose pogina tose pogina moite samo me poglednaa zosto znaea deka mi bese idol so seto srce go sakav,jas pocnav da placam i padnav na podot moite od taga pustija solza pocnaa da me digaat i velat nemoj nemoj ke se razbolis i ako veruvate otidov vo skolo i bev edinstvena sto placev tolku se primetuvase deka jas bev edinstvenata sto gi pokazuvav emociite no se razbirase site go sakaat,no toj den ne ucevme bevme na plostadot palevme sveki i utredenta pa pogrebot da ne zboram mn placev i tie denovi ni zalce ne staviv vo usta,taka bese 4-5dena ponatamu se smiriv no sekoj den go slusam nego i samo nego i trazam po tv da go slusam samo nego.nikogas nema da go zaboravam ova.go obozavam ednostavno,i samite gledate po ova sto vi raskazav.ve sakam site nlibertine: Tog kobnog jutra, probudio me telefon, bila je moja mama. Kae poginuo Toe. I nita. I tiina. Nisam reagovala, nisam izustila niti jednu rije. Vratila sam se natrag na spavanje ( bilo je rano ) nadajui se podsvesno da me neko lae, da je san... Naravno, nije prolo ni 10 minuta trgla sam se, digla i probudila svog deka histerinim glasom 'ej, nema ga, otiao, poginuo, nema ga!' Napravila sam si kafu, poela da listam net. Bila sam pogoena. Bilo je kao u snu. Bilo je neverovatno. Bilo je prelomno. Tuno. Znai istina je. to sam se probudila to jutro? Zato on? Zato ovde, gde ga trebamo, na balkanu, da ode? Ko e nas drugi udruiti? Sve ove nae vere i nacije? Ko to moe? Ko je to mogao sem njega? Bes. I dan danas.

67

Ne prolazi. Tinja. Na vratima mi njegov poster. Oi mu zacaklile. Poljubim ga svaki put kad otvaram vrata. Spavaj milo, u miru, s andjelima... sanda: Tog kao i svakog drugog jutra dola sam na posao upalila kompjuter pregledala vijesti na net-u. Tri udarne vijesti, niti jedna zanimljiva. Poto sam inae jako malo vemena provodila na internetu okrenem se svom poslu i ponem raditi kada mi odjednom stigne SMS. Vidim da je od moje najdrae kume i sva vesela to se ona mene sjetila tako rano ponem itati SMS u kojem pie "Draga moja kumo moram ti neto rei. Toe je poginuo" U istom momentu okreem njezin broj telefona da joj kaem da ima neslane ale i ponovno odlazim na internet kada tamo slika koju nikada neu zaboraviti (crna majica, cvijet u ruci) i isti naslov kao u SMS-u. Govori joj da to nije istina........ona govori da je i ona zaplakala.............malo smijeha.......malo tiine. Prvih pola sata sam hodala naprijed, nazad po uredu sva u oku. Bez ijedne suze govorei sama sebi da to ne moe biti istina. On....nikako to je samo neija glupa ala. Meutim kada sam shvatila da je to stvarno istina moj svijet se sruio. Tuga, bol, suze, bijes.............ja i dan danas pomislim da e me netko nazvati i rei mi da je to bila samo ala. Ali naalost............... toshe: to jutro nikad neu zaboravit... bila sam na chatu i onda sam proitala kako je netko napisao "Jel znate da je poginuo Toe'... naime tad sam jo leala u krevetu, ali te iste sekunde sam izletjela iz kreveta i poela panino traiti dokaze... nadala sam se da je to samo neslana ala... onda je poelo... okreni jedan program, pa drugi... a na svakom ista pria, ista slika... onda sam otila na net, opet ista stvar... Cijeli dan sam provela nadajui se da e netko rei da je dolo do zabune da to nije on... Te veeri sam gotovo da i nisam spavala... Dali e docna neto da smenam? Komu da kaam, baz tebe ne moam.... Svetot da saka bi ti go kupil, greev to greev, samo Bog bi me iskupil... MiNNa: Ja sam bila u skoli....Secam se da sam bas tog casa imala muzicko.Samo mi je stigla poruka od drugarice iz Beograda .Pisalo je velikim slovima : TOSE JE POGINUO. Prvo sam mislila da se sali,sve je izgledalo tako nestvarno...Pitala sam je sta je bilo,a ona odgovora je je imao saobracajku,da se auto slupao...Zvucalo mi je kao ruzna prica,kao san.Kao da sam juce bila na koncertu u Krusevcu,pevala,smejala se,gledala ga...A sad...Reci nije bilo,,,... Profesor gleda zato smo tako zanemeli,i kaze : Deco,istina je,desava se to,mladim ljudima,sudbina je ponekad tuzna..Ali zivot mora ici dalje... Te reci nisam mogla da zapamtim..Niko od nas nije mislio o tome da ide dalje,svi su u neverici gledali u pod,skrivali suze,i jedva cekali da se zavrsi cas... Dodjem kuci,ukljucim tv,njegovi spotovi,pise IN MEMORIAM...I moj svet prestaje da se okrece..Od tad se za mene sve promenilo. TuznaMalecka:

68

tog kobnog 16.10..navila sam mob. da mi zvoni u 6h..da klanjam..ali kako mi je bilo mrsko da ustanem..ostala sam jos malo u krevetu..i oko 6:15..ustala, obaveze sve zavrsila, klanjala...s tim zavrsila oko 6:20-6:25.... ucila, ali niss nisam shvatala, neki me strah obuzeo, neka tuga..ni sama nisam znala sto...tv radio..ali nisam obracala paznju, i bilo je jako smanjeno.. tako nekako sam se vrtila oko knjiga i compa do 9h..niss nije bilo....u 9h gledala seriju, i oko 9:30..ustanem, ponovo upalim comp...na moj standardni sajt..ono glavna vijest "POGINO TOE PROESKI" ...........otvorim clanak, i samo uspijem procitati u koliko sati..krv mi se zaledila u zilama..srce nije vise kucala, jedan dio njega se oduzeo tog dana-jutra....valjda sto sam mislila da se neko zeza s rajom, nisam pustila suzu te sekunde... istrcim iz sobe, tamo mami..i onda kroz plac joj kazem :"mama pogino tose"........nije mi bilo spasa..ronila sam suze..evo i sad dok ovo pisem, i prisjecam se tog uzasnog jutra... odmah na sajtu otvorim temu ta mog anela TOU...postavim sve tekstove pjesama..placem, ne mogu... krenem u skolu placuci..u skoli cijelo vrijeme plakala...pisla njegove pjesme ..ime..sve vezano za njega po klupi... plakala sam i sl. dan. i navece tog 17.10. na casu TZO mi umre drug... tad je bilo dosta mi svega, kad si u ta 2 dana nisam oduzela zivot, necu cini mi se nikad.. i evo sad placem...pa boze odakle ovolike suze????????ja jos ne prihvatam da TOE vise nema, niti cu kad prihvatiti... jelena13m: Skoro su 2 mjeseca a meni film tog kobnog jutra u glavi ko da je danas bilo...i pamtit cu ga zauvijek...svaki detalj... Dakle ja na poslu - utrorak ko utorak - rutina ista ko svaki dan - salica kave i pokusaj planiranja sto prije poceti...a na radiju pustili Igru bez granica... Ali kako na radio Rijeci dan ne prodje bez bar jedne Tosetove nisam ni obratila paznju... Ipak izmamilo mi je smjesak na lice. Uzmem mob i saljem poruku seki u Zg da pitam kako mi necak (preslatka beba od 8 mj.) i dodje od nje odgovor "Mi svi dobro, sve super, cujemo se... P.S.Jesi cula da je poginuo Tose?" Meni srce stane ali prva ideja u glavi je: Ma sigurno je nesto krivo cula... I nazovem ja nju, cavrljamo i ni sama nisam sigurna dal da pitam ili ne - ko da sam predosjecala nesto... Napokon skupim hrabrosti i probam: Cujes ma otkud ti ono? Kaze: Bilo je na radiju, prometna, zabio se pod kamion... Da je pucala u mene u tom trenutku manje bi boljelo... A moj mozak vristi NIJE ISTINA - ili me laze ili je nesto krivo skuzila, to je neki drugi Tose, sigurno je... I nastavim cavrljati i smijati se s njom pretresajuci nekakve svakodnevne sitnice. Spustim slusalicu i kazem kolegici u sobi (a dosta je starija od mene, godiste moje mame) : Ma kaze mi sestra da je poginuo onaj makedonski pjevac o kojem sam vam pricala, Tose...i jos uvijek hladna ko led, ko da to nisam ja, ko da neko drugi ima potpunu kontrolu nad mojim rijecima i djelima, komentiram: Da nisu zato malo prije pustili onu pjesmu... A onaj mali glasic u meni koji je govorio A STO AKO JE ISTINA nikako da zasuti... I odem do kolege u susjednu kancelariju koji ima komp s internet vezom i molim ga da samo nesto vidim...i kako se stranica otvara prvo sto mi upada u oci je SUROVA ISTINA. Presavila

69

sam se kao da me je neko udario sakom u stomak... Mislim da mi je srce puklo u tom trenutku, a krhotine jos uvijek pokusavam sakupiti... Ni citala nisam sto pise - naslov je bio dovoljan... Otrcala sam do kolegice-prijateljice za koju znam da ga voli isto kao i ja i kad je zavrsila razgovor i spustila slusalicu samo rekla :Tose je poginuo U tom trenutku suze su same krenule i nisu stale iducih tjedan dana (svi oni prilozi po TV-u, upis u knjigu zalosti, misa na Trsatu...sve mi je to jos kao u magli) . Glas spikerice na vijestima malo iza toga, koji je ono sto sam znala izrekao kao konacnu cinjenicu, samo me dokrajcio... Nemam pojma kako sam izgurala do kraja radnog dana, od suza ni slova nisam vidila a kamoli sto smislenog napravila. Kad god bi cula njegovu pjesmu na radiju, a pustali su ih stalno, otrcala bi u wc...morala sam otic negdje bit sama - cinilo mi se da cu umrijeti od tuge, bol je bila doslovno fizicka... Znam samo da sam dosla doma , rascistila cijelu jednu policu na regalu u dnevnom,uzela svoju omiljenu Tosetovu sliku, stavila je tamo i zapalila svijecu...i palim po jednu svaki dan...jos uvijek... I jedno tri tjedna nakon toga dojde mi kolegica u moju kancelariju i kaze: A sto tebi je i vrijeme stalo...i pokaze iza mene na kalendar i tek onda shvatim da je oznaka datuma na njemu jos uvijek na 16.10. a mislim da cu je tamo i ostaviti...Nemam snage da je premjestim jer u trenutku kada sam je tamo stavila Tose je jos uvijek bio tu... Evo i sad kad se prisjecam suze ne prestaju teci i trebalo mi je sigurno sat vremena da ovo napisem, ali zahvalna sam sto vas imam i sto mogu ovo podijeliti s ljudima koji me razumiju... Hvala vam. Neke tuge nikad se ne prebole... Mirno spavaj andjele sunshine baby dana et pro 06, 2007 4:23 pm Meni je tako teko pisati o tome danu da sam izbjegavala ovu temu ali ipak svaki trenutak toga kobnog dana ostat e mi zapisan u sjeanju... Dola sam na posao oko 8,30 i minutu nakon mene ue kolega, ja jo nisam ni sjela za svoj stolac a on meni - e, jesi ula da je poginuo Toe Proeski, nainom kao da mi kae Jesi ula da je pao snijeg ili neto tako banalno. Na poslu nitko nije znao da ja oboavam Tou jer mi je bio tek prvi mjesec rada tamo i s nikim nisam bila posebno dobra. U tome trenutku me tako stegnulo u grlu, u trbuhu, nisam mogla vjerovati, nisam eljela vjerovati, nadala sam se da su nekoga krivo identificirali ili neto slino, nisam ni sama znala to da mislim, bila sam luda od silne boli koju sam osjeala, htjela sam samo plakati, povraati, vritati... Na poslu nisam funkcionirala uope, svako malo sam ila na wc i plakala i onda kada sam doekala 17h i krenula doma, nisam ula u tramvaj nego sam hodala sat vremena do doma sa sunanim naoalama na licu i lila suze, plakala i jecala putem, u nevjerici... Samo sam se s mamom ula mobitelom jer je i njoj bilo jako teko jer ga je jako voljela, moj tata, brat, sestra, svi smo plakali ali ja nisam plakala ve jecala iz dubine due. Kada sam dola doma nisam palila nijedno svjetlo, samo upalila svijeu i tu i tamo upalila tv

70

da se uvjerim da je istina to to sam ula. Taj dan netko je s Toom uzeo i pola mene. Jo boli ... Jako, jako. nijemijasno: Ja sam bila u bolnici, saopstili su mi nakon operacije..................................i nikada necu zaboraviti taj kobni 16 ti.....Nikada........... Atlantis : Kau da je prvi ok najgori nisi ga ni svjestan .To se meni dogodilo... u 10 sati sam proitala vijest, ostala skamenjena... samo sam mami uspjela rei da je Toe poginuo. Ustala sam se i otila na fax. Doem tamo, svi samo o njemu priaju, neki plau. I tako do nekih 5 sati poslijepodne i itav dan ja u biti ne mogu da povjerujem da se to desilo. Dola sam kui, a mama gleda TV i plae. Tada sam se i ja slomila. Jo kada mi je brat napisao: "Seko, on je bio jedini koji nas je sve u kui ujedinio kada je u pitanju muzika. Njega svi volimo." Tu no uope nisam oka sklopila sogancic: Stavila je mravu, hladnu ruku na lice. Oi joj se nisu vidjele koliko si ih zaklopili otekli kapci. Usta je nesvjesno drala otvorenima iz kojih je kapala pljuvaka. Ni to nije primijetila. Ko zna koliko dugo je bila u tom poloaju. Crvena majica u kojoj je spavala je jo uvijek bila topla i mokra od njenih suza i pljuvake. Nije to mogla da podnese. Bol je bila prevelika, srce joj se raspalo i iezlo. aptala je sama sebi njiui se u nekom nedefinisanom ritmu : To nije istina, nije, nije. ak se sebi uinila kad umno bolesna osoba kada je primijetila da uz sve to odmahuje glavom. Malo se sabrala. Mokru ruku sklonila sa lica i otila do kupatila. Pogledala se u ogledalo. Ona vie nije bila ista, daleko od toga. Oi su joj se ugasile, bila je blijeda, crvenih oiju i usana. Nakon to je ispustila bolan krik, unula je i gotovo, kao da je to oekivala, rijeila se munine koja joj je oteavala to to je osjeala, uzimajui u ruke plastinu posudu. U njoj nije bilo nita. Iz eluca je vratila tabletu za smirenje koju je popila nekoliko trenutaka prije. Pustila je hladnu vodu i silovito se umila, isprala usta, a svoju kovrdavu kosu nezainteresovano sklonila sa lica i zavezala je u neki rep. Ipak, jedna lokna joj je ispala iz skupine ostalih i ona opet briznu u pla. Sjedila je, sada tu, na keramikim ploicama, i njiui se u nekom ritmu kao i maloprije, poela je kroz suze pjevati neku baladu. Bol je bila nepodnoljiva. Tresla se i pitala gdje je on, ta mu se desilo, da li to ona sanja Promrzla i nanovo mokra, otila je u sobu ljutitim koracima, a potom je stala pred veliku sliku nasmijanog momka, crne sjajne kose i aneoskog osmijeha, te je poela da vie na tu istu nepominu sliku. Zato si me ostavio? Vrati se!!! Nareujem da se vrati, budi uz mene Zato si se predaoZato? Izgovarajui posljednju rije, pala je na pod, rukama udarajui o isti i bolno jecajui. Nije via mogla da izdri bol u glavi. Nije vie mogla da izdri slike koje su joj prolazile istom, nije mogla da zadri glasove koji su joj govorili samo jedno :Njega vie nema. On je mrtav. Njegovo tijelo negdje nepomino lei i on ne moe da plee i da pjeva kao to je to radio samo prije nekoliko sati sav nasmijan i sretan, najsretniji to je mogao biti. Nije mogla da podnese da po prvi put u ivotu nije u pravu i da njena reenica :On je iv i zdrav nije istinita. Morala je biti istinita, morala je, inae njen ivot vie nema smisla. Zato se to moralo desiti. Odjednom je ula neiji korake. Kao da joj se srce ozarilo, jer su joj neracionalne stvari prolazile glavom, pomislila je :Moda je to on, ali naravno, umjesto njega, vidjela je

71

pojavu uplakane djevojke koja se na koljenima spustila do nje, podigla joj uplakanu glavu sa poda i stavila je sebi na grudi. ao mi je, mnogo mi je ao Ne, nikada se nee oporaviti, to su obje shvatile. Ovo e je zauvijek obiljeiti, jer je on ostavio dubok trag u njenom ivotu. Bio je i ostae njen vodi kroz sve, i nikada nije i nikada nee uraditi nita, a da se ne upita :Kako bi to on uradio?. Jedina je razlika ta to je postojala mogunost da ga pita kako bi on neto uradio i da odgovor dobije, a sada je to bilo nemogue, nemogue Sanddrich: Uzasno mi je tesko toga se prijecati. Meni je mama rekla, naime, probudila me ujutru oko 8:30 i rekla mi "Sandra, znas li ko je poginuo?". Bila je jako potresena sa obizrom da je voljela Toseta koliko i ja. Naravno nisam imala pojma jer sam jos uvijek bila u nekom polusnu, samo sam pitala "Ko?", a kad mi je rekla Tose jednostavno sam se oduzela. Imala sam osjecaj da ne mogu da disem i u isto vrijeme sam osjecala mucninu. Samo sam otrcala u sobu, vrtila po kanalima na TVu i nisam bila svjesna da je to stvarno. U pocetku nisam plakala, jer nisam mogla da prihavtim istinu. Ali predvece, kada su pocele In Memoriam emisije jednotavno nisam mogla vise, pocela sam da placem i mislila sam da nikad nece da me prodje ta tuga. Kada su na Pink Extra pustili njegov koncert iz Beogradse Arena, nisam mogla da gleda, samo sam ugasila TV i ponavljala kako nije fer i zasto bas on? Spavati nisam mogla, u glavi mi je bio samo on... Kada se sjetim njegovog osmjeha, njegovog pogleda i topline... Opet cu da se rasplacem... =( Onda sam nasla ovaj forum i citala vase postove, shvatila sam da nisam jedina i da se jos dosta vas osjeca kao ja. To mi je pomoglo i za to sam vam neizmjerno zahvalna. Naime, vasi postovi su mi pomogli da to lakse prebrodim. Svaki dan sam dolazila i citala, ali nikad se nisam usudila da bilo sta napisem. Ipak, morala sam vam se zahvaliti. Zaista ste divni ljudi i drago mi je sto postoji ovaj forum. Nikada necu da prihvatim da ga nema, nikad... On ce zauvijek ostati u mom srcu i nikad ga necu zaboraviti. Voljet cu ga zauvijek! SANELITA: ja sam bila na poslu(radim u butiku)pa smo ja i moje drugarice s posla izgladnile i ila sam u trgovinu da kupim nama ta za jesti.ulazim u trgovinu i udno mi bilo da u toku tih 10 min to sam bila u trgovini ujev ve 2 njegove pesme!rekoh hajde i slovenci se ispametili pa na radiu putaju dobru muziku kad ba skoro pred izlazkom iz trgovine ujem po radiu:"to je bil toe proeski mega makedonska zvezda ki je danes zjutraj naalost preminula v avtomobilski nesrei" TAAAAA???? odma me proo apetit suze mi krenule odma sam poela zvati i ispitivati dal je to istina!!!odjednom sam poela primat poruke #na toe je UMRO" cela slovenija se pretvorila u crni oblak svi su bili tuni svi su samo o tome priali a ja sam samo utala i u sebi ispitivala isto pitanje ZATO??!! tasa: Ja sam bila na poslu i momak mi je javio za Tosu, ali u tom momentu sam reagovala bezveze i rekla boze misleci da je on vozio ta ti ljudi rade na cesti glupa moja misao. Ali kad sam dola kuci i pocela gledati prenos iz Skoplja i jednu djevojku koja je kleala na glavnom trgu pored cvijea i svijea i stalno govorila Tose, Tose, Tose to nikada u svom

72

ivotu neu zaboraviti ona je bila izvan sebe, i sad mi suze krenu kad se sjetim te djevojke. Nisam ni znala kakve u posljedice imati od tada jer moje su oci stalno pune suza, stalno ga sluam i gledam. Jer i sad ne mogu da vjerujem da tog Andjela vise nema to ne mogu prihvatiti i stalno ponavljam to je ne mogue. Kau da je prvi ok najgori nisi ga ni svjestan, nikada sebi necu oprostiti na kakav sam nacin mislila o njegovoj smrti kad sam saznala za to. Kako sam bila GLUPA BOE MOJ, jer sam mislila da je on vozio- USTVARI PROBLEM JE BIO DA GA NISAM ZNALA BA NAJBOLJE A TO TEK SADA NAALOST ZNAM POSLIJE SVEAGA, znate na ta mislim I KRIVI SU MI SVI, I KRIVO MI JE SVE KAD SAM BEZ TEBE, ANDJELE MOJ NERICA: Boze mili,ja sam to jutro bas bila neraspolozena jer sam imala puno za uciti...i mada sam po prirodi lijena tog nesretnog utorka sam ustala oko 8 i kako mi se nije dalo odmah uzeti knjigu u ruke,ja upalim tv...da barem nisam...da barem nikad vise nisam ukljucila tv,procitala novine i bilo sta odakle sam mogla saznati tu strasnu vijest koja me totalno promijenila...da sam barem oglusila i oslijepila to jutro,kad vec nisam mogla zaustaviti svitanje...kad sam vidjela na Balkan net.-u kako voditelji placu,znala sam da nesto nije uredu...jos sam ja stigla samo na kraj emisije al mi je bilo dovoljno da cujem:"Tose,nikad te necemo zaboraviti,nasa balkanska zvijezdo"...i jos su nesto pricali,ali ja nikako nisam mogla dokuciti o kome se radi..???i onda kad su spomenuli njegovo ime,ja sam samo pocela moliti Boga da to nije moj Tose...ali sam znala da je ono sto mislim tacno...pa samo je jedno ime Tose,samo je jedan angel...i ta me cinjenica jednostavno paralizovala...suze uopste nisam mogla pustiti...samo pritisak u grudima,muka u zelucu i nevjerica...ja sam i dalje molila Boga da nije On,a ljudi prikazivali njegove slike na tv-u sa posvetama i pricali o njemu u proslom vremenu!!od tada se vise uopste ne sjecam kako sam se osjecala,sta sam radila,valjda je to taj sok i nevjerica sto izbrise iz pamcenja nesto sto previse boli da bi moglo da se zadrzi u mozgu...ne znam zaista...znam da sam nakon toga otisla u skolu,slusala kako frendice i frendovi iz razreda pitaju jedni druge:"jesi cula da je...?"evo ne mogu ni izgovoriti...ali nisam shvacala o cemu, dovraga ,pricaju... samo sam vracala film na Balkan net i pitala se:o kome su oni ono govorili? Ko se jos tako lijepo zove kao moj maleni makedonac? i tu moje sjecanje prestaje...samo kroz maglu znam da sam u narednom periodu ridala,ne plakala, vec jecala i da me je to fizicki toliko izmorilo da sam nenormalno smrsala...ali sve je to kroz maglu...jer je nevjerica uvijek bila prisutna...znam da sam jednom nakon toga,kad sam vidjela da moja frendica place slusajuci njegovu pjesmu,pomislila u sebi:"pa jel ona normalna,zasto place,kako moze vjerovati da ga nema...?"i ne mislim pritom na ono kad kazu:on je ziv jer zivi u nasim srcima..."ne,ja sam ZAISTA vjerovala da on nije nikud otisao,da je fizicki u svojoj Makedoniji i da se sprema da odrzi promocije po svim zemljama zbog novog albuma...! ali u toj nevjerici je bio uvijek prisutan razum,podsvijest koja mi je saptala:"nema ga vise,tvog malenog makedonca vise nema na ovom svijetu,shvati to vec jednom" ...i tako meni ta podsvijest to govori,a ja se uporno borim s njom sve do danas,jer mi se cini da je bol manja samo u fantaziji...u vjerovanju da ovo nije istina...tako da sam i taj 16.skoro izbrisala iz sjecanja,jer se zaista ne sjecam niceg nakon prokletog Balkan neta...ni dana poslije,ni slijedeceg dana,pa sve do danas...jer jacina tog osjecaja koji ne mogu opisati rijecima je potpuno ista kao tog trenutka kad sam cula zadnje rijeci voditelja pred kraj emisije...kao da mi danonocno stoji neka kugla u grlu,to stvarno ne mogu opisati,i ta kugla me stalno gusi,gusi i nikako da prestane...ja je molim,ali ona nece...andjeo moj divni...volim te,srecice moja jedina... Te sakam,milo moje!

73

Alex123i: Momentalno sum vo Amerika, ucam tuka. Ziveam so mojata tetka i nejzinata familija a moite se vo Makedonija.Tuka sum 4 meseci. Kobnoto utro koga mi zadzvoni alarmot od mojot mobilen telefon... i prvoto sto go vidov bese sms porakata vo koja pisuvase: "Alex da ti kazam sega, se slucilo sabajleto kaj 6 satot, menadzerkata e samo povredena, a Tose... Alex da bese tuka mnogu silno ke te gusnev!", ne sum sigurna dali tocno ja citirav celata poraka koja sto mi ja pusti mojata najdobra drugarka Ane, no toa bese vo glavno. Totalno zbuneta! Uste nerasoneta! Se sokirav! Neznaev dali uste spijam, bese tocno 6 nautro! ja iskluciv taa poraka i zabelezav deka imam uste 8 neprocitani! Procitav druga, pisuvase samo: Tose umre! Pomisliv samoo... Gospode te nolam da ne e vistina! Solzite pocnaa da tecat! Racete mi se trsea! Neznaev sto mi se slucuva! Za mig se izgubiv! Posakav da sum tamu, vo Makedonija, so najbliskite! Go pustiv kompijuterot i nabrzina proveriv na http://www.mmm.com! Samo ja potvrdija vesta so nekolku dopolnitelni informacii. Si pomisliv moram da odam na uciliste, no kako? So placenje vlegov vo sobata na mojata tetka. Taa samo me pogledna. Se isplasi koga me vide rasplacena, rastreperena. Nemozev ni da i objasnam zosto placam. Nemozev ni negovoto ime da go izgovoram. Pomisli taa na najlosoto za moite! Koga i kazav se rasplaci i taa. Mi pomogna da se spremam za nauciliste, mi kaza utesitelni zborovi... no ne vredese. Nisto ne pomagase! Znaete? Uste se molev da ne e vistina, makar i da e tesko povreden samo da ne e mrtov! Placev! Placev celiot den! Se cudea lugeto, sakaa da pomognat, prasuvaa so se slucilo, zaludno! nisto ne vredese! Gi procitav site tekstovi povrzani za toa. Srceto mi se kinese! Srceto mi se rasparcuvase! Solzite ne zapiraa! Ne mozev ni da go slusam negoviot glas. Me bolese i uste poveke me rastazuvase sekoj zbor sekoj stih... Vo glavata mi se povtoruvaa samo prasanjata: Zosto Gospode? Zosto TOJ? Zosto naseto Tosence? Zosto najdobriot covek na planetata??? ZOSTOOO? A kolku bese samo dobar, celiot poln so ljubov! SAmo toj pogled... Site sredbi so nego mi go prodolzuvaa zivotot! kolku samo bese ednostaven! A bese dzvezda! I toa najbleskava od site, bidejki bleskase so nasmevka! From_Slovenija: ula sam kad sam bila u koli. Rekli su mi deki a jim nisam verovala i poeli smo se svaati i nakon toga ne profesor prekinuo i poeli smo z nastavom. Nakon nastave izala sam iz razreda i rekla mi je prijateljica, da je oe stvarno poginuo jer je u njenom razredu jedna devojka mnogo plakala jer ga je poznala i mnogo ji je znaio. Nisam o tome vie razmiljala, jer nisam bila neki fan. Ono poznala sam 2 pesme i to je bilo to. A kad sam dola kui upalila sam tv i gledala sve one emisije in memoriam, onda i sahranu, pa ila sam na net, nabavila sve pesme i stvarno zavolela oveka. 2 dana nakon pogibije me je stvarn ono pogodilo, plakala sam svaki put kad sam videla njegov koncert. Najvie su me pogodile izjave obinih ljudi, kad sam videla stare bake kako plau, pa onda slike iz prostora balkana. Ila sam se upisat u knjigo alosti na veleposlanitvu u Ljubljani. Puno ljudi je bilo, od starih, mladih, razliitih nacij, a svi samo s jednom namerom. Da poaste ovog velikog oveka, koji je toliko uinio za svet. Stvarno kad sam gledala koncerte, oduevila sam se, kakva je to bila karizma, one oi, angelski glas, ta dobrota ali najvie ona radost do ivota. To me je ubilo. Od 16.10 ne proe dan, da ne pomislim na njega, da ne sluam bar jednu njegovu pesmu. ak i svaki dan na netu zapalim sveu njemu u uspomenu. Napravit u sve, da se ga ne zaboravi.

74

.Maiia.: Meni je prijatelj poslao SMS i napisao: "uo sam da je Toe poginuo. Iskreno sauee." Nisam mogla da verujem, bila sam kui i valjda prvo to sam uradila urila sam na 24ur.com pogledat dali se je stvarno dogodilo... U suzama sam govorila "Nemogue, Toe, nisi umro, nisi..." Nisam mu bas vjerovala. A onda ok... Stvarno je pisalo, da je Toe poginuo. Samo sam poela plakati i vikati "Nee...". Brat, koji je bio kui je doao i upravo tako nije vjerovao da se je to stvarno dogodilo. I njemu je Toe bio super. Ali kao muki nije ba razumjeo zato plaem i kako teko mi je... Rekao je da moram u kolu. I onda sam ila... Celo put sam na autobusu plakala. A u koli smo pisali test iz matematike... Po ovom testu ila sam kui i samo plakala... I jo danas plaem svaki put kad se sjeam na tog anela. leki : Ujutro oko 9 ustala sam i napravila sebi jutarnju kaficu. Sjela i upalila TV. Kako sam mijenjala programe, kao da sam u jednom momentu ula da je neko poginuo. Brzo sam vratila prethodni program, meutim vijest je prola. Meutim, kako da mi je neko rekao trai dalje - ja sam traila po teletextu vijest. Nita. Nema vijesti. Na kraju otvorim teletext HTV i prvo to sam proitala bilo je - POGINUO TOE PROESKI!!!!!! Tu reenicu sam tako izgovorila da se moja mama koja je bila u kuhinji uplaila i dotrala do sobe da vidi ta se desilo. Naravno, u prvom momentu bila je nevjerica, pa to se ne moe njemu desiti, ne nije on tako ta zasluio. A onda, vijest za vijeu, na svim medijima Cijeli dan sam mislila samo o nesrei. Svi oko mene priaju samo o Toetu. Svi plau. Taj dan sam se osjeala kao da sam u nekom nestvarnom filmu, sva deavanja posmatram sa strane, i samo jedva ekam da se sve zavrim pa da nastavim ivjeti kao do tada. Ali ne. U tom filmu sam ja i bili su to stvarni dogaaji. I mrzim utorak i mrzim broj 16 i mrzim oktobar i mrzim tu cestu ....................... Strano!!!! Danima sam plakala kad ga vidim na TV-u ili itam poruke koje su svakodnevno ile na TV-u. U mojoj kui su se samo pratile vijesti vezane za Toeta. Nema dana da ga se ne sjetim. U autu su samo njegovi CD-ovi.I tako e i biti, dok me bude. Do vidjenja, dragi, do vidjenja, ti mi, prijatelju, bjese sve, rastanak bez naseg htjenja obecava i sastanak, zar ne? Volim te Toshe dincha: Ja sam bila na busu i vozila se kuci kad sam cula jednu djevojku da prica o tome! Prvo sam mislila da se samo sali, a onda me nazvala drugarica sa kojom smo uvijek nesto pricale o njemu i slusale njegove pjesme i odmah sam znala sta ce da mi kaze! Onda sam samo gledala kroz prozor i nisam mogla da vjerujem! Nisam htjela da tada pustim suzu, samo sam cekala da sama vidim kakva je istina! A kad sam dosla kuci i procitala na netu sam se totalno razplakala i onda svaki dan samo trazila na netu sve o njemu! Jos uvijek skoro svaki dan trazim o njemu i citam poruke na ovom forumu! I valjda nonstop slusam njegove pjesme! I puno placem! Nikad u zivotu nisam toliko plakala! Kad gledam sve ove snimke i koncerte zaboravim da ga vise nema, jer je tamo tako sretan i nasmijan, i ziv! Tose, hvala na svemu sto si napravio za ovoj svijet! Te sakam!

75

Dark_lord_of_love: Ja sam bila u skoli kada je jednom mom drugu stigla poruka od mame u kojoj je pisalo da je Tose Proeski poginuo.Tada mi to sve nije dopiralo do mozga.Nisam bila svesna sta se desava.Samo sam rekla da to mozda nije tacno,ali znala sam da jeste.A onda sam polunesvesno rekla da mi ga je zao i da je dobro pevao.A kada sam dosla kuci posto je vec televizor radio primetila sam vesti i slike slupanog automobila.Da budem iskren ja ga pre nisam slusala.Tacnije nisam nikom ni davala sansu da mi pusti neku njegovu pesmu.Posto ja stvarno ne volim ove novokomponovane pevace i njihove pesme.(Kao sto kaze Broj 1 iz Alana Forda uzmu par reci i okrenu ih na 36 nacina i dobiju 36 pesama koje su posle hitovi.) Tek kada sam isla na sajam knjiga u Beogradu cula sam par njegovih pesama od brata.Njih sam odmah prebacila u MP4 i nabavila sve njegove pesme(ili bar sam tada mislila da su sve fali mi Poljsko Cvece)U toku povratka slusala sam samo njega.Jedinu pesmu koju sam pre toga znala bila je Cija si,i moram da priznam da mi se uvek svidjala ta pesma.Brzo sam naucila sve njegove pesme u svim verzijama,i na svakom jeziku na kom ih je otpevao. Onda je sve pocelo da mi dopire do mozga.Nisam mogla da verujem da je rako brzo proslo vreme od te 2003 godine kada sam prvi put cula za njega u izvodjenju upravo pesme Cija si na Beoviziji.Pocela sam da tragam po netu za njegovim slikama pojedinim pesmama,spotovima.Malo sam toga nasla.Jos uvek pokusavam da nabavim njegove spotove a ne zanam ni koliko ih uopste ima.Onda sam pocela da sakupljam isecke i clanke iz raznih casopisa,da kupujem casopise na koje do tada nisam ni pomisljala samo da bih nasla neki clanak o njemu.Prelistala sam sve stare casopise da bih povadila sve postere i clanke o njemu.Sada to sve cuvam u jednoj fascikli i stalno se pitam gde bih jos mogla da nabavim nesto novo.Onda je sledilo plakanje,a ja inace vredim za osobu kod koje ce pre kamen da pusti suze nego ja,gledanje starih snimaka iz emisija na netu,...... Ne znam vise ni sama sta sve nisam radila da bih nasla nesto novo o njemu.I evo me sada ovde,sedim i pricam sa ljudima koji su tako slicni meni a opet tako razliciti.Nikada necu zaboraviti taj dan. Zivot je za one koji osecaju tragedija,a za one koji misle komedija. Chrysalide: Bila sam u skoli. Kako inace nasi gimnazijalci vole da zbijaju neslane sale,umro ovaj umro onaj, i da pustaju u javnost svakave izmisljotine, kad mi je prislo par drugarica i reklo mi da pola skole place jer je poginuo Tose Proeski, samo sam odmahnula rukom i rekla im da se ne sale s tim stvarima. Ali sam se onda sjetila kako sam se tog jutra naglo probudila,kao da mi je neko viknuo na uvo, a nista prethodno nisam sanjala. Probudila sam se prije nego sto mi je alarm zvonio, mozda je moglo biti negdje taman oko 6 i po... Zvala sam majku koja je bila kod kuce, i ona mi je potvrdila... Noge su mi se bile odsjekle, nije mi dopiralo do mozga da ga nema vise... Suze da ne pominjem, da ne pominjem da sam rasplakala cijelo odjeljenje na sred casa matematike... Samo sam se pitala kako je to moguce, zasto on... Uzasno mi je bilo, sve dok nisam shvatila jedno, a to je da on ne bi volio da placemo zbog njegove smrti, vec da se sjecamo svega sto je uradio za zivota, da se sjecamo njega i da ga ne zaboravimo... Ima li dan za nas: Digla sam se i u polusnu otac me zovnija bile su vijesti ja san samo odmahnula rukon i rekla ma dajjj ti i vijesti.... Opet me zovnija i reka poginija je Toe... Dotrcala san i stajala ispred tv-a i nisan virovala mislila san da je to sve neka sala da se sale na vijestima... Zbunjena sam napustila kucu i zbunjena san krenula u skolu i svi oko mene pricaju o tome ali ja sutim i zbunjeno gledan samo koji put kazen ne virujen ma nemoguce... Nista mi nije dolazilo do glave i danas se pitan i cudin svojoj reakciji... Navecer kad san dosla doma i dalje uvjerena san bila da je sve to laz lezala san u krevetu i gledala opet vijesti i tad je

76

krenila Igra bez granica koju mi je pustija brat na kompu... Tog trenutka kad je pocela kao da mi je doprlo do glave da u biti je to okrutna istina suze su krenule.. nakon tog dana nakon te veceri nakon Igre bez granica sve mi je postalo tako besmisleno... pala san u tesku depresiju to je mojim prijateljima bilo neprihvatiljivo jer san uvik bila vesela optimistina kad god bi neko bija tuzan ja bi ga razveselila nisan tila da ljudi oko mene pate nisan prihvacala tugu... ali nakon tog dana sve se prominilo meni niko vise nije moga pomoc povukla san se u sebe i kad bi bila u skoli mp3 bi mi bija u usima nikog nebi slusala na kavu kad bi prislino dosla kad bi me doslovno izvukli iz kuce samo bi sidila i gledala kroz prozor u nebo... mnogo stvari se prominilo u mom zivotu nakon tog prokletog dana i svatila san neke stvari i zbog toga san do neba zahvalna nasem andelu prominija je neka moja uvjerenja ucinija me boljon osobom shvatila san prave vrijednosti u zivotu.... Zbog toga cu mu biti vjecno zahvlana On ce zauvijek biti posebna osoba za mene i u mom srcu posjeduje posebno mjesto koje niko nikada nece moci izbrisati nije puno ali sam mu ga predala zauvijek... i veoma san zahvalna ovom forumu ovoj velikoj obitelji koja mi je puno pomogla da izaden iz te velike depresije da vi ste za to zasluzni.. da ova bol tuga i praznina je i dalje tu ali ipak ste mi pomogli da mi se bar povremeno vrati osmjeh na lice angel.tose: Nikada neu zaboraviti taj dan i taj trenutak kada sam saznala. Sjedila sam sa sestrom za stolom, dorukovale smo i pile kavu. Gledamo neto na TV-u i smijemo se. 9:19 dobivam poruku od prijateljice: ''Jesi ula da je poginuo Toe Proeski'' Sestra i ja i dalje se smijemo, gledam u poruku i ne mogu vjerovati. Sigurno se ali. Prestajemo se smijati, jer tko bi se alio s takvim stvrima. I dalje ne vjerujemo. Prebacujemo na hrvatske programe (gledale smo neto na njemakom) i gledamo teletekst. OK! NE MOE BITI! Prebacujemo s programa na program i provjeravamo teletekst. Ne vjerujemo...u poetku ni jedna suza samo ok... itam poginu je oko 6:25. Sjetim se kako sam se probudila u 6:23. Inae se nikada ne budim i ne ustajem kad ba ne moram. Tada ni u najgoroj nonoj mori nisam mogla zamisliti to se u tim trenucima dogaalo... Ne sjeam se ni kako sam dola do faks ni ta se taj dan sve dogaalo.Jednostavno sam se nala tamo,ali moje misli bile su na potpuno drugom mjestu. Samo sam molila Boga da me nitko od profesora ne prozove i neto pita jer ja nisam imala pojma to radimo. Gdje god da se okrenem svi samo priaju otome, a uo se i pikoji grozan komentar kojeg ne elim spominjati. Ne mogu to vie sluati. Sreem sestru na faksu i zajedno plaemo. Nas dvije i jedna od naih najboljih prijateljica zajedno se vraamo dom. Priati ili ne priati? Vjerovati ili ne vjerovati? Jedno pitanje stalno se vraa ZATO. Ne mogu vie gledati sve one priloge na TV-u. Gledam i ne vjerujem. Sestra i ja pleemo... Od tog dana ne prestajemo... crna333tp: ovaj tekst sam napisala tjedan dana nakon sto je andeo zatvorio oci....to sam napisala na svom blogu...pa sam samo kopirala....nadam se da nije problem... ako je recite budem promijenila.... .svi znate to se dogodilo prije tjedan dana,tonije u utorak. S ovog svijeta, u novi , lijepi, s puno vie ljubavi i mira otiao je meni osobno, a vjerujem i mnogima najdrai pjeva, osoba koja je mnogo toga napravila za svoj narod, svoju domovinu, za cijeli balkan, ali i za cijeli svijet. ovjek kojemu mjesto nije bilo na ovom svijetu.bio je prevelik, predobar, uvijek nasmijan...ma nema rijei koje bi ga mogle opisat. Njegovo ime je inae Todor Toe Proeski. Todor u prijevodu znai Boji dar to je on definnitivno bio ovoj Zemlji.

77

Nikada neu zaboravit trenutak kada mi je sestra javila da je on poginuo. kada sam ula te odvratne rijei. " jesi ula, Toe je poginuo" odvratno. taj osjeaj, tu bol koju sam osjetila taj tren.mislim da je tog trena moje srce prestalo kucati na par sekundi. u sebi sam ponavljala Boe, molim te da to nije istina, molim Te. ali nita nisu mogle promijeniti moje molitve. Poklopila sam slualicu sestri i briznula u pla. plakala sam puna dva sata,nisam mogla disati, samo sam plakala i plakala. zvala sam svoje curke, plakala im na slualicu. ma toliko odvratan je bio taj dan, nije bio uasan nego odvratan.izgubila sam mali komadi svog srca, svoje due, taj mali komadi u srcu pripadao je njemu, oboavala sam ga, toliko mi je prirastao srcu svojom dobrotom, humanou, svojom duevnom ljepotom. tog odvratnog dana u koli sam bila tijelom, a duhom daleko, daleko s njim u mislima.plakala sam i onda kad suza vie nije bilo.nisam imala hrabrosti pogledat njegovu sliku, ut njegov glas. umirala sam iznutra.osjeala sa samo bol i bol. znam to sam radila i kako sam se osjeala u utorak i srijeduu, al ljudi moji mene su ta dva dana toliko unitila, da se ja ne sijeam ostatka tjedna,sjeam se samo petka kad smo sjedile u hamletu i nedjelje kad sam otila na misu. ni danas , skoro tjedan i pol nakon tog dogaaja, ja ne mogu prihvatit da ga nema, da vie nikad neu imat prliku oti do nega, uhavtit ga za ruku i molit ga za jednu fotku. kad god pogledam svoju sliku s njim, sjetim se kako ga je menaderica vukla za ruku i nije mu doputala da se slika samnom.a on je onim svojim ljepim smeim oima pogledao mene, dok sam ja skoro na koljenima molila tu Ljiljanu da mi dozvoli samo jednu fotku. on me primio oko struka,a ja od uzbuenja nisam znala kud sam stavila svoju ruku,slikali smo se. on mi se zahvalio, i ja njemu. a zatim se sagnuo prema meni i poljubio me u obraz.taj osjeaj sree nemogu opisat.umirala sam od sree.to znaju moje curke. a eto sad nakon mjesec dana, ja umirem od boli i tuge. neprihvaam da ga nema, gledam sve te silne slike na kompu na net, koliko je ivota bilo u njemu.toliko radosti, toliko elja je imao, a eto nijedna mu se nee ostvariti. piem vam ovaj post, bez ikakvog reda,zato to je u meni toliko emocija. mogla bih neprestano ponavljati, nije fer, nije fer, zato ba on, zar je to istina. ja znam, da neki ove moje osjeaje ne razumiju, nekima su ak i smjeni, al ja ih kuim, svatko ima svoje srce, svoju glavu i svoju duu, i svatko drugaije prihvati neku vijest. neki su ovo prihvatila, kao O BOE MILI, VELIKA STVAR, KOLIKO LJUDI TAKO POGINE. i ja se s tim slaem, i ao mi je za svakog ovjeka, al Toe, je za mene bio poseban, i jo uvijek je poseban, i ivjet e zuvijek u mom srcu.njegove pjesme i njegov glas dizale su me kad sam pala u depru,pjevala sam njegove pjesme toliko sretna, i uila sam ih sve da bi mogla na koncertu pjevat sve pjesmeiz sveg glasa.al Bog je odluio uzet ga k sebi.sad samo znam da veinu njegovih pjesamavie neu mo pjevati na isti nain, niti luati. na svaku pjesmu s novog albuma grene jedna suza, i osjetim onaj straan teret, onu bol na srcu.uas.evo i sad mi se plae. a vie nemam snage plakat. svakog dana naveer plaem,padnem u neku depru.bol koju nosim u sebi razumije samo Bog, jer ja ju takoer ne razumijem, svakog asa samo ekam kad e mi puknut po pola. Molim Boga da mi da snage da preem preko svega,i da krenem dalje, ali nemogu.jo kad si

78

pomislim kako je meni teko, ne elim si ni zamiljat osjeaje koji su sad u njegovim roditeljima, prijalteljima, onoj njegovoj curi andrijani koja je ivjela s njim i planirala obitelj. GROZNO, GROZNO, ODVRATNO I JEDNOSTAVNO ODVRATNO, nemam vie snage danas pisat niti ita, ne mogu niti slike stavit, jel mi je to sad trenutno bolno gledat, bolno mi je gledat njegove slike. Milka: BILA SAM DOMA.MAMA ME JE NAZVALA PLAUI !!! DA JE POGINUO TOSE . NISAM VJEROVALA BILA SAM U OKU !! KADA SAM VIDJELA NA TV-U DA PUTAJU IGRU BEZ GRANICA BEZ NJEGOVA LIKA . BILO JE STANO , A TEK RIJEI PJESME . POELA SAM PLAKAT KO LJUTA GODINA . TAKO MLAD !!! ZASTO ??? ON'?? TAKO DOBAR , ZGODAN ?? JO UVIJEK PITAM SE ZASTO BOG UZIMA TAKO DOBRE LJUDE. BIO JE PRAVI ANEO ??SAD PLAEM DOK PISEM OVO , SRCE ME BOLI OD TUGE. jovana2991: Tog jutra ustala sam negde oko 10h, malo smo kasnije ili u kolu. Brzo sam se spremila, nisam ni palila televizor, nita, krenula sam da se sretnem d rutvom, pa u kolu. Kad, drug mi kae, poginuo Toe Proeski. Nasmejala sam se, mislila sam da se ale. I tako ceo dan u koli, smejala sam se svima ko bi mi rekao da je Toe poginuo. Nisam verovala zato to su se jednom na MTV ADRIA naalalil da je Britni Spirs izvrila samoubistvo, to uopte nije bilo tano, tako da sam mislila da je i ovo samo jo jedna njihova glupa ala. Inae, ja imam obiaj da kupim novine kad god poem u kolu ili da bar pogledam najnovije vesti na mobilnom, ali toga dana nita. Nije mi ak prolo kroz glavu ni da pogledam vesti na mobilnom, smejala sam se ceo dan, mislei da je ala, jednostavno, nisam verovala. Tek kad sam se iz kole vratila kui, prolo mi je kroz glavu da pogledam vesti na telefonu. A tamo... Ta strana, uasna vest. Nisam mogla da poverujem! Brzo sam upalila televizor, panino prelistavala programe, na svakom je bilo isto: poginuo Toe Proeski! Srea to tada kod kue nije bilo nikoga, jer sam poela da vritim od bola i neverice. Ovo nije mogue, vritala sam i plakala u glas. Boe, zato, pitala sam se, a nikakav odgovor nije dolazio. Uvee sam gledala televizor do kasno u no, sluala njegove pesme, nisam mogla da zaspim od oka i tuge. Tako je i danas. Uvek, pre spavanja, sluam njegovu muziku i otplaem jednu partiju... nejra: Jos jedno jesenje jutro je svanulo i zvoni sat, sedam je sati i znam da moram ustati. Kao i svakog jutra mrzim taj sat i skolu i jesen. Tesko, jako tesko ustajem i polako se pocinjem spremati za skolu...Na putu do skole opet ista standardna prica, ko je i koliko ucio. To mi vec postaje jako dosadno, ali nisam raspolozena ni za druge teme pa samo klimam glavom i govorim: Ne nisam nista ucila....Jos uvijek onako snena s Bog zna kako stavljenom maskarom nastavljam put do skole, zima je, magla i ja opet po starom obicaju proklinjem prvu smjenu. Da, uistinu je to jutro bilo isto kao i svako drugo...Po dolasku u skolu jezim se od same pomisli na hemiju i na bezbroj stepenica do treceg sprata. I opet, kao po nekom starom uhodanom sablonu dok se penjem stepenicama razgovaram s prijateljima o toj beskonacnosti - trecem spratu... 8:00 sati ujutro, pocinje cas hemije i opet stara prica. I dok se profesorica muci da nesto objasni vise od 2/3 razreda spava! Konacno, kao svjetlo na kraju tunela 8:45, zvoni! Odlazimo, i dalje onako sneni, na dvocas bosanskog... Tamo profesorica nadljudskim naporima pokusava da probudi uspavani dio razreda, a smiri previse razbudjeni dio. Opet, nista novo, ista svakodnevnica...Napokon u 10: 25 oglasava se

79

zvono i skoro svi kao pusteni s lanca izlijecu iz skole...Ponavljam: nista novo!! I onda dolazi cas geografije gdje je sve pocelo... Moj drug iz razreda mi govori : Poginuo je Tose Proeski!! A ja? Ja mu naravno ne vjerujem, ipak je to najveci folirant u razredu...Svima on to govori, ali niko ama bas niko mu ne vjeruje. A onda opet zvoni i izlazimo iz kabineta geografije i odjednom BUM!! Uplakana lica na sve strane, negdje u daljini se cuje Igra bez granica i tada sve shvatam. Tose je zaista poginuo!! Skamenila sam se, lice odjednom izgubilo boju, pospanost je nestala, sve je nestalo...Ali i tada u tom trenutku moja podsvijest mi govori: Ne to nije istina, on je sigurno samo malo povrijedjen. I ja to prihvatam, ne vjerujem da je poginuo, jer ta rijec mi se cini potpuno besmisleno u ovom slucaju...I tako prodju svi casovi toga dana, a ja i dalje vjerujem da je on samo povrijedjen. Dolazim kuci, ostavljam stvari, raspremam se i palim televiziju...I tada nastaje apsolutni sok: na svim kanalima se pustaju Tosine pjesme i ispod pise In memoriam, pojedini kanali govore o uzrocima nesrece...A ja ? Ja ne znam za sebe, sjedim na kaucu i blijedo zurim u ekran. Milijarde misli mi prolaze kroz glavu. Suze se kotrljaju niz lice, proklinjem utorak i u tom trenutku prolazi mi kroz glavu misao da on ide mojoj mami i zamisljam njeno presretno lice kada ga ugleda. Oduvijek ga je voljela i govorila da ima nesto posebno u vezi njega...Zamisljam ih gore zajedno kako su sretni i onda neka neopisiva bol mi prodobe grud, u trenu pojavise mi se slike njegovih roditelja pred ocima. Bol. Bol. Bol...Pitam se da li ja ovo sanjam, uzalud se stipam i pokusavam da to ne osjetim. U tom trenu moj svijet se ponovo srusio...A toliko sam se trudila da ga obnovim, da stvorim neki novi jaci svijet i bila sam na putu do uspjeha...i onda sve je opet nestalo.. Pitam se sta ce biti sljedece godine, jer vec postaje tradicija da mi se svake godine u jesen srusi svijet...Odlazim u svoju sobu, pustam Tosine pjesme i placem. U tisini, bolesnoj tisini obuzima me san. Zaspala sam slusajuci njegove pjesme, ni sama ne znam kako. Nakon otprilike dva sata budim se i prva pomisao mi je bila kako grozan san...Odlazim u dnevnu sobu i ugledam nesretna lica...Gledaju me istim onim ocima, istim pogledom, taj pogled mi govori drzi se, budi jaka sve je to zivot, oj Boze koliko mrzim taj pogled...Shvatam da nisam nista sanjala, opet se lomim, suze teku, i opet onaj prokleti osjecaj praznine. Tisina. Blijedi pogledi mojih ukucana zadrzavaju se na mom licu. I dalje vlada tisina...Odjednom, kao namjerno da me jos dotuce i slomi svaku nadu i zelju u meni, na televiziji pocinje pjesma Boze brani je od zla. Vracam se u sobu, odlazim na msn i tamo u svim nickovima stoji : Tose R.I.P...Jos sam u soku, ne vjerujem da se ovo sve desava. Ne, ne to nije moguce - opet ta prokleta podsvjest. Oko 12 sati lijezem, ali spavati ne mogu, samo jedna misao mi je u glavi...Molim Boga da ovo nije istina. I kao najveca naivcina zaspim cvrsto vjerujuci da ce Tose biti ziv kada se probudim. I probudila sam se. Ujutro opet u 7 sati ustajem, opet onaj isti sat zvoni i na tren sve se cini da se tragedija nije ni desila, ali to je bio samo tren. Koracam ulicom, a na sve strane casopisi i na naslovnim stranama Tose. Cak i podsvijest se polako predaje, cak i ona shvata da vise nema nade i njoj su snovi unisteni. Opet me muci ona ista misao, njegovi roditelji...Na nastavi malo je reci da nisam znala sta se desava. Vracam se kuci i u trenu kada prelazim prag na televiziji pocinje prenos Tosinog pogreba. Odmah sjedam u fotelju i opet one suze, stare suze izdajnice. Gledam njegove roditelje, sestru, djevojku, prijatelje i vracaju mi se sve one slike od prosle godine. Svi najtuzniji trenutci mog zivota. Borim se sa bolom, ali osjecam da gubim. Nakon sat vremena prijenos je zavrsen, jedan mladi zivot se juce ugasio i sa sobom ponio i veliki dio mog zivota. Pocinjem se tresti, cijelo mi tijelo drhti, dobijam temperaturu i nana mi govori da idem malo odspavati. Poslusala sam je, opet sam mislila da sa novim budjenjem nestaju problemi. I istina drhtavica je nestala, temperatura spala ali bol je ostala. Ta prokleta, neizdrziva bol, ta ogromna praznina i to osjecanje samoce, da potpuno isto kao i prije godinu dana. Ostatak dana provodim u svojoj sobi i kada su se svjetla pogasila i ukucani zaspali opet nadolaze suze, opet razmisljam o mami i Tosetu i njihovoj nebeskoj

80

sreci. Ali koliko god su oni sretni gore sa svim dobrim dusama toliko i jos mnogo vise sam ja nesretna. Ne, ne nesretna to nije prava rijec, prava rijec za ovaj osjecaj ne postoji. Prolaze mi kroz glavu slike na kojima mama pjevusi Tosine pjesme, na kojima je nasmijana i sretna. Oduvijek je govorila da on ima nesto posebno, da ima ljubavi u sebi dovoljno za cijeli svijet . Suze mi opet kvase oci i opet dolazi drhtavica ali ovaj put ne odlazim spavati, ostajem plakati. Do 4 sata ujutro sam plakala i tuga me lomila, ni sama ne znam kako sam zaspala. Ujutro ustajem sva otecena i opet prvo sto susrecem je onaj pogled, tatin pogled...Znam, osjecam da ga moja bol boli. Osjecam to i vidim u njegovim ocima, a on opet glumi hladnu osobu. Nijednu rijec ne izusti, skrece pogled i odlazi. Taj dan, taj cijeli cetvrtak sam preplakala i nije me bilo briga ni za nastavu ni za profesore, ali srecom nailazim na njihovo potpuno razumijevanje. Opet ostajem budna do 4-5 ujutro, opet placuci. Sama u tisini svoje sobe. Tisina. Bol. Tuga i jad... Smrt. Mnogo razmisljam o smrti i toj neopisivoj sreci kad me Bog konacno pozove sebi. Molim Ga da me uzme sto prije, nadam se da sam zasluzila to...Razmisljam o ponovnom sustretu s mamom, dedama, tetkom, Arnesom, Murisom i naravno o konacnom susretu s Tosetom, Mirzom i svim ljudima koje nisam stigla ni upoznati, a clanovi su moje porodice...Sve ovo me u ovom trenutku bola cini sretnom i bar na trenutak vraca osmijeh na lice. Ali opet me bol vraca natrag na Zemlju, a tako bih voljela biti gore... Od Tosine pogibje proslo je mjesec dana, a ja se osjecam sve gore i gore...Svaku noc provodim placuci, ujutro ustajem s nadom da je to moj zadnji dan. Ali taj zadnji dan nikako da dodje. Citam mnoge pjesme posvecene Tosetu i na svaki stih zaplacem, pokusavam da i ja napisem pjesmu ali ne mogu, boli, previse boli....U toj boli pokusavam sama sebe tjesiti i govorim sebi : Pa sta ti je, imala si i gorih stvari, gorih dogadjaja! Ali to me ne tjesi, samo me jos vise slama. Pokusavam biti jaka, pokusavam tjesiti druge i davati im nadu. I njima uvijek uspjevam vratiti nadu, a sebi ne mogu...Moja nada je nestala davno, moje zelje iscezle i svaka moja rijec koju drugima pruzam kao utjehu zvuci tako prazno, tako neiskreno...Danas je mjesec dana, mjesec dana od pogibje najboljeg covjeka koji je ikada postojao, danas sam isla zapaliti svijecu...O koliko boli vidjeti njegove slike i slusati njegove pjesme, a znati da nam nece vise nikada pokloniti onaj svoj predivni osmjeh, da njegove prelijepe okice nikada vise nece onako zasjati. Ne mogu i ne zelim da shvatim i da se pomirim sa tim da ga vise nema, i ne mogu da kazem sudbina je bila takva, to mu je bilo sudjeno...Kazu Bog je veliki, ako je veliki zasto onda uzima najbolje? Zasto nam oduzima nadu u bolje sutra? Imam toliko pitanja, da mi je barem jedan, samo jedan jedini odgovor... Tuzna sam, nikada nisam ni pomislila da moze ovako da boli smrt sobe koju nisam licno poznavala. Smrt, o kako grozno zvuci ta rijec. Kako je prepuna bola, neizdrzivog bola. Svi govore da ce me ovaj osjecaj proci, a ja znam da nece jer nesto sto ovako jako boli nikada ne prodje. Svi me smatraju balavicom od 16 godina koja place jer je bila zaljubljena u Toseta, ali to jednostavno nije istina, ja njega nikada nisam gledala kao neku svoju nemogucu ljubav, on je oduvijek za mene bio obican covjek, pjevac cije sam pjesme jako voljela.Ali ako biti balavica znaci imati osjecaje i zaliti za nekim ko je vrijedan zaljenja onda sam balavica i ponosna sam na to jer je on to zasluzio.Iako me tuga slama i ne prodje noc da ne placem barem dva sata nije mi zao jer sam shvatila koliki je on covjek bio. Kako je bio plemenit i dobar. Sada zaista imam idola i ponosna sam na njega i volim ga, volim ga kao starijeg brata, kao najboljeg prijatelja...Andjele, lijepo mi nankaj...Ja cu da te volim zauvijek... senci01: Utorak je.Kada slusate price starijih ljudi kazu da je taj dan baksuzan..Govore ne valja se kupati,sjeci nokte,nemoj nista zapocinjati a i sto si nekad zapoceo nemoj utorkom zavrsavati..Kazu ne valja putovati...

81

Ustao sam oko 8 sati ujutro da ucim geografiju ,taj dan sam trebao odgovarati.U 9 sati sam upalio radio da se malo odmorim od ucenja....kamo srece da ga nisam ni upalio.....da ne cujem tu vijest...Radio-voditeljica najavljuje vijestiNe volim da slusam vijesti tako da sam ustao iz kreveta I krenuo da ugasim radio..Prva vijet koja je bila jutros na vijestima je to da je Tose poginuo.Kada sam cuo tu vijest,nisam odmah povjerovao jer u zadnje vrijeme su mnogi ljudi izmisljali smrt nekog pjevaca ili pjevacice sve sa jednim ciljem da im uniste karijeru..Odmah sam otisao na internet I trazio demant te vijesti kao I ostali koji su u tom trenutku bili na internetu.Nazalost nasli smo damo potvrdu te vijestiNa svim internet stranicama,blogovima glavni naslov je bio Tose Proeski jutros oko 6 sati I 20 minuta poginuo je u nesreci kod Nove Gradiske.Nisam mogao vjerovatiLjudi na internetu pisu o njemu.njegovoj dobroti ,dok su drugi u nevjerici I pisu zasto bas njega Bog uze sebiSjecam se jednog naslova koji kazeVeliki ljudi umiru mladi,zauvijek ces biti u nasim srcima.Vec je 11 sati ujutro,radio I TV stanice pricaju samo o njemu,na radiju se pustaju njegove pjesme a na Tv se pustaju snimci njegovih koncerata.Svi su skrhani.I oni koji ga nisu znali placu a kako li je onima sto su ga poznavali..njegovim roditeljima I sestri.Ljudi razmjenjuju sms poruke obavjestavaju jedan drugog o smrti Toseta.Moram u skolu. U skoli smo slusali njegove pjesme,sa nastavnicima pricali o njemu I njegovoj dobroti,iz casti prema njemu smo prekinuli rad I odali mu zadnju pocast minutu sutnjeNeki ucenici su plakali I govorili da to nije fer,zasto bas on?. Kada sam dosao kuci odmah sam otisoa na internet I citao tekstove o njemu..Jedan tekst mi se urezao u pamcenju , napisao ga je jedan momak. Stvorio si "ILUZIJU" od koje imamo "NESANICU". Cijeli Balkan se pretvorio u "SOBU ZA TUGU". "PRATIMO TE" dok ides "JEDAN STEPENIK VISE". Sa sobom odnosis nam "POLA DUSE, POLA SRCA" i ostavljas nas "LEDENE". Zaboraviti te necemo "NIKADA", jer "VEZAO SI NAS ZA SEBE". Uzalud " GO MOLAM NEBOTO DA MI TE VRATI", jer tebi je mjesto kraj "ZVIJEZDE SJEVERNJACE". Volimo te Tose Proeski, pocivaj u miru, i neka ti je laka crna makedonska zemlja, a Bog neka te cuva i neka ti podari mir i vjecnu slavu. Mnogima od tog dana je poljuljana vjera u Boga,iako svi znamo da je Tose bio jedan veliki vjernik..Vec je ponoc,prva noc odkako je on nas zauvijek napustio.Spremam se I sa svojim drustvom idem u grad,tamo se pale svijece I odaje se zadnja pocast TosetuLjudi su stajali I jos su bili u nevjericiKada su pustili njegovu pjesmu Poljsko cvijece nek me mladog prekrije,nek mi dusu ljube oblacii kad me neces ti,djevojke su pocele da placu ,a muskarci su spustali pogled.Zapalili smo svijece I otisli kucama BIO SI PREDOBAR ZA OVAJ SVIJET,TAKAV SE COVJEK RADJA SAMO JEDNOM U CITAVOM SVIJETU, IAKO NEKI LJUDI NISU ZNALI STA SU IMALI BOG JESTE I UZEO TE SEBI..NIKADA VISE TVOG OSMIJEHA,TVOJE PLEMENITOSTI,SVIJET TUGUJE.NISI SA NAMA FIZICKI ALI SI SA NAMA U SRCIMA,TU CES ZAUVIJEK OSTATI.NEKA TI BUDE LIJEPO NA ONOME SVIJETU KADA VEC NISI OVDJENEKA TI JE LAKA CRNA MAKEDONSKA ZEMLJA. Moonlight: Cure moje, niste jedine, zaista se neto udno dogaa. Nikad nitko nije izazvao ovakvu bujicu osjeaja u meni kao Toe, a nisam ga uope poznavala, nikad nisam bila na nijednom koncertu. Znala sam da ima izvanredan glas i da je momak vrlo drag (inae ga u Hrvatskoj ne bi ljudi tako prihvatili) - ali o njemu praktiki nita nisam znala...bilo mi je ak zlo od toga koliko se "Srce nije kamen" stalno vrtjela, a njegova ovoljetna frizura i kompletni styling su me bacali u oaj. Nisam tinejderka, ne ludim ba za pop-zvijezdama. I da ne vidim da se i mnoge druge inae normalne ene, majke, supruge.. sada jednako osjeaju kao i ja, otila bih pravac kod psihijatra, majke mi.

82

Ali ovo nije stvar za psihijatra. injenica je da Toe nakon svoje smrti dotie i mijenja srca mnogo vie ljudi, nego za svog ivota. Sluajno? Toe je znao da ima misiju, i u emu se ona sastoji. Isticao je esto kako mu je ona vanija od karijere, uspjeha, slave, ivota. Njegov talent je bio samo u slubi te misije. A ona oito jo nije zavrila. Veliki poar je zapalila ta jedna jedina baklja ljubavi. Svaki njegov audio i video-zapis i nakon njegovog odlaska dira ljude duboko u njihovo bie, i pali taj isti plamen. Kako je mene dotaknuo? Ispriat u vam, da ne mislite da ste lude, jer i ovo to se meni dogaa je totalno ludilo. Dan prije Toine nesree probudila sam se i osjetila u svom duhu snanu poruku o nadolazeoj smrti. Jednostavno sam ZNALA da dolazi smrt i to brzo, u pitanju je taj dan ili sutranji. Samo - mislila sam da dolazi po mene! Enivej, kao vjernik koji zaista voli Boga, nisam se uope uzrujavala. To iskustvo me ionako eka prije ili kasnije. Mogu samo malo ranije doi u nebo, i to je sve. Sama sam, bez djece, nema nikoga da pati za mnom - tako je i ste strane sve ok. Idueg jutra u 8 sati ujutro kupovala sam najlonke u duanu, kad se preko zvunika zaula VIJEST. Moja reakcija me je malo iznenadila - kao da mi je netko zabio no u srce...odakle te emocije? Nisam uope mogla prihvatiti to to se dogodilo. Bilo mi je to udno, ali jo udnije je da mi je jo iste noi Toe uetao u san (inae nikad nita ne sanjam). Drage moje, vjerovali ili ne, to nije bio obian san, to je bio SUSRET! Ukratko, nikada se u prisustvu nijednog ovjeka nisam tako osjeala, tako potpuno sigurno, ispunjeno, prihvaeno, oputeno i voljeno kao tada, u prisustvu tog anela. Taj kratki san je ostavio tako snaan peat na mojoj dui da punih est dana nisam bila u stanju niti jednog zalogaja staviti u usta, a ogromna bol i ljubav poela je od tog dana lomiti moje srce u komadie. Pola sam na internet pronai neto o tom udesnom mladiu. Ono to sam saznala je nevjerojatno, ON je nevjerojatan. On je Ljubav utjelovljena. Doe mi da se poklonim od strahopotovanja, svjesna da nisam ni 10% ovjeka kakav je on. Prolo je vie od dva mjeseca. Svaki budan trenutak on je u mojim mislima, ne da se istjerati. Bol jo uvijek raste, luduje, divlja, ne znam joj razmjere niti vidim granice...rijeke suza sam isplakala. Nigdje ne idem, nikoga ne viam, najsretnija sam sama. Svako malo dobijem "napad" I raspadnem se od plaa. Ne znam kako dalje. To je jae od mene. ivot je stao. Dolazi najtuniji Boi u mom ivotu. Kad se samo sjetim da nigdje nee pjevati za Novu godinu . . nikada vie. Ne mogu to podnijeti. Nikome nita ne govorim o Toi, nitko me ne bi razumio, proglasili bi me redikulom, nema smisla. Sretna sam da postoji ovaj forum, tako prepun pozitivne energije, toliko divnih ljudi punih paljivosti i njenosti. Kad bi smao znali koliko vam se divim! Da vas bar mogu svih zagrliti kresimir_20: Spavao sam. Iz sna me oko 6 sati ujutro probudio zvuk padanja neega na balkonu. Otiao sam tamo vidjeti, no niega nije bilo. Legao sam se u krevet i oko pola 7 me nazvala djevojka i rekla: "Zna kaj? Poginuo je Toe Proeski!!" ja ju pitam: "Molim?Kaj?Ne zajebavaj me" , Onda me 5 minuta kasnije zazvao prijatelj koji je njemu svirao bas gitaru na Hrvatskom

83

Radijskom Festivalu i rekao mi isto: " Stari,Toe je otiao u nebo". Ja sam bio gotov,odem na kavu u kafi da malo razbistirm glavu,mislim si netko se opako zajebava. Onda me konobarica pogleda i kae: "Jel istina da je Toe poginuo",e to me presjeklo.Zvao sam tatu da doe po mene i da me vozi na mjesto dogaaja,on je uzeo odma slobodan dan i otili smo tamo. Samo smo proli pored i vratili se u Zagreb jer nisam imao snage to gledati. U autu sam povraao. Nekako jedva uz Boju pomo preivh taj dan. 17.10. - Zove me Jacques i kae: "Prijatelju moj,oe li doi u Hit Records na komemoraciju za naega prijatelja koji je sada u nebesima", odma sam krenuo i stigao tamo. Nakon sprovoda kojeg smo pratili putem televizije i upisivanja u knjigu alosti otili smo na kavu. Da barem malo ne mislimo o tome ali ni to nije pomoglo. Danas znam da Bog ima razlog zbog ega je to uinio.Mi se pitao ZATO kada se dogodi ZLO,ali kada se dogodi neto lijepo onda se to ne pitamo. Pie u Bibliji: "OPET U DOI,SUDITI IVE I MRTVE I MOJEM KRALJEVSTVU NEE BITI KRAJA." Toe je bio veoma slian Isusu,neobiano lijep,veliki vjernik,karizmatitk i ovjek velikog srca i due. Bog se ponovo utjelovio u ovjeka da nas ujedini i podsijeti da moramo voljeti i potovati jedni druge. Teko mi je kao i svima nama koji smo ga voljeli i koji ga volimo. Da ga ne volim ne bi nam bilo teko,ali kako ga ne voljeti????To je jednostavno nemogue. jelena86: Tesko je samo pomosliti na to jutro, a jos je teze kroz ove napisane rjeci prozivjeti ga ponovo.... Zapravo pocelo je kao i svako drugo...Iritantna zvonjava sata koji je stajao na cosku mog nocnog ormarica ,podsjecala je da moj novi radni dan pocinje....Dok sam se jos uvek grijala pod dekom u toplini svog prostranog kreveta, bacila sam pogled na zamagljeni prozor ugledavsi gustu maglu koja se toga jutra spustila nad moj grad....Nervozna od same pomisli na posao koji me je cekao toga dana uzurbano sam pila svoju prvu jutarnju kafu drzeci u ruci mobilni telefon sa kojim ljezem u krevet i sa kojim se budim,nazalost...Nista mi nije dalo naslutiti da bi ovo mogao postati jedan od najtuznijih dana u mom zivotu, cak naprotv, zamisljenog pogleda lutala sam po svojim mislima pjevuseci pjesmu Boze brani je od zla, koja mi je pri prvom slusanju osvojila srce.... Privodeci kraju svoje polusatno opustanje prije odlaska na posao,ustala sam od stola kako bi pronasla topliju jaknu za ovo tmurno jutro, ali na putu prema svom zatrpanom regalu cula sam zvonjavu telefona koji sam po prvi put u zivotu zaboravila ubaciti u straznji dzep svojih farmerica....Potrcala sam prema kuhinji kako bi uspjela odgovorti na poziv , a na moje prvo javljanje zacula sam zabrinuti glas moje majke i recenicu : " Jelena, sine moram ti nesto reci..." ... Nakon toga nastupila je neugodna tisina , a nakon nje i vjest o Tosetovoj pogibiji. Upoznata sa cinjenicom da novinari zive od lazi i neukusnih sala kojima nastoje prodati novine, nesvjesno sam podigla glas na majku ubjedjujuci je kako ne treba vjerovati bas svemu sto procita u dnevnoj stampi...ali nakon mog pomalo histericnog predavanja majka je rekla da se smirim, na radiju pronadjem nasu lokalnu sanicu i poslusam vjesti koje su se upravo emitovale....

84

Ljuta , ali u nevjerici upalila sam radio i nazalost postala svjesna stvarne situacije. Kako zivim u malom gradu Gradisci, poznatijoj kao Bosanska Gradiska koju samo most i rjeka Sava djele od Nove Gradiske vjest o tragicnoj nesreci sirila se munjevitom brzinom...Slusajuci i dalje zbunjenog spikera sa nezvanicim informacijama , stajala sam nepomicno gledajuci u pod u tom trenutku ne razmisljajuci bas o nicemu....Ni sama ne znam koliko je vremena proslo prije nogo sto sam se trgnula iz ovog stanja trenutnog soka , ali prvo cega se sjecam nakon toga jeste nedostatak kisika i strgana brojanica u mojoj ruci.... Nakon toga pocela sam da placem i trazim razlog zasto..... Tuga koju sam u tom trenutku osjecala, pomjesana sa zbrkanim mislima u mojoj glavi postajala je sve veca.Pokusavala sam shvatiti surovu realnost koja se nazalost ne moze izbjeci.....Brisuci svoje mokre dlanove trazila sam na internetu cak i najmanju sitnicu koja bi opovrgnula tvrdnje koje nisam zeljela da prihvatim, ali nazalost sto sam vise i duze trazila tvrdje su postajale sve stvranije..... Sjecam se da sam jecala poput malog djeteta i da nisam imala snage ni udahnuti duboko samo kako bi se smirila samo na trenutak ...Iz glave mi nije izlazila slika slupanog Tosetovog auta koju sam vidjela na internetu i uplakano lice Ljiljane Petrovic shrvane od bola .... Tesko je bilo zaista... evo i sada pocnem da drhtim samo kada pomislim na to...Igra bez granica koja je pojacana do maksimuma ozvanjala mojom sobom i Tosetom glas , jednostavno nisam mogla da se pomorim sa tim da ga vise nema... Nisam znala sama sebi objasniti kako samo jedna sekunda , jedna stotinka moze da prekine zivot, srecu, ljubav...unisti nadu, donese tugu i slomi srce ....kako je samo dovoljan jedan trenutak da nas izbrise sa ove karte zivota i oduzme nam nekog kao sto je Tose... Postavljala sam sebi pitanje cime je covjek predobrog srca, preciste duse , preljepog lika , predivnog glasa zasluzio nemilosrdnu sudbinu poput ove....Cime je Tose sa samo 26 godina zivota iza sebe zasluzio da napusti ovaj svjet na takav nacin....pa on je jos uvjek djete.....puno je neispunjenih snova ostalo iza njega.... U tom trenutku emocije u meni kuvale su poput uzarene lave koja je samo cekala trenutak da potekne...Nisam zeljela da ostanem u kuci, slusanje Tosetovih pjesama samo me je jos vise punilo bjesom i tugom , a u dusi vise nije bilo mjesta za nove informacije...Istrcala sam iz kuce u zelji da krenem prema crkvi kako bi zapalila svjecu i dok sam izgubljeno tako u svom svjetu bola hodala ulicom vidjela sam uplakana lica koja su u rukama nosila slike naseg dragog andjela.... Uspjela sam doci pred crkvena vrata , na samom ulazu pokusavala sam smiriti ruke i zapalim svjecu, ali plamen se neprestano gasio, a iz mene je i dalje naviralo cjelo more suza koje su mi maglile pogled.... Napokon sicusni plamen zahvatio je fitilj ..... Nakon toga, stajala sam dugo gledajuci u nebo, u milsima su mi se smjenjivale slike Tosetovog nasmijanog lica koje je odisalo zivotom.....Toga dana sati su prolazili sporo, a cinjenica da ga vise nema stezala je dusu ......Tako je tesko bilo reci "zbogom ".....prihvatiti da ga vise nema ....ne...jos uvjek to ne mogu! Lina63: Ma nekako sam izbjegavala ovu temu. 16.10.07. crni utorak....inae ne volim utorak....Prije dosta godina 16.og u mjesecu u utorak izgubila sam najdrae bie.....I sada opet Tog dana na poslu neuobiajena guva...i puno posla....Radim u vrtiu (sa kolskom djecom)i spremali smo priredbu za sutradan povodom jeseni ,svjetskog dana hrane i Kurban Bajrama...Kulise, jesenji plodovi,uvelo lie...pripremam opremice za nastup.... Radio i TV nisam gledala niti sluala...neko je na hodniku govorio o saobraajnoj nesrei, al dalje nisam ula.

85

Tek kod kue na vijestima i opet sluajno okrenuta TVu leima ujem "makedonski pjeva Toe Proeski" i naglo se okrenem...vidim sliku slupanog auta...pojaam i ukoim se. Lice i vilica su mi utrnuli,nisam se mogla pomai i samo sam govorila... Nije mogue, o Boe.....Iako tada nisam bila veliki fan to me strano pogodilo.Slusala sam njegove pjesme, al vie o njemu nisam znala. Sutradan ujutro na poslu kako koje dijete dolazi u moju grupu svi plau i pitaju "teta jesi li ula?"Pustila sam ih da se isplau, upalili smo TV u sobi i gledali DM SAT....jednu djevojicu nismo mogli utjeiti ridala je, jecala..;djeaka estogodinjaka sam umivala da doe k sebi...kae ao mi Toeta, a ao mi i mame to puno plae......za njima su zajecali i ostali...Ni ja se nisam mogla suzdrati. U 9,30 je trebalo da pone priredba ...dola je i lokalna TV da snima. Moja djeca ne ele na priredbu...neutjeni su. Ubjeujem ih ...Kad sam dopustila da Anelovu sliku i omot sa CDa stavimo na kulise....i kad sam rekla "Ovu priredbu emo posvetiti Toi"... pristali su. U zadnji as sam promijenila marame sa kojima su plesale djevojice uz instrumental muziku.Umjesto arenih dala sam im crne ipkane i rekla da je to za njega. Djeca su me molila da izaemo van ubrati cvijea...Brzo sam ubrala par cvjetia na livadi u dvoritu vrtia, djeca su jedno drugom itali tekstove pjesama, govorili o Toi...Publika, roditelji dolaze u salu , a "moja"djeca dodaju Toine slike na pano pored slike damije. Meni se srce jo vie stezalo zbog njih.Tako maleni, iskrenih i istih duica, svojim malim ruicama napisali su krupno >Volimo te Toe< i to zalijepili na zid hodnika. Ali taj dan... i ta priredba...djeija tuna lica.... Kako mi je bilo poslije krivo to nisam prije doznala...kao da bih mogla neto promijeniti...Ne znam...mogla sam barem djeicu pripremiti da i oni ne doive to toliko bolno.Mnogi su priali poslije kako su sa mamama puno plakali. A neki i ne razumiju zato mama i sestra plau. Otiao je na Petar Pan-djeak koji ne eli odrasti, ostavio nam svoj prekrasan osmjeh i svoje pjesme da nas prate @dance: JOJ...Kako mrzim ovo...Mrzim...zaista....gde sam bila...Spavala sam ..Bila sam jako umorna,a taj dan mi je bio prvi dan na faksu...A da i rodjendan moj njecak..Punio je jednu godinu..Spavali smo oboje...Ali zvonio je telefon.Sva sam se cudila kako neke ljude se ne otkazu da zvone,kad vec vide da im nitko ne odgovara...Ustala sam sa mojim njecakom u rukama i dignula slusaljicu..tamo moja prijateljica pita:"Jesi cula???" Ja sva pospana je pitam,pa dobro sta da cujem?Spavala sam,nista ne znam...rekla je "znas da je Tose na putu Hrvatskoj jutros poginuo???Naravno nisam ni malo skontala sta mi kaze...Rekla sam daj nema veze on ne moze tek tako umreti..mozda je imao saobracajku ali to ne znaci da je preminuo...Spustila sam slusalici...Nisam ni bila svesna o cemu se radi..Pustila sam radio...tamo pustaju sve njegove pjesme...Hvatila me panika...Sa njecakom u ruci putila sam i TV...Kad tamo....VANREDNE VJESTI---Tose je poginuo jutros u 6-20 sata,na put kod mjesto Nove Gradiske......Ukocila sam se...nisam mogla stajati..a bila sam sama kod kuce...Izasla sam van...A bilo je hladno...Sva u pidjamama,zvonim kod mog bratanac,sva uplakana i njega sam probudila...izasao je i uplasio se jer je video mene i moj njecak u pidjamama,van...Pomislio je da mi se nesto ne dogodilo...simnuo se dolje do mene i uzeo djete...ja sva izbezumena izasla do market da kupim cigarete..tamo slusam dve zene kao pricaju o tome...Plakala sam na ulici...Volela sam ga puno..Bila sam mu veliki fan...U market svi me pitaju..Jesi li dobro???Sta ti se dogodilo???tose je umro!ne znam ni sama kako sam to rekla...nisu verovali...nisu mogli da shvate sta im kazem...Istrcala sam kuci,da vidim vjesti...a tamo sve isto..Ono prokleto IN MEMORIAM mi je bilo sol u ociju....trgnula sam za na faksu...Nisam mogla gledati pred sebe..Oci su me pekle,bili su mi oteceni i krvavi...taman da

86

cas posne,profesor pocinje cas sa 1 minutnom sutanje u spomen za Tose...Nisam mogla...opet sam se rasplakala kao djete...Nimo odrzali predavanje...Izasli smo i ja sam se odmah upatila na plostadu da zapalim svecu...kad sam to uradila otisla sam kuci...a tamo...sve vec spremno da nam dodju goste za rodjendan...ma ja nisam slavila..ja sam zalila...Ko kako dodje ja placem..Svi me pitaju kako si a ja liptam kao beba..jadni moj njecak...kakav rodjendan je imao...svi smo se trudili da ne budemo toliko tuzni...ali sve je bilo uzalud...i moja unuka je plakala ....prije da sve to desi ,svi koji su je pitali dali ima decka one je odgovarala:"da imam zove se Tose Proeski"..Imala je tri godina...Jedva sam skupila hrabrost da joj kazem da njen momak vise nije tu... Ljudi su poceli da se svadjaju samnom...pa daj se smiri,pa nista nisi jela.pogledaj se na sta licis...zdravlje ces izgubiti.....ali sve im je bilo uzalud...celu noc sam provela plakajuci za mog Toseta... doslo vreme za spavanje a nisam ni to mogla da uradim...nisam mogla spavati...Nikako se nisam usudila da sebi priznam istinu da njega vise nema...I dan danas placem kao beba za njega...I dan danas pamtim onaj dan kad ja nas zauvjek ostavo...nikad to necu zaboraviti...pamtim ga isto kao da se juce desio...Prosle su oko 4 mjeseci...a bol u mom srcu ostaje ista....kao i na taj dan... miavlatko: Dan mi je poeo jako rano, tonije jo u zoru, jer svake godine 16.10. se budim u etiri i pol, jer u to vrijeme se rodila moja ki. Ovog 16.10. napunila je 13 godina. Otila sam na posao, sve smo unaprijed dogovorili- kad se vratim, idemo negdje vani. Malo prije devet nazvao me mu- i im je rekao Nataa, znala sam da se neto strano dogodilo. Nikad me ne zove na posao bez razloga. Pomislila sam na djecu- a u daljini sam ula njegovo - poginuo je Toe. Sruio mi se cijeli svijet. Bol je bila nemogua, nisam mogla dugo izdrati na poslu, radim sa strankama, nisam htjela da me gledaju svu nateenu od plaa. Morala sam biti sama, tiina je sve to mi je trebalo. Tek oko pet popodne, sjetila sam se moje Mie. Ula sam u njenu sobu, na MP3 znam to je sluala, vidjela sam joj u oima. Samo je rekla- mama, to na moj roendan, nikad ga vie neu slaviti ? ! Pokuala sam je utjeiti, alo kako- kad za mene nema rijei utjehe. Svi su moji znali koliko ga volim. U naoj kui njegovo se ime spominjalo kao svetinja. Mu me razumio od prvog dana, osjeala sam ljubav prema njemu kao prema roenom djetetu. Zato, Boe, zato ? Cijelu no sam plakala, plaem i sad, plaem svaku no... Nekad sam ustajala da doekam kerkin roendan, sa sjetnim osmjehom na licu, a sad, svaki 16.10. - tuga, bol. Od tog dana svaki dan je tuga i bol... Voljela sam 16.10.- da podjelim to s vama- rodila sam ker prerano- i kako se sve iskompliciralo- rodila se u kui, bila sam ponosna na sreu koju mi je Bog dao, iako su anse bile minimalne, ali 16.10. ne volim vie- tog dana je otiao Aneo, sruio se moj svijet. Boe, zato? Da li u imati snage 16.10. misliti na roenje moje keri od prevelikog bola za njim? Moja ki je moja ki, tako je draga i dobra, puno je volim. Ali, bol je jaa od mene, moliu se dragom anelu da mi pomogne svakog 16.10. Toe, anele moj mili, nikad se neu pomiriti s tvojim preranim odlaskom. Nataa djevojchica_4ever: Moja drugarica je jednom prilikom sanjala Toicu i rekao joj je da nas gleda stalno i kad mi plaemo da i on plae, a kad se mi smijemo da se i on smije sa nama... Zato... Bar pokuajmo staviti osmijeh na naa lica! 87

A kako sam ja ula za njegovu smrt? Dan kao i svaki drugi. Ustala sam ujutro oko 6-7h, uila i spremala se za kolu... Oko pola 10h zazvonio je fixni telefon. Drug moje sestre. Razgovor kao i svaki, zezanje. Telefon sam dala sestri i vratila se u sobu. Kroz zatvorena vrata sam ula sestru kako mi govori: "Andrea, Toe je poginuo jutros. Sad kae Slavia da je itao na netu!" Najiskrenije, ja nisam mogla povjerovati! Poela sam se smijati... Jednostavno, ne vjerujem... Onda sam otila u kolu... I sati su tako sporo prolazili... Onda sam uzela svoj mobilni telefon i pogledala sauvane stavke. Sjetila sam se da sam vee prije toga dola kui, ukljuila novi CD i sluala "Igru bez granica". U sobi mrak, nita se ne uje osim njega i mojih jecaja. Onda sam tekst pjesme sauvala u telefon. 15.10.2007., 19.15.h. Prolo je skoro 4 mjeseca... I dalje ne vjerujem... Preksinoc sam ga sanjala. Dotakli smo si ruke. Nije htio da mi pjeva "Poljsko cvijee"... Ujutro sam plakala. Zauvijek si tu. julia: Na 16.10 se vratih u dome posle rabota i pustih tv Planeta. Tam davaha spotove na Tose. I popadnah na spot-Nemas li blagodara. Imase nadpis - In memory. Pomislih ce e nekakva greska. Ne stigna do suznanieto mi to sto procetoh. Spota svursi. Izklucih tv i stoijah i mulcah kako kamen. Ne znam kolko sum sedela taka bez da pomradna, bez da reagiram. Obadih se po gsm na vujico mi. On e pjevec, muzikant i golem fan na Tose. Popitah go dali znae nesto za Nego. Otgovori mi ce Tose e zaginal sutrinta. Ne moze da bude - kazah go 100 puti. Ne gi pomnija onezi dni posle 16.10 .Minaha kako na sun. Ne ziveeh. Izpitvah bolka, ot koijato misleh ce moga da umra. Takvaz praznina, tuga, kopnez po niajkogo, koijto dori ne poznavah licno. Gubila sum blizki na men luge. I sega imah usestaneto ce sum zagubila mnogo blizak do men covek. Vo Bulgaria nema mnogo podrobna informacia za Nego. Vse sto mi trebase za Tose go namirah v Internet. Glavno negova muzika. Po tv spomenaha za nesrekata, muzikalnite kanali davaha negovi spotove i tova e.Na drugija den sicko si bese kato predi. Normalno. Zivota si varvi. No sega jas iskah da vikam, krestja i site luge tuka da me cujiat. Sakah celija svet da znae za tazi zaguba!!! Ima jedin stih - Sprete zemjiata da ne se vurti, zatumnete sonceto, da ne gree, ugasete zvezdite da ne svetjiat vecer, zastoto Nego vece go nema i nisto nema smisal............ Toija stih ne znam na kogo e. Prevoda mi sigurno ne e mnogo dobar. Sory. No mislija ce ste usetite emociata mu. Tova usestah jas vo sebe si. Dali placeh? - da - solzi non stop. Slusah negovata muzika tolkoz silno, ce posle me bolese glavata. Osven bolka usestah i silen gnev, jarost kon Bog! Mislih si deka Gospod e dopusnal ogromna greska! Ne mozeh da razbera kak luge pricinili mnogo zlo na drugi prodalzuvat da zivejiat, a On ne ? Misleh si deka gore sa ludi -poludeli da ni go zemat tolkoz rano!Ce Negovata smurt=death e prestuplenie=crime!!!! Zasto On? Zasto On? Zasto On? - Tova si misljiime, nali taka?

88

Posle otkrih site vas. A tova e Negova zasluga. On e pricina za tova cudo sto stava tuka. Namerih tolkoz prijateli Tuka procetoh mnogo nesta za Nego, pritci , razkazi na negovi drugari, fenove koi sa se dokosnali do licnosta mu. I suvsem, ama suvsem se vlujbih vo Nego!!!!! Usetih i sram=shame!!! Negovata familjia, luge koi naj-mnogo gi boli beha otvorili srcata i doma si za Negovite fenove. Ne beha gnevni na Bog! Vervaha po silno ot predi. Priemaha tugata i mukata si s mnogo dostojnstvo=human dignity. Koija beh jas? On e volil Bog pre mnogo i silno mu e verval. Koija beh jas? Togaz si rekoh, Gospod sigurno znae sto pravi.Pusnal ni e jedin Angel na zemjata da ni dari muzika, krasota, lujbov i si go e vzel pri sebe si predi sveta na vozrostnite da go promeni i narani. Razumjeh ce On e put po kijto site mozem da varvim. Svetlina. Primer za nas - kak treba da se zivee i kak da se ljubi!On vece e legenda! I usetih tolkoz mnogo lujbov ce se razplakoh. Sakah da pregrna celija svet i da go baknuvam, baknuvam........!!!!! Svetot ne moze da e tolkoz los=bad, stom se e rodil tuka takuv covek kako Tose. A ima i drugi, koito da razumejiat tova i da go pusnat v srcata si! Tova znaci ce ima nadezda=hope za nas!A tova znaci ce Imeto mu vecno ce zivee!!!! Za tova sakam da vi kazvam na site vas - OBICAM VI=LUJBIA VI=I LOVE YOU ............ moga i na ruski jazik ama stiga tolkoz Julia Sunseeker : Joj to ne volim o ovome razmiljati, ali evo da se i ja ukratko vratim na taj 16.10.2007... "Dan mi je poeo kao i svaki drugi... buenje uz moga sina, igranje, gledanje televizije, i obavezno gledanje teleteksta im otvorim oi, im upalim tv... ali taj je dan bio drugaiji, drugaiji iz toga razloga to nisam upalila televiziju i pogledala teletekst, a ni sama neznam zato... dok me nije nazvala mama... i rekla mi da je poginuo Toe... stanka, ja jo pospana neznam ta to ona meni govori, u glavi mi misao ma koji Toe, ja ne poznam nikoga s tim imenom... koji Toe mama, pitah ju... pa pjeva Toe... ja joj govorim da joj ne vjerujem, otkud ti to (radi na trnici pa sam pomislila da je opet neki grozan ljudski tra)... kae da joj je rekla naa susjeda (za koju znam da ga voli sluati i da ima prijateljicu u Makedoniji) i govori mi neka pogledam na teletekstu... sputam slualicu i palim teletekst... plaem, ne mogu vjerovati, odlazim na internet, nemam adsl pa mi to se sve strano sporo otvara... ne mogu da vjerujem...suze se same slijevaju niz lice, sin me udno gleda i sjeda mi u krilo i gleda sa mnom... tada poinju dani tuge, na svaku pomisao na njega plaem, na svaku njegovu pjesmu plaem, svaki tekst koji proitam... plaem... postala sam udna sama sebi... dogovaram se s muom da obavezno moramo u Kruevo... tugujem za ovjekom kojeg nisam osobno poznavala, samo kroz prelijepe pjesme... neznam ni sama zato... zato je tolika tuga u meni..." Ali onda... na ovom prelijepom mjestu shvaam da nisam samo ja tuna, da nisam udna, da mnogi ljudi tuguju... upoznajem mnoge divne ljude... i HVALA vam na tome!!! VOLIM VAS SVE!!! Slavonka: JA SAM BILA KOD KUE.KADA SAM SE PROBUDILA OKO 7.30H MAMA ME NAZVALA I REKLA JE DA JE TOE PROESKI POGINUO.OKIRALA SAM SE,OSTALA ZAPANJENA ZATIM SAM SE NASMIJALA I REKLA: "MA DE DOBRO JE,TI ME ZEZA?" POTO MOJA MAMA RADI U POLICIJI NIJE MI PREOSTALO NITA DRUGO NEGO DA 89

JOJ POVJERUJEM.BILO JE TEKO SUOITI SE SA INJENICOM DA GA VIE NEMA.PRIJE SMRTI NISAM GA BA SLUALA ODNOSNO NISAM GA BA PRIMJEIVALA.MISLILA SAM DA JE I ON OD ONIH "SLAVNIH" ZVIJEZDICA KOJE IVE ZA SLAVU,ZA PAPPARAZE,ZVIJEZDICA KOJE SE NEDUGO NAKON PALJENJA UGASE.TAJ DAN SAM ZAPRAVO SHVATILA DA MI JE ZNAIO BAR TREN.ONDA SAM SE ZAMISLILA I ZAPITALA SE ZATO SAM BA NJEGA NAPISALA 2 DANA PRIJE SMRTI U ONOJ IGRI SA PAPIRIIMA KOJI SE LIJEPE NA ELO I POGAA POZNATU OSOBU,A NISAM NI ZNALA KAKO SE ZOVE.ETO OD TADA MI TOE PUNO ZNAI I OD TADA PLAEM JAE I TUGUJEM ZA NJIM.OD TOGA DANA KADA SAM SHVATILA DA NIJE BIO SAMO OVIJEK.ZATIM SAM JAVILA PRIJATELJICI KOJA JE OBOAVALA TOU,DA JE POGINUO.NJEZINA REAKCIJA BILA JE ISTA KAO KADA JE MENE NAZVALA MOJA MAMA DA MI PRIOPI TU TUNU VIJEST.REKLA JE: "MA DE KARLA,TA IZVODI NEE MI POKVARIT DAN SA TOM TVOJOM FOROM"REKLA SAM JOJ DA JE TO ISTINA,TE SAM JOJ AK TO PONOVILA NEGDJE OKO 6 PUTA.KADA SE UVJERILA,POKUALA JE POBJEI OD ISTINE I NADOVEZALA SE: "PA NIJE JO OBJAVLJENO U VIJESTIMA!"MI IVIMO U SLAV.BRODU TJ.POKRAJ NOVE GRADIKE PA SU NAI POLICAJCI BILI U IZVIDNICI I REKONSTRUKCIJI NESREE TJ.KOLEGE OD MOJE MAME.TAKO DA SAM JA SKORO PRVA SAZNALA.OBJASNILA SAM PRIJATELJICI.NA KRAJU KADA JE POVJEROVALA,POELA JE PLAKATI.U KOLI SMO SVI PLAKALI.AK SAM TA3 MJESECA OD TOINE SMRTI POPUSTILA U KOLI,OCJENE SU PALE NA 2.BILA SAM SVA SHRVANA OD BOLI I TUGE DA NISAM MOGLA ODNOSNO NISAM HTJELA UITI NITA.OCJENE MI VIE NISU BILE TAKO VANE.SADA SAM SE BRINULA ZA SVOJ IVOT,KAKO U DALJE,ZATO IDEM DALJE ZATO IVIM KADA MI SVI UMIRU.BILA SAM OAJNA.PUNO MI JE POZNANIKA UMRLO U OVOJ PROKLETOJ 2007/2008G.MRZIM OVU GODINU.KAU DA GODINA NOVA DONESE SREU A MENI JE DONJELA TUGU I BOL,AK I ALKOHOL.ZATO SAM TEK SADA ODLUILA OVO NAPISATI.SADA KAD SAM SE MALKO SMIRILA,ELJELA SAM PODIJELITI MNOGO ISKUSTAVA SA VAMA.JER MI JE LAKE IVJETI KAD SAV SVOJ TERET IZNESEM NA PAPIR I PUTEM PJESAMA.IVOT JE TEAK,ZATO SE TREBAMO SVIM SILAMA BORITI I ODUPRIJETI ZLU DA BI DOLI DO SVOGA SNA.TAJ SAN JE DA TOU PROGLASE SVETIM I DA IME NJEGOVO BUDE PRENOENO GENERACIJAMA.ZATO SE UJEDINIMO I POSTANIMO JEDNO TIJELO I JEDNA DUA I UINIMO ONO TO JE ANEO ZAPOEO.IRIMO LJUBAV,SREU,POZITIVU ODNOSNO PROMIJENIMO IVOT. TOE TI SI NAM SVE I ZNA DA VOLIMO TE!!!!!!!!!!!!!!! MALA SMEA SLAVONKA(KARLA)!!! kikica_10 : Tog dana,kao i svakog drugog u tjednu,probudila sam se u 06:15. Obukla sam se,spremila za kolu i krenula. Pod velikim mi je odmorom dola poruka od frendice: 'Po mojoj se koli pria da je poginuo Toe!!!!' Gledala sam ekran mobitela nekoliko minuta a zatim proitala ponovno poruku,nadajui se da sam neto krivo svatila,ali naalost,svako sam slovo dobro proitala. Rekla sam to jo nekoliko svojih frendica koje znam da su ga voljele i nismo mogle vjerovati. Odluile smo da ne vjerujemo nikome dok nam to ne potvrde na vijestima. Poslje kole po mene je dola moja mama,i kad sam sjela u auto ona mene pogleda i kae mi: 'Toe je poginuo...' to me je dotuklo.... Dola sam doma i sve sam preokrenula naopake da bi nala samo jednu reenicu koja glasi To je okrutna ala! ali,naalost,ta reenica nije postojala .

90

sunshyne : Lep pozdrav!Pisala bom v slovenini a e kdo ne bo razumel bom potlej prevedla ok?No jst sm bila v slubi ko je do mene stopil neki reevalec in mi je rekel da je umrl Toe Proeski.Bila sem jezna nanj saj sem mu rekla da naj se ne heca iz taknih stvari!!No potlej sem prejela sms sporoilo -Toetu v spomin-joj bilo je grozno.Vsi ljudje na klinim oddelku v ljubljani so bili alostni,punce smo pretakale solze.Ne morem opisati boleine katera me je razjedala naslednji dan ko sem gledala pogreb in zadnje slovo od naega angela.Jokala sem e pet dni in poutila sem se kot nekaka cunja.e danes ne morem vrjeti da je Toe za vedno odel,da ga nikoli ne bomo ve videli,sliali v ivo...ostale so nam le pesmi.njegovi posnetki...teko je ko svet zapusti najbolji lovek imenovan angel!!!!

* * * Forumai piu gdje stignu. Kao da ih i ne zanima gdje piu. Kao da nema smisla kliknuti malim potezom mia malu ikonicu kojom se otvara nova tema. Nita sada nema smisla. Neki se pitaju :ta e se sada desiti sa forumom?, ali se ne usuuju to pitati nekoga sa foruma, pa pitanje nijemo postavljaju sami sebi. Nita vie nije vano. I eto, sa nekoliko tih zamiljenih, apatinih, pomalo sablasnih lica, pogled mi ode na malog djeaka. Plavokosa glavica je gledala u patos na kojem je sjedilo njegovo malo tijelo. Jednu noicu je savio u koljenu dok je na drugoj, onoj ispruenoj, drao ovei kalendar. Izgledao je vei od njegov cijelog bia. U maloj mekoj ruici je drao debeli crveni flomaster. Po brojevima na kalendaru je vukao kratke crtice pravei male kriie. Prvi je napravio na broju esnaest. Odjednom, njegovu pozornost je privukla sjena koja se nagnula nad njega i na njegovu zanimaciju. Podigao je glavicu i velike plave oi upro u enu koja se nala iznad njega. Duo, ta to radi?, upitala ga je majka. Evo mama, ree djeai vraajui se krianju brojeva, biljeim dane bez Toeta. Rekao je sa ponosnim izrazom lica jer je osjetio da radi pravu stvar. Tek tada, ena je uoila da na vrhu stranice pie OKTOBAR. Stavila je ruku na usta i iz unja zagrlila petogodinjeg sina. Utisnula mu je poljubac i elo, a potom se sa suzama u oima vratila poslu koji je prekinula. JelenaPlavooka : Ovo je TAJNA MOJA, neki kazu ILUZIJA, ali nisam mogla da ne osetim NEMIR, kada vidim SONCE VO TVOJTE RUSI KOSI, svi su govorili da si ti SINOT BOZIJI, a ja , LUDA MALA, da VOLIM OSMJEH TVOJ... Zelela sam VO KOSI DA TI SPIJAM... OPROSTI to je ipak samo SAN EGZOTICAN, zato sto si ti NJALEPSE MOJE. Bez obzira na to uvek sam se pitala IMA LI DAN ZA NAS? Zelela sam da nam se spoje USNE NA USNE, zelela sam da UBIJAS ME USNAMA, da ti kazem VEZI ME ZA SEBE... Kada bi me neko pitao:"MALA, DAL SI SRETNIJA dok slusas njegove pesme?" Ja bih odgovarala:"POGLEDAJ U MENE, zar se ne vidi da njegove pesme oplemenjuju dusu" ili samo "PUSTI ME"...

91

JOS I DANAS ZAMIRISE TRESNJA, pod kojom sam posmatrala ZVEZDU SEVERNICU i pitala se KO TI TO GRIZE OBRAZE... Ne zameri mi, jer SRCE NIJE KAMEN... Zelela sam da mi kazes:"UJES LI? JEDINA, ZENO BALKANSKA... PRATIM TE"... Ili:"HEJ PLAVOOKA, HEJ BOSONOGA" i poklonis mi POLJSKO CVECE na MJESECINI... Za ljubav koju sam osecala nisam ocekivala HVALA NIJEDNO... Zatim je dosao taj prokleti dan, 16.oktobar, probudila me je rano ujutru nocna mora... Sanjala sam krv... Uznemirena, sedela sam na fakultetu, kada mi je jedna devojka rekla:"Jelena, zans TOSE je poginuo". Prosla me je jezea,ali ipak nisam poveroval i rekla sam drugaricama:"LAGALA NAS MALA". One su odgovorile:"ZAO MI JE, ali to je istina"... Zelela sam da odem NA MESTO ZLOCINA, htela sam da bacim CINI i vratim te... Nije uspelo, ti se sada nalazis na JOS JEDAN STEPENIKA SAMO od Boga, i mozes mu reci:"BOZE BRANI JE OD ZLA"... KAD SRCE PLATI STARI DUG, i kada vise ne budem mislila da KAZNA MOJA SI TI, bice KRAJNJE VREME, da sebi KAZEM LADY, zivot je IGRA BEZ GRANICA... Sada, AKO ME POGLEDAS U OCI, u ovoj SOBI ZA TUGU, videces da sam LEDENA sa POLA DUSE, POLA SRCA, je r je druga polovina otisla sa tobom... SRECO NE KRIVI ME, VRATI SE I OZIVI ME... STO SI OTISAO? Necu te zaboraviti NIKAD... Vrkle: Tose Proeski premlad otisao u legendu Makedonski slavuj,nase zlatno momce izgubio je zivot u saobracajnoj nesreci u Hrvatskoj.Zaustavite satove, u ovom trenutku stvarnost neka ne postoji.Makedonija ne veruje, ne prihvata tu crnu vest.Sok.Neverica.Uzas. Najveca balkanska mega zvezda,zlatno momce, leti zauvek. Tose je oduvek imao svoje mesto na nebu, buduci da odatle i dolazi.Vratio se tamo zasigurno, ali to je trebalo da se desi mnogo, mnogo kasnije.Nije se toliko izradovao zivotu.Ziveo je 100 na sat,uvek je negde zurio,uvek je radio. Tosetova zvezda ce sijati vecno.To je jedna od onih zvezda za koje je Ante Popovski napisao da trepere na makedonskom.Tose je pevao na makedonskom.Njegov jezik su razumeli svi.Njegov glas se radja jedom u sto godina.To je dar prirode.Od Boga.Taj glas se nece ugasiti.Ostaje tu kraj nas.Sumi u nasim dusama poput molika na Pelisteru, probudjenih blagim juznim vetrom.Taj zvuk iz (kadifeno) grla koji odzvanja lepotom, ta poruka sa neba vecno ce odzvanjati Makedonijom kao poziv na zivot. Tose nije bio buntovnik .Nije bio Dzejms Din, nije bio ni Elvis Prisli.Tose nije imao porote velikih zvezda.Tose, nas Tose je bio dobar momak iz susedstva,iz malog, iz Makedonije, sa Balkana.Neizmerno je voleo svoju ocevinu,svoj rodni grad Krusevo, koji ce sigurno postati makedonski Nesvil.Svi ga volimo,bio je omiljen,poistovecujemo ga sa nasom srecom,nasom ocevinom.Tose je bio najbolje iz Makedonije.Tose je bio ono sto mi zelimo da budemo,bio je uteha za nase neostvarene zelje.On je vise od idola.Vole ga nasi ocevi,majke,sestre a narocito deca.Deca posebno obozavaju Toseta, jer oni znaju da prepoznaju da osete cistu dusu.Decije suze na skopskom trgu, na hiljade ljudi pokazali su neizmernu ljubav prema necemu cistom, netaknutom, necemu svetom.Suze su po ulicama, skolskim dvoristima, u autobusima, kaficima, u parlamentu, govore o tome koliko Tose znaci Makedoniji.On ce biti omiljen jos vise kada ponovo I ponovo otkrijemo njegove pesme I njegov glas.Tose Proeski nije bio obicna estradna zvezda, nije bio razmazeno deriste.Tose je bio veliki humanista, sinonim za prijateljstvo I ljubav.Makedonski ambassador UNICEF-a.To je I pokazao ne tako davno na

92

svom najvecem koncertu u Skoplju na Gradskom stadionu, kada je zajedno sa 25 000 ljudi pevao za humanitarnu akciju. Voleo je Makedoniju, I Makedonija je volela njega.Svojom ljubavlju prema ljudima, prema Makedoniji, postao je nasa makedonska zvezda na nebu.Tose je bio jedinstven covek koji nije ostavljao prostora drugim ljudima da osete mrznju.Bog neka mu podari krila,nebo neka mu podari spas, da nam peva, neka nam peva svima, zauvek da slusamo njegov glas.Ova zemlja te voli I zauvek ce cuvati uspomene na dane kada si bio tu a dragi ljudi ce te nositi kao vecnu ranu.Pocivaj u miru andjele nas. Platonska ljubav: MOJA DVA ANDJELA 27.1o. 2006. nebo je postalo bogatije za jednog andjela. Moj Andjeo rasirio je krila i vinuo se u nebeske visine. Poslije 30 godina ljubavi i srece ostavio me slomljena srca, rastrgane duse.Jedino cega sam bila svijesna bilo je to da vise nista u mom zivotu nece biti isto. Na usnama mi je danonocno titralo pitanje ZASTO?Boze zasto? Pokusala sam se tjesiti razmisljajuci kako je zapravo mojoj Ljubavi Bog udjelio milost, skratio mu patnje..Sto god radila. mislila, tugovala, radovala se, moj Andjeo je uvijek bio sa mnom, sa mnom je i uvijek ce biti. 16.listopada 2007. godine nebo je postalo bogatije za jos jednog andjela-naseg Andjela.Uzeo je najbolje bice koje je ikada zemljom hodalo, ostavio nas u soku, rastrganih srca, sa njegovim pjesmama i svim plemenitim djelima... Bog si je opet dao za pravo da odabere najbolje. Boze, ZASTOOOOOOOOOOOO?????Zasto si tako sebican, zasto samo na sebe mislis?Zasto????Kazu Bog je dobar, on zna sto radi.Mozda andjelima i nije mjesto na Zemlji, nego gore.Tesko je u trenucima boli razmisljati tako. A mozda i nije. Mozda je to upravo nacin da si olaksamo kad izgubimo najmilije.. Tko zna?Njemu je gore prekrasno sa moja dva Andjela.Ja se sada trebam osjecati sigurnije, jer dva Andjela paze na mene. A kada me pozele, sapnut ce i Gospodar zivota i smrti donijet ce odluku i pozvat me....a onda cemo opet biti zajedno moja dva Andjela i ja. ZVIJEZDO SJEVERNICE ( POSVECENO ANGELU) U svojoj si pjesmi pozivao zvijezdu Sjevernicu da ti dade krila da se vines u njezina nebeska carstva kako bi od gore gledao svoju dragu pokraj prozora...O Tose mili ni slutio nisi da ces tako mlad stici tamo. Ni slutio nisi da ces tamo stici i ostati, a pokraj prozora ostaviti svoju dragu, svoju obitelj, prijatelje, svih nas uplakane, tuzne, slomljene....Dok pogled odsutno luta u nesto neodredjeno, dok sa cd-a odzvanja najljepsi glas, pjevajuci njezne balade koje se nizu jedna za drugom pitam se : ZVIJEZDO SJEVERNICE, NOCU STO NA NEBU SJAS, DA LI BOL MOZES DA PREPOZNAS? I molim je : ZVIJEZDO SJEVERNICE DAJ MI KRILA DA SE VINEM U TVOJA NEBESKA PROSTRANSTVA, DA TAMO PRISTIGNEM, NASEM ANGELU SE PRIBLIZIM, DA GA VIDIM I POLJUBIM...ZVIJEZDO SJEVERNICE OSVIJETLI MU PUTE SVOGA CARSTVA DA MOZE VIDJETI I OSJETITI NASU NEIZMJERNU LJUBAV....CUVAJ NAM NASEG ANGELA ZVIJEZDO SJEVERNICE... TAJNO MOJA Kada sam prvi put cula ovu pjesmu znala sam da ce kod mene postati No 1 svih Tosinih pjesama. Makar, nisam ni sumnjala da ce Tose imati jos prekrasnih, dirljivih pjesama. Zasto me Tajno moja toliko ocarala? Ima vise razloga za to. Prvo, kad sam cula muziku na samom pocetku zastala sam kao hipnotizirana, prestala sa svim aktivnostima i pretvorila se u uho. Nisam ni znala ciji --u glas uskoro cuti. A kad sam poslije nekoliko trenutaka zacula njezni,

93

cisti, savrseni Tosin glas kako pjeva: "Tvojot lik jas go sonam kako ikona, nezna, bliska, dalecna, moja prva platonska, ljubov cista kako solza..."doslovno sam zavrsila na sedmom nebu.To sto je na makedonskom uopce mi nije predstavljalo problem. Dapace, jos sam je intenzivnije dozivjela.Toliko su me dirnule te rijeci, ta njegova besprijekorna interpretacija da nisam znala za sebe.Imala sam osjecaj, a to i dan danas mislim, da je to Tosina osobna ispovijest..I imala sam potrebu da se nadjem kraj njega, da stavim njegovu glavu u svoje krilo, da ga mazim i tjesim..... Kada gledam snimku sa koncerta iz Skopja 2006. gdje izvodi ovu pjesmu suze mi se slijevaju niz lice, nema dana da je ne pogledam. Savrseno...Nema dana da po nekoliko puta ne odslusam tu pjesmu. Jer tako je zivotna...Mislim da dobar dio nas moze sebe pronaci u njoj. Ja sebe svakako u njoj pronalazim. splicanka: boze moj,proslo je tjedan dana,i jos uvijek se osjecam kao kad sam prvi put cula da je Tose poginuo...prvih par dana nisam mogla slusati njegove pjesme uopce,jer bi se odmah sjetila onih uzasnih slika iz novina,i bilo bi mi tesko povezat to sa njim...ipak sad ih slusam jer zelin ga nekako imat blizu sebe,pa bilo to samo u pjesmama...jos uvijek mi je jako tesko,srce me stegne kad cujem njegov predivan glas i pjesme,i kad vidin kakve je sve planove imao za buduci zivot...a jedan jedini trenutak pretvorio ga je u mrtvaca,prah...to je nevjerovatno koliko ga je ljudi voljelo i koliko istih danas tuguje za njim,bio je stvarno nesto prije nevidjeno,mislin da nikad vise takve osobe nece bit na ovoj zemlji,jednostavno je NEZAMJENJIV!!!!vrijeme prolazi,al rane ne lijeci,ponajmanje ovu prazninu,neznan kako cu ga preboljeti,imam osjecaj kao da ova bol nikad nece prestat,jer cim cujem pjesmu,sjetim se svega.....nadan se da ce mi Bog pomoci i nekako izvuci ovu cjelokupnu bol iz mene!!!! dotad tjesit cu se,da ovo nije kraj,da cu ga vidjeti jednom gore pod oblacima!!!ZAUVIJEK U MOM SRCU NAJDRAZI TOSE!!!!! Almina: Vec sat vremena se mucim, pazeci sta da napisem. Zelim da to bude nesto lijepo, ali ne ide. Rijeci nemam. Nedostaje mi nesto. Osjecam da sam nesto zaboravila. Nasmijah se. Sjetila sam se da moram pustiti njegove pjesme. Jer uvijek kada nesto radim njegova muzika mi pomogne. I cujem stihove: "stizu laste, sire krila, i ljubbe se svi, kao kad si moja bila ti.. nekom drugom bozur cvjeta, na mom srcu sI ti jedina, prokleta ti.. POLJSKO CVIJECE NEK ME MLADOG POKRIJE, NEK MI DUSU LJUBE OBLACI, KAD ME NECES TI.. iI vec se gubim.. Previse misli i osjecaja se mjesaju. Bojim se da ne zaboravim nesto reci. Osjecam griznju savjesti jer mu nikad nisam rekla hvala za sve.. Hvala ti sto mi je pomogao da postanem bolja osoba i da shvatim kakav je osjecaj kada ti se neko bespomocniji od tebe zahvali. Jer nisam uvijek bila takva.. Nisam bas imala volju postovati starije. A sada, koju god staricu ili starca vidim, pomazem im da predju ulicu, da ako su u guzvi da prije zavrse. Jer samo kada se sjetim Tose, istog trenutka se aktiviram. Nema nedoumice. Hvala sto si mi pokazao pravi put, koliko sam puta mogla uciniti nesto, ali kunem se, cim bih cula tvoju pjesmu, vidjela tvoje lice, sve bi bilo bolje. Casa ne bi vise bila poluprazna, nego polupuna. Zao mi je sto ti nisam pruzila svoje ruke, da osjetis ovu ljubav koju osjecam prema tebi, ali sigurna sam da cujes moje molitve ssto ti ih upucujem i sigurna sam da osjetis ovu krv koja se uzburka od pomisli na tebe. Koliko sam puta samo pregledala spot "vo kosi da ti spijam" zbog osmijeha na pocetku pjesme. Toliko bi mi srce tada pocelo lupati, da sam svaki put kaada bi se nasmijao, mislila da sam otisla na ljepse mjesto, u tim trenucima si me vodio u svijet savrsenstva. A na dan 16.10.2007. nisam prestajala misliti na taj tvoj osmijeh, ali tada me nisi vodio "gore".. Molila sam Boga da me povede da pjevam s tobom i da gledam tvoj osmijeh, ali nije islo. Nisam mogla. Nisam, zbog suza koje mi nisu dale da disem normalno, od suza od kojih nisam vidjela kuda idem. Nisam shvatala i toliko sam ruznih stvari pomislila

94

taj dan. Nisam vise vjerovala u Boga, mislila sam, pa gdje je Bog, kad je naseg Tosu uzeo tako rano.. Ali nekoliko dana kasnije, shvatila sam da te Bog pozelio i da te zelio kod ssebe.. Ti si nam pokazao kakvi trebamo biti, barem truditi se.. Ostavio si nam najljepse tragove i uspomene da ih slijedimo. I da ih se sjecamo sa onim osmijehom, kakav si ti nama pruzao. Nezaboravan i jedinstven. Ali opet, mislila sam, pa Bog je sebican, koliko suza samo, koliko boli, patnje i gorcine.. Koliko jecaja i nespavanih noci.. A onda, sjetim se da si ti bio taj koji je Boga najvise volio, pa ko sam onda ja da tako mislim? I zaista, sada uzivas sigurno.. Sada nam jos vise mozes siriti ljubav i mir svojim andjeoskim krilima. Sigurno uzivas zbog toga i sigurno si sretniji nego ikad.. Koliko toga bih rekla, a ne mogu.. Lomim se, pucam.. Samo znaj da cu te uvijek nositi sa svakim svojim uzdahom, osmijehom, pokretom, prolivenom suzom i svakim otkucajem srca.. I neka samo neko kaze da se ne moze plakati za nekim koga nismo poznavali.. Pa ti si nas primjer.. Primjer u svemu.. Tose biti cu uz tebe dok zivjezde ne prestanu sijati, dok raj ne izgori i dok rijeci ne prestanu pisati se i na dan kad umrem, bit ce u mojim mislima i voljet cu te ZAUVIJEK!!! Claudio14: Teko je ovo sve prihvatiti, da kaem ovjek, pjeva, humanitarac, idol, sve je malo, ne znam ni kako ga nazvati, i aneo kada kaem mi se ne izjednaava sa vrijednou koju je on posjedovao, nemogu ga poredit ni sa im, on je jednostavno Toe Proeski, jedna posebna pojava, nestvarna, kao privid, slika koja je bljesnula sa neba, iz onih najljepih Bojih odaja......neko u Makedoniji ree da je on bio sunce na njihovoj zastavi...da svijet ima svoju zastavu i sunce na njoj on bi i to sunce bio.......i teko je prihvatiti da ga nema.....neko ko je mogao promijeniti svijet..... Dani prolaze, ivot tee dalje, obaveze zovu, nekako se ovjek proba koncentrisat, nastavit dalje sa ivotom al rupa jedna velika stoji na dui, i odlutam od tih misli na kratko, mislim na neto drugo, onda pone neka pjesma na radiju pa me asocira na neto njegovo, neko kae neto na tv-u pa me podsjeti na njegove rijei, pogledam u nebo vidim zvijezde traim njeg, sjednem za komp sluam njega, krenem napolje u ui mp3 sluam njega, gdje se god okrenem tu je, jednostavno u svakoj radnji, pojavi ga vidim, ujem, traim.....gledam u ljude, traim nekog ko je dobar ko on, ko pjeva ko on, koga ljudi vole ko njega, nema...niko mu nije ravan... ove emocije silne su mi se uzburkale vjerovatno iz jednog razloga, prije 1-2h sam doao kui sa koncerta gibonnija....onako iz radoznalosti da odem, radi drutva, radi toga to nisam bio godinama na koncertu.....i cijeli koncert mi je on u glavi, gledam onu binu i u oima mi suze stoje, ekam da ujem Pratim te, da istri na binu da kae Oboavam vas Tuzlooooooo, koja je god pjesma poela ja imam utisak da je neka njegova...kaem lejdi, igra bez granica.....ekam ih, gledam prema gore, traim ga u dvorani.....koju god pjesmu da gibonni krene pjevat ja njeg zamiljam dole kako pjeva svoje pjesme, kako uiva u tome, uiva pjevati sa ljudima, kako pozdravlja djecu iz domova, bolnica, kako im posveuje pjesmu, a oni su tu sa njim, pjevaju, jer ih je poveo na koncert....i sve te misli u glavi... suze su barem 10-ak put na oi dole...pomislio bih i da sam budala, ali eto znam da nisam jedini, da su se mnogima ivoti promijenili, da mnogima vie nije nita isto, da mnogi nose tu istu rupu i prazninu u dui...... @teese i ja sam ekao kao i ti da ga vidim na MTV-u da kaem svima gledajte, uivajte, to je onaj isti Toe Proeski o kome sam vam priao, svjetski poznat, prvi s ovih prostora koji je tako daleko otiao, da s ponosom kaem koga sam sluao i pratio 5-10-20 godina, da napravi koncert ovdje na stadionu da doe 100 000 ljudi, da ga gledam kako hara svijetom.....al kako on sam ree u pjesmi jednoj "suvie lijepo, naglo je prekinut san".....sve je to predobro bilo i prelijepo da bi trajalo, da bi postojalo......naalost ostaje nam veliki al, ostaju nam pjesme,

95

ostaje nam uzor svima, sa svojih 26 nam je pokazao koje su prave ivotne vrijednosti i jedno veliko hvala Toe Proeski to si postojao, jedno veliko hvala to si mi proirio pogled na ivot, dok je mene bie i tebe, voljeu te ko brata dok sam iv...hvala... puno toga bi se jo moglo rei, priati o njemu 10 dana bez prestanka........ i @teese razumijem sve ta govori, i tvoju ljutnju i sve...prava bol ne poznaje utjehu, tako kau, pa se ni ne trudim ni sebe ni nekog drugog puno tjeiti, to je jednostavno neutjeno, i jedino je za nadati se da e vrijeme da uradit svoj dio posla.......vidjeemo....... eto ja iskoristih ovu temu da se napriam svega, da ne otvaram novu bez potrebe........... vie ne znam ni ta sam pisao........budite mi pozdravljeni....... nijemijasno: Dragi moj andjele, nisam te nikada srela, a ipak si uradio najvecu stvar za mene i moju dusu.Osjetila sam to onog 16 tog oktobra, kada si se negdje gore u svemiru nagodio sa Bogom, ponudio svoju dusu za duse mnogih koje su trebale taj dan da odu zajedno sa tobom.....Isto tako nesebicno kao sto si sve u zivotu radio.... Moja dusa je bila jedna od mnogih koja se taj dan uputila gore, uhvatio si moju ruku tada i onako dzentlmenski ju poljubio rekavsi: ''Damice idi vrati se, ja cu da se pobrinem za sve, budi sretna'', ponudivsi mi prelijep osmjeh koji me ugrijao i vratio u stvarnost..... I kako da mi neko povjeruje da mi je neko koga nisam poznavala spasio zivot,i moje roditelje postedio boli.... Jos uvijek mi odzvanjaju rijeci doktora: ''Draga nasa, ti si izgleda imala andjela cuvara koji te je vratio u zivot''.Taj dan sam cula da je dusa naseg andjela ''utonula u vjecni san.Moj andjeo cuvar....... Kako da ja tebi mili moj vratim sto si odledio mojih 28 godina, ugrijao ih i onako sa osmjehom gledao kako se svih 28 latica viju na vjetru....?Kako da ja prihvatim sto si dozvolio za dobrobit drugih da tvojih 26 godina bude zaledjeno?.... Nisam vjesta u rijecima hvale, ali sam pocela da ucim od svog andjela, sve sto sam trebala znati i ciniti, a nisam.... Moje roditelje si postedio boli, voljela bi da i ja mogu tvoje utjesiti bar malo....Mozda jednog dana usudim se da nekome tvom ispricam ovaj tvoj nesebican gest, nekada, kada bude bilo lakse vrijeme,prividno lakse (jer nikada nece biti lakse).... Moje ''hvala'' tebi ce se ocitovati do kraja zivota... Senci01: ZNAS, JESEN JE MOJE OMILJENO GODISNJE DOBA....CINI MI SE U DA SE U JESEN LJUDI VISE VOLE,VISE SE GRLE,BLIZI SU JEDNI DRUGIMA...POSTAJE HLADNO,VRIJEME SPORIJE TEE,PADAJU KISE NEUMORNO LIJU DANIMA,SVE JE TMURNO,MRTVO I BEZVOLJNO...ALI JA IPAK VOLIM JESEN.IMAM VREMENA ZA SEBE,IMAM VREMENA ZA RAZMISLJANJE,NIKADA NE ZURIM,POLAKO UZIVAM U STVARIMA KOJE VOLIM,SPORIJE ZIVIM,DUZE SPAVAM I SRETAN SAM..I TAKO IZ JESENI U JESEN..VEC 16 GODINA.ALI OVA JESEN NIJE KAO SVE OSTALE,OVU NE VOLIM.MRZIM JE!!!OVA JE TAKO TUZNA,OVA JE TAKO BOLNA...OVE JESENI SI TI OTISAO..OVE JESENI SI TI OTISAO..OVE KISE SJECAJU NA SUZE,MORE SUZA ZA TOBOM PROLIVENIH.ZNAM JA DA TI NISI USTVARI OTISAO,TU SI TI NEGDJE..IMA TE U PJESMAMA,U NJIMA CES DA ZAUVIJEK ZIVIS...IMA TE U NASIM MISLIMA,IMA TE U NASIM SJECANJIMA,IMA TE U DOBRIM DJELIMA KOJE SI ZA SOBOM OSTAVIO I IMA TE NA SVIM MJESTIMA NA KOJIMA SI NEKADA BORAVIO.....VRIJEME PROLAZI...SUNCE SE PONOVO U ZORU RADJA,LJUDI SE DALJE SMIJU. RADUJU, PLACU, SKOLUJU, STUDIRAJU,ZARADJUJU PARE,PRAVE I REALIZUJU

96

PLANOVE,UPOZNAVAJU S,ZALJUBLJUJU,DOBIJAJU DJECU,IDU NA ODMOR...A TI?E TO NIJE FRE....TO SAM HTIO DA TI KAZEMM.... DA BAR STANE CIJELI SVIJET STANE BAR NA TREN DA NAM SE OPET VRATIS,NAS JE ZIVOT LAZNI SJAJ,PREVISE ZA KRAJ A PREMALO ZA OPROSTAJ R.I.P TOSE sunshinebaby: Cure moje ( i deki...) danas mi je posebno teak dan i ne znam gdje bi pisala o tome osim ovdje, gdje sam sigurna da e me netko, a moda i svi, razumjeti. Sino sam sanjala naeg andjela, sanjam ga svaku veer... no danas mi je bilo posebno teko kad sam se probudila jer je u snu bio tako prekrasan... onda sam otvorila oi, kino jutro u Zagrebu, a mene neto stee u grudima, tako jako da fiziki boli, udara i pee i ne znam kud bih sama sa sobom... Sve to osjeam je potreba da mu ujem glas. Da barem malo osjetim da je tu. I pustim pjesmu Jedina i kad krene stih " Magla na mom prozoru..." i onaj glas... suze. Bolne, velike, gutaju mene malenu u odnsou na silnu bol u meni. Nemona sam pred tom boli i opet nesposobna da ju pobjedim. Zvoni mobitel jednom, zvoni dvaput, ne javljam se jer nema smisla. Nitko mi nee javiti dobru vijest. Onu djeju nadu da je ON iv i da je sve bila jedna velika neslana ala i da emo mu svi rei da nismo ljuti jer nas je prevario, nego samo sretni jer se vratio... Kome rei ita a da me ne osude i ne pokuavaju nagovoriti da se vratim u stvarnost? Ljuta to doma nemam internet i to ne mogu otii na ovo mjesto gdje e moje rijei nai svoj dom, samo jo glasnije stavim glazbu i putam da me njegov glas ponese dok pjeva "Zlato moje, odavna ekam da pristigne ti". I pomislim si u tom trenutku da li je bol svih nas toliko jaka da dopire do njega dok nas gleda s neba i da li je naa ljubav dovoljno jaka da ga vratimo. udo, da se dogodi. Andjeo, da se vrati. Kia jae pada, suze su nale svoj put do mog jastuka dok se ja pitam ZATO?? I svaki dan se pitam isto. I svaki dan elim da je ovo glupi, nikad odsanjani san i da e me probuditi njegove okice koje e s novim svitanjem rei - HEJ, TU SAM. I NISAM NIGDJE OTIAO. JO U VAM PJEVATI. HEJ, PA TEK MI JE 26! Onda e se nasmijati i rei: VE SAKAM SITE. I mi emo biti sretni jer imamo nekoga na ovom svijetu zbog kojega, i kad sve ide prema dolje, moemo pogledati u nebo i rei: Imamo andjela. Samo to bi, andjele, bilo ljepe i manje bolno da si s nama na zemlji. Na nebu vas ima dovoljno, a ovdje, u ovom grubom svijetu lai, prevara i licemjerja, nama trebaju andjeli poput tebe da nas jednim osmijehom razoruaju. I zato me ne krivite ako ne znam napraviti korak naprijed i rei : U redu je, njega nema ali u redu je i bit e sve ok jer mi mislimo na njega. Znam da hoe i znam da on ne bi htio da patimo ali ljudi moji najdrai, kao da mi je netko otvorio grudi i izvadio srce tog 16.10. i ja ga sad ne mogu spojiti jer je u dijelovima i svaki taj dio plae za Toom. Ljubim vas. Boky: TOE JE ONA POZITIVNA ENERGIJA KOJU SVI MI TREBAMO DA BISMO IVJELI I PREIVJELI U OVOM OKRUTNOM SVIJETU. TOE JE BIO NJENOST KOJU SVI ELIMO OSJEATI, DAVATI I DOBIJATI, IAKO NAS IVOT UI SUPROTNO. TO JE ONO TO SE JEDNOSTAVNO OSJETI. TO JE ONO NEOBJANJIVO U NAMA. ZA NEKE STVARI NISU POTREBNE RIJEI, NIJE IH POTREBNO VIDJETI, UZETI U RUKU. NJIH SE JEDNOSTAVNO OSJETI U SRCU I DUI. KAO LJUBAV NA PRVI POGLED. GAJIMO TE OSJEAJE U SEBI, NEDAJMO DA NAM IH OTMU I UKRADU, ONI TO BI PRODALI I BOGA. INITE DOBRO DRUGIMA, BLINJIMA, KAD GOD STE

97

TO U PRILICI. ODBACITE VLASTITI EGO, TO JE NUNO ZLO. I NABACITE OSMJEH NA LICE, KAO TOE. KAU DA OSMJEH OTOPI SANTU LEDA, OTKLJUA SVA VRATA. I ISTINA JE. POGLEDAJTE TOIN OSMJEH, OTOPIO BI CIJELI JUNI POL, I HIMALAJU, I SIBIRSKE TUNDRE. TOE JE BIO NAA NADA U BOLJI SVIJET. JER KAD BI SVI BILI KAO TOE, NE BI BILO TOLIKO NEPRAVDE, GRUBOSTI I GLUPOSTI NA SVIJETU. I NE ZABORAVIMO, NITA NA OVOM SVIJETU NIJE SLUAJNO, IZA SVEGA TO SE DOGODI, STOJE ILI LJUDI, ILI TA NEKA VIA SILA. IZA TOE STOJI TA VIA SILA, SVEVINJI BOG. POSLAO NAM GA JE DA NAMA, NAPAENIM BALKANCIMA, OTVORI OI I DA NAS NAUI KAKO ISKRENO IVJETI I VOLJETI. I DA NAM POKAE DA JE LJUBAV NAJMONIJE ORUJE KOJE SVIJET POZNAJE. HVALA TI TOE, TO SI RUIO GRANICE. mimapn: Dragi Tose.... Jos uvek ne mogu da verujem da te vise nema. Otisao si tako brzo,za sobom ostavio samo tugu i bol.Sigurna sam da ceo svet pati za tobom, jer je otisao jedini koji vredi.Svakog dana se budim i lezem misleci na tebe.Zasto je moralo tako da bude?Zasto bas ti?Zasto tako brzo?To su pitanja koja muce sve nas koji volimo tebe i tvoju muziku.Ziveces vecno u srcima nas koji te iskreno volimo i bice tako sve dok bude bilo i nas. Zaborav za tebe ne postoji.Necu ti reci zbogom,jer znam da cemo ponovo biti na tvojim koncertima, da ces nam ponovo pevati,mi cemo te s radoscu slusati i pevati sa tobom.Samo ne ovde,vec tamo, u mnogo lepsem i neiskvarenom svetu gde mrznja ne postoji. Pocivaj u miru andjele nas,vecna ti slava. ZAUVEK TOSE!!! Nikita12su: Ako ti jave: umro sam, ne veruj to ne umem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane neto kao leprav trag. I zato: ne budi tuan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i udno drag. Nou, kad gleda u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna.

98

Uprkos danima sivim kad vidi neku kometu da nebo zarumeni, upamti: to ja jo uvek aav letim, i ivim. Zaista je Platon bio u pravu kada je rekao : Uz malu koliinu ljubavi svako moe postati pjesnik. I razmiljam, kada se uz malu koliinu ljubavi moe postati pjesnik, onda je Toe od ovih ljudi napravio genije koji ne poznaju granice. I tako, forumai provode dane tjeei jedni druge A ja A ta mi drugo ostaje nego da ih gledam, da traim utjehu itajui o tom Anelu na Zemlji. S vremena na vrijeme, u moje odaje zaviri i Smrt, da vidi da li ih gledam. I kada se uvjeri u ono u ta je sumnjala, nijemo ode. Ne sjeam se kada mi je posljednji put dola u goste, te kada smo razmjenjivale iskustva s posla. Ovo, nazovimo, iskustvo nas je iz korijena promijenilo. Kao da su se milijardi godina koje imamo iza sebe sruili, pretvorili u pepeo. Kao da ja nisam nikome napisala rije smrt na elo. Kao da ona nikome nije pruila ruku i povela ga na ono drugo mjesto. Mjesto gdje ide naa dua. Zaista, nita vie nije isto. Is this love: Evo sluam te andjele moj mali evo plaem za tobom ne mogu se oprostiti i neu a i nema potrebe kad s tobom mi je lijepo i neka plaem,imam zbog koga i nek tuga ne popusti ne elim to i neu. I poi u sama u tvoj rodni kraj, znam da sam dobrodola tamo i ne trebam nikog kad ti si prijatelj moj i ke bide zauvjek.... ao mi ao i ao to vie te vidjeti neu poljsko cvijee da ti kupim da ti donesem da ti ispriam kako ovaj svijet bez tebe prazan je i pust,da praznina ostaje da nita je vie ispunit ne moe..... luda_mala 88 : Srea u tuzi Otiao si brzo i napravio lom Ali ostavio neto za sobom...

99

Da mi tuga ne slomi srce Ostavio si mi nju... Ostavio si mi prijateljicu Tvoja djela uinila su mnogo Pa i sada cine kada vie nisi tu. U tolikoj boli u njoj sam nala utjehu... Hvala to jo ima snage da nas voli Hvala ti to se za nas bori Bez tebe nebismo se znale niti jedna drugoj toliko dale... Toe Anele sada jedno znaj, Nikada prijateljstvu nee doi kraj Ti si mi ju dao i uvat u ju kao zlato... Ti si mi ju dao i uvao zame Da budemo zajedno za sve dane.. Obeajem da nikad neu da ju pustim Osim ako se ti sa neba ne spusti.. Pustit u je tebi jer je tvoja prva bila, Jer za tobom je tolike suze lila... Prijateljstvo si mi dao i puno ti hvala, Vratit u ti kako god budem znala! Uvijek e biti ljudi koji e mi zbog tebe sudit, Ali ona ne, ona e mi uvijek svoju ruku nudit. Hvala i tebi draga prijateljice, to si tu kada se smijem i kad patim. Zauvijek nadam se prijateljice emo biti I jednog dana zajedno kod Toe u zagrljaju sniti. angel.tose: Da mogu Da mogu sjajni dragulj imati U more bih ga bacila to e mi njegov sjaj Kad bez najsjajnijeg dragulja svemu je doao kraj Da mogu putovati svojetom U krajeve daleke, rajeve na zemlji Bacila bih kartu i prije puta Ne trebaju meni zemlje snova Kad ovo je istina kruta Da mogu sanjati dvore raskone Dvorane zlatom okovane Probudila bih se alosna Jer nisam tebe sanjala Da mogu sve moje elje ostavriti se elju samo jednu imala bih ''Boe, varti ga!''

100

rekao bi moj glas tih LudaMala: Svejedno Meni je svejedno Da li letim ili padam Da li ivim ili stradam Jer tvog osmijeha ovdje nije Nema duu ta da grije Meni je svejedno Da l' se smijem ili plaem Da li stojim ili skaem Jer tvog oka ovdje nije Magijom vjenom da me opije Meni je svejedno Da li leim ili stojim Da l' sam hrabra il' se bojim Jer tvog glasa nema Da u srcu smiri buru to se sprema Meni je svejedno Da li u biti ili ne Da l' u redat' pobjede il' poraze Jer tvog srca vie nije Ljepotom svojom da me pokrije Meni je svejedno Da l' me neko grli ili omu stee Da l' su ljudi sa mnom il' od mene bjee Jer TEBE ovdje nije Ko e sada ljubavlju i sreom da me umije? jo jedna splianka: Sonce nae, sunce makedonsko Toe mili. Otopio si nam due nauio nas dobroti i ljubavi I zalo si, sonce nae. Temno e. Ej ti gore, ti sunce veliko moje dalmatinsko zasjaj jae, obasjaj junije, zagrij Kruevo

101

obrii suze s lica I ohrabri skamenjene na poivalitu vjenom Anela okupljene. MalaJana: Ko to tebi tiho svira Ko u tvoju dusu dira Andjele moj... Ko to tebe nocas ljubi Ko ti ceznjom puni grudi Andjele moj... Ko to tebi uzdah krade u dva stiha serenade Andjele moj... Ko to tebe nikom neda i u snu ti mira neda Andjele moj... I sanjaj i leti nek ti zvezde budu druge zelje same nek se pletu u masnice boje duge pesma kao srce nezno nek ti telo blago mazi dok se mesec nate smesi nek te svaka zvezda pazi. ... nek te Gospod cuva, nek te rajske ptice miluju ... ... Andjele, lepo pajki i cuvaj nas od zla! ... nejra: "Prate me zavjere i strasne namjere gdje god se okrenem blato i kamenje novine i TV budalom prave me i sve se nekako u krugu okrece I sve poskupljuje, a svijet poglupljuje uzmi i nestani, zgazi i prevari ja bi zazmirio i brojao do sto kad bi me, duso, to do tebe odvelo E da si barem tu, pa da ne mislim u tvoje oko mirno da uplovim jer bez tebe mi fali ono nesto neznam sto, bez tebe to nije to..."

102

jasnadm: Oda za Tosu I kad probudimo se, ti si tu, s nama si i kad smo u snu, ne damo te ali realnost druga je. bog nam ga oduze, bog ga je htio za sebe, s bogom nam ode, andjele Bio si od boga poslan bio si, Ovaj svijet nam postaje stran, otkad vise nisi. Bog nam ga oduze, bog ga je htio za sebe, s bogom nam ode andjele. Uvijek si nas cuvao, uvijek si bio majstor za to, i sada to radis samo odozgo. Ne dozvoli majci svojoj da joj umru srce i dusa Podari majci svojoj, bozansku melodiju, znas da ce da slusa. Ne dozvoli djeci ovog svijeta, da budu sirota i tuzna, Podari djeci ovog svijeta, ljubav i toplinu ako im nije pruzena. Bog nam ga oduze, bog ga je htio za sebe, s bogom nam ode andjele. Opet smo svi kao jedno, opet si nas spojio, opet nas dodirnuo, ali ne i ostavio. I jos iscekujemo te mi,

103

na vratima da nam se pojavis, i jos iscekujemo mi, osmijehom osmijeh na lica da nam stavis. Bog nam ga oduze, bog ga je htio za sebe. Nejra: Andjele poviris li nekad dole, Ne prestaju da me bole, Sve ove rane, Samo uzaludno brojim crne dane. Crne dane i jos crnje noci, I pitam se da li cu ikada moci, Da prebolim sve ovo, Da nadjem nesto novo. A onda shvatim, Ja ne zelim da zaboravim, Ne znam ni zelim li da prebolim. Znam sta zelim i sta hocu, Zelim da si tu, Da te ne vidjam samo u snu, Zelim da svima kazem, Pogledajte to je on, On je ziv, Zelim to da im kazem, I pri tome da ih ne lazem. Hocu da te uhvatim za ruku, Da ljudima skratim muku, Da s tobom trcim ulicama, Da u tudjim ocima vise nema mjesta onim bolnim suzicama, Da ih tvoje oci izbrisu, Da otjeraju kisu, Onu kisu koja vec 2 mjeseca lije, Ma neka i lije nek suze krije... Zelim da si tu, Nije vazno u cijem narucju, Ni u cijoj kuci, Ja cu ionako svijetom se za tobom vuci. Trcati cu, Braniti te od zla, Biti cu tvoja sva. Ako pozelis da me u tvom zivotu nema, Nestat cu bez problema. Andjele, Sve cu uciniti, Samo se vrati, Molim te muke nam skrati, Nama samo treba da znamo da si tu, Da prestanemo zivjeti u snu.

104

Zasto na nebo ode, Zasto bas tamo gdje ja jos ne mogu, Jos ne mogu ka Bogu. Andjele, Molim te nesto poduzmi. Ili se vrati ili me uzmi. luda_mala 88: Gledam kroz prozor, kia se sljeva... Ali kako?Kako pada kada je vani sunce? Napokon shvaam..to je kia mojih suza, Suza koje teku ta tobom... Jedna je puna boli i gorine to te nema, a ona za njom je radosnica! Ali zato? Zato radosnica kada ti nisi tu? emu se veselim? emu ona, ona nema smisla....nebi trebala biti tu.. I nastavljam gledati bez cilja u daljinu, sa suzama u oima Nastavljam te traiti pogledom.....traiti te u nadi da u te nai I da e sva ova bol proi i da e sve samo nestati.. A onda.. Onda iza sebe ujem topli glas, osjetim tvoju ruku, Ruku prijateljstva, ruku koja me moli... Moli me da ne plaem, moli me da ne tugujem, Ali ja se opet pitam KAKO NE? ZATO NE? ZATO BOLI SVE? Zato je ba tvoj ivot morao biti igra sa granicom? Zato je ta granica dola ba sada? Zato ne za 100, 200, 300 godina...ma zato nije dosla nikada..... ekaj, stani, glavo luda....Suze su stale, vidim i ja sunce... Ne ipak to nije sunce, to si ti...Jer zapravo ti si Sunce, ti si vjetar, Ti si nebo, ti si more, ti sve lijepo....ti si sve to... I zapravo sve je to bila la, sve je bila la da je tvoj ivot Igra sa granicom, bila je la da si otiao, bila je la da vie nisi tu.. Kako ne vide?Kako su toliko slijepi?....Kako anele? Kako ne vide da si tu svuda oko nas?Kako ne vjeruju? Zato ne osjete da si iv i da nee nikada otii? Zato ne shvate da tvoj ivot e uvijek biti i ostati IGRA BEZ GRANICA!!! sweetkana: To je bio moj najlijepi san, pruio si mi ruku i stisnuo dlan. Pogledala sam te ravno u oi i pourila ti rei: Znam da to nije kraj znam da to nije zadnji zagrljaj. Srest emo se mi gore u raju na najlijepem kraju. Nikada neu rei da si zauvijek otiao jer to ni je istina ti si tu, ti ivi u naim mislima. Znam da pjeva ti sada u aneoskom zboru

105

tamo gore na rajskom koru. Izbrisao si sve granice i zato sada tvoju misiju nastavljamo mi tvoji ambasadori ljubavi!!! Angel si ti Toe crna333tp: DOLAZI VECER TIHO SPUSTA SE MRAK PALE SE NEBESKE ZVIJEZDE I POCINJE MOJ SAN LEGNEM NA TRAVU ZATVORIM OCI SKLOPIM RUKE I MOLIM DA CES MEDU ZVJEZDE DOCI OTVARAM OCI POGLEDAM PREMA NEBU A NA NJEMU MILIJON MALIH ZVIJEZDA KOJE PALE I GASE SVOJ SJAJ PONOVO ZAKLOPIM OCI CVRSTO SKLOPIM RUKE I OSJETIM NEKI CUDAN OSJECAJ NESTO ME VUCE DA POGLEDAM GORE NESTO MI GOVORI DA GLEDAM ZVJEZDIN SJAJ JER BIT CE TAMO ZNAJ I OTVARAM OCI... PONOSNO DIGNEM SVOJ POGLED KAD TAMO. VEC NA ZVJEZDI SJEDI MOJ SAN S VELIKIM BJELIM KRILIMA POGLEDAM GA I IZ SRCA MU POSALJEM ZNAK DA ZIVIM SAMO ZA OVAJ DAN ZA DAN KAD SU MU MOCI RECI KOLIKO GA VOLIM JA SILAZI POLAKO.. I ZVJEZDE JACE SJAJE JER ZNAJU DA POSEBAN JE TIHO SAPUCE NA MOJE UHU DA ME PRATIO U STOPU DA JE SVAKOM MOJOM SUZOM

106

SVOJE LICE UMIO DA JE MOJU BOL KRILIMA SVOJIM TJERAO PLAKAO JE SAMNOM A BORIO SE ZA MENE DA DIGNEM SE I KRENEM S NJIM PORED SEBE OSJECALA SAM NJEGOVU LJUBAV PKLONIO MI JE OSMIJEH DA I JA SMIJATI SE MOGU.. POKLONIO MI JE ONAJ CAROBAN POGLED DA UVIJEK GA NOSIM SA SOBOM REKAO JE JOS DA SVIMA KAZEM DA SU NJEGOVA KRILA VELIKA VELIKA KAO NASA LJUBAV PREMA NJEMU DODAO JE JOS TIHO...DA SMO U NJEGOVOM SRCU POSEBAN SJAJ SJAJ KOJI CE UZET U SVOJ ZAGRLJAJ crna333tp Ljubav tu s neba Bog nam je poslao Anela bijelog nam je na zemlju spustio Njegova krila bila su obasjana ljubavlju i dobrotom Koju pruio je svojom ljepotom Ljepotom svoje due i srca Unio je mir u ivot moj Radost i sreu koju zaboraviti neu ------------------------------------------------------Zvijezda na nebu Ruku mi prui I moju prazninu Ispuni u dui Rekavi te arobne rijei On je uz tebe Brani te i uva te, Jer zna da ga tvoje srce nosi Tijekom danu i u noi Hvala ti zvjezdo Hvala na toj srei to rekla si mi ove predivne rijei

107

Hvala ti anele Hvala na svemu to pruio si ovome svijetu. ------------------------------------------------------Ako malo paljivije slu vjetar taj ut e kako pjeva raj Ako malo bolje pogleda rijeke i mora Vidjet e kakva je rajska sloboda Ako malo jae pomirie ruu Osjetit e boju ljubav nama darovanu Ako bolje pogleda oko sebe Ugledat e anele koji okruuju te Ako malo vie vjerje shvatit e Da nakon smrti ivjet e

luda_mala 88: TI Sjaj tvojih oiju kida mi duu, osmijeh anela boli dok gledam... ali zaboraviti? e to nedam! Iz pogleda tvog toplina zrai, i u tvojim rukama svako e dom nai. Dao si nam ljubav, sigurnost i sreu I nita drugo od tebe ne elim i neu. E kada bih mogla tvoj osmjeh i pogled vratit da nas ne mora samo sa slike zlatit! Elen4e: Vo Prilep na eden laden zimski den, Edna majka so novorodence vo race, Rodi vtoro dete podareno od Boga, Ke se vika Todor, prvoto masko dete na tate Mirno rastese ko sekoe dete, So ocinja ko zvezdi, obravcinja planinski No na nego se gledase nesto posebno Cedoto na mama, ubaviot tatin sin Dete Krusevsko, dete Makedonsko, So golemo srce i zlatna dusa, Praten od Boga da siri ljubov Negoviot angelski glas sekoj da go slusa Vo Prilep na eden laden zimski den,

108

Edna majka so novorodence vo race, Rodi vtoro dete podareno od Boga, I deteto stana najgolemoto junace nase Elen4e: Nekade na nasiov Balkan, Edno devojce se custvuva samo, Tazna, go zali nejziniot heroj, Toj sto otide, tolku daleku, a tolku rano I bese radosta vo zivotot, Ja pravese srekna so negovata pesna, Sekoj stih go znaese ko nikoj drug, So koj, toj nea vo srceto I blesna Bez nego, zivotot I nema smisol Mora napred no neznae kako, Tolku go sakase, tolku I znacese Sega ostana sama vo mrakot Se ja boli, no samo jas znam Vo srceto kriese , edna zelba ogromna, Sobirase hrabrost da mu kaze za toa No na kraj ne uspea, ne mu spomna Nekade gore, vo Bojzoto carstvo Eden Angel mlad, najubav na svet, So negovata nasmevka gleda nadolu, I cuva edno devojce, ko najubav cvet Gleda nadolu I znae kolku ja boli, Sekoja nok ja gali ja cuva, Taa neznae no toj e zvezdata na neboto, Zrakot na sonceto, veterot sto duva I praka znaci no bolkata I preci Da gi vidi, da gi svati,I se potesko I e Zatoa toj prijateli I prati, Nekoj koj sekogas kraj nea ke bide A Toj tamu gore edvaj ceka da ja vidi Ja saka I vo nea ima ogromna verba, Pa koga ke dojde vreme ke ja gusne I ke I ja ispolni taa neostvarena zelba Elen4e: Pogledni nadolu Angelu, I vidi kolku srca za tebe cukaat

109

Na kolku deca ti im trebas Kolku misli kon tebe letaat Kolku luge se nadevaat deka gi gledas Pogledni go Balkanov Angelu I vidi kako odkako tebe te nema Povtorno sme zaedno nema razliki i omraza Tvojata Ljubov ne spoi site nas So tebe dobroto pak zloto go sovlada Pogledni ja tvojata Makedonija Angelu, I vidi ja prazninata vidi ja bolkata Pogledni ja kako celata seuste po tebe pati I go nema sinot toj sto ja sakase tolku Seuste Angelu te ceka da se vratis Pogledni si go Krusevo Angelu I vidi bez tebe kolku e tazno i prazno Uste eden junak Krusevski zamina Edna majka i tatko go izgubija svoeto cedo Vo tvoeto malo gradce na edna Makedonska planina crna333tp: Bio si kao pahulja snijega... koju nam je Bog poklonio spustio s neba da stanujes medu nama ljudim Bio si kao pahulja snijega kojoj se svako djete raduje kojoj se svaki covjek divi Bio si kao pahulja snijega tako posebna i bijela tako sjajna ali kratkog vijeka Bio si kao pahulja snijega koja je na srcu svoj trag ostavila svojom neobicnoscu sve voljela Kao pahulja snijega bio si ti a to ces i ostati jer volimo te svi crna333tp: ANDELE OTVORI SVOJA VELIKA KRILA OSVJETLI IH DA BI BIJELA BILA OSVJETLI IH U NOCI DA SE SJAJE

110

OSVJETLI IH JER BEZ NJIH NE ZNAM DALJE ANDELE NA LICE STAVI OSMJEH KOJI CE ME JUTROM OBASJATI KAO SUNCE A NAVECER KADA U TONEM U SAN SANJAT CU OSMJEH TAJ ANDELE NA LICE STAVI BISERNI POGLED POGLED KOJI CE U MENI BUDITI LJUBAV I NOVU NADU.POGLED KOJI CE ME VODITI KROZ DAN A U NOCI OSVJETLITI SAN. ANDELE PUSTI ONAJ PREDIVAN GLAS NJIME ME BUDI, PRATI KROZ DAN A KAD DODE NOC NJIME ME USPAVAJ . PJEVAJ MI TIHO NAJTISE STO MOZES PJEVAJ MI O TOME KAKO TI JE GORE... TIHO NA UHO MOJE SAPNI DA ZNAS KOLIKO MI ZNACIS crna333tp: Pjesma MOM ANELU Tiho plaem u kutu svoje sobe Da nitko ne vidi bol iz due moje Suze teku niz obraze Kad na slici vidim lice tvoje Pa se sjetim osmijeha to na stranu bjei I srca tvog to se nama smijei Al sjetim se i onih rijei to u pjesmama znao si rei I onog kobnog sata Kad prestao si biti s nama Bol u grudima ubija me Kad sjetim se da vie nema te Utjehu Bog mi alje ovu Da s njim si na Nebeskom dvoru I sad zahvaljujem Bogu I palim svijeu ovu Za svog ANELA na Nebeskom svodu tuzna_cura: Uvijek kad nekoga izgubim pitam te Boze zasto??? Ali, Ti mi nikada ne odgovoris...znam uzalud postavljam pitanja uzalud se budim svakog novog svitanja... jer odgovora nema...uvijek uzmes onog ko nam jako treba... Zasto uvijek uzimas one koji vrijede...mozda zelis da te tvojim putem slijede? Mozda ces im otkljucati vrata raja???

111

Mozda jos nisu dosli do svoga kraja?? Mozda ce postati tvoji sveci? Daj molim te...bar nesto reci... Mozda je moje pitanje okrutno i glupo ali zasto ne uzmes skitnicu ispod mosta?! O Boze dragi kada ce vec biti dosta!!!? Kada ce ljudi shvatiti sta im porucujes...kada ce shvatiti da Ti odlucujes?? Da li je to tvoja poruka??? Da shvatimo da je bas svaka Tvoja odluka?! Da nije bitno jesmo li dobri ili zli.... da o svemu odlucujes TI!! Koliko sam puta plakala zbog tako dragih ljudi Boze dragi milostiv im budi! Danas sam izgubila nekoga koga ustvari nisam ni znala a vec sam mu na neki nacin svoje srce dala.. Danas je jedno predivno bice izgubio cijeli svijet o Boze zasto si ubrao taj predivan cvijet!!!???????????? sarajevo07 ANELE, spavaj u Boijim rukama nek nam te uvaju Boiji uvari da nam dua mira nae, Da si u Rajskim odajama, da si s pjesmom i u miru, preao taj put... U mislima smo s tobom i uz tebe, cijelom svojom duom i srcem, svijeu svako od nas pali, Mi smo ranjeni, zbunjeni i slomljeni, jedina nam utjeha pjesma tvoja i tvoj ljubljeni lik... Suze su gorke, teku kao nepresuna rijeka svijetom, ne pomae, ne prstaje ta bol, ta tuga, taj oaj... Jedino nada ostaje, da SRESTI EMO SE OPET svi, negdje, u rajskim odajama, tamo gdje dobri ljudi odlaze... Jedini na, dobri, voljeni, najbolji TOE! POIVAJ U MIRU ANELE! ledena199: Za Tou Ti... koji si sada negdje gore... ti.... koji svojim aneoskim glasom sada anele uveseljava ti....

112

koji si nas prerano napustio.... Napustio si nas u cvijetu svoje mladosti... ti... koji si nam pjevao svojim aneoskim glasom sada si otiao gore, Bogu.... zato to dobri ljudi kao ti ne mogu ivjeti na ovoj okrutnoj i nepravednoj Zemlji... Ali znaj jedno Toe... uvijek e ostati u naim srcima i mislima... i tvoje pjesme, tvoja remek - djela e zauvjek ivjeti dok god ivimo i mi.... mersiha: Tamo si ti, gde sve je tako visoko. Tamo si ti, gde niko jos bio nije tamo gde tuzan srecu pije. Tamo si ti, gde nebo sa zemljom place i gde se voli od svega jae. Tamo si ti, gde ptice svijaju gnezda tamo gde pada malena zvazda. Tamo si ti, tamo je mesto tvoje tamo gde suze ne postoje. mersiha: Bez tebe dani se ne broje Otkada ode vreme je stalo jorgovane srece vetrovi lome u ponor tuge srce mi palo nesto bi reklo, ali nema kome. To malo svetla u tamnoj noci i tvoje nocas trepere oci dodji, obasjaj puteve moje bez tebe moji dani se ne broje. Od reke suza oci me peku muzike bola naviru note umoran plovim kroz tamu neku proklinjuc' onog koji te ote mersiha: Trazio sam od planina ja trazio od bistrih rijeka ja da mi budu razgovor pred jos jedno svitanje Trazio sam od tisina ja trazio od mjeseca sto sja da mi daju odgovor

113

na to jedno pitanje Gdje je moja svila gdje je moja svila da zna da je ljubim jos bi ziva bila Trazio sam od daljina ja isao za tragom predaja gdje je ona tanka nit koja spaja i razdvaja Na pogresnom si putu ti odgovarali su mi idi trazi je u sebi svu je ljubav dala tebi bella__sb: zasto ti,zasto sada... ....zato,kako i kada... ...zavrijedio to nisi ti... .....sada za tobom placemo svi... ...cijeli balkan,suze lije... ...sunce u mom zivotu vie ne sije...... ...zalosno je sve oko mene... ...jer vise nikad nee biti tebe... ...moje oci...tebe vidjet nee...... ,...srce me uasno pee... ....ne mogu suze skriti... ....ne mogu ista vise biti.... ..sve se promijenilo odkad te nema.. ...ostala je samo tuzna sjena... ....plae mi se,nemogu vie... ....pue vjetar,padaju kie.... ....tvoj grob pun cvijea... .....ti ivi u raju gdje je sada srea.. ....mi patimo i dalje... ....sauee ti cijeli balkan alje... ...ti nas gleda i patis s nama... ....a meni se srce i dalje slama... .....vratila bih te opet....u svijet.. ..ali ti si bio jedinstven cvijet.. ..kojeg je bog ubrao.... ....nama je tebe ukrao.... ..sebi te doveo.... ....jer si dovoljno na zemlji proveo.. ...aneo....predivnog lica... ....ovdje je kraj....svih prica... ...ivi u mome srcu jo uvijek... ...i to e tako biti zauvijek...

114

...voli te bella tvoja...... ....ovdje je gotova prica moja... Anna Lee: Hvala Hvala ti za tvoj osmjeh, koji je vjecno sjao kao toplo sunce Hvala ti za tvoj andjeoski glas koji je vjecno pjevao Hvala ti sto si nam pokazao da ljudi mogu biti dobri Hvala ti sto si mi pokazao da znam tugovati Prokleta je cesta sto te uzela tako mladog i ostavila nam samo tugu i gorak okus u ustima Proklet je slucaj koji te natjerao da podjes tim putem Pitam se je li moglo biti drugacije ili je sudjeno da odes. Je li onaj gore zelio da dodjes k njemu? Previse pitanja koja odgovora nemaju, sve dok jednog dana se ne nadjemo na putu kojim si ti posao. Hvala ti za sve... I nadam se da cemo se jednom sresti... Gore medju zvijezdama... Biljana PG: ...Bio je cvetak... No, to je jucerasnja vest Svi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i sest Nas svijet je bio tvoj licni atelje Veliki film sam snimala Bio si jedna od tri zelje koje sam ikad imala... mersiha: Ne znam kako podnijeti ove noci preduge ne znam kako pobjeci do svitanja ne znam kako vratiti jednu mladost skrsenu i iz praha zivot joj podariti sad se pitam da li treba zivjeti iz navike il' da skoncam pa da budem kraj tebe Jer gore si ti Boze, nocas rajska vrata otvori i u svoje dvore mene primi ti jer tu vjecno pociva jedna ljubav najveca Boze moj, nocas cu za njom Nena: Kad bi se mogo probuditi Svi aneli nebeski bi od sree plakali. Jer bio si dio njih, bio si dio nas.

115

I dala bih sve na svijetu da ti opet ujem glas. to odzvanja mi u mislima dok stee me u grudima. Nisi bio nitko moj al svejedno, voljela sam osmjeh tvoj. Nisam se zaljubila. Premlad si bio za mene. Moja je generacija svoje odludovala dok ti si stasao. A ti si nas svojim divnim pjesmama ponovo u mladost vraao. Hvala ti, hvala do neba. marry_18: Bio si mi utjeha i nada kad u mom srcu tuga vlada... Sve mi u zemlju sve propada... Reci mi, reci mi sta da radim sada?? Kad padaju ove tuzne kise... trebam te sve vise i vise.. I padaju ove tuzne kise.. I moje suze se prolise... Rekla sam snazna cu biti.. i da suze necu liti ali cemu sve to kriti.. Kad o tebi sad mogu samo sniti... Svoje pjesme ostavio si nama.. i njih nece prekriti tama.. Jer pjesme i dobra djela andjela poput tebe, ne zaboravljaju se lako i znaj anele da te volim jako mersiha: Posalji mi poljubac na kapima kise Neka se njezno spuste na moje usne I dozvole da ih upijem Ja cu znati da si to ti... Posalji mi dodir na krilima vjetra Neka se zaplete u moju kosu I poigra nestasnim pramenovima Ja cu znati da si to ti... Posalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda Neka zabljesne u mojim ocima I nikada se ne ugasi Ja cu znati da si to ti... Sestra Vera:

116

Poklana mi bijele oblake Danas, poslije none kie. Bijeli oblaci na jasnom nebu. Ovako ja zamiljam raj. Da li e me ekati? Da li u Te ekati? Tebi u uvijek pripadati. Ti si dua due moje. Vjerujem da e me ekati. Vjerujem da u Te ekati. U bezvremenom UVIJEK, Naoj, naega OCA kui, Pripadajua potpuno Tebi, Najroenijem, najbliem, jedinom.

Sestra Vera: Prataj Toe, Gospod neka blagoslovi Tvoj put po ishodu! Ti nee umrijeti. ivjeti e, samo drugim nainom postojanja. Tvoj aneo uvar primio je Tvoju istu duu. Neka Ti Gospod daruje najljepe rajske vidike! Prataj Toe, Rastali smo se s Tobom , Ali ne zadugo. Kako e brzo proletjeti ovaj na privremeni zemaljski ivot. Dan, dva i mi emo za Tobom! Uskoro emo se vidjeti! Sestra Vera: Jednom, biu pozvan otii za suncem. Zalazea zraka utisnuta u oblak. U Tvojim oima bie pozdrav i oprotaj. Nastae no... Ali u osvit novoga dana Zraka izlazeeg sunca utisnuta u oblak Biti e u oku Tvom pozdrav i sjeanje. Jednom, i Ti e poi za suncem. U suton i osvit dana. Zatvoriti e se krug sjeanja i nade. U konano ZAUVIJEK, U svijetlo nezalazee SVJETLOSTI. I no e biti za nama. nika_23: zora je, svanula suza je iz oka kanula zora je,nema te

117

cujes li, nemogu bez tebe. sanjam te, sanjam te sve me jos, sve me jos sve me sjeca na tebe samo pjesma tvoja cuje se a nema te. zora je, nema te samo me tuga miluje zora je, svanula suza je iz oka kanula.

ana...split: ANELE Bio si na osmjeh, Naa srea... Sad toga vie nema Otia si anele, Nisi reka zbogom Prui mi ruku, Da i ja mogu s tobom Tvoje pjesme ostaju nam, A ja nemam snage Da ih sluam... Anele,dua boli, Srce se stee... Samo kad nam misli Prema tebi odlete... I molim Boga Da nam tebe vrati, Ja ga molim A prolaze sati... Anna Lee: Znam da ne zelis da placem al' suze se opet kotrljaju niz lice nicim gonjene, samo mojim bolom vodjene Slusam tvoj prelijepi glas znajuci da je tvoja dusa negdje visoko znajuci da te nista ne moze vratiti.

118

Otrgnut mi je komadic duse i nosi ga sa sobom, da ga vratis kad se vidimo u visinama. Do sada nisam znala koliko nesto moze boljeti no sad sam naucila. Hvala ti za to. Ne mogu se vise ni nadati, samo mogu tugovati... ASTRA: ZASTO???? Boze,zasto si ga uzeo sebi? Zasto je tako mlad potreban tebi? Zasto ga nisi ostavio da nam ljubavi da jos?? Zasto Boze,kad je bio divan?!Nije bio ni malo los!!! Prva noc bez njega, Kako da prezivim? Boze vrati mi ga, Bez njega ne mogu da zivim! Zasto ga nema?Kako bez njega? Boze vrati mi Toseta!Ne mogu bez njega! Boze vrati mi ga,Nelim ga vidjeti.. Boze daj mi snage,Kako cu prezivjeti!? Prva noc bez njega, Kako da prezivim? Boze vrati mi mog angela, Bez njega ne mogu da zivim! Zasto si ga uzeo zauvijek? ZASTO BOZE?? Zasto kad je on pravi covjek?? On je MOJ TOSE!! Prva noc bez njega, Kako da prezivim? Boze vrati mi Toseta Bez njega ne mogu da zivim! admh: Twenty six autumns I didnt know him But it doesnt matter I try to forget Still I dont feel better I sit here alone And start writting a letter

119

To him I know its no use But I feel like crying The most stupid thing Is to write about dying The game is over now And his soul is flying Away In your notebook So many words left unwritten So many pages will remain blank Some will forget and some will remember Ill never look at the morning sun Again Cos all I would see there is you Twenty six autumns Twenty six springs You can never know Just what future brings Whether theres someone Who pulls the strings Above Thoughts running in circles They wont go to sleep I want to say something But talk is so cheap Ill bury this letter Somewhere deep Inside In your notebook So many words left unwritten So many pages will remain blank Some will forget and some will remember Ill never look at the morning sun Again Cos all I would see there is you ~~~~ This one is in Polish, which is my mother tounge. It's written to fit the melody of Soba za tugu (it even has the same layout of rhymes). I tried to translate it to English the best I could Wygldam przez smutne okno I'm looking through the sad window I patrz jak kwiaty mokn

120

And watching how the flowers get wet A deszcz na szybie tak smutno And the rain on the glass so sadly Maluje nam inne jutro Paints a different tomorrow for us I wci uwierzy nie mog And I still can't believe e Ciebie tutaj ju nie ma That you are not here anymore Los inn wyznaczy drog Fate has chosen a different path *(for you, for us - it doesn't say exactly for who)* Zostay tylko wspomnienia Only memories are left I w gowie znw tylko jedna myl And in [my] head again only one thought 'Kiedy twj gos usysz...?' 'When will I hear your voice...?' O jednym marz tylko - by Only one thing I dream about - that you would piewem swym przerwa cisz Break the silence with your singing Aniow wielu jest w niebie There are many angels in heaven Wic czemu Bg chcia te Ciebie... So why did God want you [there] too... I w gowie znw tylko jedna myl And in [my] head again only one thought 'Kiedy twj gos usysz...?' 'When will I hear your voice...?' O jednym marz tylko - by Only one thing I dream about - that you would piewem swym przerwa cisz Break the silence with your singing Cisz t ktra tutaj nastaa This silence which has fallen here A gdy nastaa serca zamaa And when it fell it broke hearts ez nie ukrywam cho nie przystoi I don't hide [my] tears although it's not proper Mwi jak to bardzo boli To say how much it hurts Cisz t ktra tutaj nastaa This silence which has fallen here A gdy nastaa serca zamaa And when it fell it broke hearts

121

ez nie ukrywam cho nie przystoi I don't hide [my] tears although it's not proper Mwi jak to bardzo boli To say how much it hurts W obokach smutnej szaroci In the sad greyness of clouds I w krwawej lici czerwieni And in the bloody redness of leaves *('bloody' as in 'blood', not a swear-word)* Pomidzy kroplami deszczu Between the raindrops Twj umiech w barwach jesieni Your smile in the colors of autumn I wci uwierzy nie mog And I still can't believe e Ciebie tutaj ju nie ma That you are not here anymore Los inn wyznaczy drog Fate has chosen a different path Zostay tylko wspomnienia Only memories are left I w gowie znw tylko jedna myl And in [my] head again only one thought 'Kiedy twj gos usysz...?' 'When will I hear your voice...?' O jednym marz tylko - by Only one thing I dream about - that you would piewem swym przerwa cisz Break the silence with your singing Aniow wielu jest w niebie There are many angels in heaven Wic czemu Bg chcia te Ciebie... So why did God want you [there] too... I w gowie znw tylko jedna myl And in [my] head again only one thought 'Kiedy twj gos usysz...?' 'When will I hear your voice...?' O jednym marz tylko - by Only one thing I dream about - that you would piewem swym przerwa cisz Break the silence with your singing Cisz t ktra tutaj nastaa This silence which has fallen here A gdy nastaa serca zamaa And when it fell it broke hearts ez nie ukrywam cho nie przystoi

122

I don't hide [my] tears although it's not proper Mwi jak to bardzo boli... To say how much it hurts Anna Lee: I svijet je izgubio boju Otkad te nema I svaku pjesmu koju Zapocnem ne dovrsim Svakim danom napisem jedan stih Kao da te pokusavam zadrzati. Kao da ce sjena zaborava prekriti sve Kada dovrsim ovu pjesmu. No znam da nece, Ti ces zauvijek biti tu Naslonjen na moje rame Prateci me kud god da podjem mersiha: Nebo nek' te cuva moja zvijezdo jedina vrijeme nek' ti skrate naljepsi stihovi pjesme andjela Znam ti me s neba gledas i pazis ocima svojim bisernog sjaja a kada suze pustis po meni doci cu gore, postelju spremi Anna Lee: Da me pitaju za jednu osobu Koja mi je promijenila zivot Rekla bi im tvoje ime Da me pitaju za najtuzniji dan Rekla bi im 16.10.2007. Da me pitaju hoce li rana Ikada potpuno zacijeljeti Rekla bi im nikada Da me pitaju cemu se nadam Rekla bi im da se nadam da Cemo se jednom sresti Da me pitaju za jednu zelju Rekla bi im da te zelim vratiti... Tasa: '' JA ZIVIM S TOBOM '' Ja kroih tamom ivota traei svjetlost tvoju al kad me ponese smrt ja shvatih gdje bijae.

123

Da ona je bila uz mene i vodila me kroz ivot moj Smrt mi podie zavjesu noi Ja vidjeh tebe u ljubavi svoj. U naruje si me uzeo svoju Spoznaju otkrio novu Da Kriste ja ivim s tobom Sretna i blaena sam sad. KADA VIDI DA ME POLOE U ZEMLJU JA NEU NESTATI??? ZAR SUNCE I MJESEC NESTANU KADA ZADJU.....!!!!!!!

Forumaica: Pustit u kiu da mi suze ispere Pustit u sunce da izblijedi uspomene Pustit u dugu da mi uljepa dane Pustit u vjetar da sliku tvoju otpuhne Ali kia prestaje padati Mjesec e sunce zamijeniti Duga e uskoro nestati Vjetar nee vie snano puhati to kad suze opet dou to kad se uspomene vrate polako to kad dani tuni postanu A tvoju sliku izbrisat ne budem mogla A sve u to I kiu i sunce i dugu i vjetar Doekat i otpratit bez tebe Tko si ti i to mi znai Priznajem pitam se ponekad Zato iz mog ivota se ne povlai I zato sam jo na tebe slaba A onda sama sebi se nasmijem Odgovor nai i sama umijem Ti si onaj kojega sam voljela I tvoj osmijeh sve mi je znaio S tobom bila sam sretna A bez tebe svi dani su ko jedan Prolaze sporo, da sporije ne moe

124

Gdje je sada, reci mi Boe Da ga naem, sebi vratim Jer vie bez njega ne mogu.. *anna*: OTKAD NISI SA NAMA! Neznam kako ti je sad gore sa zvjezdama Ni, dal si nasao mir medu oblacima Dal si sretan i nasmijan!? Ovdje se sve promjenilo Otkad nisi sa nama Svijetom je tama zavladala Vise nista isto nije Cak ni jesenje kise Ni na granama lisce.. Vise ne mirise cvjece Niti sunce sja Nista vise isto nije bez tvog osmjeha Zima nam sporo dolazi Mjesec po mjesec prolazi Medu nama tuga vlada Zanjemila su mnoga usta Vani ulica je pusta Nastala je tisina Tisina koja u srce dira Neznam da li nekad pozelis da se vratis da u svoj rodni grad svratis !? Al mi tu molitvu svako vecer ponavljamo Sve bi dali da te jos jednom vidimo Otkad nisi sa nama Sve se promjenilo I doista neznam cemu vise da se nadamo I kome da vjerujemo Kad sve sto smo gradili sad je potonulo I sve sto nas je veselilo sad je nestalo Sa zemljom se stopilo Za tvojom dusom otislo Forumaica: Neki kau nema te vie Ja se onda od njih miem Kako ga nema, evo, tu je U srcima on se krije.. Neki kau nema te vie A ja potajno suze briem to je njima, zar ne vide Osmijeh taj i oi njegove..

125

Neki kau nema te vie A ja tada jedva diem Kako to, to nitko ne uje Njegov glas to svuda odjekuje.. Neki kau nema te vie A na mom licu pie Nemojte tako, jer tuno je to nita vie nije kao prije.. Neki kau nema te vie A ja mislim budite tie Pustite duu svoju da pouje Njegovu pjesmu to do nas putuje..

ima li dan za nas: Odjednom si otiao igrom sudbine Nama je to donijelo samo bol, tugu punu gorine... Kaklo je samo nepravedan ivot ovaj Anele sada otiao si u vjeni raj... Bio si olije same dobrote Uvijek eljno spaavao djeje ivote Izgledao si poput anela nevinog Prelijepog lica, toplog osmjeha bijelog... ivio si u nama i ivjet e uvijek Po svemu dobrom pamtit emo te zauvijek Sada si na boljem mjestu ti Ali s tim se nemoemo pomiriti mi... Gdje je nestao onaj osmjeh topli Kojeg svaki ovjek za tren zavoli Za tobom svaki dan bezbrojeno ljudi suze puta i za tvoju duu moli... Kako da sad ovu tugu i bol otjeramo A jo uvijek toj tunoj vijesti nevjerujemo Svaki dan u glavi pitanje je isto Zato si tako brzo oti'o...? Toliko si jo ivota imao za ivjeti A sada sve to nam ostaje nad tvojim slikama, pjesmama i uspomenama je bdjeti... Tuga koje se nadvila sad je nad svima Rijetko tko sad na licu osmjeha ima... Dan za danom polako e prolaziti Nova jutra bez tebe svitati Nova tuga i dalje e dolaziti A rane u svima nama i tvojoj obitelji nee jo dugo zacijeliti... Aneoski glas ti si imao Jo mnogo lijepih stvari u ivotu uiniti si trebao, mogao... Ali... Svijetlo se brzo ugasilo Bog te k sebi vratio i ovog okrutnog svijeta spasio

126

Da pjeva njemu i anelima Zauvijek sretan je On koji te sad ima Jer ipak ti aneo pripada anelima... fungirl18: ANELE Tjeram te kroz pjesme, dua ti je bila na podu, aneo ju je pokupio Ruka ti je bila bijela, oko me gledalo. Suze idu niz potok, nije ti se ispunila elja; Umrijeti u tvom zagrljaju. Zaspao si, zaklopio oi; bio u snu. Sanjao, matao. Probudi se u svijetu i gleda na tune due, koje si ostavio za sobom. Neu pustiti suzu, makar mi ne uspijeva. Hej, gdje si? Nema vie sjaja, onog anela. Nestao je i on, a i mi s njim. Zauvijek budi s nama, preslabi smo. emu suze(?) Kada nezna ni tko sam. Tvoja dobrota, zasljepila me. Toe, dri nas. Toe, jel sanjamo? Heej, emu suze na ovome papiru? Toe, vidi me? ( vjerujem u to) uje li nas? Vratit es se nama, jel tako? Poljubi me, evo me k tebi. Bojim se , zaklopiti oi, bojim se, da vie se neu probuditi. Mjesee, moes ga vratiti? Ti si kriv. Boe, uvaj ga, dopusti mu da nas gleda.

127

Atlantis: Za usnulog anela... Prva jutarnja misao dok otvaram oi Zadnja molitva na usnama mojim u noi Sklopim ruke, al' rijei kao da nemam vie Tek pogled ka nebu, iz kojeg liju kie Prolaze dani, ali dua i dalje plae Pokoji osmjeh na licu, no boli sve jae Zato, pitam stalno i Boga i sebe, da li je mogue da nema vie tebe Zaboljelo je kao nikada prije ovjek ni ne zna ta mu sve srce krije Tog jutra kao da je svijet stao Na mjestu gdje tvoj je ivot pao Tragovi na cesti, oiljci na dui Svaka suza srce e da ugui Milijun dua u molitvi je skupa U prsima srce kao ludo lupa U zaborav ne damo tvoje djeake oi One su nam putokaz, mjeseina u noi Zvijezda najsjajnija si na nebeskom svodu Najljepi glas u rajskome zboru Snivaj anele, na boljem si mjestu Kraj Boga kojeg ljubio si toliko Tvoj glas, tvoj osmjeh Ne moe zamijeniti nikada niko. malena1901: Andjele... Andjele cujes li me, ove noci dok u nedogled ulicama koracam brojeci blatnjave korake, i svoj pogled rukom pokrivam da ga drugi slucajno ne vide. Osecam se tako prazno u ovom bezimenom gradu, prekrivenom maglom. Ulice puste raspiruju strah u kostima, zidovi nemi, a u glavi bezbroj pitanja. Andjele osecas li, ove noci bol sto mi dusu ko svilu razdire,

128

i kristalne suze koje uz kisne kapi lede moje obraze. Svuda oko mene je mrak, a negde u daljini zvuk tvoje pesme se cuje. Ponocne svetiljke zrak kroz tamu dopire sve do kraja ulice. Tako je topao,drag i podseca na tvoje lice. Andjele vidis li me, kako za tebe nocas na kolenima molim i po stotinu puta proklinjem ovo sivo nebo iznad mene, i onaj dan kada te je sebicno od nas uzelo za sebe. Andjele molim te, probudi se i pogledaj dole pa reci da li si sada srecan tamo gore kada vidis da je nebrojivo mnogo ljudi koji za tobom placu, koji te jos uvek vole... ASTRA: Svako jutro kad se probudim Ja duso na tebe pomislim Svako jutro za tebe suzu pustim A rijeci ne mogu da izustim Svaka minuta bez tebe je srcu gorcina I svakog se trena molim Bogu da sanjam,da nije istina.. Mrze moj pogled u prazno,mrze sto sam tuzna toliko... Ali oni ne znaju duso da nedostajes mi..I ne znaju koliko.. Iz dana u dan tuga veca je... A ja i dalje sanjam da vidjecu te... Duboko u sebi znam da si otisao.. I vjerujem da si najbolji put pronasao.. Al ja ne zelim da vjerujem da te vise necu vidjeti... Da me nikada vise neces svojim toplim rukama zagrliti.. Necu,ne mogu i ne zelim da se pomirim sa tim.. Da najdraze moje zauvijek gubim.. Kako da shvatim da vise necu cuti glas tvoj.. Kako da shvatim da nas toliko dijeli,nadrazi moj! Otisao si,a nisi rekao ni Zbogom.. Otisao si i sada si zauvijek sa Bogom.. On mi te je poslao,da mi das najljepse sve.. On mi te je poslao,ali i uzeo te... Mrzim sto te necu vidjeti vise.. Mrzim jer ovo srce bez tebe ne dise!! Zelim da odem tamo gdje si ti.. Samo na tren,da znam da si dobro,najdrazi...

129

malena1901: Ne zelim... Ne zelim da verujem ljudima kada kazu da nema te vise, da je duga tvoj osmeh odnela i zajedno sa njim zauvek nestala. Ne zelim da verujem, da neko sada o tebi pesme pise da je zbog toga i ovo nebo sumorno i da za tobom iz oka ne prestaju kise. Ne zelim da verujem da si od nas tek tako otisao bez i jednog jedinog pozdrava, zato uvek odmahnem rukom kada kazu: ``Pomiri se,to je sudbina...`` Ne, ja ne mogu i ne zelim da verujem u to da cu ti lice videti samo na slikama starim, da necu biti deo jos jednog koncerta, ni osetiti na obrazu dodir tojih mekih usana, da tvoj glas necu pozdraviti aplauzima, i da cu zbog toga zaliti i plakati danima. Ne zelim da verujem u price koje pricaju ovi ljudi, jer jos vise sam slaba kada kazu:``Neno drzi se,hrabra budi...`` Ovaj je svet bez tebe prazan i ubija bojim se da priznam sebi i drugima da sve je moje sa tobom otislo, jer znam da od toga jos teze bi mi bilo... Zbog toga sto sam kukavica i ne mogu da podnesem ovu bol, ja ne mogu i ne zelim da verujem u to... malena1901: Od kada si otisao... Od kada si otisao najdraze moje ove okice u prazno gledaju. U njima vise nema sjaja, u njima se vise ne razaznaju boje. Samo gorke suze liju i svakog novog jutra se boje. Od kada si otisao najdraze moje ove ruke neprestano drhte. Vise ne pisu,jer nemaju kome

130

tvoju sliku uz sebe privijaju i toplim dodirom iz dana u dan celivaju. Od kada si otisao najdraze moje ove se usne ne smeju vise, tiho samo nocima molitve sapucu i tvoje ime u mraku dozivaju. Od kada si otisao najdraze moje ovo srce svakoga dana kuca sve tise i tise. Zivotu se vise ne raduje kao pre, jer bez tebe i tvog osmeha na ovome svetu najdraze moje sve ostalo je manje bitno, sve ostalo nevazno je... malena1901: Molim vas... Kada na radiju zacujete njegov glas i tu moju omiljenu pesmu jedno molim vas, ostavite me samu. Jer dok mi stara melodija obuzima telo, drhtacu i svaki njen dobro poznat stih suzama zalicu. Molim vas tada govorite tise pustite ovu dusu da za njime pati, da za njega dise. Molim vas tada zatvorite vrata moje sobe, i izbrisite sve tragove koji do nje vode. Kada na ekranu ugledate njegov lik njegov osmeh-moju ikonu najdrazu od svih jedno molim vas, ostavite me samu. Jer lice cu tada rukama pokriti, oci sklopiti i za njim jecati. Molim vas tada govorite tise pustite ovu dusu da za njime pati, da za njega dise. Molim vas tada zatvorite vrata moje sobe, i izbrisite sve tragove koji do nje vode. Kada me nadjete tuznu kako sedim i gledam tamo gore, precutiti sve jer bi vase reci

131

mogle jos vise da me zabole. Jedno molim vas, ostavite me samu ne dodajte bez potrebe so na ovu zivu ranu, nemojte me tesiti recima praznim, nemojte me sazaljevati pred ljudima raznim. Samo me pustite da se za njega jos jednom u miru pomolim, samo mi dozvolite da mu jos jednom kazem koliko ga volim... fungirl18: PRIA O TOI... Bog je stvorio svijet...nebo...i..zemlju... na zemlji ljudi dobri i zli.....na nebu aneli.... Bog je stvorio njega....poslao ga na zemlju... nazvali ga Toe.. Dao mu tijelo ovijeka.... i osobine anela.... irio je dobrotu...ljubav....sreu...pomagao je svima.... nije vidio zle jer u njegovom srcu svi su bili dobri.... ...nije mario za novac i slavu... pjevao je,jer ga je to inilo sretnim.... On imao je dobro srce... Ali jednog dana pogledao je u nebo i rekao"Ja idem gore" nije prolo tek par dana....otiao je sa ovog svijeta... gore meu anele... ...Jer on je aneo... Ostavio je sada ljude na zemlji i one dobre...i ..zle... za njim sada plae cijeli svijet... ali on je irio sreu... on je davao ljubav... i zato ivi u srcima ljudi... Ne plaite kada ste tuni.. jer on i dalje ivi sa nama ..Njegove pjesme sluajte ponekad i stih neki zapiite kao on neto dobro uinite i makar nekad sjetite ga se svi jer samo jedan je bio Toe Proeski nixa007: TRAIM TE U SNOVIMA... Dragi prijatelju, nedostaje mi... Svijet vie nije isti bez tebe... Sunce i dalje sja, i dalje padaju kie, zvijezde su tako sjajne, mjesec je pun, a tebe nema vie...

132

Jutrom tuga me budi... esto sam usamljena, i u mranim noima, vidim tvoje lice samo u snu... Razgovaramo, samo u snu... Pokuavam ti neto rei, ali rijei ne izlaze van... Samo ti elim rei, fali mi... Samo ti elim rei,hvala ti... Samo ti elim rei, najbolji si... I svijet je tada stao kada si otiao... I aneli su plakali zbog tvog odlaska... Ali ti si sad jedan od njih... Najslai aneo na nebu... Uinio si tolike mase sretnima, svojim prekrasnim osmijehom i djelima... Sada, samo utnja se uje i tvoja pjesma odjekuje... Toliko ti rijei elim prenijeti... Osjeam da me uje, jer ima vremena za svakoga... Tjei me i sada kada sam tuna... I jedva doekam no kada sanjam te... Vidim, anele, obraa mi se... U mojim snovima, tvoj je apat poput pjesme... Samo tamo te vrsto zagrlim... Molim te, vrati se, zar ne vidi kako su svi tuni bez tebe... Fali mi, moj dragi anele... Srest emo se jednom u nekim drugim svjetovima... Sjeanje na tebe traje ZAUVIJEK! Forumaica: Misli moje.... Svira tvoja pjesma Sve lijepo je Bez nje ne znam Dok ju sluam sve stane Misli tada vode me U budunost, sanje Opet sve lijepo je Prekrasan dan je Ali..misli krenu dalje.. Gdje idete, tu budite Tu gdje je tuge manje Samo sanjajte i utite Ne, ne elim uti misli glas Koji me u stvarnost vraa Tamo ne mogu nai spas Tamo dua sve shvaa Pustite me, misli moje Ne elim shvatiti..

133

U drugoj zemlji on je Jo malo, pa e se vratiti Misli moje, tjeite me Recite mi da je tako Da su to samo elje Shvatit u polako Ali ne jo, jo nije vrijeme Zato bi ve sad shvatila Prerano je, boli me I jo bi dua vie patila Misli moje, nemojte me varati Da je otiao od nas Pustite me, elim sanjati elim uti taj glas Kada pjesma prestane Budite uz mene Molim vas, misli moje Pustite da mir sanje kroje Stalo je vrijeme Lijepo je dui Misli moje, bodrite me Ne dajte da se sve srui Ako se srui sve Nee biti vie boja Crno bijeli svijet Ne, to nije elja moja.. Ako se srui sve to u tada Kako u onda dalje Kroz ovaj ivot sama Misli moje, dajte da bude tu Srcu samo to treba, Ni na javi ni u snu Ne moe bez njega Misli moje, to vam je Kako priate: bez njega? Ako se te misli ostvare Ostajem bez svega.. TOE, MOLIM TE, VRATI SE..

134

azizor: Todor Tose Proeski Tvoj glas, zlatna struna Osmeh tvoj, lepota decijih usana Dobrota tvoja, toplina ruke u ruci Obris tvog lika, san na javi Radost u tvojim ocina, dve sjajne zrake sunca Tvoj glas, ugusen zvukom slomljenog porcelana Osmeh tvoj, zalutao u magli jesenjeg jutra Sum krila andjela u letu, odneo tvoj lik Emisar vecnog sna, dlanom ti prekrio oci Plavi nebeski ogrtac, prekratak da pokrije tugu Reci gube snagu, ne mogu ispuniti prazninu duse Osvrti na dane bez tebe, ne daju nadu u sutra Elegija se pise, nema poslednje ispisane stranice Secanja na tvojih 26 leta, prekinuta niska bisera Kuca tvoja vecna, dom za svaku suzu Ime tvoje, novo ime vecnosti. Ima li dan za nas: Na licu osmjeha vie nemam Anele u ivotu samo tebe trebam... U svakom novom danu traim tebe Bjeim od svih, bjeim od sebe... Onog dana nadu u ivot i sreu sam izgubila Samo ovu bol i suze sam dobila... Zar je to sve to imam sada Da svaka nada u vodu mi pada? Stalno se nadam da je sve ovo san Da u te ugledati kada svane novi dan... Dani u zaborav tuno odlaze Ali moje oi tebe ne nalaze... Sve to osjeam sada je tuga Hoe li konano nakon kie izai duga? ini mi se da kia prestati padati nee Da je s tobom otiao i najmanji dio sree Mislila sam vrijeme e rane izlijeiti Ali ovu bol nita vie nemoe sprijeiti... Preduboke su ove rane Otkad si otiao samo bezlino brojim dane... Nikako da se probudim iz ovog runog sna Nikako da se dignem iz dubokog dna Gdje u sada utjehu nai Boe ako je ima pokai mi do nje put najkrai... U svakoj molitvi za tebe se molim Anele tako te ludo volim Ove stihove noas samo za tebe piem

135

Srce mi se stee nemogu vie da diem... U snovima sreo kada te vidim Poelim da se vie nikad ne probudim... Anele znaj da te nikad neu zaboraviti Doi e i taj dan kad emo opet svi zajedno skupa biti Zauvijek duboko u srcu u te uvati I svima o tebi najljepe prie priati O dobrim djelima, srei koju si irio O beskrajnoj ljubavi koju si svima dijelio... Ovo zasigurno nije kraj Sreo moja lijepo mi snivaj... Ima li dan za nas: Kau mi da sam LUDA MALA Jer sam ti dala svu ljubav koju sam imala... POMOZI MI Boe sad kad ga nema vie U ovoj SOBI ZA TUGU jecam sve tie i tie IMA LI DAN ZA NAS stalno se pitam NAJLJEPE MOJE sve si mi u srcu to imam... SREO NE KRIVI ME i ja sam znala pogrijeiti KRAJNJE VRIJEME je da se pomirim s ovim al OPROSTI nemogu opet u zgrijeiti... POLA DUE, POLA SRCA je sve to mi je ostalo TO SI OTIAO i to pola srca pustinja je postalo Nek mi MJESEINA obasja ove tune usamljene noi UJE LI ekam hoe li mu u snu opet nasmijan doi... POLJSKO CVIJEE zaista te mladog pokrilo Zauvijek te od nas anele sakrilo IGRA BEZ GRANICA zaista je ivot tvoj VEI ME ZA SEBE i ja ti od srca dajem svoj... SRCE NIJE KAMEN i zaista nije JEDINI bez tebe nita vie nije kao prije NESANICA je tu ne spavam noima Tuga je novi stanar u mojim oima Jer nju e samo nai AKO ME POGLEDA U OI BOE BRANI GA OD ZLA da smognem snage za dalje poi VOLIM OSMJEH TVOJ i svaki dio tebe AO MI JE zbog svega al znam da zauvijek e biti dio mene... jovana2991: Zauvek Ne umem objasniti koliko mnogo si dao za samo jedan dan Ne umem objasniti zato sam te volela tog trena koliko te volim i sad Ne umem doarati boju tvojih oiju ni osmeh tvoj ne umem opisati

136

njegovi radost i strast Ne umem, jer nema pravih rei za sve to si uinio ti Ne umem, ali mogu da te volim jer zauvek u ovom bolnom srcu bie mi ti jovana2991: Bez tebe Svejedno koliko godina proe je u te se uvek seati i kad mi telo prah postane bez tebe neu nauiti iveti Bez tebe nita isto nee ostati sve e se promeniti i u pepeo pretvoriti bez tvojih osmeha i tvojih nenosti na ovom svetu ne vredi iveti Previe bola u srcu mi postoji suze niz obraze ne prestaju tei vrati ga, Boe, elju mi uslii bez njega mi ne vredi iveti! Forumaica: Onima koji ne razumiju.. Pitate me to mi je Zato dugo ve suze u oima Znam, svima udno je Prije sam hrabro kroz dan kroila.. Sada te hrabrosti nema Nema snage, nema volje A vie nego ikad mi treba Da netko kae bit e bolje.. udite se zato jo uvijek Suze mi na oi dolaze I sve vam je udnije to vie dani prolaze Kaete mi da se smirim Da dalje nastavim i ivim A savjet vas nisam ni traila Nekad od savjeta vie pae utjeha.. Pitate me za kim plaem Usne tiho izgovore ime Pjesme njegove, stihovi puno mi znae

137

I tko mi nedostaje ja vam ne krijem Htjela bih vam objasniti Al to bih vam rekla Kad bi znala kako pojasniti I vama bi suza potekla.. Neki shvaaju bol to vriti iz mene Ima i onih koji se ude Ima i osoba koje su malo..lijene Pa se shvatit ni ne trude Ako ne moete shvatiti Pustite me samo.. Zar mislite da bi ja htjela patiti? Al nemam izbora, nemam kamo! Ponekad ni sama ne shvaam Zato me sve njemu vraa Nit rodbine moje dio Ni prijatelj mi, eto, nije bio.. Shvaam samo da od tog dana iz oiju stalno kaplje voda slana I svaki put kad suza krene Znam da je tog dana nestao dio mene.. Jel vam sada jasnije....? tasa: JA IVIM S TOBOM JA KROCIH TAMOM ZIVOTA TRAZECI SVJETLOST TVOJU AL KAD ME PONESE SMRT JA SHVATIH GDJE BIJASE TAD. DA ONA JE BILA UZ MENE I VODILA ME KROZ ZIVOT MOJ SMRT MI PODIZE ZAVJESU NOCI ZA VIDJEH TEBE U LJUBAVI SVOJ. U NARUCJE SI ME UZEO SVOJE SPOZNAJU OTKRIO NOVU DA KRISTE JA ZIVIM S TOBOM SRETNA I BLAZENA SAM SAD. KADA VIDIS DA ME POLOZE U ZEMLJU JA NECU NESTATI!!!

138

ZAR SUNCE I MJESEC NESTANU KADA ZADJU....?????? Atlantis: Sklopim oi, po ko zna koji put, poletim gore, u nebeske visine, u snovima da brie mi suze, da ubijem ove noi nemirne. Sve rijei tvoje koje ostadoe zakopane u tiini, neizreene, znam da noas e otpjevat, dok oi budu umorne, snene. O mladosti tvojoj to odletje, pjesma e glasno da pjeva doi noas u snove moje, u dui mi oluja, grmi, sjeva. Svjetovi ti duu dijele od nas, sudbina je valjda tako htjela, sad zvijezda si to sja u noi, nasmijani djeak to pjeva. Forumaica: Gledam u sat Na zidu stoji Bez milosti Sekunde broji Proe minuta, sat Bez pitanja, samo ide Eh, da mi je znat Kako zaustavit kazaljke.. Kad bi znala i kad bi stale Do sata bi dola Ove moje ruke male Vratile bi 2016 sati to su bez njega prola.. Nada bi moja prijateljica postala Svaku minutu molitva bi pratila Ako treba, bez glasa bi ostala Samo da bi njega vratila.. Vratila bi vrijeme na dan prije I tada bi znala Da nita u mojoj moi vie nije Da sam sve od sebe dala

139

Ne bi te noi Ni oka sklopila Anela bi, i njegove moi Uz suze stalno molila MOLILA BI DA GA NE DA DA GA UVA, NA NJEG PAZI Da svoju duu ne preda Dok je mlad, u punoj snazi.. Da na taj put ne krene Da tamo gdje je ostane Da te lijepe oi snene Vide sunce kad osvane.. Da ga probude rijei njene I ljepota to to jutro skriva.. Ona da ga iz sna prene.. Koja bi to radost bila.. marija: Kada si otiao... Moj osmijeh sa lica je zauvijek pao.... jer otkad te nema.... ivot za mene kao da je stao.... ne mogu se pomaknuti.... iz ove tuge.... jer poslije tebe.... ostale su mi samo noi duge.... noi duge od tuge i bola.... jer ti si jedini kojeg sam zaista voljela.... volim te jo uvijek.... ali to ti ne mogu dokazati.... a drugi mi mogu samo suut iskazati.... stvarali smo na svijet,svijet od stakla.... a ti si otiao,dok se nisam ni pomakla.... ne znam vie kako u bez tebe.... to u ja bez moje najdrae bebe.... nema nijednog koji bi te zamijeniti mogao... nema tog koji bi za to snage smogao.... nikad vie drugog neu imati.... jer samo u za tebe svake noi moliti... molit u nebo da mi te vrati.... da mi dan moe opet uljepati.... da mi vrati osmijeh na lice.... i da opet ponu padat zvijezde padalice... to su nae zvijezde koje smo svake veeri zajedno brojali.... i to smo uvijek zajedno morali... ali sada jedna zvijezda na nebu fali.... i ti zna da e zauvijek ostati moj jedini mali.... moj jedini mali kojeg i dalje volim....

140

jer otkad te nema,nemam razloga da postojim.... na svijet od stakla se u sekundi sruio.... na mene cijeli svijet se obruio.... svi me pitaju kako mi je sada.... ali mi nije ni malo bolje od tada.... nitko ne moe da shvati moju tugu.... ali moda naem svoju dugu.... moda naem svoju dugu da mi uljepa dan.... i da mi bude laki san.... jedva ekam dan kad u ti doi.... i onda emo sve skupa zajedno moi... marija: Nema te vie bez tebe sve je tie, srce se polako slama i pita zato vie nisi s nama? Prerano si otiao, zadnju pjesmu otpjevao, NEMA TE... S anelima vjeno pjevaj tiho,tie za sve tuge i boli kojih je svakim danom sve vie. Poslije tebe sve se mijenja. Ostaju pjesme i uspomene u srcu... Srest emo se jednom, a do tada u miru poivaj.....DOVIENJA! marija: Kada me ivot surovo kazni i duga izgubi boje, nee boljeti ovako jako izgubih tebe,ko' neto svoje. Nestade zvijezda vodilja, ode djeak aneoskog lika. Dua mi je potpuno prazna. Nema glasa,ni krika... Utjeha nikad doi nee, vjeno u paliti svijee, obasjati stazu anelu tom da lake pronae novi dom. marija: ...MOJA LJUBAVI... DA BAR IMAM KRILA, KAO ANELI, DA MOGU DOLETJETI I APNUTI TI, DVIJE LIJEPE RIJEI...(VOLIM TE!)

141

DA TI KAEM DA ZBOG TEBE PATIM, DA TI PRIZNAM, VOLIM TE SVE JAE. U SVAKOM SMISLU MOG IVOTA TI SI, U SVAKOJ KAPLJI MOJE KRVI, NALAZI SE... MOJA LJUBAVI.... marija: Boli me sve jer nema mi do tebe Prljavih lica, na svjetlu dana.... Moja ulica....? Promijenjena, ali znana. Provela sam puste dane i mjesece, bez tebe, i sad oko mene samo je tama. Nitko na moju stranu ne eli stati, otkad si ti otiao. Hou li ikada opet pronai nekoga kome e se sviati moja smea kosa, moje plave oi, moj osmijeh, moje lice.... Nekoga tko e me uvijek podravati.... Nekoga tko e me iskreno voljeti?? -------------------------------------------Zato mi govori da me voli? Jer ako to stvarno i ne misli, jedino ti za mene postoji. elim ti rei to u lice ali rekli su da je moje lice,lice izdajice. Tako su ti rekli svi oko tebe al barem jednom si mogao posluat mene. Sluaj me kad ti kaem, da elim da mi vjeruje i da vie ne pretjeruje. Ne elim ti rei da se promijeni jer to i ne elim. Jer iako te nema vie ja za tebe ivim i postojim. -----------------------------------

142

Stajala sam sama, i sjetila se tebe, rekla si, da te volim vie i od same sebe. Koliko puta sam plakala govorei tvoje ime, i razmiljala ne zaboravi me. Svima sam rekla da te ne volim vie, al samo mi tvoje ime u mislima pie. Ne mogu bez tebe al ne mogu ti to rei. Jer ve sam tolike dane provela govorei. Al nikada tebi nego samo drugima jer lake je to priznat drugim ljudima. I stajala sam tako sama usred kie, al tvoje i moje ime jo posvuda pie. --------------------------------...Bio si jednom... Jdnom sam te voljela jako i previe. Zato si otiao kad nita nisam skrivila? Tvoj osmijeh je jednom bio sunce u tamnom kinom danu. Osvijetlio si nebo i sprijeio da opet bude sivo. Tvoje oi su jdnom bile sjaj jai od ikojeg drugog. Ili su samo bile svjetlee zvijezde koje su jdnom ispunile no? Tvoje su ruke jdnom imale mo da mi daju najnjeniji dodir. Uvijek sam zbog njih lagano drhtala i zato sam te tako voljela. Tvoji zagrljaji su jdnom bili lijek koji bi tugu pretvarali u radost. Trnci bi mi prolazili tijelom svaki put kad bi osjetila tvoju ljubav. Tvoji poljupci su jdnom bili vjetar,lagani i svjei na mom licu. Tako njeni,da to nitko nikad nee zamijenit. Ali sada te nema i to me izluuje. Iako te nema ta ljubav koju smo imali je jo uvijek tu. I zato sam sebi obeala da vie nikad neu plakati. Jo uvijek si mi sve. Ali obeanje nisam odrala i opet sam se rasplakala. Sati kojima plaem, ine se kao dani,a dani kao godine. Dok si lice stiem u jastuk,patim i srce me boli. Ta bol koju osjeam je neopisiva.... Boe,zato si mi uzeo mog malog anela.... Zato uvijek uzima one do kojih mi je najvie stalo... Zato??? ----------------------------------------Taknuti mogu lice to spava

143

i prisutan biti u njenom snu. U meni se krije pucina plava, to nemir skriva samo za nju. Taknuti mogu usnu to uti, kad jedan poljubac kane. U meni se jedno jezero sluti sa tamnim dnom,za uspavane. Taknuti mogu laticu oka, to u sebi vatru krije. U meni spava voda duboka, voda duboka spava i bdije. -------------------------------------------O Boe, kako mi fali Nedostaju mi njegove lijepe rijei, Njegov njeni glas, ti nezaboravni sati. Nisam znala da je taj pozdrav bio vjean. Jo i sada sjeam se toga. Bol u srcu je jaa no ikada, kada znam da nitko te ne moe vratit. No vrsto vjerujem da emo se opet sresti. Moda to nee biti ni danas ni sutra, Samo preostaje nada da bol do tada ne bude ovako jaka i da ivot prui komadi ljepote do tada. Nada je, da sve molitve nisu uzalud, da je tebi sada bolje nego nama, i da vrijeme e izljeit sve rane. ----------------------------------Tko je tu da mi vjeruje? Da mu kaem da ne mogu bez tebe... Da je moj dan postao no... I stalno mislim kad e mi do... Moj aneo vie nije tu... Nije tu da izbrie tugu s mog lica... Da me opet uini sretnom... I da me poljubi jo barem jednom... Znam da sam ga imala uvijek... Ali to je trebalo biti zauvijek... Ne mogu bez njega pravilno disati... Taj osjeaj je nemoue opisati... Ta bol u dui....

144

Me iz sekunde u sekundu sve vie gui.... Vie ne prepoznajem samu sebe... Jer moje lice je prekrila tuga otkad nema tebe.... -------------------------------------to sam uinila... da sam te izgubila... jer uvijek sam tvoja i niija druga bila... moja dua bez tebe pati... prolaze mi dugi,tuni sati... zar ne vidi da moje srce ne moe vie... jer ljubavi ovo sve je za mene previe... ali ti si sada moj aneo uvar... i ba tebe sam dobila na dar... ali taj Bogom dan dar me ostavio... ostavio me samu da patim... a ja elim da ti svu ljubav uzvratim... ali to je sad nemogue... moje srce je slomljeno... u hiljadu komadia... moda ih vrijeme posloi... jer ne elim vie osjeati tu tupu,neopisivu bol u sebi... kao da e mi svaki tren iskoit srce iz njedara... zna da si ti bio moje jedino sunce... moj mjesec... moje zvijezde... moje jedino utoite... ti si me grijao i vodio kroz ivot... davao mi svu potrebnu ljubav i panju... i to pravu ljubav a ne lanu... a sada te nema i ja sam okruena jedino tamom... ali ni tebi nije ljepe gore samom.... crna333tp: POGLEDAJ ZVIJEZDU KAKO IMA POSEBAN SJAJ... VIDIS LI GA? OSJECAS LI ISTO STO JA.? OSJECAS LI KAKO SALJE TI ZAGRLJAJ? POGLEDAJ NEBO...VIDIS LI KAKO TI SE SMJESI? VIDIS LI MEDU TOLIKIM ZVJEZDAMA JEDNU KOJA OSMJEH SAMO TEBI SALJE II CIJI OSMJEH BJEZI NA SVE STRANE... pOGLEDAJ MJESEC VIDIS LI STO I JA VIDIS LI TAJ POGLED BISERAN

145

TU LJUBAV U OCIMA TAJ MIR KOJI SANJAM NOCIMA AKO NE...ONDA POGLEDAJ I VIDJET CES DA NAS ANDEO SVE PROMATRA... DA JE NA SVAKOJ ZVJEZDI OSTAVIO SVOJ TRAG DA U SVAKOJ NOCI MOZES CUTI NJEGOV GLAS sweetkana: Tu smo samo ti i ja i svijetla mjeseina. Gledam te u tvoje predivne oi a ti mi govori da mora poi. Za ruku te odmah uhvatim i sva nemona izustim: Nemoj jo ii Anele zna da jako volim te! Vrue suze mi niz lica klizu gledam te kako si nebu sve blie. Jo zadnji put pogleda me zatim u anela pretvori se. Ova bol, ne mogu vie vie se mi i ne die. Sretna sam jer sam na putu na putu k Anelu!!! peolle00: Aneli se vesele pjesmu slave jer pred njihova vrata stigao si ti Aneli se vesele pjesmu slave oni razlog za pjesmu imaju a mi? Preko oblaka ut` e se tvoj glas a raj uljepava tvoj stas Moja mala beznaajna dua sad se para srcu suza se sliva a u grudima praznina Ispod moje koe uvukao se aneo

146

a sad bi otiao! Nocima moje odaje snovi zaobilaze danima tuga u mom srcu stanuje Misli li itko na mene kad mi te odnese ja ovako ne mogu vie vrati se! Nekad moje oi tebe gledale su sad tvoje samo moje vide iri krila i leti a moje srce samo trai gore meu oblacima jednog malog anela to ostaje od ovog ivota u kojem jedan veliki igra naputa igru? TeSakame: Mala zvijezda po nebeskom svodu se ee Ka MJESECU ide putem sree Tu duu aneli prate Sa Zemlje je u raj vrate. Toj dui ime je Toe, za njega nema ni rijeci loe jer na Zemlji aneo je bio osmijeh svoj i pogled ni od kog nije krio... ----------------------------------------------------------Zapalio si plamen boli Moje te srce jo vie voli A sada si s anelima u raju koji se dive tvojim oima i njihovom sjaju. elim ti samo rei "Hvala" za svaki pogled koji je sezao u nedogled. Za svaki smijeak za kojeg si dobivao pljesak. Za svaku pjesmu koja u naem srcu naglo blijesnu. Za svaku iluziju o istoj ljubavi koju si nam dao, Anele,hvala ti to si postojao. ...Srce ne se lekuva,ke te sakam doveka...

147

senci01: Kako si mi dragi prijatelju moj Zaboravljen pod nebeskim poljem Da li jo uvijek negdje bije boj Ili si moda u nekom svijetu boljem Sjecas li se dragi prijatelju moj Kako smo prije pjevali zajedno Ali nema vise osmijeha tvog Meni je ovaj zivot dno Kako smo bili puni ivota Pred nama cijeli bio je svijet Mislili smo zaustaviti nee nas nita A onda su nam krila skinuli pred let Jos pamtim rastanak one noci Zadnji koncert u Sarjevu tvoj Tada su mi zasjale oci Bio je to oprostaj moj Padne li ti na pamet prijatelju moj Kako je trebalo biti sada Cesto suza krene pa sebi kazem nemoj U meni svaki dan umre nada Ne dolazim esto prijatelju moj Jer sva sjeanja odmah mi se vrate I na licima ljudi ne vidim osmijeh Vrijeme ovdje stoji, svi jo uvijek pate Tuna je istina prijatelju moj Boli jae neko ikoja rana Na kojem god sada bili svijetu Svi smo mi umrli toga dana Valja mi poi prijatelju moj Na grobu ti ostavljam pjesmu i svijeu Ne zamjeri ako vie se ne vratim Jer misliti na tebe prestati neu ana...split: eno opet prode, duh nase ljubavi, drhcem, to su samo male kapljice boli, ali cak i kisa moze prijeci u rijeku, mislila sam da cu biti sigurna, ziveci iza ovog zida, ali pritisak je prevelik, i pocinje padati...

148

i kako da te prebolim kako da prezivim ziveci pola zivota za koji znam, o kako da te prebolim kad odnosis sve istinito sto sam imala, pitam se da li i ti to osijecas, jesi li? svugdje gdje se okrenem, nesto je tamo, nesto da me podsijeca, spavam sama, ali ipak sezem za tobom, kao da si pored mene... pokusala sam ici dalje, naci nesto novo, ali sve sto sam radila, bilo je nesto sto smo radili zajedno.... i kako da te prebolim kako da prezivim ziveci pola zivota za koji znam, o kako da te prebolim kad odnosis sve istinito sto sam imala, pitam se da li i ti to osijecas.... izgleda da me svako mjesto, svaka osoba koju smo znali, svaki zvuk i svaki okus podsijeca na tebe. mislila sam da ce ovo nestati ali jos uvijek je toliko jako pokusavam izdrzati, sto drugo mogu?! i kako da te prebolim kako da prezivim ziveci pola zivota za koji znam o, kako da te prebolim kad odnosis sve istinito sto sam imala pitam se da li i ti to osijecas, jesi li? *anna*: NIJE KRAJ.... kad umrem ti ja ti dobro pazi da ne zgazis cvjece sto iz zemlje raste mozda je bas taj pod tvojim nogama za tebe od mene darovan kad umrem ti ja ti nemoj plakati jer svaka tvoja suze mene zaboli a ti to ne zelis nemoj tugu da zoves bilo nam je ljepo a sve sto je ljepo kratko traje nemoj sad da pokvaris sa utgom sve da se zavrsi

149

nije kraj samo sam odletio i brzo se vracam nemoj zaliti za mnom nije kraj kad umrem ti ja svak ima sudbinu svoju a moja je ova nemoj kriviti Boga sto me je uzeo sjeti se.... on me je tebi darovao kad umrem ti ja ti nadi u sjecanjima spas zivi jos brze... jos jace u sebi cuvaj me i ja cu tebe vidis nista se nemora promjeniti kad ti odem ja zivot ce se nastaviti kad umrem nije kraj sjeti se..... svi cemo jednom zajedno biti ponovo se proljecu veseliti ovo nije kraj smrt je samo na drugu stranu prelazak !!! tosesonce: Ti, ZLATNO ZOLTO SONCE, koj si pocetok i kraj na se sto e nasa prikazna, nase vcera, denes i utre... Tebe, Angelu ,ti gi davame site makedonski zori, pa nautro da ni zazoruvas, da se razdenuvas.. i utrata, vo niv so pesna da ne razbuduvas, i pticite nasi bezbrojni za da gi natpejuvas , za tebe se site bistri izvori, od niv dusata da si ja napois, site ezera da gi preplivas,site gori da gi prosetas, seta bozja ubavina vo gradi da ja poneses, ti gi davame site visni planini, pa do vrvovite da se izvisuvas, i sekoj den sonce svetlo da ne osvetluvas , i prikvecer vo mesecina da se pretvoras ta posle nebo zvezdeno da ni podaruvas i zvezdo najsjajna ... nasmevka prati , ke ti se smeeme pusti ni glas, ke ti peeme vecno so tebe ke se gordeeme i zasekogas pogledot kon neboto ke ni luta, kon ZLATNO ZOLTOTO SONCE Sestra Vera: Toe je govorio: Moja misija je da irim ljubav

150

i da naucim ljude kako da se vole. U manastiru Svetog Preobraenja zbori: Ovdje je moj mir! Ovdje u da se vratim!!! Smrt nije raskinula nau ljubav s Tobom. Ti si bio i ostati e Aneo koji iri ljubav i utopljava ranjena ljudska srca. Vjerujem da si naao mir u nebeskom manastiru i da si Aneo koji najljepe pjeva. Naa Ljubav nikad ne prestaje!!! Sestra Vera: Toe ivi...u drugom svijetu ljepem od ovoga... Toe ivi...u drugom vremenu... Bio je i ostati e ispovjednik naih srca. Sve suze i tuga za tobom nestaju pri pomisli IV SI I IVJETI E!!! I mi emo se opet sresti... Star18: DAR SA NEBA Kao dar sa neba siao si, u naa srca i misli uao si, svojom dobrotom, radou i humanou pokazao si svima nama to znai ljubav prava. Voleo si ljude sve, kao blinje svoje, inio si dobra djela, zbliio sve nas jednom rijei svojom VE SAKAM SITE. Tvojoj humanosti i dobroti nije bilo kraja, kuda god iao si, ljubav svoju sijao si, pokazao si ljudima, da ljubav uvijek pobijeuje i svako srce otvara. Tvoj osmijeh anela, vodi nas u ovoj tuzi, daje nam utjehu da emo te jednoga dana opet nai, pjevati zajedno sa anelima u rajskome zboru i biti sretni kao u rosnu zoru, dok se dan budi. Zauvijek ivi ti u srcima naim, i dok se tvoje pjesme zbore, veliat e te one, zaboravit te nitko nee, jer bio i ostao si aneo meu anelima. Star18: ZAUVIJEK U SRCU MOME!

151

Zauvijek u srcu mome ti e biti, tvoje oi zvijezdanog sjaja postat e mi svjetlost u tami, a tvoj njean osmjeh utjeha u ovim tekim trenucima. Kad god me tuga svojim koncima zarobi, ja pogledam u nebo i tvoj me osmjeh odmah oslobodi. Tvoje pjesme hrane duu moju i sjeaju na dane koje si proveo sa nama. Zauvijek u srcu mome ti e biti, jer i kad umrem zaboraviti te neu. dora1408:: HVALA TI, DRAGI NA ANELE! U ovoj neizmjernoj tuzi, elimo ti rei, jer znamo da nas uje: Prvo hvala to si nas spojio i svjetlou svojom obasjao. Hvala ti na dobroti I ljubavi koju si sijao, na skromnosti i davanju onima koji su trebali. Hvala ti na svakoj suzi koja nas je zbliila i tebi tako blizu dovela. Hvala ti na vjeri, Spoznanju i poniznosti. Hvala ti to si nas nauio Svemu to sveto ti je. Hvala na najljepem osmijehu, najljepim rijeima, najljepoj pjesmi. Hvala ti to si nam dozvolio da tvoju misiju dovrimo. Bit e ponosan na nas,

152

jer mi u tebi smo nali spas. Toliko te volimo da tuga gui svaki dan, ali izdignut emo se visoko i ostvarit tvoj san. I hvala tebi, dragi Boe to si nam posudio svoje blago najvrijednije. Hvala ti dragi na anele to si nas volio, grlio i ljubio, i neizmjerno hvala to i dalje to ini! fungirl18: PESMA POSVECENA TOSI (16.10.2007) Danas bi svako trebao biti tuzan danas je ovaj svijet previse ruzan na danasnji dan poginula je osoba vazna umrla je iako je bila snazna Radi se o jednom pjevacu o divnom momku,a ne o nekom sviracu. Umro je Tose Proeski bio je pjevac svjetski! Njegove pjesme su divne on je bio dobar i pun miline, "Pratim te","Jedina,"Soba za tugu" su pjesme koje mozes pjevati drugu On je bio drug nas imao je divan glas Djevojke su ludovale za njim Jer ipak bio je fin Ali sada je kasno za sve, kasno je reci,da voljela sam te voljela sam sve pjesme tvoje ti si slatko maleno moje Neki se tvojoj smrti raduju a drugi opet,tvom zivotu nadaju Nadaju se da ce cuti da si ziv jer samo tako ovaj im dan nece biti siv Ustani ponovo i zapjevaj glasno I svim ljudima reci jasno Reci da si ti snazan i jak

153

i da jos uvijek NECES STAT! Na tebe uspomena trajat ce vjecno voljeli bi da si ziv i da zivimo srecno Uz tvoje pjesme sve nam dobro ide kada ih pjevamo,neki nam ljudi zavide Neki su te lose procijenili, a nisu tvoj talenat cijenili tvoji fanovi slusat ce te uvijek i stalno Jer tvoje su pjesme sve ono sto je sjajno! Sve tvoje pjesme pune su osjecanja Ali ce ostati jedna divna sjecanja nikada vise tvoje pjesme necemo slusati uzivo svima ce zbog toga biti krivo Bio si dobar covjek i rado si pomagao bio si iskren ,nisi lagao ti si bio covjek plemeniti,i niko to sada ne moze promijeniti nisi trebao umrijeti rano,moje maleno uspavano Za mene si samo zaspao, ti nisi umro ti nisi stao! Slusat cu te godiama,i uvijek u srcu cu te nositi zauvijek Dok ti ovo pisem,moje srce place I voli tvoje pjesme,voli tebe jace U tom prokletom autu si bio I dok si umirao,lijepe snove si snio Spavao si i nisi bio svjestan smrti svoje Dok je nesreca unistavala lice tvoje.. Unisten si bio i sav od rana Poginuo si jednog oktobarskog dana Tvoja smrt duboko me povrijedila Jer umrla je osoba koja je mnogo vrijedila.. Stradao si Tose mili moj, unisten je zivot tvoj,iako si Uvijek bio spreman pomoci Niko da te spasi tada nije imao moci Niko te nije mogao spasiti,a isto tako te niko ne moze vratiti.. Ali tebe nema na ovom svijetu vise u svim novinama tako pise.

154

Pise da si mrtav i da vise zapjevati neces Zasto se Zemljo i ti okreces? Zasto se ti okreces,a Tose ne? Obecajem ti Tose,dolazit ces mi u sne! Sanjat cu te svake noci,budicu se oko ponoci I kad kazaljke u ponoc budu stale Ja cu se moliti za tvoje oci male.. Bog ce mi tada reci : "Ja sam najveci!" Meni ce niz obraz suze teci, i bol u meni postajat ce sve veci.. Niko te nije voljeo vise od nas, od tvojih fanova,koji su se molili za spas sve se desilo brzo i iznenada kisa je trebala odmah da pada. Nemamo gdje,nemamo kud.. Gorke suze za tobom liju,iz mojih umornih ociju biju. Zelim sada da kazem svima, TOSE JE UZOR SVIM LJUDIMA!!! Bio je dobar a ne zao plemenit covjek,a rano stao... Nagradu humanosti je dobio, ljude je mnogo volio... BiljanaPG: Andjele, neka te moje suze ne zabole da ne naruze tvoj mili lik neka te moji jecaji ne probude i tvoj osmijeh najljepsi od svih pusti nebom da se prolomi da prsne sjaj u moru zvjezdica na toj bini od tuge i sna cuje se samo ''Igra bez granica''... Linna88: Srest emo se nekad... negdje... U svijetu gdje je srea... U svijetu gdje nema boli i tuge... U svjetu koje zauvjek traje...

155

A do tada DRAGI TOE, PJEVAJ SA ANELIMA, PJEVAJ I NAMA! VOLIMO TE ZAUVJEK!!! tosesonce : Za milioni srca Zvuci na pijano,, slusas li Toa jas od gore pustam glas Ne placete, ne ne patam jas I ne sakam da se vratam Malku mi trebase toa da go svatam. Svoj na svoeto, ovde sum jas Na ova mesto ke dojde sekoj Vo edna utrina rana Do toj mig mene dobro mi Vie ste mi edinstvena rana. Zar mislite deka boli I deka sum tazen Zar sum prestanal da sakam Nemoj toa da mi kazes Zar angelot moze da prestane Da se moli Za milioni srca sto dusata gi boli. Postela poslana sa zvezdi Pesna, ptica, radost Ve ceka gore vo mojot raj Ne plasete se , vlezete hrabro Ova e nov pocetok, ova ne e kraj. So srebrena prasina Patot ke vi go osvetlam , Race siroko ke otvoram site vo pregratka ke ve docekam i vecnost ke vi podaram. Velike ljubavi su rijetke, kao to su rijetka velika dijela. Tosemania : Ja evo sam iz Skoplja i mogu da vam kazem da je tuga prevelika..Nemam rijeci s koim mogu opisati ovu bol..Volim ga previse od samog pocetka kad sam bila mala curica..imala sam 7 ili 8 godina a on je bio momak sa 17 godina..Djevojke su trazili njegove autograme,jurili po njega a on me zagrlio i pjevao svoje prve divne pjesme..Pamticu taj trenutak do kraja svog zivota..A posljedni koncert u Skoplju na 5 koi je bio..Ne mogu vas opisat kakva je guzva bila..celi stadion bio je prepun..Cekali smo saatima da udzemo,a kad je poceo pjevat prvu numeru to je bila velika euforija..Taj je bio nas zadnji susret..slikao se sa zvezdenom nebom i tamo ja e otisao..(izvinite za moj losi Hrvatski molim vas..ja razumem sve sta pisete ali ne pisem bas dobro)pozdrav iz tuzna Makedonija

156

bojana1977: Danima itam sve tekstove, pjesme i ostalo napisano za knjigu naeg Toe. Ni sama ne znam otkud bih krenula i zato pisanje ovog teksta odugovlaim to je due mogue. Sve je poelo njegovom pjesmom Srce nije kamen kao naslovnom pjesmom sapunice Zabranjena ljubav jer je moja dvogodinja ki jednostavno podivljala za tom pjesmom. Neto nevjerojatno. Dijete od godinu dana tada skakue na zvuke te pjesme, ali i na sve ostale koje je on pjevao. Umjesto uspavanke pjevuile smo Srce nije kamen. Tada je Toe uao u nau kuu, u nau obitelj. Sluajui ga, gledajui na tv-u, shvatila sam da je on neto posebno. Toliko dobrote, humanosti, ljepote u jednom ovjeku bilo mi je nepojmljivo. Rekla sam: Taj deko je neto neopisivo, izvanzemaljsko. Ujedinio je sve zemlje Balkana svojom pjesmom. Zaboravili smo na rat, na alost i tugu i vidjeli u njemu Anela koji eli cijeli svijet ujediniti ljubavlju i dobrotom. Tada je doao taj kobni 16. listopada, utorak Bila sam na bolovanju zbog keri i oko 9 ujutro uao je mu i postavio pitanje: Zna li tko je poginuo?. S obzirom da se kod nas stalno dogaaju nekakve prometne i slino, mislila sam da je opet netko iz naeg mjesta i postavila leerno pitanje: Tko? Kad mi je rekao tko, zavrtilo mi se i posjela sam se na stoli u dnevnom boravku. Ruke su mi se tresle, glas drhtao, suze tekle. Otvorila sam teletekst i ugledala tekst: Poginuo Toe Proeski. Sledila mi se krv u ilama. Mislila sam da sanjam, da u se probuditi iz tog runog sna za minutu-dvije. No bol i tuga nisu prestajali a to jutro nikako da stigne, nikako da prekine taj ruan san. Cijeli dan su na radiju putali sve njegove pjesme, na televiziji svake vijesti poinjale su njegovim imenom. Boe, zato On? bila je reenica koju sam stalno ponavljala. Moja ki dola je do mene, brisala mi suze i pjevuila Vei me za sebe usnama, vei na milijun godina iako nije znala to se dogaa i nije shvaala. Znala sam da ne smijem plakati zbog nje. Niti Toe nije volio suze. Utjehu sam pronala u njegovim albumima, na ovom forumu. Ovdje sam upoznala predivne ljude, svih uzrasta i iz svih krajeva zemaljske kugle. Nevjerojatno, ali i sada kada ga nema, iri oko sebe ljubav i dobrotu, humanost za koju nisam ni znala da postoji u meni. Ne postoji dan a da ja ne mislim na njega, da ne sluam njegove pjesme, ne vidim njegov osmijeh na slici. Neto elim podijeliti sa svima vama, ma koliko se inilo suludo. U subotu, 08.11.2007 ila sam s muem na put u Samobor. Cijeli put kroz Gorski kotar padao je snijeg i puhao vjetar. Kad smo bili nadomak Karlovca, ja sam u cd player ubacila Toin cd. Poeli su prvi taktovi pjesme Pratim te i u tom trenu pojavile su se prve zrake sunca. Kada je zapoeo refren pjesme na nebu su se oblaci razmakli i oblikovali srce. Zamolila sam mua da zaustavi auto, izali smo i nismo mogli vjerovati to vidimo. Pitala sam ga:Umiljam li ja? no on je bio smireniji (barem se inilo) i rekao: Ne, to tebe tvoj Toe uva i prati. Dragi moji, ne znam jesam li ja stvarno to umislila ali mogu vam rei da je osjeaj koji mi je u tom trenu proao tijelom bio nevjerojatan. Osjetila sam toplinu, ljubav, dobrotu Nikada nisam imala prilike upoznati Anela niti mu biti u blizini ali mu elim zahvaliti to mi je pomogao u tekim trenucima svojim pjesmama, osmijehom, pokretima, to je od mene napravio bolju osobu, to znam cijeniti ivot koji imam Toe, Anele moj, hvala ti na svemu to si uinio za mene! Uao si neujno u moj ivot, u ivot moje obitelji, u moje srce iz kojeg nikad nee izai. Hvala ti na svemu, ljubavi moja! Voljela sam te, volim te i voljet u te eto, napisah i ja poneto... ispriavam se na duini, ali ovo je skraena verzija... *anna* dana :

157

Sta da napisem sto vec nije napsano sta da kazem za covjeka za kojege je vec sve kazano. Tesko je pronaci rijeci koje bi tebe opisale jos je teze prihvatiti da su se tvoje oci zauvijek sklopole. One iste oci sto su nas nestasno gledale. Neki kazu da je to bila volja tvoja neki misle Bozija odluka ili ipak snaga prirode a mozda i nepaznja malog covjeka!!?? Ostavio si sa sobom mnoga pitanja za nas ljude neshvatljiva !!! Neki se tjese sa cinenicom sa kojom se svi slazemo a to je da si samo andeo koji je na zemlju svrati.Neki opet ne zele da prihvate da nisi vise medu nama pa ti jos uvijek ime izgovaraju u sadasnjem vremenu, dok drugi u snovima sanjaju da sa tobom pricaju kako ces se vratiti zamisljaju !!! Osudeni smo dozivotno na tugu koja u srcima ostaje trajno. Vjecno cemo da ti svijece palimo da se za tvoju dusu molimo. I nikad necemo prestat da se pitamo gdje smo to pogrijesili Bogu se zamjerili cime smo tebe povrijedili pa da sad moramo zivot bez tebe nastaviti !!?? I moram nesto da ti prizna; ni za kim nismo ovako dugo plakali. Niko nas nije uspio na ovakav nacin zbliziti. Sad jedni drugima pogledom govorimo ono sto mislimo, jer za rijeci snage nemamo. Svi se razumijemo kojim god pricali jezikom. Ti si nas tome ucio sad je doslo vrijeme ono sto smo naucili da svijetu pokazemo. Neki misle da za to nisu spremni. Ima nas jaki, i malo manje jaki. Nismo svi isti. Oni jaci su tu da one slabije kad padnu podignu !!. Dugo ce nam jos trebati dana i vremena da uspravno koracamo cestama I ovim mracnim ulicama. Dugo jos suze ce da za tobom padaju dugo jos ce mnoga srca cudu da se nadaju !! Jedan zivot je malo da ovu istinu prihvatimo da bol izljecimo i rane na srcima zaljecimo!!! Samo ti za jedno zamjeramo; sto nas na ovu bol nisi pripremio. Mozda si jos malo sa nama ostat mogao mozda si zbogom reci trebao !!? Oprosti sto u snovima tvoje ime zovemo sto jos uvijek tvoj povratak iscekujemo!! Ne zelimo da ti smetamo i iz sna da te budimo samo ti reci zelimo da tvoje rijeci ve sakam site cemo vjecno da pamtimo!! I samo te jedno molimo; Andelu najljepseg osmjeha sad kad si gore sa svojima visoko medu oblacima sad kad si nam nedostizan, nemoj zaboraviti na nas obicne ljude sa slomljenim srcima! sunshine baby: MOST LJUBAVI Teki su dani iza nas i pred nama. Kada ne plaem, gutam suze, kada spavam, sanjam ga, a kada sam budna, u svakoj je mojoj misli. 16.10.2007. velika tuga obavila je cijeli Balkan, a i ire, sve nas... Uvukla nam se pod kou i sada tu ivi. Svi ekamo, jer ne znam to bi drugo, da nam se dogodi neko udo, da se dogodi neto veliko i jednako predivno kao to je bio Toe, da barem malo ublai ovaj nemir u ljudima. Puno smo toga proli mi svi skupa, ovdje na brdovitom Balkanu. Dijelimo zajedniku povijest koja je puna ratova, mrnje, predrasuda, razaranja gradova, i jo gore, razaranja mostova meu ljudima. Meu duama. Teko je bilo pogledati jedan drugoga u oi i rei "Oprosti" ili makar pruiti ruku. Teko je bilo probiti fizike granice drava a jo tee probtiti barijere

158

meu ljudima koje su stvorile predrasude. Mrnja i strah bile su glavne rijei kojima se opisivao ovaj na kraj. 25.01.1981. Bog je odluio da bi bilo vrijeme da nam poalje jednog svog anela ovdje dolje na zemlju jer je previe loega i treba nam neto jako, jako dobro. Netko da nam pokae kako se to uistinu voli. I dok je rastao u svojoj rodnoj Makedoniji, to dijete ljubavi otkriva svoj talent sebi i nama, veui nas uz sebe nepovratno. Kako li su predivno roditelji odgojili to dijete u Kruevu, kako su od svog malog andjela napravili predivnog ovjeka...ovjeka od kojega imamo svi jo puno za uiti. Toini roditelji, klanjamo vam se i vjeno smo vam zahvalni. U tekim 90-ima Toe je bio jo dijete i nije bio ni svjestan kako e nakon godina loih emocija i zidova meu ljudima ba on ujediniti ljude ovog kraja u onome to e raditi za nas. Taj zavodnik djeakog pogleda i osmijeha kojim nas je bacao na koljena bio je puno vie od obinog pjevaa, toga smo svi svjesni. Granice, prepreke, barijere, vjera, nacionalnost, godine, sve je prestalo biti vano. Doao je Toe. I donio nam isti ljubav, podsjeajui nam da se volimo koliko god jako moemo, roditelje, prijatelje, cijeli svijet, Makedonce, Hrvate, Srbe, Crnogorce, Slovence, Bosance i Hercegovce, male i velike, volio nas je onako kako je najbolje znao: pjesmama i osmijehom. Prolost, povijest, ratovi i okovi koji su nas vezali prestaju biti vani kada u bilo kojem gradu ujemo " Jer moj je ivot igra bez granica..." I svi u isti tren pomislimo: Kako ga volimo! Zaista, rijei su nedovoljne da se oda poast tom ovjeku, prijatelju, djetetu, bratu, anelu, pjevau, misionaru... naem Toi. Na koji nain smanjiti bol u svima nama, pitanje je na koje nitko nema odgovor. Otiao je i ostavio nas nespremnima na svijet bez njega. Otiao je kada smo ga najvie trebali i kada nam je imao najvie za dati. Srce mi se stee pri pomisli da je on, osim to je bio na aneo i naa velika ljubav, bio i neije dijete, brat, deko, prijatelj...koliko je boli u njihovim srcima. Da li je tee onima od nas koji su ga upoznali i vidjeli, dodirnuli, osjetili, bili na koncertu? Ili nama koji nismo imali tu priliku i vjeno emo aliti za tim? Sve to trenutno imamo je nada da e ljubav koju imam za njega biti toliko jaka da ju neka univerzalna sila donese do njegovih najbliih i proiri se jo i daljei da pokaemo cijelom svijetu koliko smo ga voljeli. Koliko je bio ljublje i koliko smo sjedinjeni u boli protiv koje se svi jednako ne znamo boriti. Pa ga sanjamo. Dozivamo. U mislima ga oivljavamo, zamiljamo da je negdje na turneji i da e nam se vratiti. Ali, onda nam stvarnost doe po svoje i ostanemo nemoni pred golom istinom koja nam svako jutro kada otvorimo oi zada isti udarac jer eto jo jedan dan je poeo a Toe nam nema. Da je barem svaka isplakana suza za njim jedna sekunda njegovog ivota ponovno s nama, koliko bi nam jo ivio... Nemona da dam utjehu sebi ili drugima, mogu samo razmiljati o tome kako e moj ivot i ivot mnogih ljudi biti svjedokom njegovog prerano ugaslog svjetla i kako emo umjesto njega, ili bolje reeno za njega, to svjetlo iriti svijetom, na koji god nain znamo. Onako kako nam je on to lijepo pokazao. Toino srce vie ne kuca i zato naa moraju kucati jo jae zajedno, nastaviti gdje je on stao i pokuati u tome nai utjehu. Jer kako je Toe rekao da je on samo Boja marioneta s misijom

159

na ovoj zemlji - Nismo li to mi svi? Koliko mudrosti u tako malo godina. Za sve nas Bog ima misiju. Moda je Toina bila da nas ujedini i pokae nam kako da se volimo to jae moemo, da cijeli svijet vidi da na ovom brdovitom Balkanu ne ive samo loe uspomene nego da i mi znamo voljeti jedni druge onako jako kako smo voljeli Tou. To nam ga nee vratiti ali moe nam pomoi da nadjemo utjehu u ovom moru boli. Ja u vam priznati da jo uvijek ne znam kako se nositi s ovim svim, ne znam to drugo da radim da ne poludim osim da ivim za to da se nikada ne zaboravi tko je bio Toe Proeski, aneo iz Krueva. Nadam se da je njegova dua nala mir, i da emo se jednom ponovno sresti, moram vjerovati u to. A ja- ja u dati sve od sebe da budem priblino dobar ovjek kakav je on bio pa da dodjem na isto mjesto gdje je on kada odem s ovog svijeta. Za to se vrijedi boriti. Dok si voljen kraja nema, i zato za tebe, andjele, kraj nikada doi nee jer si u nama zauvijek. I zato ti nikada neu rei zbogom, nego samo jedno " Do vienja", tamo gdje se due sreu, vidimo se onda kada Bog odlui da je vrijeme da opet zajedno zapjevamo " Cijeli svijet preko tebe most je ljubavi..." TOE, ZAUVIJEK SI STVORIO MOST KOJI VIE NITKO NEE SRUITI, MOST OD TVOJE LJUBAVI, TVOJIH 26 GODINA ISTE LJUBAVI U NAJLJEPEM LJUDSKOM OBLIKU KOJI POSTOJI. HVALA TI!!! *Natasa* : No se ve bila spustila. Svjetla na starom svetioniku obasjavala su morsku obalu i nita, osim razigranih valova koji su razigrano pjenili, nije naruavalo mir i tiinu koja je vladala tu. Ponekad bi, zanesen atmosferom koja je vladala, poneki prolaznik dugo ostajao i sa nevjericom posmatrao te valove koji su se veselo igrali pod svjetlima starog svetionika. Nebo su krasile zvijezde, vesele i sjajne, koje bi se stidljivo smjekale svakom ko bi se zatekao tu. To vee more je bilo pomalo nemirno. Lagani povjetarac u trenutku je prestao biti lagan, nasmijane zvijezde izgubile su svoj sjaj, a veseli valovi postali su nekako nemirni, nekako prestraeni... U daljini se uo jecaj. Na stijeni je sjedila djevojka... Rukama je prekrivala oi, kao da hoe da sakrije svoju tugu, ali nije uspijevala... Jecaji koji su izlazili iz nje pokazivali su koliko je nesrena, koliko ali za neim to je izgubila. Suze su joj lile iz krupnih plavih oiju i slivale se niz lice koje je bilo crveno od bola. Na trenutak je podigla glavu i pogledala u mjesec koji je nekako plaljivo sijao, stidei se da pokae svoj sjaj pred njom i njenom tugom. Zatim je ponovo poela da plae... Gledala sam je nekoliko trenutaka, stojei neprimjetno iza stare, pranjave palme. Htjela sam da je zagrlim, htjela sam da ujem ta ju je toliko pogodilo, htjela sam da je utjeim. Tiho sam prila i stala kraj nje. Plakala je kao i do tad, ne osvrui se na mene. Lagano sam se sagnula i pogledala u nju. Samo jedan tren, samo jedan pogled bio je dovoljan da uem u duu ove tune princeze, da shvatim ta ju je toliko zaboljelo I da se sjedinim sa njenom boli Sklonila je pramen kose sa umornog I nateenog lica i poela da pria... Ve dugo se pitam zato mi prvi jutarnji zraci koji obasjavaju moju sobu vie ne donose radost? Zato se vie ne radujem svakom novom danu kao to sam to do sad inila, zato vie nisam srena kao nekada? Zato su se moji snovi rasprtili kao balon od pjene? A tako sam malo eljela... Bio je sav moj svijet. Bio je moj ivot, moj osmijeh. Moja nada u bolje sutra. Bio mi je drug, brat, otac, majka, skrivena ljubav... Bio je moj ideal, san svakog mog sna. ivjela sam u najljepem snu, a sada onda sam se naglo probudila, i poela da ivim u najgoroj nonoj mori...

160

Jednog dana, on je, jednostavno, otiao. Otiao je, i nikada se vie nee vratiti. Otiao je, i ostavio me prepunu tuge, gorine i razoarenja. Teko je kada iz naljepeg sna uplovi u zaliv komara. U takvom zalivu se trenutno ja nalazim, a moj brod ne planira da isplovi jo dugo, dugo, dugo... Ostala su mi samo sjeanja. Sjeanja na jedne prelijepe oi, vesele, prepune energije koja te daje snagu samo jednim pogledom. Sjeanja na jedan medeni, djeaki osmijeh. Ostala su mi sjeanja na najbolju duu na svijetu, na veliko srce i plemenito bie. Ostala mi je uspomena na njega, koju u vjeno uvati i koju niko nee izbrisati... '- ree i obrisa suzu koja je umorno klizila niz njeno lice. Naglo se probudih. Pogledah oko sebe. Nije bilo mora, nije bilo palmi, niti razigranih valova koji su razigrano pjenili obalu. Bila sam samo ja, i lokva suza svuda oko mene. Bila sam samo ja, zarobljena u boli koja je od mene napravila vjeitog zarobljenika. Samo ja... i moja tuga za najslaim djeakim osmijehom... jovana2991: Umorno spustiti glavu na ruku i dugo sedeti tako preputena samoi. eleti da je umesto rue tvoje rame i moda tiho zaplakati. Ostavljena u potpunoj tiini i jednolinosti stvari oko sebe, koje kao da vie i ne primeujem, pokuavam u seanje dozvati jedno drugo lice i makar tako, samo na tren, samo kroz misli, osetiti dodir jede tople ruke. Teko je ekati, danati se i verovati, a biti sam i biti daleko od jedine svetle take svog postojanja - od tebe. Kie danonono sipe nad gradom donosei setu sa sobom i kao da ba ta monotonija i hladnoa njenih kapi lede nezatieno i slomljeno srce. Ispijen je ve ko zna koji gutljaj gorine, a aa se opet puni. Oseem negde duboko u sebi neki jecaj za odlutalim vremenom i naputenim putevima radosti i ushienja. Dozivati nemo, bez glasa, plakati i jecati, dizati ruke ka nebu to ti daruje samo kiu i biti nemoan. I nemati vie suza. Ba onda kada hou da plaem, ali nemam ime, jer sve je u meni presahlo i sve je u meni pustinja. Samo jo zalutali tonovi prodiru kroz moje prozore, negde u daljini uje se tvoja pesma, a ti lei, tako lep i tako svetao, kapci su ti zatvoreni i ja znam da spava, ali te ne mogu probuditi. Jecaji presecaju tamu. Bog je milostiv, kaem, vratie te. Ali ti vie ne dolazi, nema te da pokuca na ve dugo otvorena vrata. Rue vie ne cvetaju i ne miriu isto otkad tebe nema. ak ni poj ptica vie nije tako umilan i veseo. Sve je stalo, samo ovo prokleto vreme neumitno tee, ostavlja emer i jad za sobom, i jednu neprolaznu tugu i saznanje da vie nikada nee zapevati. Suze ve odavno natapaju cvee posaeno pored tvog uzglavlja. Pod tom tekom zemljom lei u toj sobi za tugu, a ja ujem kako doziva i znam da te moram izbaviti odatle. Ali, ne mogu. Uzaludno kopam po mokroj zemlji, suzama je razmekavam, a ti si mi sve dalji, i ve mogu da osetim da si gore, na nebu, da me uva i pazi i govori mi da ne plaem. Kako da kaem ti zbogom, andjele. Srce nije kamen, pa da se tako brzo pomiri sa tim. Previe je ljubavi i radosti, previe povezanosti sa tvojim stihovima koji mi razgale i duu i srce. A sada toga vie nema. Samo umilna muzika sa radija, ali to nije isto, jer tebe nema da se smeje dok peva. Uzalud je miriti se sa sudbinom, kad mi ona uzima najbolje. Ne mogu ti rei zbogom, niti da poiva u miru, ve samo jedno dovienja i laku no, andjele, jer ja znam da ti spava i znad da emo se jednoga dana opet sresti. Sauvaj mi oblak da na njemu sanjamo i pevamo, zajedno sa svima koji te vole, koji plau za tobom i u ijim si srcima bio i bie zauvek. Ne elim da sluam tiinu, hou da igram uz muziku tvoje due. Umorno spustiti glavu na ruku i ponovo shvatiti da si sama. seljankasaproplanka : dragi prijatelju,

161

dugo te ve nema,i pomalo me strah da mi ne izblijedi tvoj lik u sjeanju. Zato gledam tvoje slike triput na dan. ne vjerujem im kada kau da spava...i da si daleko. ja jo uvjek lijevam kavu u dvije alice i reem dva komada torte...vei komad za tebe ,naravno... zato mi nisi rekao da odlazi, zato tako iznenada...nismo se ni pozdravili... zato te netko ne moe zamijeniti...evo, ja bih prva... ili si mogao povesti i mene...tek toliko ,da ti ne bude dosadno...ne bih ti smetala,negdje sa strane bih te ekala, i to onliko kolko treba...pa i vjenost ako treba... zna,ponekad poelim da me stavi u dep i nosi svud sa sobom...da vidim sve toi ti...da razumijem neke stvari... da i ja pronaem svoj mir... kako ti je tamo? Da li ti je hladno sada kada je zima dola? jel' tako da nisi sam? ne bih podnijela da si usamljen...znam koliko voli ljude... ja uim makedonski...znam ve dosta,moda ti sljede pismo napiem ba na makedonskom...samo ne znam sta znaci "prasuvaj",nadam se da u saznati...nemoj mi ti rei...sama u...ili e mi ve netko objasnit... o Boe,sjetila sam se kako sam pitala,onako naivni,i vjervatno sam ispala jako glupa :" kakva je zemlja ta makednija? ima li ona more?" smijeno,zar ne? ko bi rekao da u sada znati sve o makedoniji...i lubenice...zna da ih oboavam,al ajbolje su one iz makedonije... e,da,zaboravih ti rei na koga me podsjea... na sunce...ono na makedonskoj zastavi...jer ti si upravo to...makedonsko sunce... idem spavati sada,prijatelju... sanjat u te kako se smije...a ko zna moda i zapijeva...i kako kae ona cura...moda u plesu izbaci nogu... i jo uvijek im ne verujem da spava...ja znam da ti bdije nadamnom i na svim ljudima... pusa prijatelju...i doskora... samo ja...: Zato tako malo cijenimo smijeh, jedinu osobinu po kojoj se zaista razlikujemo od svih ostalih zivih bica? Zivot, s kojim nad ovom dolinom suza projurimo i sagorimo u tren, poput kometa, omedjen je svakome od nas s dva cina: placem i uzdahom, prvim placem kad se promolimo iz tople sigurnosti majcine utrobe i posljednjim uzdahom kad sve zauvijek napustimo. Zato je, onda, dovraga, taj suvie kratki trenutak izmedju radjanja i smrti obilniji suzama nego smijehom? Imao sam kuma, s kojim je svaki susret pocinjao uz najnoviji vic. Nisam znao koliko vrijedi njegov razuzdani smijeh, koliko je on bio zasluzan da se lake probijam kroz iskuenja i vlastite suze dok on nije prerano otiao. A ja prekasno shvatio.

162

Imao sam kolskog druga kojemu je svaki dan bio nova prilika za sitne ludosti s kojima nas je uveseljavao, ali niko od nas, njegovih prijatelja, nije znao koliko vrijedi njegova oputenost i koliko nas je ona nosila kroz silne zamke dok nije prerano otiao. I mi prekasno shvatili. Imali smo jednog mladog pjevaca. Sjajno je pjevao, glasom kao andjelov. Ali, andjele uvijek jasno cujemo tek kad je prekasno. Kad se svaki glas pocne gasiti. Samo, taj njegov andjeoski pjev nije mu izlazio iz grla. Stizao je odnekud, iz nevidljivih dubina due ciji su obrisi bili dohvatljivi u njegovom - ljudskom osmijehu. Uvijek na licu, i uvijek za svakoga, za djecu iz domova za naputene, za neznane prolaznike to su ga povlacili za rukav, za ljude s kojima je radio, za osobe koje je volio... Osmijeh. ta je on to imao u sebi, da u tom vremenu od prvog placa do posljednjeg uzdaha, nije vie htio biti sudionikom kolektivnog prolijevanja suza? Zbog cega je on mogao biti drukciji od nas, koje su stalno uvjeravali da sreca ne moze potrajati i da je osmijeh samo kratki odmor od neprestanog placa? Da to znamo, da li bismo bar pokuali biti isti kao on? On je otiao. Mi smo opet prekasno shvatili prostodunost njegovog osmijeha. On je otiao, a mi ostali da se tjeimo - suzama koje cemo proliti za njega. Umjesto da smo naucili lekciju i da mu posljednji pozdrav poaljemo osmijehom. Eto, jedan osmijeh ti zelim darovati, Toe Proeski. Tek jedan za tvojih hiljadu. wild_thing: Vi prakam eden ogromen baknez zatoa sto znam deka ima nekoj koj ja deli istata bolka koja ja cuvstvuvam vo dusata, deka ima nekoj koj ke me sfati koga ke recam deka ima edna golema grutka vo moite gradi koja me boli so sekoja proleana solza. Staviv krst na gradite samo za da go baknuvam sekogas koga ke pomislam na Angelot. Postojano e vo mojata raka. Znam ako kazam deka sega go cuvstvuvam kako e do mene i se smee i me poglednuva so najnezniot pogled, ke mi veruvate. Sekoja nok negovoto ime e moja molitva i postojano ja miluvam i baknuvam negovata slika a sekoja solza go dovikuva negovoto ime. Tose kade si? Dali si sreken? Dali ne gledas kako stradame za tebe? Gospode koga veke ne moze da se vrati podari mu se... Toj se zasluzuva. I Tose, Te molam cuvaj ne... Vodi ne kako sto tebe te vodese tvojata zvezda. Slusni go glasot na site nas, stradalnicite, koi bez tebe samo lutame ne znaejki kade da ja najdeme utehata. A uteha nema... Ostanaa samo tvoite zborovi i tvojata ljubov... Veruvaj deka ke gi ispolnivame tvoite zelbi i ke se obidam vo sekoj cekor da te sledam iako nikoj nema da te dostasa sonce moe... Bidi mi vecen i raduvaj se... Konecno go dobi tvojot sovrsen svet... i Tose... TE SAKAM EMANUEL: Prekrasni, imam osjeaj da je tuga u meni sve vea i vea i kao da je postala dio mene. ivim dalje, moram zbog obitelji i ljudi koji su oko mene a osjeam tu prazninu, tebe nema, prekrasni djeae. Ponekad mi doe u san, ali se ne sjeam da li mi ita kae. Ali znam , kad god upalim TV i pomislim na tebe, pojavi se u spotu, upalim radio ujem ti glas. Pomislim...... kao da uje moju duu, jel' ti to mene prati?!

163

i tada osmjeh ozari moje lice....... EtnoMome: Duicke moja najsakana mnogu mi nedostiga,bolkata ne prestanuva...sekoj den e se pogolema i pogolema!!! Se sekavam(kako d abese vera)koga pred godina dena vo kola jas so majka mi i edna nejzina prijatelka se sretnavme na semafori vo Skopje dodeka cekavme da se zapali zeleno Jas pocnav da vikam lelee Toee,Toee a tetkive kade,kade?(na seta ovaa taga morav malku i humor za da te nasmeam malku zatoa i kazav tetkive,mada jas na ala taka i gi vikam ):)Jas im rekov ete go,ete go do nas!Angele nae ti taka nasmean i so okikite tvoji najubavi,najiskreni polni so ljubov pona da ni mavtas i baknei da ni praka a jas tolku se zasramiv ,pocnav celata da se tresam a srceto mislam deka ke mi iskocese od gradive.Vo toj moment se pocuvstvuvav kako 5 godino sramezlivo devojence to ne e voobiaeno za mene...no ete i toa e dokaz kolku sum slaba na tebe(isto kako sto ti peee vo edna od tvoite pesni"JAS SUM SAMO PATNIK KOJ STO NEMA NISTO OSVEN SEBE,MOAM DA PRIFATAM SE TOLKU SUM SLAB NA TEBE". Nema nikogas da si oprostam zosto togas nemav barem malku poveke hrabrost da izlezam od kola i da te gunam,barem toa da te gunev silno,silno Srcence moe imase premnogu ljubov vo tvoeto srce za sitee nas i ne se sramese da gi pokazes svoite iskreni emociji! Ne,ne ti ne si zamina...tuka si,so mene si,zasekogas ke zivees vo moeto srce!Sekogas ke te pametam taka nasmean,isto kako sto bese taa veer koga se sretnavme! TOENCE TE SAKAM!!!!!!!!!!!!! samo ja... : Ljudi moji, vjerujte mi, meni se srce i dua kidaju svako jutro kad se probudim i shvatim da ga vie nikada neu vidjeti, ali nemojte tako razmiljati...da on vie ne udie isti zrak kao mi, da ne vidi ove zimske zalaze sunca, da ne osjea smirenost snjenog popodneva...on to sve osjea, i dalje je dio naih ivota, samo sada na jedan joj vie zatitniki nain nego inae...prije 27 dana je bio aneo ali na Zemlji, a sada je doista na Aneo koji nas uva i moli za nas vie nego ikada! maca: , , . , . . , . , , , . , . . , , : `` ``.

164

 , . , , . , . O . , . . , . , a . . , , . . rusulica: Imam neobicno jaku potrebu podijeliti ovo s ljudima koji ce me razumjeti: ozbiljna sam osoba, udana, zaposlena, slusam Rundeka, Manu Chao, Marizu... Tose Proeski bio mi je osoba s ruba percepcije laganog medijskog stiva, slatki decko cije hitove pjeva moja sestogodisnja kcer - znate ono, srce nije kamen, Volim osmijeh tvoj i to... Pa ni vijest da je poginuo nije me odmah stresla - bilo mi ga je zao, stvarno, al to se dogadja, j... ga... A onda je krenulo ludilo. Na radiju su pustali pjesme koje sam prvi put cula (Igra bez granica, Zajdi, zajdi...), pjesme nevidjeno dobro otpjevane. saznala sam da je Todor Tose proeski bio glazbeno obrazovan, omiljen, human. Primijertila sam da NITKO nije rekao nista ma ne lose, nego ni suzdrzano o njemu: svi su ga voljeli, svi. Ali nisam podlegla tome - 'ubio' me novootkriveni glas, novootkriveni album Bozilak, novootkrivene spoznaje o liku koji je bio svoj i nakon deset godina boravka na prljavoj estradi (a prljava je, to znam), njegova njeznost, jednostavnost, osmijeh... Upala sam u depresiju, dvostruku - prva je bila radi odlaska takve osobe, druga radi spoznaje da sam upala u depresiju radi pjevaca za kojega skoro nisam ni znala da postoji. Plakala sam, slusala njegove pjesme, divila se nevjerojatnim izvedbama na albumu Bozilak... I ne prolazi me. Ljudi, ne prolazi me. Imam grc u grlu, tezinu na plucima, skrivam se da se isplacem - radi TOSE PROESKOG, covjeka kojeg sam slusala/gledala/ tek nakon sto je umro. Zbunjuje me to. Nisam vjernica, ne trazim uzroke svog ponasanja i odnosa prema Tosi u bozanskom, andjeoskom, vjerskom. Ne mogu se zbrojiti. Mozda je tajna u tome sto poznajem neke estradnjake, sto znam kako funkcioniraju, kako rade, kako naplacuju, kako se ponasaju prema drugima... Kod njih (onih koje znam) nema starih prijatelja, svi su zaboravljeni, a novi prijatelji sticu se samo na zajednickim interesima, a ti se interesi uvijek sluce u samo jednu stvar - lovu... Gledala sam neke od njih kako kukaju za Tosom, a tocno znam da kukaju za zlatnim rudnikom koji su namjeravali kopati i kopati... Uza sve, mislim da je Tose bio toliko omiljen ne zato sto je Makedonac, nego zato sto NIJE nesto drugo s 'ovih nasih prostora': mozete li uopce, i vi najneopterecenijih srca na svijetu, zamisliti da toliko slavan i omiljen u Hrvatskoj bude neki Srbin, ili Slovenac, i obratno. Ma nema sanse. Pa i za Tosu su 'intelektualci' po forumima govorili kako ' ne slusaju pravoslavce' i kako on 'nema veze s krscanstvom jer je pravoslavac'! Mozete misliti kakve su to glave! No dobro, vratit cu se svojoj nevolji - ima li ikoga da mi pomogne? Hocu se rijesiti ove strasne tuge, staviti Tosu na mjesto koje bi mu trebalo pripadati - u vrlo cijenjene i uvijek rado slusane izvodjace, i ljude od kojih se ima sto nauciti. Zasad, on mi je vise od toga nepoznat covjek mi je usao u dusu i njegova me smrt, ljudi, strahovito boli. boky:

165

Pozdrav svima! Citirao bih "rusulicu" iz poetnog posta, ali neu jer bih potroio puno korisnog prostora, (pretpostavljam da je dalmatinka, jer rusulica je termin za jedan cvijet ovdje u Dalmaciji). Kod mene je slian sluaj, tipa, godine, brak, djeca, obaveze, uz to sam i mukarac, pa je nekome to udno, ali poznavajui sebe, znam zato me ova velika nesrea ovako pogodila. U svom ivotu sam proao, apsolutno, sve i svata, doivio teke osobne gubitke, smrti u obitelji, udarce, ponienja, nepravde, proao sam proli rat i u njemu izgubio divne prijatelje, morao sam se seliti jer sam bio prognan i time izgubio cijeli svoj ivot koji sam gradio do tada, ali ovakvu tugu sam osjetio, ... nikada do sad. Inae nisam uope neki foruma i bloger, a ovo mi je prvi forum, gdje sam se aktivno ukljuio, jer sam osjetio da jedino tu mogu nai istomiljenike, budui da u svojoj okolini ne mogu nai ljude s kojima bih mogao, ovako otvoreno, razmjenjivati miljenja i osjeaje, i podjeliti tugu. A vi cure, pardon, i gospoe (rusulica), znate i same, da u mukom svijetu, to malo tee ide. Zbog svega to mi se izdogaalo, nauio sam cijeniti prave vrijednosti. Trebam li ih navoditi ili shvaate o emu priam? A te prave vrijednosti zna cijeniti danas mali broj ljudi, openito, i zato sve malo pomalo, odnosi u obitelji, odnosi meu ljudima, narodima, muko - enski odnosi, odlaze malo po malo u p.m. Da budemo realni, o Toi se, u naim hrvatskim medijima, malo govorilo, pogotovo u medijima koje ja pratim, tako da i nisam mogao o njemu saznati nita posebno, osim da je pobjedio na radijskom festivalu ili odrao tu i tamo neki koncert. Ali jednom, prije dvije godine, sluajno, sam se susreo sa njim, te ak i rukovao i razmjenio nekoliko rijei. Osjetio sam neto vanzemaljsko u njemu, ali ivot vue dalje, i ne stigne razmisliti o svemu, a niti pridavati neku posebno panju, takvim usputnim susretima. Mnogo njegovih pjesama koje nisu bile toliko exponirane, sam i uo, ali iskreno nisam znao da su to njegove stvari. teta. Danas ih sve znam. Odlaskom Toe, svi smo izgubili. Izgubili smo ovjeka-anela, koji je gradio mostove, ruio granice, polagao kamen temeljac za neki drugi svijet, prepun ljubavi, razumjevanja, tolerancije, prijateljstva, humanosti, skromnosti, dobrote ... Kao to sam napisao u jednom postu, TOE JE BIO NAA NADA U BOLJI I PRAVEDNIJI SVJET. Svojim ponaanjem, svojim skromnim nainom ivota, kakav bi svi trebali ivjeti, svojim nesebinim srcem koje je davao svima, svojim osmjehom kojim je topio led u mnogim srcima, svojom nepresunom vjerom u ljude, u ljubav, u boga, Toe je davao primjer i nadu da je takav drugaiji svijet i mogu, kad bi svi ... Ja nikad nisam prestao vjerovati, da je sve to i zbilja mogue. Vjerovati u dok sam iv! Ovo je okrutan svijet, i u ovom trenutku, isti ovaj svijet je na prekretnici. Ve sutra se moe dogoditi neto to e promjeniti sve nae ivote naglavake, i postaviti funkioniranje stvari na sasvim drugi nain. Istina je da je ovaj svijet kakav sad poznajemo pri kraju. Da je truo. I da ga pod hitno, moramo mijenjati, elimo li preivjeti, opstati. Toe je bio Aneo, poslan da nam otvori oi, da nam kroz stihove i glazbu, svojim divnim glasom, i osmjehom prenese poruku od boga, da je ivot jako jednostavan, uz malo ljubavi, malo svijetla, malo istine i potenja. despina.mk: Molim sve one koji traze neku pomoc I zele se izbaviti is te duboke tuge I ludila da procitaju ovaj post I spodele samnom jednu spoznaju, zbog koje sam prvi put sinoc spavala mirno. Unapred sa izvinjavam ako je tekst dugacak I ako ima nekih gresaka. Neverica kad sam tog jutra saznala da je Tose poginuo, bila je zaista velika, a bol kao da mi je umro neko ko mi je puno vazniji od mene same??? Poznajem puno ljudi ovde u Makedoniji, koji su zeljedi da oni odu umesto njega ???. Svi se pitaju otkud tolika tuga, tako masovna I tako intenzivna ? Osobito oni koji ga nisu poznavali, slusali, nisu narocito pratili njegovu

166

karijru. I moja je prica tako nekako slicna, sto je Boky rekao s obzirom na godine, neki vec izgradjeni muzicki ukus I to. Pa ipak, kad sam ga prvi put, na nekom od nasih festivala, ugledala, ustvari cila, odmah sam ga zavolela, ali kao neko ljupko stvorenje sa andjeoskim I, tada jos, decijim glasom. Da, kasnije je on stekao tu neku nespojivu neznu dubinu glasa sa prizvukom metala od cega se najezus; na pocetku je to bila samo lepa boja, velik dijapazon I cistina tona. Elem, neke stvari sa prva dva albuma su mi se odmah zalepile za uho, ali je kasnije poceo da peva neke komercijalnije stvari I nisam narocito obracala paznju Sve do koncerta na Gradskom u Skoplju 2004 gog, njegov prvi veliki koncert (15 000 ljudi), koji sam slucajno pogledala na TV I shvatila da uopce nije bitno sto pjeva, bitno je da ON to pjeva. (neko je ovde kod nas rekao nakon smrti I da ste mu dali da otpjeva tel. imenik, I to bi zvucilo kao arija). Sad kad ga nema tugujem za njim na sve nacine na koje ste I vi opisali svoju tugu, osecam ONO nesto sto nas proganja I nocu I danju I jos se time I dobro osecam!? ... Ono sto me zaista pece jeste to da nikako ranije nisam spoznala njegovu velicinu, I ovde ne mislim na njegovu dobrotu, niti na humanost, ni na ljubav koju je nesebicni darivao Mislim na TO DA JE ON IMAO HERCA I SVIM I SVAKOM KOME JE PRISTUPAO SVE JE TO RADIO PUNIM, OTVORENIM SRCEM I NIJE SE TIME UOPCE SALIO I NIJE OKO TOGA NIMALO IMPROVIZOVAO On je, obdaren ovakvim srcem mogao biti bolji I tamo gde mi (sada mislim na Makedonce; mozda se I vi tako osecate) ne bismo mogli biti ni jednaki. Kada sa ovog aspekta pogledate sta ste izgubili kao pojedinac, ali I kao nacija, to vec nije samo bol, TO JE PAKAO. I tako, ziveci u paklu ovih dana I vapeci za savrsenstvom, nasla sam neki clanak sa pocetka njegove karijere gde njegov otac izjavljuje da je kao mali zeleo postati HIRURG ZA SRCE.!!! ... I postao je, ali pre nego sto je operisao nasa sreca, on je to ucinio svome operisao ga je svih predrasuda, malodusnosti, stega I ko zna jos cega toga cime je ljudsko srce okovano. Izbrusao je svoje srce kao neki dijamant I zablistao; zato je njegov osmeh bio nestvaran, oci carobne, glas bogovski, a telo ko u Apolona I videla sam ja to, videla kako se jedno bojezljivo dete pretvorilo u Apolona I kako je njegov adjeoski glas, a decji, postao bogovski, ali nisam tada skuzila Ali nista ne ide lako, morao je da umre da nam oda tajnu. Svi vi ljudi koji ste na forumu imate herca i vec ste ga poceli brusati (iskrenoscu, pre svega), mnoga ke srca krvariti, svakako ce da boli, ali nijedna operacija nije laka. Samo oni koji budu to razumeli i koji budu isli tim putem, zivjet ce s njim zajedno, u nekom boljem svetu, a ipak na ovoj planeti Zadnja izmjena: despina.mk; ned pro 16, 2007 3:26 pm; ukupno mijenjano 2 put/a. Nemozam od tebe da ozdravam ... ... splianka: ITAJUI SVE VAE POSTOVE, suze su mi se napunile u oima, je da u pozadini svira SOBA ZA TUGU, al mislim da nije to razlog mom plakanju. Sve imamo isti problem, i to je stvarno neka via sila. Tu sam proitala da se moramo trgnit, svijet nije stao, to svi znamo, ali zato onda iz dana u dan sve gore, umjesto obrnuto. Juer sam se potiho ponadala "U super prvi dan da nisam plakala". Danas opet. Ja sam se utosila i na brzinu skuham ruak, podijelim kao u menzi, operem sue, e vo me kod vas. Moj mu je vodenjak kao i koala-40-i ej muko koje je proplakalo kad je pogledao ta sam sve skinila sa interneta. Ja sam ga pogledala, samo da vidim, jesam li ja jedina luda da u ovim mojim godinama, plaem za ovjekom kojeg nisam ni poznavala, ne raunam ovo ta sluam njegove pjesme.

167

Kaem vam via sila, neto je ovdje udno. Moda ga svi zajedno drimo i nedamo mu da ode gore, ili jo nije zavrio ovdje na Zemlji ta je imao. Moda jo luta, tu negdje oko nas, kad mi svi ovako osjeamo ovoliko tugujemo. Pokuala sam i pisati na komadu papira zapalila sviu, Martina nije ni to pomoglo, gr u grlu i dalje imam. Daj neki novi savjet. Zarazila sam sa ovom mojom tugom najbolju prijateljicu, slua njegove CD-e jedva eka do sa posla i nazvat mene, kao ja u joj re da sve ovo nije istina. KAKO DALJE...... jos jedna splicanka: drage cure pozdrav svima... ja sam mama cetvero djece, est godina starija od Tose... slusam ga odavno, a s "Pratim te" me pridobio do kraja... Dok je bio medju nama, ziv, stoput me je dirnuo i ganuo svojim glasom, pjesmama, stoput sam plakala... a sad... nemam rijeci kako mi je. Kad je nedavno na Zuhri otpjevao Ostala si uvijek ista - ja sam ostala skamenjena... Ne znam, bilo je neto u tom njegovom glasu, njegovoj pojavi to me totalno obuzimalo. Velim, nisam iparica i uope nisam sklona glorificiranju ikoga (iega) ali ovo s Toom ni sama sebi ne mogu objasniti. Kao da mi je pola srca nestalo tog jutra kad sam ula da ga vie nema... dala bih mu od svoga zivota da mogu samo da se to nije dogodilo... Prva mi je misao ujutro, zadnja navecer. Svjesna sam svega: treba zivjet dalje, tu su klinci, muz, posao... dajem se "normalnom" zovitu, obavljam svoje obaveze... ali ja samo napola zivim. I ne znam dokle ovako. Najradje bih otisla u Krusevo i zapalila mu svijecu, a cak nisam vjernik... Sheeba: Ti ne zna tko sam, ni gdje sam, od tebe me dijeli nebo i zemlja, ja sam jo dalje od tebe, a ipak, budim se svako jutro glasnim kucajima srca svoga, uspavljujem se aptom pjesme tvoje. Znam da si nedostian, ali sam sretna jer mi je sva dua ispunjena tobom. Koliko god je zemlja udaljena od neba, toliko sam ja daleko od tebe. Kad bi vjeno vladala tama da u njoj sakrijem sebe, i kada bi nebo vjeno bilo osuto zvijezdama da mogu gledati tebe, najdrai anele Toe... Zauvijek u mom srcu novaja: Boze, koliko su nasi zivoti bili slicni...ma sta slicni isti nekada u potpunosti... Vec 8 godina sam u medijskim vodama.Poticem iz malog grada, i da bi uspjela morala sam da se dokazem u glavnom gradu svoje zemlje. Za kratko vrijeme nakon uspjeha u svojoj zemlji strmoglavom brzinom, uspjesi su poceli da se nizu i vani.... Trcala sam sa svojom menadjericom, ma ne da sam trcala, letila.....Stalna putovanja, gostovanja, da sam mogla da se kloniram ja bi to uradila..... Poticem iz skromne porodice,i niko u mojoj porodici nije bio fakultetski obrazovan osim mene. U svom malom gradu kada sam dolazila da posjetim roditelje, bila sam zvjezda....Tu sam imala svoj zivot osame poslije svega, svih dogadjanja, svoja sjecanja na djetinjstvo, svoje prve ljubavi..... Moju prvu vezu koja je trajala 5 godina.... Brojni humani gestovi mene kao djevojcice, o kojima nikada javno nisam pricala.... Imala sam svoje njive, pasnjake gdje sam odlazila sama, sjedila u travi dok sam razmisljala o

168

svemu sto mi se dogodilo, tu sam punila baterije za dalje....Nisam ni sanjala da cu dozivjeti sve te lijepe stvari... da cu imati priliku da svoje roditelje ucinim ponosnim na mene... Vjerujte da mi je to bilo najvece sto sam mogla dozivjeti, uciniti roditelje sretnim..... Kako sam vec rekla: u svoj toj slavi, ja sam trcala da ona jos vise sija, dok su mi roditelji i ljudi bliski meni govorili da malo usporim....Da sam vec za tako kratko vrijeme uradila toliko toga, sto neki nemogu za cijeli zivot.... Trebalo je nesto da se desi da shvatim sve te rijeci.....samo sam lagano bezbrizno odmahivala rukom..... Jedno jutro sam cula tu strasnu vijest da naseg andjela kojeg sam neizmjerno postovala i cijenila nema......Nisam razumjela....????? jednostavno njegov glas mi je davao dovoljno mira, spokoja, ljepote,beskonacnosti......Mislila sam da ce da traje vjecno... Zato sam stalno odgadjala svoju zelju da se upoznam sa njim.... Opet sam mislila da cu imati svo vrijeme svijeta, bitno je da je on tu,...... Praznina.................................................................................................................................. Od kako naseg Toseta vise nema, mene nema vise....Vise ne letim, ne trcim, hodam lagano, i stalno zastajkujem, cak se vratim koji korak unazad. Oni koji me poznaju kao da me nikada nisu sreli. Kazu da to nisam ja..... A ja cijelo vrijeme rezimiram nase iste zivote, njegov glas je cijelo vrijeme u mojoj glavi... Gledam zivot sa druge strane, ovaj put ja zelim da ucestvujem u njemu, a ne da posmatram sebe sa strane... Zivim zivot onako kako ja zelim sada, nedozvoljavam da mi drugi diktiraju ritam (kao tako treba, vraga vise ne!!!) 2008 godina i mojih 28 godina je godina druzenja sa samom sobom, ucenje od velikih ljudi kao sto je bio moj andjeo.... Svi mi imamo ikone kojima se molimo, od 16.10 moja ikona je Tose... Po prvi put shvatila sam da imam toliko neispunjenih nesebicnih zelja koje zelim da ispunim, i kako rece Tose: Zbog mene ce neko mirno da spava tu noc, a i ja cu mirno da spavam zbog nekoga kome sam pomogao.... Hvala nasem nadjelu sto mi je pokazao put. Zelim samo da ti kazem da beskrajno zalim sto sam trcala cijelo vrijeme, sto sam mislila da cu imati vremena za sve, da cu imati vremena upoznati naseg andjela,jer je za mene bilo logicno da on bude tu jos dugo medju nama....Znas ono da sam mogla, a nisam....(ono sto ti kazes tosu ''nikad nisam upoznala, nisam ga ni vidjela uzivo....a tome sam se nadala i radovala kao malo djete kad mu kupis igracku''), zaboli me jer sam ja razmisljala na drugi nacin,drugi su me vodili kroz zivot, nisam mogla odnosno nisam imala hrabrosti da uticem na neke stvari u zivotu. Zato sam sada svaki momenat uz njega, pjevam skupa snjim, veselim se uz njegov osmjeh,molim se za njegovu dusu.... I ti i ja i svi mi cemo sigurno otici da budemo uz andjela jednog dana. On je stalno uz nas....

169

* * * Asja, SARAJEVO : "Prolaze dani..dolazi i posljednji u ciklusu kojeg sacinjava njih 40...Nosim te u srcu,,slavim trenutak kad sam te vidjela,proklinjem dan kad sam te izgubila...Cuvaj me uvijek,najljepsi andjele..." I evo, i nakon 40 dana, sve je isto. Dodue, manje vie isto. Njega nema, to se ne mijenja. Zaista se nije alio kad je otiao. Ipak nije na turneji u nekoj dalekoj zemlji. Onda se zapitam :Kako je mogue da ljudi normalno funkcioniu?. Normalno? Daleko od toga. Sve podjea na njega. Miris, dodir, pogled, pjesma, sudar prohladnog zraka na isrpljenom licu Moda je na izgled sve isto, ali je jedna stvar drugaija. Jedna stvar je vea i samo raste. Tuga. Za itavo vrijeme svog postojanja ne sjeam se da je ovolikom brzinom i intenzitetom rasla. Ponekad mi se ini da nikada nee stati. Na jednom sam zahvalna. Zahvalna sam na tome to ga ujem. Njegov glas kao da mi daje snagu da radim i da ne odustajem da traim odgovore na svoja pitanja. IVANCE: seuste nemozam da si poveruvam deka te nema pominuvaat 40 najtazni denovi vo mojot zivot koj poveke ne e ist bez tebe i nisto poveke nema da bide isto bez tebe!! fala ti za se angelu najubav se nadevam deka povtorno ke se sretneme nekogas i negde..........!!!??sega ke mi dozvolite da gi citiram negovite roditeli napisano vo nekrolog:gospod ni te dade sega nie te davame na nego bese angel na zemjata sega si angel na neboto!!!.... POCIVAJ VO MIR MILO ANGELCE !!!! Nijemijasno: Boze...

170

I danas sam se molila za andjela kojeg si nam posudio...Ako je vjerovati da dusa odlazi nakon 40 dana, onda zelim da ti uputim neke rijeci... Tvoj andjeo nas je napravio boljim osobama (postali smo svjesni svojih nedostataka) Tvoj andjeo nas je naucio voljeti jedni druge (nisam ni znala da mogu toliko voljeti) Tvoj andjeo je nesebicno nam pomagao, netrazeci nista zauzvrat (mozda par plisanih medvjedica) tek tako da moze da namami osmjeh napustenoj djecici...., a ni njih nije trazio (pored svih tih materijalnih stvari, vise mu je znacila jedna ovakva lutkica koja je imala dusa svakog od nas koji smo disali zajedno snjim)...(moja lista humanosti je poprimila ogromne razmjere) Tvoj andjeo nikada nije znao za zlobu, osvetu i zavist (ja jesam znala, ali sada znam kako da zaboravim) Tvoj andjeo je uvijek prastao,i imao povjerenja u nas (zato je cijeli svijet uz njega) Tvoj andjeo nikada nije mrzio (opet ja jesam ali od sada u mom srcu ima samo mjesta za ljubav) Iako je bio najposebniji, tvoj andjeo je sebe uvijek stavljao u drugi plan, i nije se smatrao herojom... (a za nas je bio i heroj, i savrsenstvo ,i andjeo) A isto tako zelim nesto da uputim i nasem i Tvom andjelu: Na tvom putu u ''svemir'' pobrinuli smo se da te vodi tepih satkan od bezbroj malih zvjezdica koje svijetle (kao svjetlost upaljaca na tvojim koncertima). Najdrazi nas ''bratko'' nemoj da se bojis dok budes ulazio kroz vrata raja (samo rijetki imaju tu privilegiju). Obrati paznju na vrata koja otvaras, na njima je bezbroj pisama i poruka uokvirenih ljubavlju i prelijepim rijecima svih nas. Oslusni i cuj bezbroj malih i velikih molitvi djecaka i djevojcica, mama, tata, baka i djeda...Svi smo tu ovde za tebe, ovaj dan.Svo smo tu za tebe od onog dana kada si otisao... Boze nezamjeri mi sto ti govorim da nevjerujem da danas odlazi dusa naseg andjela...Jer ja ga osjecam svaki dan tako jako kao da je jos uvijek tu medju nama.I tako ce biti i sutra i prekosutra i svaki dan jos beskonacno..... Molim te Boze podari mu najljepsi mir i spokoj.... Tose andjele nas... I eto, nisam se ni okrenula i preda mnom su se ve nali postovi forumaa : MJESEC DANA. travuljak : tuga....tuga...i nisam jos pronasla odgovor zasto sve dobro nestaje...... danas je tacno mjesec dana a ja jos uvijek osjecam neopisivu tugu i uvijek je prisutno pitanje ZASTO????? u zivotu sam vidjala kako mali ljudi preko noci postaju "veliki" i s tim gube sve sto se moze velikim i dobrim nazvati...zaboravljaju prijatelje,porodicu,komsije....i ne razmisljaju kako je drugima... TOSE je dokazao kako iz malog grada,iz jedne divne skomne porodice mozes svojim radom i trudom postati VELIKI i pri tom ostati isti onaj iz malog grada,porodice.... imao je vremena za svakoga ko je trebao pomoc i nije vagao gdje je tu njegova korist....u svemu je isao najiskrenije srcem i dusom... imala sam priliku da ga gledam u mom gradu kako se strpljivo slika sa klinkama i razgovara s njima kao da ih godinama poznaje "koja

171

skola,kakvi su djaci".... cuvacu ga u srcu i pamticu njegov osmjeh,dobru dusu i neopisivu pozitivu koju sam svaki put osjetila kad sam imala priliku da ga slusam....po tome sto mi njegov osmjeh svaki put dao snage za korak vise....voljela bih otici u Krusevo i nadam se da cu to i ostvariti....imam veliku zelju da mu se poklonim i zapalim svijecu..... u dusi i mislima sam sa njegovom porodicom i molim se svim srcem za njihovu snagu da ovu tugu prezive..... DOBRI DJECACE MIRNO SPAVAJ!!!! SingSong : 1000 pitanja zasto je to bas tako moralo biti, sve stoji sto pisete i u mojoj glavi se roje tisuce misli i raspolozenja od onog ogorcenja i bijesa do nekog smirenja s milju i vjerom da ipak to nije kraj. Eto ve par dana vas citam i vecinom nalazim utjehu time sto nisam jedina koju je toliko pogodilo, a nikad ga nisam upoznala U pocetku sam bila ljuta cak sam i napisala "Boze zasto nisi dva puta promislio kad si ga odlucio pozvati?", no citajuci vas polako shvacam tu njegovu na zalost kratku misiju. Naime prvo me mucilo zasto neko poput njega tako dobar, tako velikodusan, tako human s toliko strpljenja za svakoga (zamisljam vecinu javno poznatih kad se susracu sa svojim obozavateljima u pogledu im se vidi da zele sto prije pobjeci, da ih sve to zivcira jer bas to moraju..., a on nije morao, on je zelio, imao osmjeh za svakog, ljubav za sve, a tek sa svom onom djecicom Eto to je bila njegova misija, pokazao nam je kakav treba biti i koliko zapravo boli kad jedan takav ode. Previse je zla na ovome svijetu, negative nas udaraju sa svih strana ..... Sve je ovo jos frisko, no nadam se da nece pasti u zaborav samo tako, njegovu misiju treba nastaviti ..... Ti zivis gdje zvijezde tkaju put od srebra i nevinoscu sja Tvoje lice ...... maya385 : Tuga?!?!...zbog njega saznala sam za sva lica tuge i boli...a najvise negiranja...jer koliko god govorim "njega vise nema"...ne prihvacam to... Ja imam drugaciji problem.....plakala jesam...nemogu rec da nisam...ali kod mene je slucaj da imam zakasnjelu reakciju...i to znam da ce mi se obit o glavu...ja cu tek kad vrijeme bude prolazilo pocet shvacat... a toga me i najvise strah...samo da cu se slomit... Sad se samo nizu dobri i losi dani...jucer sam imala takvu zelju da ga slusam...vozila i ispjevala se iz petnih zila...osjecala neku srecu...mislila na njega sa osmjehom...kad u jednom trenu me presjeklo...ona misao...nikad vise necu uzivat na koncertu slusajuci njega .... visonni : Bog ga je uzeo namjerno...predobrom ovjeku nije mjesto na zemlji u ovom runom svijetu punom nasilja, nepravde, mrnje...mjesto mu je uz Njega...da Ga svojim glasom prati u svakom moguem trenutku... ...ali ipak...da je barem... Deninho: za takvoga anela,za toliku dobrotu i ljubav u jednome ovjeku nema mjesta na ovome svjetu...iako smo ga i mi prieljkivali Bog je odluio uzeti sebi ono to je njegovo...mislim da je Toi sada bolje i da trebamo da budemo sretni zbog njega...ipak,svi emo se sresti i biti

172

zajedno...on nas eka!! *anna*: eh DE JE BARAEM!!??? meni vise nista nije vazno ...sad kad sam svjesna da ga doista vise nema.. i kad sam se prestala nadati da ce mi neko reci da je ovo samo bezvezna sala... ruzan san.. ili neka glupost.. sad mi je jedino vazno..da znam..da je njemu dobro.. da ga ne boli ko sto nas boli!!?? da i dalje ima onaj osmjeh na licu..a ne tugu kao sto je imamo mi!?? da osjeca moju boli i zelju da mu se zahvalim sto nisam stigla ranije na svemu !!?' samo to zelim nista vise !!! i neznam sta vise da razmisljam; bozija odluka.... ako i je nije mi jasna nikako..... ako je pak sudbina kriva ni nju nemogu da shvatim..... ko je to ( sta je to) ko nam ga je uzeo bez pitanja, bez naseg odobrenja bez pozdrava..sto je tako okrutan i sebican!?? ..... ali ko god bilo ( sta god bio) znam da sad je sretan jer je sa nasim andelom...

claudio14: Najgora mi je pomisao kolko je mogao jo da nam prui svima...kolko je jo mogao ivota da spasi, osmijeha djeijih da izmami, kolko je jo mogao srca da obraduje, pjesama da snimi, prepjeva, koncerata odri humanitarnih, u svijetu da bude poznat, pa da cijelom svijetu prenese ljubav kakvu je nama prenosio........al kako on sam ree "...al toga nema i ne postoji..." dua me zaboli kad na te stvari pomislim, i ne vrijedi trait krivca ni u ljudima ni u Bogu niti spominjati to "barem"......... Utjeha prava ne postoji, jedino ona mala to sam siguran da je na lijepom, sigurnom mjestu, mjestu kojeg Bog uva za posebne ljude, za najbolje ljude koji su ikad kroili ovom planetom..... Todore, brate moj dobri, lijepo spavaj..... Smeka : kada netko ide, tako kao Toe, koji nas gleda dole, poruke nisu za mrtve, ali za nas ive, da se prebudimo i pogledamo u svoj ivot, u kojem moda spavamo i reagiramo tada, kada ne moemo uiniti nita vie, jer je prekasno. Toe je dao mnogo poruka i pokazao, da ljubav rodi ljubav, da ivot nije sam po sebi red i da moda traje vrlo kratko milas_lacrymosa: Anele... Ve je sve reeno, na sve mogue naine. A opet, nije reeno dovoljno, niti je dovoljno suza isplakano... Niti e ikada biti... Nikada ti nisam imala prilike rei... Nikada se tako nisam osjeala... Nikada neto nije boljelo ovako... Mjesec dana otkako tebe nema... Mjesec dana otkako je tuga prvi puta zaista pokucala na moja vrata... Mjesec dana boli i suza... Dua mi se slama iznova... Boli kada te sluam... Boli kada te ne sluam... Jedina si mi utjeha, i jedina bol... Svaki osmijeh je upuen tebi, kao i svaka suza i tuni pogled... Samo molitva i sjeanje na tebe su ostali... Utopiti se u tvojim oima je bilo suvie lijepo da bi trajalo

173

vjeno... Tvoja ljubav je bila prevelika... TI si bio predivan za ovaj okrutni svijet... TI si neponovljiv... TI si razlog zbog koje u se boriti... TI si taj s kojim u se boriti. cijeli ivot... A ne elim se othrvati... Na spomen tvoga imena, srce se lomi, suze naviru, i grlo se stee... Zraka nestaje, dua odlazi, oi trae tebe... A ne nalaze te... Samo JEDAN trenutak uz tebe bi trajao kao vjenost... samo JEDAN treptaj oka znaio bi mnogo... Samo JEDAN tvoj dodir vrijedi za milijun ivota... samo JEDAN osmijeh znaio bi vjenu sreu... Ali se nee dogoditi, jer si meu anelima... Jer JESI aneo... Nai vapaji te ne pronalaze... Tvoje utjehe ne dolaze do nas... A samo jedno elim... da nas eka... znam da hoe... tada e samo JEDAN treptaj, JEDAN dodir, i JEDAN osmijeh nadoknaditi godine tuge za tobom... bit e dovoljan samo jedan mali trenutak s tobom, da zaboravimo svu bol koju sada nosimo u sebi... Lijepo nankaj, anele moj... lubica30 Skoraj bo mesec dni Toetove smrti, ampak e vedno je za mene iv. Ne morem si predstavljati, da ga ni ve. Vedno nam Boga vzame tisto, kar imam najraji, kar si zaslui e veliko let na zemlji, zaradi svoje prijaznosti, humanosti, dobrote... Vedno odidejo najbolji... Zakaj?? To bo veno vpraanja; zakaj je moral pred enim mesecem oditi gor, v nebesa, prav Toe? Zakaj? odgovor na to vpraanje ne bomo dobili. Posluam njegove pesmi,gledam spote, pred omi se mi pojavljajo slike vedno nasmejanega, razigranega in veselega fanta, potem pa napis "v spomin" in tako moj padec na realan tla, da ga ni ve. Takrat so pa oi polne solz. Toe, pogream te. DivjiCvit: Zatvaram oi..... Tonem u svijet tvoje muzike. Kroz pjesmu te sluam kako die......Pria mi....Vidim ti osmijeh.....Osjeam svaki stih, svaku notu.....osjeam te ....Mirno je srce na trenutak....taj bezvremenski trenutak u kojem je sve nestvarno.......Kad bi moglo da traje vjeno.... Hvala ti za taj trenutak... Hvala ti za svaki osmijeh, za svaku rije, za svaki stih, za svaku notu......Hvala ti za ljubav! Tvoje mjesto u mom srcu niko nikad ne moze zauzeti. Zaboravljen neces biti nikada. Volim te! ASTRA: Disem,a nisam ziva.. Sunce moje makedonsko....Vec je prosao mjesec..A ja...Ja se svaki dan osjecam isto kao onaj prvi...Svaki dan te gubim ponovo..Svaki dan mi odlazis...Ne mogu da vjerujem da nikada vise necu vidjeti taj pogled....Da vise nikada necu osjetiti tvoje tople ruke i zagrljaj koji niko na svijetu nema... Znaj...Znaj da si uvijek sa mnom..Nosit cu te uvijek u srcu i dusi...Bas kao sto si ti rekao meni da ces moje rijeci nositi i uvijek biti sa njima nasmijan...Hvala ti zlato moje sto si mi dao nadu u zivotu, hvala ti na svakoj rijeci i svakom trenutku koji sam sa tobom provela...Sjecam se kada sam ti rekla da si me ucinio boljom osobom...A ti si mi na to rekao: "Blagodaram zlato moee!!Prodolzi da bides covek!!!" Kada mi je bilo najteze bio si tu uz mene, davao mi savjete i borio se sa mnom.. Zbog tebe sam naucila makedonski...Zbog tebe sam naucila cijeniti ljude,bez obzira da li su crni ili bijeli,da li su siromasni ili bogati...Sto je najvaznije shvatila sam da treba biti COVJEK!!!Ali PRAVI COVJEK!!Bas kao sto si ti bio i uvijek ces

174

biti..Znam da poslije tvog odlaska nikada necu biti ista...Znam,ali trudit cu se da budem bar priblizna onoj veseloj djevojci koju si upoznao,sa kojom si se smijao i koju si podrzavao...I svaku notu koju budes cuo iz mog srcakoju slusas iz moje duse,upucena je i uvijek ce biti upucena samo tebi!Rekao si da se borim i da se trudim i da cu uspjeti... Ali nikada nisi cuo ono pravo iz mene... Ali ima vremena!! Zbog tebe cu da se borim i zbog tebe da uspijem i ti ces sve da cujes!!! Dala bih sve da te vratim.... Ali Bog te sebi uzeo, jer je tako sudjeno...Dala bih sve da te vidim samo jedan tren,ako ne mogu da te gledam cijeli zivot...Dala bi svoj zivot...Ne samo zbog toga da bi ti zivio,nego i zbog toga da bi tuga bila manja...Manje bi ljudi patilo za mnom..Ne bih gledala,a ne bi ni ti gledao toliko tuznih lica kao sada..Ne bih ja bila tuzna,jer ti bi i dalje pomagao svim ljudima I sirio ljubav..A ja...Ja bih te gledala sa osmijehom...Pratila tesvaki tvoj korak,svaki uzadah.Svaki osmijehA sada...Zivim za tren kada cu te opet vidjeti..Kada cu,napokon,zapjevati sa tobom... A kada bi imala zlatnu ribicu koja ispunjava 3 zeljeZnas li sta bih zazeljela???Zazeljela bih da mi budes ziv..A ostale dvije zelje????Druga bi bila da te cuvaju angeli sa najljepsim glasom I krilima..A treca???TrecaEh..Da svi ljudi imaju dusu bar u pola kao tvojuBar u pola.Jer niko ne moze da ima jednako dobru dusu I srce kao TI!Ja zahvaljujem Bogu sto sam bila jedna mrva tvoje kratke ,ali lijepe sudbine...Sto su moja i tvoja sudbina bar jednim dijelom bile i ostale povezane! Svaku noc ostavim otvoren klavir.Svaku noc da bi ti mogao da sviras..Iako te ne cujem kako sviras,svjesna sam da si tuZnam da dodjes svake noci kada zaspim Mozda te je Bog sebi uzeo jer mu je trebao andjeo, pa je sebi izabrao najboljeg!! Ke te sakam doveka!! Tvoja Makedonka, tvoja Meri.... "A samo kad bi htio ti Ja bih te dodirom od svile vidjela Ako pozelis ja bih srcem cula pa ti svirala..." ledena199: najdrai moj anele, prolo je ve misec dana otkako vie nisi s nama, a i dalje mi nedostaje ka i prvog dana... znaj da u te uvik volit i nosit u srcu ka najlipu uspomenu koju san mogla imat u svojim teenagerskim danima i da e mi uvik bit zvijezda vodilja... ti si naalost zvijezda koja se prerano ugasila i to nikako ne mogu podnit... svaki dan plaen zbog toga i molin se bogu da te uva i tebi da uva mene... anele moj najdrai nankaj mi mirno... volin te najvie na svitu... Dolcenera Seceru moj,ja vise nemam niti reci niti suza da opisem bol koji osecam.Dusa mi je prazna bez tebe,srce vise ne kuca u ritmu tvojih pesama,osmeha vise nemam..sve je nestalo jednog hladnog jutra kada je najlepse bice ove planete otislo medju andjele.Ja se nadam i molim se

175

Bogu da ti je gore dobro,da tamo pevas sada andjelima i da mislis na sve nas.Uvek ces biti u mojim mislima i nikada necu dozvoliti da bilo ko zauzme mesto u mome srcu koje pripada samo tebi. Najveci poljubac koji postoji saljem mom andjelu nejra: Ne mogu i ne zelim da se pomirim sa sudbinom...jos uvijek slusam tvoje pjesme, gledam tvoje intervjue i sve je kao da si tu...a onda...onda mi se pojave slike smrskanog Tuarega. i ona tvoja prelijepa rucica...i suze krenu, slijevaju se niz lice, bol me lomi, a ja molim Boga da me konacno i slomi do kraja....Andjele, svake noci se molim za tebe...molim Boga da ti gore da vjecnu srecu, da uvijek budes onako nasmijan, da tvoje prelijepe oke sjaje istim onim sjajem kao prije...zelim da mi budes najsretniji gore, ti si to zasluzio...Oprosti, sreco oprosti ako te iko povrijedio, oprosti toj osobi ili osobama...Bebo cuvaj svoje najblize, sada im je potrebna snaga...znaj, dok budem disala cuvat cu te od zaborava, vjecno ces zivjeti mom srcu koje si upravo ti mnogo promijenio...Hvala ti,hvala za svu ljubav, osmjehe, pjesme...hvala za sve godine i sne... wild_thing: Tolku boli ovaa nema tisina. Angelu prosti mi. Navistina ne mozam da se raduvam. Sekoja nasmevka me krsi na iljada parcinja koi samo ladno go tepaat zaludnoto vreme. Nisto ne mi ostana. Samo ovaa silna verba so koja ziveam i edna molitva so koja zaspivam. Boze, podari mu se...Koga bi mozela da ti gi podaram site nasmevki, site moi pobedi i site moi srekni denovi samo da imas spokoj... Tamu gore da imas se... Znam deka ne ti e potrebna ljubov... Ja imas od site nas koi te nosime vo sekoja vozidska... Bi go dala i teloto i dusata bez troska kaenje. Samo za tebe mil moj. Pej duso, pej i cuvaj ne... Ne zaboravaj ne... Ovie solzi ti gi podaruvam tebe... Svetot moj ti go podaruvam tebe... Se za tebe...Samo da bidis sreken... Znaes deka te sakame... i ti ne sakas nas... Boze... Podari ni sila... Angelu ovoj zivot ti go posvetuvam tebe... Nemam nisto da ti dadam osven mojsta ljubov i ovoj neznacaen zivot. Sepak imaj del od mene, tamu vo tvoeto sovrsensvto. Sega gi krevam racete kon neboto i te baknuvam. Ti si tuka, i ke bides. Zatoa ti podaruvam i nasmevka, nasmevka koja nikogas nema da go ima svojot sjaj. Prosti mi sto ne mozam da se raduvam iako ti taka sakas, premnogu boli ovaa praznina. Anica: Anele moj, Toe,tako mi je ao i nikada neu prealiti to te nisam upoznala i otila na tvoj koncert,to me proganja i proganjat e me cijelog ivota,najvie mi je od sve ga ao da te vie nema,ne mogu se jo uvijek ali ni neu moi pomiriti s injenicom da te neu vie vidjeti i uti,otiao si mlad i ostavio si puno za sobom,no mogao si jo vie,Bog je tako htio,bio si Anel na zemlji a sad na nebu pjeva Bogu .U svima si nama ostavio traga,pogotovo pjesmama i samom pojavom,jedan si od najljepih i najposebnijih osoba koje sam vidjela i ula.Neka ti je vjena slava i hvala Toe jedini.......... R.I.P.Tako se svi mi osjeamo i ja vjerujem da to Toe zna,no zato nemojmo plakati nego budimo vrsti i nedajmo se. Pozdrav svima!!!!!!!!!!!!! nixa007: KOSOOKO MAKEDONE Drago moje kosooko Makedone, iskreno i od srca ti piem jer znam da me uje i da si tu negdje blizu mene. Dani prolaze, a ja svaki mislim na tebe, od jutra kad mi zapone dan, pa do veeri kad utonem u san. Nikad nisam bila nikakva umjetnika dua, a sada svaku veer prije spavanja piem pjesme, zamisli, a poezija mi nikad nije bila jaa strana. I sve radi tebe

176

Anele...Sada, samo tvoje pjesme su dobrodole oko mene. Sada svaku pjesmu sluam sa duom, prije nisam toliko obraala panju...Sada, cijenim svaki dan. Sada, primjeujem i sitnice, oku nevidljive. Sada, svaki dan itam ovaj prekrasan forum, posveen tebi Anele... Govorim si, jo samo minutu, i ne mogu prekinuti vezu jer me neto snano vue k ovim prekrasnim ljudima. Toliko lijepoga piu o tebi, toliko pjesama mi sada piemo tebi Anele...Toliko toga piu o tvojim dobrim djelima, dogodovtinama, o tvom velikom srcu i najljepem osmijehu na svijetu, vidi li? Postali smo kao jedna velika obitelj i ti nas spaja nekim arobnim nitima... Sruio si sve granice izmeu nas... Vie nije vano tko smo i to smo i hvala ti za sve. Nadam se da nam se sad osmjehuje Anele... Sada, skupljamo medvjedie za djecu u Skopju, mi forumai, svi zajedno, i nastavit emo tvoj humanitarni rad, obeajem, u ime svih nas, tvoje velike familije... Jer elimo slijediti tebe, naeg najboljeg Anela...I jako smo ponosni na tebe, zna li? Pono je Anele, Tiina, sad samo ujem sat i kroz prozor vidim odsjaj tvojih okica na nebu... Slatko snivaj moje kosooko Makedone i oprosti ako sam ti omela san....

joPa: Dragi Toe.. Prolo je 1 mj.. A meni je to kao cijela vjenost..!! Bez tebe mi dani sporo prolaze.. u tuzi.. u gorini.. u ljutnji.. Ne mogu bez tebe!! Teko je nositi se sa svim tim stvarima!! A najtee mi je to to znam da te nikad neu moi upoznati!! Bar ne ovdje.. Na Zemlji.. Dragi moj anele.. Poivaj u vjenom miru i uvaj me!! uvaj nas koji smo te voljeli,koji te volimo i koji emo te voljeti..DOVIJEKA!! Pomozi nam u ovom trenu.. U ovom tekom trenutku.. Otkad te je Bog uzeo.. NITA VIE NIJE ISTO!! Pokuavam se smijati.. Ali.. To nije onaj isti osmijeh koji sam nekada pokazivala.. To je osmijeh eto.. "radi reda".. Mi neemo dozvoliti da te se zaboravi!!

177

Neemo! Ja to neu dozvolit!! Ali takav ovjek, takav aneo kao to si ti, NE MOE SE ZABORAVITI!! U to sam sigurna! Bio si tako dobar ovjek.. Ma.. PREDOBAR!! I hvala ti na tome!! Volim te Toe!! Nadam se da me gleda od gore.. I da suosjea samnom.. Sa svima nama.. I da je onaj mir koji nekada osjetim TVOJ mir... Koji mi alje.. alji i dalje.. jer mi je potreban!! VOLIM TE TOE!! Zauvijek tvoja..!! *anna* : Samo ivim za tren, da moje oi tebe vide na as..!! *Natasa*: Proslo je trideset dana otkad te nema medu nama. Tuga nije ni malo manja a bol u grudima sve je veci. Ne prestajem da se pitam gdje si i hoces li nam se vratiti !? Jos ti poruke na zidovima Doma Mladih pisem i u tisini svaki dan suze sa lica brisem! Svake noci uz molitvu zapitam Boga nebili mi nekad slucajno odgovorio zasto te je od mene uzeo!? Zasto te je poslao u moj zivot da upoznam srecu kad je kratko trajala !? A onda se pomolim da mi te cuva od svog zla kad vec nisam mogla ja. Ja te cuvam u srcu tu niko nemoze da ti nanese zlo jer ono je okovima okovano i samo za tebe stvoreno!! Nocu podignem pogled ka nebu nebili vidjela tvoju zijezdu al mi zvijezde sve oblaci prekrise! Jesen mi donosi samo tuzna sjecanja, i mrzim sto mi je hladnoca tjelom zavladala.Da bar postoji neka nada pa makar bila lazna da cu uspjet nastvaiti zivjet bez tebe!? Da bar mogu prestat krivit sebe!! I pisem ovo pismo bez adrese znam nikad ga neces dobit jer suvise si daleko od mene i nemogu te dohvatiti! Al ja cu ga cuvati sve do dana kad cu te opet vidjeti. Tad ponijet cu sa sobom svako slovo i svaku rijec svako pismo koje sam ti napisala i citat cu ti ih dok me budes milovao svojim njeznim rukama. Tad ce sva tuga nestati tvoj pogled ce je u milijun komada razbiti, osmjeh tvoj izljecit ce bol moju a glas opet probuditi u meni sve lijepo sto sam imala dok si bio sa nama !! Nebo nek te uva moja zvijezdo jedina vrijeme nek ti skrate naljepi stihovi pjesme anela...

178

Znam ti me s neba gleda i pazi oima svojim bisernog sjaja !! Mjesec dana je prolo... Mjesec dugih, stvarnih dana... A ja i dalje nisam svjesna da te nema... Ove suze to mi svaki dan kvase lice uporno mi pokazuju da te nema vie, ali moje srce te i dalje trai i uporno doziva. I traie jo dugo, dugo... Bie poput detektiva koji po svaku cijenu eli da dokae nemogue...Sve dok jednog dana, dok kia bude ispirala prljave ulice, a vjetar svijao umorne grane, ti i ja ponovo ne budemo zajedno... Bio si jedinstven, neponovljiv, poseban... Takav e zauvijek biti u mom srcu. I jednog dana, kada nam se putevi spoje, elim da te ponovo vidim takvog, elim da vidim tvoj prekrasni, preslatki, predragi osmijeh, i medene, blesave okice... elim da i onda ujem onaj tvoj simpatini govor, kad ve ne mogu sada... Radujem se... Iskreno se radujem... *Ja u da te volim zauvijek....* dzeny_sj: Mesec dana...kako su ti dani nekada sporo prolazili...a sada?Tebe nema....svakom danu dodje kraj,cini mi se,dok trepnem....Budim se sa tvojim pesmama,provodim dan slusajuci ih i opet zaspim uz taj andjeoski glas....More suza sam vec isplakala,ali isplakacu i ceo okean,i opet ce mi suza ostati dovoljno....Srce mi je tako ranjivo...svaka rec me pogadja...A tebe nema ni da me nasmejes,da me oraspolozis...I dan i noc su mi isti,otkako tebe nema...crni su...Ne postoje reci koje mogu opisati ovu bol...koja kako protice dan za danom...postaje sve jaca...Sve me boli....A jos nema odgovora ZASTO BAS TI?......Znam da,kad i meni dodje taj dan,ti ces me sacekati,onako nasmejan i divan...kakav si oduvek bio...ALI,KADA CE TO VEC JEDNOM BITI...?Kako zelim da mi se ovaj zivot brzo okonca...Vec je proslo mesec dana...prolazice meseci...godine...decenije....vekovi...a mi vise nikada necemo cuti ni jednu rec od tebe...Ali,ne brini andjele...mirno spavaj...jer u nasim si srcima...nosicemo te do kraja nasih zivota iako smo 16.10.2007.godine izgubili jedan od razloga zivota,ali opet postoje nasi najblizi koje volimo...kojima smo potrebni...kao i oni nama...pre to mozda nismo znali,ali...voljeni...ti si nas naucio da je zivot vazan...a da je porodica...i ljubav ...nesto najlepse sto imamo u njemu...Lepo mi pajki,andjele...i CUVAJ NAS.... Danas je mesec dana od kako je jedna zvezda s neba pala...jedna mladost u procvatu stala...jedan glas zauvek zanemio...JEDAN ODLAZAK CEO SVET PROMENIO..... Mjesec dana Da, toliko dugo postojim, a nikada nisam osjetila prisustvo vremena kao za ovih mjesec dana. Jedan dan mi se inio kao milijarda godina. Jedan mi se inio kao komplet moje postojanje. Zar je mogue? Zar je mogue da je jedan ovjek promijenio sve? Da je utisnuo toliko dubok trag da vie nita nije isto? Da li mogu rei da je i moj ivot promijenjen, iako ga po definiciji nemam? Opet poinjem sa pitanjima, a odgovori ne pristiu. Kao i mnogo puta prije, kada mi nita ne preostane, osloniu se na taj aneoski glas to dopire do mojih odaja. Moda se ipak u njemu krije odgovor. I da, to zaista ne bi bio prvi put da se u neem to dolazi od Toeta krije odgovor, rjeenje, inspiracija, polet spas.

179

* * * *Natasa*: Blesane... Stojim u jednom uglu, posmatram ljude oko sebe. Neki se smiju, na licu im se prepoznaje srea, radost i zadovoljstvo. Veselo cupkaju u hodu, okreu se, grle, ljube. Neki su ozbiljni, uurbani, kao da njihov sat lagano otkucava. Moda ih kod kue eka topli dom, prepun topline i ljubavi. Neki su ljuti, na licu im se prepoznaje nezadovoljstvo, ali ispod svega toga lagano se nazire srea... srea izazvana ivljenjem. Ja i dalje stojim u mjestu... Posmatram, neto ekam... Okreem se, traim, gledam na sve strane... I onda, kao munja, do mog srca doe saznanje da to to je ekam- nikada vie nee naii. Uzalud trazim, uzalud dozivam, uzalud se nadam... Taj Neko je na ljepem, puno boljem svijetu, u svijetu koji je zasluio, u svijetu kojem pripada-svijetu Anela. Suze mi naglo naviru... Osjeam kako lagano gubim tlo pod nogama... Osjeanja se bude, rane se otvaraju, dua poinje da boli... Dozivam i dalje- ali odgovora nema. Milion pitanja struji mojom glavom, a odgovora ni jednoga... Ljuta sam, bijesna, povrijeena, tuzna. Srce mi se slama za tobom, Anele... Naglo se vratih u stvarnost... Zato si otiao, zato si nas napustio? Zato nam nisi dozvolio da ti kaemo koliko te volimo,

180

koliko se radujemo svakoj tvojoj izgovorenoj reenici, stihu, pjesmi? Zato nisi saekao da ti kaemo da ti za nas nisi samo pjeva kojeg volimo da sluamo, nego osoba koju istinski volimo? Zato se nismo mogli oprostiti od tebe? Zato smo ovako kratko uivali u tvom talentu, sreo moja mila? I tako, hiljadu puta zato... Vie te nema... nikada vie kao nekada... zajedno ti i mi. Moda na neki drugi nain, ali, kao prije, nikada vie. Budi mi dobar gore, uvaj nas, a mi emo u snovima da te posjeujemo i da pjevamo zajedno sa tobom. Sve do jednog dana, kada se konano sretnemo negdje gore... veselim se tome, istinski... Volim te, zauvijek... Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni ... i reci tiho svima da ostat e dijete meu anelima Forumaica: Ovo sam noas napisala, negdje oko 1,2.. Pola due, pola srca je otilo zajedno s tobom. Ponekad bih htjela da je srce ipak kamen, pa da ne osjeam ovu bol koja me, iako dani prolaze, ne puta, uvukla se duboko u svaku poru ivota.. Ne znam kad u moi baciti veo od tuge, kad u vratiti vjeru u jednu jedinu rije koja moe nestati u dahu vjetra koji zapue na krivu stranu..a ta rije je zauvijek.. Ta rije vie za mene ne postoji.. Mislila sam da u ostariti s tobom i uz tvoje pjesme, radovati se tvojoj srei..sad se mogu samo nadati da si sretan, da osjea ovu nau ljubav koju ti nismo stigli pokazati.. Plaem..znam da to ne bi htio, ali ne mogu prestati..Noas me sve, ali ba sve podsjea na tebe..Svaki tjedan u ovo vrijeme sjetim se tvog intervjua, svega onoga to si radio i govorio dok je jo sve bilo lijepo.. A onda tuga i bol, naglo je prekinut san.. Nadam se da si se probudio u svijetu ljubavi i da sad po nekom proplanku hoda u miru.. Neu razmiljati o tome to si trebao jo napraviti, prebolno je..bio si mi uzor, poticaj..i to jo uvijek jesi, zapravo bit e, jer sad ne mogu, znam da se moram trgnut, ali jo ne ide.. Boe, teko je sve ovo shvatiti..shvatiti da je nestalo sve ono to me tjeilo, radovalo, uljepavalo svaki djeli due moje..Na prebolan nain si nam pokazao da se vrijeme ne moe vratiti, koliko god mi to htjeli..Jo uvijek se tome nadam, mislim da me to dri svaki dan, da e se vratiti sreica moja.. Nekako me dri i to da si moda puno puta vratio vrijeme kako bi jo malo pjevao svima nama i uljepao svojom dobrotom ovaj bezlini svijet..hvala Ti za to.. i pozdravi mi ga puno.. Prekrasni miris rue uvijek ostane i na ruci koja taj cvijet daruje s ljubavlju.. Lilla: Poslije tebe je ostao samo jad i tuga u srcima nasim, Opet jedan tracak nade koju osjetimo kad znamo da je tebi bolje.. Tebi bolje a nama gore.. Nisi sigurno htio to, da mi patimo, sigurno ne, Al sudbina nas na to dovede..

181

Da, patimo mi, svi, ljudi s grijesima, Sto nam te uze, sto nam te uze, Jedino je pitanje na koje danima odgovor ne znamo. Bio si pun zivota, samo je jedna nit, odvratna, trebala da cijeli Balkan u jad padne, Da se osjeti tuga u srcu svacijem,i onog kome si za svoje vrijeme dusu grijao i onom ko te nikad vidio nije, Da svaki dan kad legnemo pomislimo kako,kada,gdje da opet sretnemo tebe? Da se nadamo jednom dodiru tvom,koji bi u nama do beskraja ostao, Tragamo,samo tragamo za osmjehom tvojim, Barem nek je na tren vrijedan je bezbroj zivota, Nasih jadnih zivota koji pusti ostase kad tebe izgubise.. Sanjam nocu proplanke duge,siroke i niceg nema,niceg oko mene, osim tebe, I sretna sam, nema zivota, nema ljudi,al ima onoga za cim najvise zudim Ima tebe,andjele moj bijeli, koji dade sebe, Da ugodi nama zudnje za tvoje nastupe na binama, I tako puce posljednji prah u srcu mom, Zar je moguce, da patim za onim koji mi nikad blizi nije bio??? Zar? Zar? Najednom.... Shvatih... Pa, da... On.. je.... . . . . ANDJEO ......Andjeo moj bijeli koji zauvijek ostade u srcu mom...Zakljuca ga katanac od celika i kljuc proguta,zauvijek.... Legende ostaju zauvijek u srcu.Uvijek ces biti u mojim mislima andjele moj. Jer nema dana kada, na te ne pomislim, kako da se onda i ja s tim pomirim, jer dala bi sve godine, mladost i sne, da si opet kraj mene nijemijasno: Sve do sada je bilo direktno obracanje tebi andjelu moj, ali ovo mi je nekako najdirektnije....I zato pisem da bi ti bila jos bliza i da bi ti rekla sve sto mi lezi na dusi od 16tog oktobra...Zelim da ti se pokusam zahvaliti....nemam drugog nacina nego ovako.... Dragi moj andjele, nisam te nikada srela, a ipak si uradio najvecu stvar za mene i moju dusu.Osjetila sam to onog 16 tog oktobra, kada si se negdje gore u svemiru nagodio sa Bogom, ponudio svoju dusu za duse mnogih koje su trebale taj dan da odu zajedno sa tobom.....Isto tako nesebicno kao sto si sve u zivotu radio.... Moja dusa je bila jedna od mnogih koja se taj dan uputila gore, uhvatio si moju ruku tada i onako dzentlmenski ju poljubio rekavsi: ''Damice idi vrati se, ja cu da se pobrinem za sve, budi sretna'', ponudivsi mi prelijep osmjeh koji me ugrijao i vratio u stvarnost..... I kako da mi neko povjeruje da mi je neko koga nisam poznavala spasio zivot,i moje roditelje postedio boli.... Jos uvijek mi odzvanjaju rijeci doktora: ''Draga nasa, ti si izgleda imala andjela cuvara koji

182

te je vratio u zivot''.Taj dan sam cula da je dusa naseg andjela ''utonula u vjecni san.Moj andjeo cuvar....... Kako da ja tebi mili moj vratim sto si odledio mojih 28 godina, ugrijao ih i onako sa osmjehom gledao kako se svih 28 latica viju na vjetru....?Kako da ja prihvatim sto si dozvolio za dobrobit drugih da tvojih 26 godina bude zaledjeno?.... Nisam vjesta u rijecima hvale, ali sam pocela da ucim od svog andjela, sve sto sam trebala znati i ciniti, a nisam.... Moje roditelje si postedio boli, voljela bi da i ja mogu tvoje utjesiti bar malo....Mozda jednog dana usudim se da nekome tvom ispricam ovaj tvoj nesebican gest, nekada, kada bude bilo lakse vrijeme,prividno lakse (jer nikada nece biti lakse).... Moje ''hvala'' tebi ce se ocitovati do kraja zivota... HVALA TI ANDJELU....... Lina63: Rijei su ture da se njima izraze sve emocije i uputi poruka takvom Anelu kakav si ti, dragi Toe. Anele mili, hvala ti to si dio svoje bezgranine ljubavi prenio i na nas. Hvala ti to si nas nauio istinski voljeti .Hvala ti to si svojim postojanjem- pjesmama, duom , humanou i vedrinom uljepao ovaj svijet. Dijete moje (usuujem se to rei - tako te doivljavam) osjeam veliku povezanost s tobom. "Nai su se isprepletali puti..." Tek sada sam shvatila koliko mi zapravo znai. Uzdiem te na pijedestal koji zasluuje. Na najljepe mjesto meu Anelima , uz Boga koji te je vodio kroz ivot i uz kog si pronaao mir. Anele mili , uvaj nas - sve koji te volimo. Poivaj u miru Bojem i sauvaj sjaj u svojim lijepim okicama, sauvaj osmijeh na usnama za nas koji se nadamo da ,kada za to doe vrijeme / ako zasluimo /da budemo s tobom. TI SI I DALJE S NAMA I OSTAE VJENO. milas_lacrymosa: anele... zna li koliko se suza slijeva niz moje lice? vidi li me? uje li me? jesi li dobro? jesi li sretan? toliko toga ti elim rei... toliko toga te elim pitati... ima jo toliko toga za dati... i ja ti imam toliko toga za rei... a ne mogu doi do tebe... jedina mi je elja vidjeti te sretnog, i nasmijanog... elim te zagrliti, rei ti da si mi sve... da si mi falio... da mi je ao... da mi je ao to nisam shvatila koliko mi znai... to nisam shvaala da si tu... to nisam shvaala da si aneo... toliko toga, a dua se raspada... jesi li znao koliko te ljudi voli? jesi li znao koliko nam znai? koliko nas boli? zna li da bih dala sve da te vratim? da jo uvijek molim nebo da te vrati? da me probude iz ove none more... elim ti rei da bude sretan... da emo mi plakati za tebe... elim da se smije... da nam bude zvijezda vodilja... i da utjei svoje... pomozi im... izgubili su najveeg anela... pokai im da si jo tu, i da ih nikada nee napustiti... ekaj nas... vidimo se jednom... tada e valjda ova dua prestati boljeti... tada e ove oi valjda prestati plakati...

183

volim te jako... san: Prestala sam da se svaki dan pitam "zato"...na to pitanje nikad nije bilo nit e biti odgovora...jednostavno sam shvatila da je svijet jako krut i bezobziran...to sam znala i prije...al... uvjek sam vjerovala u onu : "ini dobro i dobro e ti se vratiti"....i onda...sve je to nestalo kad si otiao...po neznam koji put kaem: razoarana sam! razoarana u ovaj svijet, ljude i ono / onoga ko nam te uze...stvarno je teko... evo elim da ti napiem neto a nemam rijei...a toliko ti imam rei...ne elim ni da pomislim na to ta sve si jo trebao da vidi, doivi, da...jer je preteko...prebolno...zaista... osjeam kao da se uzalud nadam tvom liku kad svaku no pogledam u nebo...kao da ti se uzalud nadam u mom snu...moda nisam zasluila...svejedno...elim te vidjeti kad god pogledam u nebo kako mi se smijei...elim ti uti glas...elim da me utjei i kae kako e sve biti dobro...elim da zna koliko te volim i koliko mi nedostaje...al iskreno... nije nam lako odkad te nema...dao si nam sve i sve nam je bilo uzeto...u trenu...znam da nije bila tvoja volja...neke se stvari deavaju bez razloga... da li si znao koliko te volimo???da li si znao koliko ti se divimo???da li zna da te nikada neemo zaboraviti i prestati voljeti???od sveg srca se nadam da bolji svijet doista postoji... zbog tebe...zbog tvojih roditelja, tvoje ljubavi i zbog ljudi koji su te voljeli...da se sretne sa njima...sa mnom vjerovatno nee...moda nisam zasluila...svejedno...ivim za to...kad i meni otkuca poslednji as mislim da u i tad moliti samo da te ugledam na tren...i da ak u onom ivotu budem sretna, zato to sam mogla gledati i sluati takvog anela... ...bol u dui stee kao zima... ... On meni krade te a ja te nebi dala...sa tobom mi odnosi pola moga svijeta ... VOLIM TE NAJVIE !!! ana...split: mali moj...da samo zna kako mi se ivot sruia kad si otia...ao mi je ta nisan prije znala kakav si ovjek bio...zato san te i volila samo radi glasa i pjesama...ao mi je ta te nisan imala prilike vidit i sluat uivo...ovo sve je za mene jo uvik jedan ruan san...ne mogu se pomirit s tim uasom...mislin da si u svojoj makedoniji i da je sve ka prije...al kad mi se misli vrate u stvarnost i svatin da te vie nikad neu vidit ni ut tvoju novu pismu...e to boli uasno...a kad se sitin da si sad triba imat koncert u splitu i znan da bi ila na njega...anele moj...teko mi je vidit te kako se smije i ut te kako piva...ponekad se pitan oe li ova tuga trajat vjeno??uzaludno pokuavan dobit odgovore na ono pitanje ZATO???vjerovatno ih neu nikad dobit...tek kad i ja odem u drugi,"bolji" svijet...ne znan kako u novu god. bez tebe...nee vie nita bit isto...ovako ostaje samo nada da u te jednog dana vidit i osjetit tvoj topli zagrljaj... a ti BOE!!!pa jel te stvarno puno molin...da vrati vrime...da nan vrati naeg tou...kau da si SVEMOGU pa ne razumin zato mi i tu elju ne moe ispunit!!! *Natasa*: Neko je jednom rekao: 'U svakom zlu postoji neto dobro'... Hou li ikada saznati odgovor ta je u ovom zlu dobro?! ta, malecki? Da li je dobro to se svako jutro budim uplakana, to lijeem sa oima punim suza, sramei se jecati na sav glas, iako bih tako najradije? Da li je dobro to smo izgubili najbolju osobu na svijetu, jednog malog, slatkog anelia kojeg su svi

184

oboavali? Da li je dobro to nikada neu ostvariti svoj san- da te upoznam jednog dana? Da li je dobro to to KONANO znam da nema pravde, da se surova sudbina svakim danom sve vie nadvija nad nas, ne ostaljajui nam prostor da se borimo?! Nema tu dobroga... Dobro bi bilo jedino da znam da si negdje na boljem svijetu, da ti je dobro, toplo, da si siguran, da te uvaju od zlih ljudi, hladnoe, tuge, kamiona, automobila, aviona... Da te uvaju od boli, bebice mala... Ali ne znam to...samo se nadam...svim srcem... *Zauvijek u mom srcu...* Zeljka: Andjele, sve bih dala da te vratim, svoj zivot, sve sto imam samo da jos jednom vidim te tvoje lijepe oci pune srece, tvoj osmjeh pun dobrote i tvoj jedini glas pun ljubavi! Duso moja lijepa, zauvijek ces ostati u mom srcu! Ponekad me pogledaj sa neba i cuvaj andjele moj! Zauvijek te volim! Zauvijek tvoja, potpisujem... dzeny_sj: Srecice moja blesava...obecavam ti da nikada neces pasti u zaborav...Ti znas koliko mi je sada tesko i koliko me ova bol razdire,i zbog toga te molim da me utesis, mi pomognes da prevazidjem sve ovo....i ne samo meni...vec svima koji te volimo...Daj nam znak,andjele,da znamo da si uz nas...da si ti nas andjeo cuvar...i da nas sve jos uvek volis kao i za zivota....Zasto bajka o tebi,Tose,nema srecan kraj?.... Jos uvek sanjam tvoje sanjive oci,nevini osmeh... SASAVI DECACE,VOLIM TE VISE OD SAME SEBE.......... obozavam_tosu: nema ovijek koji nije bio tuan kad je sazno da te nema!! svaku veer se molim za tebe,ivotni mi je san bio otii na tvoj koncert. oboavala sam te toe moj dragi i jo uvijek plaem kad pomislim da te stvarno nema ti si iv u mojim molitvama i svako se utorka oblaim u crno tebi u ast toeto moj!!!!!!!!!!!!!!! uvijk u te voljeti, i ako me vidi tamo negdje gore u raju, zna da je jedno srce kucalo za tebe.....................ali nije mi jasno od svih ljudi zato ba ti, volim te, voljela sam te,i volit u te!!!!!!!!!!!!!!!!!!! soba mi je puna tvojih lanaka i postera i od kad si umro,soba mi se zove-soba a tugu,toeto volim te!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! naj tvoja pjesma mi je JO JEDAN STEPENIK!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! VOLIM TE I ZNAM DA ZNA AL VOLIM TE ISKRENO,TOE,ISKRENO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!I to ve sigurno zna! s ljubavlju tvoja josipa! DIREKTNA OBRACANJA NJEMU (NASTAVAK) jovana2991: Eh, Toka, da nam se samo na tren vrati, da vidi kako je pusto bez tebe, da vidi kako je teko bez tvog osmeha, ostao bi zauvek, Toe, anele! Ne bi imao srca da nas napusti kada bi video nae uplakane oi i opustoena srca. Tek sada vidimo ta smo izgubili. Zato najbolji odlaze prvi, Toe? Bog je sa tobom, pitaj ga, zato nam te uzeo, ljubavi neprealjena? Bol u grudima ne prestaje. A cetrdeset je dana prolo. Suze teku i ne prestaju, bol je nepodnoljiv. Saznanje da te vie nema, da vie nikada nee vratiti ubija, lomi.

185

Tvoje Kruevo je u crno zavijeno, a svaije grudi makedonske nadimaju se od ponosa to si pod njihovom zastavom pevao. Sluam tvoje pesme, a suze same teku, reka bola niz oje vene: Da te bar mogu probuditi kavu ti skuhati u krevet donijeti pa te poljubiti al toga nema i ne postoji... Ne postoji, andjele, vie ne postoji... Zauvek e biti u mom srcu. Dok god sam iva, paliu svee za tvoj mir i pevau tvoje pesme, a ti nas uvaj, anel, uvaj nas od zla, SINE BOJI! Ikono moja vo dua raj mi bee samo ti no neboto te skri... samo ja... : Anele, nema tih rijei kojima bih ti mogla opisati koliko mi nedostaje. Mi ne shvaamo, ni nikada neemo shvatiti zato si morao otii, ali pomozi nam prihvatiti Boju volju. uvaj nas i moli za nas! (a ono to mi srce vie dok puca od bola je: Vrati se, anele, zato si otiao? Zato ba ti? Jesi li sretan ili nas tuno gleda i eli nam se vratiti? Daj, doi! Molim te, vrati se!! renchy: Dragi moj anele... znam da si sada sa anelima i da im pjeva...i znam da su sretni to te sada oni imaju...i znam da ima svega u izobilji i da ti nita ne fali i znam...da nas uva...znam da u te jednoga dana opet sresti i da u ponovno sluati tvoj glas iz neposredne blizine i molim Boga svako vee da me pripremi za taj dan kada i meni doe vrijeme i znam...da si jo pun ljubavi za sve nas, jer tvoje srce nikada nee prestati kucati i znam...da si sretan....ali NE ZNAM...kako dalje ivjeti bez tebe, a trudim se svakim danom, satom...svakom sekundom, ali...BOLI...jednostavno boli... Zauvijek NA...potpisujem... lucilu: Dragi Toe, tuga je jo prevelika iako dani prolaze to nita ne znai. Izgleda da nisi bio za ovaj svijet namjenjen. Predobar si roen i odgojen, za neke vie zvjezdane sfere.Svi smo pomalo ljuti na Boga iako nakon tvog odlaska jo vie vjerujemo u Njega. Sigurna sam da je tebi sada dobro, najbolje. U puno pjesama kao da si slutio svoju sudbinu a istovremeno toliko vjerovao u budunost. Ne vjerujem u sudbinu, ali izgleda da je za neke Velike Ljude ipak zapisana i mora se ostvariti. A moda te Bog samo htio potedjeti nekih razoaranja u ovom ivotu, neemo znati dok ti se prije ili kasnije ne pridruimo gore gdje ti Duu ljube oblaci. Jo jedan razlog vie da se trudimo doi na pravu stranu. A do tada dragi Todore poivaj u miru Bojem.

186

Omerta: Ne vrijeme ne lijei....i ne neemo Te zaboraviti NIKADA!!! Kako prolaze dani..uope ne shvaam da te nema..sluam Tvoje pjesme i osjeam da si tu..uope ne mislim da Te nema....ali sve ono 'IN MEMORIAM' me vraa u stvarnost i opet suze krenu.....samo Bog zna to si otiao.....a neka mi taj isti Bog oprosti ta nisam ranije uvidjela TKO si i TO si.... Makana: Andjele moj najmiliji, sta da ti kazem sto vec nije receno ili sto vec ne znas.Sigurna sam da odozgo vidis koliko te volimo i svi patimo za tobom jer je tuga prevelika a suza dovoljno da ispune okean ceo.Mnogo sam tuzna otkad te nema,otkad si tako naglo otisao bez pozdrava.Sad mi je svaka tvoja pesma tuzna i svaki tvoj osmeh mi tera suze na oci.Sad vise nista nema smisla na ovom svetu jer nema tebe u njemu.Ti si bio i ostajes nesto najbolje sto nam se svima desilo.Naucio si nas kako da se volimo,kako da zaboravimo gluposti i kako da se smejemo iskreno.Bio si i ostajes nase sunce.Tvoj osmeh mi mnogo nedostaje.Nadam se da kad dodjem kod tebe,onog dana kad odem odavde a potrudicu se da zasluzim da dodjem na to mesto gde si ti sad,da ces mi se nasmejati,onako kako samo ti umes.Da cu te zaista pomilovati po obrazu dok mi se smejes i kazem ti koliko me dusa boli zbog tebe. Spavaj mirno Mali Prince i pogledaj nas,ponekad,nas tuzne,obasjaj nas ponovo tim osmehom jer nam je svima to jako potrebno.

sanda: Dragi anele... Mislim da e pitanje "ZATO" ostati vjeno otvoreno kod mene. Tvoje pjesme su mi uvijek bile izlaz iz tekih situacija u ivotu a sada mi se srce slama na svaku od njih. Ne mogu shvatiti razlog tvog odlaska ali ti obeajem da e vjeno ostati u srcu. U momentu dok ovo piem, gledam tvoj zadnji koncert iz Skoplja i razmiljam o tome da li si ovo predosjeao. Jer dio do kojeg sam sada dola e mi uvijek ostati u sjeanju. to je dio kada si molio publiku da ukljui mobilne telefone da naprave zvjezdano nebo i kada si rekao:" NE MOGU DA VAM OPIEM KAKO IZGLEDA......SLIKAJTE OVO.......EKAJTE I MENE". Volim te vie od ivota. Pozdrav i od Laure i Dominika. novaja: Andjele moj najdrazi, Hvala ti sto si i mene uzeo pod svoje okrilje, da me cuvas, kao i sve ove drage ljude koji su te voljeli,....Hvala ti sto si me uputio na pravi put.... Ja te nikada necu zaboraviti, nikada.... Sretna sam sto sam zivjela u istom periodu kada i ti....I sretna sam sto cu te ponovo sresti.... Pocivaj u miru, andjele nas. jo jedna splianka: Dobri mili Anele. Zaviri mi u srce, sve e tamo vidjeti.

187

Tvoj trag tamo stoji, neizbrisiv. A ja - iako beskrajno tuna ponosna sam i presretna to si ivio kad i ja dotakao mi srce. Nita te nee izbrisati iz mebe. Pogledaj na nas i uvaj nas, volimo te. seljankasaproplanka: NEPREALJENI........ OTKAKO SI NAS NAPUSTIO SVE MI JE TEKO...OSMIJEHNUTI SE JE NAJTEE...SVAKI KORAK NAPRIJED DUG JE KAO GODINA, A OSIJEAM DA ME OD TEBE DIJELI MILIJUN KORAKA...NITA VIE NEMA BOJU, AK JE I DUGA ODIJENULA NIJANSE SIVE... PUKLA MI JE DUA,JEDNA POLOVICA KRVARI U MENI,A DRUGA BEZUSPIJENO PRATI TVOJ TRAG... IAKO JE TEKO,IAKO JE BOLNO, JA U SVOM SNAGOM KORAATI, JER ZNAM DA ME TI EKA...NA KRAJU PUTA,U SVITANJE JEDNOG PREDIVNOG DANA... HVALA TI ... jovana299: ekam te stalno u isto vreme, a dobro znam da nee doi. ekam te, iako nemam vie ni vremena ni strpljenja, ali ostajem na istom mestu, uzaludno ekajui tvoje korake. Teko mi je. Jer znam da se ti nee vratiti i da je sve prolo, da je doao kraj. A ipak te ekam, tvoje nasmejano lice i ruke pune nota, ekam i nadam se tvom povratku, ali dani prolaze, a ti mi ne dolazi. Razmaknem zavesu da pogledam kroz prozor i na trenutak ugledam nekog ko me podsea na tebe... Ali, njegove oi ne sijaju kao tvoje i njegov osmeh nije tako oaravaju kao tvoj. Minuti, sati i dani prolaze, niu se kao biser na koncu, a moje ekanje ne prestaje i ja sam jo uvek na istom mestu. Ponekad se trgnem, pomislim, nee doi, ali me neka sila vue, neto mi govori da e se vratiti i da moram da te ekam. I ja ostajem, iako znam da je uzalud. Ali, kako da prestanem da se nadam, kako da prestanem da te ekam, kada mi ti donosi sreu? Ja bez tebe i bez nje ne umem da ivim. Ne brini, ja u te uvek ekati. ak i onda kada ti se niko vie ne bude nadao, kada mi se budu smejali to te uzalud ekam, ja u te ekati. ak iako znam da nee doi. Nije mi teko. Jer mi svaki put srce ustrepti kad ujem bat neijih koraka, iako znam da nisi ti. I znam da emo se jednoga dana sresti, onda kada budem pepeo i prah i kada ovozemaljski svet za mene bude nitavilo. Ali, ako odlui da se vrati pre toga, znaj da te ja ekam i da u biti tu, na istom mestu, u bilo koje doba. Zauvek u te ekati! jovana2991: Bio si svetlost koja nas je vodila onda kada nismo mogli da napipamo put kroz tamu. Bio si nada koja nas je hrabrila onda kada smo iveli u nemilosti straha. Bio si muzika koja nas je uveseljavala onda kada nam je tiina kidala duu. Sada vie nema svetlosti, ni nade. Ostala je samo muzika, a ni ona nije ista bez tebe. Tonovi tvojih veselih pesama nekako su postali tuni, seanje na jedan mlad ivot, prerano prekinut, spomen aneoskom osmehu kojim si obasjavao svet. Sa tobom se rodilo i sunce, ono malo, uto sunce na makedonskoj zastavi pod kojom si tako ponosno pevao. Mome Makedone, zvali su te. A ti si pripadao Bogu jo mnogo pre nego to te je uzeo kod sebe. Vera u njega inila je da prosto svetli, sve ti je ilo

188

od ruke, anele. Tvoje pesme su postajali hitovi, tvoje rei su kovane u zvezde, a ti si ostao isti, onaj Toe iz Krueva koga su svi zvali svojim prijateljem. A ti si zaista bio dobar sa svima. Umeo si da pomogne, da posavetuje. Svojim reima razgalio bi srce i od najtvreg kamena, svojom pesmom razveselio bi nekog ko je u najdubljoj alosti. Bio si toliko human, stalno okruen decom, tako smiren i nean, bilo te je milina gledati. A tvoje pesme, anele! Otpevane i srcem i duom! Toliko nene, toliko divne, svaije srce pevalo bi zajedno s tobom. Svaki stih si proiveo, u svaku strofu utkao svoja oseanja, iveo si zbog pesme i kroz pesmu. Tvoja je muzika melem za rane, radost za duu, lek za bolno srce. Svaku tvoju pesmu znam napamet, jer ne proe ni dan da nijednu ne posluam, da ne potonem u tvoj mio i topao glas, da ne zatvorim oi, naslonim glavu na ruku, pustim te da peva i uivam. Ali, sada se sunce ugasilo. I sve je prekrila tama. Otiao si, anele, tako brzo i tako naglo. Nisi nam se ni javio, ni zbogom nam nisi rekao, tvoja smrt bila je ok i neverica za sve nas koji smo te voleli i iveli kroz tvoje pesme. Suze ni do danas nisu prestale da teku, bol se nije smanjila, a ni tuga ne nestaje. Sve je sada tama i sve je sada jad, otiao je na aneo Bogu, prerano i prebrzo. Pokuavamo da nastavimo da ivimo, ali nam ne uspeva, pa tako, ivotarei, sakupljamo uspomene i ostatke seanja na tebe. ak i da hoemo, ne bismo te mogli zaboraviti, jer ti si peat na naim srcina, ig na dui, tvoja je muzika ostala da nas zauvek sea, iako se jo nismo pomirili sa tim da te nema. Prolaze dani, vreme polako odmie, a mi stojimo u mestu. ekamo da se vrati, ne verujemo da si otiao zauvek. Cvee na tvom grobu jo je svee i tako zanosno mirie da opija, svee gore i kandila se pale, a molitve hiljada dua dotiu nebo na kome se sada nalazi i to sve za tvoju duu, anele, za tvoju plemenitu duu i toplo srce u kome je, znam, bilo ljubavi za sve nas. Da zna da nas jo boli, da si rana neprebolna, mladost neperaljena, da zna da su nae ruke ispruene ka tebi i da nam tople suze padaju na gore, ka tvojoj venoj kui. Ja znam da si sada sa Bogom i da si tamo gore srean, a mi jo uvek pletemo tepih od naih uspomena, da ostavimo sledeim generacijama da te i one pamte. Ostae nam zauvek u srcu, jedini i najbolji Toe, za nas tvoje oi jo uvek nisu zgasle. Ljudi lau da vreme lei sve; ova rana e zauvek ostati otvorena. Zalivamo cvee gorkim suzama, ivimo u tunelu bez svetla, u tiini bez kraja. Tvoja muzika je sveta i sjajna, ali ne moe nadoknaditi tvoje prisustvo, tvoje osmehe i tvoje dodire. Postao si naa ikona, a Kruevo hodoae koje emo pohoditi. Svaka za tebe upaljena svea predstavlja po jednu duu, napaenu i izgubljenu u ovom bolu. Kako da ti kaemo zbogom, Toe, kad si postao deo nas? Ja jo uvek ne verujem da te nema i nikada se neu pomiriti s tim. Ne mogu da se oprostim od tebe i jo uvek vrsto verujem da ti samo spava. Tvoje sklopljene oi dolaze mi u san; sanjam te toliko esto da zaboravim na vie nisi meu nama. I dok sluam tvoje aneoske pesme, esto se zapitam kako ti je tamo gore, da li nas zaista vidi, da li uje nae jauke i krike, molbe i povike Bogu da nam te vrati. Ako nas vidi, anele, ako uje na pla, pohodi nas bar ponekad u snovima. Prui nam utehu, obrii nam suze s obraza, a kad mi ve ne moemo, smej se umesto nas. Jer, samo osmehom moe da zalei nae rane. Svi mi koji te volimo, osetiemo kad se, tamo gore, bude nasmejao, osetiemo te u srcu, jer tu te uvamo, sine Boji, i tu emo te uvek nositi, gde god da smo, gde god da krenemo, uvek e biti sa nama. Ti i tvoje pesme! uvaj nas, duo due nae, a mi emo ti rei, ne "zbogom", jer to ne moemo, ve "laku no", jer emo se, znam, "Nekade vo nokta" ponovo sresti. Jer, "Ako nas pogleda u oi", videe da "Pratimo te" gde god da krene, da stojimo sada ispod "Boilaka" i igramo "Igru bez granica", posveenu tebi i da ekamo "Dan za nas", kada emo se ponovo videti. VOLIMO TE, ANELE!!! TeSakame:

189

Tko kae da ti LOE STOJE krila? Vjerojatno NIKADA nije vidio TVOJE OI PUNE LJUBAVI i nije znao da svi VOLE OSMIJEH TVOJUJE LI nas kako plaemo za tobom i zatvaramo se u SOBU ZA TUGU? Dokazao si da SRCE NIJE KAMEN,jer je nale lako puknulo kad si nas napustio... AO MI JE,TO SI OTIAO,jer si ZA OVAJ SVIJET postigao da se zaboravi rije mrnjaPokuavam MAGIJOM da te vratim,ali KRAJNJE VRIJEME je da se sa sudbinom pomirimU mom srcu si napravio NEMIR,nou NESANICU i ostavio mi GROMOVE NA DUIAko si sretan tamo gore,POBJEGNI to prije od ovog svijetaPoslat u ti po anelima POLJSKO CVIJEE da zauvijek krasi tvoj rajski vrtZVIJEZDO SJEVERNICE,moje misli lete ka tebi i znam da si SIN BOJI,ali POGLEDAJ U MENE Vidi li suze na mom licu? Vidi li bol u mome srcu? TAJNO MOJA,znam da si DALEKO OD MENE,vie od 1200 MILJA,ali molim te mi reci da nisi odigrao svoju IGRU BEZ GRANICADAL' SI SRETNIJI meu anelima? Odgovor traim u MJESEINI,dok molim nebo da te BRANI OD ZLANAJLJEPE MOJE,da li postoji DAN ZA NAS da odem NA MJESTO ZLOINA i vratim vrijeme? Probudi me iz NONE MORE,reci da je sve ovo la i da je JEDINA prava istina da si ti ovdje,s namaKau da POSLIJE KIE DOLAZI SUNCE,ali meni neMoje sunce je ZALOZALOVidi li to si napravio? Izgubila sam svoj osmijeh,POLA DUE,POLA SRCA,SREO,NE KRIVI ME,JER TI SI MI SVE PRATIM TE i tvoju misiju ljubavi i humanosti Da li SPAVA U neijoj KOSI ili samo sanja SAN EGZOTIAN? NIKADA neu saznati Da je barem sve ovo ILUZIJA,DA TE BAR MOGU PROBUDITI Todore,OPROSTI mi,ali ne mogu bez tugeNIKADA te neu zaboraviti,jer TI SI ANEO

NERICA: ...koliko sam samo puta sebi rekla:nemoj vise plakati,probaj se malo trgnuti,ali uzalud...kako narediti srcu da ne boli?kako pobijediti ovu tugu sto me iz dana u dan sve vise obuzima,a kazu:bit ce lakse...ma hoce vraga,ja ne znam kako da se naucim nositi s ovom boli,a kamoli da prebolim sve ovo...kako?i ponovo kako?sta da radim,kome da se obratim za pomoc kad mi niko ne moze pomoci...zelim vas nekako utjesiti,a sama sebe ne mogu...ljudi ne shvataju zasto me ovoliko boli i traje ovako dugo,moja porodica,prijatelji,svi misle da sam upravo to sto je neko rekao:nezrela,i to me dodatno tisti...ako biti nezreo znaci voljeti dusom i tijelom,znati sta znaci taj divni osjecaj pripadnosti nekome,onda sam i glupa i nezrela i djetinjasta,sta god ko hoce,ali ja vise necu da se skrivam kad god mi krenu suze,da trcim u sobu kad god mi je tesko...nek me vide,nije mi vazno,ja jednostavno vise ne mogu i ne zelim da se izolujem zbog saznanja da necu biti shvacena... Andjele moj,sa svakom novom zorom te molim da mi pomognes da naucim zivjeti s ovom boli,i mozda sam sebicna,jer pogledaj koliko ima srca sa tom istom molbom,ali barem na trenutak,jednu noc,dodji mi u san...sreco moja,volim te... Boze,sad se Tebi obracam sa jednom te istom molbom,znas vec: nek mu je dobro,nek je sretan... hvala vam ljudi sto ste tu,uvijek spremni pruziti rijeci utjehe... Te sakam,milo moje! nijemijasno: Dragi moj Tose, Ako je ovo obicna zemaljska predstava, tvoja predstava, izvini brate ali bas dugo nesto traje.... I jako je emotivna, cijelo vrijeme mi se srce steze, a u stomaku mi igra...

190

Nisi nikada bio na daljoj bini od mene nego sto si sada. Kazes da je doslo takvo vrijeme i da treba da budes sada tu. Ali ja jos uvije nerazumijem zasto ova predstava tako dugo traje i zasto smo tako blizu, a tako daleko... Kada ces sici medju nas , da se pozdravis malo sa svima????? Ja uzalud sirim ruke tebi, ali ovi tvoji strazari mi nedaju blizu.I tako mi je hladno. Znas ,sada mi je postalo i hladno jer ti nisam blizu... Izvini sto mi nista negodi, ali nisam navikla na ovakav tvoj nastup. Nezelim ovaj osjecaj daljine izmedju nas....Nezelim!!!!!!!!!! Pocinjes pjesmu ''Krajnje vrijeme je da''.... Moje iskrivljeno lice nezadovoljstva prekriva blazeni osmjeh... Vidim da ti imas najljepsi osmjeh na licu kao sto si ga uvijek imao dok je pjevas. I ja osjecam da je na mom licu ogroman osmjeh srece po prvi put dok je slusam. I nije mi vise hladno.Srce mi se ne steze, veselo poigrava, a u stomaku mi igraju leptirici srece.... Gdje su nestali tvoji strazari, nema ih, nevidim ih. Ah gle i bina mi je sada tako blizu, a toplina svuda oko mene.... Gledas me u oci dok mi pruzas ruku i shvatam da je KRAJNJE VRIJEME DA.....''nikada vise ne dozvolim da me obuzme strah da sam te izgubila....'' nijemijasno: Andjele, Zelim da ti ispricam nesto....tice se sviju nas, tebe, mene, a najvise tebe... Sinoc je Dom Mladih za koji si ti dao donaciju zasjao tebi u cast. Milion dusa je sinoc imalo samo jednu molitvu, da te vrati.... Iznenadila sam se kada sam vidjela cak i male curice koje su u ujedan glas pjevale tebi u cast, dok su one starije brisale suze radosnice sto su napokon docekale da ih i ti posjetis tamo na mjestu gdje su tvoj duh osjecale tako jako.Ja znam da vecina njih dolazi tamo nebi li jos jednom imali priliku da cuju neku tvoju pjesmu.... Skandirano je tvoje ime toliko jako da sam mislila da ce suze poceti da se sljevaju niz tavanicu, niz kamene zidove...Mislila sam da ce moje srce da pukne napola.... I vrijeme kao da je stalo, drugih pjevaca kao da nije bilo, samo glas publike i toliko ranjenih dusa koje su ostale iza tebe. I mislim da su se svi pjevaci postidjeli jer do tada publika nijednom nije otpjevala ni jedan refren onako sama bez icije pomoci. A tu tvoju pjesmu svi pjevali su u jedan glas. Cak i voditelji i ziri koji je po prvi put ostao bez teksta.... Nastup pjevaca koji su pjevali tvoju pjesmu je proglasen najemocionalnijim otkako je serijal emisije poceo.... Andjele, ja znam da bi sigurno dao sve na svijetu da si bio tu i imao priliku da im se zahvalis.I izljubis svu tu djecicu koji su u bijelom sa svijecom u ruci izasli na scenu da jos

191

jednom odaju pocast tvojoj velicini, tvojoj vaznosti u njihovim mladim zivotima. Da ti jos jednom kazu da im treba neko kao ti da ih vodi kroz zivot.Da im pruzis ruku.... Kako je samo jako odzvanjalo tvoje ime Tose, Tose, Tose.... Tisina i tvoje ime koje se prolamalo kroz vazduh.... Imam osjecaj da je trajalo vjecnost i da se publika pitala, nebi nikada ni prestalo.... Trebas im andjele, a trebas i nama svima. Da su nase suze, onih koji su bili tamo i ovih koji su imali priliku da sve to posmatraju od kuce biseri. Boze koliko bi samo sjajnih, prelijepih bisera zasjalo u tvom Domu mladih.... I znam da bi ti svaki od njih podario onima kojima je pomoc potrebna... Nemoj molim te da mi brises i ovu suzu sa lica, boli me toplina tvojih dlanova, jer pored ove suze tu ce biti jos mnogo njih, koji mi neces moci obrisati, a ja postat cu ovisna o tvojim dlanovima...A mama i tata su me ucili da budem skromna i da budem zadovoljna sa malo. Znas sta me najvise boli, sto znam sta bi ti uradio da na tren sidjes medju nas...., Ne bi otpjevao jednu pjesmu, niti dvije nego pet, sest pjesama, cijeli koncert. Ta emisija vise nebi ni imala smisla, jer bi se znalo ko je pobjednik... Svu onu publiku bi izgrlio i javno im se zahvalio, a sve suze radosnice bi obrisao njezno rukom i pjevao samo njima, da bi ih utjesio. Zaboravili bi na bol.... Znam andjele, izvini nisam htjela da vidim suzu u tvom oku, ali i samnom je kao i s tobom. Pisem najljepse pjesme i najljepse stihove u trenutcima jakih emocija... Nebi vise da te zadrzavam, jer znam da se spremas da se zahvalis i utjesis sve ta ranjene duse, kroz snove i tvoje pjesme.... Nebrini za mene, otkako si otisao ja sam navikla da te cekam i da budem zadovoljna sa malo. A to mi niko nemoze uzeti.............. Volim te andjele.... Sve u zivotu desava se sa odredjenim razlogom... Nista nije slucajnost.... eot : eprav ne puam veliko komentarjev vas spremljam. Rada bi napisala kar mi lei na dui..... Dragi moj Toe, ko sem prvi izvedela za tvoje slovo se me sploh ni zelo dotaknilo, ker enostavno nisem dojela besed "umrl je Toe Proeski", enostavno se mi ni zdelo mogoe...ko sem to sliala e drugi, me je v srce zarezala tako mona boleina, da mi je zastal dih, da se mi je zameglilo pred omi...zdelo se mi je, da izgubljam tla pod nogami.... Vpraanja kot so: zakaj, kako ravno ti,...so mi odmevala v glavi in e danes mi...in dokler bom iva mi ne bo jasno "zakaj"..... V tistih najtejih trenutkih, ki me velikokrat spremljajo, vasih celo podvomim v Boga...kako je lahko to dopustil....si ga je res tako zelo elel ob sebi....in kako lahko dovoli, da sedaj mi tako trpimo...Kaj nismo vsi Boji otroci...????

192

Vem, da nimam pravice dvomiti v Njegova dejanja in da vse naredi z nekim namenom, ki je nam navadni smrtnikom ne znan....a vseeno...kaj je bil smisel tega, da ga je vzel v cvetu njegove mladosti, ko je bil tako poln ivljenja in radosti tako poln veselja in toliko je e bilo pred njim..... in vzel ga je na tako krut nain...in nas pustil tako nemone v vsej tej boleini in alosti.. Pravijo, da as celi rane....a mojih ne, jaz tega ne verjamem ve...kajti meni je vsak dan teje, vsak dan se bolj zavedam realnosti, vsak dan utim vejo praznino..... Iz vsega tega se trudim najti nek smisel, kajti ne smemo dovoliti, da bi nam njegov odhod prinesel samo alost in boleino..Toe si tega ne bi elel...Iz tega moramo izvleti viji smisel.......... Nikoli se ne bom sprijaznila s tem, da je on moral oditi, da bi jaz in vsi mi postali bolji ljudje, a poskuajmo nekako iveti s tem pa, e je e tako hudo...moramo slediti njegovemu nainu ivljenja...kajti nihe ni tako velik, da ne bi potreboval pomoi in nihe ni tako majhen, da je ne bi mogel nuditi.. Toe, moj dragi Angel...hvala ti, ker si mi pokazal, da obstaja lepi in bolji svet in hvala ti, da si me nauil lepe iveti... In upam, da se ti neko...nekje dale...nekje visoko...v svetu ljubezni.. zahvalim osebno....Katja Ne zaboravi nikad, na tvojoj sam strani. Da volim te nitko mi nee zabranit... Jugoslovenka : Zasto? Misleci da cu tako malo zaustaviti bol, malo zaboraviti, misliti da je sve ovo nocna mora. I da se budim iz nje kao da nista nije bilo... Kako bih samo volela da je to istina...ali nazalost nije. Ona ogromna tvoja slika sto visi u mom domu kao ikona i kraj nje sveca koja ti se pali svaki dan. Brojanica i ikone Bogorodice kraj tvoje glave...sve je to surova bolna istina koja me podseca na to sto je bilo...i na sve ostalo sto nikad vise nece biti. Mama m govori " pa ti si vec zaboravila na Tosu" Ali to nije istina...kamo srece kad bih mogla da zaboravim ono kobno jutro 16 oktobra 2007. Moja tuga nije manja sve kako dani odlaze...samo dublje u dusu tone. Ovaj forum je jedino mjesto gdje se mogu "ispovediti" ispricati moju bol. Kao sto civat svjet, svi oni koji su ikad culi ime Tose Proeski osecaju. Neznam kako cu preziveti taj dan...Kad ti budem stajala kraj groba...gde vecno lezis. Kad mi je najgore jedina mi je uteha da dignem glavu gore i sagledam ovo neograniceno Nebo. Jer zelim da verujem da si ti gore medju andjelima gde ti je mesto.

193

To je sve sto imam reci....mada su reci danas suvisne... jer srcu nema leka...kad volecu te doveka! Tajno moja...Cujes li...Pratim te *Natasa* : Novogodinja no se polako blizi... Svi su veseli, razdragani. Planetom vlada ona neobina euforija, kakva se samo jednom u godini sree. Djeca se vesele poklonima, roditelji osmijehu svoje djece. Djevojke veoma paljivo biraju haljinu za najluu novogodinju no, pazei da svaki detalj bude na svom mjestu, elei da zablistaju u punom sjaju. Deki ih posmatraju, ne shvaajui u emu je zapravo poenta njihovog sitniarenja. Ali, potajno, i oni razmiljaju o istom... Stari sat e otkucati pono. U tom trenutku, svi dogaaji iz protekle godine padae polako u zaborav. Ljudi e se smijati, veseliti, zahvaljivati Bogu to je jo jedna godina iza njih i to mogu da planiraju i ostvaruju svoje planove u narednoj. A ja... Ja u da stojim negdje u uglu i da posmatram sve te nasmijane face. Gledau ih, nasmijau im se najljepim osmijehom, ali on nee biti iskren, i ti e to znati... Biu sama, neshvaena, sa samo jednom eljom u mislima... eljom da nam te vrate. Poeljeu da te ponovo vidim, da te zagrlim, da ponovo ujem one medene rijei koje si samo ti znao da izgovori... Poeljeu da zamirim, i kada otvorim oi, da si tu... Poeljeu da mi mama kae kako je sve ovo bio samo ruan san, kako si ti iv, zdrav i srean... Pozeljeu da ponovo osjetim ono isto zadovoljstvo kao kada sam saznala da postoji... Poeljeu da te i dalje volim istim ovim intenzitetom, kao to si i ti volio nas... Poeljeu da si negdje tamo, kod svoje majke, da ti tepa, uva i voli... Poeljeu da i dalje vidim te medene okice i preslatki osmijeh... A onda e surova stvarnost da me vrati na ovaj svijet... Samo jedan trenutak sruie sve moje elje i snove. Ali, ja u i dalje eljeti. Poeljeu da si srean tamo gore, kad ne moe ovde. Pozeljeu da te Bog uva, kad ve ne moe majka. Poeljeu da ti je toplo, da te vole i da si srean. Poeljeu da bude moj pratilac do kraja ivota, moja desna ruka, moj oslonac. Poeljeu, pomalo sebino, da bude moj aneo uvar i da bude stalno uz mene. Poeljeu da mi u snove redovno svraa, da mi pria i pjeva. Poeljeu da te sretnem jednog dana tamo gore i da uz tebe ostanem cijelu vjenost, blesane jedan... Toe, volim te.. * elim da te vratim, a ne znam kako...* *anna*: Zeljo jedina.... Ovih dana bas mi ne ide.. malo krenem pa se okrenem.... brojim ljude oko sebe... racunam, koliko ih je otislo poslje tebe. Ovih dana mnogo toga ne mjenja se. Sve jos tvojim imenom zove se. Cesto krenem pa se zaustavim na mjesto vec dobro poznato pored kojeg cesto prolazim. Ono me bas uvijek na tebe podsjeti. Ono ce zauvijek za tebe da postoji. Brojim suze isplakane... po zidovima poruke ispisane.... palim svjece ostavljam cvjece koje znam nikad uvenuti nece. Ovih dana bas mi neide sve sto zapocnem ne zavrsim kad me za tebe neko pita ja zasutim... snage nema da tvoje ime izustim... suzu pustim ruke sklopim.... pogledima im odgovorim.

194

Ovih dana bas tesko je... dolazi prva zima bez tebe, padaju nam snjezne pahulje. Polako prolaze zadnji dani stare godine. Hladnoca mi tugu stvara... sat na zidu ponoc otkucava. Oko mene vesela lica... svako svoju zelju u sebi izgovara ... Svaka moja zelja sad sa godinom starom odlazi... ja nemam vise zelja, jer znam nema ko da mi zelju ispuni! Nebo nek te uva moja zvijezdo jedina vrijeme nek ti skrate naljepi stihovi pjesme anela... Znam ti me s neba gleda i pazi oima svojim bisernog sjaja !! samo ja... : Snjene pahulje. Na tisue njih. Stvaraju bijelu zavjesu preko itavog neba. Podiem pogled i Vidim Tebe Stoji na oblaku sav u bijelom, s osmjehom na licu, rairenih ruku. Vidim i sebe naputam svoje tijelo, bacam zadnji pogled na ovaj smrtni dio moga ivota koji je bio bez tebe. Zagrlim mamu, tatu, brata i sestre po zadnji puta i kreem prema tebi. Polako Ti se pribliavam. Srce mi treperi, svaki dio moga bie izgara u oekivanju Tako smo se davno rastali, prole su mnoge godine. Nastale mnoge divne uspomene, ali...bile su bez tebe. Toliko suza sam prolila mislei da u te njima uspjeti vratiti. Tolike molitve sam proaputala u nadi da e se Bog moda smilovati i vratiti nam Te. A sada, dolo je i moje vrijeme, dolazim k tebi. Jo uvijek ne vjerujem da je taj trenutak napokon doao! Koliko sam samo puta molila Boga da me uzme sebi pa da te ponovo vidim a sada je stigao! Sada sam ti ve sasvim blizu. Osjeam tvoj pogled i tvoju ljubav. Jao, sada me i pomalo strahto da ti kaem? Kako da ti kaem koliko si mi nedostajao i koliko te volim? Hvata me nervoza Evo ga, konano sam na jedan korak do tebe! Zakoraila sam i..prije nego sam stigla rei bilo to, zagrlio si me. Tako njean zagrljaj pun ljubavinadoknadio je sve godine bez tebe i svaku suzu Tiho mi apue: Sada je sve dobro, sigurna si. Kako je ovdje sve lijepo i mirno. Zrak odie ljubavlju i sreom. Sada vidim da si bio na boljem mjestu dok smo svi tugovali za tobom. Sada shvaam. Uzima mi ruku, kae mi Ne boj se i lagano kreemo u bijelu svjetlost toica: Istina je... Dani odmiu, motaju krugove ka konanom i zavrnom krugu, a tuga ne jenjava... Pa zar je stvarno mogue da Ga vie nema?! Toliko ljudi oko mene, a fali mi On JEDAN pa da ovaj moj svijet bude smislen i potpun. udno je to - NEKO potpuno nepoznat mi i tako dalek NEKAD - SADA mi fali kao da je cijeli ivot proivio u mom oku. Kau da te nema vie anele, ali postoji dok postojim ja koja te nosim lijevo pod grudima gdje god da poem, gdje god me pozovu, gdje god da doem. Donesem te malo za ruak, donesem te drugima u goste, za veeru, u kafi, na ulicu, u grad, iz grada, u pijesak, u vazduh, u zemlju, vodu, svemir, u BESKRAJ i VJENOST - svima te malo dodam - poput meda u toplom aju - svima po malo da ozdrave i postanu bolja varijanta sebe - ba kao to i ja postadoh bolja, i sebi i drugima, otkakao spoznah tvoju vanzemaljsku istu i ljubavlju ispunjenu duu. Fali... i boli do BOLA! Trebalo bi ubijati prolost sa svakim danom to se gasi; izbrisati je da ne boli. Lake bi se

195

podnosio dan to traje i ne bi se mjerio onim to vie ne postoji. Ovako se mijeaju utvara i ivot, pa nema ni istog sjeanja, a ni istog ivota. VanjaSa: Draga mladosti, dragi Andjele Dobroto bozija Bog je imao mnogo jak razlog kad te tako naglo otrgnuo iz zagrljaja tvojih najmilijih, I od nas koji smo se divili tvojoj covjecnosti, tako mlad a tako savrsen.Dovoljan je bio pogled u tvoje prelijepe okice I da mi dan bude vedriji a tek kad ti cujem glas,tvoj andjeoski glas sunce mi obasja ovu sumornu stvarnost..Ne zelim I ne mogu prihvatiti da te nema to jednostavno nije fer, gore sigurno jos ljepse pejas da pozelim sto prije da ti se pridruzim.Mozada Gospod ima mjesta I za nas makar kao nijeme posmatrace njegovog remekdjela Todora-Tose Proeskog.Nas bol je neizmjerna a tek tvoje porodice to je vec ne mjerljivo ne opisivo.Toliko zivota si Ti spasio a nas koliko je nije uspjelo tebe jednog to je grijeh koji cemo vjecno nositi,nismo znali sacuvati Boziji Dar. Jutro mi svice sa tvojim likom I pjesmama, dan protice s mislju na tebe a vece pjesme tvoje I pogled ka nebu I pitanje ZASTO?Mozda ali mozda te neko zaboravi,ali tvoa djela tvoj glas bice putokaz mladim narastajima kako I kojim putem je ispravno hoditi.Znam da cu sigurno o tvom liku I djelu pricati dok kod sam ziva, jer bio si san svake majke da takog sina ima,svake djevojke momka ili brata bio si nase svjetlo na kraju tunela, Andjele gledaj nas s neba tvojim okicama I oprosti nam sto te nismo znali cuvati ali volili smo te I voljecemo te vjecno POCIVAJ U MIRU ANDJELE NAS Makedonom: Premnogu dobar za da bidesh covek,premnogu blisku do boga za da bidesh megu lugjeto , sega si ANGEL.Bog te prati na poleto na grevot koj toj go stvori (zemjata), za da gi sprovedesh zelbite negovi da pomognesh da smiris nesto vo nas obicnite smrtnite , a sega na tebe dolznite , pred toveto telo, tvojot duh, toveto lice koe vecno ke zadrzi del od naseto srce.So tvoeto zaminuvanje ,se otkina najubavbiot,najhrabriot , najdoblesniot del od dushata na site nas -TOSE. Prodolzi da peesonamu kade zasluzuva da bide cuen tvojot glas megu angelite, megu onie sto ti gi pretstavuvase na zemjata, vo tvojata misija koja bog ja zadade pred tebe , kako sto velese samiot ti ,koj veren mu ostana na boga i gi izvrsuvase negovite zadaci, zatoa sega neka tvojata dusa otpatuva kaj nego bidejki ja izvrsi svojata misija ja prati porakata koja zasekogash ke se prenesuva od koleno na koleno za ANGELOT koj nekogas zacekori na zemjata TOSE.Pocivaj vo mir ti mlad golemecu. jovana2991: Sklopim oi i potonem u mrak. Milion zvazda se pojavi, a znam da si ona najsjajnija, ona najvea i najlepa, TI. Hej, da li me uje? Hou da ti kaem toliko toga. Pokuavam ve nekoliko dana, ali rei se gube, nestaju u ovom mraku, ja nemam vie snage ni da govorim ni da diem. Anele... Koliko je suza palo niz moje obraze. Koliko jecaja u noi, izgubljenih snova, pocepanih matanja... Sve je nestalo s tobom. A evo, i Nova godina e, kako da je doekam bez tebe? Sklopim oi, hou da zamislim elju. Ali, ne ide. Uvek je jedna ista: da se vrati. Ali, kako da traim ono to nije mogue, od sunca snegove, od suza osmehe, ne ide to tako, anele, ja znam. Ja znam... Svi su me ostavili. Sve to sam volela, za im sam ivela, sve u ta sam verovala, otilo je. Sama sam u ovom mraku. I esto se pitam: uje li Bog moje molitve? Vidi li moje sklopljene ruke? Osea li tiinu u mojoj dui. Izgubila sam sve, samo su ostale tvoje pesme da me seaju na srena vremena, iako te nikada nisam upoznala oseam kako je sa tobom otkinut i jedan deo mene, volela bih da si tu, da te bar malo drim za ruku i pitam te: "voli li ivot, iako je ovako surov i grub"? Znam da bi rekao da ga voli. Volim ga i

196

ja, iako me boli i grize i poslednji deo moje due. Ja vie nemam elja, osim jedne koja e veito nemo stajati na mojim usnama. Izgovaram je i s ono malo due to mi je ostalo, kao to i ti kae u svojoj pesmi: "Na pola due ivim ja, tu pokidat se nema ta""... Nema. Sve to je imalo da se pokida, da se pohaba, pokidalo se i pohabalo se. elja o kojoj sanjam, molitva koju izgovaram, potreba koja me hrani nikad se nee ostvariti. Boe, kako boli ta istina! Kako pee i ee moje jadno, malo srce! Moja elja za Novu 2008. godinu je da se vrati. I iako znam da je nemogua, ponavljau je dok ne zanemim, dok ne izgubim glasa i snage, dok se ne istroi ova moja dua, bolna, izgaena i baena. Bog sve uje. I ovu moju elju za Novu 2008. Ako nije mogua na javi, ekau da mi je ispuni u snovima. Laku no, anele, do sledee stanice snova. Lepo mi spavaj i pazi kako putuje tim nebeskim stazama. Doi mi u san i ja u te ekati. Poelela sam da se vrati, hou da mi se to ostvari. uje li, Boe? Probudi ga, makar na tren. Samo da jo jednom ujem njegov glas...

Trei dio:

197

Najljepe stvari na svijetu ne mogu se vidjeti, niti dotaknuti moraju se osjetiti srcem. Hellen Keller

* * * U zadnje vrijeme ima vie posla nego inae. Odrava se ona ravnotea koju sam uporno poela proklinjati. Moda bih na nju i zaboravila da i sama ne vidim kako, kad god napustim odaje da obavim posao, vidim da istu stvar uradi i Smrt. Dok ja nekome piem sudbinu na elo, ona nekome prua ruku i vodi ga na posljednje prebivalite. Dakle, ona ispunjava ono to je meni odreeno da odredim drugima. Tako sam se neki dan zamislila. Dok sam gledala u velike plave, jo uvijek mutne, i bez pretjerane sposobnosti da iskusi vizuelni svijet u potpunosti, oi novoroeneta u kolijevci, pisala sam neto povie istih, na malo, glatko, meko elo djetetovu sudbinu. Kao i u ivotu svakog ovjeka ona je sadrala dvije osnovne stvari. Tugu i sreu. I tada sam ih nanovo vidjela, ili bolje da kaem da sam nakon mnogo vremena na njih opet obratila panju. Ni sama se ne sjeam kada sam ih primijetila posljednji put, ali eto, to sada nije ni bitno. Iza mene su stajale te dvije, apstraktne figure, poput Smrti i mene same. Tuga i Srea. One su naime bile jedno. Nisu ljudi mnogo pogrijeili kada su kao obiljeje mnogih pozorita stavljali tunu masku do one sretne. Zaista im je i mjestu tu, da budu jedna kraj druge. Dakle, opet se vraamo na onu ravnoteu. Svaka od nas ima ono neto, nazovimo Zemaljsko. Smrt ima svijee zahvaljujui kojima obavlja posao. Ja imam svoju veliku, debelu knjigu, one imaju velike torbe. Kao torbe od

198

savitljivih prua. vrste i spremne podnijeti velike teret, a opet na izgled tako mekane i lagane. Obje su tihe, ali kada se stoji u njihovoj blizini osjeti se zraenje radosti i veselja i tmurnosti i bola. S obzirom da uvijek idu ruku pod ruku jedna drugoj, kada se ono ime zrae sudari, automatski se i poniti, tako da ine savren par. Tugina torba od prua je puna do vrha svjetlucave crne praine. Nalikuje pomalo na zdrobljen ugalj pomijean sa sitnim komadima najfinijeg stakla. To je prah Tuge. Koliko je estica u njoj samoj, toliko je ljudskih ivota. Svaka estica nosi tugu odreenog ovjeka. Nekome je sueno da je doivi vie puta, nekome samo jednom, ali nikome nijednom, jer i ovjek koji je nije spoznao, tuan je jer to eli, jer je po prirodi znatieljan. Sreina torba od prua je takoer puna do vrha, ali ne crnom, nego zlatnom svjetlucavom prainom. Svaka estica takoer predstavlja ovjeka, i u savrenoj je ravnotei sa onim to Tuga nosi u svojoj torbi. S obzirom da se ove dvije figure ne razdvajaju, one uvijek zajedno obavljaju posao. Za razliku od moje prijateljice Smrti i mene same, one nemaju svoje odaje. One su svuda po svijetu. Uvijek putuju, velikom brzinom, nikada nisu zakasnile iako se ljudi esto ale na to da Srea kasni, a da sama Tuga esto dolazi, i da je skoro uvijek nepozvan gost. One idu od ovjeka do ovjeka i posipaju ih prainama koje nose, u trenutku kada na ovjeka iste neopisivo lijepe praine trebaju pasti. I tako, ovjek se ni ne okrene, a u lice mu je baena vie ili manje aka, praine tuge ili sree. Neoekivano. Kada se najmanje nada, njegovo lice moe biti prekriveno onom tamnom ili onom svijetlom prainom. Kao to sa istog ta praina moe spasti te je zamijeniti druga. I eto, okrenuh se nakon to plavookom novoroenetu upisa sudbinu na elo i vidjeh ih kako stoje iza mene. ekale su da obavim svoj posao da bi one mogle posegnuti za prainama. Tako sam se i izmakla i sljedee to sam vidjela je hrpa tamnih i svijetlih estica nad malim, bespomonim biem. Okrenule su se okruene udnim zraenjem i otile. Tiha sam se vratila u svoje odaje. Ispred odaja sam srela Smrt. ta, posao je krenuo? Da. Ali mislim da ti to ve zna., rekla sam joj znajui da je samo htjela da progovori koju rije sa mnom. Ne rekavi nita, shvatajui da je njena reenica bila prazna i bespotrebna, ula je svoje obasjane odaje. Nedugo zatim, opet je izala hitro. Mora da se jo jedna svijea ugasila, pomislila sam.

199

* * * Mislim da sam svoje gledanje forumaa, kada nema posla, poela nazivati odmorom, iako ne osjeam umor. Recimo da mi je to neka razonoda da ne mislim. Hm Paradoks. Ne elim da mislim o svojoj suzi, o onome to ju je izazvalo, a gledam upravo izvor onoga to je tu veliku bujicu pitanja i usmjerilo prema meni. No Moda zato to sam danas vidjela Tugu i Sreu nakon due vremena, lica forumaa posmatram drugaije. Da, posmatram ih drugaije, ali ih takvima i vidim. Crna su. Prekrivena su crnom , svjetlucavom prainom. Ipak, koliko god to udno zvualo, lijepa su. Mora da to to svjetluca tome doprinosi, nema ta drugo. Nekako, samo svjetlucanje aludira na neto elegantno, graciozno, i ta lica su zaista takva. Tuna jesu. Crnilo je na njima, i osmijesi se rijetko vide, ali to svjetlucanje pokazuje da je ta tuga lijepa. Lijepa jer se ali i jer boluju zbog divnog ovjeka, ovjeka koji je to zasluio. I eto, tako ih gledajui, uoih i jednu jedva primjetnu zlatnu esticu na licu svakog od njih. Da, ima nade, pomislih. Srea ipak stie, samo treba biti strpljiv. Ipak, milijuni estica Tuge su slabiji od samo jedne Sreine. Gledajui tako svoje najnovije prijatelje, pogled baci na djevojku srednjeg rasta. Hodala je hladnih gradom, sporim tromim koracima. Bradu je stavila pod areni al, a oi je uprla u betonsku stazu kojom je hodala. Koraci su joj postali jo sporiji kada se nala ispred velike drogerije. Tada se ispred nje i zaustavila i laganim, nesigurnim koracima se zaputila u istu. Po

200

mehanizmu, klizna vrata se otvorie ispred nje. Ona ue, odmota al i ispod istog izvue dugu, crnu sjajnu kosu. Iza istog se ukazae male pune usne, vidljivo crvene od hladnoe. Podigla je obrve i zaputila se ka polici sa parfemima. Nekoliko puta je prola ispred nje, a tada je sa iste uzela mali komadi bijelog papira u jednu ruku. Drugom jo uvijek utrnutom od hladnoe je dohvatila boicu sa sadrinom mirisne tenosti. U tom trenutku joj se priblii prodavaica: Gospoice, to su muki parfemi. Znam, hvala Vam. To mi i treba O oprostite, mislila sam da niste primijetili, poto su boice mukih i enskih mirisa jako sline Ma nema problema, rekla je ljubaznim glasom dodavajui namjeteni smijeak. Drei prst na pumpici mirisa, oklijevala je da li da miris oslobodi i stavi ga na bijeli papiri koji je drala u drugoj ruci. Tada to napokon uini. Na nekoliko sekundi se nije pomjerila iz tog poloaja, nije treptala, nije disala Iz lica joj je izbijalo svjetlucavo crnilo. Tada polako vrati boicu na svoje mjesto i papiri priblii malim, blago crvenim nozdrvama. Zatvori oi. Kada ih je otvorila uvidjela je da je njeno lice naslonjeno na neije grudi. Osjetila je muki parfem. Podigla je glavu i vidjela da je u zagrljaju sa tom osobom njeno lice dospjelo u taj polaaj. Ruke su joj bile spokojno sklopljene na njegovim leima. Pod prstima je osjetila nabore njegove garderobe. Na tjemenu, tik iznad njenog ela, osjetila je bockanje muke brade, ogrubjele od uestalog brijanja. Ispod svojih ruku je osjetila muke ruke, koje su je obavijale i sklapale se na njenim leima. Pored mirisa osjetila je jo neto. ula je otkucaje njegovog srca. Tada napokon die glavu. Ugledala je Toetovo lice. Srce joj radosno zatreperi i crnilo njenog lica se pretvori u zlatno, istom mjerom svjetlucavo. On joj se samo nasmijao. Potom se izmakao, utinuo je za blijedi obraz i namignuo joj. Okrenuo je lea i sa ljudima koji su oito stajali itavo vrijeme iza njega, krenuo svojim putem. Djevojka je i dalje osjetila njegov parfem. Stavila je ruku na grudi i sa nje povukla majicu ka nozdrvama. Da, i ona je mirisala na isti parfem. Tada otvori oi. Zlaani izgled lica nestade, i crnilo opet zavlada.. Pred njom se ukazala polica sa parfemima. U ruci je drala bijeli papiri nanovo mokar. Pree rukom preko lica i napipa suzu. Jednu suzu. Tiho putenu, jedva primjetnu, punu neopisive boli. Slobodnom rukom otkopa jaknu, uze papiri i poe ga trljati o majicu koju je imala ispod jakne, papiri zatim spremi u dep, zakopa jaknu, kosu vrati pod al i zaputi se ka vratima. Iz drogerije je izala bez pozdrava. I opet sam osjetila neku teinu. Okrenula sam se da izbjegnem to da mi pogled zapne na nekom novom forumau crnog lica. Tada u svojim odajama opazih Toeta. Sudei po izrazu njegovog lica, na mene nije obraao panju. udnog izraza lica pribliio se mjestu sa kojeg sam gledala svoje najnovije prijatelje. I on ih je pogledao. Nakon nekoliko trenutaka, samo je tiho, ne obazirui se na mene izustio : Ve sakam site. Potom se okrenuo i napustio moje odaje. Nakon nekoliko trenutaka ula sam njegov glas kako u obliku pjesme struji naokolo.

201

* * * Svakim danom sve mi je tee gledati same forumae i njihovo ponaanje kada nisu za kompjuterom. Kao da im je lake kada im lica obasjava svjetlost monitora. Kao da im je lake jer znaju da e jednim potezom mia ili dodirom jagodice prsta sa tastaturom nai utjehu u onome drugom forumau koji je obavijen istom nadom. Ipak, kada kompjuter nije ispred njih, njima je tee. Crnilo na njihovim licima je izraajnije. Zato se vraam itanju onoga to piu. Smatram da, koliko god da dobro opiu svoju bol i tu, ja mogu da je ublaim svojom matom, koja je puna nekog neosnovanog optimizma. Sogancic: Nee vjerovati ta mi se danas desilo!, sa vrata svoje sobe je glasno povikala. Srela sam svoju prvu ljubav. Rekla je sa ogromnim osmijehom. Nita ne govori, ekaj da uje ostatak, izgovorila je diui savreno izmanikiranu ruku u visini glave elei da svog sluaoca prekine u namjeri da joj se obrati. E sluaj. Idem redom. Sjela je na krevet podignuvi noge na isti i zagledala se u zeleno smee oi i prelijep osmijeh koji se naao pred njom. Zna da sam jutros ila doktoru. Rekla sam ti to. Neto mi nije u redu sa srcem, ali ljekari mi nita konkretno nisu rekli. Razgovarali su samo sa mamom. Hm Pitam se zato? Nego, to sada nije ni bitno. Zaista, htjela sam da sudjelujem u razgovoru, ali tada se pojavio on.. Izgovorivi ovo djevojka se iskreno nasmijala i poput djeteta stavila ake na lice sakrivi ga u

202

potpunosti iza istih. Na trenutak se zamislila. A potom je uurbano nastavila : Da. Priao mi je s lea zovnuvi mi ime. Moe li misliti, i imena mi se sjea. Bila sam presretna. Dugo nisam bila tako sretna, dugo, poela je sputati glavu ka krilu, a u oku joj se zaiskri suza. Sluaj dalje. Uglavnom, rekao mi je da sam se proljepala, da sada imam pravu manekensku liniju, kao onda kada sam se etkala po pistama, rekla je bacajui zeleno-smeim oima pomalo zavodljiv, uobraeni pogled, te je nastavila :I da, pozvao me da izaemo. Udahnula je duboko. Kao da joj je bilo drago to je jezgro prie prezentovala, te se sada moe na miru vratiti sitnicama. Znam zato se tako smjeka, rekla je zarumenivi se u obrazima, sad u ti rei sve u detalje. Mirisao je tako dobro da sam se zapitala da li se kreveljim kao da sam umobolna kraj njega. Ali izgleda da nisam, jer nije me udno gledao, rekla je poevi se glasno smijati. I moram ti priznati, mnogo lii na tebe. Tim zeleno smeim oima je podarila pogled ispod obrva. To je jae od mene. Ima crnu kosu, ba kao ti, i tako je mu je slatko razbaruena po elu, ba kao tebi. Iste je i gustine. Hm Oi su vam razliite. Tvoje su malo krupnije od njegovih, i da, njegove su plave. Plave kao more u daljini. Zna ono kad stane na mol, pa posmatra more u daljini? E ba tako plave. Prelijepo plave. Zagledavi se u jednu taku, na trenutak je prestala sa svojim monologom. O da, kako da zaboravim. Ui su vam identine. Male, prelijepo oblikovane, uz glavicu Imate ak i naunicu na istom mjestu. ak i ben, samo to je njegov malo vei., rekla je ekajui se po gustoj, kovrdavoj kosi, kao da se zamislila kolike su mjere benova o kojima je priala. A da ti ne govorim o osmijehu. Uh! Da si vidio, znao bi o emu priam. Ma, kad malo bolje razmislim, pogledaj se u ogledalo kad se smije i znat e o emu priam, opet je poela glasno da se smije, mlatarajui nogama o krevet na kojem je sjedila udobno zavaljena. Rekao je da e doi po mene za pola sata, moda i ranije, a ja ne znam ta da obuem. Hm ta misli? Ove farmerke koje mi savreno naglaavaju obline uz ovu lepravu majicu bez bretelica, ili ove bermudice sa ovom kraom majicom? Ma vidim ja ta ti je drae, rekla je osmjehnuvi se gledajui u kratku majicu, Ti si vie za ovu opciju sa bermudicama, zar ne? I ja sam. Kad obuem ovu kratku majicu, vidjet e mi se naunica u pupku. Ali onda u patike na noge, da ne pomisli da sam se previe potrudila. Klimnula je glavom u znak odobravanja sama sebi, te je poela da se presvlai. Jedva ekam da nas vidi ona njegova biva djevojka. Zna ona to sam ti rekla da joj je frizura uvijek kao da joj na glavi ive ptice, vragolasto se nasmijala i pogledala u njegov prelijepi osmijeh. Jo ako on obuje one crne, ogromne cipele i onu majicu na pruge Mmmm Ima da poludi od ljubomore, Ali neka joj, i ja sam se nervirala zbog nje. Iako manje, jer sam imala i uvijek u imati tebe. Stavila je ruke na kukove posmatrajui te nepomine oi ispred sebe, a tada je izustila :I koji je tvoj komentar na sve ovo? Odgovor nije dobijala. Gledala je tu veliku nepominu sliku ispred sebe kada su joj se poele kotrljati suze niz bucmaste obraze. Prila je slici sa koje joj se smijeio mladi guste, crne kose, lijepo oblikovanih, malih uiju, zeleno smeih oiju, naslonila glavu na njenu ravnu plohu i drhtavim glasom, jedva ujno rekla :Zaboga, pa reci neto Bilo ta Odgovor je i ovaj put izostao. Odmakla se briui suze njenom rukom. U tom trenutku joj je zazvonio mobitel. Nakon kratkog razgovora, okrenula se opet ka slici koja ju je gledala isto od trenutka kada je zakoraila u sobu.

203

To je on, rekla je blago se smijeei, Dri mi fige... uvaj me. Valjda e sve biti OK. Zamirila je i pribliila se slici na koju je utisnula poljubac na mjestu na kojem su bile usne mladia sa kojim je, inilo joj se, razgovarala. Izlazei iz sobe, na pragu je zatekla majku :Ko je to sa tobom? S kim si to priala? Mama, urim, ne mogu sad razgovarati, brzo je rekla i poput vjetra prola kraj ene koja joj se obraala. Majka je laganim koracima ula u njenu sobu. Pogledala je sliku na kojoj se aneoski momak iskreno smijeio, te je izustila :A sada znam zato joj je bolesno srce. Almina : ne.. vise ne molim Boga da nam ga vrati.. znam da nece.. i ne zelim.. znam da Tose sada pjeva, sretniji je.. osjecam to.. sada samo molim Boga da cuva Tosine najdraze i da nikad niko ne zaboravi Tosu.. znam da nece, covjek kao sto je on bio, ne moze biti zaboravljen.. i kada bih ga ja zeljela zavoraviti, ne bih znala.. probudim se, vidim njega.. legnem da spavam, nesvjesno vec molim Boga za naseg Tosu.. a do neku noc plasila sam se.. dan prije Bajrama, legla sam da spavam i nisam osjecala nikakvu radost.. nisam se osjecala onako kako bih uvijek.. neku radost, neki osjecaj u grudima, koji mi ne bi dao da zaspim.. ni sada nisam mogla zaspati i sada sam imala osjecaj neki cvrst u grudima, ali los.. pun tuge, sjete i nevjerice.. nisam mogla da vjerujem, nisam znala sta mi se desava.. molila sam Boga da mi da snagu i da mi vrati onaj osjecaj.. nisam mogla zaspati.. ustadoh i ukljucih televizor.. prebacih na dm, znam da je tu nas Tose cesto.. samo sto sam upalila citam poruku: "pustite nesto od naseg andjela, bio je jedan i ostat ce jedan.." najednom ugasi se televizor i nestade struje... rekoh samoj sebi: "almina spavaj, sutra ce biti bolje.." ali, nisam vjerovala u to i nisam mogla da se pomjerim.. sjedila sam sama i cekala nesto.. cekala sam da se nesto dogodi.. najednom shvatih da necu moci preslusati Toosu, zbog toga sto je nestalo struje i pomislih u sebi: "daj Boze da dodje struja samo da preslusam pjesmu.." kunem vam se u tom trenutku upali se televizor, pocetak pjesme.. "da se bar mogu probuditi.." ne mogu vam opisati srecu koju sam osjetila u tom trenutku.. skocila sam sa kauca i pocela grliti sve sto mi je bilo u blizini.. jastuk (prva stvar na koju sam naisla) sam jako stisnula i nisam pustala.. kao ludjak neki, ali jednostavno osjecala sam njegovo prisustvo.. osjetila sam da mi je pomogao.. prvi put slusajuci pjesmu "iga bez granica" smijala sam se.. govorila cudne stvari i zahvaljila mu se.. nakon zavrsetka pjesme, otisla sam i mirno zaspala.. ujutro, za praznik, probudila sam se sa ogromnim osmijehom, sa starim sjajem u ocima.. osjecaj u grudima bio je poseban.. i samo sto govorim dva dana, jeste: "hvala ti Tose.." jer, on mi i sa neba salje snagu i potporu.. eh moj Tose, koliko te samo volim.. koliko si mi uljepsao ove dane tuge.. hvala ti ljepoto moja, hvala ti sjaju oka mog.. hvala ti.. I oni piu i piu. Jedna djevojka je Toetu u pismu napisala neto to je bilo dovoljno istaknuto dok sam joj pisala sudbinu na elo, da sam to morala zapamtiti . Napisala mu je : Davno sam gledala film o djeaku koji je uporno pisao pisma Djeda Mrazu. Pisma je bacao u vatru jer je to bio nain da pisma dou do Djeda. Kako? Ne znam. Takav je bio film. Poistovjeujem se sa djeakom . Tako i ja piem, umjesto u vatru, pisma bacam u potansko sandue i ekam tvoj odgovor. Sjeajui se tog dijela njenog pisma upuenog Toetu, shvatila sam da forumai na neki nain rade istu stvar. Piu i piu i sve to napiu stave na forum, u nadi da neto od toga proita Toe, a neto i sam Bog Kao da e usliiti njihove molbe i vratiti ga da nastavi da koraa i pjeva Zemljom. I koliko god ljudima to izgledalo nevjerovatno, oni opet lijeu u krevetu sa

204

nadom da e sutra vidjeti i uti Toeta tik dok njih, kao to vide dugo oekivani poklon ispod Novogodinjeg drveta. I da, to bude ba onaj poklon o kojem su pisali Djeda Mrazu. Hafa: JESENJA SAMOCA. TEK SAD ZNAM KAKO JE BITI SAM,SAD KAD SU SVI KOJI SU GA VOLJELI I JA MEDJU NJIMA OSTALI BEZ NJEGA. BEZ NAJLJEPSEG I NAJDIVNIJEG STVORENJA KOJE JE IKAD HODALO ZEMLJOM. NAKON SVEGA STO SE DOGODILO CESTO SE ZAPITAM STA JE ZAPRAVO OVAJ ZIVOT?! SJEDIM U SUNCANOM DJELU KUCE I GLEDAM JATO PTICA KOJE KAO DA SU SRETNE I USPLAHIRENE,A ZNAM DA NEMA ONE JEDNE NAJLJEPSE MEDJU NJIMA,NASEG TOSE. NA ZIDU STOJI SLIKA NJEGOVA KOJA ISPUNJAVA MOJU TUGU I SAMOCU. O BOZE ZASTO SI NAM SADA DAO OVAKO TUZAN ZIVOT?! LISCE LEPRSAVO LETI,KRASI PLAVO ALI TUZNO NEBO KOJE PLACE ZBOG NJEGA,JER GA VISE NECE GLEDATI ODOZGO KAKO DISE,KAKO SE SMIJE. NIKAOGA VISE NEMA DA NAS ZASTITI OD NAS SAMIH. NEDOSANJAN SAN PRONACI NEKOG KAO STO JE BIO ON VRTI SE U MOJOJ GLAVI,ZNAM DA NEMA KRAJA OVOJ TUZNOJ I STRASNOJ SITUACIJI. NE ZELIM SE VISE OVAKO OSJECATI I KAZEM SEBI:"NE ZALIJEVAJ TUGU SUZAMA JER SVE STO SE ZALIJEVA UPORNO RASTE!" ALI UZALUD KAKO CU SE ISCUPATI IZ OVOG KAD JE MOJ DRAGI PRIJATELJ TOSE IZGUBIO ZIVOT SAMO 4 DANA PRIJE MOG RODJENDANA. TO JE KAO PODSJETNIK I U ISTO VRIJEME KAZNA DA GA NIKAD NE SMIJEM,NECU I NE MOGU ZABORAVITI. VOLIO NAS JE I SVE NASE GRIJEHE NAM OPRASTAO A MI NJEMU NISMO NIJEDAN,JER ON IH NIJE IMAO. POCIVAJ U MIRU,TVOJ PRIJATELJ,HARIS MULALIC,CAZIN,BiH. DA JE OVAJ SVIJET DOBAR NE BI NA NJEGA DOLAZILI PLACUCI Melly: ...pismo Bogu... Dragi Boze, ako me cujes, ako postojis, zelim ti nesto priznati. Zelim da moje rijeci odzvanjaju nebeskim prostranstvom. Neka se moje rijeci zvonko pronesu tvojim dvorima i nek sve duse smognu snage da odgovore mi daju na pitanja vjecne tajne. Rane su jos svjeze i gorak okus nepravde jos titra na mojim usnicama koje ne mogu niti izgovoriti te bolne rijeci koje opisuju zalost od koje srce mi mlado puca. Suza jos uvijek tece, zastala je na rumenom obrazu da pogleda svijet ocima tuge, svijet koje je ostao siromasniji za jos jednu iskrenu ljubav. Pogled jos uvijek trazi trenutke srece koji postase vjecnost. Tiho, jos uvijek slusam glasove u daljini koji nose rijeci poraza. Duboko u snu nadam se da sam daleko od istine, ali osjecam da je moje srce prevareno, osjecam da je trenutak spoznaje stigao. Cujem zastrasujuce rijeci koje govore da GA vise nema. Mislim da zivot gubi svaki smisao. Mislim da sve postaje farsa. Tezina olova u prsima pritisce moje tijelo, moj duh. Gorak okus poraza isprao je sve moje osjecaje. U meni zivi jedino tuga, a dusa prazna moli za spas. Oprosti mi Boze, ali ja ne znam vjerujem li u tebe. Oprosti, kazem, ako cinim grijeh, ali taj grijeh je i moja patnja. Zbog NJEGA me srce boli, zbog NJEGA mi suze teku. Tesko mi je i molim te za pomoc. Zasto, Boze, zasto uzimas nevine i dobre ljude? Zasto bas ona srca puna topline i ljubavi koja su cinila ovaj svijet voljenim? Zasto bas te radisne ruke koje su na

205

svojim dlanovima drzale svu plemenitost ovoga svijeta? Te iskrene oci koje su iskrile sjejem vjecne ljubavi i topline, koje su svojim pogledom mijenjale lice ove, grijesima okaljane, Zemlje. Zasto bas te duse koje su grijale nasa srca i u svom zagrljaju njihale dobrotu? To su bile nasa sreca i ponos, nasi zemaljski andjeli cuvari. Zasto nam, Boze, uzimas nase andjele? Umjesto da saljes svoje da pomognu ovom iskvarenom svijetu, da posalju poljubac mira, da miluju dobrotu koje sve manje i manje ima, ti uzimas nase zemaljske andjele, ono zbog cega je ovaj svijet tako lijep i tako blizu onome gore. Zasto bas njih uzimas? Nama su potrebniji, oni su nasi. Ako si svemocan kao sto kazu, tada ti jedna dusa ne znaci nista, ali nama znaci mnogo, nama znaci sve, pogotovo ako je tako andjeoski dobra, tako beskrajno topla i sveta kao sto bijase NAS ANDJEO. Ti mozes sve, ucini ovaj svijet boljim ili nam barem ne uzimaj obitelj, prijatelje, andjele koji ga cine boljim i ljepsim. I zasto, zasto, zasto? To je moje jedino pitanje, tako tesko, tako veliko da stavlja i moj razum i duh na kusnju. I moja vjera je na kusnji. Ne znam trebam li vjerovati vise. Tvoji postupci, dragi Boze, cine se neverojatnima, neobjasnjivima. To je ono sto me vuce daleko od tebe, daleko od vjere. To je ono sto snove cini mojim jedinim bliskim prijateljem. U snovima vracam sve na svoje mjesto, gledam te divne oci, slusam taj predivni glas i sanjam NJEGA, NASEG ANDJELA. Zivim zivot koji je odavno zavrsio. Boze, ako postojis, oprosti mi ali ja ne znam mogu li u tebe vjerovati. Ne, sve dok ne prestanes uzimati nam drage osobe, sve dok nas ne prestanes tako kaznjavati. Ako smo grijesili i kaznu zasluzili, goru nismo mogli dobiti. Isto tako kazu, Gospodin Bog je milosrdan. Molim te, pokazi mi to. Tek toliko da vidim da te ima, da znam da postoji razlog za sve ovo sto nam cinis iako to nikada necu moci razumijeti. Voljela bih vjerovati u tebe, zaista bih. Vjera olaksava zivot malog covjeka, obicnog smrtnika, budi nadu i daje nam snagu za svaki novi dan koji nas moze obeshrabriti i spustiti tako nisko i prije nego sto smognemo snage da se dignemo. Mozda je sve to sto nam cinis samo kusnja kojom provjeravas nasu ustrajnost, postojanost nase vjere u Tebe. Ali zar je za to potrebno unesreciti druge? Zar je za to potrebno uzeti mladi zivot nekom tko to uopce nije zasluzio? Zar si bas morao uzeti NJEGA, NASEG ZEMALJSKOG ANDJELA? Isplati li se stavljati ljude na kusnju na teret dragih nam osoba koje postaju samo uspomena i nista drugo nego uzrok nase nevjere. Sve je to suvise komplicirano, nerazumljivo, neobjasnjivo. Ne znam trebam li se zvati nevjernikom jer moje srce trenutno ni u sto vise nije sigurno, ali zasigurno znam da je moja vjera poljuljana tvojim cinom i to ne jednom u mom zivotu. Uzeo si mi prije tri godine i najboljeg prijatelja. Srce mi se para, moja dusa se osjeca izdano. Ne znam bas, vjerujem li u tebe. Zao mi je zbog toga i oprosti mi Boze, ako zaista postojis, ali ja u tebe jos ne mogu vjerovati...ne, dok god nam uzimas nase andjele. Tvoja malena: PISMO ... Osjeam se kao da e mi srce puknuti... Zato Toe?! Boe, gdje si bio kada si uzimao njegov sveti ivot? Ne mogu prestati plakati, jako me boli ova tragedija... Pokuavam nai odgovor na pitanje kako preivjeti ove snane emocije i kako popuniti nastalu prazninu u svome srcu... Upravo sam gledala Toin "In memoriam". Bio je jedan intervju, u kojem mu je novinarka 5.10.2007. godine zaeljela jo 110 godina uspjene karijere. A otiao je 11 dana poslije... Rekla je i neto to me jako pogodilo: "Toe je zlatni deko sa SAMO 26 godina."...

206

Boe, grijeila bih da kaem da ne vjerujem u tebe, ali nije mi jasno gdje si bio toga jutra, kada si uzeo Njega, kada si uzeo moj ivot...?! I Toe je bio veliki vjernik, a otkad sam ga upoznala moj je veliki uzor u svakodnevnom ivotu... Kako god mi bacili kocku, injenica je da e sudbina odabrati broj koji ona eli. Naalost, ona je ta koja je odluila o Toinom prekratkom ivotu... Ona je odluila prekriti tamom taj prokleti 16. ... Nikada se ne zna kada e koja zvijezda izgubiti svoj sjaj... Doista se loe osjeam... Treba mi utjeha koju ne mogu pronai. Zavrit u ovo pismo upravo smiljenim stihovima posveenim, naravno, jedinom, voljenom i nezaboravnom anelu - TOI PROESKOM: Suze teku niz moje obraze... Kako da budem sretna Kad oni koje volim Uvijek odlaze...?! MALENA (Matea, HRVATSKA) Elen4e: Gledajte sto napisa bratuced mi David (8 godini). Tose bese predobar covek. Toj bese human covek. Toj na koncertite ni peese poveke i poveke pesni. I po tvojata soobrakajka jas i site drugi veke nemozea da te doprat. Nikoj veke ne go slusna tvojot glas. Tvojot prekrasen glas. Ti mnogu mi nedostigas i na site niz svetot im nedostigas. I ottogas nikoj ne te videl samo na sliki i na kompjuterite. I od toa sto mnogu te sakavme i ni nedostigase napravivme internet strana. Na nea ima sesto sakas za tebe. No toa ne predizvikuvase da ne te gledame poveke. No sepak ti ne se vrakase maca: , , . , . . , . , , , . , . . , , : `` ``. , . , , . , . O . ,

207

 . . , . , a . . , , . . Za eden angel Bese ANGEL od neboto praten, velese ve sakam site, no ne ni kaza ZOSTO OTIDE. Nasite SRCA NE SE OD KAMEN i placeme zatoa sto ne znaeme CIJ SI, KOJ LI TI GRIZE OBRAZI i vo cija gradina kako POLSKO CVEKE cvetas. SLUSAS LI sto site velat za tebe i posakuvaat barem uste ednas AKO uspeat DA TE POGLEDNAT VO OCI i da ja vidat taa prekrasna ljubov i toplina. JA SAKAVME TVOJTA NASMEVKA, kako sto pticite go sakaat neboto. I AJDE, IZLAZI ME USTE EDNAS, KAZI DEKA NE NI TREBAS, DA NE BIDES NASE MINATO. Na neboto sveti tazna MESECINA, zatoa sto ti zamina od ovie IGRI BEZ GRANICI. Vo srcevo udiraat GROMOVI NA DUSA i posakuvaat bar kako MORSKA ZVEZDA da se vrats na zemjava. Se zatvoriv vo SOBA ZA TAGA I NE ZNAM ZOSTO DA STANAM, koga tebe veke te nema, a vo mislite ti poraka mi prakas:KRAJNO VREME e da stanes i povtorno da sakas. NE VRZA ZA SEBE i napravi od nas najgolemi vernici vo boga, no i vo ljubovta. Ti ni kaza, NO SAMO VETEROT TE SLUSNA, deka mozebi zasekogas ke zamines. Vo Krusevo zasadi CRESA, a nikoj ne znaese zosto. Dali eden den ke se vratis NA MESTOTO NA ZLOSTOROT i ke ni objasnis ZOSTO OTIDE. Dali ke ima DEN ZA NAS, DA OTKRIEME DEKA SME ZIVI i da POTPISEME DEKA za se sme KRIVI. I jas sega GO LAZAM SEKOJ NOV REFREN i PO TEBE odma da najdam ZA OVOJ SVET nadez. Sega te cuva SNOT BOZJI, a jas GO MOLAM NEBOTO DA MI TE VRATI i da OSTANES SO nas DO KRAJ. Vo srceto moe se budi NEMIR, od moite SOLZI SE PRAVI ZLATEN PRSTEN i posakuva da POBGNAM BAREM EDEN DEN i poveke da ne bidam DALEKU OD TEBE. TI NE SI VINOVEN sto tolku rano gospod te zede. Site velime BOZE CUVAJ GO OD ZLO, ZAL NI E sto nekoi NEMAAT NI BLAGODARAM za tebe i iskacuvame USTE EDNA SKALA kon neboto, a vo nas DUSA OSTANUVA ZA DA MOZEME DA PREZIVEEME. Zasekogas ANGEL KE BIDES TI! , . . , . . , ? , , . ? , . , . . . . , , , . ! (na latinici) Sedam pokraj prozorecot od mojata soba i razmisluvam kako da izbegam od tagata, ako da izbegam od bolakta. Vo mislite mi se vraka toj koben den. Toj koben den za tebe, za tvojata

208

mladost. Se prasuvam zosto morese gospod da te zeme. A, sto e so praznicite bez tebe? Doaga Nova Godina, Bozik, pa i Denot na Vljubenite. Sto e seto toa bez tebe? Bez tvojot angelski glas, bez tvojata nebesna nasmevka. No, ke probam da izdrzam. Tvoite pesni ke me pravat silna i ke slavam za tebe. Za tebe ke se raduvam i ke bidam srekna. Ti bi go sakal toa. Samo znaj angelu, tagata i bolkata nikogas nema da isceznat, no ke se obidam da gi zatrupam pod cuvstvata na sreka, radost i ljubov. Zasekogas ke zivees vo mene angelu! Maca: Tose Proeski IN MEMORIAM Raj.Sto e toa?Nekoi velat deka tamu odat angelite i lu|eto koi ne gresele.Jas mislam deka tamu odat samo najdobrite i najblagorodnite angeli koi gospod gi saka do sebe.Tamu pred malku otide i eden nas golem covek. Tose Proeski bese covek na koj site treba da mu se voshituvame i da go pocituvame.Bese golem humanist i nesebicen covek.Sekogas koga imase,davase.Nemase los zbor za nikogo,pa i nekoj da go navredi toj sekogas odgovarase so dobro.Ne mu bese vazna slavata i parite,tuku samo sakase da moze da pomaga.Velese deka ne mora da se hrani fizicki,tuku moze da se hrani pisihicki samo od negovata muzika.Napravi za nas mnogu poveke od toa sto mozese.Nekoi luge kazuvaa pogrdni zborovi za nego,no koga toj umre,site padnaa na kolena pred nego i zaplakaa.A,tie sto navistina go sakaa,bea vo dlaboka taga za toj princ so angelski glas.Ni go razubavuvase zivotot so negovata smea,vedrina,dobrina i so negovite pesni.Sekoj negov nov koncert.album,nova pesna ili nov spot bese zelno ocekuvan.Iljadi,pa i milioni lu|e go poznavaa i sakaa princot so angelski glas.Sega se sto im ostana se negovite pesni i negovoto sekavanje.Celiot svet potona vo taga po negovata smrt.Go narekoa Balkanskiot Elvis Prisli.Imase se,no nego nisto ne mu bese povazno od srekata na drugite.Mozese,kako zto rekov da ne se hrani fizicki,mu trebase samo muzikata za da se hrani pishicki.Isto taka i da nemae nisto toj sepak ke probuvase da pomogne na bilo koj nacin.Se trudese da ne nauci da bideme dobri i humani.Mozebi i negovata smrt bese edna pouka od nego.Dali bese,nikogs nema da doznaeme.Nekoi velat deka Tose znael deka ke umre.Velat deka go izrazil precustvoto vo pesnite i poslednite intervjua.No,dali i ova e vistina,pak,kako sto rekov nikogas nema da doznaeme.Sekoj covek vo ovie momenti ja custvuva qubovta,koja nekoj ja custvuvaa i dodeka toj bese ziv.Toj go postigna ona sto e najvazno vo zivotot:pomogna na kolku sto mozese luge.Edno e vazno toj princ so angelski glas ni ostavi nesto povredno od zlato i povazno od se,a oa se negovata ljubov i dobrina.Drugo sto znaeme e deka sega ne gleda od gore i pazi na nas. Bese golem covek.Bese angel na zemjata,a sega e angel na neboto.POCIVAJ VO MIR TODOR TOSE PROESKI. Nijemijasno: Dragi Boze, Prvo da ti se zahvalim sto si nasao vremena da razgovaras s nama... Proslo je....vise ne brojimo koliko dugo otkako si vratio nazad svog andjela. Brojali smo i shvatili tek kada prestanemo da brojimo da cemo mu biti blize.... Eh da..............

209

A reci nam molim te kako je andjelu gore? Sta nam to sapces?????? Aha....kazes mi da govorim tise jer nezelis da prekidas svirku tvog najljepseg andjela.Dugo mu je trebalo da zasvira ponovo. Jer ga je dirala ga svaka nasa suza...Trebalo ti je dugo vremena da ga utjesis... Pa Boze i ti sa uzdahom kazes mi da ti je falio svih ovih 26 godina i da prosto sada posto si ga prividno utjesio nemozes da ga se nagledas i naslusas.... EH izvini i mi dodjemo u nevrijeme da te svasta pitamo.Ali poslije njega za nas samo to nevrijeme i postoji... Kazes nam da otkako je stigao kod tebe nemas vise toliko slobodnog vremena, jer ne gledas po cijeli dan svoj Boziji sat i ne otkucavas svaku minutu cekajuci da dodje ono vrijeme kada ces traziti andjela nazad. Znas i mi mnogi bi da ga jos puno slusamo i osjecamo, pogotovo sada kada su nam se otvorile oci....Zavidimo ti!!!! Izvinjavas nam se???? Izvinjavamo se mi tebi sto te je zabolila svaka nasa suza i tebe i naseg andjela. Znas ono kada kazu kada dobijemo prst mi bi htjeli i ruku. To je u ljudskoj prirodi. Ipak si nesebicno nam posudio svog najljepseg andjela... Pitamo se Boze, a jel se moglo desiti da zaspes u tom svom silnom iscekivanju i gledanju na sat? Mozda bi tada prespavao taj tren, taj momenat, taj sekund i stotinku?Pa bi se onda promjenilo vrijeme na duze i dalje. Sta je za tebe 100 godina u odnosu na beskonacnost u kojoj si, a nama smrtnicima je dovoljno. Izvini, samo nagadjamo... Znamo da si tacan kao Svicarski sat u svojim nakanama. Opet govoris tise... Cujemo i mi sada taj predivni glas... Hajde Boze pojacaj nam malo nas sluh da cujemo vise? Eh kada bi nam on samo bio blize, sta bi dali? Da ga opet cujemo? Kazes da ces nam ga opet vratiti, ali kasnije jer se i mi moramo strpiti kao ti sto si svo ovo vrijeme.... Sutimo, znamo da cekas da nesto kazemo....I dalje sutimo.... I sutimo...... Nezamjeri nam ali ovo je jedino sto nam je ostalo od njega. Ova veza sa tobom.... I ne prekidaj molim te...Neka nas jos malo tu... Zaboravi da smo tu...Samo ne prekidaj vezu molim te.... Pusti nas da ocutimo nasu tugu uz tebe....... kikica_10 : Prije nekoliko godina sjedila sam u dnevnom boravku i vrtila programe na TV-u u nadi da u pronai neki zanimljivi film ili seriju. Neto me je zaustavilo na RTL televiziji ba usred reklama. Inae,mrzim reklame ali ovaj sam put gledala u njih puna znatielje. Poinje uvodna pica neke serije,ula sam za sada jo nepoznatog pjevaa kako pjeva uvodnu pjesmu. Imao je predivan glas a ja sam osjetila kako pjeva iz sveg srca.

210

Bre-bolje otila sam na internet kako bi pronala bilo to o njemu. Jedan je klik bio dovoljan da saznam da se on zove Toe Proeski. Od tog se dana moj svijet promjenio. O Toeu sam ve znala mnogo ali danonono sam pretraivala internet nebi li naletjela na neto novoga. Svakim danom sluala sam sve vie njegov aneoski glas i tako je rasla moja ljubav prema glazbi. 16.10. jedne uasne 2007. moj se svijet sruio. On,taj aneo,to prekrasno bie,napustio je svijet i otiao k anelima,a ja? Ja se zatvaram izmeu svoja etiri zida i tugujem. Toliko suza,toliko boli,a znam da ga neu vratiti. Prije mi je najvea elja bila da ga upoznam,da mogu barem na trenutak razgovarati s njim,a sad? Sad mi je najvea elja da se vrati. Anele,volim te i mislim na tebe gdje god da si! maca: . . , . , , , ? , ? . . , . . . . . . : , , . . , , . , , , . , . . . , , . (na latinici): Denes e Badnik. Badnik bez tebe. No, Badnik e samo eden den. Sto e so ostanatite denovi, nedeli, meseci, godini bez tebe? Kako ke gi preziveeme bez tvojata toplina, vedrina i dobrina? Ne znam. Sakam ovoj sneg sto vee nadvor da te donese teb. Da te vrati nazad vo ovoj svet na gresnici, vo koj samo ti bese bezgresen. Vo mislive jasno go gledam tvojot nasmean lik. Mi velis deka treba da bidam silna i da prodolzam ponatamu. Da gi ostavam tagata i bolkata za mene i da gi zamenam so sreka i radost. Se prasuvam dali ke mozam da go napravam toa . Nekogas smrtta e posilna od se. Eden moj nastavnik ednas mi rece:So smeata, srekata, radosta i ljubovta ja pobeduvame smrtta. Mislam deka bese vo pravo. Tvojata smrt ja pobeduvam slusajki go tvojot prekrasen glas, koj mi nosi sreka, radost i ljubov. Koj budi nesto, posilno od se, pa i od smrtta, vo mene. Am, toa e neizmerna ljubov kon tebe i kon site okolu mene angelu. Ti mi ja davas taa ljubov. Samo ti i nikoj drug. Zatoa ti zasekogas ke ostanes vo moeto srce, zasekogas ke zivees vo mojot um i zasekogas, zapameti, ke te sakam angelu moj. NERICA: Ljudi moji,sta je ovo ovako,ima li ovome kraja???Vise se ne sjecam uopste onih dana prije

211

onog utorka,ne sjecam se kako je to biti sretan?? Boze mili,zelim bar na jedan dan da ne osjetim ovu tugu... hocu da na jedan dan zaboravim sve ovo,da na jedan dan ne znam da je ovo stvarnost...samo jedan dan...zar je to puno???zelim samo jedan dan da ne znam da te nema,andjele,da se probudim i cujem:"Uskoro Tosin koncert..."Da se probudim sa saznanjem da 16.10.nije postojao...da se ne sjecam ove boli...da taj dan zivim u snovima...u snovima malene djevojcice kojoj si srce zarobio u onom dobu kad ni sama nije znala sta je zivot i kakve prepreke godine donose...u snovima one djevojcice kojoj je zivot licio na pjenu od sapunice jer je zivjela u staklenom zvonu...ta djevojcica je hodila putem srece i topline vodjena tvojim osmijehom,okicama,cijelim tvojim bicem...ta djevojcica je imala snagu Herkulesa,volju od celika i zelju vecu od Mont Everesta za zivotom,za borbom koju je u njoj izazivao svaki sapat tvog glasa...ne ton,jer ta djevojcica nije njega dostojna,njoj je dovoljan tvoj sapat,andjele... Svaki otkucaj tvog srca,andjele,u toj maloj djevojcici je izazivao poticaj za dalje,a sad tih otkucaja vise nema...i s njima je nestala i moja snaga...znas li,duso moja,sta se desi sa kulom od pijeska kad naidje val...upravo to ti zelim reci...ti si bio taj koji me izgradio,sonce moje...i ta kula je rasla i rasla,jer si je ti odrzavao,ljubovta moja...a onda je dosao val...val u obliku onog prokletog dana kad mi te oduzeo... i taj talas me potpuno slomio...ta malena djevojcica o kojoj sam ti govorila...ona je i dalje u meni,ali vise ne sjaji...u meni je,ali kao da je i nema...od nje je ostala samo sjena...ta sjena pokusava da je zamijeni,ali joj to ne polazi za rukom...iz samo jednog razloga...jer nisi tu...i ko ce sad da gradi kulu...tvojih ruku nema da je grade...tvojih ociju nema da je grade...tvog osmijeha nema da je gradi...andjele,malena djevojcica je izgubila svoj oslonac u zivotu,i ne zna kako dalje...zato trazi jedan dan...jedan dan koji ce joj vratiti taj oslonac...jedan dan u kome ce postati ona stara...jedan dan u kome nece bivati samo djevojcicina sjena,u kome ce ona zasjati u punom sjaju...zasjat ce jer ces ti biti tu...zasjat ce jer ce kula biti ponovo izgradjena...samo jedan dan...jesam li sebicna sto ga trazim??znam odgovor,jesam,ali i pored toga kazem:Andjele vrati mi se... Te sakam,milo moje! toica : Nisam nikada vidjela Toeta Proeskog uivo. Nisam ga nikada sluala uzivo - nisam imala tu sreu (ili nesreu - tko bi to sad znao). Sada ga gledam i sluam svaki dan - LADY IMA OCI ZVEZDI (upravo mi pjava). Ne znam kako sebi objasniti da ovo to se trenutno deava na tv-u (Toe pjeva, plee, pria... ) nikada neu moi uivo osjetiti i spoznati. Nikada ovo moje tijelo nee imati priliku da dijeli prostoriju, pod, strop i vazduh s tom jedinstvenom pojavom Toeta Proeskog. Kako mi samo teko pada ta istina - doslovno me boli svaki dio mene (SVE ME BOLI POSLE TEBE). Bila sam na toliko tuih koncerata, satima cekala ulaz u neke dvorane, trpila guvu, guranje, nesnosnu vruinu, kolektivno znojenje, skakanje, vritanje... Sad mi to sve tako besmisleno izgleda. ta mi sada vrijede sve pjesme ovoga svijeta kad NJEGA vie nema da ih ponovo otpjeva, otplee, pokloni meni (dijelu njegove publike u prvom redu). Stvarno je sve ovo u vezi Toeta Proeskog nevjerovatno, pomalo VANZEMALJSKO. Dua me boli zbog njegovog odlaska, pomisao na njegove roditelje, sestru i sve ostale njemu bliske ljude baca me u oaj koji tako teko uspijevam prevazii i pobijediti. Moda sam se previe poistovijetila sa tom nesreom koja je pogodila njegovu porodicu. Moda bi mi bilo lake kada bih ugasila tv i prekinula GA dok pjeva (IZLAI ME UTE EDNA...) ali ja ne elim NE ALITI za NJIM. Svi mi koji alimo na ovom forumu i svi oni koji ale mimo ovog foruma smo premaleni i nismo dovoljni, niti su nai ivoti toliko dugi da bi GA primjereno odalili i konano PREALILI. Mislim da je neto takvo prosto nemogue. Svako od nas e morati sebi dati neki adekvatan odgovor na pitanje razloga njegovog preranog odlaska i onda s tim

212

odgovorom nekako premetati dan po dan, godinu po godinu, korak po korak ka mjestu na kojem i ON sada. Shvatila sam ovih dana veliinu i nunost VJERE i RELIGIJE u ljudskim ivotima (sama nisam religiozna, niti potiem iz takve porodice) - ja sebi ne mogu rei 'Bog je tako htio' i zadovoljiti se takvim odgovorom. Moj racio ne prima i ne razumije takvo objanjenje, a ja nikakvo drugo jo uvijek nisam uspijela pronai i njime barem na kratko olakati ovaj teret to mi pritie lijevu stranu pod grudima. Svejedno. No bie da sam MALO 'ofulala' temu. Neka niko ne zamjeri. Poelim ponekad barem neto napisati, tek tako da dam glasa od sebe i doprinesem postojanju ovog foruma, a onda me savladaju i ponesu emocije, pa bih ispisala itav roman koji se zove 'NIKAD GA NISAM VIDELA, A ALIM KAO DA NAS JE ISTA MAJKA RODILA I KAO DA SAM GA GLEDALA CIJELOG SVOG IVOTA'. Trebalo bi ubijati prolost sa svakim danom to se gasi; izbrisati je da ne boli. Lake bi se podnosio dan to traje i ne bi se mjerio onim to vie ne postoji. Ovako se mijeaju utvara i ivot, pa nema ni istog sjeanja, a ni istog ivota. *Natasa* : Vidjela sam ga, i voljela bih da mogu jo milijardu puta uraditi isto... Ali prokleta stvarnost mi ne doputa, i nee nikada... Sjeam se... Dan koji se toliko isekivao polako se primicao. Ljudi su postajali sve nestrpljiviji. U zraku se osjeala neka energija, svi su bili veseli, uzbueni, raspoloeni. Stigao je i taj dugo oekivani dan. Ispred dvorane ludnica. Ljudi preskau jedni preko drugih, samo da bi mogli to vie prii i to bolje vidjeti Njega. Dvorana prepuna. Prostor van dvorane naveliko zauzet. Svi su raspoloeni, svi su nestrpljivi. Ljudima ne smeta ni ona velika vruina koja se irila salom, vruina i stepen njihove uzbuenosti bili su znatno vei. Svjetla se polako gase. Nastaje muk i tiina. Svjetlo na bini daje nam znak da svakog trenutka treba da se pojavi ON. Nismo dugo ekali... Za trenutak, pred naim oima stvorila se slika anela. Gledali smo ga sa divljenjem... Stajao je ispred nas i nismo mogli da vjerujemo da postoji neko toliko sladak i simpatian. Srce nam je ubrzano lupalo, kao da e svakog asa iskoiti i otii tamo gore, njemu u ruke. Pozdravio nas je, rekavi niz simpatinih rijei, onako kako ih je samo on znao izgovoriti. Prvobitnu tiinu naglo je prekinula vriska... Vriska djevojica, cura, ena, majki, baki... Vriska ak i onih koji se svrstavaju u jae polove... Svi su ga pozdravili gromoglasnim aplauzom, koji je dugo odzvanjao dvoranom. Pripremio nam je koncert za pamenje... Dugo ga nismo putali... Pjevao je iznova i iznova... Smijao se... Bio je zadovoljan, to se vidjelo. Pozdravio nas je rijeima: ' Stvarno nisam znao da me toliko volite. E kad je tako, uskoro me ponovo oekujte, brzo u vam doi! ' Povjerovali smo mu... Nismo ni posumnjali da je to najvea la koju je mogao izgovoriti. Nismo ni pomislili da je za sve to kriva prokleta sudbina, koja se tako surovo poigrala sa nama. I sa njim. Oprostili smo se od njega, zadovoljni, presreni zbog njegovog obeanja. Lagano sam se okrenula na samom izlazu. Stajao je na bini, gledajui u nas. Ispraao nas je pogledom... Kao da je znao da to je to posljenji put da gleda te ljude, koji u njemu vide

213

anela, spasitelja, udo, heroja. Pogledala sam ga, i laganim korakom krenula naprijed... Ta slika ostae vjeno u mom pamenju... Nikada, niko i nita nee to moi izbrisati iz mog pamenja. ao mi je samo to nisam imala vie prilika da ga vidim, da ga ujem... I ao mi je to vie NIKADA neu... NERICA : potpuno se isto osjecam kao i vi... ja cak nisam ni svjesna da je danas 16-ti...mrzim broj 16!! za mene kao da je vrijeme stalo onog utorka... jednostavno,ne prihvatam cinjenicu da mi andjela nema...sinoc sam pobudalila jer nisam mogla uci na forum,komp mi potpuno zaglavio,al onda pomislih:"sigurno ti je to znak od tvog malenog makedonca..."i onda sam pocela razmisljati o tome sta bih radila da ga sretnem...kao da je jos uvijek tu...totalno sam pukla...ja se pravo uzivjela,pricam vam ja s njim kao da je on tu pored mene...i smijemo se,ja mu govorim kako mi je drago sto sam ga napokon upoznala,da on predstavlja savrsenstvo za mene,i imala sam osjecaj da je on bas pored mene... i onda mi se on nasmije i kaze:"oo,zar ja tebi stvarno toliko puno znacim,zlato moje?"i mi tako razgovaramo,a meni srce puno ,hoce da iskoci iz grudi,evo i sad se sva tresem kad se sjetim te fantazije,recite mi, jesam li ja normalna?sat vremena sam ja tako uzivljena u sebi vodila razgovor sa svojim andjelom,pa ko bi to normalan radio? i najgore je to sto sam ja taj razgovor izmislila,ali je on meni izgledao kao pravi,kao da sam nekad pricala sa svojim andjelom uzivo...ne mogu vam opisati kako sam se osecala dok sam tako mastala...kao da sam lebdjela iznad zemlje... ali taj sat je nazalost brzo prosao,i stvarnost me osamarila i sve iznova...bol...gusenje...mucnina pri pomisli na...znate vec...ali nadam se da cu opet moci tako razgovarati sa svojim andjelom,makar znala da je to samo moja masta... ali meni je to izgledalo toliko stvarno da sam mogla osjetiti njegovu ruku kako me miluje...Boze,jel ja to ludim?Mada,i kao mala sam imala neke svoje zamisljene prijatelje,jer,mada se ne mogu pozaliti da mi djetinjstvo nije bilo lijepo,imala sam jedan ruzan dogadjaj sa ljudima,tacnije pojedinim osobama dok sam bila u osnovnoj skoli,tako da sam prestala vjerovati ljudskoj populaciji i okrenula se svojoj masti znajuci da me jedino ona ne moze povrijediti...ali Vi,dragi moji forumasi, vi ste mi vratili vjeru u ljude i nadu da nisu svi ljudi isti,da nas ima koliko losih toliko i dobrih,i zato Vas volim najvise na svijetu... Oprostite,znam da je off topic,ali eto zeljela sam podijeliti sa vama taj moj izmisljeni razgovor sa andjelom i svoje osjecaje u vezi toga... I ja bih trenutno zeljela unistiti sve oko sebe,cak i sama sebi idem na zivce jer drzim toliko suprotnih osjecanja u sebi da se cudim kako skroz ne eksplodiram... u sekundi promijenim hiljadu misljenja...dodje mi pa razmisljam kao i vi,i postavljam pitanja zasto je Bog toliko okrutan,zasto nas ovako kaznjava,ali onda sama sebe prekorim u slijedecem momentu i kazem si:"sta ti je,zar te tvoj andjeo tome naucio...?pa on je najvise vjerovao u Boziju samilost i dobrotu,a ti tako govoris..."jednostavno,bol iz mene progovara,i ta bol je toliko jaka da se ispreplice sa razumom,vjerom,i svime ostalim... eto,jos jednom sorry sto sam se ovako napisala,ali jednostavno,sve se sakupi... ve sakam najnajmnoguuu... Te sakam,milo moje! Asja : Danas ,vie nego ikad,nemam gdje da se sakrijem,gdje da pobjegnem...Danas,vise nego ikad,bi prihvatila ponudjeni bijeg u nerealnost i laz da si tu,iako znam da je to trenutna igra s opasnoscu.. Danas,vise nego ikad,bi tvoje oci zvala svojima..Ruku tvoju drzala u svojoj... Svi smo mi zrna u svemiru,mali..ali TI si bio sjajniji od zvijezda,a sad sijas kao najljepsa na

214

nebu...ZASTO??? Zasto,kad je svaka tvoja izgovorena rijec i dalje tako ziva...Kad me svaka tvoja pjesma tako boli... Ali,ako ce me ova bolna spoznaja nauciti sta znaci,i kako biti i upola covjek kao ti,spremna sam prebroditi sve zablude,iluzije koje osjecam,izgovaram..pa makar to trajalo citav zivot...Svaka mudrost kojom sebi olaksavam bol je uzaludna,jer covjekom gospodari srce..A moje je slomljeno 16 oktobra...Od tog dana se suocavam sa cinjenicom da je mozda zivot laz...sa prazninom i apsloutnom istinom da te nema..i to cini moj zivot besmislenom dramom...Utjehe nema..Ali si ostavio trag koji me vodi ka cinjenici da treba prastati,pomagati..jer se samo tako lanac zla prekida.. Naucio si me da volim bez straha,da vjerujem bez dvoumljenja,da zelim bez ogranicenja,da prihvatim bez promjena...jer samo tako moj trag nikad nece nestati..trag koji predstavlja pocetak i kraj onog sto zovemo "covjek"... ..Nedostajes mi...i to osjecam svom svojom dusom.... Tako blizu...a miljama udaljen...Boli istina... Nlibertine: Drala sam njegovu sliku na vratima. Poljubim ga kada krenem vani. Kada krenem vani, u svijet bez njega, gutam suze, ruke mi preesto drhte pa ih skrivam. I oi skrivam, ne elim da vide da su crvene, izgubljene, bez sjaja. Ni sa kim ne mogu podijeliti niti znam podijeliti ovu tugu i bol, pa ni sa vama ovdje. Ne postoji utjeha. NEMA JE. NEMA OBJANJENJA, NEMA RAZLOGA. 'Zato' izgovaram danima, noima, satima... Vraam se nauci. Vraam se realnom. Jedino je vjerodostojno. Iz njega mi dolaze komadii slutnje da postoji jo uvijek negdje. Na Toe. Da nije nestao. Da nije prestao. Da nije otiao. To je drugi svijet, potpuno neovisan o ovome kojeg mi poznajemo, ne znam gdje se nalazi, moda je u paraleli sa naim. Moda kada ispruim ruku u no on je miluje. Moda se osmjehuje kada prolazim pored ljudi, ulicama sputene glave, pored mene, pored nas tu, nadohvat ruke, samo to mi NE SMIJEMO to da vidimo, nije nam doputeno. Ne smijem da vjerujem da je Princ Tame davno dobio bitku sa Anelima i Bogom i da je ovo njegovo djelo ( jer ovolika neprestana tuga ne moe biti od Boga ) i odbacujem svaku pa i slinu mogunost. vrsto sebi govorim, kao velika, da postoji drugi svijet, vei cilj, vjeni ivot. Da svijest kao ni jedna druga stvar ne moe da jednostavno nestane, da vie ne postoji. NAPROSTO SE PRETVARA U NEKI DRUGI OBLIK. Ne moe, ne postoji nestajanje. To je la, utvara, isprazno vjerovanje. Drala sam njegovu sliku na vratima. Sada vie ne. Skinula sam je. MORAM DA GA PUSTIM. MORAM DA MU VJERUJEM. Moram da krenem dalje iako ne postoji nikakva utjeha. Rupa duboko u meni nikada nee nestati, samo e prei u drugi oblik. Molim Boga da se krene oblikovati u onom svjetlu koje joj i pristoji. Svjetlu dobrote, ljubavi, nade! Jedino to. JEDINO TAKO ON E OSTATI VJENO I ZAUVIJEK IV. Ne postoji utjeha. Nema razloga. Uzalud pitam. Uzalud te traim. Ne mrzim. Prihvatam.

215

tvoja_malena : ... Osjeam se kao da e mi srce puknuti... Zato Toe?! Boe, gdje si bio kada si uzimao njegov sveti ivot? Ne mogu prestati plakati, jako me boli ova tragedija... Pokuavam nai odgovor na pitanje kako preivjeti ove snane emocije i kako popuniti nastalu prazninu u svome srcu... Upravo sam gledala Toin "In memoriam". Bio je jedan intervju, u kojem mu je novinarka 5.10.2007. godine zaeljela jo 110 godina uspjene karijere. A otiao je 11 dana poslije... Rekla je i neto to me jako pogodilo: "Toe je zlatni deko sa SAMO 26 godina."... Boe, grijeila bih da kaem da ne vjerujem u tebe, ali nije mi jasno gdje si bio toga jutra, kada si uzeo Njega, kada si uzeo moj ivot...?! I Toe je bio veliki vjernik, a otkad sam ga upoznala moj je veliki uzor u svakodnevnom ivotu... Kako god mi bacili kocku, injenica je da e sudbina odabrati broj koji ona eli. Naalost, ona je ta koja je odluila o Toinom prekratkom ivotu... Ona je odluila prekriti tamom taj prokleti 16. ... Nikada se ne zna kada e koja zvijezda izgubiti svoj sjaj... Doista se loe osjeam... Treba mi utjeha koju ne mogu pronai. Zavrit u ovo pismo upravo smiljenim stihovima posveenim, naravno, jedinom, voljenom i nezaboravnom anelu - TOI PROESKOM: Suze teku niz moje obraze... Kako da budem sretna Kad oni koje volim Uvijek odlaze...?! VOLIM VAS SVE... "...NE, VIE NIKADA... ...TI I JA KAO NEKADA..." Elizabeta: Ljudi dragi. Ja samo itam, ta piete. Za Toom me boli dua. Plaem bez prestanka. Nisam neka mala curica, niti neki zaljueni fan, ali me njegova smrt dotue. Bio mi je poseban.. Njegovu sam karijeru od samog poetka pratila. Otkako je poginuo, stalno plaem i molim se Bogu za obitelj i za njega. U velikom sam oku. Sve ovo nemogu nikako objasnit. Toliko sam ga volila. One njegove nasmijane okice, onu dobrotu i toplinu. Nikad mi niko poznat nije bio toliko bitan kao on i ba on ode... Joj, koja tuga, koja bol. Nesmim ni mislit na njegove najmilije, jer mi srce pri pomisli puca. Kad je poginuo, poela sam se molit dragoj Gospi Mariji. Prije sam joj se molila rijetko, ali mislila sam da niko tu bol njegovih roditelja nemoe razumiti kao to to moe ona, poto je i ona izgubila svoje edo i zna tu nevjerovatnu bol. Molila sam nedjelju dana Krunicu, koju rijetko molim i jednog dana mi je iznenada priao sveenik u crkvi i poloio mi ruke na glavu. Pomolio se i rekao mi: "Vidim, molila si se puno Majci Mariji. Neboj se... Ona je uz tebe i uz one, kojima je sad najvie potrebna. Mnogobrojne molitve su usliene". U tom momentu sam se rasplakala kao malo djete... Srce

216

mi je u tom momentu puklo od tuge i od radosti ujedno. Neznam odkud je sveenik znao, ali znam jedno, da sam mu iskreno povjerovala, kad je izustio te rijei. Od tad se stalno morim Blaenoj Djevici Mariji. Znam da im jedino ona moe biti utjeha. A ljudi moji, kae se, da je dua jo 40 dana poslje smrti s nama. To znai, Toe je jo tu meu nama i vidi nau tugu, pokuava dati utjehu. Ali uskoro e proi i 40 dana? ta e se promijeniti u nama, u naim srcima? Dali e bol postati jo vea sa injenicom da je otiao u potpunosti? Neznam, ali bojim se 40tog dana, iako on moda i neznai nita, a ipak imam predosjeaj da e se tog dana jo vea bol u dui stvoriti i strah me je misliti na njegove najmilije... O Boe dragi, uvaj ih! A ti anele mili, nemoj sklopit mile okice uvijek nasmijane, nego pjevaj Bogu u slavu i u pjesmi se sjeti nas, kojima toliko nedostaje.... ~ Usnulo Sunce ~ : Nema smisla,nita vie nema smisla..Sve je otilo u nepovrat..jednom za svagda..Bilo,prolo i nestalo..kao san nedosanjan..ivot ne proivljen..Svaki novi dan ko smrt je dosadan, jer tebe nema tu..Izgleda da se Bog alio sa nama,tebi je dao,pa ti uzeo,meni uzeo bez prilike da nam dozvoli da pokaemo ta znamo i koliko vredimo..Kau nam da smo svi,roeni jednaki,jednaki pred Bogom i pod zvezdama..La jo jedna la..Da nije bio bi tu,sa nama..Reci mi kako da nastavim dalje,kada sve moje nade u bolje sutra mtrve su od tog prokletog oktobarskog jutra..Blagosiljani ili prokleti? Sreni ili nesreni? Iako odgovora nema ini mi se sve skupa..Bez Tebe vie nita nije isto..Na srcu mi lei jedna stara rana,koja nee iz nedara nigde,pa se srce pita moje,bez njega iveti kako li je kako je? Sutra je novi dan,dan za nas..dan da otkrijem zato sam iv..da bacim deo tuge..i sna..Jer moj je zivot veito padanje,kad zbrojim poraze nita ne ostane..samo jo vuem navike i sve na tome ostane.. nijemijasno: Pogledat cu u nebo, dok mi pahulje budu padale na lice, otpuhacu nekoliko njih prema nebu.U toj hladnoj zimskoj noci i zazelit cu... Boze zamolit cu te da cuvas naseg andjela. Znam da je on otisao da cuva tebe, kao i mnogi koje si pozvao sebi.... Zamolit cu te da olaksas njegovoj porodici ovu bol koja ne jenjava,isto kao i prvog dana, ja cu se vec nekako snaci... Posto znam da nemam prava da trazim da nam ga vratis, zamolit cu te da posaljes andjele cuvare svoje mojoj porodici, da ih cuvaju. Znam da najdrazeg nam andjela cuvas za sebe. Zazelit cu i ovo, da das vjere i utjehe svim onima kojima je potrebna pomoc... A meni iako si vec nedavno pozelio da me pozoves sebi, ipak dozvoli da dozivim jos neka proljeca, ljeta zime i jeseni. Znam da bi to zelio i nas andjeo..... jovana2991: Sklopim oi i potonem u mrak. Milion zvazda se pojavi, a znam da si ona najsjajnija, ona najvea i najlepa, TI. Hej, da li me uje? Hou da ti kaem toliko toga. Pokuavam ve nekoliko dana, ali rei se gube, nestaju u ovom mraku, ja nemam vie snage ni da govorim ni da diem. Anele... Koliko je suza palo niz moje obraze. Koliko jecaja u noi, izgubljenih snova, pocepanih matanja... Sve je nestalo s tobom. A evo, i Nova godina e, kako da je doekam bez tebe? Sklopim oi, hou da zamislim elju. Ali, ne ide. Uvek je jedna ista: da se vrati. Ali, kako da traim ono to nije mogue, od sunca snegove, od suza osmehe, ne ide to tako, anele, ja znam. Ja znam... Svi su me ostavili. Sve to sam volela, za im sam ivela, sve u ta sam verovala, otilo je. Sama sam u ovom mraku. I esto se pitam: uje li Bog moje molitve? Vidi li moje sklopljene ruke? Osea li tiinu u mojoj dui. Izgubila sam sve, samo su

217

ostale tvoje pesme da me seaju na srena vremena, iako te nikada nisam upoznala oseam kako je sa tobom otkinut i jedan deo mene, volela bih da si tu, da te bar malo drim za ruku i pitam te: "voli li ivot, iako je ovako surov i grub"? Znam da bi rekao da ga voli. Volim ga i ja, iako me boli i grize i poslednji deo moje due. Ja vie nemam elja, osim jedne koja e veito nemo stajati na mojim usnama. Izgovaram je i s ono malo due to mi je ostalo, kao to i ti kae u svojoj pesmi: "Na pola due ivim ja, tu pokidat se nema ta""... Nema. Sve to je imalo da se pokida, da se pohaba, pokidalo se i pohabalo se. elja o kojoj sanjam, molitva koju izgovaram, potreba koja me hrani nikad se nee ostvariti. Boe, kako boli ta istina! Kako pee i ee moje jadno, malo srce! Moja elja za Novu 2008. godinu je da se vrati. I iako znam da je nemogua, ponavljau je dok ne zanemim, dok ne izgubim glasa i snage, dok se ne istroi ova moja dua, bolna, izgaena i baena. Bog sve uje. I ovu moju elju za Novu 2008. Ako nije mogua na javi, ekau da mi je ispuni u snovima. Laku no, anele, do sledee stanice snova. Lepo mi spavaj i pazi kako putuje tim nebeskim stazama. Doi mi u san i ja u te ekati. Poelela sam da se vrati, hou da mi se to ostvari. uje li, Boe? Probudi ga, makar na tren. Samo da jo jednom ujem njegov glas... NERICA: Boze,ti najbolje znas koliko sam imala zelja u ovoj prokletoj godini,neke su se ostvarile,neke ne,a od onog utorka kad se moje srce prepolovilo,svaki dan te molim jedno te isto:nek mu je lijepo...nek je sretan...i sebe i Tebe,Boze,lazem da sam prihvatila istinu,i da znam da mi ga ne mozes vratiti,dok u sebi vristim i govorim:vrati ga Boze... molim te da mu je dobro tamo gdje je sad,ali ja ustvari zelim da mu je dobro,ali ovdje kod nas... on ovdje pripada Boze,jer ja vise ne znam kako da se nosim s ovom boli... jesam sebicna,znam to,ali ne mogu vise... iz dana u dan se borim sama sa sobom,i govorim:"danas ti je bolje,malo je tuga uminula",a moje blesavo srce na to odgovara:"lazes,malena,i sebe i Boga a to je grijeh,jer tuga nije ni malo slabija,tebi se to cini jer vise ne znas kako da se izboris s njom,previse je jaka i boli previse da i razum vise ne moze da se nosi s njom..." eh srce moje blentavo,sto si tako slabo,stidi se toga,moras da budes jace,jer svaka suza iz ovih mojih ociju je zrno u pustinji boli koju osjecaju srca Njegovih roditelja..."Boze,hocu da vristim tako da me konacno cujes:VRATI NAM GA,Boze...ako treba svaku sekundu svog zivota ponavljat cu ti ovu molbu Boze,ako ces je uslisiti...zasto ne zelis da cujes?Znam da nemam pravo da te to pitam Boze,jos manje da te osudjujem,andjele moj oprosti mi sto u ovakvim trenucima trazim od Boga ono za sto znam da nije moguce,ali to su posljednji vapaji ovog mog blesavog srca koje pokusava da se iskoprca iz ove boli sto ga svakim danom sve vise unistava... Novogodisnja noc,Boze,bit ce samo jos jedna noc u kojoj cu ti traziti ovo,kao i svake prethodne...moja molba nije moguca,razum shvata,ali zelja da bude sretan je moguca...itekako...opet i opet te molim...nek je sretan...nek i dalje ima onaj svoj ubavi osmijeh i okice pune topline i radosti...samo to...pobijedit cu nekako ovu svoju sebicnu zelju da jos samo jednom vidim te okice i taj osmijeh,sa saznanjem da mi ga cuvas Boze...sa saznanjem da je sretan i spokojan... Andjele,te sakam,sonce moe preubavo... Te sakam,milo moje! crna333tp : U SVOJ OVOJ TUZI NASLA SMISAO ZIVOTA Reci cu za sebe...da nakon toliko plakanja...toliko tuge da sam u sebi pronasla novu bolju osobu...koja zeli biti iskrena i pravedna prema svima....koja zeli pomoci svima bila koda u bilo koje doba noci i dana...zelim pokolonit svoj osmijeh onima kojima je necija paznja potrebna, zelim se smijat i onda kad mi se place...Nakon 3 mjeseca shvatila sam da smo svi poslani ovdje na ovu zemlju s nekom misijom..koju cemo jednom u zivotu prepoznat...Ja 218

trenutno svoju misiju vidim u tome da sto vise ljude priblizim nekoj ljubavvi, priblizim ih Bogu... Da znate koliko sam samo stavova promijenila...pocela sam bit pazljivija, pokusam shvatit ljude koji mene ne shvacaju, pokusavam razumijet i postivat ljude koji po meni doslovno pljuju,pokusavam sve saslusat i uputit bar jednu rijec koja bi ima puno znacila... U zadnje vrijeme mnogo ljudi mi je rklo da su se rasplakali na moj tekst, da im moje rijeci puno znace...a meni puno znaci to sto je vecina shvatila, da sam ja tu uvijek za sve,,,i puno mi znaci spoznaj da sam nekom bar malo olaksala dusu.... Pronasla sam puno prijatelja,,, iako su to prijatelji na internetu vecina ih je meni jako prirasla srcu.... U ovim bolnim mjesecima...pronasla sam smisao zivota, ojacala mi se vjera, osjetila sam bol kao nikad u zivotu. u sebi nosim jedan neopisiv osjecaj ljubavi...neku posebnu ljubav... A SMISAO MOG ZIVOTA JE NAJPRIJE LJUBAV PREMA LJUDIMA...PA CAK I PREMA ONIMA KOJI ME MRZE...ZELIM ZIVJETI, U MENI JE NESTO STO MI GOVORI DA KRENEM DALJE.DA USTANEM NA NOGE...DA ZIVIM ZIVOT, I SLIJEDIM PRIMJER ANDELA... TAKO CE I BIT...JER JA TO ZELIM I ZNAM DA MOGU... LJUDI SMIJ TE SE I ONDA KADA VAM SE PLACE...JER OSMIJEH VAS NE KOSTA NISTA A ONOME KOME JE UPUCEN PUNO ZNACI... iztokgartner : 16.10.2007 V spomin: TOE PROESKI Pizdaaaa. Saj to ni mogoe. Zdajle me je usekalo. isto iznenada. Nepripravljenega. Brez obrambe. Grozna novica. Novica, da je v prometni nesrei umrl Toe Proeski. Komaj 26 letni mladeni. Ne morem verjeti. Bil je moj pevec. Tisti, ki me poznajo, to zelo dobro vedo. Balada Jedina mi je bila nekaj najlepega kar sem slial. Skoraj vedno sem zajokal. Tudi ko sem bil sam in sem se vozil z avtomobilom. Poba je imel angelski glas. Pa e hudievo dobro je zgledal. Makedonski Petar Grao, ki je imel brez dvoma enega najboljih vokalov na podroju bive juge. Ko me je uvrstil med svoje prijatelje na portalu myspace, sem bil v nebesih in sem ga nemudoma ruknil med rubriko My Top Friends. Ponosen sem bil na to. Vem, da verjetno sploh ni bil on in da mu je stran urejal nekdo drug, a vseeno sem se poutil tako zelo fino. Toe je bil tudi moj. Vsaj malo. Zelo ve mi je bil. Poln energije, vedno dobre volje in super pevec. Na evroviziji, kjer je leta 2004 zapel pesem Life sem seveda navijal zanj. Bil je predober, da bi lahko zmagal. Nikoli ga nisem videl v ivo. Tega si nekako ne bom znal odpustiti. To me bo grizlo do konca ivljenja. Lansko leto je nastopil v Celju. Ni me bilo. Ne spomnim se tono kje sem bil. Vem samo, da nisem mogel iti in da mi je sedaj resnino al. Takrat sem mu mislil stisniti roko in mu povedati, da je totalni car. Intervjuja sploh ne bi naredil, saj mi je bil preve nedotakljiv. Zares prava zvezda. Taka, da bi se mi tresla roka. Pa ne zaradi spotovanja, marve zato, ker mi je bil res ve. Na celi rti. Kot neko Petar Grao. In zdaj ga ni ve. Umrl je. Pa saj ne morem verjeti. Pizda, no. Kje je pravica? Tako mlad in tako prekleto mrtev. Nazadnje sem ga ujel v spotu Volim osmjeh tvoj. Spet je bil tako zelo vesel in brez skrbi. Tako kot takrat, ko je gostoval na naih Melodijah morja in sonca. Takrat, ko je pokazal kako se poje. Punce so ponorele. Sedaj bodo jokale. Tako kot takrat, ko je izdal pesem ija si in se prebil tudi v Slovenijo. Svoje albume je izdajal v dveh jezikih. V makedonini in hrvaini. V

219

roke sem dobil tudi album Boilak in akal, da ga bo izdal tudi v hrvaini. Ni ga, kar je prav, saj je bil iz Makedonije in je naredil nekaj povsem za svojo duo in za svoje najbolj zveste oboevalce. Malo nazaj je izdal novi album z naslovom Igra bez granica. Nisem ga e kupil. Zdaj sploh ne vem e ga bom. Preve mi bo hudo. Saj en vem kaj naj naredim. Zmeden sem. In alosten. Tako zelo, da sem prejle pozabil, da sem ga videl v ivo. Tik pred novim letom leta 2006. Se pravi decembra leta 2005. Koncert je imel skupaj z Janom Plestenjakom. Toe in Jan. Balzam za mojo duo. Na koncert sem el s prijateljem. Njemu je bilo malce nerodno, saj sva izgledala kot geja. Kot udaka, ki gresta na koncert dveh lepih dekov brez svojih punc. Sam sem se na udne poglede povigal in uival. Od zaetka do konca. e posebej, ko je zapel Jedino. Mojo pesem. Pesem, ob kateri sem zajokal tudi na koncertu. Pred ljudmi. In jokam tudi zdajle. Trudim se, da ne bi, pa mi ne gre. Solze mi teejo po licih, ko piem tale sestavek. Toe Proeski je umrl. Fakkk, upam, da je ala. Poakal bom e kako minutko preden stisnem objavi in preveril, e so se mediji opraviili za napano novico. Niso se. Res je umrl. Moj Toko. Naj poiva v miru. koda ga je. Pizda. Sogancic: Visoka brineta je razmakla zavjesu. Bacivi pogled na suncem okupano dvorite, duboko je udahnula. Voljela je septembar, a ovaj je tek poinjao. Ipak, koliko ga je voljela, toliko ju je guio. Samo jedna stvar, jedan dogaaj je mogao da je rijei tjeskobe i tereta koji joj se popeo na duu. Imala je osjeaj da su brige cijelog grada skupljene u jedno veliko klupko koje se spontano skotrljalo na njene grudi. Nije mogla da udahne. Odluila je da se neim zanima. Njen spas e svakako doi. Ni ovaj put je nee iznevjeriti. Doe svake godine. Doie i ove. Mama, hajde mi pusti da gledam . Sklonila je pogled sa prozora i spustila ga ka tamnoputom mravom djeaku koji ju je vukao za rub koulje. Isprva je bila zbunjena, a tada se samo blago nasmijei i priblii se televizoru. U znatno manji, pljosnatiji ureaj stavila je CD. Nakon to je pritisla jedno od dugmadi, na ekranu se pojavio crn visok momak na pozornici, iskreno se smijeei, dok mu se glas jedva uo od gromoglasnog aplauza publike. Pogled do maloprije upuen ekranu, okrenula je ka djeaku koji je sjedio na podu ispred istog, sa iskrenim djejim osmjehom na licu, aplaudirajui malim dlanovima. Polako se sagnula, sklonila mu crnu kosu s ela, u tu malu plohu mu utisla dug poljubac te krenu prema terasi koja je vodila u dvorite. U njoj se rodio nemir. ta ako danas ne doe?, nemir joj je prolazio tijelom. Izala je u dvorite. Bijele plahte su se suile na triku iznad mirisne trave. Ona ih pomirisa i nanovo duboko udahnu. Vratila se na klupu na terasi. Osjetila ga je. Sjeo je do nje. Okrenula se udesno sklanjajui kosu s lica blago se smijeei. Mislila si da neu doi?, rekao joj je uz iskrivljeni osmijeh. Ma, znala sam da hoe. Samo, nisam mogla da doekam. Zna da sam takva svakog 2. Septembra u godini Nostalgija uini svoje. Gledali su se nekoliko trenutaka, a tada ona zaplaka, kao i svake godine do tada. Spustila je glavu na njegove rame, a on je zagrli. Kao i prije mnogo godina, na isti datum, ona stavi svoje lice u blizinu njegovog vrata. Da, jo uvijek isto mirie, pomisli u sebi. Ne mogu dugo ostati. Imam obaveza, nasmijao se pogledavi u nebo.

220

Znam Bilo bi drsko kada bi zatraio da ovaj na godinji susret potraje malo due, zar ne? Budimo realni, nikada nam ne bi bilo dovoljno. U pravu si, ree ona teka srca i oi joj opet zasuzie. Obrisa ih drhtavom rukom i ustade s klupe. Bacila je pogled na djeaka ispred televizora. Primijetila je da imitira kretnje crnog pjevaa sa ekrana i ona se nasmija. Ooo, izgleda da ja imam nekoga ko e me naslijediti, rekao joj je njen visoki sugovornik obuen u bijelo naavi se tik do nje, gledajui u istom pravcu gdje i ona. Vidjeemo. Voljela bih kada bi tako bilo. Polako je spustila glavu, nakon ega joj je on dotakao bradu. ta je bilo, a?, upitao ju je jedva ujno. Ne diui glavu, ve samo tuni pogled izustila je :Moram te neto pitati. Mukarac upitno podie obrve. Smijem li te poljubiti? Ovo pitanje ga malo zbuni, ali ne ree nita. Svojim velikim akama uhvatio ju je za glavu, te joj usne dotakao svojima. Njegove ruke koje su se nale na njenim obrazima pokvasie njene novonastale suze. U tom trenutku osjeti kako je malo stvorenje opet vue za koulju. Ona spusti pogled i pred sobom ugleda onog mravog i tamnoputog djeaka od maloprije. Mama, ko je taj lijepi ovjek u bijelom to stoji pored tebe? Brineta se uplaeno lecnu, ali ne ree nita. Pogledala je mukarca i uplaenim pogledom ga upitala : Je li mogue ? Je li mogue da te i on vidi? Mukarac se samo nasmijao. Sve se dogaa s razlogom. , ree tiho a potom unu do malog djeaka, nabirajui dugu bijelu odoru koju je imao na sebi. O pa Vi ste iko sa televizora, ja Vas znam, ree djeak oduevljeno. Mukarac ga tipnu po nosu iskreno se smijeei. Samo tamo gdje Vas gledam, nemate ovo, ree malia dodirnuvi neto meko, bijelo iza mukarevih lea. To e jednog dana imati i ti. Sada si suvie mali. A sada idi gledaj televiziju. Dobro ti ide ples. Oduevljeno dijete pohita u sobu nastavljajui svoj ples kao da ga nikad nije ni prekinulo. Eto, sada zaista moram ii. Dakle, do idue godine Do idue godine, ree ona planim glasom. Jo jednom se zagrlie. Jo jednom je ona stavila svoje lice u blizinu njegovog vrata kao to je to radila svake godine na poetku i na kraju njihovog kratkog susreta. Zbogom. Mukarac u bijeloj odori joj okrenu lea, i kao i svake godine, ona je mokrih obraza, sa rukom na ustima, gledala u velika bijela krila na njegovim leima i pitala se Zato?. Laganim koracima mukarac se priblii bijelim plahtama koje su se njihale na suncu, gdje i nesta. ena obrisa suze i ue u sobu. Sa poda podie oznojenog djeaka koji je sjeo da se odmori i stavi ga sebi u krilo. Ovo e biti naa mala tajna. Nita ne govori tata o ovom iki danas. Dobro mama, naa mala tajna, rekao je djeak veselo stiui u ruci bijelo meko pero. maca:

221

 . , , . . , . , : - , . , . . , . , . . , , . . . 11 . 14 . , . , , . , . 4 . , . . . , . , , . . , . . , . . . . , . , . , , . . . - , o . , . 10 , . . . , 2007. , . , , . , 16.10. , . . , . . , . , .

222

 , . , , . , . , . , . (na latinici): Prikazna za eden angel Pred mnogu godini na neboto ziveese eden angel. Imase preksrasno, nevino, angelsko lice i gals poubav i od onoj na slavejot. Bog go sakase mnogu i go drzese sekogas do sebe. Angelot cesto go gledase zivotot na zemjata, pa posaka i sam da zivee tamu. Koga go prasa Bog za toa, toj mu rece: -Nas mestoto ni e na neboto, a na smtrnicite mestoto im e na zemjata. Angelot bese tolku uporen, sto Bog na krajot odluci da go isprati da zivee na zemjata. Go isprati angelot da se rodi vo edeno malo i skromno semejstvo koe ziveese vo gradot Krusevo. Negovite roditeli se vikaa Nikola i Dominika, a imase i sestra koja se viakse Dora. Tie go krstija nego Todor, Todor Proeski. Roditelite uste pri samoto raganje zabelezaa deka toj e blagosloven . Imase preksrasno detstvo, polno so igri, mir i spokojstvo. Nabrzo negovite roditeli go zabelezaa negoviot prekrasen glas. Taka toj ja pocna svojata peacka kariera. Kako 11 godisno momce peese na festivalot Zlatno Slavejce. So 14 godini peese na tinejgejskiot festival Melfest vo Prilep. Osvoi prva nagrada, bidejki negoviot nagelski glas ne mozese da se sporedi so nieden drug glas. Nabrzo go zabelezaa golemite i poznati kompozitori, muzicari, pa i novinari. Toj vo sebe znaese sto e i od kade doaga i toa mu pomogna mnogu, vo zivotot i vo karierata. Veke 4 godini podocna toj go izdade svojot prv album i go narece Nekade vo nokta. Sleduvaa golem broj uspesi, no angelot i pokraj toa si ostana toa sto bese. Izleze uste eden album koj bese narecen Sinot bozji. Angelot verojatno mu go posveti na Bog za toj da znae deka nego mu e dobro i deka uziva vo zivotot na zemjata. No, nabrzo pogolemiot del od sorabotnicite go napustija i toj bese ostaven sam na sebe. Po nekoe vreme toj ja sretna menagerkata Liljana Petrovik, koja nekoj ja narekuvaa dar od Boga, no i dar od gjavolot. Tose pocna da sorabotuva so nea i karierata pocna da mu odi nagore. Izdade uste eden album, albumot Ako me poglednes vo oci i Balkanot pocna da go zabelezuva. Stanuvase slaven. No, slavata ne mu udri vo glava. Toj ostana onoj skromen i mil nagel koj posakuvase da zivee na zemjata. Nabrzo pocna da svaka deka zivotot tuka ne e takov kakov sto toj go zamisluvase. Bese ispolnet so problemi i obvrski. Toj nekako uspea da gi sredi, no kako mu rastese karierata rasta i obvrskite i problemite. Poleka, poleka pocan da go osvojuva Balkanot. Za nego veke nemase odmor, a koga ke najdese slobdno vreme toj go minuvase doma vo Krusevo, so svoite najbliski. Cesto odese vo manastirot Sv. Preobrazenie i velese deka tamu go naoga mirot. Izdade uste eden pop-rock album i eden album so narodni pesni koj go narece Bozilak, odnosno vinozito. Toj tolku go sakase vinozitoto i dodeka ziveese na neboto, cesto gledase i mu se voshituvase. Toj za vreme na negovata 10 godisna kariera napravi ogromen broj humanitarni akcii, pomogna na ogromen broj luge. Toj bese mnogu human. Taa osobina mu bese podarok od neboto. Negoviot zivot bese prekrasen, se doa taa kobna 2007. Vo nea se slucija tolku mnogu ubavi, no i tolku mnogu losi raboti. Vo dobrite bi spagale negoviot konert vo Belgradaski Arena, mogubrojnite humanitarni akcii, izdavanjeto na negoviot posleden album Igri bez granici na celiot Balkan i negoviot posleden i preubav koncert na Gradskiot Stadion vo Skopje. Se bese dobro, se bese super se do toj koben 16.10. Denot koga

223

Bog odluci da si go vrati nazad svojot angel, koj tolku mnogu mu nedostasuvase. Nie poradi toa potonavme vo dlaboka taga za toj angel. Se uste se prasuvame, zosto Bog odluci tokmu sega da go zeme. Bese tolku mlad i nevin. No, spored nekoi pretpostavki toj znael deka doslo vremeto toj da odi na neboto. Bog izgleda mu ispratil znak na Tose dodeka toj bil na grobot na Isus Hristos,a angelot samo mirno go prifatil toa. Site znaeme deka toj ne sakase da ne napusti, no Bog odluci deka veke ne sme dostojni da go imame. Sega toj pee tamu nekade vo rajskite gradini na neboto, na glavata ima svetol oreol, koj ja osvetuluva celata gradina i samo Bog i negovite angeli ja slusaat negovata prekrasna pesna i go gledaat negoviot prekrasen lik. Za nas toj zasekogas ke bide tuka i ke zivee vo nasite misli, srca i dusi. Pesnitesto ni gi ostavi, ke gi ostavime kako amanet na slednite generacii, za i tie dda znaat jolku bese golem TODOR TOSE PROESKI. TE SAKAVME, TE SAKAME I ZASEKOGAS KE TE SAKAME ANGELU. ASTRA: Za Toseta kao covjeka i kao umjetnika uvijek je bilo tesko naci one prave rijeci,jer upravo tih pravih koje ga trebaju opisati jako je malo.On je jedan od rijetkih koji je sacuvao dusu i vodjen srcem ostao dostojanstven.Bez obzira koliko ga opsjeli losi ljudi na putu ka cilju,on nikada nije dao da zamagle njegovo srce,jer su odatle uvijek dolazili pravi i jedini istinski uspjesi.Jedan pravi covjek,jedan pravi umjetnik koji je rodjen u plamenu ljubavi,koji je sirio tu ogromnu vatru ljubavi svojim osmijehom i svojom jednostavnoscu.Zavoljeli smo ga u trenu,tako jednostavno i tako jako,a on je nama pruzao mnogo vise svojim radom.Uvijek je govorio da nas voli.I stvarno nas je volio,ali ne rijecima vec djelima kojih je mnogo!Njegova djela ce uvijek biti urezana u nasim srcima i nasem sjecanju,njegov osmijeh ce uvijek da sija,njegov glas ce da nam bude zvijezda vodilja,a njegova dusa ce uvijek da bude prisutna u nasem drustvu,u nasim srcima!Tose nas nikada nije napustio i to nikada nece.On je tu sa nama,zauvijek! Tose Te sakame! Kayolina: Ne postoji vremenska odrednica bola, kao sto ne postoji ni isti nacin ni intenzitet istog. Ne postoji ni isti nacin, cak ni isti deo srca u koji sakrivamo one koji vise nisu sa nama, pa ih , ponekad u snovima ili na javi, suzama ili smehom pozovemo da im kazemo da ih nismo zaboravili. Postoji rodjenje i postoji zavrsetak zivotnog puta. Ni na pocetak ni na kraj nemamo uticaj. Ali na sve izmedju-imamo. Ne mogu vam govoriti da ne tugujete, jer nemam pravo na to. Ali vas mogu zamoliti da se,cuvajuci u vasem delicu srca sve Vase Andjele-smejete, da se radujete zivotu jer je on prekrasan dar. Verujem, da kada se mi smejemo, smeje se i onaj deo srca u koji ste sakrili Andjele, pa su i oni radosni. I bas zbog svega ovoga, nemojte ni razmisljati da je neprijatno nastaviti sa svojim zivotnim radostima.Naprotiv-divno je. Znate i sami da suze ne moraju ici samo od tuge. Ali ni smeh ne znaci zaborav. Voli vas Katarina Kornelija:

224

Kolku golem bese Tose i negovite mecinjaza nas? So denovi se obiduvam mislite da gi stavam na hartija i da priznaam pred sebe i site vas sto mu dolzime na Tose. Pa da pocnam Imase prekrasen glas-imaat I drugi, Bese ubav-ima i drugi. No toj delese.se delese sebesi so site Mislam deka negovite humanitarni akcii ne bea voopsto spontani tuku naprotiv-svesno isplanirani delovi na mozaikot na negovata misija sto tolku cesto ja spomnuvase. Domot za deca, bolni, hendikepirani, krvodaritelstvo, stari lica, , verbamozaik svesno sklopen da gi opfati onie segmenti na koi im treba pomos. I muzikatana ostanatine nas na koi ni trebaat emocii. I zosto tolku mnogu go sakaa decata? I zosto postoese fenomenot na podaruvanje mecinja? Znaete li drug pejac na kogo i staro i mlado mu podaruva mecinja? Bese zgoden-no decata ne percipiraat nadvoresna ubavina. Peese najprekrasno-no decata toa ne mozat da go razlikuvaat. Bese human-no decata toa ne mozat da go razberat. Imaase ubavi pesni-no ne bea detski. A negovite tekstovi ni edno dete ne moza da gi razbere. Sepak, site deca gi peea naizust. I sakaa da go gusnat i da go bacat i da mu podarat mece. Zosto? Zatoa sto decata imaat vgraden priroden i fascinanten instinkt za dobro i loso. Tokmu onaka kako sto bebinjata vo son osecaat koga majkata e do niv. Ironijata e vo toa sto kako rasteme po se izgleda go gubime ona prirodno, zdravo, najvaznotocuvstvuvanje. Tose ne go izgubi i ni go davase..na site. Ostana dobar, siroki golem. Vreme e da se zaprasame kade e dobrinata vo site nas. Dali treba nekomu da mu prostime? Dali dovolno sakame? Imame li vreme nekomu da pomogneme? Ako navistina tolku mu se voodusevuvame na Tose, kje dozvolime li nie lugjeto negoviot duh da vleze vo site nas i da ne smeni? Zamislete go svetotzamislete ja Makedonija koga sekoj bi napravil po edno dobro delo vo denot? Eve naprimer zamislete eden den vo koj sekoj od nas bi kazal nekomu deka go saka? I? Da, mislam, definitivno mislam bez nikakvo patetiziranje , najobjektivno i realno sto mozam deka Tose bese revolucioner na naseto vreme i uspea da sozdade edna nova drzava koja ni ja ostavi nam. Nejra: Jos jedno toplo ljetno jutro je svanulo i kao i svakog jutra ustala je u iscekivanju kada ce otici u bolnicu. Naime vec je bila u devetom mjesecu trudnoce. Sa stomakom do zuba taj je dan obavljala sve kucanske poslove i veselo pjevusila, a onda odjednom dosao je taj cas!! Vodenjak je pukao. Brzo su je odvezli u bolnicu i uskoro iz tog stomaka do zuba izasla je djevojcica...Mala, slatka i samo njena...djevojcica...Vec je zamisljala njene prve korake, prve rijeci, prve osmjehe...bila je toliko sretna, napokon dijete, njeno dijete...Sve je proslo uredu i ubrzo su i majka i kcerka izasle iz bolnice, otisle kuci gdje ih je docekalo mnogo nasmijanih lica, mnogo ispunjenih srca i mnogo srece... Punih osam mjeseci ona je bila presretna sa svojoj curicom, po cijeli dan su bile zajedno, igrale se, smijesile, jednostavno voljele se...Iako je djevojcica bila jako, jako mala i tada je osjecala da joj je mama sve na svijetu. Nakon tih

225

osam mjeseci srece pale su prve granate. Ljudi su spasavali svoje zivote kako su znali i umjeli. A ona? Ona je samo pokusavala spasiti svoje dijete, krila se u podrumima, spavala na betonu, kada bi se pucnjava malo utisala trcala bi po vodu, nosila kanistere, prala ves gdje stigne, borila se za hranu, bilo kakvu hranu...Rat, da to je bio pravi rat...rat izmedju naroda, izmedju vjera...u tom ratu postojao je jos jedan rat, ovaj put to je bio rat izmedju pripadnika istog naroda i iste vjere, oni su se medjusobno borili za kap vode, za koricu hljeba...Borila se, nocima nije spavala, bojala se da bi se njenoj djevojcici moglo nesto dogoditi. Njene strepnje su se obistinile, djevojcica se tesko razboljela, mjesecima je bila u bolnici, doktori su vec odustali od nje i rekli su da nema nikakve sanse da prezivi, ali ona, ona nikada nije odustala od svog sunca, dan i noc je molila Boga da spasi njeno dijete. I Bog je cuo, djevojcica se nekim cudom oporavila, i dalje je bila jako slaba ali sada je bilo sigurno da ce prezivjeti... Nikada nije bila sretnija nego kada je vidjela prvi djevojcicin osmjeh nakon toliko vremena.. I dalje su trajale borbe, strasne, krvave i nemilosrdne borbe...u tom ratu koji je nakon cetiri godine konacno zavrsen izgubila je mnogo clanova porodice, ali i dalje je imala svoje dijete. Trebalo je dugo vremena da se sve makar malo smiri poslije rata, mnogo je poginulih bilo, mnogo ljudi je ostalo invalid, mnogi su poludjeli od silne tuge i straha... Tri godine nakon zavrsetka rata djevojcica je dobila brata, u tom trenutku mislila je da je sve nestalo. Roditelji, a pogotovo mama za nju nisu imali vise vremena kao prije, osjecala se usamljeno, sada je centar svijeta postala mala beba. Djevojcica je bila ljubomorna, strasno ljubomorna!! Vise nije normalno komunicirala sa svojim roditeljima, cesto je plakala, bila je svim nezadovoljna, tuzna...Ali kako je vrijeme prolazilo i brat rastao, bilo je sve vise ljubavi i paznje za djevojcicu, shvatila je da uopste nije tako lose imati brata, jer svaki put kada bi nesto prosula, slomila i slicno okrivila bi brata. Katkad bi joj ga bilo zao, ali ionako je bio premali da bi ista znao...I tako vrijeme je prolazilo, a oni su bili sretni, zivjeli su finim zivotom, voljeli se, bili prava mala sretna porodica... Provodili bi veceri gledajuci filmove i razne emisije, odlazili zajedno na vecere, isli u goste, odlazili u kupovinu...Ujutro bi svi zajedno doruckovali, pricali o raznim temama. Jednostavno uzivali u zivotu... Kako je rasla djevojcica je bila sve nezadovoljnija sa kucom i naseljem u kojem su zivjeli, stalno je govorila da nema dovoljno djece u okolini, da nema s kim da izadje napolje i igra se. Obecali su joj da ce se preseliti prije njenog polaska u srednju skolu, a ona je bila tako sretna zbog toga. I zaista prvi dan srednje skole ona je preseljavala u novi stan, blize skoli i s lijepom malom sobicom kakvu je zeljela. Bila je tako sretna... Satima je sjedila i picala sam svojom mamom o tom stanu, o skoli, o ljubavi...Mama joj je davala razne savjete, zajedno su stvarale planove za buducnost, pricale o novom namjestaju, sta ce sve promjeniti. Bile su toliko sretne...Noc, dva dana nakon useljenja u novi stan djevojcica ce vjecno pamtiti...Tu noc je legla u svoj novi krevet, u novoj sobi i bila toliko sretna, zaspala je i nakon samo sat vremena probudio je glas, vrisak,jecaj. U sobu je utrcao njen tata i rekao: Ustani, mama umire! Te rijeci ce pamtiti dok je ziva...Otrcala je u dnevnu sobu, a tamo...tamo je vidjela svoju mamu kako lezi, ne dise...Tako u soku morala je sici pred zgradu da saceka Hitnu pomoc...Naravno, Hitna pomoc je dosla nakon 20 minuta...prije Hitne stigla je njena tetka inace medicinska sestra, pokusavala je na sve nacine spasiti svoju sestru, pruzala joj je prvu pomoc, vristala, plakala...Djevojcica je sve to nijemo posmatrala iz kuta, suze su se slijevale niz lice, srce se lomilo, dusa jecala...Djevojcicin rodjak je sacekao Hitnu i kada su konacno stigli pokusavali su joj pomoci, ozivjeti je , ali nista...nikakvog znaka da je ziva...U tom trenutku djevojcica je stajala i posmatrala to...vristala je, plakala, molila Boga da joj vrati mamu...ali nista, jedno veliko bolno nista...Tu noc djevojcicina mama je umrla, a sa njom je umrla i ona sretna, nasmijana, vesela, optimisticna djevojcica. Njenu mamu su pokrili bijelim carsafom, a ona je samo stajala i plakala. Gledala je u ono tijelo, tijelo njene mame, gledala je u onaj carsaf, sve se cinilo tako nestvarno...Te noci je osjetila bol, stvarnu bol...Tetka joj je rekla da uzme stvari,svoje i bratove, i da krene ka autu jer ce tu noc prespavati kod nje.Tata

226

je ponio brata,koji je jos uvijek spavao, do auta i oni su krenuli...Djevojcicino srce je tada umrlo, znala je da se njena mama nikada nece vratiti, da je nikada vise nece zagrliti i poljubiti, da joj se nikada vise nece nasmijati...i plakala je, cijelu noc je plakala. Kada je jutro svanulo poceo je zvoniti mobitel, svi su vec saznali...Svi su zvali da cuju kako je, a ona se pitala pa kako moze biti? Brat, koji jos nista nije znao, ju je stalno zapitkivao : Seko kada ce mama i tata doci po nas? A ona je cutala, kako djetetu reci da mama vise nikada nece doci, kako mu reci da je nikada vise nece vidjeti. Djevojcica je tu noc naglo prestala biti djevojcica, naglo je odrasla, bila je primorana na to... Plakala je i plakala, da je mogla vristala bi, ali tu je bi njen brat, njeno malo sunce koje nista nije znalo, sunce koje je ocajnicki zeljela zastititi i postediti bola. Kada bi vidio suze upitao bi ju: Pa zasto places? a ona bi samo rekla da je boli stomak. Nije joj vjerovao, i on je osjecao da se nesto desava, a ona nije imala snage da mu kaze bilo sta. Par puta je zamolio sestru da mu nazove mamu da vidi kada ce doci po njega, u tim trenutcima djevojcica se lomila, nije smjela plakati pred njim, a svaki dio duse i tijela joj je jecao. Govorila bi mu da nema potrebe da zove mamu, da ce ona doci, lagala ga je, gledala je u oci to nevino, malo, prhko stvorenje i lagala mu je. Mrzila je sebe u tim trenutcima, znala je da ce je on mrziti, znala je da ce je proklinjati sto ga onu noc nije probudila, sve je to znala, a reci mu istinu i dalje nije mogla...Njen mali braco se i dalje pitao sta se desava, zasto mama, koja bi inace svakih pola sata zvala, jos nijednom nije nazvala, pitao se sta se desava, proucavao ju je lijepim, plavim okicama ali nije mogao dokuciti sta se desava. Nakon dzenaze tata je dosao po djecaka i rekao mu da ga vodi u restoran, a dijete se i dalje pitalo gdje je mama? Djevojcica je ostala sama s tetkom, u trenutku kada je zatvorila vrata za bratom i kada je bila sigurna da je ne vidi i ne cuje pocela je da place, da jeca, da se trese...mislila je na svoju mamu, na mamu koju je voljela najvise na svijetu, na mamu koju nikada vise nece vidjeti...Odjednom pred ocima joj se pojavio brat, njen mali andjelak, znala je da upravo u tom trenutku on saznaje sta se desilo, tako je jako zeljela biti s njim, tako ga je jako zeljela zagrliti, tako jako mu je zeljela reci da ce sve biti uredu iako je znala da nista nece biti uredu. U tom trenu zazvonio joj je mobitel, javila se i sa druge strane cula glas, tanak, slomljen glas...Bio je to tata, rekao joj je da krene kuci, da je sve rekao bratu. Uzela je ono malo stvari i krenula, rodjak je odvezao kuci...I dosla je, dosla pred zgradu koju je sada prezirala, ulazila je u haustor ciju svaku stepenicu je mrzila iz dna duse...Na vratima, na novim vratima kojima se tako radovala sada je stajala smrtovnica, smrtovnica njene mame. Lagano je pozvonila, vrata joj je otvorio tata, tata koji je one noci ostario najmanje 10 godina, njegov pogled, njegove crvene otecene oci, taj prizor ce pamtiti zauvijek. Skinula je tene, usla u dnevnu sobu, a tamo...tamo je docekala hrpa bolnih lica, a ona, ona je samo vidjela svog malog bracu i onu sliku, sliku mame kako lezi, ne dise...Pogled joj se zaustavio na bratovom licu, na njegovim suzama...sjedio je i grlio maminu smrtovnicu, prelazio svojim prsticima preko njene slike, milovao je... Tada joj je rekao: Ti si znala, znala si sve, a nisi mi rekla. Djevojcica mu je samo uputila pogled, nije imala snage da mu jos nesto slaze, jer sve sto joj je braco rekao je istina, ona je znala, znala, a bila je preslaba da mu kaze...Prisla mu je, a on je rekao: Da li znas? Da li znas da mama nikada vise nece doci? Znas li da smo je izgubili? Tiho je prozborila: Znam, sve znam Tisina. Bol... Djevojcica se nakon dva dana vratila u skolu, tamo je trazila, trazila je utociste, bjezala od bola, bjezala od slika, slika one noci koje su je progajale...Svaki dan, koracajuci ulicom trazila je svoju mamu, u svakoj zeni je trazila svoju mamu...svaku noc se vracala u onaj stan, svaku noc je bilo strah zaspati, strah jer je znala da svako novo jutro nosi razocarenje... Danas, ta djevojcica polako prerasta u djevojku...i jos uvijek trazi, trazi svoju mamu...i dalje svaku noc place, i dalje je proganjaju slike, i dalje zivi od sjecanja...Bori se, pokusava na neki svoj cudan nacin odgojiti brata kako treba, pokusava ispuniti sve sto je njena mama zeljela...A njeno sunce, njen braco sada je povucen i tih, nikada,poslije onoga nikada mu oke

227

nisu zasjale starim sjajem...i on pokusava, pokusava i dalje naci mamu, pokusava vratiti njen osmjeh i osjetiti njenu ljubav....uzalud, sve im je uzalud, njihova mama nikada vise nece biti tu, svi im govore ona je u vasem srcu, i da, jeste vise nego iko je u srcu, ali ponekada to nije dovoljno, ljubav bi trebala biti uzvracena... Ima li dan za nas: ...Dani mi monotono prolaze i dalje se pitam kako, zato, kada e prestati ova bol.. Nekad uspijem naci utjehu, nekad ne... Moj andelcicu pa evo da ti kazen da se zadnjih par dana osjecan bolje ... Suze mi napune oci a ja kao uvijek prkosna kazem ne eee nemoze i pogledam tvoju sliku i nesmjesim se... e nemoze danas ne, neces plakati zar ga necujes da ti pjeva ''Volim osmjeh tvoj'' zar mu to zelis uskratiti daj nasmjesi se i ucini ga sretnim, eto to si govorim kad mi suze krenu, da pocela san i pricati sama sa sobom e bas me briga bar se tako utjesim... I zato ovih par zadnjih dana se osjecam neznam nemogu opisati taj osjecaj rijecima... kad legnem u krevet i pomolim se naravno uvijek u molitvi pricam sa Toetom kako s naim Bogom tako i s Njim... neznam dali me uju ali svaku veer kaem ''neznam dali me ujete ali ja ivim i ivjet u u nadi da me ujete i da ste sad tu s menom'' i tako zadnje 2 ili 3 veceri dok sam se molila odjednom me obuzeo takav divan osjecaj osjetila sam nekakvu toplinu u sebi i oko sebe neznam kako da vam to opiem i rekoh si '' da vidi uje me ovo me moj andelcic dosao posjetiti prije spavanja'' i tako zavrsiN ja molitvu ali nakon toga nikako zaspati, kad me puklo i pocela san pricati s Toom kao da ga vidim da sjedim s njim neznan na kavi ili tako neto... i tako pricala ja pricala ma mozete me proglasit ludom ali ja znam da me cuo i ja sam bila sretna i nakon toga sam zapala brzinom munje i kad ujutro se proudih kad mi kroz glavu proe san koji sam sanjala i ugodno se iznenadih sanjala sam naeg anela.. e onda sam postala 1000000% uvjerena da je tu vecer dosao i posjetio me eh kako sam bila sretna cijeliii dan i dan poslije iii bitii cu takva dok god smognem snage jer znam kad sam ja sretna i vi sretan je i On... I evo neznan prije par dana ja i moja ekipica stojimo kod prijateljice i na radiju Ako me pogleda u oi krene... nakon toga zazvoni mi mob krene Ima li dan za nas.... nakon toga krenule u duan da se opremimo jer smo rotiljale taj dan i mi uemo kad na sva zvona pone opet Toe i sto me stvarno zaudilo mi izlazimo kad krene neka druga pjesma a cilo vrime dok san bila unutra svirale su razne pisme naseg andela... il tako taman sidnemo na kavu ne prode niti minuta pocne tko drugi nego Toe... Danas ista stvar i moje prijateljice su mi rekle da ovo vie nije normalno di ja tu i On a vidis mene eeee da bar) ... Ljudi moji ja ovo sve shvacan kao znakove da je On tu sa nama pa nemoze valjda toliko podudarnosti biti kako meni tako je ja se nadam i vama mozda se nekima ovo ne cini tako mozda vam se cini glupostima ali meni ne ivim u nadi... ANDELE ZNAM TU SI S NAMA CUVAS NAS I PAZIS HVALA TI MALENO MOJE HVALA TI NA SVEMU VOLIM TE PUNO PUNO MA NAJVIE.... eli_mali: ... , ... . , , , , , . , , . .

228

 . , , ... ... , ... .... .... ... . , , , . .... , .... , , .... .... .... , ..... ..... ??? ??? ........ , , .... .... ... ... ..... .... .... .... ... ...... . .... ..... , .... , .... , , ..... .... , , ... .... .... , , , ..... , ...... .... .... . , ... .... 26 26..... ...

229

 , ..... , , , , ..... .... , , .... ..... , , ..... , , ..... , .... .... .... .... .... ... Sestra Vera Voljeti Boga znai voljeti sve ljude oko sebe bez ograda i predrasuda... Zato, izai iz buke svijeta... Posluaj svoje srce u tiini i miru sa samim sobom... uti e Njegov glas... Primi Njegov dar u srce i slijedi Njegove stope... Piem ove rijei iz srca i ivotnog iskustva. Ne tako davno otiao je iz mog ivota netko...bilo je jako, jako tuno...bila sam na ivici krajnje izdrljivosti bola... I u toj, najtunijoj od svih jeseni, ula sam glas: Nisi sama...Moj Otac i ja doi emo k tebi, ako nas pozove...Biti emo s tobom i s tobom emo veerati... Ja sam zvala...krikom ranjene ptice... I tako se polako ta najtunija jesen pretvorila u najvaniji dogaaj u mome ivotu... Vjera je postala moje vrsto sidro!!! Jedna tiha, ali postojana, radost, ljubav i nada ive uvijek u mome srcu od tada... Odlazak iz zemnog ivota nije kraj ve poetak jednog dugog i neponovljivog putovanja na kome je sada i na Toe. glumica: Evo, po redu: 1.dio: PRVA SAZNANJA O TOSINOM POSTOJANJU Da pocnemo ispocetka: -prvi put sam cula Tosu u duetu sa Cetinskim, na nasim radio postajama i istog tog trenutka sam se zapitala: "Boze, pa tko ovo pjeva?! Ovakav glas jos nikada nisam cula i moram odmah saznati tko je to!" Taj glas mi je bio nekako drukciji; jedini koji me je ikada u takvom (brzom) mahu zaintrigirao i jedva sam cekala da naletim na tu pjesmu i cujem tu nepoznatu osobu na radiju.. Proslo je nesto vremena i uskoro sam saznala da je to Tose Proeski i odomah potom ga ugledala i na kratkom prilogu na televiziji; kao popularnog makedonskog pjevaca koji je krenuo na nasu scenu.. Rekoh: "Opa, pa cini se da ovo nije samo divan glas, vec i divan stas! Kamo li srece da su rekli nesto vise o njemu"

230

I prodje mozda 2mjeseca, kad se pocnem pomalo druzit sa prijinom prijateljicom i saznam da je ona luda za njim.. Odmah sam je trazila da mi da sve Tosine CD-ove, poslije slike i sve sta ima.. Trazila sam sve vise i njegove intervjue -kod nas se tada nije nista o njemu znalo i sta sam vise citala dane izjave i slusala taj glas, to sam postajala sve veci fan.. To se odigralo tako brzo.. Pomislila sam: "Boze, daj mi samo jedan tren da ga vidim! Daj mi tren da ga pogledam u oci! Pa da i sama vidim tko je to.." Mislila sam da nece nikada doci, ali sam svejedno bila odlucna. Nagovorila sam prijateljicu da mu nas dvi posaljemo mail i da ga pozovemo i navedemo ga da dodje.. Govorila mi je: "Ali ti si svjesna da on prima milijun mailova i da ovo sigurno nikada nece procitat!? Znas i da vecina javnih osoba ima nekoga da odgovara umjesto njih!?" Ja kazem: "Ma, neka! Procita ili ne procita -samo ti posalji, pa da sam ja mirna!" I nije proslo niti mjesec dana od toga, kad sam cula najbolju vijest: "Tose dolazi u Split!" 2.dio -PRVI SUSRET SA TOSOM Prvi koncert, 13.10.2006... Kao da je jucer bilo... Ne skretavsi pogled, zamisljeno sam gledala u suprotnu stranu ceste, u mrak... Stigle smo povise cluba i prijateljice su zastale i komentirale kombi Tosinog banda, a ja sam i dalje samo zamisljeno gledala tamo... I tako stojeci, odjednom sam ugledala Peugot na uglu, pogledala sam u njega i.... "Molim?! Tose?! Zar je ono Tose?!", povikah u sebi! Prodrmala sam prijateljice: "Okrenite se! Okrenite se!" Nisam mogla vjerovati -bilo je kasno, oko 23h i trebao je vec biti kraj pozornice! Zar je dosao bas kad i ja!? Da bih se uvjerila da mi se ne prividja, viknula sam "Tose!", a on se okrenuo prema meni, nabacio onaj svoj slatki osmijeh na lice, kimnuo glavom u znak pozdrava i namignuo mi (sjedio je na suvozacevom mjestu)... Racunala sam: kad se parkira, samo ce izac, pogledat nas i otic, ali ne! Cim su se parkirali, zalupio je vratima i odmah krenuo preko ceste.. "Zar Tose stvarno ide nama?!", pomislila sam... "Dobra vecer, cure! Kako ste?" -pozdravio nas je ljubazno vec na pola ceste i stao pokraj mene.. Sokirane mu jedna za drugom odgovarimo i Tonka ga pita kako je on. "Odlicno!" -odgovorio je Tose, istodobno me hvatajuci za struk i povlaceci sebi.. Koji jaki zagrljaj - sa lijeve strane sam osjetila svoje, a sa desne njegovo srce kako kuca.. Ostala sam totalno sokirana i nisam mogla vjerovat sto se to dogadja! Prijateljice su ga ispitivale kakv je bio put i slicno, a ja sam zbunjeno pogledavala u njega i mislila se: "Otkud ja odjednom stojim tu u Tosinom zagrljaju i slusam kako razgovara? Otkud on meni, umjesto da sam ja njemu, prilazi i sam me grli i mazi?" Totalna zbunjoza, vise nisam znala ni di sam, ni sta sam! Dosao je neki trenutak sutnje i Tose, ugledavsi kod njih dvi fotoaparat, upita: "Jeste li spremni?" -Naravno da jesmo! Zarotiramo se malo i tako nas prija slika i govori Nela kako bi i ona htjela sliku s njim, a ja ugledam auto od gore, kako se spusta prema nama i kazem "Ajde,ako nas prije ne zgazi!" Tose se samo nasmijesio i dok smo izreagirali, auto nam se vec dosta priblizilo, pa me cvrsto zgrabio objema rukama i preveo me do trotoara.. Tada je dosla prija da se slika s njim, kad ono taman stize Ljilja: "Cure, Tose sada ima koncerat!" Nella skocila "Pa cekajte malo da se slikam s njim! Samo jedna slika!!! Samo jedna slika!", a ja nakon toga "Pa pustite je, to vam je samo sekund jos!" i onda ga je pustila "Ajde, ajde, dobro" I sad kako me to sa autom i Ljiljom totalno smelo, ja se nisam pomakla, nego sam

231

cijelo vrijeme ostala zagrljena s njim i tek u zadnji tren skuzila, pa se na slici (toj di se prikljucila) vidi na licu -bas sam razmisljala "Ajme,moram se maknut! Joj, pa vec slika!" Al bilo je kasno, pa sam ostala tako sa korakom naprijed.. Nas troje zajedno.. Zahvalile smo se i Ljilja je opet prisla nesto kao: "Tose sad stvarno more da ide!" i tek tada smo nas dvoje spustili ruke, svi se pozdravili i Tose se poslije opet okrenuo i rekao: "Cure, vidimo se!" Na koncertu je pokazao koliko cijeni pravednost -jednoj curi! Bila sam prva koju je uhvatio za ruku i cure su nas vec nakon pola minute pocele tuc po rukama i vikale : "Pusti nju! Daj i meni ruku! Ma, daj pusti nju!" Kako on nije ni trepnuo na to sta nas stalno tucu po rukama, nego me samo gledao pravo u oci, jedna je cura objema sakama, svom snagom udarila tamo di nam se ruke spajaju i tad, kad su se razdvojile, ona ga je taman uhvatila za ruku, a on ju je samo izmakao (svoju ruku).. Ostalim je curama pustao da ga uhvate... Znaci, poanta je u ovome: Na silu ne mozes nista dobit!!! sunshine baby: LJUBAV. To su prve rijei koje osjetim kada pomislim na Tou... Na najdrai Aneo preko svoje ljubavi ivi s nama, i zato naa srca moraju kucati jo jae zajedno, nastaviti misiju koju je on zapoeo i u tome nai smisao svega. Jer kako je Toe rekao da je on samo Boja marioneta s misijom na ovoj zemlji - Nismo li to mi svi? Nema li Bog za sve nas misiju?. Moda je Toina bila da nas ujedini i pokae nam kako da se volimo to jae moemo, da cijeli svijet vidi da na ovom brdovitom Balkanu ne ive samo loe uspomene nego da i mi znamo voljeti jedni druge onako jako kako smo voljeli Tou. Da kada se pogledamo u oi imamo potrebu jedni drugima rei samo jedno veliko: TE SAKAM. I TE RIJEI IVJETI. Moramo dati sve od sebe da budem priblino dobri ljudi kakav je on. U odnosu na njega svi smo tako maleni a opet tako snani jer nas nosi ljubav prema njemu. Za to se vrijedi boriti. Dok si voljen kraja nema, i zato za tebe, andjele, kraj nikada doi nee jer si u nama zauvijek. I zato ti nikada neu rei zbogom, nego samo jedno " Do vienja", tamo gdje se due sreu, vidimo se onda kada Bog odlui da je vrijeme da opet zajedno zapjevamo " Cijeli svijet preko tebe most je ljubavi..." TOE, ZAUVIJEK SI STVORIO MOST KOJI VIE NITKO NEE SRUITI, MOST OD TVOJE LJUBAVI, TVOJIH 26 GODINA ISTE LJUBAVI U NAJLJEPEM LJUDSKOM OBLIKU KOJI POSTOJI. HVALA TI!!! Boky: TOE JE ONA POZITIVNA ENERGIJA KOJU SVI MI TREBAMO DA BISMO IVJELI I PREIVJELI U OVOM OKRUTNOM SVIJETU. TOE JE BIO NJENOST KOJU SVI ELIMO OSJEATI, DAVATI I DOBIJATI, IAKO NAS IVOT UI SUPROTNO. TO JE ONO TO SE JEDNOSTAVNO OSJETI. TO JE ONO NEOBJANJIVO U NAMA. ZA NEKE STVARI NISU POTREBNE RIJEI, NIJE IH POTREBNO VIDJETI, UZETI U RUKU. NJIH SE JEDNOSTAVNO OSJETI U SRCU I DUI. KAO LJUBAV NA PRVI POGLED. GAJIMO TE OSJEAJE U SEBI, NEDAJMO DA NAM IH OTMU I UKRADU, ONI TO BI PRODALI I BOGA. INITE DOBRO DRUGIMA, BLINJIMA, KAD GOD STE TO U PRILICI. ODBACITE VLASTITI EGO, TO JE NUNO ZLO. I NABACITE OSMJEH NA LICE, KAO TOE. KAU DA OSMJEH OTOPI SANTU LEDA, OTKLJUA SVA VRATA. I ISTINA JE. POGLEDAJTE TOIN OSMJEH, OTOPIO BI CIJELI JUNI POL, I HIMALAJU, I SIBIRSKE TUNDRE. TOE JE BIO NAA NADA U BOLJI SVIJET. JER KAD BI SVI BILI KAO TOE, NE BI BILO TOLIKO NEPRAVDE, GRUBOSTI I GLUPOSTI NA

232

SVIJETU. I NE ZABORAVIMO, NITA NA OVOM SVIJETU NIJE SLUAJNO, IZA SVEGA TO SE DOGODI, STOJE ILI LJUDI, ILI TA NEKA VIA SILA. IZA TOE STOJI TA VIA SILA, SVEVINJI BOG. POSLAO NAM GA JE DA NAMA, NAPAENIM BALKANCIMA, OTVORI OI I DA NAS NAUI KAKO ISKRENO IVJETI I VOLJETI. I DA NAM POKAE DA JE LJUBAV NAJMONIJE ORUJE KOJE SVIJET POZNAJE. HVALA TI TOE, TO SI RUIO GRANICE. ASTRA: Za Toseta kao covjeka i kao umjetnika uvijek je bilo tesko naci one prave rijeci,jer upravo tih pravih koje ga trebaju opisati jako je malo.On je jedan od rijetkih koji je sacuvao dusu i vodjen srcem ostao dostojanstven.Bez obzira koliko ga opsjeli losi ljudi na putu ka cilju,on nikada nije dao da zamagle njegovo srce,jer su odatle uvijek dolazili pravi i jedini istinski uspjesi.Jedan pravi covjek,jedan pravi umjetnik koji je rodjen u plamenu ljubavi,koji je sirio tu ogromnu vatru ljubavi svojim osmijehom i svojom jednostavnoscu.Zavoljeli smo ga u trenu,tako jednostavno i tako jako,a on je nama pruzao mnogo vise svojim radom.Uvijek je govorio da nas voli.I stvarno nas je volio,ali ne rijecima vec djelima kojih je mnogo!Njegova djela ce uvijek biti urezana u nasim srcima i nasem sjecanju,njegov osmijeh ce uvijek da sija,njegov glas ce da nam bude zvijezda vodilja,a njegova dusa ce uvijek da bude prisutna u nasem drustvu,u nasim srcima!Tose nas nikada nije napustio i to nikada nece.On je tu sa nama,zauvijek!

* * * Male stvari mogu ovjeka usreiti, ali ga i raalostiti. Sama sam svjedok takvih sluajeva. Svjedok sam toga da samo jedna rije moe uiniti da vie nita ne moe biti isto. Na bolje ili na gore, ali jednostavno doe do promjene. I najee je u pitanju to da ljudi ne misle ono to govore, ali eto, izgovore tu rije i time zapeate mnogo toga. Jedna arapska narodna poslovica kae : etiri se stvari ne mogu vratiti - izgovorena rije, izbaena strijela, protekli ivot i proputena prilika. Malo sam razmiljala o ovoj poslovici i dola do zakljuka da su sve etiri spomenute stvari jako povezane. Zbog samo jedne rijei moemo propustiti priliku, prerano ili prekasno izbaciti strijelu ili upropastiti sopstveni ili tui ivot Kao da je znala da sam o tome razmiljala, panju mi je privukla nova meta. Djevojica od oko 13 godina je sjedila na krevetu prekrivenim rozom, mekom dekom. Jednom rukom je brisala suze sa mladog, namrgoenog ela, dok je drugom nestrpljivo opkala vrh jastunice sa jednog ljubiastog jastuia u obliku srca. S vremena na vrijeme bi ustala, dola do radnog stola, sa istog podigla duguljastu au, prodrmala nekoliko kockica leda u njoj zamiljeno gledajui u zid, a tada bi se vratila na meku deku. U tom trenutku joj zazvoni telefon. Ona se javi i sa druge strane zau poznati glas svoje vrnjakinje i u isto vrijeme najbolje prijateljice.

233

Joj, kako je mrzim. Rekla sam joj da svi iz razreda idu na tu zabavu i da mogu ostati do kada hoe, ali ona me ne puta. Joj kako me nervira, mrzim je sad bih je ubila. Ba me briga to me je rodila. Da, tako otre i grube rijei su izale iz tih malih, rumenih usta. I ja se nanovo zamisli. Da li bi ta ista djevojica poalila da zna da su joj to posljednje rijei na neki nain upuene majci? Da li bi proklinjala sebe do kraja ivota da u trenutku tog svoj neiskrenog monologa, nastalog u ljutnji, njena majka ode i uhvati moju prijateljicu Smrt za ruku? Pitam se da li se ljudi ikada to zapitaju. Zaista su u pravu kada kau da su rijei samo formalnost, ali bilo to istina ili ne, ljudi su sami krivi to su odluili da ih rijei bole. Da rijei osjete. Da o njima razmiljaju. Da smiljaju ta kome da kau ponekad po nekoliko dana, mjeseci, ak godina Da ih bole i da ih isto tako tjee. Pored tih rijei izgovorenih u afektu postoje i one lijepe, koje djeluju kao melem na tek otvorenu ranu, koje ublauju bol, koje tjee, koje uspavljuju, koje stvaraju iluziju koja nam pomae da neke stvari, prebolne za nae oi, ne vidimo ili vidimo manje jasno. Ma, nisu rijei ni bitne, koliko injenica da li ih elimo izgovoriti ili ne i iz koje namjere. Vratimo se djevojici. Ona tada osjeti da je neko stavi ruku na bravu njenih vrata. Neto promrmlja u slualicu i spusti je. Na vratima njene sobe pojavi se njena majka. Na sebi je imala kariranu kecelju sa nekoliko fleka. U desnoj ruci je drala tanjir sa komadom kolaa. Omiljenog djevojicinog kolaa. Vidjevi ta joj majka nosi, u njenom oku se pojavi iskra, ali ona sebe natjera da djeluje ljutito. Tada majka ree :Nema pravo da se ljuti. Ja sam ti majka i volim te i sve to radim radim za tvoje dobro. Jo si mlada da bih ti dozvoljavala neke stvari, te se tada priblii stolu na kojem je stajala aa sa ve na pola otopljenim kockicama leda i spusti do nje tanjir sa kolaem. Djevojici su nestajali tragovi mrgoenja na licu pratei kola pogledom. Ne elim da se svaamo. To najbolji prijatelji ne bi trebali raditi. Ako hoe, sutra pozovi prijatelje iz razreda da dou da se malo zabavite, uzmite filmove u videoteci, a ja vam mogu pei palainke. Na ove rijei djevojicino lice se ozari i ona skoi sa kreveta i zagrli majku. Roditelj osjea bol kada vidi suzu na licu svog djeteta. Ona ga pee. Kako suza klizi niz obraz njenog eda, on osjea kako mu ogromna vatrena kugla prelazi tijelom bezbroj puta. Roditelj e uraditi sve da njegovo dijete ne pati, da ne bude povrijeeno. Sve to je u njegovoj moi A ako je u pitanju neto to on ne moe sprijeiti, on e patiti, on e se gristi, on e polako venuti, ali mu koliko god da ga boli, lijepe rijei mogu pomoi Mogu ga utjeiti. U tom trenutku sam se nagnula i prela pogledom preko novih tema na forumu. Hm.. Pitam se koliko li su nove, kada sve govore o neem tako tunom. Da, tema je o utjenim rijeima upuenim Toetovoj porodici Nijemijasno: Postovana obitelji Proeski, Vaseg sina nisam nikada srela, a ipak je uradio najvecu stvar za mene i moju dusu.Osjetila sam to onog 16 tog oktobra, kada se negdje gore u svemiru nagodio sa Bogom,i ponudio svoju dusu za duse mnogih koje su trebale taj dan da odu zajedno sa njim.....Isto tako nesebicno kao sto je sve u zivotu radio.... Moja dusa je bila jedna od mnogih koja se taj dan uputila gore, uhvatio me za ruku tada i onako dzentlmenski ju poljubio rekavsi: ''Damice idi vrati se, ja cu da se pobrinem za sve, budi sretna'', ponudivsi mi prelijep osmjeh koji me ugrijao i vratio u stvarnost.....

234

I kako da mi neko povjeruje da mi je neko koga nisam poznavala spasio zivot,i moje roditelje postedio boli.... Jos uvijek mi odzvanjaju rijeci doktora: ''Draga nasa, ti si izgleda imala andjela cuvara koji te je vratio u zivot''.Taj dan sam cula da je dusa naseg andjela tada tog trena utonula u vjecni san. Bio je i ostao moj andjeo cuvar....... Kako da ja njemu, milom dragom, vratim,sto je odledio mojih 28 godina, ugrijao ih i onako sa osmjehom gledao kako se svih 28 latica viju na vjetru....?Kako da ja prihvatim sto je dozvolio za dobrobit drugih da njegovih 26 godina bude zaledjeno?.... Nisam vjesta u rijecima hvale, ali sam pocela da ucim od zlata Vaseg,Vaseg djeteta milog,naseg andjela, sve sto sam trebala znati i ciniti, a nisam.... Moje roditelje je postedio boli, voljela bi da i ja Vas mogu utjesiti bar malo.... Mozda se jednog dana usudim da Vam ispricam ovaj njegov nesebican gest, nekada, kada bude bilo lakse vrijeme,prividno lakse (jer nikada nece biti lakse).... Moje ''hvala'' njemu ce se ocitovati do kraja zivota... HVALA MU,ANDJELU VASEM, NASEM I MOM....... HVALA VAMA STO STE CIJELOM BALKANU PODARILI OVAJ NAJLJEPSI, NAJCISTIJI, I NAJPOSEBNIJI CVJET KOJI CE VJECNO DA CVJETA U NASIM DUSAMA, JER CEMO GA MI VJECNO ZALJEVATI NASIM SUZAMA.... I kako jedan stih rece: BOG JE SVIM ANDJELIMA PODARIO KRILA OSIM NJEMU, JER SE PLASIO DA MU SE NAJLJEPSI ANDJEO NE IZGUBI. (ZATO GA JE PUSTIO DA HODA MEDJU NAMA) Tog 16 oktobra,mojih 28 godina zahvaljujci pruzenoj ruci pomoci njegovih 26 godina .... clanica TOSE PROESKI FUN CLUB Sogancic: Potovana obitelji Proeski, Nadala sam se da u vam pisati nekom drugom prilikom, ali eto, takve su okolnosti kakve su, i ja ipak nisam odustala od ideje da vam se obratim. Mlada sam, nisam roditelj, i mislim da bi bilo apsurdno da vam napiem da znam kako vam je, ali eto, mislim da barem mogu napisati da mogu pretpostaviti kako se osjeate. Iako sam mlada, i iako sam vaeg sina dotakla samo jednom u ivotu, slobodno mogu rei da sam ga mnogo voljela i da ga nikad neu zaboraviti. Eh to vam je ivot. Prije nekoliko mjeseci htjela sam vam poslati pismo u kojem vam se predstavljam i u kojem vas molim da mi o njemu piete. Da mi kaete kakav je bio kao dijete, kao tinejder, da ga bolje upoznam kad ve nisam imala priliku sve to uti iz njegovih usta. Napisala sam vam mnogo toga, ak sam i svoju nevjetu irilicu dovela do savrenstva. Napisala sam vam kako smatram da ste ga savreno odgojili, da vam je on najbolje to vam se moglo desiti, ali da je u isto vrijeme on sve to predstavljao i meni. Ponosom bi mi se ispunile grudi svaki put kada bi on zakoraio na scenu, posmatrala sam ga i jo uvijek ga posmatram kao neto svoje.

235

Znam, nije lako, ali ta sad? Toe se nikad nije ljutio, ali sada bi zasigurno bio ljut na sebe da zna koliko nas je rastuio svojim odlaskom, zato, ne tugujete. On je tu. Zar ga ne vidite? Ja ga vidim. Evo, sjedi do mene, blago se smjeka i svojom mekom rukom me upravo potapao po ramenu, kao da time odobrava ovo to vam piem. Evo, jo malo pa e mi pomoi s uenjem, a kada veeras izaem da se naem sa drutvom, on e biti do mene, plesat emo i pjevati, vjerovatno uz njegove pjesme. On je tu, zar ga ne vidite? Zar ga ne osjetite? Vjerovatno vam upravo u ovome trenutku brie suze s lica, vjerovatno uiva u mirisu hrane koju spravljate, u mirisu njegovih omiljenih jela koja ste mu pravili kada bi se vratio s turneje. Zar niste primijetili da on u svaki va dan unosi sunce kojim kupa vae lice, da unosi zvuke onoga to je pravio, zato je ivio? Mnogi kau da e Toe ivjeti kroz svoje pjesme, u svojim pjesmama. I da, u pravu su. To ipak nisu samo rijei koje ujemo kada pustimo jedan od njegovih CD-ova. Pojaajte malo jae njegove pjesme. Izmeu stihova ete uti njegov glas koji govori da je jo uvijek tu i da e ostati. Znam da je tako jer ja njegov apat ujem, a sigurna sam da ete uti i vi. On e biti tu kada budem nanovo oplakivala ispit koji sam pala, svau s majkom ili prijateljicom, kada budem oplakivala svoje ljubavne neuspjehe, ali e se takoer smijati sa mnom kada naiem na nekoga ko e me usreiti u bilo kojem smislu. On e biti tu kada kaem ljubavi svog ivota ono sudbonosno da da me zagrli i prvi mi estita, i tada u nanovo osjetiti njegov parfem. On e biti tu kada budem u naruju po prvi put drala svoje dijete koje e imati neto njegovo, potrudiu se da ima Da, on je tu. Kad god vidite da vam suza sa lica nestaje, on ju je obrisao. Kad god osjetite neki prijatan miris ili ujete prijatan zvuk, to je on proao kraj vas mirisan i sretan neto pjevuei. Zato, ne troite dane na suze, troite ih na njega. I vjerujte on bi to i htio S potovanjem, Emina Sestra Vera: Budimo bolji i paljiviji prema roditeljima, jer to je i Toe radio. Ako ujemo da netko govori runo o drugima odgovorimo rijeima razumjevanja i pomirenja, jer to je i Toe radio. Budimo djeca Boija, a ne ovice izgubljene u kaosu svijeta, jer to je i Toe radio. Budimo njeniji, smireniji, bolji prema svakom ljudskom biu, jer to je i Toe radio. Ovo uope nije lako ispuniti, ali ako doista Tou volimo, poeti emo mijenjati naa srca. Vrijedno je tako ivjeti. Opet osjetim neku teinu, neki teret... Moda je ipak dosta itanja za danas. E kad bih se samo tako mogla odmoriti i od razmiljanja, ali kad god ujem da je Smrt izala i da je zalupila vrata svojih odaja, onaj 16. Oktobar mi se prevrti u glavi, ona ugasla svijea sa njegovim imenom i ona mokrina koju sam osjetila. itanje mogu okonati, ali postaje mi svakog dana sve vie evidentno da razmiljanje ne mogu, iako mi nije jasan razlog toga.

236

* * * Nikada mi nije bilo ba najbolje jasno zato ljudi imaju obiaj da ustanu u gluho doba noi, da se etkaju po sobi, kui ili dvoritu gledajui u strop ili nebo, bilo ono pri tom prepuno zvijezda ili prekriveno oblacima teget nijansi. To bi opisali kao stanje nesanice, nemira... Ne mogu da spavaju, iako su umorni, iako im organizam vapi za snom, iako njihovo tijelo eli da se uvali u udobnost kreveta, oni su budni. Budniji nego inae. E pa evo, ja, nemam opravdanje za taj neki nemir. Ne mogu rei da sam pospana niti da ne mogu da spavam, jer svakako nemam potrebu za time, ali eto, nemir je prisutan. Nemam niti plafon niti nebo u koje bih gledala, pa se opet naginjem nad te nesretne, a u isto vrijeme sretne forumae, da ih gledam. Da, sretni jer je ast voljeti ovjeka kao to je Toe, a opet nesretni jer ne postoji vie niti jedna mogunost da ga dotaknu. Mislim da u zadnje vrijeme slabije i hodaju po sobama, jer jedva ekaju da utonu u san da vide njegovo lijepo lice, da ga dotaknu, a prije nego se to desi, mole da san bude to stvarniji, to dui, a opet da trenutak buenja ne bude mnogo tuan jer je divnom snu doao kraj. elja da im taj trenutak ne bude tuan nee biti ostvarena i oni su toga svjesni Barem ne zadugo *anna* :

237

MOLITVA TODORE ANDELE NEBESKI, PODARI MI SNAGE I MILOSTI S NEBA POGLEDOM ME PRATI KAD JE TESKO UZ MENE BUDI CUVAJ ME DANJU I NOCU DO TRENA KAD KA TEBI POCI CU !!! Elen4e: Odam vo Krusevo Da mi e bar da znam, da znam deka si sreken, deka ti e ubavo tamu.. kaj i da si. Da mi e bar da sonam deka si nekade kaj Boga, deka pees so angelite.. ne ne vo angelskiot hor zosto tvojot glas zasluzuva mnogu poveke.. ne, Ti Tose ti sigurno mu pees na uvo na Boga. A Toj uziva vo sekoja nota vo sekoj tvoj stih.... Ako voopsto ima nesto gore, zosto taman koga ke se smiram taman koga ke najdam barem troska mir ke mi se pojavi slikata od tvojot grob... od toj krst so tvoeto sveto ime... od tie cvekinja.. pa zar toa mu e zablagodaruvanjeto na Boga za se sto napravi i kaza vo Negovoto ime? Angelu mnogu mi e tesko, premnogu mi e tesko da se spravam so seto ova. Mislev, iskreno mislev deka odenjeto vo Krusevo ke mi pomogne no naprotiv mnogu mi e poloso. Slikata od tvoite roditeli skrseni od taga na tvojot grob ne mi dava mir. Zborovite na tatko ti... tie bolni zborovi mi se vrtat niz glava.. Sine, sine moj, Todorce moe, go sakas li taticko Todorce, me sakas li since, ako me sakas zemi me kaj tebe sokolce moe .. Vrati se sine, dojdi si doma kaj tato i mama i cece, te cekame site sine, dojdi si doma. I kako sega Tose kako da ne placam.. kako da ti podaram nasmevka koga tebe te nema. Kako napred koga covekot sto mi bese radosta, sto mi pomagase koga mene mi bese tesko .. kako napred Tose. Bolkava stvarno sekoj den e se pogolema i pogolema.. I eve veke nekolku dena odkako se vrativ od tvoeto Krusevo i celo vreme mi se mislite tamu. Se vozam vo avtobus vo Skopjevo vo mislite go cekoram patot od planet do kaj tebe. Tie ulici po koj ti si odel.. toj sneg po koj ti si gazel.. toj vozduh .. cist .. planinski koj ti si go vdisuval.. samo tamu mi se mislite. Tose, mu trebas na Krusevo Tose. Im trebas na tvoite drugari, na tie sto bea so tebe i koga ne bese peac, na tie sto bea sekogas tamu koga ti trebase pomos, na lugeto koj se raduvaa i placea zaedno so tebe. Premnogu im trebas. Dodeka sedev vo Klub Planet mi se pojavi nasmevka na liceto koga ja vidov dupkata na tavanot koja si ja napravil ti koga si se veselel so drugarite... i potpisot do nea. Probuvam da si zamislam kako si bil gord na taa dupka.. i so nasmevka.. taa tvoja edinstvena nasmevka si se potpisal .. Tose Proeski ... i za mig taa nasmevka mi iscezna, vo toj mig se setiv deka ti ne si tuka da napravis uste ednas takva dupka.. i samo gledav nakaj vratata i tamu so saati te cekav se nadevav deka ke vlezes nasmean ke se gusnes so drugarite.. ke se napies GinTonic.. ke frlis eden pogled preku ramo nakaj mene i ke mi podaris edna nasmevka .. i taka ko luda zjapav vo vratata... gi gledav tvoite sliki na zidot na Planet i si placev... nemozam veke Elen4e: Vecerta pred da trgnam vo Krusevo mi bese dosta tesko. Imav nekoj predosekaj deka nesto loso ke mi se sluci, no sepak nemase teoretski sansi da ne odam vo Krusevo zatoa sto predhodniot pat jas ne se zboguvav so Tose mu rekov deka pak ke dojdam. Do 5 I pol zborev so Bojana na MSN i taa neuspesno probuvase da me ubedi da ne odam vo Krusevo. Otide Bojana das pie I legnav I jas iaku nemase smisla da se legne zosto vo 6 I pol trebase pak na noze da bidam. Go zemav meceto sto go spremav za Tose so mene vo krevet I guskajki go zaspav. Se razbudiv vo 7 i za 15 minuti se oblekov i trgnav da baram taksi. Vlegov vo centralata na

238

Bel Mercedes I kazav do kade mi trebase taksi. Zenata celo vreme probuvase da najde kola no ne.. ko da nekoj me sprecuvase da odam takov osekaj imav.. a vreme imase mnogu malce zosto vo 7.45 trga avtobusot nakaj Krusevo. Bel Mercedes nemase taksi, zenata se javi vo Plava Laguna.. NISTO .. se javi vo Vodno NISTO.. se javi vo RIVA I tamu edvaj najdovme taksi. Ama jas veke mislev deka nema sansi da stigneme do zeleznicka za tolku kratko vreme. Fala Bogu, gospodinot Sofer bese raspolozen pa vo mnogu brzo vreme me donese do zeleznicka. Trcav nakaj blagajnata da kupam karti I sednav vo avtobusot. Avtobusot bese dosta poln takada trebase da odam skros pozadi za da si najdam mesto. I sednav tamu do prozorot soferot ja ponisti kartata I gi staviv slusalkite vo usi. Djurdevdan odkako go cuv Tose kako ja peese taa pesna uste vo Utrecht na koncertot jas mnogu cesto ja slusam. A denta pred da trgnam nakaj Krusevo go vidov Tose kako ja pee na BTR.. P R E K R A S N O ko I sekogas. Zavrsi pesnata I avtomatski ja selektirav celata diskografija na Tose. Posto nemav spieno ic taa nok.. jas posle nekolku pesni zaspav. Me razbudija kapki voda koi vleguvaa vo avtobusot zaradi toa sto prozorite ne bea kako sto treba. Go smeniv mestoto I otidov na drugata strana od avtobusot. Vratot me bolese zatoa sto mi bese svitkan od spienjeto. Grbot istotaka no se imase smisla zosto znaev kade ke pristignam. Pak zaspav. Se razbudiv vo Krusevo. Neznam nemozam da vi go opisam custvoto nemozam da vi kazam sto custvuvam koga vleguvam vo toj grad. Taga, ti stanuva jasno zosto nasiot Tose tolku go sakal I kolku tie go sakaat .. a nego go nema vo nego.. go nema da se proseta po ulicite go nema vo planet .. go nema. Od prviot moment vo Krusevo se custvuvav ko doma.. ko da bese toa mojot grad.. ko da sum rodena tamu.. mnogu cudno. Lugeto istotaka se prekrasni, gostoljubivi luge, zborlivi Definitivno znam zosto Tose kaj I da bil sekogas se vrakal tuka. Odam po ulicite nakaj Planet (da go nauciv Krusevo, znam da se snajdam) so grutka vo grloto.. Sekade kade I da se svrtite se gledaat negovi sliki, se slusa negovata muzika, se spomnuva negovoto ime. Se ama bas se podseka na nego. Pred da vlezam vo Planet znaev deka ke mi treba kredit za denov.. za da se dopisuvam so Meri.. Bojana.. Magdalena.. no vo trafikata nemaa kredit ama imaa simkarticki so kredit vo niv. Toa znacese deka moram da kupam nov broj ako sakam da imam kredit za denot. Kupiv dva (znam kolku se dopisuvam so devojkive.. znam deka 200 den kredit nema da mi bidat dosta). Ete prvata poseriozna ugornica nakaj Planet. Pazejki da ne se liznam od snegot koj se stopil pa stanal mraz se kacuvav nagore. Srcevo pocna da mi lupa jako zosto znaev deka se priblizuvam do Planet. Otvarajki ja vratata na Planet .. pak nekoe cudno custvo.. Tose ja otvaral ovaa vrata I site mu se raduvale koga vlegol Tose ja pipnal ovaa kvaka.. Tose go gledal ova staklo Tose go nema. Vlegov vo Planet I na levata strana ima ko komoda so na nea Kniga na Zalost I mnogu sliki na Tose. Jas sekogas koga ke pominam pokraj toa se prekrstuvam I ja baknuvam slikata na Tose. Se pozdraviv so eden od lugeto sto rabotat tamu koj veke me znaese od predhodniot pat. Poracav edno toplo cokolado zosto vo avtobusot se smrznav, pa da se stoplam pred da odam kaj Tose. Sekogas koga ke vlezam vo Planet pravam krugce za da gi vidam (pak) site negovi sliki koi se staveni na dzid. I mojata najomilena slika so Bas moram sekogas da ja dzirnam pred da sednam. Vo toj moment nemase nikoj vo kaficot od lugeto sto gi zapoznav predhodniot pat pa sednav sama na edna masa. Dodeka go pijev toploto cokolado ja mestev novata simkarticka za da javam deka stignav vo Krusevo. Nemozev a da ne dzirnam nakaj dupkata sto nasiot Toska ja napravil koga bil vesel. Odkako zavrsiv so toploto cokolado plativ I trgnav nagore. Na izlguvanjeto od Planet pak, po navika se prekrsiv I ja baknav slikata na Tose i izlegov. Patot od planet do kaj Tose e cel ugornica. Toj pat e najteskiot pat na koj do sega sum koracela. Ne samo zatoa sto kondicijata mi e NULA nego zosto znam sto me ceka gore I pak odejki nagore celo vreme si mislam.. ova e patot po koj Tose odel, ova se kukite koj gi gledal dodeka koracel, tamu e majstorot koj Tose sigurno go pozdravuval, Tose isto proagal

239

pokraj ovaa crkva koja e malku podolu I znaejki go nego se prekrstuval.. taka I ja se prekrstiv. Odejki nagore placev vo sebe.. zborejki mu na Tose.. a be Tose.. Bozik e.. kaj si ti.. tebe te nema .. Bozik e Tose a tvoite se sami doma I placat po tebe.. kaj si be Tose Dojdov do edna raskrsnica. Vo toj moment sekogas pocustvuvam ogromna bolka znam deka ako svrtis levo na taa raskrsnica ke stignes do kukata na Tose.. Kukata kade sto pred 3 meseci Tose ke vlezese I ke ja razveselese celata.. kukata od koja se slusase negoviot glas a sega e kukata kade sto se majka mu I tatko mu koi sigurno skrseni od bolka sedat vo dolniot sprat na kukata I placat li placat kade sto e sestra mu koja pricekuva luge na negoviot sprat vo negovata soba.. kade sto mu se vnucite kade sto mu se trenerkite zakaceni na zid.. kade sto mu e sintisajzerot.. bolka.. ogromna bolka. Prodolziv pravo na raskrsnicata.. pokraj mene pominuvaa koli od nasekade.. Hrvatska, Srbija, Bugarija, Skopje, Ohrid I site koli odat.. da .. kaj Tose. Uste malce odev nagore I veke grobot na Tose mozese da se vidi. Guzva.. imase mnogu luge za razlika od predhodniot pat. Ne ocekuvav.. Gi drzev solzite vo sebe dodeka ne stignav do portata na grobistata.. od tuka na levata strana e grobot na Tose.. na samiot vlez na grobistata.. Tuka pociva mojot heroj, tuka pociva nasata gordost, tuka pociva Golemiot Covek.. Junak.. Tose. Samo eden pogled na slikata kade sto se gleda Tose so negovata nasmevka I tie oci sto bukvalno sjaat mi bese dovolen.. a da ne zboram za krstot.. za mecinjata za lugeto sto stojat okulu nego.. za svekite sto gorat.. za cvekinjata.. seto toa e premnogu bolno da se gleda. Veruvajte mi pak taa bolka.. ogromna.. pak tie solzi pak neveruvanje deka Tose stvarno e zakopan tamu Otidov kaj grobot zapaliv sveki za nas .. za Negovite .. za Ljilja.. za Andrijana.. Se prekrstiv I go baciv Krstot placejki premnogu e bolno luge. Pred 2 godini go bacuvav Tose, na koncertot vo Holandija I go guskav sega bacuvam drven krst so Negovoto ime e na nego. Placejki otidov I nakaj slikata .. I gi baciv tie negovi najubavi oci I sednav na klupata. Peliska: Kako bi rekao A.B. imi "ja koracam uspravan i svean kao pored tebe". Ja ne bih rekla da sam preboljela Toetovu smrt, rekla bih da sam je prihvatila. Imala sam priliku uti svjedoanstvo ovjeka, vjernika koji je doivio kliniku smrt i koji uvijek ponavlja za neiju smrt "otiao je tamo di je lipo" i jo neto lipo to je rekao za jednog momka koji je u komi "nema straha, on ako je dostojan Neba doi e kui ako ne, vratit e se u ovu "suznu dolinu". Ja sa Nebo al isto u ga spomenuti Bogu u svojoj molitvi." Govorim o vjerniku, kalibra kakav je bio i Toe... Zamislite Toinu sreu kad je doao "doma", Bogu... Spomenite ga u svojim molitvama jer uostalom samo smo mi u ovoj "suznoj dolini" i zato pokuajmo svi nai pravi razlog za na ivot i uinit ga kvalitetnijim i boljim, i nama i svima oko nas... O sigurna sam da tada emo svi prihvatiti Toinu smrt, ne kao neto to smo eljeli, ve kao radost koju nam je dao njegov ivot... Samo budite "uspravni i sveani kao pored njega"... Biljana PG: Ja ga nisam preboljela, nisam cak ni prihvatila da ga nema. Ne znam da li cu ikada moci. Danas sam dobila kritike kako bih trebala malo oladiti ali ja i na sam pomen toga namrstim se i tema je zavrsena. Kad gledam koncerte malo sam mirnija jer imam osjecaj da je u tom momentu na koncertu i srecna sam pa igram i pjevam, sve dok ne krene Tajno moja. To je

240

prva pjesma koju sam cula od njega jos davne 2000. i tu je pocela moja ljubav prema Tosi. Kad nju pjeva ja ne mogu a da ne vristim od placa. Trudim se da ne gledam snimke na kojima pise IN MEMORIAM bas zbog toga da me ne bi stalno podsjecalo na surovu istinu. U mojim mislima i snovima je on i dalje tu i taj dio dana najvise volim, kad legnem u krevet onda moje misli mogu sve. I da vrate vrijeme i da ga zamisle na nekom novom koncertu gdje smo mi sa foruma jedina publika i da se sjajno provodimo. Ponekad se trudim da sto duze ostanem budna iako ujutru radim samo da mogu da mislim na njega. Mozda zvuci nenormalno ali tokom dana sam u kontaktu sa puno ljudi koji mi ne dozvoljavaju da se osamim u svojim mislima. Ponekad djelujem odsutno kao da nisam tu, ne dopiru do mene nikakvi zvuci, ni telefon sto zvoni, ni majka koja me uvijek nesto ispituje, ni da li je neko usao u prostoriju ili nije. Nikog ne primjecujem. Istina nasmijem se s vremena na vrijeme kad dodjem ovdje i kad udjem u neku veseliju temu. Ali na tome se sve zavrsava. A sta se promijenilo kod mene njegovim odlaskom? Puno toga. Sad malo vise zovem svoje prijatelje i porodicu, samo da im cujem glas i pitam jesu li zdravo, malo vise obracam paznju na svu onu djecicu koja te zaustavljaju na ulici da pitaju imas li nesto da im das. Sad mi je mnogo stalo do ljudi koje poznajem samo preko poruka na forumu. Uznemirim se kad ih nema po pola dana ovdje a znam da ne mozemo 24 casa biti tu. Postala sam paranoicna pa nocu udjem kod brata u sobu samo da vidim da li dise. Zovem ga hiljadu puta kad izadje negdje ako znam da je otisao kolima. I znam da ne valja tako ali sta da radim. Tose me je naucio mnogim stvarima i zato ne mogu da prebolim. I ne mogu da prebolim one oci i njegov osmijeh. Nikada necu moci... Tiina: Kako sam preboljela? Nikako. Izgubila sam puno dragih ljudi, u ratu, u prometnim nesreama u gluposti. Boli me jedino to to nitko od tih ljudi nije bio kriv za to sto nim se dogodilo. Ali, vjerujem u Boga i vjerujem da zna sto cini. Trebao mu je andjeo i pozvao ga je sebi. U pocetku sam cak i bila ljuta na Boga, na svakoga, sjetila sam se dogadjaja od prije 3 godine kada sam izgubila prijatelja, u prometnoj nesreci, i to na datum 16., i bilo mu je tek 20. Vise nisam ljuta, sve ima svoj razlog. Vjerujte mi cure, vrijeme ne cini da zaboravite, ali cini da se pomirite da je to tako i da tako mora biti, a to je velika stvar. Vjerujte mi, govorim iz vlastitog iskustva. U svemu postoji i vedrija strana. Danas se ne ljutim, dane provodim u zahvali, Tosi sto je srusio i posljednju predrasudu u meni, sto me ucinio boljom osobom i naucio me da cjenim sebe i znam tko sam, ali s druge strane i cjenim podjednako svakoga bez obzira na uvrijezene razloge zasto to ne bih trebala, da svatko zasluzuje priliku, da budem skromna... Zahvaljujem i Bogu sto nam ga je poslao, dao mu blagoslov da radi ono sto najvise voli i uveseli nas, zhvaljujem sreci sto sam imala prilike vrijeme provesti s njim. To je vedra strana koju se trudim vidjeti i prihvatiti. Budite zahvalni i volite se, cinite sve sto mozete odmah, ne odgadjajte jer zivot je prekrasan ali i prevrtljiv, moze se unistiti u trenu. Modesty25: Zatoa sto vistinski si go sakala TOSE NASETO MILO DOBRO SLAVEJCE . NE SI OSAMENA VO TAGATA I BOLKATA VERUVAJ,NIE SME SITE TUKA,NIE NEGOVITE LOJALNI OBOZAVATELI..NE IMA 1000000 SPLOTENI VO EDNO..SAMO ZA NEGO..SAMO TOJ GO UMEE TOA..SAMO TOJ GO PRAVESE NEVOZMONOTO..SUM BILA NA MNOGU KONCERTI NO NA NEGOVITE KAKO DA NE NOSESE VO DR SVET,KAKO DA NI DAVASE KRILJA I LETAVME SO NEGO VO PREKRASNI VOLSEBNI MESTA VO NEKAKVA CYDESNA ZEMJA..SE BESE MAGICNO..i JAS PLACAM ZA NEGO PA I VCERA NA POLNOC POMISLIV NA NEGO TAZNA NOVA GOD PRETAZNA NO TOJ E BESMRTEN NIE KE MU PODAREME VECNOST SO SOLZI DELA POSVETENI NA NEGOVATA DEJNOST KE GI PEEME NEGOVITE PESNI KE GO SPOMNUVAME...NIE SME NEGOVITE APOSTOLI,NEGOVITE VERNI FANOVI...TESKO E BEZ TEBE TOSE NE

241

E NISTO ISTO..DEL OD MOETO DETSTVO,MLADOST,ZIVOT ZAMINA...TOLKU REFRENI STO ME POTSETUVAAT NA STARI LJUBOVI,TI BUDESE SE STO E DOBRO VO NAS..TOLKU PESNI ISPEANI I SLUSANI VO ROMANTICNI MOMENTI..PREUBAVA EUFORIJA I EXPLOZIJA OD EMOCII I VOZBUDA NA TVOITE KONCERTI..BRZO SRCEBIENJE VO TVOJA BLIZINA..KOGA POMINUVASE KRAJ NAS ZANEMUVAVME..PRVITE LJUBOVNI BOLKI I SOLZI VO MOITE UBAVI 16 TI GI PRIDRUZUVAA TAZNITE NOTI NA NEKOI OD NAJDOBRITE TVOI BALADI..NEZNATA "NEMIR" SI JA POSVETIVME SO EDNA DRAGA LICNOST..TVOJOT GLAS NE MAGEPSA SITE!!SE OSEKAM PRAZLIRIANO PRAZNO NEMOCNO BEZ TEBE..KAKO DA NEMAM POLOVINA ZIVOT,KAKO DA MI NEDOSTIGA VITALEN ORGAN NE VERUVAM VO BOGA IAKO ZVUCI SUROVO ME NALUTI ZATOA STO NE SE SMILUVA AKO POSTOEL ZOSTO NE GO ZADRZA KAJ NAS?!KAKO ZASLUZIL?!POKRAJ TOLKU ZLOBNICI BAS NAJDOBROTO ANGELCE CISTO I PREDOBRO?!KAKO DA PRODOLZIME BEZ NEGO...KOGA SE E TAKA BEZNACAJNO,NEVAZNO,SIVO,..::(DA TI KAZAM DEKA TE SAKAM TOSE,PREMALKU E,JAS UMIRAM PO TEBE NERICA : ljudi moji,opet se vracam na ovu temu,mada mi bude samo jos gore,ali ni ovako nije nista bolje...zavaravam samu sebe da sam prihvatila,da sam korak vise na onoj ljestvici,ali mi se cini da iz ovog nema izlaza... znam da drugacije ne ide,znam da se zivjeti mora,znam da njega nista ne moze vratiti,pa ni ove silne suze,ali ljudi moji,ja necu da se pitam je li njemu dobro,necu da me odozgo gleda i smijesi mi se,ja hocu da je on TU,da mu je dobro ali ovdje na zemlji,da se smije ali svojim roditeljima ,da pjeva svojoj Andrijani i pomaze djecici...sad slijedi ono:on je gore sretan,smije se svima nama,pjeva sa andjelima,i ja cvrsto vjerujem u sve to,ali meni to nista ne pomaze...mnogo vjerujem u Boga i znam da je imao razlog za ovo,ali to saznanje mi bol ne ublazava...stid me je sto sam prvih dana bila bijesna na sve i svakoga,i mozda je to neki pomak jer znam da vjeru nisam nikad izgubila,ali sta da radim sa ovom boli???sta da radim sa ovom zeljom da one okice budu ovdje,onaj osmijeh bude ovdje,da ono srce kuca ovdje kod nas i obrise tugu njegovih roditelja,Andrijane i svih nas??? Hiljadu puta sam rekla sebi da sam sebicna i da to ne smijem traziti,pa cak ni da mi Bog pomogne nositi ovo breme,ali opet se javlja ta zelja satkana komadicima ovog ludog srca sto se zaista umorilo boreci se a svjetlo se u ovom tunelu,barem meni,jos uvijek ne nazire... Andjele,cujes li...nesto sam ti sapnula...ne zelim te prekidati u pjesmi...ali moram ti reci jednu stvar...ili je mozda bolje da ti to kazem kad se vidimo...ne,ne mogu toliko cekati...volim te,ljubljeni moj...jesi cuo?svaki dan ti to ponavljam,i ponavljat cu dok se ne sretnemo tamo gore...nadam se da cu zasluziti da budem bar na sekundu na istom mjestu sa tobom...kako bih bila pocastvovana... Te sakam,milo moje! Sestra Vera: Kad je otiao bilo mi je jako, jako tuno... Prije nego sam se prvi put javila na forumu desilo se ovo. Odluila sam jedne nedjelje otii u jedan udaljeniji manastir, koji ja povremeno posjeujem i koji zovem: ja sam se vratila kui. Tamo sam se arko molila za Tou, klekla pred ikonu Majke Boije i dubinom i puninom srca molila za njega. U jednom trenutku sam naslonila svoju glavu na ikonu i tako sam ostala nekoliko minuta. Osjetila sam odjednom kao da me je Majka Boija pokrila i bez izgovorene rijei utjeila. Meni su suze samo tekle... Kad sam se digla osjetila sam nevjerojatno olakanje i radost jer sam u srcu ula: iv je i

242

ivjeti e. Ne mogu opisati moju radost povratka "u ovaj svijet" i moju veliku elju da to podijelim s ljudima koji tuguju za Toom. Zato su se poele iz mene "izlijevati" sve one rijei molitvi za Tou , samo za utjehu drugima, jer i sama sam utjehu dobila... Sestra Vera: Vjernik sam i vjera je moje najjae sidro u ivotu. BOG JE UVIJEK LJUBAV, UVIJEK MILOSRE, UVIJEK ONAK KOJI NAS NAJVIE ZNADE I NAJVIE VOLI. Ba zato to nas voli kao svoju djecu, kao sebe same, dao nam je najvie to se moe dati, a to je SLOBODA IZBORA. Dakle, mi smo Ti koji odabiremo da li emo i kako emo BOGA voljeti. O tome kako ivimo ovaj kratki ivot na zemlji ovisi ponajvie na budui ivot u drugom svijetu. Mi ne znamo toan odogovor zato je Toe otiao tako mlad i nikada nitko od ljudi, ak i puno, puno duhovniji i bolji od nas to nee znati. Samo BOG znade Toino i nae srce i samo BOG znade toan odgovor na ovo pitanje. to se tie nae tuge i ljubavi prema Toi, rei u ono to sam ve napisala: imali smo koga i voljeti, jer Toe je, iako samo ovjek, bio u svemu bolji od nas. Ljubio je vie, davao vie, opratao vie... Toe je sada u svijetu iste ljubavi... i to je naa utjeha milky111: Pre par dana sam gledala jednu naucnu, dokumentarnu emisiju, o crnim rupama. U sustini, zakljucak koji i ovde moze da se primeni je da informacije ne nestaju, i da kada se one sakupe, na jednom mestu(bas kao sto ih mi sakupljamo ovde na forumu) time se to nesto(u nasem slucaju-Tosa) ponovo otelotvori, tj postane stvarno, zivo! Pa eto, ja zelim da verujem u tu teoriju, i samim tim, niko nikada zapravo ne nestaje, ne umire, dok god postoji njegov zivot u zivotima drugih-dok god je u secanju drugih ljudi! A evo malo pre slusam nesto o milosu Obilicu, caru Lazaru, kako su neke zene plakale dok se citala pesma Boj na Kosovu, u delu pesme gde se oni spominju! Pa pazite-t je bilo pre 700 godina, covece! A o tim ljudima jos uvek neko prica, razmislja, uci o njima u skoli. Zar to nije super? To isto ce se desiti i Tosetubar za ovo vreme dok smo mi zivi, (ziveli forumasi) on nece nestati iz price, secanja, misli, osmeha! Kroz nas eto nastavlja da zivi, kad vec ne moze biti prisutan telesno. A sta je uopste telesno, koji deo covekovog zivota? Ja bih rekla-manji! A veci je deo ono sto ostane nakon te osobe, i osecam da je na onom svetu sve mnogo bolje... Imagine... You may say Im a dreamer, but Im not the only one... Ne govorim vise reci koje su sa tobom otisle... Tuzne mi oci, sto pitanja... Zbogom Tose... nlibertine: Ja sam sanjala naeg anela. Pokazao mi je neke oiljke na grudima i rekao da radi toga ne moe vie pjevati. Potom su ga dvojica mukaraca odvela iza nekih vrata, znala sam da odlazi... ... ti oiljci, vjerujem predstavljaju ozdravljenje obzirom da su zarasli... Nadam se da je tako... Nadam se da postoji ivot poslije ovoga i da postoji mjesto gdje e na aneo upoznali malu seljanku na nebeskom proplanku...

243

... U ovim danima praznika, trebamo biti svi jaki jer sada su molitve najjae i Bog ih najvie prima... a bol? Velika, ogromna.... Bojim se, ludim.... crna333tp: U SVOJ OVOJ TUZI NASLA SMISAO ZIVOTA Reci cu za sebe...da nakon toliko plakanja...toliko tuge da sam u sebi pronasla novu bolju osobu...koja zeli biti iskrena i pravedna prema svima....koja zeli pomoci svima bila koda u bilo koje doba noci i dana...zelim pokolonit svoj osmijeh onima kojima je necija paznja potrebna, zelim se smijat i onda kad mi se place...Nakon 3 mjeseca shvatila sam da smo svi poslani ovdje na ovu zemlju s nekom misijom..koju cemo jednom u zivotu prepoznat...Ja trenutno svoju misiju vidim u tome da sto vise ljude priblizim nekoj ljubavvi, priblizim ih Bogu... Da znate koliko sam samo stavova promijenila...pocela sam bit pazljivija, pokusam shvatit ljude koji mene ne shvacaju, pokusavam razumijet i postivat ljude koji po meni doslovno pljuju,pokusavam sve saslusat i uputit bar jednu rijec koja bi ima puno znacila... U zadnje vrijeme mnogo ljudi mi je rklo da su se rasplakali na moj tekst, da im moje rijeci puno znace...a meni puno znaci to sto je vecina shvatila, da sam ja tu uvijek za sve,,,i puno mi znaci spoznaj da sam nekom bar malo olaksala dusu.... Pronasla sam puno prijatelja,,, iako su to prijatelji na internetu vecina ih je meni jako prirasla srcu.... U ovim bolnim mjesecima...pronasla sam smisao zivota, ojacala mi se vjera, osjetila sam bol kao nikad u zivotu. u sebi nosim jedan neopisiv osjecaj ljubavi...neku posebnu ljubav... A SMISAO MOG ZIVOTA JE NAJPRIJE LJUBAV PREMA LJUDIMA...PA CAK I PREMA ONIMA KOJI ME MRZE...ZELIM ZIVJETI, U MENI JE NESTO STO MI GOVORI DA KRENEM DALJE.DA USTANEM NA NOGE...DA ZIVIM ZIVOT, I SLIJEDIM PRIMJER ANDELA... TAKO CE I BIT...JER JA TO ZELIM I ZNAM DA MOGU... LJUDI SMIJ TE SE I ONDA KADA VAM SE PLACE...JER OSMIJEH VAS NE KOSTA NISTA A ONOME KOME JE UPUCEN PUNO ZNACI... Lecnula sam se. Osjetila sam kao da se neko prikrada oko vrata mojih odaja. I bila sam u pravu. Nedugo za tim, zaula sam kucanje na istim. Na njima se pojavila Smrt. Njena pojava je bila pognutija nego inae, a ona sama je zraila nekim uznemiravajuim spokojem. Mogu li ui? Da li ti smetam?, rekla je smireno. Iako me taj njen spokoj uznemirio, jedva sam doekala da ue. Kao da je u njoj uao moj spas. Spas od mog bezimenog, meni nejasnog i nepoznatog problema. Hm.. Pitam se da li sam vremenom dobila osobinu paranoinosti? Moda. U svakom sluaju, sigurna sam da po pitanju mene same postoji neki problem. Osjeam ga. Da, imam problem, i ve sam ga prihvatila iako ne mogu da ga imenujem. I eto, toliko mi je misli palo na pamet u tom trenutku kada sam ugledala Smrt na svome pragu da sam gotovo u jednom dahu rekla da bi mi bilo zadovoljstvo da ue. Tako se i nala pored mene. Tada sam osjetila da onaj spokoj, koji sam prvobitno osjetila, jenjava. Kao da se odajama proirio miris tuge. Tuge i teine. Kao da sam vidjela nau

244

koleginicu Tugu kako skakue unaokolo sa svojom torbom od prua i baca crnu svjetlucavu prainu svuda po nama. Jo uvijek ita?, pitala me tiho. Nakon to sam joj dala znak da ispravno pretpostavlja, utjela je jedno vrijeme. Zamislila sam nas u ljudskom obliku. U mom zamiljanju poprimile smo oblike dvije zdravo izborane starice. Samo nam je na elu poivala jedna bora, ona duboka koja pretstavlja neku nezaobilaznu tugu u ivotu. Gledala me svijetlim oima koje su kitile sitne bore, dok sam ja u nju uprla svoje tamne oi koje su djelovale neto krupnije jer su se oko njih, poput zraka sunca razlijevale neto ire, meke bore, pravei mi od oba oka, po jedno minijaturno sunce. Ona je spokojno sloila ruke u krilo. Gledala me ispod obrva. I eto, tako samo u mojim mislima sjedile jedna do druge. Smireno se gledajui, pogledom dajui jedna drugoj do znanja da nam je mnogo toga na pameti, ali nikako da se odvaimo da ih prevalimo preko suhih, starakih usana. Crvenilo njenih obraza ukraenih sa nekoliko liajeva mi je govorilo da je na ivici da mi kae ta joj kola oko srca, i ona tada poe. Kako joj uh glas, ona opet poprimi svoj stari, pravi oblik. Starica ispred mojih oiju ieznu i ja opet ugledah Smrt. Dolo mi je da se nasmijem, jer sam u sebi prevrtjela reenicu koju ljudi izgovore kada ele da nekome doaraju jezivost situacije. Gledao/la sam smrt u oi!, rekli bi uz uzvik ili krik. udno, ali meni to ne zvui jezivo. Meni to i nije jezivo. Ba naprotiv. Ja Smrt gledam esto u oi, skoro pa uvijek, a nikada ne osjeam nelagodu. Zadnjih nekoliko dana je nisam vidjela, i moram priznati da mi je poela nedostajati. Kada sam je vidjela na pragu, ozarila sam se, a poslije sam vidjela da sam se ozarila s razlogom. Neto vre, kao da ne eli da primijetim da je to mnogo zanima, upitala me : Kako im je? Da li im je vremenom lake? Evo, prolo je ve oko 3 mjeseca Jo uvijek im je isto ili gore, rekla sam tihim glasom, znajui da time neu otjerati nemir i neku dozu straha koji je naglo zamijenio prvobitni spokoj. Toga sam se i plaila. Mogu misliti ta sve priaju o meni, rekla je sputajui ton svog, ljudima jezivog, glasa. Ne spominju te ni vie ni manje nego mene. Iskreno, obje smo, nekako, podjednako krive. Ja to sam napisala to to je sueno, ti jer si to bez pogovora ispunila. Tako je moralo biti i ti i ja emo morati s tim da se nosimo do kraja naeg vijeka, ma koliki on bio. Eh, nadam se da nam ne preostaje mnogo posla do kraja naeg postojanja. Eh, samo da mi se muke okonajuNego, da li bi imala neto protiv da ti se nekada pridruim u itanju. Posla je malo, a esto mi nije ba najbolje da budem sama okruena onim svijeama Na trenutak sam se zamislila. Kako sam spomenula kraj naeg vijeka, zapitala sam se koliki je on ustvari. Zapitala sam se da li emo nas dvije, udne figure koje kroje drugima ivote, isto tako uhvatiti nekoga za ruku i krenuti stazom ka novom ivotu. Da li e i nas neko prevesti u neki novi svijet? Da li je i nama neko pisao ono to se zove mojim imenom? Da li je i nama neko pisao sudbinu? I na posljetku, da li na to novo mjesto, za koje ne znam da li postoji, kada budemo otputene nae sadanje dunosti, idemo zajedno? Hm voljela bih da idemo tu negdje zajedno, jer zaista sam se navikla na Smrt. Oduvijek imam samo nju i znam da u do kraja, ako on uopte postoji, i imati samo nju, ba kao to i ona ima samo mene. A onda, kao da sam nas opet vidjela kao dvije starice. Starice shrvane svojim nevoljama i zateene neizmjernom usamljenou. Znam, da smo ljudi, uhvatila bih je za ruku i podarila bih joj ohrabrujui osmijeh, ali eto, umjesto toga, samo sam to prijatnije mogu, rekla :Naravno da moe, bie mi zadovoljstvo.

245

Tada je, kao da oklijeva da prie i nagne se da pogleda forumae i ono to tipkaju, plaho rekla :Da li bi ti bio problem da ita na glas? Jo uvijek nisam u stanju da ih pogledam Ne mogu. Prekinula sam je. Bilo je suvino da mi objanjava svoje razloge. Shvatala sam je. Sjetila sam se sebe i svojih oklijevanja u prvim danima. Nije nikakav problem. Doi kada god poeli i ja u ti itati.. I nanovo, svjetlooka starica mi se nasmijala, a ova druga sa suncem u oima je poela da ita. brat-magarac: Da, upravo, kakav e to biti susret kad se pogledaju u oi ovjek i njegov Bog?...Doista, kakav e to susret biti? To je vrhovno pitanje ove prekrasne pjesme. To je vrhunsko pitanje naih ovozemaljskih ivota, naeg djelovanja na zemlji i ljubavi koju svjedoimo, prema Bogu i prema ljudima. Joey, naravno da si sigurna da na Toe nije skrenuo pogled, on je svojim ivotom svjedoio ljubav Boju i miran je otiao u naruje nebeskog Oca. Majka, da u pravu si, nitko od nas nee skrenuti pogled ako krene Njegovim stopama, stopama naeg Stvoritelja i Spasitelja, kojima je tako gordo hodao i na Toe! Ne smijemo proputati uti to nam je Toe govorio, ne smijemo zanemarivati ljubav koju je svjedoio prema Bogu, i nikako, ponavljam nikako se ne smijemo oajno zapitati gdje je on sada. Toe je u aneoskom zboru zagrljen svemonom rukom naeg Spasitelja. Na alost, moram napisati jo jednu stvar. Ne elim nikoga naljutiti, ili povrijediti, niti umanjiti znaaj iijih osjeaja, ali na Toe nije Spasitelj. On je, kao to smo i mi, bio sluga vrhovne ljubavi, i kao takvu ju je i svjedoio, svakom rijeju, pokretom, osmijehom i svojim radom. Ostavio nam je ivi primjer kako se ljubi Bog i djeca Boja. Zato vas sve molim, kad piete postove, ili kad samo razmiljate o Toi, razmiljajte u tom pravcu. Ne uzdiite ga na pijedestal na koji se on sam nije uzdizao niti ikada i bi. Nemojmo vrijeati njegovu ljubav prema Spasitelju time to ga stavljamo uz bok Spasitelja, a Toe to nije nikad radio. I zapamtite jo jednu stvar, on nas sve gleda, i obasjava svojim aneoskim osmijehom. Nemojmo mu naim nerazumijevanjem skidati taj osmijeh s lica! Voli vas sve va Brat Magarac A iznad svega, blago vama, ako se razumijete u to, kako da Gospodina prepoznajete u svim ljudima koje susreete, jer vi ste zaista pronasli pravo svijetlo i pravu mudrost! brat-magarac Sogancic: Uporno ju je gledala. I nakon to je opustila lice i nakon to se namrgodila, nasmijeila, ona je ostala. Nepomino je stajala, ulogorila se i odisala ostau zauvijek stavom. Njena prva bora. Mala, ali duboka, jedva primjetna, ali dovoljno da se uoi ako je to lice poznato podruje. Pitala se kako je mogue da ima pravu, neprolaznu boru, a tek joj je 20 godina. To joj nije bilo jasno. Zbunjeno je uzela ogledalo u ruke i sjela ispod velikog prozora. Obasja je suneva svjetlost. Na trenutak joj se uinilo da u ogledalu vidi neku posve drugu osobu zahvaljujui valu svjetlosti koja ju je okupala. I zaista, lice joj je djelovalo drugaije. Kosa joj je dobila pepeljastu nijansu, lice joj je bilo svjetlije, obrve naglaenije, a zubi sjajniji. Jedino je bora

246

ostala nepromijenjena. Bila je duboka i mala kao i trenutak prije. Izgledala je isto i u tami i na svjetlosti. Brzo je zavezala nestanu kosu koja se provlaila i kakljala je po licu i vratu, a potom se unijela u ogledalo i poela da posmatra i analizira sopstveno lice. Evo je, jo jedna. I jo jedna, poela je da u udu broji male tanke linije na mladom licu. I tada je shvatila. Ne samo da je vidjela sve te borice koje su je inile, ona se ak sjetila i kako i kada ih je dobila. Ove oko oiju i oko uglova usana je dobila smijui se. Nije ih bilo mnogo, ali svakim osmijehom su postajale sve dublje i izraenije. Jednom je dala bratovo ime, jednoj majino, jednoj oevo, a preostalim je podijelila imena prijatelja koji su zasluni za njihov nastanak. Analizirajui itavu plohu lica, izuzev ela, vidjela je da je ono zaista okupano samo onim borama smijalicama i bila je sretna zbog toga A onda se skoncentrisala na elo Taj ravni dio lica inio joj se jako prostran i velik, iako ga nikada prije takvog nije vidjela. Tu je stajala ona, ona bora zbog koje je i uzela ogledalo u ruke. Ali nije bila jedina. Imala je prijateljice koje se nisu toliko eksponirale. Sjetila se i kako su nastale. Jedna je nastala nakon prve loe ocjene u koli, jedna nakon prvog propalog izlaska, jedna nakon prve svae s majkom, nakon prve svae sa prijateljicom. Jedna je nastala kada je kao dijete slomila tatinu omiljenu au sasvim sluajno, pa se u sebi izjedala i pitala da li e biti mnogo ljut na nju kada sazna. Jedna je nastala od pjevanja visokih tonova u muzikoj koli, a jedna kada je podigla kou ela od iznenaenja jer je majka odobrila da kupi hrka I svaka od ovih je imala ime. Sve je savreno imalo smisla, osim te najdublje i najmanje bore, njoj jako primjetne, a drugima gotovo neprimjetne. Znala je i kako je ona nastala, ali se nije usudila da joj da ime. Na njeno lice ju je stavila jedna osoba. Osoba zbog koje je osjeala i sreu i bijes i ljubomoru i strast i njenostI svaki put kada bi bilo koju od tih emocija izrazila na svome licu, ta bora bi se savila i udubila na isti nain. Nee joj dati ime, odluila je prije tri mjeseca vrsto. Moda se naljuti to je bezimena i na posljetku ode i nikada se ne vrati. Danas se samo nasmijala svojoj odluci. Znala je da se zavarava. Ta bora je imala ime, ali se prema njoj ophodila kao da je ona bezimena. Ta bora je nosila njegovo ime. I da, postojala je mogunost da bora i ode, da se nikad ne vrati, da se pretvori u onu koja e je podsjeati na lijepe trenutke, ali prije tri mjeseca, ona se savila tako bolno, tako grubo, jako i nepopravljivo da je ak postala primjetna i drugima oko nje, i da je svoj imid smijalice u potpunosti izgubila. Kada je pogleda ispod kovrdave kose, srce je nanovo zaboli. Nastala je kada je on otiao, pomisli u sebi i zaplaka po prvi put tog dana. Podne je ve bilo prolo i njoj je bilo udno to joj suze nisu pale ranije tog dana, kao to su padale bez prestanka svakog dana u protekla tri mjeseca. Smireno je prila stolu u drugom oku sobe i sa njega podigla novine stare vie od dva mjeseca. Novine su bile poguvane i smeurane poput jako navlaene koe. Da, to su uradile upravo njene suze. Posljednji pozdrav naem najdraem. Novine joj ispadoe na pod i ona poe bolno jecati. Sklanjajui kosu koja joj se zalijepila u trenu za suzama okupane obraze, pree mravom rukom po elu i opet je napipa. Jo uvijek je tu. Uvijek e je podsjeati na njega. Ali, pitala se, da li e me podsjeati na njega nasmijanog, veselog, ivog, s obzirom da je svoj prvobitni izgled izvajan takvim sjeanjima sakrila ispod novonastalog izgleda, izvajanog bolju? Ne nae odgovor u sebi, a nakon nekoliko trenutaka koje je provela gledajui u ogledalu i pipajui svoju najveu neprijateljicu u tom trenutku, ne nae odgovor ni u njoj.

247

Mama, nala sam svoju prvu izraajnu boru, drei ruku na elu, ula je u kuhinju sa gotovo mrtvim izrazom lica, te se obratila majci koja je spremala ruak. Pogledavi u njeno izmueno lice i krvave oi, majka napravi bolan izraz lica nakon ega je spustila glavu nad drveni pult u kuhinji gdje je poela da prebira zrna rie. Ma, to se tebi ini. Jo si ti mlada da bi imala ikakve izraajne bore. Evo, ja te gledam i ne vidim je.. Izgovorivi ovo, odao ju je pogled koji se zadrao na bori za koju je govorila da ne postoji. Uplaivi se da se njen prikovani pogled za onu o kojoj se prialo otkrio, majka brzo spusti pogled ka rii. Mama, znam da si je i ti primijetila. A mislim da obje znamo i od ega je, pogledala ju je krvavim oima, nagnuvi glavu u stranu. Zanima me, da li e nekada, zastala je, otii sa moga lica? Neke bore ostaju, dok neke ipak odu, rekla je drhtavo prebirajui riu. Kao na primjer?, djevojka je znatieljno izbuljila oi nadajui se da e joj majka rei kako e se njena mala, duboka bora odetati s njenog licanekada. Bore oko usana i oiju ostaju. Tu je koa najmeka i teko se zatee. Ali one te podsjeaju da si se smijao, pa ti i nije ao da ih gleda. Bore na elu nastaju uglavnom od brige i mogu se izgubiti ako nisu isuvie duboke, jer koa se na tom djelu moe zategnuti do odreene granice. Dobila je odgovor na svoje pitanje. Shvatila je da e smijalice ostati i nije joj bilo ao. Shvatila je da e male bore na elu vjerovatno ieznuti kada ona jednog dana uzme kremu protiv bora u ruke, ali ona bora, kojoj je napokon dala njegovo ime u svojim mislima, e, znala je, ipak ostati. Pogledala je tada u majku koja je jo uvijek razmiljala u sebi o tome o emu su maloprije razgovarale. Vidjela joj je neki nedefinisani osmijeh na licu. Vidjela je njene bore smijalice i zakljuila je da joj jako lijepo stoje. A tada je na njenom elu, izmeu ostalih bora i borica koje su krasile njeno zrelo lice, uoila jednu koja je po karakteru liila na onu njenu. Mogla se zakleti da je i ona bezimena, ili da joj je ime dato, ali da nikad nije izgovoreno, i da je nastala nekada davno, ali da nikada nije otila. Kada je okrenula lea i krenula prema sobi, ula je kako majka govori sebi u njedra :Neke bore se nikada ne izbriu. Okrenuvi se na ove rijei, vidjela je kako majka brie mokri put koji je jedna suza ostavila na putu ka zrnu rie, koje je zahvaljujui istoj zabijelilo. Bosilkamitrevska: Najmil Tosence... Kolku bi sakala da te vidam bar uste ednas, da te gusnam i da ja cujam tvojata zarazna nasmevka...se bi dala.. i mojot zivot..i se sto imam vo nego,zosto bez tebe nisto nemem i nisto veke ne mi e vazno.. Nikogas nema da go zaboravam toa kobno utro, cela nok se prevrtuvav vo krevetot, srceto mi cukase kako tapan..se prepotuvav..glavata me bolese i mi zuese vo usite . Znaev deka e nekoe loso predcustvo, bidejki i porano mi se slucuvale takvi raboti..stanav i otidov da se napijam casa voda vo kujnata, a potoa pominav vo spalnata da ja zirnam mama..taa mirno spiese, otidov kaj brat mi vo sobata.. i toj spiese..tato bese na rabota treta smena i naednas me fati panika da ne mu se slucilo nego nesto . Ne zaspav cela nok..mama i brat mi izlegoa na rabota, go docekav i tato..pievme kafe i mi se vide se vo red :roll: Si rekov..Boze sto bese ona utrovo... koga na TV ja slusnav losata vest nozete mi se presekoa..cel svet mi se urna na glava :( Bev vo sok..panicno vrtev po site kanali no, na site istata vest..pocnaa da mi stasuvaat poraki, da mi zvoni telefonot..mislev deka ke poludam ..Se zakaciv ne internet..placev..citav i placev.. cray Pomina i toj den16.10..bolka golema..nasekade po ulicite rasplakani luge, crkvite polni so luge koi palat sveki za pokoj na

248

tvojata dusa cray Dojde i 17.10...denot koga ti zasekogas se vrati vo tvojata Makedonija..vo tvoeto rodno Krusevo. .. na ovoj den godini pred ovoj koben nastan peev i go slavev mojot rodenden no, na ovoj 17.10.2007 posakav da bide mojot pogreb..i bese ..veruvaj mi, del od mojata dusa otide tamu so tebe na Gumenje . Od toj den jas ne sum istata licnost..zaboraviv da peam i da se smeam..samo solzite mi se trkalaat po liceto cray Po cel den pominuvam doma..pred kompjuterot, se zatvoriv sama vo sebe so svojata taga .. Bev vo Krusevo nekolku pati..ti zboruvav .. ti kazuvav kolku mi e tesko..me slusna li Toski? Te prasuvav dali te boli uste nogata, kako ti e sega gore so angelite Angelu preubav..dali gledas kakva bolka i praznina ostavi..go molev Gospod da ni gi zameni mestata..te molev da se vratis... A tamu vo Krusevo, tvoeto kralstvo kako da zastanalo vremeto...se e mirno i spokojno, navidum bezgrizno no, golema taga i crnina go obvitkala tvojot grad..tvoeto carstvo ... Nema kafance, picerija..kafic od kade ne se slusa tvoja pesna..tvojot preubav glas, a Planet..toa e posebno mesto..tamu se oseka tvojot duh..tvoeto prisustvo..tvojata pozitivna energija koja ja davase vo neograniceni kolicini. Nasekade tvoi sliki po zidovite..tvojopt glas i dupkata na tavanot koja si ja napravil na Sv. Jovan..koga ste pravele zabava vo Planet ..tvoite drugari so ogromna taga vo dusata kazuvaat za preubavite slucki so tebe no, i so golema gordost sto si Krusevcanec..nivni covek i drugar..covek so golemo srce . Jas ne te poznavav licno..no te zasakav od prviot den koga te vidov na TV ..nikogas nema da go zaboravam toj Skopski Festival koga se pojavi so dva broja pogolemo odelo :lol: ..dusa preubava..tolku simpaticno deluvase..odeloto pozajmeno no,se drugo bese tvoe..tvojot glas koj so godinite se razvi vo preubav maski bariton, tvojata prekrasna i nezna dusa koja ne se smeni i togas koga vide poveke pari..koga proseta poveke zemji... koga dobivase mnogu pofalbi i komplimenti... ti ne zaboravi koj si i od kade si .Nikogas ne go zaboravi svoeto semejstvo..koe premnogu go sakase, tvojot narod..tvojata zemja Makedonija . Sekogas se vrakase..kade i da odese vo srceto ne nosese..zanas ziveese..duso preubava kako sega ponatamu bez tebe?! Nieden festival bez tebe ne e ist..Buba Mara pomina vo solzi i vozdiski po tebe...4meseci teski i dolgi kako 4 godini..sekoj 16 vo mesecot mi e najteskiot den vo zivotot..povtorno se otvara navidum zalecenata ziva rana .. samo solzi..bolka ..taga..nisto drugo ne mi ostana cray Postojano gi slusam tvoite pesni..samo tvoite..nenasitno sobiram sliki..razni podatoci..i gi cuvam ljubomorno za sebe .Znaes..koga prvpat ja slusnav " Cresa " mornici me polazija...vo omie tvoi zborovi... STO E TOA VO LUGETO TAZNO STO ZIVEAT VO ZIVOTI TUGI...jas bezbroj pati sum si go postavuvala toa prasanje i nikogas ne dobiv odgovor . Toski ..pominav mnogu traumi vo zivotot..mnogu luge me povredija i izneverija no tvoeto zaminuvanje sosema me skrsi..mi zede del od mene Angele..zosto otide sonce moe cray Kako sega ponatamu bez tebe?! Znaes..zapoznav mnogu dobri luge vo tvoeto carstvo Krusevo..bolkata ne zblizi ne soedini..od Hrvatska, od Bosna...od kade se ne se javuvaat luge..gledas li Angelu kolku si sakan..reka od luge sekoj den doaga na Gumenje..ti se ispolni zelbata tvoeto carstvo Krusevo stana najpoznatoto mesto..vtor Erusalim..ti toa go sakase zar ne?! A sto ni vredi sega seto toa bez tebe? Sto mu vredi na Krusevo vecnost bez tebe.. Te sakam..ke mi falis dur sum ziva cray Se nadevam deka eden den ke se sretneme i ke zapeeme nekoja pesna, a do togas Krusevo ke bide mojata edinstvena destinacija..nikogas nema da si oprostam sto ne te pobarav na 2 avgust da se vidime, ama bese mnogu toplo i imase mnogu narod..pa si rekov ima vreme ke se vidime..prosti mi sto ne dojdov na tvojot posleden koncert vo Gradski park..mislev ima vreme ke se vidime..a vremeto mi te zede vo nepovrat... duso prekrasna za mene sekogas ke bides ziv..eden i edinstven Toski give_rose Doagaj mi pocesto na son...taka bar mozam za kratko da zaboravam vo kakov kosmar ziveam...ma te sonuvam jas, samo ne gi pametam sonovite :lol: Ama sekogas koga ke se razbudam sum srekna i ubavo mi e na dusata..togas znam deka ti Angelu si me posetil... se gledame sonce moe kiss3 .. do togas cuvaj se..cuvaj ne i nas ovde dolu na Zemjava..pej Angelu preubav da te cue cel svet give_rose ! Te sakam i gorda sum sto sum Makedonka ,sto sum ziveela vo vremeto na eden

249

Angel koj vecno ke zivee i ke se pameti po svojata dobrina i po golemoto srce Makedonsko! Do skoro viduvanje Angelu Makedonski... lgurban: Zivot u malom gradu koj broji tek oko izmedju 70 i 80 hiljada zna da bude jako monoton i ispod cirade mirnog i tihog mesta se krije cesto pakost, zavist i pohlepa za saznanjem sta se desava u tudjim zivotima i zasto je to tako...Sudbina te nekad natera da odrastes brze nego sto je to potrebno i da preskocis neka poglavlja u odrastanju koja nikad nemogu da se nadoknade jer zivot ide samo u jednom smeru, bilo kako bilo u malom gradu na Balkanu koj nosi ime Pozarevac doziveo sam jednu ljubavnu pricu koja je trajala 4 godine i zavrsila se tragicno jer je cesto bila podbadana tracevima i zlim jezicima sa strane i nezrelosti da nas dvoje da izdrzimo taj pritisak i ostanemo hladne glave, mene je put odveo na studiranje u Beograd ona je ostala u Pozarevcu posle godinu dana krajem 2006 vratio sam se u Pozarevac i ostao tu godinu dana. Ti dani su bili prozeti patnjom ljubomorom traganjem nekom setom i tugom i ne stidim se tih osecanja jer nisu strana ljudskoj prirodi...pored toga sto imam zaista gomilu ljudi koji me poznaju retko ko je mogao da procita u mojim ocima da i dalje u svakoj sekundi i u svemu sto dotaknem i pomislim se nalazi neko kog i dalje volim, a ko je za razliku od mene nastavio da zivi dalje i da gradi svoj zivot. Jednog dana sam na jednom mestu totalno slucajno sreo nju koja me nije videla cuo sam da pevusi neku pesmu " LEJDI OCI SU TI ZVEZDE..." u Pozarevcu dugo nije bio organizovan dobar koncert uz poznanstva koja sam stekao u Beogradu i stara poznanstva iz Pozarevca na sve moguce nacine sam pokusavao da organizujem koncert Toseta Proeskog i uspeo sam u tome... prvobitni termin bio je 17. April pa je promenjen za 11. April. Osobi za koju sam sve ovo uradio dao sam karte za koncert ali nije izasla samnom na taj koncert...par sati pred pocetak koncerta nisam imao sa kim da odem i pozvao sam dve jako dobre drugarice koje su odmah pristale da idemo...na koncertu smo stojali skoro do same bine na par metara iza mene stojala je osoba koja nikad nece ni biti svesna kako je taj koncert nastao i za koga. Za vreme koncerta par puta me je pozvala da odem do nje i pravim joj drustvo na trenutke...kad se koncert koj je bio velicanstven i sa ogromnom dozom emocija bio zavrsen pozvao sam je da krene samnom da vidi Toseta, nije mogla da ceka pod izgovorom da je mrzi...otisao sam sam i stojao u sobi u kojoj je posle novinara primao po 5 obozavateljki da udju ono sto me je zadivilo je sledece na pitanje odakle mu snage da posle preko dva sata koncerta i novinara prima toliki broj obozavateljki i da svaku ali svaku pita nesto drugo usledio je odgovor " SVAKA ALI SVAKA ZENA NA OVOM SVETU ZASLUZUJE DA U OCIMA BAR JEDNOG MUSKARCA U JEDNOM TRENU U JEDNOJ SEKUNDI PA MAKAR TO BILO I SAMO JEDNOM U ZIVOTU OSETI DA JE NAJPOZELJNIJA ZENA NA SVETU I AKO MI CEO ZIVOT PRODJE U TOME ZNACU DA GA NISAM UZALUD POTROSIO" Kada je zavrsio ovu recenicu stavio mi je ruku na rame ne mogu da opisem osecaj koj sam tada imao u sebi ali kao da se sve treslo i pucalo...zatrazio sam da mi odpeva nesto sto voli da peva i da kaze toj osobi koja se inace zove Ivana sta osecam prema njoj da to snimim i sacuvam za uspomenu. Kada je zavrsio upitamo je gde je ona okrenuo sam glavu ka zidu i poceo borbu sa sobom usledile su reci "VIDIS MENE TO POKRECE KAD SAM U STUDIJU ILI NA STEJDZU KAD IZLAZIM OSETIM DA SAM SAM I SVU ONU LJUBAV KOJU OSECAM U SEBI POCINJEM DA PROSIPAM, DELIM KAD VIDIM KAKO ME GLEDAJU I KAKO GLEDAM PUBLIKU OSETIM KOLIKO SE VOLIMO I KOLIKO JE TO NEOPHODNO VISE NISTA NIJE BITNO NI PONASANJE NI STA CU RECI NI KAKO CU STATI JA VOLIM JEDNU KROZ SVE I SVE KROZ JEDNU NE ZANIMA ME DA LI TO IKO ZNA I DALI CE SAZNATI JA TO ZNAM I NE TRAZIM NISTA NAZAD NIJE LJUBAV TRGOVINA DA OCEKUJES KUSUR SAMO JE POSALJI I NE BUDI SEBICAN" pruzio sam mu ruku pozdravili smo se i krenuo sam napolje kadam mi je rekao "STANI" krenuo je zamnom "

250

NIKADA MI MUSKARAC NIJE TRAZIO DA ZA NJEMU DRAGU OSOBU OTPEVAM NESTO I SNIMIM I KAZEM NESTO...ODUSEVIO SI ME DAO SI MI DEO SEBE KOJ MI NE DOSTAJE OVO CU DA PANTIM HVALA TI" Prvi put u zivotu sam zagrlio muskarca i on je mene zagrlio stegli smo se jako (od tada se sa dragim osobama pozdravljam sa zagrljajem) dok smo bili zagrljeni ne mogu tacno da kazem sta sam osecao i kakav je to osecaj bio. Slikali smo se i kad sam se uputio kuci i isao pesaka posmatrao sve one ljude i osmehe ponovo sam posle vise od godinu dana osetio mirise video ljude cuo neki zamor smeh kao da je neko skinuo okove sa mene okreno me za 180 stepeni i pokazao mi kuda da idem naucio me je da volim kroz par reci i osetim pravu slobodu kao da sam ponovo poceo da disem...posle toga proslo je mnogo zena kroz moj zivot do danas ne mogu da kazem da li sam ih voleo ili ne ali sam dao sve od sebe da se osete posebno i da im oci ponovo sijaju. Niko me nikada nije za krace vreme bolje upoznao i procitao od Toseta imao sam neki osecaj kao da se znamo citav zivot svakog dana osetim prvi dodir pruzanje ruke i zagrljaj svakog dana slusam pesme. Od tada nisam osetio nikakav los osecaj u meni osim tog nekog grca u dusi koje nosi to saznanje da nikad necu vise moci da stanem ispred njega i kazem mu ti si me promenio vise nisam isti hvala ti... POSVECENO LJUDIMA KOJI SU MI PRVI POZELELI DOBRODOSLICU NA OVOM FORUMU DRAGO MI JE DA VAS NE ZNAM NIKAD VAS NISAM VIDEO I NE ZNAM NI ODAKLE STE ALI OSECAM VASE DUSE I TO JE NEOPISIVA TOPLINA KOJA ME DANAS GREJE NADAM SE DA RAZUMETE OVE REDOVE obozavam_tosu : bez njaga je sve prazno i tuno,,,,,al traimo utjehu u tome da emo ga viditi jednog dana kad i mi zaspemo i neprobudimo se vie,,,zato nije zbogom,nego dovienja,,,povezao si nas sve,uz tebe smo nauili to je to zapravo ljubav,radova li se tvojim pjesmama,i susretima s tobom,,,i nakraju ostali bez tebe,,,i tisuu puta na dan se pitam zato??ali odgovora nema! otkad te nema u naem ivotu,sve je poprimilo alosnu notu,nebo je sivo kao oi tvoje,samo je magla uvijek iste boje! to su osjeaji koje osjeam bez tebe,,,, ostaju uspomene,,,,,sve dok nezaspem za zauvijek! Nijemijasno: Znate li kakav je osjecaj kada vam prva pahulja padne na obraz, a vi ste te pahulje tako jako iscekivali. Ili kada puhne jugo, i donese vam neka posebna sjecanja na divne uspomene. A tek kada nam na plazi talasi zagolicaju vrhove prstiju dok brckamo noge u moru, a oni trnci prolaze tijelom dok nas sunce obasjava. Poseban je osjecaj kada jedemo cokoladu, onaj prvi zalogaj dok se ona topi na nasem jeziku ili kada smo zedni pa se napijemo vode onako u pravi cas, pa nam je tako lijepo. Kada sam umorna i kada krenem da spavamkazem :lijepi moj krevet, a vani pada kisa i puse vjetar i nevrijeme...... Znam da znate kako je to... Mislila sam da ti osjecaji nemogu biti jaci, dublji, posebniji...Mislila sam.... Poslednja prva pahulja koja mi je pala na obraz po prvi put se nije istopila, ostala je da je nosim sa sobom zauvijek, jugo koji je zapuhao donio mi je sjecanja koja nikada nece izblijediti. Talasi koji su me zapljusnuli nastavili su da traju i traju. Svaki tren mi golicaju

251

stopala, osjecam i sada. Sunce neprestaje da grije... Sada ima neki poseban sjaj i toplinu. Nisam znala da moze da grije ovako jako... Cesce jedem cokoladu i cesce osjecam taj prvi zalogaj koji se topi. A voda koju pijem svaki dan me podsjeca da moj zivot tece dalje, protice kao rijeka.Dan koji prodje nemoze da se vrati, sat, minut i sekunda koja ode niz vodu nevraca se uzvodno.Sve sto mozemo danas, da nikada ne ostavljamo za sutra. Poslije napornog dana punog uzivanja, ususkam se u moj slatki krevet dok napolju pada kisa a kapljice padaju po staklima prozora... Zaspim sa mojim andjelom u dusi jer otkako se uselio u nju za mene je sve poprimilo drugacije boje. Zivim zivot punim plucima kako je on to uvijek radio.... Presla sam na njegovu stranu puta i sada gledam zivot njegovim ocima. Boze kako sam samo bila slijepa, i koliko toga sam propustila.... Jos malo pa ce osvanuti novi dan, novi mirisi, novi osjecaji i ja necu dozvoliti da vise ikada dozvolim da mi pobjegnu dan, sat, minuta ili sekunda onako bezvrijedno niz rijeku zivota... Nesmjem dozvoliti. I sinoc sam mu to obecala u snovima.... crna333tp: IVOT JE BOJANKA... KOJU JE NACRATO BOG A NAM JE DAO DA JE BOJAMA ARENIM BOJAMA DAO NAM PRAVO IZBORA BOJA MAKAR NAM ON APE PONEKAD KOJU DA ODABEREMO... NA NAEM JE DA BIRAMO I BOJAMO A KAD ON KAE STOP...BOJANKA SE ZATVARA...I NASTAVLJA JE ZAJEDNO S NJIM I OSTALIM ANELIMA NA NEBU PONEKAD SU CRTEI UDNI I NERAZUMNI ALI KAKO SE KAE UDNI SU PUTEVI BOJI.... SVAKI DAN JE KOD NEJGA ZAPISAN...MI GA BOJAMA....ON GA SPREMA... anitab: Moje je srce puklo tog oktobarskog maglovitog jutra... nema lijeka, i bojim nee ga biti jo zadugo... Jedina utjeha je to sada svoje osjeaje mogu podijeliti s nekim , s vama. I nekako mi se ini, da to vie to inim, postaje mi lake ...Izgleda da me eka jo puno, puno neispisanih forumskih stranica u ovoj mojoj tunojj igri bez granica... Moda e stihovi Toicine pjesme to najbolje rei : uje li, nou kad se svjetla ugase, ovu bol, srece kao da ne die, Spavaj moja, ljubavi, samo ne zaboravi, ja u da Te volim zauvjek...
...

Cristy: Strano....danas mi je uasno teko...tako boli, tako boli ... nemam snage za nita, sad plaem mjesto da bi se pripremila za kolu, nemam elje danas da idem...uasno boli kad me neki pitaju zato sam tako tuna danas...pa kakvo je to pitanje, ljudi su zaboravili, da mi je teko ve mjesecima... oni stalno misle da je neto drugo a ja niti nemam snage da bi priala kako jo uvijek i sve vie boli Toe...kako jedva diem, kako ponekad ne mogu vie da ne plaem... kako dalje bez njega!? Boe, molim oprosti mi... previe mislim samo na svoju bol, kad znam da mu je sad mnogo bolje, ali samo pogledaj koliko srca unienih, koliko tuge ...

252

tuga, tuga .... samo ona me najbolje zna, ini se da je postala moja najbolja prijateljica, Toe kad bi znao ... pa sigurno zna, da sam sanjala o Tebi ve dugo prije ... Ti zna kad je bilo, oprosti, ja sam neka "luda mala" koja je imala elju da Te jednom upoznaje, samo jedan osmijeh Tvoj je eljela i moda zagrljaj... za samo to sad u ekati cijeli ivot, samo zbog toga dragi moj, ostajem tu, u toj tugi i bolu....samo zbog Tebe, sunce moje! tosinazauvijek kad je toe otiao ini mi se da sam umrla sa njim... uope se vie ne smijem i stalno razmiljam o tom danu... toliko me sve boli, srce mi je puklo i jedino me vi drite, vi mi vraate osmijeh na lice... suza za suzom samo tee... ve sakam sitetosinazauvijek nijemijasno: Svima nama treba utjeha.I svi smo mi ovde okupljeni sa razlogom.Probrani i okupljeni sa razlogom.Jedni drugima da budemo utjeha.Svi smo mi sa nasim jedinstvenim uciteljem izgubili clana obitelji, a pogotovo oni koji su pored njega jos i izgubili svoje najblize.Suosjecamo s njima.I ako nismo znali kako i na koji nacin, sada smo naucili kako da osjetimo ljudsku patnju i bol. I po prvi put osjecamo svoje srce tu u grudima. Osjecamo da stoji na odredjenom mjestu.Po prvi put pricamo sa svojim srcem, i slusamo sta zeli da nam kaze... A toliko toga ima.... A prije smo osjecali samo noge koje nas nose. U nedogled, u prazninu uvijek se iznova vracajuci sa mislju gdje smo mi to uopste krenuli? Samo rijetki nadju rijetke, a mi smo se nasli. I zato svaka bol je nasa zajednicka bol, svaku patnju osjecamo kao poziv u pomoc na koji moramo odgovoriti i trudimo se svim silama da damo utjehu ili zajednicku ili pojedinacnu... Svi mi ovde funkcionisemo tako.... Nasa ljubav prema Tosi je rezultirala kao bumerang (kako ljilja zna da kaze)... Sada mi tu ljubav vracamo njemu tako sto je vracamo i jedni drugima.... Sve ono sto nismo znali naucili smo sada. Ova 4 mjeseca je za mnoge bio jedinstveni kurs zivota na kojem smo toliko mnogo naucili jer smo imali izvanredne kolege i ucitelja sa puno rijeci i djela.... Svi mi ovde smo blagoslovljeni jer smo se zadrzali tu.Iako je skola otvorenog tipa u njoj su se sastali samo istomisljenici.... Nazalost za mnoge je bila samo usputna stanica na kojoj su zastali i produzili dalje... Nas ucitelj je bio samo jedna kap u moru koje ga okruzuje. Zahvaljujuci svima nama ta kap se pretvorila u mnostvo kapljica koje su zasjale na povrsini vode kao zvjezdice na nebu. Zvjezdice naseg jedinstvenog ucitelja! Postali smo gordost njegovog srca i duse...Trag koji je ostavio, zahvaljujuci svima nama je zasjao na horizontu.... Spoznali smo da zelimo da idemo njegovim putem.... I zato nam vise ni patnja, no bol, ni nesebicno djeljenje ljubavi nisu vise strani.... ''Jos jedan stepenik samo, Najtezi korak da sad, Uz stare stepenice''

253

Penjemo se, iako za neke jos uvijek predstavlja tezinu samo taj jedan stepenik... Ali volja i zelja koju imamo zahvaljujuci velicini naseg skromnog ucitelja ce da nam da snage da se popnemo na jos koji stepenik nasih zivota.... I da u medjuvremenu ako se izgubimo sjetimo se samo velikih rijeci naseg ucitelja koje nas vrate na pravi put i podsjete na glavni smisao zivota: Pratim te, sve u korak svaku stopu poljubim svaku suzu, svaki uzdah osjetim tu sam da ti nadu vratim ako padnes da te uhvatim Pratim te, i kad ne gledam po koraku te znam svaki drhtaj tvoga tijela osjecam tu sam da ti nadu vratim ako padnes da te uhvatim AnOra : ..::Osmijeh s lica nestaje kao to i Sunce svojim zalaskom najavljuje tminu. Premda polako, bez urbe nebom lebdi- tako i osmijh prua uitak na trenutak a potom... se iiznova raa tuan pogled, sjajne oi od suza i usne natopljene sjeanjima. I dok gleda niz rijeku posljednje zrake otputovalog Sunca tako i tvoj osmijeh postaje zaborav nekadanje sree. Uz sitan odsjaj zagasita dana osjea stegu u grudima, teinu u srcu i odsutnost due od tijela. I dok tvoji prsti neumorno trae neto za im dua ti vene- shvati da i tijelo boli koliko i sama misao tvoje prolosti. Vrijeme i dalje tee kao i kazaljke to e dalje tei ali tvoj ivot e stati... na trenutak! Vjeruj mi, ve rano u zoru, kada Sunce svane i zrakama svojim obrie tvoje suze s lica, ve tada e se ponovno osmjehnuti. I kako si neko zaboravila na osmijeh tako e i tuga nestati, upravo onako kako je Sunce izalo. Vrijeme je prekratko da bi se sjealo svake suze na licu tvom kao i osmijeha na obrazu tvom ali isto tako bol je ona koja te odreuje a ti si taj koji odluuje da li je zaboraviti sa izlaskom Sunca ili ivjeti snom u zalasku Sunca...::.. neza: TOE - najlepa misel, najlepi sen, najveja srea in najveja alost. Kako opisati loveka, ki mi je toliko pomenil, ki mi je vlival upanje, mo in veselje preko svojih pesmi in me navdihoval s svojim nesebinim delovanjem za druge? Kaj povedati o loveku, ki je bil moja inspiracija in moja srea, o loveku, ki sem ga tako zelo spotovala in imela rada kot vse najlepe stvari in ljudi v ivljenju? Moje sonce, zvezda, luna in najveji del srca... Zdi se mi

254

kot najlepi prah v rokah, poln zlatih in srebrnih bleic ter pisanih zvezdic, ki si ga lovek ponese k uesu in slii najlepo melodijo sree za svoje srce. V loveka se naselijo toplina, radost, veselje, obutek, da je vse mogoe, da je lovek popoln v svojem bistvu. Misel nanj je kot mehka odeja, ki ti daje obutek sree. Nekaj najlepega, kar je Bog poslal v moje ivljenje in kar mi je kruto iztrgal iz rok, da sem ostala izgubljena v mrazu, ki se je iril povsod okoli mene, vse temno, alostno, tragino, nemogoe, da se preboli in sprva nemogoe, da mi kdo pomaga v tem globokem ustvu nemoi, gneva, trpljenja in razoaranja. A vendarle sem nala svetel tunel, ljudi, ki so mi vrnili sreo v ivljenje, mi dali toplino in, kar je najpomembneje - razumevanje, ko sem ga najbolj otrebovala. Angel je zdrueval in e zdruuje ljudi, ki elimo ta najlepi prah svetlobe, sree, zadovoljstva in lepih elja deliti med seboj in z drugimi, da bi neko postali bolji ljudje, kot nas ui Bog in kot je s svojimi dejanji vekrat pokazal Toe - nae veselje - naa ljubezen - nae sonce - naa zvezda - na angel nae VSE.... Z najlepimi eljami, da misijo ljubezni, upanja in sree ponesemo po svetu, Nea ejlalove: ali milion posto sam siguran da tose nikada nece pasti u zaborav kao sto nisu ni james dean,marilyn monroe,elvis presley.......Toe je bio dio nas,dio koji se nece odvojiti vec ce uvijek ostati u nasim srcima......sigurna sam da i za deset godina nasa ljubav nece splasnuti i on nece pasti u zaborav. MalaJana Nikad necu zaboraviti one koje sam na zalost izgubila, a posebno Tosu ... Tose je sastavio sve narode i vjere bivse Juge ... mislim da nema puno takvih ... On i njegova voljena Makedonija odlucili su za moj naredni studij Odlucila sam da idem studirat hrvatski, srbski i makedonski jezik To sad nema puno veze, al htela sam da kazem samo da necu nikad zaboravit Tosu I kroz moju buducu profesiju stalno ce me pratiti Taa: Boe ta rei na ovaj 13 februar, meni lino je najbolniji dan u ivotu, jer na ovaj dan bi moj braco napunio pune 33 godine, a njega ko ni mog Toe vie nema i kako da ovjek ivi sa ovolikom boli, umjesto da ga zagrlim vrsto i poljubim u njegov vreli obraz, ja sam njemu danas na grob stavila buket bijelih rua kojiH je bilo tano 33 , kad sam se vraala sa groblja ulicom idem i plaem i u sebi postavljam pitanje po milioniti put braco moj i toe zato ste me ostavili samu kad mi trebate najvie u ivotu, gdje je vaa ruka da me vodi kroz ivot i u ta vie da vjerujem jer je nada jedino to mi je ostalo u ivotu Tuna sam danas i previe, najvie bih voljela da se mogu popeti na najvei vrh nekog brda i da vritim da izbacim svu ovu gorinu koju drim u sebi godinama a lijeka nema, samo pokuavam sama sebi rei mora nauiti ivjeti sa tim, a kako kako????? Nemate pojma kako zavidim ljudima koji imaju brata ili sestru, nekad pomislim boe nisam normalna to tako mislim, ali opet dignem pogled prema nebu i pitam svaki put zato si mi uzeo jedino u ivotu to me inilo sretnom i zata sam ivjela, jer vie nita nema smisla a trebalo bi jer sam mlada i ivot je preda mnom kako mi drugi kau. Gledam u njegovu sliku i svijeu to gori, jer je to sve to sam mogla na ovaj dan uiniti i osjeam se jadnije kao nikad u ivotu, jer u svom ivotu sam znala samo dvije osobe koje su se toliko radovale ivotu, bile pozitivne i beskrajno nasmijane sa oima andjela to su moj braco i Toica. Moda sam malo i pretjerala ali evo itavo jutro se suzdravam od pomisli da sve to mi jutros ubija i gui duu napiem ovdje, mislei ako to podijelim sa vama da e mi biti lake i da ete me mi zagrliti

255

umjesto njega . Eto u ovom momentu je moja dua naprosto pukla, i hvala vam od srca to ste me sasluali i pruili bar i traak utjehe, jer boli strano boli kad pomislim na svog bracu i Tou. HVALA JO JEDNOM OD SRCA NA RAZUMIJEVANJU Milka: Nemogu se pomirit da ga nema vie , imam osjeaj da tu i da e imati uskoro koncert . Stalno govorim da je iv , dali se i vama to dogaa??Kada sam dola na Mirogoj uvidjela sam istinu da vie nije s nama , ali ja jednostavno nemogu to prihvatiti .Nekada kada gledam njegove koncerte stalno mi je misao da ce opet imat uskoro svoj novi spot , koncert , intervju .Ovo sam morala da podjelim s vama . te sakam VOLIMO TE TOE , 4EVER TOE Nijemijasno: Dragi Tose, Vidis kako nama ne treba puno da dodjemo kod tebe Nestrpljivo smo brojali sate i minute kada da krenemo. Jos noc prije u Toseslaviji smo dernecili svu noc dok smo smisljali sta cemo ti sve reci. Kada je svanulo jutro nekako su nam sve te misli pobjegle i postali smo svjesni da dolazimo tebi, i da nam netrebaju neke velike rijeci i djela. Male stvari otvaraju vrata tvog velikog srca... Izvini ali vrijeme dok cekamo ucini svoje da nekada skrenemo sa tvog puta, ali sreca, opet se u zadnji tren vratimo... Sta si nam molim te ono postavio na uzbrdici do tebe??? Neko ruzicasto kamenje u obliku srca. Sta nam to zelis reci? Srce nije kamen ili srce je kamen??? Kazes srce je srce od kakvog god je materijala, samo je bitno da ima formu srca, pa cak su ti i oni plisani jako dragi. I da si ti u znak zahvalnosti samo zelio da nam poplocas stazu kojom ti dolazimo. Cuj ti se nama zahvaljujes? Mi smo se jadni slomili dok smo ih na prstima izbjegavali da negazimo po njima Kazes da nismo trebali jer je to svakako srca kojima nemoze nista da se desi i da nasa srca treba da budu takva... Cvrsta kao kamen ali osjecajna kao ruzicasta boja kojom su premazani... Cuj izbjegavali ih na prstima kazes hahahahaahaha i smijes se zarazno kao i uvijek... Nerazumjemo Tose dragi hajde molim te objasni nam?..... Gdje bjezis, pa nismo dosli da te ganjamo, hej sto se skrivas iza tih bubnjeva??? Cekaj, gdje si nas to doveo???? Kazes da smo mi prvi koji imamo rijetku priliku da vidimo tvoju nebesku binu.... Vidi sve te ljude, koliko su nam poznati,pa to su nasi najdrazi, pa eno..., a vidi...., i ona je tu, a on..., vidi malene!?!?!?! Trljamo oci od uzbudjenja, neki placu od srece.... Ali obecali smo ti da im necemo sada smetati,moramo biti skromni, ako nista radi tebe... Vidimo da su zauzeti, a i ti si nas zamolio da budemo tihi... Ok drugi put cemo snjima pricati obecao si nam..... Hvala ti sto si nam omogucio da ih bar nakratko vidimo...

256

Ma sto stalno trcis oko nas? Sta ti je? Kazes da samo zelis da nam izvuces osmjeh na lice jer si shvatio da samo tako nasmijes mnoge od nas. To je u onom videu koji nas je nasmijao. http://www.youtube.com/watch?v=ktMbZQ6O3_4 A da!!!! Jeste taj video je nesto najljepse sto smo vidjeli. Pa stvarno..... Ti si stvarno veliki djecak..djecak koji nikada nije zelio da odraste... Kazes da se dugo tako nisi istrcao s nekim na bini. I da ti je mala dosla glave ali da si ipak od toga napravio salu ... Znas izgledao si kao cika Tose koji prijeti prstom... Hahahahahahaha... Sto si odjednom naglo sjeo najdrazi nas??? Jesi se umorio? Kazes da si samo sjeo da nam se zahvalis na onome sto cinimo za tebe..... Sjetio si se da si na jednom gostovanju rekao kako bi volio da opet gostujes na evroviziji po drugi put... To prvo gostovanje je bilo ispunjenje svih tvojih snova i zelio si da ponovo dozivis isti osjecaj.I da smo se mi pobrinuli da ti se ostvari taj san... Jeste dali smo jako puno potpisa za tebe i da znas da ces imati vrijeme koje zasluzujes na Evroviziji..... Bar toliko mozemo uciniti za tebe. Ali dragi nas,nismo znali da ti je to toliko velika zelja bila. Nama je sve sto si ucinio jako bitno.Znaj sve sto si poceo, mi se trudimo da nastavimo dalje....Svaki tvoj korak, svaka tvoja pjesma i djelo.... Kazes da se previse borimo za tebe. A ti za nas ovde? Nemoj da nas nerviras opet.... Opet si skocio sav veseo nasmijan. Sta je bilo sada? Uz dignute obrve,sjaj u ocima i onaj slatki osmjeh kazes nam da si svim curama priredio poklon za Valentinovo.... (http://www.imagesforme.com/out.php/i249 ... aa.jpg,ovo je taj tvoj slatki izraz lica s kojim nas uvijek oboris s nogu) Cuj to, pa kako, sta???? Jel ti to nama sto smo iznenada dosli pa da nam nesto poklonis ili sta? Kazes da si to svakako mislio poslati sutra... I da ces i poslati sutra ,posto znas da smo jako nestrpljivi prilikom otvaranja poklona, pa da ne zavirujemo prije vremna.... Poklon za valentinovo saljes po jednom tvom prijatelju.Kazes da posto imamo sve tvoje pjesme,zelis da nam poklonis nesto sto nije tvoje, a tebi je tako jako jako drago... Posto si ti ljubitelj tuznih balada i ova pjesma koju nam poklanjas ,,Sacuvaj tajnu ljubavi nase je u tvom stilu... Bas dira u srce... Eh Tose, Tose koliko si ti velik.... da nam te bar malo tamo kod nas, samo malo.... Nije nama problem popeti se na mjesec zbog tebe vjeruj.... Milujes nas po obrazima, veseo, nasmijan

257

Koja toplina iz tvojih dlanova. Opet tvoja ruka na tvojim grudima. Evo, evo obecavamo da cemo sada kada se budemo vracali u nasu milu Toseslaviju gaziti po ruzicastim srcima nebi li nasa srca bar malo ojacala i poprimila jacinu i cvrstinu ruzicastih srca koje nam poklanjas.... A mozes li ti nama obecati??? Ok, necemo te to vise pitati,nekada smo i mi nezahvalni bas.... Izvini Tose.... Ne, nemoj se ti nama izvinjavati opet!!!! Uhvatili smo tvoju pusu, uhvati ti nase ako mozes?! Ima ih jako puno!!!!! Puse andjele nas........... Sestra Vera: DO POSLJEDNJEG DAHA...DO UVIJEK ZAJEDNO Koliko puta je ovdje napisano: voljeti u Te do posljednjeg daha... Kad vie ne budem na Tebe mislila znaj da e to biti moj posljednji dah na zemlji... A zapravo tek tada, tek kod posljednjeg daha, i iza njega, desiti e se taj ponovni susret s Toom... I nee to biti tren, niti san... Toe e biti taj koji e Te drati za ruku pri tvojim prvim koracima tamo... Znati e da jo netko hoda s vama zajedno, Tvoj Aneo uvar, koji je s Tobom od Tvog roenja... Kada se pree onaj uski tunel iza koga je svijetlost, sresti e jo neke ljude, koje si znao, koji su se uputili na putovanje prije Tebe, a koji Te sada radosno doekuju... I znati e da si dola u svoju nebesku Toeslaviju, u svoje nebesko Kruevo... Znam da e neke tad prvi put vidjeti... Rei e: nisam zamiljala da tako izgleda sestro... Toe e se smijati i rei: spojio sam vas jo na zemlji da vam ivot bude laki. Vi ste moji ljubljeni... U mraku svemIra sa zemlje je dopiralo jedno svjetlo, stvoreno molitvama Vaih srca... Vaa plamtea ljubav stvarala je svjetlo... I ja sam znao: moji ljubljeni su nauili najvanije... IVI SE SAMO AKO SE VOLI... Bio sam ponosan to se svjetlo nije gasilo. Ponekad je plamtjelo, ponekad tinjalo, ali je uvijek svjetlilo!!! Zato naa ljubav nije do posljednjeg daha. Naa ljubav je do uvijek, ak i kad ivimo u razliitim svjetovima. Naa ljubav nikad ne prestaje! Mi smo se sreli i mi se ne rastajemo!! Miavlatko: Kada dijelimo tugu- ona je manja, kada dijelimo sreu- ona je vea, budimo ovdje zajedno, dijelimo i tugu i sreu.

258

Snezzy: NIKADA, NIKADA, NIKADA niko kao Tose!!!! To je ono sto je on bio, jeste i zauvijek ce biti...!!!!!! Jedan i jedini...para siempre Taa: MODA JE BOLJE DA KAEM OVAKO KAD GOD SAM TUNA ILI PLAEM ILI BILO KAKO DA SE TUNO I DEPRESIVNO OSJEAM SAMO POMISLIM NA TOU I NJEGOV OSMIJEH I SMIJEH I TO JE TO NJEGOV OSMIJEH MI JE NAJBOLJI LIJEK ZA SVE Hoe da nastavim?, upitala sam Smrt nakon kratke stanke. Primijetila sam da se zamislila. Pa eto, nastavi ako ti nije teko. NERICA: Mili moj...ja sam jos jedna kap u ovom moru ljubavi koje pripada samo tebi...svjestan si koliko falis...osjecam to...kao sto osjecam i sve one poruke koje nam saljes preko nijemijasno...ali opet sam sebicna...tebi sam obecala da cu biti jaka...sebi sam rekla:moras dalje,jer si jaka...a sad gazim tu datu rijec...lazem i tebe i sebe...jer ne mogu...ja nisam jaka...sve sto ti napisem,sve sto kazem odnosi vjetar,samo bol ostaje...okovana u srcu i svaki dan sve jaca i jaca...jesam ogorcena...jesam ljuta...priznajem...ogorcena na zivot sto mi te otrgnuo bas u momentu kad sam bila spremna da postanem velika...da postanem bolja osoba...da osjetim svu silinu tvog bica...da stvorim barem jednu uspomenu...da znam kakav je to osjecaj o kome oni pricaju...taj osjecaj ispunjenja na koncertu...ljuta na sebe sto sam te razocarala...sto se lomim iz dana u dan sve vise,sto nisam kao drugi ovdje...oni su posilni,kako bi moja i tvoja Eli rekla...a ja?ja sam kukavica...ne mogu se suociti sa ovom boli,pa mi je lakse da zivim u svijetu maste...da zaboravim na zbilju...da govorim o tebi u sadasnjosti...molila sam Boga da mi pomogne...jer se utapam...gusim se...ne mogu vise,zlato moje...ovo je vrhunac...ali znam da je to uzalud...zato ga vise to ni ne molim...ako mi vec ne zeli podariti snagu da spasim ovo malo srca sto mi je ostalo,nek me uzme sebi!svjesna sam da mu ne vrijedim nista...cak se ne bih uklopila ni u sliku malih andjelcica,onako cistih i nevinih u bijeloj odori...ali bar iz sazaljenja...znam,duso,sta ces mi reci...mlada sam...zivot je preda mnom...ali taj zivot za mene nema vise znacaj...odnio ga je prokleti utorak...jos dva dana...i puna 4 mjeseca...a ja se pitam otkud toliko vremena...jer bol je ista kao i onog dana...ne...jaca je...vrijeme prolazi,svijet nastavlja dalje,a ja se ne micem s mjesta...s onog mjesta kad sam izgubila naljepseg dragulja...dragulja po imenu Toe...znas li ti,maleni moj,koliko je ubavo tvoje ime?...T kao toplina...O kao odsjaj... kao arm...i E kao emocije...toplina se ogleda iz tih medenih okica...njihov odsjaj trazim u svakoj zvijezdi na vecernjem nebeskom prostranstvu...a taj zarazni osmijeh nosi arm koji bi otopio i najtvre srce...sta je jos ostalo?emocije...o tome bih mogla napisati pricu koja ni tada ne bi imala zavrsetak...ali bi imala dva poglavlja...prije utorka i poslije utorka...ovaj prvi dio price bih ti dozvolila da procitas,jer u njemu nema ovog nesnosnog osjecanja...ali drugi bih pocijepala,jer se ne slaze sa tvojim imenom...ne pristaje mu...u taj dio bih svrstala i ove retke koje sad kucam dok suze ne zele prestati risati tragove na mom licu...mili,te saka tvoja malena vise nego sto to moze opisati bilo kojom rijecju,bilo kojom pjesmom,bilo kojim

259

pismom...cuvaj mi Ga Boze,i osvrni se malo...preklinjem te...pocuj...samo dvije rijeci...uzmi me...nije ih tesko razumjeti,zar ne? Kazu da vreme,vreme lijeci sve,al sta mi vridi vecnost bez tebe... Pevam u tami one nase pjesme,suze lijem rano moja,za tobom ceznem... Volim te beskrajno... Daentschi: do sada nisam imala snage da otvorim ovu temu... postoje trenuci kada sam zaista nasmesena,gledam u nebo,u zvezde,u visibabe koje polako cvatu i smesim se...tose je tu,svuda oko mene...ali malo mi treba da me opet zaboli oko srca,da mi nesto stoji u grlu i osecam kao da ne mogu ni disati...nekad ne mogu gledati njegove nastupe,spotove...slike i pesme da,ali ne mogu ga gledati tu,kako lepo plese,pomera se,smeje,trci...prvo se nasmejem,zbog onog njegovog lepog osmeha, a u sledecem trenutku mi opet dodje slika od nesrece u glavu...njegovi uplakani roditelji...setim se kako njega zaista vise nema,kako nikada vise nece zapevati...mrzim te misli,pokusavam ih oterati...ali nece da odu..suze liju,dusa boli... smirim se nakon nekog vremena,pogledam u njegov divni osmeh,opet sebe ubedjujem kako je on uvek tu..i znam da jeste,zaista verujem u to...ali tesko je,tesko... ovaj dan je posebno tezak...kada onako lepo cestita svetog trifuna i valentinovo,u areni pred godinu dana...kada kaze kako ce ziveti jos deset godina duze...kada peva poljsko cvijece...e da,srce puca...doslovno... necu ponovo da placem,a moram...izaci cu sada malo van,posmatrati zvezde...to radim svako vece...pricam malo sa Andjelom, i gledam u njegove oci, koje sijaju svim svojim sjajem...to je sve sto ostaje... Almina Ne prodje dan, sat, minuta, sekunda da ne pomislim na njega i da nije u mojim mislima. Svaku noc pred spavanje molim se za njega.. Svaki put kada cujem njegov glas, vidim njegov osmijeh, suze krenu same.. I kada cujem nekoga kako govori o njemu, jednostavno.. Ne znam sta da kazem.. Nisam ga poznavala licno, kao i mnogi, ali zaista to nam i nije bilo potrebno da uocimo kakva je on osoba ustvari., Covjek sa toliko dobrom dusom, ne vjerujem da ce se roditi brzo.. Samo znam da ga nikada necemo zaboraviti, jer ljudi kao on, jedinstveni i dobri, nikada nece pasti zaborav.. A sta god da kazem nekako mi zvui prazno i nedovoljno i vec receno, jer ovo sto ja osjecam zaista ne znam kako opisati.. Dee_Toronto : Moja tuga za Tosom je neopisiva. On je dotaknuo moje srce davne 2003 godine kada mi je frendica poslala neku kazetu i na njoj je bila pjesma "Soba za Tugu"....Jedino sto znam je da sam satima sjedila u sobi i slusala tu pjesmu non stop da sam je i u snu pjevala a blage nisam imala ni tko je Tose ni kako izgleda. Ja sam se u pjesmu zaljubila. Nisam nikada posvecivala puno paznju na to tko je on i sta radi ali znam da svaku pjesmu koju sam cula, a nekim slucajem je bila njegova, meni se u srce zarezala. Negdje malo vise od dva mjeseca prije nego ce Tose da nastrada bila sam u posjeti u Bosni i Hrvatskoj i jedna od frendica mi je obratila paznju na Tosu. Kada sam se vratila nazad u Kanadu pocela sam malo vise da istrazujem o njemu, da citam i slusam neke novije pjesme na

260

YouTube jer prije to nisam radila. On je nekoliko puta gostovao u Torontu ali ja to nisam znala jer ovdje i tako vijesti o nasim pjevacima slabo putuju tako da ga nikad ni vidjela nisam:-( Na taj kobni dan, to jest jutro, kada nas je Tose napustio sve se u meni slomilo....moje srce ne prestaje da place i dan danas...Jer srce je moje koje ga je zavoljelo te davne 2003 a ja ni svjesna nisam bila....Uzasno boli... Almina .. joj.... meni je slicno bilo.. nisam znala nesto puno o njemu.. nisam znala npr, neke podatke, ali sve sto sam znala da puno pomaze ljudima, i zbog toga sam ga jako i zavoljela.. a ja sam cula pjesmu "meni hvala nijedno" prije nekih 5 god i otad je sve krenulo.. tada sam slusala samo njegove pjesme i divila se kako neko moze raditi toliko dobrog i tako divno pjevati.. i kada sam saznala da ga nema, tek sam shvatila da mi je stalo do njega, vise nego sto sam mogla i zamisliti.. nijemijasno Jutros hodam kroz sumu, sama, onako kroz duboki snijeg....Hodam i slusam muziku naseg andjela.Odvrnula sam do kraja, odzvanja mi u usima....Tako sam zbunjena dok ju slusam., ali ispunjena...Sjetim se da je zima je bila omiljeno doba godine naseg andjela. Sjetim se i da je snijeg skoro napadao na njegovom grobu....Sjetim se i da mu je u Januaru rodjendan, a blizi se i nova godina za koju je sigurno imao planove da je doceka sa svojim najblizim...A onda pocne ova pjesma: Oprosti Da li je tebi nocas hladno voljena ko sto je hladna moja postelja a mene ubija bol u grudima,gorim uvjek kad, zatvorim oci duso znam da ces mi ti odnjeti san, voljena Gori moje srce puno nemira tebe doziva, oprosti onaj koji voli moze i da pogrijesi Ja bi nocas svemir dao kad bi mogao samo da jos jednom zaspim ti na grudima, opijen tvojim usnama Sjecanja vjetar mi nosi samo sjecanja a ja se nadam duso da ce mi i tebe donjeti, ponovo u moj zagrljaj Otkada si otisla, ne spavam nocima Suze mi se sliju niz lice....

261

''a mene ubija bol u grudima, gorim uvjek kad, zatvorim oci duso znam da ces mi ti odnjeti san.... Andjele moj... nijemijasno: Tose je bio predobar za ovaj svijet, vrlo brzo bi ga pokvarile okolnosti i desavanja oko njega, zloba ljudi, a da nisu ni svjesni te zlobe koju nose u sebi. Niko od nas nije... On je bio cista dusa, neokaljana, a to su samo osobine andjela. Bog nam ga je posudio ovih 26 godina da nas pokusa nauciti kako se ustvari zivi, da nam da smjernice, da nas zblizi....I kada je shvatio da bi taj andjeo mogao da bude povrijedjen odlucio je da ga vrati u svoje dvore, da ga sacuva... A on, nas Tose je jedini pravi mir osjecao uz Boga,jer samo Bog ga je stitio, davao mu snagu da ide dalje, da se bori... Svojim odlazkom on nam nije unistio zivote, srusio snove...Iza svake boli krije se nesto dobro, iza kise dolazi sunce...Nas andjeo se pobrinuo da nam usadi svoje osobine dobrocinitelja, da nas usmjeri na pravi put (vrati nas u kolosjek). To je njegovo veliko hvala svima nama koji smo ga voljeli, a i onima koji nisu bili njegovi fanovi.... Shvaticemo to poslije kada prodje ova bol.... Skupio nas je, povezao svojom dobrotom i posebnoscu, i pokazao nam kako se ustvari treba zivjeti. On zna koliko nam je njegovog odlazak nanio boli, ali znao je da cemo poslije te boli gledati svijet drugacijim ocima, a on je i biti ce uz svakog od nas,dusa nasih dusa.... upravo zato sto ga toliko volimo, on nas nikada nece napustiti...... budimo svi kao jedno zajedno sa Tosom, nasim andjelom... dzeny_sj Da nismo tuzni,kada bi napisali ove predivne pesme posvecene njemu?...Jednostavno,tuga je pokretac svih ovih pesama...Ali,podrazumeva se da je on iz tuge stvarao balada,svoje najlepse balade...Andjele,hvala ti do neba na svemu...Nikada zaboravljen...u mom srcu ostajes zauvek... MARTY22: ja sam ga volila i prije nesree, ali nisam bila luda za njim. i kao ta ti kae rae bi da ga opet samo volim ali da je on iv. bila sam na njegovom koncertu u puli kada je bio. ali stvarno nisam bila pretjerano luda za njim a sada mi se uvukao pod kou. kada sam saznala za nesreu nisam plakala. ali zato dan danas kada ga netko spominje ili kada proitam neto o njemu srce mi se kida znam satima sijediti za kompjuterom i traiti razne stvari o toi i znam satima itati posteve i suze krenu same od sebe. a njegovi cd-eovi mi se 24 sata dnevno vrte..... volim vas taa DUO MOJA RIJE VOLIM TE JE PREMALENA DA OPIE ONO TO JA OSJEAM PREMA TEBI

262

RIJE VOLIM TE NE MOE OPISATI ONO TO JE MENI U SRCU JER JE ONA PREMALENA I SIUNA ZA SVU LJUBAV KOJU NOSIM U SRCU I KOJU OSJEAM PREMA TEBI Carla ja sam ga puno voljela i jos UVIJEK GA VOLIM...to mi nece niko ukrast,i necu mu dat....moja ljubav je na nebu....i moja dusa je s Njime.....VOLIM TE ,ANELE!!!!!! dora1408: TEKO MI JE DANAS ,A TEK KAD BUDEM GLEDALA! NADAM SE DA U MOI! NAJGORE MI JE KAD JE REKAO DA E ZAHVALJUJUI TOJ VEERI IVJETI 10 GODINA DUE. O , MILI MOJ ANELE, IVJET E TI VJENO ZA NAS I MI ZA TEBE!!! TE SAKAM!!! nijemijasno: Gledam koncert po ko zna koji put i odzvanjaju njegove rijeci: VOLIM VAS, VOLIMI VAS, OBOZAVAM VAS!!!!!!! Rekao je i ovo: Znate kada imate nesto sto vam je mnogo drago i bojite se da ga neizgubite, zelimo da ga imamo dok smo zivi. Prvi put imam osjecaj da koncert koji jos nije poceo ja se vec bojim da ga zavrsim. Zelim da traje dugo dugo i dok imamo snage cemo da pjevamo... Svaka njegova rijec je duboka poruka za sve nas...... Dusa nasa....... *anna* pretuzno.. mislim da svaki praznik bez njega ce biti pretuzan.... dolaze praznici .. nova godina.. kad se sjetim koliko sam se prije svemu tome veselila.. a sad .... sve mi je svejedno..... sta treba da slavim!??? novu godinu !!??? koju cu morat zivjeti bez njega.. prva godina bez njega... dugih 12mjeseci.. kako se veseliti praznicima !!!??? ne mogu .... necu !!! bez njega nikad vise necu biti istaa bez njega nista nije isto... ni praznici ni nova godina... ni zrak ni noc ni dan........ nikad ova bol nece proc nikad !!!!!!!!!!!!!!!!!!!! o Boze koliko ga volim !!!!!!!!!!!!!!! samo je on u srcu mom !!!!!!!!!!!!! Cristy Nita nije vrijedno bez njega...pitam se zato tako priam? ZATO, BOE molim te oprosti mi, znam imam vse, sretnu roditelj, prijatelje, koji me vole, mog malog maka (jako ga volim), ZDRAVJE, to je jako bitno, ja sam zdrava i u koli mi ide odlino... pa zato sam onda tako tuna i nesretna!? Znam ja taj odgovor, to mi fali, neto mi fali, mene vie nema, one 263

sree unutra, ovaj svijet moj, za kojeg je ve rekla i Luda Mala, kao da je sve u meni umrlo, nemam vie snage, da se veselim... Svaki veer molim Boga, da mi oprosti zbog toga, prije sam esto molila Boga, da mi pomoe sa mojimi problemi ... sad vie nema toga, sve ostalo je prije nego ja, znam da imam vse, vie ne mogu, ali tako jako mi fali Toe ... bez njega nema smisla. nijemijasno Evo i mene, Rekla bi nas, jer ja osjecam da je Tose uvijek tu uz mene. Npr: Juce mi je pomogao da nadjem novogodisnju sliku za avatar. I to znate gdje, na njegovoj web stranici. I zar nemam najljepsu novogodisnju cestitku? Stalno i dok vam ovo pisem, on mi pjevusi svoje pjesme na uho i svaki put njegova pjesma mi ima novi smisao... Vise ih ne slusam sa suzama u ocima i tezinom u dusi, sada sa osmjehom na licu.... Juce po prvi puta sam mu (vjerovatno ce zvucati morbidno,) poslala virtualnu cestitku za Bozic i novu godinu.Osjetila se da cu dobiti odgovor (misaoni). Potrudit ce se da mi da do znanja da ju je dobio... I kada me tuzne note ponesu, ja potrazim potvrdu da je on uz mene, stalno prisutan i ja je dobijem, npr. juce dok sam prazno zurila kroz prozor razmisljajuci da dolaze praznici, a ja po prvi puta nemam osjecaj da to treba da bude lijep period u mom zivotu. Meni je u ovom periodu i Bajram i rodjendan i Bozic i Nova godina....Odjednom me prenijelo da sam sama, prazna i zapitala se jesam li ja ustvari sama? Onako ljutito sam sjela pred tv i okrenula kanal. Samo sam vidjela njegov prelijepi lik i poslednje rijeci pjesme Pratim te. ''PRATIM TE'' Suza mi je kliznula niz lice, opet po ko zna koji put sam poljubila njegovu sliku, nasmijala se dok sam brisala suzu radosnicu, i osjetila takvo olaksanje... I za sve nadolazece praznike i ove sada i one tamo i one za nekoliko godina potrudit cu se da u trenutku kada mi bude najmilije, bacim taj svezanj ljubavi nasem andjelu...I reci cu mu: Toliko dugo vremena mi je trebalo da te konacno nadjem, a citav zivot cu da iskoristim da ti dam do znanja da nemicem nigdje od tebe.... Fallen_Angel : Evo ovde ce uskoro Bozic a meni se neda da dode. Prvi put se ne veselim Bozicu! Prvi put mi nije do pravljenja kolaca, do kicenja bora... ma nista. Primjetila moja mama da sam tuzna... pa kaze, ajde okiti bor i kucu da dode malo blagdanskog raspoloenja. I tako sam ja jutros otisla u podrum po kuglice, ukrase, bor... sve lipo donila u stan i pocela s kicenjem. Stavljam figurice na klupcicu od prozora... vadim bor... mama kaze da zasto ne upalim bozicne pjesme (jer ja obicno kitim bor i raspalim pjesme), a ja joj kazem da zelim ove godine bor okititi u tisini... ne zelim nikakve pjesme, ne zelim uopce da dode ovaj Bozic, zelim da ponovo dode onaj prosli... ne zelim OVAJ!!!!! Jedva sam okitila taj glupi bor... 3 sata mi je trebalo!!!! I ove godine mi se ne cini da je lijep kao i proslih godina.

264

Ona pita zasto se ne smijem... zasto sam tako tuzna?! Ja sutim, nezelim nista da kazem. Ne zelim govorit, zelim samo zavrsit s kicenjem stana i to je to. Kad sam s tim zavrsila, stavljam ukrase u kutiju, a ona ce... pa zasto ne okitis i sobu (ja stavim obicno lampice u sobu i lijepim pahulje na stakla). Ja joj kazem da ove godine ne zelim okititi svoju sobu... i nisam, i necu. Ne zelim ni 2008 g. neeeeeezeeeeeeeeeeliiiiiiiiiiiiiiiiimmmmmmmmmmmmmmmmmmm. Meni je bila dobra i ova... dok nije dosa taj glupi, prokleti utorak 16. listopada. Kayolina Koliko god bilo tuzno, koliko god bilo oprecno, izvucite radost iz srca, u inat svemu-za njega. "...Gledae nou zvezde. Moja je isuvie mala da bih ti pokazao gde se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvezda bie za tebe jedna od zvezda. Volee dakle da gleda sve zvezde... Sve e one biti tvoji prijatelji. A zatim, pokloniu ti neto... On se opet nasmeja: -Ah! mali moj, kako volim tvoj osmeh! -Upravo to e biti moj poklon... Kad bude gledao nebo, nou, poto u ja stanovati na jednoj od njih, poto u se ja smejati na jednoj od njih, to e za tebe biti kao da se sve zvezde smeju. Ti e imati zvezde koje znaju da se smeju!" MaLi Princ maca Evo vam nesto moje: " , . . , . . , ? , , . ? , . , . . . . , , , . !" krusevo Od 16.10. se vovlece takva taga vo mene, sto nemam poveke, ni volja, ni sila za zivot. Milion pati go molev Bog, da ni gi zameni mestata - no i toj e protiv mene. Ne izleguvam od doma, ne se druzam so nikoj, a koga ima luge okolu mene, jas ne gi slusam, moite misli se kaj MOJOT NEPREBOL. Koga ke izlezam od doma znam samo za edno mesto - na Gumenje kaj ANGELOT. Ponekogas se cudam zosto lugeto me gledaat taka i togas svakam deka placam bez kontrola, i sekoj bozji den prvata i poslednata misla se za nego. Sekoe novo utro si velam"MOZEBI" e samo son, no prviot pogled od prozorecot me vraka vo surovata realnost. Fala Bogu sto postoite site vie, sto postoi forumot , pa tuka si ja pisuvam celata moja taga, ako ne bese taka, do sega ke poludev od bolka. mala_sirena Isplakala sam jezero suza i bas juce pomislila da je s tim gotovo,cak sam i Zajdi,Zajdi

265

odslusala mirno i trezveno,s bolom u dusi i srcu ali bez suza i osjecaja hronicne iscrpljenosti...a sad procitah ovo...nijemijasno Hvala Ti,tako je stvaran,stoji tu ispred mene sa onim svojim skromnim pogledom i stidljivim osmjehom i ja ponovo placem,ali ovaj put drugacije...dusa mi je napokon puna i ja sam konacno shvatila...On je tu svuda oko nas i dio Njegove duse je u nasim dusama...Mila moja,Hvala Ti jos jednom,budi tu i hrani nas tim divnim stvarima,a On ce ti,sigurna sam,uvijek sapnuti sta jos da nam napises i preneses DANCE: Kako da je sve bilo juce....A prosle su pekolni 4 mjeseci. ..U njima nista novo..postoi samo ona stara bol,koja prama mi srce,koja razvaluje mi dusu...i opet isto pitanje...Zasto Boze ga uze???Znam,naucila sam da na to pitanje nema odgovora...Ali ipak ne mogu sebe da objasnim zasto..?Kad je bio tako mlad,talentovan tako pun sa zivotnom energijom.... Znam sutra ce mi biti dan pekolan...necu moci ni nasmejati se...Ni zbog tebe...kako da se smejem,kad tebe vise nema???Toliko kratko vreme nisi tu..a meni se cini kao da su 100 godine prosle..Svki dan je isti,se sto radim podsjeca me na tebe...samoj sebi kazem:"E ovo Tose bi ovako napravio"..Ti za mene si postao covjek idalnog ponasanja...Idelnog lika,idealnog osmeha...ali kad idealnosti vise nema...Cemu da se ugledam???Od koga da ucim sta i kako dalje???tako mi falis....Da te bar mogu poljubiti...zagrliti...al toga nema i ne postoi....Ovim mojim suzama ti se kunem....nikad te necu preboleti i zaboraviti..Ti si obelezao moje srce za sva vremena..I da prodje jos 10000 godina,bol ce ostati ista....Sta mogu kad te volim svim srcem....Ne mogu se boriti stime..Kad sam to probala....zavolela sam te vise nego ikada....U ovu tuznu,hladnu noc sjecam se tebi...Sve sto zelim ti reci ne mogu....I nikad necu moci...Jednostavno ne mogu izbaciti to iz sebe....A znas...Toliko te volim....Svim srcem....Dusa moja je postala tvoja...Andjele moj....Spavaj mirno...Nakon ovih 4 mjeseca budi to sto sto si bio na zemlji..Andjeo sa nebeskim krilima....Toliko te volim....da te bar mogu probuditi...al...toga nema i ne postoi.... Volim te andjele moj...Svim srcem i dusom... ****Jedan dan zivota da ostane meni, njega bi TOSE,poklonila TeBi**** Avangard: NE ZNAM STA DA KAZEM, I KAKO SE OSJECAM, SVE ME JEDE ZELIM KRENUTI DALJE, A NESTO ME PROKLETO DRZI I NE PUSTA ME. ZASTO KADA NAPOKON NADJES MIR, PREDAS SE BOGU, MOLITVI... ZASTO TE PROGONI ZLO, ZASTO TE TJERA NA NEKE STVARI STO NE ZELIS... SADA KADA SAMO ZELIM KRENUTI DALJE, KADA ZELIM SEBE SREDIT I MISLITI NA BUDUCNOST NE MOGU... STO ME TO VRACA NAZAD ISUSE, STO? JELI TO SUDJENO MENI I MOJIM BLIZNJIMA, DA UVIJEK I PATIMO... ZASTO NE DAS DA KRENEM NANOVO I PROSLOST DA ZABORAVIM... ZAR JE SVE POCELO OD KADA SI MI MAJKU UZEO, A MENE OSTAVIO SA 11 MJESECI, OSTAVIO ME BEZ NJE, A JA NEVINO DIJETE... I OPET TE VOLIM, MOLIM TI SE, VJERUJEM U TEBE DRAGI ISUSE... NAKON 12 GODINA UZEO SI MI OCA, A JA NI PRIJE NI TADA NISAM NIGDJE PRIPADAO... I OPET TE VOLIM, MOLIM, VJERUJEM... PATIO SAM I SUTIO STA SAM MOGAO, STA... PITAO SAM SE STA DRAGI LJUDI IDU, I NAPUSTAJU OVAJ SUROVI SVIJET, ZASTO ONI... A ZNAM I POSTOJALI SU ZLI LJUDI OKO MENE, RASLI SU U ZLOBI... NJIHOV JE SVIJET... TO NIKADA DA SAM MOGAO SHVATITI... DO DANA 16.10 DA TI SEBI UZIMAS NAJBOLJE, OVI TI NISU JOS POTREBNI... A ZASTO, ZASTO NJIH NE ZOVES DA OVAJ NAS SVIJET NA ZEMLJI BUDE MIRNIJI, BOLJI, DA SE DIJELI SVE, A NE DA SE NETKO UBIJE, POKRADE, ODBACI KAO VRECA SMECA, ZASTO... ZASTO JE OVAJ ZIVOT TAKO PREVRTLJIV,

266

JADAN A NEKEDA KRASAN, KAKO KOMU... NADAM SE DA SVI TI ANDJELI NA NEBU SU POTREBNI, DA UJEDINE SNAGE DA SVIJET BUDE BOLJI, MIRNIJI... DA NJIHOVI ZIVOTI BUDU POUKA I NACIN DA SE ZAPOCME NOVI ZIVOT BEZ IKAKVI DILEMA, ALI TO TREBA SHVATITI I DOZIVITI!!! ISUSE, TEBI PREDAJEM DUH SVOJ I TJELO, UPRAVI SAMNOM I DAJ DA ZIVIM SA VJEROM U TEBE, I DA LJUBIM I POSTUJEM DRAGU BRACU I SESTRE.... TOSE, POCIVAJ U MIRU... neoves: SECANJE NA KONCERT IZ SNOVA Danas je taj dan... 14. februar 2008. Pre tacno godinu dana bio je moj najsrecniji Dan zaljubljenih do sada. Od pocetka slusanja tvojih pesama sanjala sam o tome da odem na tvoj koncert. I zelja mi se ispunila. Sve je bilo sjajno. Pocevsi od okupljanja drustva i puta za BG. Nisam mogla da verujem da konacno idem na tvoj koncert posle toliko godina. Sela sam u bus i sve vreme puta razmisljala o tome kako konacno idem na koncert svog idola, coveka ciju muziku obozavam, coveka bez cije muzike danas ne bih bila ovo sto jesam... Stigli smo pred tu ogromnu halu. Spolja je izgledala velicanstveno, a kad smo usli unutra... Sve je bilo tako svetski, plavo, ogromno... Kao da nismo u Srbiji nego u nekoj razvijenoj evropskoj zemlji. Svuda po zidoima bili su izlepljeni plakati sa tvojim likom na kojima je pisalo VE SAKAM. Srce mi je lupalo kao ludo. I nie tebe te sakame ! Onda smo usli unutra. Dobili smo mesta ispred VIP loze, mesta odakle se najbolje videlo, a o ozvucenju da i ne govorim... Koncert je trebao da pocne u 20h. Bilo je oko 20h a Arena je bila polu prazna. Zabrinula sam se. Bila sam ljuta na ljude koji nisu dosli, ljuta na tvoje menadzere koji su iznajmili ovako veliki prostor, ljuta na tebe jer nisi napunio Arenu do poslednjeg mesta... A onda su poceli da stizu ljudi... Za dvaesetak minuta sveje bilo popunjeno. Bila sam bas srecna! Onda su poceli da izviruju ljudi iz obezbedjenja. Publika te je pozivala... Vec se namestio i orkestar i dirigent i sve samo si ti nedostajao. A onda si se pojavio! Nisam mogla da verujem da te konacno cujem i vidim uzivo! Poceo si da pevas Pratim te... Pesma koju sam prvu cula uzivo! Sjajno! A onda su usledile i ostale pesme. Sve hit do hita. Potpuno sam se iskljucila. Nisam znala gde se nalazim, niti koliko je ljudi oko mene. Samo tvoja pesma i puunooo pozitivne energije... Nezaboravno !!! U neko doba izasla je Giana i ti si je pitao kako joj se svidja Beograd. Ona je rekla BELISSIMO BELGRADO !!! To mi je bilo bas nekako slatko... Ne znam, mozda je to zato sto u BG uglavnom dolazim zbog nekih ruznih i tuznih povoda. Imala sam utisak da se to belissimo odnosi na tvoj koncert a ne na Beograd. A onda je krenula muzika... Pa tvoj glas... Prelepo ! Samo sam zanemela i slusala... Tako prelepa pesma... A ja imam priliku da je cujem uzivo, i to premijerno !!! Neverovatno ! Jednostavno se ne moze opisati taj osecaj. Ne postoje reci koje bi ga dovoljno dobro docarale. Koncert se nastavio. Bilo je stvarno carobno. Pocevsi od Ledene koju obozavam i koja je sjajno zvucala uzivo. Ma ne znam, sve su pesme bile super... A tek Tajno moja... Potpuno zasebna pesma van svih kategorija. A onda ona prosidba... Ne znam sta da kazem. Odmah sam pozelela da i ja budem zaprosena na tvom koncertu. Shvatila sam kako izgleda veridba iz mojih snova. Jedino mi Nesanica nije bas bila na mestu. I to sto si im doveo trubace... Njima je sigurno bilo super, a i pesma je naravno zvucala neverovatno ali... Jednostavno ne volim bas narodne pesme i mislila sam da ces im otpevati neku od svojih prelepih balada. Ali, OK je, nije to moje vencanje da ja odredjujem.

267

I tako... Vece se nastavilo i bilo je cudesno. A tek ono kad si rekao da ti je to vece produzilo zivot za 10 godina... Boze, to mi je tada zvucalo prelepo, bila sam tako srecna,a sad to ima toliko simbolicko znacenje... Prosto ne mogu da verujem da sam to zaista cula, a da se to nikada nece ostvariti... Nazalost, morala sam da izadjem pre da bih izbegla guzvu... Zbog toga mi je jako, jako zao, pogotovo sad... Kad sam izlazila zamolila sam jednog momka iz obezbedjenja da mi skine jedan plakat za uspomenu posto nisam mogla sama da ga dohvatim. Taj plakat mi evo i dandanas visi na vratima sobe. I ko zna dokle ce tamo ostati... I za kraj samo da ti kazem jedno veliko HVALA sto si me ucinio ovako srecnom... U mom srcu ce zauvek ziveti uspomena na tebe. TE SAKAM !!! *Natasa*: Zaborav?! Koliko ta rije boli kada je dovedem u vezu sa tobom, anele moj najmiliji. Zato je to tako, ne znam, ali znam da e te moje srce zauvijek uvati od nje. Obavie se oko tebe kao najsnanija tvrava, rizkovae sebe samog, samo da te zatiti i izbavi od tmurnog zaborava koji e se vremenom kao najsnanija oluja nadviti nad nama. Ali ti ne brini. U mom, i u mnogim drugim srcima, ti e zauvijek biti siguran. Vjetar e duvati, kia e padati, snana oluja nosie sve pred sobom, ali ti je nee ni osjetiti. Ove suze koje i danas liju uprkos vremenu koje tako mahinalno prolazi - samo su jedan od dokaza koje potvruju istinitost mojih rijei. uvau te, braniu te i voljeu te dok i sama koraam ovom Zemljom, hladnom i pustom. Prklinjau svakim danom sve vie onaj grozni dan kada si morao da ode i zajedno sa sobom odnese najljepi osmijeh, prepun vedrine i ljubavi. eljno u, i pomalo sebino, iekivati dan kada u te ponovo sresti i jo jednom ugledati najljepe oi na svijetu. Jedno znaj - ma gdje bila, ma ta radila, moje srce e zauvijek da bude ' tamo gore '. Bie tvoj prijatelj, utjeha, podrka. Sve ono to si ti meni bio. I svaki put, kada se osjeti usamljenim, kao to se ja sada osjeam - ti priaj. Znaj da e moje srce zauvijek da bude sa tobom, da te saslua i utjei. NIKADA te neu zaboraviti . . .

sanda: Anele..........moemo li zamjeniti mjesta? Ja u doi gore na nebo, a ti se vrati ovdje na zemlju. Toliko je srca puno boli, oiju puno suza bez tebe. Zvjezdo vodiljo, anele uvaru molim te vrati nam se. Vrati nam osmjeh na lice...................Zauvijek u naim srcima. Nikada prealjen i nikada zaboravljen. Sretno ti Valentinovo!!! LudaMala : Jo jedan dan je proao. Proi e i ova no. Nestat e u prolosti, a kazaljke sata e me ponovo vui u budunost, za koju nisam sigurna da je elim...Kako da elim budunost koja je bez tebe? Budunost u kojoj je tvoj osmijeh uspomena, tvoja pjesam zaleena prolost, tvoja dobrota arena duga koja nema da se vrati?

268

Znam da eli da ja elim svoju budunost. Pokuavam da je elim, ali jo uvijek prieljkujem prolost u kojoj si bio ti. I poelim da je prolost sadanjost i da vjeno traje. Da se budunost nikada ne dogodi. Da me nikada ne napusti. Kazaljke sata su beskompromisne. Vuku me dalje od te prolosti. Htjela sam zaustaviti vrijeme, pa sam iz satova izvadila baterije...Glupo zar ne? Vrijeme je nastavilo tei sa svakim novim izlaskom sunca, sa svakom novom kiom, sa svakom novom pahuljom i svakom suzom koja se iskrala iz moga oka. Zna, ubrzo e Bajram. Moj najdrai praznik. Drai mi je i od mog roendana. Njemu se vie ljudi veseli. Ovaj mi je Bajram pretuan. Proli je bio tako veseo i lijep. Mojoj maci je bio roendan i ja sam joj pjevala tvoje pjesme. Ona je jedina koja to moe da podnese. Ja sam dala sve od sebe. Skiala sam na sav glas. Sve sam joj tvoje pjesme pjevala. ak i onu pjesmu ''Luda mala'' za koju su me mnogi uvjeravali da je grozna, a meni pjesma nije mogla biti grozna ako je ti pjeva. Negdje na pola te pjesme mama mi je donijela dvije velike, slasne baklave (iste one baklave za koje sam stalno obeavala da neu jesti vie....a nisam ih jela niti manje), u nadi da u malo prestati da ''pjevam''. Prestala sam skiati na glas i nastavila u sebi. I po ko zna koji put u mislima pjevala sam s tobom. Odjednom sam postala strano muzikalna i smijala se sebi zbog suludih ideja. Ja da nauim pjevati? I jo pjevam s tobom?...Nakon naih dueta priali smo. Ja sam te opet gnjavila pitanjima, priom i opet te molila za koncert i obeala da u na taj doi, taman da uskije padaju. Sa svakim novim razgovorom, sa svakom novom milju bivala sam srenija, i mislila da srei kraja nema. Taj dan je bio tako lijep i sretan da sam i potkoulju naopako obukla. Protiv uroka! Nije pomoglo. Nisam mogla niti zamisliti da e iza mog sretnog Bajrama doi dan tvoje smrti. Da e otii sa ovog svijeta. Iznenada. Dolazi jo jedan Bajram. Niti traga mom veselju. ak nema one sumanute elje za baklavom. Nema onih veselih razgovora u mojoj glavi, niti onih planova o naem susretu, niti mog stidljivog pitanja da mi neto otpjeva...Neto po tvom izboru,...,ovaj...mislim, jo kada bi tvoj izbor bila pjesma ''Na mesto zloina'',...ovaj ako nije problem...ta? Da ti pomognem? Hihihi...Ma ne znam...Hajde ti prvi...Mislim ti pjevaj na glas a ja u u sebi...Moe? Ok, kamera spremna, fotoaparat spreman, diktafon spreman...Kreni...Hihihi... Nismo odavno vodili takav razgovor. Znam da sam ja kriva. Znam da sam ja ta koja je tuna. Ali ta da radim? Kako da postanem ona stara ja? Ona koja je stalno bila nasmijana, pa ak i kada mi nije bilo do smijeha? Znam da ovaj svijet nije stao niti propao kada si ti otiao, ali moj je svijet i stao i propao. Moga svijeta vie nema. Ostao je samo ovaj, koji svi vide. Moj veseli svijet iz glave sada je pust i tuan... Molim? Ne svia ti se takav svijet? Znam, ne svia se ni meni, ali ta da radim? Da pokuam? Ma, ne mogu, nemam snage. Ni volje...Zbog tebe da pokuam? Za tebe? Pa za tebe bih pokuala sve ali...U pravu si, nema ali. Da se dogovorimo...Ja obeavam da u pokuati da ponovo stvorim onaj veseli svijet, i ponovo razgovaram s tobom o ludim stvarima. Pokuat u ponovo biti sretna, iskreno sretna. Eto, vidjet e za ovaj Bajram. Obeavam da u biti sretna, i da u opet skiati na sav glas, i da u jesti baklavu, i da...ta? Da pojedem jednu za tebe? Naravno da mogu...Mogu ja i dvije za tebe...Eto, za ovaj Bajram u se potruditi da budem ona stara, i da svijetu ponudim svoj iskreni osmijeh, i puno puno ljubavi prema svima.

269

Vidimo se onda u veselom svijetu za ovaj Bajram? Mora poraniti. Znam da nisi jutarnji tip, ali kafa se pije jako rano u mojo kui kada je Bajram. Moe mi praviti drutvo. Dobro, dobro, nei ti staviti fildan da moji ne pomisle da sam totalno pukla, ali budi tu ok? Jo neto...Jedna molbica...Ako nije problem...Kada doe vrijeme da i ja odem sa ovog svijeta, budi drug pa me doekaj. Moe? shansa05: Dragi..najdrai...jedini...moj...na...Toe sutra e biti 4 mjeseca otkako si otiao ali jo uvijek ujem tvoj glas a znam da si daleko, osjeam tvoj pogled..osmijeh a znam da nisi tu. Srce govori jedno a razum drugo. Borim se sama sa sobom jer ponekad mi se ini da je sve bio samo san. Ba kao i onog jutra...Otiao si ali vie i ne pitam zato jer odgovor znam. A tog jutra ispred srca mog stvorio se golemi zid boli, tuge, samoe...ostavio si me u najtamnijem mraku, oiju punih gorko slanih suza, srce je ridalo...dugo sam stajala sama u toj tami, predugo. Zakoraila sam i naila na lagano odkrinuta vrata...vidi li koja vrata sam prva otvorila? Ba ova. Tu, iza tih vratiju stanuje jedna predivna obitelj, tvoja obitelj. Ula sam tiho na prstima, nisam znala to me eka....nisam znala da postoji jedan cijeli novi svijet u kojem svi osjeaju isto, svi su pogoeni istim gubitkom ali eto tu su, nali su se u toj boli i sad dijele ljubav prema tebi, uvaju svaku uspomenu kao kap vode na dlanu. Bilo mi je tako teko ali zatraila sam pomo a draga Lile pruila mi je ruku podrke, utjeila me onako kako to zna majka, sestra, prijateljica...i odonda sam ovdje. Bilo je i tekih dana, dana kada te drugi uvjeravaju da ova bol koju osjeam nije ista kao kad izgubi nekog blinjeg. Kako nije? Zar bi mi toliko nedostajao da je drukije? Zar je teko shvatiti da sam prije svega potivala jednu mladu, talentiranu, skromnu osobu a na kraju i voljela? Zar je loe bol podijeliti s nekime tko te razumije? Uostalom zar je loe nai prijatelje koji e najprije pomoi a tek onda pitati zato? Na kraju krajeva zbog svih njih jesam ono to jesam i nikako drukije... Najdrai moj prijatelju, elim ti rei koliko sam nauila cijeniti one sitnice koje ustvari ine ivot. Ako sam ih i cjenila prije sada jo i vie. Prihvaam svaki osmijeh, svaku pruenu ruku, svaki vapaj, svaki izazov...Pokuavam ne ostaviti nita za sutra jer ne znam hoe li me sutra doekati. Idem dan za danom...ivot je prekratak da bih ga troila prebrzo. Minuta za minutom, i sve sam blie tebi, jednog dana, ekaj me... Voli te tvoja... Makana: Andjele moj najmiliji, sta da ti kazem sto vec nije receno ili sto vec ne znas.Sigurna sam da odozgo vidis koliko te volimo i svi patimo za tobom jer je tuga prevelika a suza dovoljno da ispune okean ceo.Mnogo sam tuzna otkad te nema,otkad si tako naglo otisao bez pozdrava.Sad mi je svaka tvoja pesma tuzna i svaki tvoj osmeh mi tera suze na oci.Sad vise nista nema smisla na ovom svetu jer nema tebe u njemu.Ti si bio i ostajes nesto najbolje sto nam se svima desilo.Naucio si nas kako da se volimo,kako da zaboravimo gluposti i kako da se smejemo iskreno.Bio si i ostajes nase sunce.Tvoj osmeh mi mnogo nedostaje.Nadam se da kad dodjem kod tebe,onog dana kad odem odavde a potrudicu se da zasluzim da dodjem na to mesto gde si ti sad,da ces mi se nasmejati,onako kako samo ti umes.Da cu te zaista pomilovati po obrazu dok mi se smejes i kazem ti koliko me dusa boli zbog tebe.

270

Spavaj mirno Mali Prince i pogledaj nas,ponekad,nas tuzne,obasjaj nas ponovo tim osmehom jer nam je svima to jako potrebno. senci01: Suce mi je jos jednom obasjalo sobu.Meni je hladno u srcu jer mislim na tebe..Opet naviru sjecanja.Sve je tiho,pusto nigdje nikoga.Pustim suzu,a znam da ne smijem plakati.Ne dam nikome da mi vidi bol. Mislim na tvoj iskreni osmijeh,na tvoj topao pogled.Sve sto nas veze za tebe lijepo je.Tvoje smirujuce rijeci I tvoje prekrasne pjesme.Sa tobom zivjele su nase nade za bolje sutra.Jednog dana sve je to nestalo.Sve je sruseno bas kao kula karata.Ostale su samo suze,tuga I zelja da ce nas neko probuditi I reci da smo prosle noci samo ruzno sanjali.Medjutim svako novo jutro je novi poraz,nova kazna sa kojom se moramo sto prije pomiriti.Prolaze dani,mjeseci proci ce I godine ali nista se nece promijeniti.Tuga I praznina u srcu stalno ce tu biti.Mozda ce nekada postati slabiji ali ce tu zauvijek ostati.Tvoja pjesma je ziva I ona mi je neka podrska u zivotu.Samo mi pjesma ostaje jer niko drugi ne zna za moju bol.Kada je cujem taj osjecaj je tesko opisati.Ta tvoja melodija mi obuzima tijelo I svaki stih suzom zalijem. Oci mi se sjaje.Da me tvoja pjesma u srce dira nikome ne priznajem.Bojim se priznati. Lice rukama sakrijem I lazni osmijeh na lice stavim.Zasto da im kazem jer nece shvatiti razlog.Molim Boga samo da me svi puste na miru I da sve bude tise da pustim dusu da za slododno dise.Ne treba mi da me tjese rijecim praznim I sazaljevaju pred ljudima raznim.Da me gledaju kao slucaj izgubljen,vec da me puste na miru da tugujem.Niko ne zna za moj bol.Skupljat cu sve u sebi I nekada,znam da cu puci I naglas se isplakati..Ko su ti ljudi da njima pricam o tuzi?Nece me shvatiti.Bojim se njihove reakcije.Bojim se njihovog pogleda.Bojim se njihove price.Bojim se tihog podsmijeha.Bojim se ljudi.Bojim se okoline.Bojim se NESHVACENOSTI OD OKOLINE Decembar je.Snijeg je vec odavno prekrio nase tragove,ulice i gradove.U toplini svojih domova sjecamo se tebe.Razmisljamo o tvom osmijehu kojeg vise nema.Suze same krenu.Ova je zima drugacija od ostalih.Ove zime tebe nema.Noci su duge i teske,zore nikada da dodju a i kad dodju nikada da odu.Dani su kao vjecnost.Samo brojimo sekunde,minute,dane,mjesece i godine otkako nisi sa nama.Tuga je zamjenila srecu,tama svjetlost,kisa sunce,mrznja ljubav.Osjecam kao da nam dolazi ledno doba.Vec su dva mjeseca otkad te nema.Jos se nemogu pomiriti. Osvanulo je i to jutro kojeg sam se bojao.To sezdeseto jutro od tvog preranog odlaska.Pada snijeg.Gledam kroz prozor djecu kako se igraju i uzivaju kao ja prije u zimskim radostima.U svojoj sobi sjedim sam.Gledam na sat svaki cas.Kao da bi svojim ocima pozurivao one kazaljke.Da ovaj dan sto prije prodje.Skupio sam hrabrosti i upalio radio.Bilo me strah prije upaliti jer kad bih cuo tvoju pjesmu nisam mogao sakriti suze.Na radiju je svirala tvoja pjesma Igra bez granica.Kako tuzna pjesma.Opet me navela na suze.Na suze koje su potekle same od sebe.Snijeg je poceo da vise pada sto me ne sprecava da izadjem na polje.Brzo oblacim kaput i izlazim na ulicu.Suze su se mijesale sa pahuljama snijega i topile ih na mom licu.Molio sam Boga da pada sto jace i jace da se ne vide suze na mom licu.Ulice su bile vec ukrasene i ljudi su se spremali za predstojece praznike.Oni su sretni ali meni sve prazno je i nema tu car.Sjecam se da su mi govorili poslije ce biti lakse.Medjutim meni je svaki novi dan nova kazna,novo prestajanje nade da ce me neko probuditi i reci sve je bio samo ruzan san.Ali toga nema i ne postoji. Pricaju mi o tvojoj sreci ali ja u nju ne vjerujem, kazu da si pronasao ono o cemu si sanjao i da uzivas gore na nebu a ja samo ustanem i izadjem vani.I setam sam,suze teku same niz lice bas kako i prvog dana otkad te nema. Ja ne vjerujem u to da si otisao, ja ne zelim da vjerujem Pola mene je umrlo, ostala polovina ceka te jos uvijek, a snijeg pada. Znam padat ce dugo snijeg, mi cemo te nepomicno cekati, samo se bojimo da

271

ako nas prekrije snijeg da nas neces naci,a znam da ces nas traziti, bas kao sto i mi sada trazimo tebe i lutamo bas kao sto smo sa tobom lutali nekoc.Vec je pala noc.Vracam se kuci pun bola i tuge.Skidam kaput i otresam sa njega pahulje snijega.Te pahulje snijega me podsjecaju na tebe.Budala sam,zar ne?Donesu mnogima srecu a brzo odlaze.Bas kao ti?Sve je mirno ove noci sto je u Sarajevu jako cudno.Jedino tisinu prekida lavez pasa i koraci nekog covjeka koji se vraca sa posla.Zuri kuci.Polako se i gase svjetla a Sarajevo jos jednom uranja u noc.Za nekoga noc punu radosti a za mene noc suza i tuge.. Nisam mogao vjerovati da ce me ovako boljeti kada neko ko mi nije nista ode.Kad kazem nije nista mislim na rod, a Tose je za mene bio puno vise.Bio je moj uzor,moj najbolji prijatelj i moja nada za bolje sutra.Jer sam jedna minuta bila mi je potrebna da ga zapazim kako dobro pjeva,jedan sat da shvatim kako je on jako dobra i skromna osoba,jedan dan kako bih ga poceo voljeti i slusati.A znam da ce mi citav zivot trebati da ga zaboravim.Znam da je ovo jos jedan tekst o njemu.Zguzvajte ovaj tekst kao sto su meni srce kad su rekli da je poginuo,neka gori kao ova ljubav svih nas prema njemu dzeny_sj: Sve su elje lepe kad namignu izdaleka ZelimTako zarko zelimA znam da je to samo pusta zelja,a ja bih I svoj beznacajni zivot dala samo da je ostvarim Tvoj odlazak ostavio je ogromnu prazninu u mom srcu I u mojoj dusiAli,ne samo u mom srcu,vec I u srcima hiljade ljudi na BalkanuA ja samo zelim da te vratim,da ponovo vidim ono andjeosko lice,da opet cujem tvoj osmeh,da me ponovo pogledas onim sanjivim ocima,da opet jednom zapevas I smiris I sastavis moje uzburkano I na komade podeljeno srceAli,toga nema I ne postojiIpak,u meni tinja plamen nade da svaka prica ima srecan kraj I da se svaka zelja moze ostvariti.I moze Znam da me nisi napustio I da si ostao uz mene..Mozda mnogi misle da sam ja samo jedna petnaestogodisnja balavica koja jedino ume da masta, ali-NEMoja zelja mi se svake veceri ostvari I to mi omogucava da lakes prebrodim danSvake noci,kada sklopim oci,ja te vidim,cujem tvoj smeh.Iako znam da je to samo san,tada se osecam srecno I ispunjeno Svake veceri lezem sa novom nadom da cemo se opet sresti..I tada ,kad sklopim oci,moje zelje postaju stvarnost,ali neka lepa stvarnost,a ne surova,kao ona u kojoj provodim ove tuzne dane ,znajuci da te nema.Tada se zajedno smejemo,pricas mi o svemu dok hodamo polako,I ondaOno sto ja najvise volim.Pevas samo za meneTvoj andjeoski glas siri ljubav I pozitivnu energijuI ja se osecam kao da sam u rajuI moje srce poskakuje u grudima od ogromne srece. I dok se budim,shvatam da ti je gore mnogo bolje,da si srecan I da si pronasao sve ovo sto nisi ovdeAndjele,konacno si pronasao svoj mir.I tvoj svet je sada onakav kakav si oduvek zeleo da bude ovaj svet u kome mi danas zivimo.Ovaj svet surovosti,zavisti I zla,zamenio je svet ljubavi.Jedini svet koji ti zasluzujes I pitam se,kako mogu biti tako sebicna I zeleti nesto samo da bi se ja osecala bolje,ne razmisljajuci,sta bi,zapravo,ti zeleo.I sta bi se desilo kada bih uspela ostvariti svoju zelju? Ti nikada nisi pripadao ovdeI samo Bog zna sta te je ocekivalo.On ima svoje razloge zasto te je uzeo sebi u narucjeA I mozda te nikada ne bih srela,a ovako znam da si ti uz mene I da si ti moj andjeo cuvar I znam da je uvek sladje zabranjeno voce,I da su uvek najlepse zelje,zapravo one,koje se nikada ne mogu ostvariti EtnoMome Duicke moja najsakana mnogu mi nedostiga,bolkata ne prestanuva...sekoj den e se pogolema i pogolema!!!

272

Se sekavam(kako d abese vera)koga pred godina dena vo kola jas so majka mi i edna nejzina prijatelka se sretnavme na semafori vo Skopje dodeka cekavme da se zapali zeleno. Jas pocnav da vikam lelee Toee,Toee a tetkive kade,kade?(na seta ovaa taga morav malku i humor za da te nasmeam malku zatoa i kazav tetkive,mada jas na ala taka i gi vikam ):)Jas im rekov ete go,ete go do nas!Angele nae ti taka nasmean i so okikite tvoji najubavi,najiskreni polni so ljubov pona da ni mavtas i baknei da ni praka a jas tolku se zasramiv,pocnav celata da se tresam a srceto mislam deka ke mi iskocese od gradive.Vo toj moment se pocuvstvuvav kako 5 godino sramezlivo devojence to ne e voobiaeno za mene...no ete i toa e dokaz kolku sum slaba na tebe(isto kako sto ti peee vo edna od tvoite pesni"JAS SUM SAMO PATNIK KOJ STO NEMA NISTO OSVEN SEBE,MOAM DA PRIFATAM SE TOLKU SUM SLAB NA TEBE". Nema nikogas da si oprostam zosto togas nemav barem malku poveke hrabrost da izlezam od kola i da te gunam,barem toa da te gunev silno,silno Srcence moe imase premnogu ljubov vo tvoeto srce za sitee nas i ne se sramese da gi pokazes svoite iskreni emociji! Ne,ne ti ne si zamina...tuka si,so mene si,zasekogas ke zivees vo moeto srce!Sekogas ke te pametam taka nasmean,isto kako sto bese taa veer koga se sretnavme! TOENCE TE SAKAM!!!!!!!!!!!!! *anna*: Andele najljepsi... Ja svake noci se pomolim da mi noc tebe pokloni... u snovima da te osjetim, kad zakloim oci da tvoj lik vidim! Ja svake noci se nadam, da iduce cu noci da te sanjam... al tebe nema ni u snovima, ni u javi... kako bi voljela da mi se u snovima bar jednom javis! Kad bi mi bar u san dosao ti... ja te ne bih pustila da odes, ucinila bi sve da te zadrzim !! Samo kad bi htjeo ti... da me u snu posjetis... kad bi dosao da me poljubis... ja bi pozeljela da se vise nikad ne probudim. Samo jednom i nikad vise da ti dodirnem to andeosko lice. Mozda je mnogo... mozda trazim previse... al samo kad bi htjeo ti od Boga zatraziti da te pusti da u snove mi svratis.... ja ucinila bi sve da i najmanji detalj zapamtim!! Zivjela bi za snove u kojima smo mi... ne bih dala nikom da nas rastavi!! Samo kad bi htjeo ti... jedne noci u snove mi doci....ja bi te cuvala, od zla branila.... Samo kad bi mi dozvolio zuvijek bi u mojim snovima ostao.

apete21: ...ta da kaem tebi koji sada zna sve...osim da ti kaem da me saeka tamo gdje sve poinje...tamo gdje zavrava sva patnja, svaka sumnja i strah... tamo gdje nema ni kraja ni poetka, ni vremena ni prostora, samo ljubav...dobrota...blagost...njenost...samo ti... ...znam gdje si... sad konano znam gdje si... ...ali, ne, suze nisu presuile, liju vie nego ikada...samo se kroz njih nazire osmjeh...jer znam da si tu... ...tu si u meni i oko mene vie nego ikada prije... i,ne, nisam te izgubila... tek sada te istinski

273

imam... osjeam te u svakom atomu svojega bia, u svakoj zraci svjetla moje due...tu si...samnom...dio mene... i zauvijek e tu ostati... ti, sutino svih ljubavi... ljubavi moja... Peliska: I jutros se budim... Mislim na tebe... Pokuavam sloiti kockice ivota... za dalje... Samo ne znam kuda i kako ii... Uz mene je moje jedino stalno drutvo, moja najbolja prijateljica, moja elja za tobom... Prati me ona svaki dan i ne znam vie bez nje.. Ujutro otvorim oi, priam s njom, sa eljom mojom za tobom o tebi, i ona mi se smijei, razgovara, razumije me. Okrenem se iza sebe, a ona me prati u stopu stalno. Svaki Boji dan, svaki trenutak. elja moja za tobom postaje ti, ali je ponekad tuna jer zna da je samo ona tu i da vie niim ne moe pomoi. I molila sam je da odeSpustila bi glavu pokorno i otila bi laganim korakom, pogledavajui preko ramena. Bolno sam je gledala kako prelazi prag mojih htjenja, ali obje bismo znale da je tako bolje. Trajao bi njezin odlazaktrenucima, satima, ma ponekad ak i danima. Ali, vratila bi se odjednom, u nekom nevjerojatnom trenutku, sretna to si ponovo dola meni. I opet bi mi priala bi mi o tebi, a ja sam sluala raznjeenog lica, s osmijehom, skoro zavidei. Priala mi je, moja elja za tobom, kako te je vidjela, tako divnog i jakog, nasmijeenog. Priala mi je, kad nisi znao da te gleda, kako si dijelio svima radost Priala mi je kako si najnevjerojatnije bie na svijetu, aneo Pravio bi se da je ne vidi, ali bi joj apnuo na uho da javi, ma da javi svima, kako bi ponekad tako poelio sve radosne ljude na svijetu. Priala bi mi kako si plesao, kako si svirao, kako si se radovao... Priala bi mi kako je tvoja pjesma bila melem mnogim ranjenim duama...Govorila mi je kome si sve vratio radost, pruio nadu... I polako mi vaala vjeru u svijet... I zatvorim lagano oi, i osjeam kao da me obuzima mir, apsolutni mir im pomislim na tebe. Pojavljuju se slike kao da sam ih ba ja doivjela, i odjednom shvaam da si mi se ve odavno uvukao pod kou... I da sad ivi u meni, a ja ve vidim u mislima tvoj osmjeh, tvoj zagrljaj, ujem tvoj glas.Osjeam da tvoje trepavice za trenutak miluju moje lice, vidim tvoj lik u izmaglici, pruam ruke... Dodirujem te... I sad smo ovdje same moja elja za tobom i ja, ve jako dobre prijateljice. Ipak mi stalno brie suze na licu, a nekad kad se vrati u moj ivot tako mi ih brzo stvori, jednostavno me slomi.... Moja elja za tobom i ja ne moramo se pogledati, mi znamo. Gledam kroz prozor zvjezdano nebo, razmiljam o tebi... Zvijezde i ti... Sva teina samoe sjeda mi na duu. Ima li ikoga blizu mene...osjea li itko tu bol... I sjetim se tada onih mudrih rijei Kada umrem, ne boj se, znam to govorim. Kada umrem, pusti me iz srca. Pusti da odletim. Zavrtjet u se kao Gagarin u orbiti. Razbiti u se u milijarde niti. Bilo gdje da krene, bilo kuda da ide, ja u biti utkan u tvoje bie, ja u ivjeti u tebi." I prou ti trenuci slabosti. A ona, moja elja za tobom, lagano mi namiguje s oba oka, dajui do znanja da je itavo vrijeme bila tu, u meni, da nikuda nije otila. Nasmijeim joj se. Izlazimo iz sobe. Znam, jako dobro znam to moram dalje! Trebam nastaviti ivjeti tvoju mladost! Toinu mladost! Trebam volit do Neba! Treba ostati mlad do vjenosti! Trebaju ideali ivjeti! Trebam imati mrak ideje! Trebam ovaj svijet

274

sablanjavati svojom smionom dobrotom! I idem! Moja elja za tobom i ja! Otvaramo vrata i idemo vani, ivjeti ivot koji si nas uio! I tko e tada imati hrabrosti rei da pretjerujem to volim Tou? Ali, moram ivjeti njegove snove arom ivota koji nam je tako rado poklanjao! Idemo, moja elja za tobom i ja... Ma svi mi! Idemo za tobom... Za tebe......... Ma volim te zauvijek i jo dalje.......... Just: Tosence, zlatno, milo,ubavo. Site misli za tebe i koga bi mozela da gi stavam na parce hartija, ili da gi izgovoram, i se sto imam vo mene da mozam da isturam, site moi solzi da gi izleam pak smirenie nema da najdam, nema da opisam kako mi e vo dusata. Znam kade si, znam so kogo si,koj te pobara i zosto. I ne se lutam,Toj na site ni e tatko, i najdobro znae. No ne mozam, a da ne recam , Boze prosti mi, za Tebe sto godini se trepnuvanje na oko. Bez nego ovde site sme sami... I jacinata na bolkata e verojatno pravoproporcionalna na silinata na ljubovta koja ja imavme od tebe... Se cuvstvuvam bukvalno kako eden moj del da otide so tebe, kako da imam polovina srce, a sepak kako ova srce da bie i za tebe i za mene. Ne, ne se opisuva... Mirjam: Dugo nisam mogla pisati o tebi, ali sino su mi rijei same dolazile. Sjetila sam se svega i jednostavno morala to prenijeti na papir. Tu je moja pria o tebi, balkanskom princu... Prvi put sam te vidjela na Eurosongu, 2004. godine. Svi su te hvalili, priali o tvom aneoskom glasu. Ja nisam u tebi vidjela nita posebno, bio si jedan od mnogih, nisam te ni primjetila. Ali tvoje ime mi je nekako ostalo negdje u sjeanju. Toe Proeski...zvualo je tako eksotino, neto je bilo u tom imenu da sam ga zapamtila. Godinu dana kasnije. Vozim se u autu i pjevam. Ni sama neznam otkud mi ta pjesma. "Jo su ti usne umorne i sve to kae znam da nije"...Pjevam i razmiljam gdje sam je ula, al nikako da se sjetim tko je pjeva ili kakav je naslov. Kad stignem kui, upalim internet i ukucam onih par rijei koje sam zapamtila. Na ekranu vidim "Toe Proeski ija si". ekaj malo, Toe Proeski? To sam ve negdje ula. Da nije to onaj...Pa da, to je onaj Makedonac iz Evrovizije! Odmah sam nabavila pjesmu i stavila je na mp3 player. Sluala sam je dok mi nije izgorila baterija, onda sam stavila novu i opet od poetka. Totalno sam se zaljubila u tu pjesmu, po cijela dane sam je sluala. Jo i danas mi je to jedna od najomiljenijih tvojih pjesama, zna? Nekoliko mjeseci nakon toga ila sam u Beograd u posjetu kod jednih prijatelja. Posljednjeg dana, kad sam kupovala sendvie za put natrag kui, u trgovini sam sluajno ugledala tvoje lice i pored njega bijelim slovima napisano Pratim te. Odmah sam kupila CD, bila sam presretna. Kad sam se vratila u Ljubljanu nisam ga ba puno sluala, jer sam ve nakon par dana putovala u Grku, u jedan meunarodni kamp u kojem su uestvovali mladi iz cijelog Balkana. Tamo sam upoznala puno divnih ljudi, meu njima i grupu muziara iz Makedonije. Cijele dane su svirali i pjevali tvoje pjesme, na kraju ih je ve cijeli kamp znao. Bili su oduevljeni kad sam im rekla da si ba ti moj omiljeni pjeva. I ja sam bila sve vie i vie oduevljena tobom, jer sam iz njihove prie saznala puno o tebi, o tome koliko si dobar ovjek, kako talentiran muziar si i koliko voli sve ljudi. Kui sam se vratila totalno zaraena najljepim virusom na svijetu virusom Toemanije. Od tad si za mene postojao samo jo ti, stalno sam sluala tvoje pjesme, moja soba je bila puna tvojih postera, na internetu sam svakodnevno traila neke informacije o tebi, sakupljala tvoje slike. Veina lankova o tebi je bila na makedonskom i u irilici, tako da sam je zbog tebe nauila itati. Pronala sam i tvoj

275

fan club forum, na kojeg sam se odmah prijavila i postala ovisna o njemu. Preko njega sam upoznala dvije predivne cure Sanju iz Umaga i Bojanu iz Idrije. Satima bi s njima priala o tebi. Na alost je taj forum kasnije nestao, ni sama neznam zato, tako da sam izgubila kontakt sa ostalim curama koje sam upoznala tamo. Istog trena kad sam saznala da e imati koncert u Ljubljani, kupila sam ulaznice i poela odbrojavati dane do njega. Kad je napokon doao taj 15. 12. nisam mogla vjerovati da u te zaista vidjeti uivo. Ispred dvorane sam stigla vie od 2 sata ranije, odluena da dobijem najbolju moguu poziciju. To mi je uspjelo, sva ponosna sam zauzela mjesto usred prvog reda, tono ispod mikrofona. Bila sam presretna. Koncert je poeo i kad si se pojavio na bini, bio si tako...stvaran. Do tad sam te gledala samo na slikama, ali u onom trenu si bio tamo, tako blizu, skoro na dohvatu ruke. Kad si krenuo s pjevanjem..."Magla na mom prozoru, mirie na nevolju..." Nisam mogla vjerovati da zvui jo bolje nego na CD-u. Bilo je arobno, gubila sam se u tvom glasu. Odjednom si nestao sa pozornice. Traila sam te pogledom ali nije te bilo nigdje. Cure oko mene su poele vritati ko lude, a ja nisam imala pojma zato. Onda sam skuila...Stvorio si se ispred mene, pjevao si Rane na usnama i gledao me ravno u oi. Ja se od oka nisam mogla ni maknuti, samo sam stajala tamo i pitala se ako sanjam. Kad si se nasmjeio i rukom mi dotaknuo lice, mislila sam da u umrijeti na mjestu. Srce mi je lupalo 1000 na sat, nisam bila ni svjesna ta se dogaa. Uhvatila sam te za ruku i poeljela zauvijek ostati u tom trenutku. Preostatak koncerta sam provela u transu, hipnotizirana tvojom natprirodnom lijepotom i glasom. Takva sam ostala jo dugo poslje koncerta, hodala sam okolo sa ogromnim osmjehom na licu, nesvjesna svega oko sebe. Kad su me ljudi pitali ta mi je, samo bi mahnula rukom i rekla: "Ah, vi to ne razumijete". Jednom sam pronala tvoju myspace stranicu i onako napola u nevjerici da si to stvarno ti, poslala sam poruku u kojoj sam ti napisala da jako volim tvoju muziku, da si mi svojim koncertom uljepao godinu i da se nadam da e skoro opet odrati koncert u Ljubljani. Zamisli moj ok i sreu, kad si mi nakon par dana odgovorio! Da sam bar sauvala tu poruku... Vrijeme je polako prolazilo i dola je 2007. godina. 1. 6. si imao koncert u Kriankama u Ljubljani. Ve sam se dogovorila sa Bojchy, da emo zajedno otii, ali ja na kraju nisam uspjela da odem. Bila sam jako tuna zbog toga, ali se nisam previe optereivala time. Mislila sam da e skoro opet doi i da u te onda vidjeti. ula sam da si pobjedio na HRF-u i jako sam se ponosila tobom zbog toga. Negdje usred 9. mjeseca sam na radiu ula jednu predivnu pjesmu. Bila je u tvom stilu, i glas je bio kao tvoj, ali neto me je bunilo. Bila je na slovenakom. Pa zar je mogue da ti pjeva na mom jeziku i to gotovo bez ijedne grijeke?! Bila sam oduevljena kad sam skuila da si to zaista ti. Nakon toga zbog obaveza nisam puno pratila medije, tako da nisam znala da 20. 10. planira jo jedan koncert u Ljubljani. Nisam znala nita, sve do onog prokletog dana...Ah, dragi Toe, ta nam je to sudbina uradila? Zato nam je uzela ono to nam je donosilo radost, ono to je inilo ovaj svijet boljim, punilo ga dobrotom i ljubavlju? Cijeli Balkan je zavila u crno i donijela neizdrivu bol tvojim voljenim, i svima nama koji smo te voljeli. Vjeruj mi, kad bi te suze mogle probuditi, ti bi sada pun ivota pjevao, plesao i donosio ljudima veselje, kao to si samo ti znao... Pored ove neizmjerne tuge, sudbina je donijela jo neto. Vratila mi je onaj forum, forum ljubavi, pun predivnih ljudi iz cijelog svijeta, koji sa mnom dijele bol i lijepa sijeanja na tebe. Sutra je prvi dan nove godine. Iako ne znam ta e nam donijeti, znam da nam tebe, mili na, nee vratiti. Ali sluaj me dobro i zapamti ovo: u naim srcima ti e ivjeti, zauvijek mlad, nasmijan i pun ljubavi prema svima, ba takav kakav si bio. Zahvaljujemo ti za sve to si nam

276

dao. I ne brini, mi emo nastaviti tvoju misiju, irit emo ljubav i dobrotu, trudit emo se da napravimo ovaj svijet boljim, ba kako si ti htio. Ne brini, anele na, mi emo se pobrinuti za sve. Samo slatko spavaj i znaj da te zauvijek volimo. Nikoga i navek tvoja, Mirjam senci01: Kada me pitaju koja ti je najdraza godina ja kazem 2005.Sami pocetak te godine najavljivao mi je godinu srece i veselja.Docekao sam je u Skenderiji.Manifestacija se zvala Svi mars na ples.Citao sam ko ce sve biti od poznatih.Brojni izvoai sa prostore bivse nam drzave,onda sam vidio tvoje ime i odlucio sam da tu proslavim Novu godinu.Sjecam se kao da je bilo jucer.Krenuli smo oko osam sati prema gradu. Roak,moje dvije seke i ja.Pjevali smo,plesali.A onda je dosao trenutak kojeg sam cekao cak od novembra.Izasao si i pozdravio prisutne.U tom trenutku cuo se vrisak nas koji smo tu bili.Pjevali smo sa tobom.Mislio sam da ti i ne pjevas,nisam te cuo od tih slinih glasova koji su pjevali sa tobom.Sjecam se onih posljednih sekundi 2004 godine.Odbrojavali smo sa tobom.Deset devet osam sedam sest pet cetiri tri dva jedan.....sretna nova godina.To si nam rekao...Svi smo jedni drugima cestitali,a onda si nas nastavio zabavljati svojim pjesmama do ranih jutarnjih sati i ucinio si da mi se ta noc ureze u pamcenje kao najljepsa noc u mom zivotu.Ta godina mi je bila najljepsa.Kao i sljedeca 2006 godina.Pred kraj te godine odrzan je tvoj koncert u Sarajevu.Dugo sam razmisljao hocu li ici.Mislio sam ima jos vremena,tvojih koncerat bit ce jos.A ja cu ici na njih.Ubjeivali su me,ali ne dugo.Ista ekipa kao od prosle godine sastala se i krenula na koncert.Plesali smo,pjevali.Cak mi je i pukao glas koliko sam pjevao tu noc.Jos mi odzvanja tvoj glas i i zvuci pjesme TU SAM DA TI NADU VRATIM AKO PADNES DA TE UHVATIMTih dva tri sata za mene jako su brzo prosla.Ni slutio nisam da ce to biti zadnji put kad sam te vidio uzivo.Poslije sam te gledao na televizoru.Bio si jos nekoliko puta u Sarajevu no ja nisam isao.Uvijek je nesto iskrslo.To sebi nikada necu oprostiti.A 2007 godinu sam docekao u kuci.Bio je neki party.Pustali su narodnu muziku.Pitao sam moze li jedna za mene a nego cija nego od Toseta,Poljsko cvijece.Rekli su mi moze na listi je.Tacno u ponoc ona je krenula.Suza je krenula niz moje lice.Nisam je mogao sakriti,ostali su je vidjeli.Rekli su ne valja uci sa suzama u novu godinu.Znam to ali nesto je bilo jace od mene.A sada sam saznao razlog te suze.Kao da sam osjetio sta ce biti.Ti si zauvijek otisao,a mi ostali da placemo.Ni sada ne znam kako sam docekao 2008 godinu.Znam da su me dugo nagovarali da krenem na party sa njima.Otisao sam,ali samo radi njih.Citavu noc sam presjedio.Sjecao se doceka 2005 godine.Neko me uzeo za ruku i rekao sad ce nova godina...Ustao sam i sjetio se kako si ti bas kao prije 3 godine odbrojavao.. Deset devet osam sedam sest pet cetiri tri dva jedan..sretna 2008 godina..Kako ce biti sretna nova godina kada ulazimo u nju ulazim sa tugom,kako kad sam izgubio nadu za bolje sutra,kako kad nema tebe..Vec je drugi dan ove godine.Umjesto velikog osmijeha na mom licu tu se nalaze suze koje teku.Ne znam cemu sve ovo vodi..Ja ne mogu dalje..Ovo je pretesko za izdrzati.Da nije vas sa foruma ja ne znam sta bi.Hvala!!!! ~malecha~ : Otvorila sam oi. Svjesno se probudila, ali opet s onim prokletim osjeajem. S onom prokletom eljom da ne ustanem iz kreveta. Kao i prethodnih dana elim ostati u krevetu, pokrivena mekim poplunom i zaboraviti na sve. Ostati tu zauvijek. Ili bar dok mi netko ne objasni zato si otiao. S tom milju izlazim iz kreveta, ulazim u kupaonicu i otvaram slavinu. Voda tee tako sigurno, tako mono, a nitko joj ne garantira da e i sutra opet tei. Gledam u

277

taj mlaz vode zatupljujuim pogledom i osjeam silu koja mi se nakuplja u oima. Pomislim li samo na tebe rasplakat u se. Ali igram se sa ivcima i svjesno razmiljam o tebi. Ve dosta dugo to radim i imam osjeaj da sam otupila. U glavi mi je nastala tolika praznina nalik velikoj rupi koju je rjeima nemogue opisati. Stvorila ju je tuga koja je rasparala moje ve krhko srce. Ne znam kuda idem, ne znam gdje u doi, a iskreno nije me ni briga. Izlazim iz kupaonice kao druga osoba, nasmijana, vedra, vesela, tono onakva kakvom me okolina zna. I oekuje od mene da takva budem svakodnevno, a u meni bukti plamen za koji nitko ne zna. Iznutra me izjeda tuga i ne vjerujem u nita. Trudim se izgledati normalno zbog drugih. Da ne posumljaju. Da ne natovarim dodatnu brigu roditeljima na lea. Jesi li sad sretan? A zadovoljan? Izlazim van i osjeam kako se hladan nalet vjetra poigrao jednim pramenom moje tanke plave kose. Pomakla sam ga s lica i udahnula hladan zrak. Prijao mi je. Tako hladan, tako moan. Tu je, ne moe otii, nitko ga ne moe maknuti. Kad pomislim da ti vie ne udie ovaj zrak, a zasluio si da ga udie. Samo to se neka via sila poigrala tvojom sudbinom. Vjetar je nosio lie i sve je izgledalo tako tmurno. Vrijeme kakvo mi odgovara. Trenutno mrzim sunce i nasmijane ljude. Jednostavno sam ljubomorna na njih jer ne znam hou li ja vie biti svjesno sretna. Svjesno nasmijana, zadovoljna ivotom, hou li isijavati onaj posebni sjaj iz oiju? Teko, jer je praznina koju osjeam jako velika. Da je pokuam popuniti ljubavlju? Mislim da bi ti to htio, ali trenutno se nisam u stanju nekomu dati. Zabavlja me samoa i tama... Hodam do kole gazei lie i nadam se da e ovaj dan brzo proi. Ulazim u razred nasmijana prikrivajui pravo stanje. Ovaj postupak ve znam. U koli mi je cilj potpuno zaboraviti na tebe i posvetiti se svojim suuenicima. Iako bi da mogu pobjegla negdje daleko od svih, probala bi te nai. elim te zagrliti, opipati, uti tvoj glas. Osjeati se sigurno u tvom zagrljaju. Pitao bi me jesam li sretna. Rekla bi da jesam jer sam u tvom zagrljaju, a opet bi bila tuna. Nebi te pustila da ode. Tiho bi pjevao. U tvojim smeim oima vidjela bi onaj sjaj... Onu toplinu... A osmijeh... Smijao bi se sa srcem kao i inae. uvala bi te ko kap vode na dlanu. Ali zvali bi te aneli i ti bi morao otii. Pruala bi ruku elei te zaustaviti... Po poslijednji put se pozdravila s tobom.... Rekla zbogom zauvijek, a ti bi ulazio u veliku bjelinu drei za ruku anele... U daljini bi ula tvoj zvonki glas kako tiho pjevui neku pjesmicu. Zaplakala bi... Eh, kad bi bilo tako lagano. Vrijeme u koli brzo prolazi i hvala Bogu na tomu! Napokon idem kui. Na trenutak ostajem sama i opet mi zaokuplja misli. Zato? Nita mi nije jasno. Vie nita ne razumijem, u nita ne vjerujem. Zar ovaj svijet naputaju dobri, plemeniti ljudi? Dola sam doma. Ulazim u sobu i razmiljam o smislu ivota. ta ako ja ne uspijem ispuniti svoju misiju prije nego odem? A jesi li je ti ispunio? Jesi li ivio ispunjen ivot? ivio punim pluima? Fali mi. Samo to u ovom trenutku mogu rei. Krenula sam pisati zadau i probati neto nauiti. Morem napisati sastav Jesam li sretna? ta u sad? Da laem? Da piem o tome kako pucam od sree, kako sam ispunjena i tjelesno i duevno, kako sam zadovoljna svime u ivotu? Nisam, jer ni ne mogu biti zadovoljna kad tebe nema, kad nisi tu, a ja elim samo tebe i nikog vie. elim da sad doe, da me zagrli, da priamo. Ali toga nema... Odustajem od bijednog pokuaja da neto napiem ili nauim. Ostajem leati na krevetu i zavlaim se u svoje misli. Jedva ekam veer da mogu priati s tobom. Tako prolazi vrijeme. Izlazim iz sobe i sa smjekom na licu govorim mami da sam sve napravila. Odlazim do prozora i gledam u nebo. Milijun zvijezda. Jedna je tvoja. Dok doe moje vrijeme moja e zvijezda stajati pored tvoje. Bit e najbolje prijateljice! Kratak smjeak. Napokon odlazim na spavanje iako ranije nego inae. Leim u krevetu i rukom radim znak kria. Napokon mogu priati s tobom. Reenica mi poinje sa : Dragi Boe... Pauza. Ne znam kako dalje. Postoji li uope Bog? ta ako sad priam u prazno? Ako postoji Bog zato te je uzeo k sebi? Nekako shvaam. Zapravo vjerujem u postojanje Boga kao neke vie,

278

pozitivne sile. Uzevi tebe izgleda da je moja vjera kriva. Da je moda nema. A moda sam ja ipak premala da to shvatim. Ostavljam to za neki drugi dan. Daljnji razgovor ide ovako: Dragi Toe, fali mi! Uasno mi fali. Teko mi je bez tebe i ne znam kako da si pomognem. Toliko me boli da mislim da u puknuti. elim te vratiti, elim da si opet tu, a znam da to ne mogu. To me ubija. elim ti rei koliko mi znai i napravila bi sve da si opet tu. Ali ne mogu, ne mogu... Opet plaem, ali ne mogu si pomoi. Uasno mi nedostaje. Molim te pomogni mi da prebrodim ovo razdoblje jer ne mogu to sama. uvaj me svaki dan jer se i ja bojim. Bojim se boli... Znam da ti je teko sluati me i ne elim te vie optereivati svojom tugom. Sigurno je i tebi onda teko. Budi sretan tamo negdje gore, prui mi ruku kad te budem molila za pomo, ali prvo budi uz svoju obitelj, trebaju te vie nego ja. Volim te i mislim na tebe... Pokrila sam se poplunom preko glave i zaplakala. Ponovno zaspala u suzama. Slijedi novi dan. Nova borba. Novi izazovi. Malo je lake kad znam da je anel uz mane. Najbolji anel na cijelom planetu! eto, to je to! naravno moje stanje je sad puno bolje nego ono iz prie.... iako se i ono ponekad vrati... snezzy: Molim Uzvisenog Boga da mi da snage da ti napisem sve ono sto mi je na srcu. Samo mi snaga treba jer znam da vrijeme ni mjesto ne mogu imati...i da zivim milion godina ne bi mi bilo dosta da ti kazem sve sto bih mogla. Snaga mi treba jer bez nje srce posustane i zajeca, stane na tren jer dalje vise ne moze. Sunce moje, kako mi falis. Ni samoj mi nije jasno ni kako ni zasto, nista...razum se tu ne pita, ne uplice se, zna da ce izgubiti. Evo kradem san od noci, iako bih htjela usnuti i zaboraviti strasnu istinu koja mi razdire dusu svakim novim budjenjem. Kamo srece da se nije dogodilo, da nisi otputovao u onu ljepsu stvarnost, kamo srece da mogu bar malo utjehe naci u ovom tuznom svijetu. Ali tebi je tamo bolje, to znam... Boli me, sreco, ovaj svijet bez tebe, boli svaki uzdah, svaka kap kise i zracak sunca, valovi okeana sto se tuzno lome, bole cvrkuti ptica tajno posveceni tebi, boli sve, bas sve. A najvise boli ova daljina, ovaj prokleti "svijet" koji je pun sebicnih, hladnih ljudi koji te nisu ni znali ni imali, a ni zasluzili. Ali slaba je to utjeha, kad takvi kao sto si ti se vinu u Bozje odaje rano, prerano, a oni...oni ostaju. Maleno, kako dalje? Molim Dragog Boga da mi podari put, da jednog dana mogu pred Njega stati i zasluziti ono sto si ti svojom velicinom zasluzio, pa da budemo sretni svi zajedno, da zaboravimo ovaj tuzni svijet kojim krocimo. Bog je Milostiv i u Njemu je sav smisao mog zivota na ovom ali i na onom svijetu. Da nije Njega, ne bih te upoznala, maleno...ti si mi dokaz da nas Bog salje ovdje da se potrudimo i zasluzimo onozemaljsko savrsenstvo, i znam da ce On svojom Dobrotom i Pravednoscu presuditi svima nama. A tada Tose zelim da te ugledam, kao i mnoge drage ljude i da svi zajedno budemo zasticeni od sveg onog loseg...Ali prvo moram zasluziti. Moj Jedini Bog mi je poklonio tebe...Kako da Ga ne obozavam? Kako da posumnjam da On postoji? Preko tebe Tose, Dragi Bog mi je pomogao da se vratim na pravi put, jer sam do tada lutala ulicama svog zivota bez cilja, neshvacena od svakoga, osim Njega. Tesko je u ovom prokletom svijetu oduprijeti se stereotipima, a ti si to s takvom lakocom cinio. Nemam prijatelja, od doma sam svog daleko, predaleko, dusa prazna, oci pune suza. I tako godinama...do sada, kada sam shvatila da se sve moze, i nalazim uzor u tebi... Darovao nam Bog veliki dar, bas nama, odabranima, nama Balkancima, pa i meni...I to mi je jedan od najljepsih darova i zato Mu se zahvaljujem svako jutro i noc. E moj andjele, tesko je

279

bez tebe, ali kako bi bilo da nikada nisam imala tu cast upoznati te? HVALA TI sto si prosetao mojim zivotom, sto si bio takav, dusa covjekove duse, sto si onima kojima si bio najppotrebniji uvijek pomagao, sto si ostao dosljedan svojoj vjeri u Jednog Boga i principima...HVALA TI sto si mi uljepsao zivoti na ovo kratko vrijeme...HVALA tvojim predivnim roditeljima sto su nam te podarili, boli me sto si ih pozdravio sa svojih dvadeset i sest. A najvise HVALA Bogu Jedinom sto nam je svima ucinio cast i udahnuo ti dusu te '81.-e. Srce moje, tesko je bez tebe. Trudim se olaksati bol, ali ne ide...boli pa boli i ne prestaje. Izgleda nece dok i meni ne presudi Ista Ruka...do tada nalazim utjehu u tome da se taj dan blizi... HVALA TI sto si postojao i sto me nisi zaboravio...hvala ti na ovim divnim ljudima koji sa mnom dijele istu bol i koji mi pruzaju utjehu u teskim danima. Ne tako davno prestala sam vjerovati u ljudsku dobrotu i iskrenost...a sada si me razuvjerio. Hvala ti... Tvoja velicina je neprocjenjiva, andjele. Kada me neko bude pitao sta je to dobrota, plemenitost, humanost, iskrenost, sreca, skromnost...ja cu im reci TOSE! Jer ljepse rijeci kojom bi se opisala takva potpunost na ovom svijetu ne postoji... Izvinjavam se na duzini posta, ali kao sto rekoh za mnee je premalo... Snjeza, Sydney dance Zivotot e navistina surov...Kade e negovata svetlost,so koja se ragame,kade e srekata za koja site kopneeme? Zarem ova e zivot? -Ne,ne mozam da poveruvam deka tebe Tose poveke te nema,ne ni mozam da zamislam deka ti poveke ne si tuka.Taka mlad,ubav,prepoln so zivot.Sto mi ostana?Samo ovaa ogromna bolka za tebe,spomenot na tebe i solzite koi nikako ne prestanuvaat. Zosto morase da ne ostavis?Gospode,sto so nas?Kade vodi ovaa temna pateka,kade ke ne odvede ovaa bolka?Morase li bas nego,najgolemiot vernik vo Boga,zamina zasekogas... Gospode,go sozdade za da vleze vo nasite srca,da se vreze vo nasite misli,za da ni go zemes.Go zema tamu gore,pod tvojata zakrila i na najsuroviot nacin ne osudi.Ne osudi da ziveeme so faktot deka nasiot angel poveke go nema,deka veke ne e so nas...Ne postojat,a nema ni da postojat zborovi so koi moze da se opise bolkata koja sto ja cuvstvuvam za tebe.Naseto sonce zgasna.Go nema poveke nasiot idol,nasiot prijatel.No iako zajde,nema nikogas da isceznes.Site te smetavme za blizok,za svoj.Za najstarite bese nivno dete,za nas mladite bese covek od koj mozeme da naucime za vrednostite na zivotot,a za site bese prijatel.Vrz tvoite pesni gi gradevme svoite zivoti i nadezi.Kako sega da gi slusam tvoite pesni i da gi peam kako nikogas nisto da ne se slucilo?kako da prodolzam koga znam deka tebe poveke te nema?Ne postojat recenici za da ja opisat ovaa bolka koja sto mi go para srceto,bolka od koja sto ne mozam da pobegnam.Samoto tvoe ime potsetuvase na mladost,na pozitivnost...Sega potsetuva na solzi i na mrak.Da.Sega so solzi se sekavam na tebe.Se sto ostana e ogromna bolka i spomen. Za tebe ne postoese granica.Tvojata edinstvena granica bese neboto,a sega koga veke si tamu,ne postojat granici.Zvezdenoto nebo sega e tvoe.Caruvaj so nego isto kako na zemjata,pej im na angelite,koga veke nam ne ni pees. Zamina tolku mlad.Od tvojot zivot ostanaa mnogu neispisani stranici,mnogu vrati neotvoreni,mnogu pesni neispeani... Gospode,zosto bas Tose?So nisto ne go zasluzi ova sto mu se sluci. Kolku e ironicen zivotot.Do vcera bese tuka ni peese,ti doagavme na koncerti,ja sledevme

280

tvojata kariera.sega samo ni ostana da go neguvame spomenot na tebe i da gi peeme tvoite pesni so solzi vo ocite.Se vrati na starata adresa,no ovoj pat zasekogas...Tvoeto Krusevo,sega e tvojot vecen dom...A tvojot vecen dom,nema nikogas da bide zaboraven.Toa e mestoto kaj sto si ti angelu nas nebeski.Toa e mesto na koe se prolevaat i ke se prolevaat mnogu solzi.Se nadevam svekite koi sto se palat za tebe ke ti go osvetlat patot do rnajubavoto mesto vo rajot .Toa mesto ne moze da mu pripadne sekomu...Toa mesto ti pripaga tebe,na najubaviot i najdobriot covek koj sto nekogas postoel na zemjata.Ti bese angelot koj mu bese potreben na Gospod,no si i ke ostanes angelot koj nam ni treba...Da mozes bar da se razbudis... Tvojata prerana smrt,ja odnese nasata radost.Veke se e bezvredno,sekade se cuvstvuva bolkata za tebe,od sekoj agol se slusa "igri bez granici".A tvojot mlad zivot sepak dojde do granicata... Gospode,cuvaj ja dusata na mojata dusa.Cuvaj go Tose od sekoe zlo,zasto tamu gore nema nikoj svoj.Ne baram nisto drugo,samo da go cuvas kako sto mu prilega.Cuvaj go kako najubav i najdobar angel...Ke te pametam kako nasmevka,a bolkata po tebe ke ja pretvoram vo nadez zatoa sto ti Tose toa go sakase. Nekoi luge nikogas ne umiraat i nivnoto prisustvo se cuvstviva preku nivniot spomen.Vo tie luge spagas ti Angeu.Ti si zvezda na neboto koja vecno ke sjae,cij sto blesok vecno ke ni go osvetluva patot od zivotot.Ti si Legenda,a legendite nikogas ne umiraat.Ke te pametam zasekogas i vecno ke te sakam.Pocivaj vo mir angelu neprebolen!Bidi sreken vo vecnosta zaedno so tvojot prekrasen angelski glas i uste poubav lik.Zasto ako ti Gospode caruvas so neboto,Tose vecno ke caruva na zemjata. Zbogum,moj Tose.Cuvaj me od gore i blagoslovi me za da mozam da prodolzam niz zivotot so ovaa bolka i bez tebe.Za da mozam da go prodolzam ona sto go ostavi ti nedovrseno...A zamina tolku mlad... seljankasaproplanka: DRAGI PRIJATELJU, NISAM TI VE DUE PISALA,ALI EVO ODUUJEM SE SADA...TUNA SAM TI DRAGI MOJ..JESEN JE U MENI...U MENI SE SVE OSUILO I OSIJEAM KAKO MI SUHE GRANE GREBU DUU...PLAEM ESTO,NI NE SKRIVAM SUZE..ONE SU MI PRIJATELJICE,ESTO SE DRUIM SA NJIMA OVIH DANA... NEMOJ BITI ZABRINUT,JA SAM ENA,A MI ENE PLAEMO... OVJ IVOT MI JE POSTAO KAO NEKA TEKA KAZNA...KAZNA KOJA ME UMARA PREKO SVAKE MJERE...TAKO BI HTJELA ZASPATI,AL NEE MI SAN NA OI...VALJDA JO NIJE VRIJEME...JO SE MORAM PENJATI UZ BRDO KOJE SE ZOVE IVOT...JO SAMO SPOZNAJA DA ME NA VRHU TI EKA DAJE M SNAGU...SVAKI KORAK UREZUJE MI U MISLIMA TVOJ LIK...A SVAKI UZDAH MOJ PRETVARA SE U TVOJU PJESMU...ZNAM JA DA MI TO TI POMAE DA SE LAKE PENJEM...ALI TUGA ME ZAGLUUJE I OSLIJEPLJAVA...TAKO BI HTJELA ZASPATI...MODA ME ONDA TI PROBUDI U NEKOM BOLJEM SVIJETU...JER ZA OVAJ JA VIE NEMAM SNAGE,NI ELJE... MISLIM NA TEBE...I EKAM...: persil: dragi moj tose sve na ovom svetu ima pocetak i kraj, od rodjenja moras biti spreman na sve. ucis iz dana u dan....cudan je ovaj svet, dobijamo i gubimo, zivimo sa tugom i srecom, cini mi se da ponekad i neznamo kako se treba ziveti. al kad gledam tebe andjele moj, znam kako bi trebalo, jer ti si

281

bio pun zivota! pun ljubavi i energije! ono nesto posebno kraj srca, to si bio ti! taj osmeh, te oci, tako posebno i tako cu te se secati zauvek! eh da te bog nije uzeo tako rano ka sebi..... bol u grudima steze me al nedam se....jos ne.... nece te vratiti moja patnja i bol, zar ne? znam da nece.....sve ove suze prolivene nece te vratiti! o boze kad se setim kobnog dana i sve rane sto su ostale iza njega..izgubim dah.....al uzalud je sve! nece te vratiti.... nece, zar ne? ma da imam neki cudan osecaj...osecaj da si tu negde sa nama, samo te nevidimo!ako nas mozda vidis, nemoj biti tuzan kad vidis da tugujemo, znam da nisi hteo to, ali sta ces...sta je tu je...jedna rana ce uvek da ostane. al za tebe duso moja danas stavljam osmeh na lice, tako kako si ti to znao sladje najsladje! pamticu te po tom osmehu jedinstvenom! pamticu te po dobroti i po andjeoskom glasu. kad dozivljavam ljubav seticu se tebe jer ljubav nosi tvoje ime. zauvek si u mom srcu zarobljen! POTPISUJEM! pratim tvoj trag u beskraju, kad bog otvori vrata nebeska, bicu tu sa nadom da tebe ugledam.... a do tad andjele moj zivim za uspomene na tebe.... rockyblack: Duo moja... Gledam danas neto dugo ovu tvoju sliku na zidu i odjednom mi sine: mislim da je dolo vrijeme da te pustim da pronae svoj mir.Zapravo ne samo da mislim,nego sam potpuno sigurna. Ti jako dobro zna zato sam tako odluila ,i hvala ti na tome .Shvatila sam poruku.A ipak ti moram jo jednom rei da nee nikad biti zaboravljen,jer si se smjestio u onom malom kutku moga srca rezerviranom samo za najdrae osobe u mom ivotu.A kad se jednom tu nastani,nema nazad,zna?.Evo obeajem ti da neu vie plakati za tobom, jer znam da si uvijek kraj mene i da me prati.I da e se drati one svoje "...ako padne da te uhvatim..."Ako ipak ponekad prekrim ovo obeanje i pustim suzu,nemoj mi molim te zamjeriti.Nisam ni ja od kamena. Kad bih ti sad rekla da u na tebe misliti 24 sata dnevno dok god sam iva i da u vjeno sluati samo tvoje pjesme-lagala bih ti. ivim dalje,ne samo zato jer moram zbog drugih,nego zato to to elim,zbog sebe.I znam da me eka jo mnogo lijepih stvari u ivotu,a ovaj put e ti biti uz mene i radovati se sa mnom kad se one dogod .Sjea se kako sam ti par dana nakon to si otiao rekla da je obina glupost kad kau da vrijeme lijei sve rane? Danas mislim drugaije. Moja rana zacjeljuje,polako ali ide. I nije me briga to e mi na dui ostati oiljak,kad znam od koga je.Ovaj mi nee smetati... I na kraju duo moja,neu ti rei zbogom jer znam da e uvijek biti tu kad te zatrebam...odi i pronai taj neki,toliko spominjani proplanak gdje e provesti svoj vjeni ivot...pronai svoj mir...i ne zamjeri za ove proplakane suze.Bit e mnogo onih koji e jo dugo liti suze,pa rekoh,barem da te ja potedim svojih... Peliska: I jutros se budim... Mislim na tebe... Pokuavam sloiti kockice ivota... za dalje... Samo ne znam kuda i kako ii... Uz mene je moje jedino stalno drutvo, moja najbolja prijateljica, moja elja za tobom... Prati me ona svaki dan i ne znam vie bez nje.. Ujutro otvorim oi, priam s njom, sa eljom mojom za tobom o tebi, i ona mi se smijei, razgovara, razumije me. Okrenem se iza sebe, a ona me prati u stopu stalno. Svaki Boji dan, svaki trenutak. elja moja za tobom postaje ti, ali je ponekad tuna jer zna da je samo ona tu i da vie niim ne moe pomoi. I molila sam je da odeSpustila bi glavu pokorno i otila bi laganim korakom, pogledavajui preko ramena. Bolno sam je gledala kako prelazi prag mojih htjenja, ali obje bismo znale da je tako bolje.

282

Trajao bi njezin odlazaktrenucima, satima, ma ponekad ak i danima. Ali, vratila bi se odjednom, u nekom nevjerojatnom trenutku, sretna to si ponovo dola meni. I opet bi mi priala bi mi o tebi, a ja sam sluala raznjeenog lica, s osmijehom, skoro zavidei. Priala mi je, moja elja za tobom, kako te je vidjela, tako divnog i jakog, nasmijeenog. Priala mi je, kad nisi znao da te gleda, kako si dijelio svima radost Priala mi je kako si najnevjerojatnije bie na svijetu, aneo Pravio bi se da je ne vidi, ali bi joj apnuo na uho da javi, ma da javi svima, kako bi ponekad tako poelio sve radosne ljude na svijetu. Priala bi mi kako si plesao, kako si svirao, kako si se radovao... Priala bi mi kako je tvoja pjesma bila melem mnogim ranjenim duama...Govorila mi je kome si sve vratio radost, pruio nadu... I polako mi vaala vjeru u svijet... I zatvorim lagano oi, i osjeam kao da me obuzima mir, apsolutni mir im pomislim na tebe. Pojavljuju se slike kao da sam ih ba ja doivjela, i odjednom shvaam da si mi se ve odavno uvukao pod kou... I da sad ivi u meni, a ja ve vidim u mislima tvoj osmjeh, tvoj zagrljaj, ujem tvoj glas.Osjeam da tvoje trepavice za trenutak miluju moje lice, vidim tvoj lik u izmaglici, pruam ruke... Dodirujem te... I sad smo ovdje same moja elja za tobom i ja, ve jako dobre prijateljice. Ipak mi stalno brie suze na licu, a nekad kad se vrati u moj ivot tako mi ih brzo stvori, jednostavno me slomi.... Moja elja za tobom i ja ne moramo se pogledati, mi znamo. Gledam kroz prozor zvjezdano nebo, razmiljam o tebi... Zvijezde i ti... Sva teina samoe sjeda mi na duu. Ima li ikoga blizu mene...osjea li itko tu bol... I sjetim se tada onih mudrih rijei Kada umrem, ne boj se, znam to govorim. Kada umrem, pusti me iz srca. Pusti da odletim. Zavrtjet u se kao Gagarin u orbiti. Razbiti u se u milijarde niti. Bilo gdje da krene, bilo kuda da ide, ja u biti utkan u tvoje bie, ja u ivjeti u tebi." I prou ti trenuci slabosti. A ona, moja elja za tobom, lagano mi namiguje s oba oka, dajui do znanja da je itavo vrijeme bila tu, u meni, da nikuda nije otila. Nasmijeim joj se. Izlazimo iz sobe. Znam, jako dobro znam to moram dalje! Trebam nastaviti ivjeti tvoju mladost! Toinu mladost! Trebam volit do Neba! Treba ostati mlad do vjenosti! Trebaju ideali ivjeti! Trebam imati mrak ideje! Trebam ovaj svijet sablanjavati svojom smionom dobrotom! I idem! Moja elja za tobom i ja! Otvaramo vrata i idemo vani, ivjeti ivot koji si nas uio! I tko e tada imati hrabrosti rei da pretjerujem to volim Tou? Ali, moram ivjeti njegove snove arom ivota koji nam je tako rado poklanjao! Idemo, moja elja za tobom i ja... Ma svi mi! Idemo za tobom... Za tebe......... Ma volim te zauvijek i jo dalje.......... *anna*: Danas u nebo sam gledala. Neki cudan strah osjecala.... dok sam se pitala; sta je ovo sa ljudima ??? Sta ih to k nebu vuce, pa da svakim danom ode po jednom mlado bice!!! Danas dok sam u nebo gledala i ja sam pozeljela da krila imam pa da sa krlima poput ptica odletim kod svog andela. A on da mi rane zaljeci i bol u prah pretvori.... pa da slomim krila da se na zemlju vratit ne mogu da zauvijek ostanem sa andelom u raju!!! I danas sam nebo molila da mi krila da, al nebo krila daje samo velikima... da lakse polete medu andelima.... I dok sam nebo oblacno gledala, i sa oblacima se pogledom borila.... opet mi neka cudna

283

pitanja zaplovise mislima; Sto je zivot ovako okrutan!??? Sto igra ne posteno sa nama nemocnima!?? Kako shvatiti Boziju poruku kad ti uzme voljenu osobu!? Kako kroz zivot se boriti, kad te snaga napusti, kad te do kosti zaboli !?? Ponekad me strah kad oci sklopim jer ne znam kad sljedeci put oci otvorim sta cu ugledati; dal lica poznata il svoga andela!? Ponekad me strah bude kad prode dan a nisam uspjela svima koje volim reci; volim vas!! a vec pada mraka i vrijeme mi je za san a nisam sigurna da li ce sutra biti prilika da kazem svima ovo sto danas nisam stigla. Tako me je strah zivjeti.... strah umrjeti..... bez tebe dragi, strah me i disati!!! Nikad se nisam bojala jutra kao sad. Jer neznam sta ce mi odnjeti ovog jutra novi dan. Dal opet neku voljenu osobu ili dragu uspomenu!??? Otkad te nema hvata me trma svaki put kad upoznajem nova lica, jer me je strah da ih ne izgubim ko tebe ja. Sta ako i oni jednog jutra odu kao ti bez pozdrava u nebo podu!!?? Ja nemam snage sve opet ponovo prozivjet a strah me je da ne mogu ovako zivjet; sve tvojim imenom zovem.... i svako lice me na tebe podsjeca...... tako se nemocno osjecam.... dok se tvog lika prisjecam....pa svaku tvoju rijec u sebi izgovaram !! Kako zivjeti sa strahom koji me ubija..... kako prihvatiti da te nema medu nama, tvog glasa i lika... tvog osmjeha !?? Sad samo ostaju sjecanja. I milijun istih pitanja. Ubija me ovaj bjas u grudima.... bjes sto te ne mogu vidjet ocima..... sto ne mogu te dohvatiti rukama!! Kako pobjediti strah i ponovo udahnut bez straha zrak. Kako tebe preboljeti.... kako te u san pozvati. Kako da hladnocu od sebe otjeram kako da ovu tugu vise ne osjecam !!?????? Strah me je u nebo pogledati... stah od Boga ista vise zatraziti. Kako tebe ne voljeti... kako andele da sa tobom budem ne pozeljeti. Najljepsi dani zivota moga su dani kad si bi sa nama ljubavi moja i dala bi sve da mogu vrijem vratiti i ovaj strh ne osjecati.... Vjeruj mi... strah me na glas svoje misli izgovoriti... Vjeruj mi.... kad bi moglo zamolila bi Boga da mene uzme za zamjenu, samo tebe da vrati na zemlju!!! Samo da ubijes ovaj strah u ljudima... da vratis vjeru .... da vjerujemo opet jedni drugima..pa da nam kazes koji putem treba do raja...da opet zapjevas nam kao nekada !!!! ASTRA: Macak moj..Hehe..Jucer sam bila posebno puna energijeZa cudo jedno da sam se bar malo bolje osjecala... A da si me mogao vidjeti u subotu,da si me mogao cuti..Pa bio bi ponosan na mene(kako samo to kazem puna samopouzdanja).. Djecica u domu..Kakvi su ono andjeli lijepi...Pjevali su sa mnom "Pratim te",uljepsali mi zivot..Cijeli dan mi je bio puno ljepsi..Znas I sam kakav je osjecaj kada nekome pomognes,kada ti se raspolozenje popravi I kada si ponosan na sebe..Nisam nikako spavala...Prvo od tolikog uzbudjenja,a onda zbog Elene..Mozda kad saberem ono sto sam kunjala, ispadne sve ukupno sat vremena...Kada sam vidjela Eleninu poruku..Bolje da ti ne govorim kako sam se osjecala...Nisam znala sta da uradim,a onda su mi jednostavno dosle nekakve pozitivne misli i sve sam joj napisala sto mi na srcu lezi...Znas mene kada pocnem sa svojim provalama..A sto je najvaznije oraspolozila sam jePrva njena poruka je bila :Tonam vo bolka Meri..Nemozam veke....I poslije svega sto sam joj napisala,pocele su poruke ovakvog sadrzaja: Meni se ne spava,ahahaha,ne budi blesava.. A vrijeme da ti ne spominjem..Sve do 6 smo se dopisivale. Onda sam joj rekla da se igramo igre Ko ce prije zaspati..HahahaKamo srece da smo zaspale.. A sto je najgore morala sam rano ustati da se nadjem sa Zivkom,Josipom I ostalim drustvom..Osjecala sam se kao da sam pila cijelu noc..A smijeh nije prestajao ni u jednom trenutku..Nisam mogla vjerovati da imam toliko snage I da se bolje osjecam kada ne spavam..I jos mi padnu na pamet sve

284

smijesne stvari koje sam dozivjela sa tobomTa me sjecanja uvijek oraspoloze..Najsmjesnije od svega mi je bilo kada si mi rekao da ti sjednem u kriloA ja rekla NECU..Kako si me samo pogledao I rekao:A neces,jesi sigurna?? I onda si me povukao za ruku I rekao Eto, vidis da hoces I poceo si se smijati A onda u hotelu,gdje smo se I upoznali..Pitao si me kako se zovem,a ja sam te gledala i rekla TOSEKako si me samo zagrlio I rekao mi :Ona cu ja da napisem Od Toseta,za Toseta.. ..Kako samo divne uspomene imamBolje da dalje ne pisem,jer cu zavrsiti u suzama.. Hahaha,kad se samo sjetim gdje sam sjedila kada sam prvi put pricala sa tobom preko telefona..Hhaha..To nikada nisi saznao...A da si samo vidio izraz lica mog brata kada sam mu rekla da pricam sa tobom..Rekao mi je :Ti si pukla 100% !A da malo dodjes sebi I prekines pricati gluposti?? ..Onda sam morala da mu dokazem da pricam sa tobomI da znas da se danas I on sam dici mojim razgovorima sa tobom I tvojim porukama A onda dogadjaji sa EminomOna poludi kada vidi tvoju noguDa je samo vidis kakva izgleda,hahahahaA njen monologI onaj pseci izraz lica..A da nas vidis zajedno,kada zavrsimo na podu I gledamo tebe kako pleses..HahahahaBoze moj,Emina samo sto ne udje u TV I tako mene u zivotu drze sjecanja,divna sjecanjaBorim se sa tugom,a tesko je..Stvarno tesko..Pisem ti ovo,iako ne znam da li ces nekada procitatiValjda je lakse kada samu sebe varam.. Leki: DRAGI TOE Znam da piem pismo koje ne moe stii do tebe, ali mi je utjeha ta da e ga proitati oni koji su te iskreno voljeli. No je. Meni se ne spava. U ovo gluho doba razgovara se samo sa anelima i uspomenama, a ja evo razmiljam o poljskom cvijeu, sobi za tugu i igri bez granica. Razmiljam o ivotu, i o stranom kraju koji te zadesio. Piem, a pitam se da li i mene jednom eka neki slian kraj u ovom svijetu. Jer ta kuga s kosom (tako zamiljam smrt) putuje svijetom i nikada nismo sigurni kada e nas stii. U prekrasnim noima, punim mjeseine, ti si naslutio tu neman i govorio si o njoj. Mi te nismo razumjeli. Govorio si o njoj i u svojim pjesmama, ali ni tu je ne prepoznasmo. Jednog jutra ti si je i vidio. Crna, strana neman s kosom postala je realna, ovozemaljska. Ostvarila se mora. Nakon tvog odlaska stalno sanjam crne delate koji me odvode. Vie se ni smrti ne plaim. Ne. Jer znam da u biti blie tebi. Pitam se, ko su ti delati? Jesu li i oni doli po tebe i odveli te? O, Boe, kako smo samo zajedno pjesmom zaneseni pjevali o ljubavi, enji, nadi. Na satu knjievnosti priala sam o pjesniku antiu. Kada sam itala njegove stihove bio si pored mene. Sasvim blizu. Nisam sigurna ko je od nas dvoje govorio rijei: "O, mili asi, kako ste daleko..." Da. Sve su dalje i dalje ti divni asi.

285

Ali prije nego me odvedu crni delati, ta neman s kosom, elim da napiem priu o ljudima. Dobrim ljudima. Tu priu su mi ispriali davno i ona u meni raste, cvjeta. Eto, o tome bi bila moja pria, a ti bi najbolje znao da je istinita, i da se u ovome ne moe izmiljati, a pogotovo se ne mogu izmisliti dobri ljudi. Mi, dobri ljudi, nastavljamo tvoju priu.Pomaemo i zdruujemo due svih ljudi. I uvijek, uvijek emo s tobom biti. Jo uvijek nije iskovana sablja koja moe sjei nau ljubav za tebe, sjeanja na tebe, sve sretne i tune trenutke. Zbogom, dragi moj. Ima li dan za nas: Kazu nam otisao si... Ne milo nae nisi... Provirite u nasa srca i vidjeti cete da je tamo zauvijek s nama da nasa srca kucaju kao jedno da kucaju za njega... Ti si naa najsjajnija zvijezda koja je promijenila mjesto ali nije izgubila svoj sjaj, nasa si zvijezda vodilja koja nas vodi putem ljubavi i srece nezelis da patimo da tugujemo znamo... ali nasa srca to ne shvacaju... znaj andele nas da cemo se truditi svim silama da nastavimo krociti tvojim putem...Rekao si da je tvoja misija siriti dobro, pomagati ljudima... mi smo sada tu da nastavimo da barem probamo nastaviti koracati tvojim putem... Toliko je osjecaja sada u nasim srcima ali povrh sve ove tuge i boli znamo da si tu s nama i znaj mi smo uvijek tu s tobom, u srcu mislima dijelima te nosimo... Tvoje pjesme tvoje rijeci zauvijek ce odzvanjati u nasim dusama... zauvijek cemo ih pjevati svima.... Tvoje prekrasne oci sjaj u njima nam osvjetli put kad smo tuzni kada nam je potrebna utjeha, tvoj predivni osmjeh nam topi srca tvoj cijeli lik nam je oborio dusu... svaki clan ove velike obitelji ti je darovao srce i znamo da ces nam ga cuvati bas kao sto i mi cuvamo tebe...Volimo te i voljeti cemo te uvijek i znaj po svemu najboljem pamtiti cemo te zauvijek... Zato nemojte nam govoriti otisao je, ne pogledajte tu je sa nama osjetite posebu toplinu kojom samo on zraci..gleda nas i s osmjehom kojeg je uvik nosio nas cuva zato u spomen na njega pomazimo jedni drugima... Princes_SPLICANKA_Iva_Forumaica_samo ja_sound_mix: Dragi na Toe.. Otkad si uao u nae ivote oarao si nas koliko ljubavi ima u svakom tvojem pokretu. Od trenutka kad smo prvi put uli tvoju pjesmu znali smo da nisi obian. Od dana kad smo vidjeli tvoj osmijeh privukao si nas njegovom ljepotom. Od prvog puta kad smo vidjeli tvoje oi ugrijao si nas njihovom toplinom. Premda te neki od nas nisu imali prilike upoznati, svi ljudi, pa tako i mi, mislili smo:ako ovaj mladi ne bude sretan, onda nitko nee biti. Sada svi koji su te htjeli upoznati, vidjeti, uti..svi molimo Boga za tebe svakog dana i ne shvaamo zato nam te sakrio. Shvaamo samo koliko znai ljudima oko sebe, shvaamo koliko te volimo, koliko si istinski dobar..Hvala ti za sve..za osjeaj sigurnosti koji osjeamo kada smo uza te, dok nas vodi kroz ivot..Zbog tebe nam se vraa vjera u ljubav, u ljudsku dobrotu i humanost, zbog tebe shvaamo da jo ima nade za ovaj svijet, da nije sve tako crno i da ima dobrih dua koje su uvijek spremne pomoi u bilo kojem trenutku..Iz srca se nadamo da vidi koliko se promijenio ovaj svijet..zbog tebe..trudimo se vie nego ikada da nastavimo tvoju misiju, da zbog tvojih rijei VE SAKAKM SITE kad god moemo pokaemo ljubav koju svi imamo u sebi..a imamo dosta ljubavi jer si nam ti pokazao kako se voli.. elimo ti iz srca sretan roendan, a za poklon ti aljemo ljubav, toplinu..nadamo se da ju osjea..nadamo se da si sretan tamo gdje si sada..da ti je toplo pri srcu kad osjeti svu ovu silnu energiju koja veeras ovdje struji samo za tebe i zbog tebe..i aljemo ti jedno

286

obeanje..nastavit emo slaviti tvoj lik i djelo..irit emo ljubav onako kako si nas nauio.. Plaemo, ali trudit emo se da zbog tvojih mnogu ubavih rijei NEMA PLAKI i to jednog dana prestane..jer nije za tebe tuga, nisu suze..samo radost i srea.. Hvala ti za sve..hvala to si doveo gu Ljiljanu u nae ivote, ona nam je omoguila da ti i na ovaj nain pokaemo koliko te volimo, a mi emo joj pruiti snagu i potporu, tako da zna da e uvijek biti nekoga tko e joj pruiti utjehu, jer nije bez razloga ona tvoja "druga majka".. Makana: Andjele moj najmiliji, sta da ti kazem sto vec nije receno ili sto vec ne znas.Sigurna sam da odozgo vidis koliko te volimo i svi patimo za tobom jer je tuga prevelika a suza dovoljno da ispune okean ceo.Mnogo sam tuzna otkad te nema,otkad si tako naglo otisao bez pozdrava.Sad mi je svaka tvoja pesma tuzna i svaki tvoj osmeh mi tera suze na oci.Sad vise nista nema smisla na ovom svetu jer nema tebe u njemu.Ti si bio i ostajes nesto najbolje sto nam se svima desilo.Naucio si nas kako da se volimo,kako da zaboravimo gluposti i kako da se smejemo iskreno.Bio si i ostajes nase sunce.Tvoj osmeh mi mnogo nedostaje.Nadam se da kad dodjem kod tebe,onog dana kad odem odavde a potrudicu se da zasluzim da dodjem na to mesto gde si ti sad,da ces mi se nasmejati,onako kako samo ti umes.Da cu te zaista pomilovati po obrazu dok mi se smejes i kazem ti koliko me dusa boli zbog tebe. Spavaj mirno Mali Prince i pogledaj nas,ponekad,nas tuzne,obasjaj nas ponovo tim osmehom jer nam je svima to jako potrebno. dzeny_sj: Sve su elje lepe kad namignu izdaleka ZelimTako zarko zelimA znam da je to samo pusta zelja,a ja bih I svoj beznacajni zivot dala samo da je ostvarim Tvoj odlazak ostavio je ogromnu prazninu u mom srcu I u mojoj dusiAli,ne samo u mom srcu,vec I u srcima hiljade ljudi na BalkanuA ja samo zelim da te vratim,da ponovo vidim ono andjeosko lice,da opet cujem tvoj osmeh,da me ponovo pogledas onim sanjivim ocima,da opet jednom zapevas I smiris I sastavis moje uzburkano I na komade podeljeno srceAli,toga nema I ne postojiIpak,u meni tinja plamen nade da svaka prica ima srecan kraj I da se svaka zelja moze ostvariti.I moze Znam da me nisi napustio I da si ostao uz mene..Mozda mnogi misle da sam ja samo jedna petnaestogodisnja balavica koja jedino ume da masta, ali-NEMoja zelja mi se svake veceri ostvari I to mi omogucava da lakes prebrodim danSvake noci,kada sklopim oci,ja te vidim,cujem tvoj smeh.Iako znam da je to samo san,tada se osecam srecno I ispunjeno Svake veceri lezem sa novom nadom da cemo se opet sresti..I tada ,kad sklopim oci,moje zelje postaju stvarnost,ali neka lepa stvarnost,a ne surova,kao ona u kojoj provodim ove tuzne dane ,znajuci da te nema.Tada se zajedno smejemo,pricas mi o svemu dok hodamo polako,I ondaOno sto ja najvise volim.Pevas samo za meneTvoj andjeoski glas siri ljubav I pozitivnu energijuI ja se osecam kao da sam u rajuI moje srce poskakuje u grudima od ogromne srece. I dok se budim,shvatam da ti je gore mnogo bolje,da si srecan I da si pronasao sve ovo sto nisi ovdeAndjele,konacno si pronasao svoj mir.I tvoj svet je sada onakav kakav si oduvek zeleo da bude ovaj svet u kome mi danas zivimo.Ovaj svet surovosti,zavisti I zla,zamenio je svet ljubavi.Jedini svet koji ti zasluzujes I pitam se,kako mogu biti tako sebicna I zeleti nesto samo da bi se ja osecala bolje,ne razmisljajuci,sta bi,zapravo,ti zeleo.I sta bi se desilo kada bih uspela ostvariti svoju zelju? Ti nikada nisi pripadao ovdeI samo Bog zna sta te je ocekivalo.On ima svoje razloge

287

zasto te je uzeo sebi u narucjeA I mozda te nikada ne bih srela,a ovako znam da si ti uz mene I da si ti moj andjeo cuvar I znam da je uvek sladje zabranjeno voce,I da su uvek najlepse zelje,zapravo one,koje se nikada ne mogu ostvariti Reci mi, ta misli vidi li Toe sve ovo?, upitala me Smrt pomalo skeptino. Kao da nije htjela da shvatim da zaista ne zna odgovor na ovo pitanje. Zna, jednom je uao u moje odaje i nagnuo se da vidi ta itam, rekla sam joj, nakon ega me zaueno pogledala. Bio je tuan, ali eto, nakon tekog uzdaha, vratio se pjevanju i kao da se oraspoloio. Zasigurno mu je teko jer suze padaju zbog njega, i vjerovatno bi se vratio da moe, ali vjeruj mi, koliko god zvualo udno, u neku ruku mu i zavidim. Lijepo je kad zna da te ljudi vole, jo kad te ljudi ovoliko vole, e to je zaista dokaz da si aneo. A to da li vidi sve ovo? Mislim da vidi, i mislim da trenutno i slua ovo to itam. Zar nisi primijetila da je njegova pjesma utihnula? Kao da oslukuje. Nita mi nije rekla na ovo. Primijetila sam da je njena zamiljenost nanovo nastupila od kako sam spomenula temu ljubavi. Vidjela sam da misli o istim stvarima kao i ja. Pitale smo se Kako li je to kada te neko voli?. A tada me ona prekinu :Nastavi molim te, elim da ujem jo.

* * * IVANAZG: TOE BLII NAM SE TVOJ ROENDAN SVI TE VOLIMO HVALI NAM JAKO NAM HVALI ...TEK SAD VIDIM DA JE ROENDAN TU HVALE NAM TVOJI KONCERTI SVAKI

288

DAN DRUGI GRAD -IMAO SI VELIKO SRCE I SAD ONO KUCA -PRETVORILO SE U VELIKI FORUM I SVI TE VOLIMO -SRETAN TI ROENDAN ini mi se da sam odaje prijateljice Smrti vidjela i na Zemlji. Mislim, ono to sam vidjela me podsjetilo na njene odaje. Osvanuo je 25. Januar 2008. i svijee su se zapalile. Svijee na zemlji. Nale su se poredane u obliku Toetovog imena, u obliku srca i u obliku broja 27. Da, da nisam presudila tako kako jesam, Toe bi danas napunio 27 godina ivota. I kako da ne mrzim svoj posao? Hladni januarski vjetar je ibao lica ljudi. I ona mlaa i ona starija. I ona zanesena i ona zrela, zamiljena. Na mnogima je lebdio smijeak to vide prijatelje sa foruma, dok su neka tiho palila svijee koje su se gasile od hladnog vjetra, putajui pokoju suzu. Jesi li zapalio svijeu?, upitao je maleni, sitni djeak onog neto krupnijeg. Krupniji se poea po razbaruenoj kosi plave boje i ree :Nisam jo. ekam da ove djevojke zapale, pa emo mi. Tako je, mi smo svakako doli poslije. Dva djeaka su stajala smireno gledajui u ovei papir sa Toetovom slikom na istom i nekoliko pjesama. Na istom je velikim slovima pisalo SRETAN ROENDAN TOE. Onaj sitniji djeak se progura kroz masu, uze u ruku skoro pa otopljeni upalja sa betona i zapali svijeu. Bio je ponosan. Potom se pribliio oveem plakatu i proaputao : Sretan ti roendan prijatelju. Kada se okrenuo pogledao je svog pratioca plave kose. Stidljivo, da ga niko ne vidi, djeak plave kose je zagnjurio lice u jaknu, krijui ga iza velike kragne. Rukavom, evidentno mu velike jakne, obrisao je suzu. Nemoj plakati. Njemu je sada lijepo gore. Ljepe nego nama. Gore sigurno nije ni hladno kao kod nas na Zemlji. Ne plaem, ne priaj gluposti, rekao je plavi djeak mrcajui. Hajdemo kui. Mama nas eka na ruku. Da. Toliko je svijea zapaljeno tog dana da sam ostala u udu. I suze su opet pale. Uzdasi su se opet oteli. Tek pomalo zalijeena srca su poela opet da pucaju, poput previe ispeenih bakinih kolaia. I naravno, ja sam opet proklela sebe i svoj posao. I tada sam , zasljepljena sjajem, ovog puta svijea sa Zemlje, ula Toetov glas. Pjevao je. Glasno i sretno. Mora da slavi roendan, pomislila sam. LudaMala: Sretan roendan... Dragi Toe, Jo jedna no odlazi u prolost. Jo jedno danas postaje jue. Jo jedna prazna stranica papira pretvara se u priu, molbu, elju. Jo jedan uzdah sakriva bolni jecaj. Nedostaje mi...jako... Nedostaje mi tvoj topli osmijeh, opojni glas i najljepe oke. Nedostaje mi tvoje srce, tvoja dobrota i nada koju si mi pruao. Nada u bolje sutra, nada da ovaj svijet nije tako loe mjesto. elim da si sretan tamo gdje si. I da pjeva, da se ponovo smije i da ne osjea koliko te je ovaj svijet eljan. Koliko je ovaj svijet pust bez tebe. I koliko alim to te u njemu nisam

289

upoznala. Zato svaku veer izgovorim molitvu Bogu, i nadam se da e je i ti osjetiti i tamo negdje, daleko ali blizu, svojim najslaim osmijehom ponovo nasmijati. Samo za mene. Jednu blesavu sanjarku kojoj je san iskliznuo iz ruku onda kada si ti odsanjao svoj san...ali koja jo uvijek sanja da e te nekada negdje, u ljepem i sretnijem svijetu sresti, moda ak upoznati. Do tog trenutka elim da uiva u tom svom svijetu. Ja u uivati u tvojim pjesmama, i uspomenama koje imam. Ponekad u i plakati jer nisi tu, ali ne brini....Uvijek u Bogu zahvaljivati to mi je dozvolio da znam da postoji....I bit u sretna to mi nedostaje neko tako poseban kao ti. Sretan ti roendan i neka te dragi Bog dobro uva, i barem ponekad dozvoli da mi doe u san. Zna, rekla mi je Smrt kada sam napravila neku spontanu pauzu u itanju, sve to to ita, mogu da zamislim. Kao da mogu i da osjetim. Mnogo me promijenilo iskustvo koje mi je dato. Zna ono kada sam bila jedan period ovjek?. Dala sam joj jedva primjetni znak da znam o emu mi pria. Pored toga to sam prvi dan, kada sam shvatila da sam u ljudskom obliku, gledala satima svoju dugu plavu kosu, i bez daha posmatrala zelene krupne oi, gledala sam i oko sebe. Moja soba, tanije, soba djevojke u ijem tijelu sam bila, je odisala toplinom. Jednostavna i jako skromna. Drvene police pune sitnica, plianih igraaka, razglednica i estitki. Mala drvena stalaa koja je primjetno izgubila sjaj i ono bogatstvo drveta, oteena na okovima je na sebi drala stari televizor i kasetofon. Krevet malen, prekriven kariranom dekom boje breskeve prekriven jastucima, od onog najmanjeg, pa do onog najveeg. Od najdjetinjastijeg oblika do onog najjednostavnijeg, klasinog, etvrtastog. I do njega, dvokrilni ormar iz kojeg je izbijao miris lavande. Jednostavno, a lijepo, puno topline koja je dodatno ulazila kroz mali prozor sa be zavjesama putem sunca. Zna, ustvari itav stan je bio takav. Moji roditelji, to jest roditelji djevojke u ijem sam tijelu bila, su ga uredili tako da se ba moglo vidjeti da u domu vlada harmonija i idila. Nije bilo traga luksuzu, ali se osjealo prisustvo bogatstva. Kako, ne znam, ali od kako sam udahnula po prvi put kao ovjek, znala sam svaki detalj iz ivota te djevojke. Nakon to sam udahnula nanovo svaku sitnicu u svom novom domu, izala sam ispred te sive zgrade u kojoj sam ivjela kao ona. Fasada je na nekim dijelovima otpala, prozori su bili simetrino rasporeeni u odnosu na blakone. Na pokojim su se klatile bijele plahte suei se. Stajala sma na oteenom trotoaru, sjeajui se kako je djevojka u ijem tijelu sam ja, tu pala kada joj je bilo 5 godina. Spontano sam podigla lijevu nogavicu hlaa i prela jagodicama prstiju po lijevom koljenu ispod kojeg se vidio mali oiljak od tog pada. Ispred mene su bile 3 breze. Kao i uvijek, ispod njih su se vidjela udubljenja u suhoj zemlji od igre klikera glasnih djeaka. Hm Lijepo je biti ovjek. Ima sreu pa ti nije bilo namijenjeno u sklopu posla da to osjeti. Nikada taj period neu zaboraviti. Tada sam se osjeala najljepe od kako postojim. Ma, da ti ne prepriavam sitnice sada. Ima ih mnogo. Shvatila sam da ta soba o kojoj mi je Smrt priala, ta njena soba, ba odie neim to je ona. Ona nije Smrt koju svi opisuju kao surovu i crnu. Ne, ona je ba takva, svijetle kose i oiju, skromno namjetenog svog svijeta, u be tonove okupane sunaevim zrakama. udno je to kako nas male stvari kojima smo okrueni govore mnogo nama. Istina je da ovjek u sve za to se vee unese dio sebe. I tada sam se zapitala da li sam ja zaista prazna poput mojih odaja. Da li je Smrt tako tamna poput njenih odaja, a opet puna svjetlosti, poput one to ostavljaju njene svijee?

290

A ko e znati da li se na nas apstraktne figure odnosi ono to se odnosi na ljude. sanja_kt: POSJETA KRUSEVU Evo i mene sa nekoliko rijei... Krenuli smo iz Zagreba popodne, putovali cijelu no...oka nisam mogla sklopiti, cijelu no bila budna. Nisam bila ni svjesna gdje idem dok se na putokazima uz cestu nije poelo pojavljivati Skopje i broj kilometara do tamo... Onda je poela trema, preplavili osjeaji, i tuga i srea. Doli smo u Skopje ujutro, otili do hotela Holiday in ispred kojeg nas je ekao autobus za Kruevo kojeg nam je organizirala naa draga Ljilja! Emocije su poele im smo uli u taj drugi autobus...samo je jedna rije bila u glavi "Kruevo"..."idemo u Kruevo, Toino Kruevo". Na radiju su svirale Toine pjesme. Pjevali smo, ali glas ba nije izlazio iz usta. Suze su tekle same od sebe. Gui u grudima, stee se grlo. Sunshyne baby i ja smo sjele kraj vozaa na stepenice. Dan je bio predivan, bez i jednog oblaka, samo isto sunce koje je grijalo zemlju, topilo snijeg. Slikale smo tu divnu prirodu. Boanstvena je...kao da ste u bajci. Neto neopisivo!!! Ravnica, planine, proplanci, vrhovi pokriveni snijegom...potoci, izvori, vinogradi! Oduevila sam se krajolikom! Iz Prilepa kroz koje smo prolazili...na vrhu jedno brda, naziralo se Kruevo. Srce se steglo i rijei vie nisu izlazile iz usta... Penjali smo se autobusom prema Kruevu. Iz Prilepa smo ga vidjeli, ali kada smo krenuli onim krivudavim cestama nestao je sa vidika. Samo cesta, zavoji predian pogled sa visine... Odjednom iza jednog zavoja KRUEVO! Neto smo sunshyne baby i ja priale gledale ispred sebe i kad spazih kue samo sam uspjela izgovoriti KRUEVO... Suze su krenule, rijei vie nije bilo... To boanstveno mjesto, predivno na prvi pogled... Na prvom oku grada Toin plakat i tako na svakih nekoliko koraka slike, plakati, pjesme. Osjea se na svakom koraku. Izali smo iz autobusa, bilo je negdje oko 10 sati... Neki su htjeli ii neto pojesti, popiti kavu, ali mi iz Hrvatske smo odluile krenuti odmah pjeice do Toe. Tako je i bilo. Koraale smo tom glavnom ulicom...oduevljene gradom, slikale smo svaki detalj, oi su bile pune suza. Osjeate ga na svakom uglu, na svakom koraku...kao da e svaki as proviriti iza nekog ugla... Oduevljena sam tim gradom, ljudima... Ma svakim milimetrom...u srcu mi je za uvijek. Da vam ispriam detalj kad smo izali iz busa, morale smo na wc... Traile neki kafi gdje bi to mogle obaviti. Sretnemo ovjeka koji nas pita to traimo i mi mu kaemo. A on nam kae idete kod mene... ovjek nas uvede u svoju kuu i mi obavimo wc, da bi saznali da su oni Toini kumovi... Njegova ena nas pozvala da doemo na program koji su organizirali u domu kulture (djeca su trebala itati pisma i jo neto, vie se ne sjeam tono), ali na alost nismo mogli otii jer je to bilo u isto vrijeme kada i program u Makedonijumu. Eto toliko da vidite koliko su ljudi divni, bez da ih pitate sami vam pruaju pomo i velikoduno se daju... PREDIVNI SU!!! I tako koraamo dalje ulicom...snijeg se topi, preljepi dan... sve vie i vie se penjemo ulicom, pogled na Kruevo velianstven... Odjednom ugledasmo preko kua na brijegu mjesto gdje na Toe spava... To je bio trenutak koji vam ne mogu opisati rijeima... Strana bujica emocija, tuge, gr u tijelu, srce se stislo, rije i da hoete ne moete izgovoriti... Teko mi je... ne mogu vie pisati sada... Ali nastavit u obeavam! Ve sakam site!!! Dragi moji...evo skupih snage i elim vam ispriati do kraja o mom boravku u Makedoniji, u Kruevu!

291

Kad smo ugledali groblje, vidjeli smo da je ve tamo jako puno ljudi..nastavili smo hodati dalje jer zranom linijom groblje se inilo blizu, ali ima se jo za proetati do tamo. Na parkiralitu prije groblja stajao je na autobus kojim smo doli, u nutra su bili nai plakati, tweety, i sve to smo donjeli u elji da ostavimo Anelu. Jedva pronaemo vozaa da nam otvori bus da uzmemo sve to...kupile rue i sa svim time uputile se prema Anelu! Poto je on na samom ulazu u groblje koje je ograeno zidom i na ulazu su vrata...putali su ljude na kapaljku u nutra da ne nastane velika guva... Uspjele smo ui Anja i ja...ostale nisu pustili dok ih nismo otili zamoliti da ih puste jer su i one sa nama... To je ogroman ok!!!! Stali smo kao ukopani... Jedan te gura kud da ide, drugi vie bre, novinari kao zvijeri se guraju iza nas, neki deko daje svijee svakome da zapali... Ne znate kud, ta i kako... Samo dignete pogled ispred vas sjede roditelji, sestra... Srce mi se slamalo, nisam ih mogla gledati. Suzu nisam mogla pustiti, pred njima nisam mogla, osjeaj da je tvoja bol pored njihove nita... Samo sam se poela tresti! Jedva smo u onoj brzini i oku uspjele ostaviti plakate, tweetye, slike... Sestra uzima jedan od naih plakata pred sebe i majku, ponu jako plakati, otac govori kroz jecaj "Sine moj"... Te njegove rijei nikad neu zaboraviti. Ne mogu vam rijeima opisati osjeaj u tom trenutku. Boli da bi se raspali na 1000 dijelova... Pourivali su nas da se maknemo da drugi ljudi priu... Kao da se to ne dogaa vama, totalno izvan sebe... Izletile smo iz guve i svaka na svoju stranu se makla i suze samo idu...najradije bi vrisnula iz sveg glasa! Toliko boli, toliko tuge... Horde ljudi stiu, svi plau... Netom iza nas dola je Ljilja sa svojim prijateljima...poloila je gitaru koju mu je kupila za roendan na onu ogromnu hrpu medvjedia, slika, cvijea... Gitaru mu je obeala prije nego se sve ovo dogodilo i obeanje je odrala... Poela je propovjed vladike koji nije dugo priao...Ali koliko sam uspjela uti govorio je jako lijepe stvari o Anelu! Jedva smo se odvojile od tamo i krenule u Makedonijum... Na putu za tamo pored nas su izveli roditelje jer je ocu bilo pozlilo. Bila je uasna guva ispred. Mislile smo da nema anse da uemo u nutra i vidimo ta se deava. Ipak smo se progurale Anja i ja prve, za nama su dole SingSong i sunshyne baby i cure iz Slovenije, ostale cure nisu uspjele ui. Uz sve ono to smo doivjele na groblju ovo je bio jo jedan ok... Tamo je Toin bend svirao njegove najljepe pjesme. Gospodin koji se sa nama vozio u autobusu iz Skopja za Kruevo je drao govor, on je inae glavni u odboru zaklade Majke Tereze... Stvarno je divna osoba! Dodjelili su sestri portret. Kristijanu je ola dodjelila nagradu koju je Toe dobio od Media servisa, Ljilja mu je poklonila bubnjeve... I na kraju je Kristijan sveano otkrio bistu... Bilo je tuno....pre tuno.... Tako su lijepo svirali Usni na usni, Igru bez granica... Samo oekujete da e on od negdje ispustiti glas i zapjevati...ali mikrofon je stajao prazan...samo ljudi koji su bili u dvorani tiho kroz suze pjevaju... Jako puno ljudi je ostalo vani ispred Makedonijuma, bila je strana guva...da ne povjerujete koliko se tamo ljudi slilo sa svih strana svijeta da se doe njemu pokloniti za njegov roendan! Na povratku iz Makedonijuma smo opet otili do groblja, stali smo i tjeile jedna drugu... Mada niti jedna rije u tom trenutku ne pomae. Novinari iz Glorije i Nove tv su nas vrebali, ali smo im valjda ubojitim pogledima dali do znanja da nam se ne pribliavaju... Jedva smo se odvojile od tamo...ali samo je jedan razlog bio u glavi... Idem sada, vratit u se u neko doba noi kad se maknu ove horde ljudi da mogu biti sama sa njim (ne doslovno, jer nikad ne moete tamo biti sami, ali ono to je bilo preko dana je strana guva). Otili smo do autobusa u kojem su nam bile stvari...dolazi ovjek do nas i govori da sada idemo u Toinu kuu... To je bio vrhunac. Hodali smo do tamo... Ide, a nije ti jasno ni kuda i ta te tamo eka... Samo hoda i milion stvari ti leti kroz glavu! Dolazimo na jedan ugao i

292

ulazimo u usku uliicu iza prve kue odmah smo ugledali njihovu kuu! Njegova slika na vrhu, gleda te gdje god se makne...onaj pogled...neopisivi osjeaj. Stojimo tamo, ovjek nas puta u dvorite... Ne zna dal da ide ili ne...osjea da e se raspasti ako jo i to doivi, ali bodrimo jedna drugu i ulazimo u dvorite. Odlazimo do Basa... Predivno stvorenje, milo, tuno, zbunjeno, razigrano, pitomo. Toliko me dirnulo u srce dok sam ga mazila, kad te pogleda onim okicama... (sjetite se prie koju vam je Anja ispriala, kako je ljubio Toinu sliku kada mu je pokazala) Tako stojimo pored Basa, iz kue poinju izlaziti deki iz benda, pa stric pa za njim otac... Otili su negdje u garau i vraa se otac nazad pogleda nas....o boe taj pogled neu nikada zaboraviti...kae nama tiho "duiki moji" okrene se i ode natrag u kuu... Ali iako bi tada vritala od plaa dok ga gledam, ne mogu... Tako su redom izlazili majka i sestra, otac, Ljilja... Tek nakon to su oni napustili kuu, tj. otili u manastir nas su pustili u nutra. Ja sam ila prva od mojih cura...Kao glavom kroz zid ide, a ne zna moe li vie i to podnjeti... Penjem se uz stepenice kroz hodnik, njegove slike, priznanja svuda naokolo... U hodniku na katu oi u oi sa novinarima sa Nove Tv i mislim boe kakav e sad tra napisati ili rei...ato moraju svugdje kopati! Uli smo u dnevni boravak i kuhinju, po slikama ve znate kako to otprilike izgleda... Svugdje njegove slike, kud god se okrenete gleda vas... Njegove stvari, sveci, ikone, gitara, trenirka, japanke, patike, neraspakirani ruksak, priznanja i nagrade, klavijature, trosjed gdje je sjedio, stol gdje je jeo, prozor kroz koji je gledao... Sve to gledam jo u nevjerici da sam stvarno u njegovoj kui, da stvarno diram njegove stvari... ena ljubazno dijeli svima bajaderu, uzimam za Toinu duu, takav je tamo obiaj. Uzimam foti i slikam saki detalj... Novinari snimaju, kljocaju aparatom, ne eli da su tamo... Izbjegava ih... Do trenirke se nisam ni pribliavala dok nisam izlazila iz te prostorije van...samo sam na izlazu uhvatila rukav i pomiriala... Ula sam u spavau sobu, opet njegove stvarice, jo jedna gitara... Opalila sam par slika i izletila van! Mada su me na hodniku doekale horde ljudi koji su nagrnuli u kuu, jedva sam se doepala izlaza... Jo jednom podragala Basa i izala iz dvorita. Okrenula se jednom prema kui pogledala sliku i okrenula se i otila za ostalima... Vratili smo se u autobus koji nas je odvezao do centra...tamo smo izali mi koji smo ostali u Kruevu, a ostali su nastavili put za Skopje. Uli smo u jednu pizzeriju, napokon sjeli i naruili jelo... Bila je tamo Ljilja, Sunce nae i ostalo njohovo drutvo, deki iz benda... Tek kad smo sjeli smo malo doli k sebi, od umora, iscrpljenosti, emocija, moda i gladi koju nismo osjeali, ali bila je prisutna. Isprva nismo puno priali... Simona i Ljilja su sjele za na stol, priale smo sa njima malo... Pokuale su nas malo nasmijati, i uspjele su u par navrata... Doao je jedan deko do nas i podjelio nam majice sa Toinom slikom i pie da za nas postoji samo datum njegovog roenja! Sjeo je par trenutaka sa nama i najavio nam da je rezervirao stol za nas u Planetu tu veer da nas eka! Iz pizzerije smo otili u kuu gdje smo bile smjetene... Cure su otile odspavati sat-dva, ali ja nisam mogla! Gledala sam tv sa curama iz Slovenije jer se stalno na nekom od programa prikazivalo neto vezano za Tou... Spremile se i krenule u Planet... Prvi doivljaj u Planetu neobjanjiv...opet vas gleda iz svakog kuta...osjeate ga u svakom milimetru! Okruile jedan stol i poela je pjesma! Svaka druga pjesma bila je Toina! I suze i smijeh, pjesma sve nas je na valove obuzimalo... S obzirom na sve toga dana...malo nam se diglo raspoloenje! Bile smo tu mi iz HR, Slovenke nae drage, stefano, despina, kornelija, is this love, jo 2-3 cure iz Makedonije i Toin prijatelj! Stvarno su sve divne i odma smo se skompale kao da se ve od prije znamo... Poslje Planeta oko pola 3 pravac do naeg Anela da se napokon u miru poklonimo i

293

zapalimo svijeu. to se vie pribliavamo sve manje govorimo svima emocije naviru. Dolazimo gore, padamo na koljena, palimo svijeu, poljubimo kri i svatko u svoju stranu stane da ima trenutak za sebe, za molitvu, za razgovor sa Anelom. Suze same idu... Iako uope nemate osjeaj da tamo on poiva. Jer to nije tipino mjesto, to nisam doivjela uope tako... I kad gledam onaj kri nevjerica...ne elim si jo priznati...ne elim vjerovati! Bilo je jako hladno, nismo htjele ii od tamo, najradije bi tamo ostao i danima se ne micao, toliko te neto vue, ali ipak smo odluile da idemo i da se vraamo rano ujutro prije nego idemo u Skopje kod Ljilje u Zlokuane. Tako je i bilo...doli smo u kuu, odspavali 2-3 sata, ustajemo i odlazimo Anelu ponovo. Opet isti osjeaj me obuzima....kao da sam tamo po prvi puta! Na povratku sa groblja svraamo u Planet da popijemo nes prije nego kreemo za Skopje. Naruimo nes i konobar nam donosi au u kojoj je nes hladan, sa ledom! Nismo znale ta nam je to zapravo donio, ali smo shvatile da je Toe to tako pijo i da tako posluuju... Jako je ugodan taj Planet, stvarno ste kao doma... Taj dan smo u Kruevu u poti ak uspjele nai makice i razglednice...to nas je ba razveselilo... Kreemo za Skopje... Dolazimo u Zlokuane! Ljilja nas doekuje i vodi nas upoznati sa Gagijem... Taj kompleks Zlokuani je kao iz bajke, umjetno jezero, vodopadi, potoci, mostii, patke, labud...predivno... Voda ubori 24 sata na dan! Ljilja nas je provela po kompleksu, cestom gdje je Toe trao... Dovela nas pred vrata njegovog stana! Opet stojim kao zakopana...suze nekontrolirano idu... Ljilja nas pozove u svoj stan, poslui nam kavu, pizzu i sok... Porazgovarali smo sa njom...ak nam je i dogvorila prijevoz nazad za Kruevo jer da smo ili redovnom linijom autobusom mogli bi biti kod nje jako kratko. U 6 sati dolazi kombi po nas....vraa nas u Kruevo... Selimo se u novi smjetaj, ostavljamo stvari i odlazimo u Planet! Tu veer smo bili ljuti na dj-a... Nije nam htio putati Tou kao prvu veer! Sve dok mu se nismo popeli na glavu sa narudbama onda je popustio i bio je skoro samo Toe do kraja veeri! Opet je bilo i suza i smijeha...emocije variraju iz trenutka u trenutak... Pred kraj veeri u Planetu pustio je dj neku malo tuniju Toinu pjesmu, ne sjeam se sad tono koju... Svi smo se rastuili. Okreem se na trenutak i iza mene stoji Vesna Petruevska i nita vratim pogled jo vie me pjesma ponese i osjetim iza mene i Ive netko prilazi i grli nas... Okrenem se i ugledam Vesnu! Dola nas je zagrliti i utjeiti! Na kraju pjesme nas je pomilovala, nasmijala se kroz bol i otila stati dalje... Na kraju sam joj ponovno prila i pitala dali bi se htjela slikati sa nama, naravno pristala je... Zahvaljivala nam se to smo divni, to volimo Tou! Divna je... Dok su nas gotovo pomeli van iz Planeta opet smo se zaputili do naeg Anela...znali smo da je to zadnji put za sada da idemo k njemu. Da se moramo oprostiti za ovaj put..., a tako to ne eli, eli tamo ostati zauvijek pored njega... Bio mi je to najtei odlazak... Emocije su me jako pukle... Oprostila sam se od njega... Krenuli smo u kuu gdje smo bili smjeteni, okirani to je na displeju velikom u gradu datum 16.10., a do juer je stajao na 15.10.... Nita nam nije bilo jasno, ni dan danas nije u vezi toga to se dogodilo sa tim satom. Legli smo spavati, premorena sam zaspala odmah... Kao da sam spavala 5 minuta, ve dizanje pakiranje, lupi te u glavu da odlazi od tamo... A ne eli..., a mora... Odlazimo u Planet prije odlaska za Skopje i puta za Hrvatsku... Ispijamo ness, Toin ness...gledam svaku onu sliku u Planetu, uivam u posljednjim trenucima... Izlazimo, i u knjigu koja stoji tamo i upisujemo da se vidimo uskoro da se vraamo ponovno u njegovo Kruevo... Sjedamo u kombi, stiemo u Skopje, ulazimo u bus za Zagreb i opratamo se od Makedonije za sada...

294

* * * E, gdje smo ono stale jue?, upitala me je Smrt pomalo zadihano. Oekivala sam da e doi ranije, ali eto, oito se pojavljuje u kasno popodne jer je imala posla. Dola bih ranije, ali, nekoliko svijea se ugasilo u mojim odajama, pa sam imala posla. Ma, zna kako to ide..

295

Sluajui je kako mi se u neku ruku pravda, shvatila sam da mi je Smrt od ne ba dobre prijateljice, postala jako dobra prijateljica. Hm To uopte nije udno, s obzirom da je i jedina. Opet sam nas zamislila, ali ne kao starice sa oima okupanih borama, nego kao mlade djevojke. Zamislila sam da smo dugogodinje prijateljice. Ne, zamislila sam da smo sestre. ivimo na istom mjestu, soba do sobe, i ona je sada svratila u moju sobu da uz oljicu kafe priamo o stvarima o kojima priaju mlade djevojke. Zamislila sam je ba onakvu kakva je i bila jednom, sa dugom plavom kosom i krupnim zelenim oima, kako u vitkoj aci dri rozu oljicu iz koje se puila crna kafa. Bez eera i mlijeka. Sebe sam zamislila kao sitnu, ali vitku, tamnoputu djevojku, kratke djeake frizure i krupnih tamnih oiju. U mojoj mati, pila sam veliku kafu sa mlijekom i jednom kockom eera oko koje se kovitla mala pruga pare iz duguljaste olje sa ljubiastim dezenom. Hajde, itaj, prekinula me Smrt nestrpljivo. Kao da je eljela da nae spas u tom itanju. Kao da je sebe tjeila da njen posao da povede Toeta svojim putem i nije bio tako loa ideja. Kao da se nadala da je to bio jedini nain da se svi ti ljudi na forumu toliko zblie, da Toe shvati koliko je ustvario bio i jeste voljen. Po zahtjevu svoje plavokose prijateljice, opet sam poela da itam. edienio Znam da e vijeno ivjeti u srcu svakog siromaha komu si nesebino pomogao, u nama koji smo te pratili s toliko ljubavi kroz tvoju prekratku karijeru i u srcima tvojih blinjih kojima si davao veselje, toplinu i ljubav. Svi smo se ujedinili u boli radi tebe. Poivao u miru najdrai moj anele. Ljepo je bilo imati te, teko je bilo izgubiti te, a najtee je ivjeti bez tebe. rockyblack "Najdrai moj Toka...zaista ne znam kojim rijeima bio opisala ovu bol koju si mi ostavio kad si otiao...vrijeme ne lijei ovu tugu kao to mi mnogi govore,zapravo mi je sve tee.No iako si otiao,znam da me nisi i napustio,jer svake veeri razgovaram s tobom,otvaram ti duu i osjeam da si blizu i da me uje...znam da bi volio da ne plaem,ali ne mogu ti ispuniti tu elju...znam da bi volio da se smijem i veselim dok te se sjeam,ali ni to ne mogu... Mnogo toga znam,ali kako preboljeti tvoj odlazak-to neu nikad znati I zato, zlato moje,poivaj u miru i uvaj mi gore jedno mjesto kraj sebe,a ja u se kroz ivot truditi da to mjesto i zasluim... sanda: Jos uvek ne mogu da verujem da te vise nema. Otisao si tako brzo,za sobom ostavio samo tugu i bol.Sigurna sam da ceo svet pati za tobom, jer je otisao jedini koji vredi.Svakog dana se budim i lezem misleci na tebe.Zasto je moralo tako da bude?Zasto bas ti?Zasto tako brzo?To su pitanja koja muce sve nas koji volimo tebe i tvoju muziku.Ziveces vecno u srcima nas koji te iskreno volimo i bice tako sve dok bude bilo i nas. Zaborav za tebe ne postoji.Necu ti reci zbogom,jer znam da cemo ponovo biti na tvojim koncertima, da ces nam ponovo pevati,mi cemo te s radoscu 296

slusati i pevati sa tobom.Samo ne ovde,vec tamo, u mnogo lepsem i neiskvarenom svetu gde mrznja ne postoji. Pocivaj u miru andjele nas,vecna ti slava. ZAUVEK TOSE!!! Elen4e Ah be Toska nas.. pominaa skoro 4 meseci.. 1/3 godina odkako zamina.. Vo ovie 4 meseci sekoj den mi bese ist.. prazen.. ispolnet so solzi.. taga.. I seuste nemozam da poveruvam deka te nema.. veke 4 meseci se nadevam deka ke se razbudam od ovoj grozen son i deka ke bide pak 16 oktomvri denot na koj ke odis vo Hrvatska da snimis spot za edna od moite najomileni pesni na koj ke se raduvam ko malo dete i ke placam od radost kako sto placev i za spotot na Aria so Gianna. Mesto da placam od radost i da se veselam na tvoi novi pesni, na novi spotovi.. novi sliki.. novi nastapi.. jas placam i mi se kine srceto samo na pomislata deka veke ne si megu nas sega placam gledajki stari sliki, stari nastapi.. slusajki stari pesni no ova definitvno ne se solzi radosnici. Se sekavam .. posledniot den vo Krusevo.. koga znaev deka nema da mozam da se vratam tamu vo brzo vreme.. sednav vo avtobusot placejki .. i celo vreme gledav nakaj vlezot od avtobusot Nesto vo mene bese tolku sigurno deka ke vlezes vo avtobusot .. nasmean.. "Kade e Elence..?? Aaa ete ja .. zosto places Elence.. ne placi .. tuka sum.. eve me" samo toa mi treba.. samo da te vidam uste ednas .. bar vo son.. da ja pocustvuvam tvojata prisutnost.. da gi vidam tie oci.. taa nasmevka.. no ni toa go nemam.. Koga otide.. ko da mi gi odnese I snistata so tebe.. nemam sonuvano ic.. samo ednas.. eve ke ti go raskazam sonot: Ova bese veke koga se vrativ od Krusevo.. Vo sonot mislam deka bev vo Krusevo.. i odev po nekoi skali .. ja sledev sestra ti .. oblecena vo crno.. edno malo dete vo obleceno vo belo ja vlecese za raka nagore.. ne znam koe dete bilo toa zosto samo od pozadi go gledav .. liceto ne mu go vidov.. I taka odev celo vreme po sestra ti I ona naednas se svrte I pocna da mi place na ramo a deteto samo ja vlecese nagore.. koga se isplaka sestra ti pak trgna so deteto nagore.. ja ja sledev do vrvot na skalite I se razbudiv. Neznam koe znacenje ima sonov.. ili dali voopsto IMA znacenje no sega ako razmislam mislam deka toa deteto bese ti Ajde be Tose.. zar ne gi slusas moite molitvi navecer.. koga te molam da mi se pojavis vo son.. da mi kazes deka si ok .. deka ti e ubavo tamu gore.. Go nemam toa.. I mnogu me boli. Veke 4 meseci nemam sonuvano.. a tolku se nadevav deka vo krusevo ke mi se pojavis vo son da pozborime malce.. da ti kazam kolku mi bese tesko toj den.. da te prasam dali stvarno TI se pojavi na slikata ili bese toa slucajnost.. Znam deka ne e ubavo da si ljubomoren no ja im zaviduvam na site sto te sonuvaat Duri i sestra mi te sonuvala.. Bila vo nekoja soba lezela na krevet.. i naednas ti si vlegol vo sobata si gi poglednal slikite na zidot.. megu koi bila i edna slika so mene i tebe .. i si i rekol na sestra mi : Sestra ti e HEROJ ! Da znaes!" HEROJ .. HEROJ!! TAKA TE VIKAM JA TEBE.. sestra mi za toa nema pojma oflele slusaj me so zboram.. pa ne mi se veruva.. vikam deka sakam da te sonuvam jas stvarno nesakam da moram da te sonuvam, da moram da se molam, da molam da bide sve ko sto bese SAKAM DA SE VRATIS DA BIDES TUKA !! SO NAS !! DA NI PEES !!! DA NI KAZES DEKA NE SAKAS !!! Te nema.. te nema go nema mojot heroj Baram znaci Tose.. baram dokazi deka iako ne si fizicki megu nas deka sepak si tuka, samo da mi bide polesno malce.. da mi olesni.... Gi baram nasekade .. Te baram vo muzikata te baram vo sekoj stih, te baram nasekade vo zvezdite nebeski. no nema znaci.. ili gi nema.. ili ne gi gledam.. ili AKO prakas znak go ignoriram.. mi se kine srcevo pisuvajki.. pa Boze.. pa ne e fer kade otide :( zosto otide.. cel Balkan place po tebe.. Jas nemozam veke da sedam tuka vo Holandijava Tose.. mnogu mi e tesko.. moram da bidam

297

tamu poblisku do Makedonija.. do Skopje.. do Krusevo.. Tebe. Samo za toa planiram da studiram vo Bugarija.. sepak univerzitet priznaen vo Evropa ama poblisku do tebe... Se potesko mi e ..neznam veke sto da pravam neznam ni sto pisuvam se nadevam deka citas.. deka ke stignat zborovive nekako do tebe.. Se sekavas li na pesnata sto ja napraviv za tebe Tetka Biberce ni kaza deka si ja slusnal.. se nadevam deka e taka.. se nadevam deka si svatil kolku te sakam.. i kolku ni znacis na site nas.. Sega ti napraviv uste edna pesna Tose se vika Bez Tebe.. tek odkako ja napisav doznav deka i ti si imal pesna sto se vika isto taka (znak ?! ili sepak slucajnost ??) eve go tekstot se nadevam deka ket i se sviga poveke kazuva nego celovo ova pismo

Kako da gi otvoram ocive koga veke ne si tuka Kako da prodolzam.. kako uste srce da mi cuka Koga se za sto ziveev go snema.. ko prav na veter Eden mig smeni se, vo mene umre duhot Dete Ete povtorno solza preliena Pregolema bolka mi e vo dusava skriena Nemozam da najdam mir, barem troska mir vo mene Zosto sto i da pravam se me podseka na tebe Mi trebas, ni trebas, vo kogo da ja baram vinata? Celiot Balkan e prekolnat so Prazninava Uste edna nasmevka, eden pogled da mi frlis Edna pesna, da ti go cujam glasot kako grmi Ke bide se ok.. ke pomine si mislam sekojpat No seuste boli ko koga zamina vo nepovrat Bez tebe mi e se bezveze, zivotov mi snema boja Moeto vcera, denes i utre zasekogas tvoja I can not go to the ocean I can not drive the streets at night I can not wake up in the morning Without you on my mind. Nesakam da moram da te sonuvam ,, da moram da se molam Da molam da bide se ko sto bese.. no dzabe zboram Zosto nema nazad... kolku i da sakam Se bi dala i napravila da mozam da te vratam No ti zamina bez zbogum.. bez posleden baknez Bez pak ni kazes ko i sekogas deka mnogu ne sakas Te sakam.. ke te sakam i te sakav celo vreme Koga dobi krila i letna ti zema del od mene Te baram vo muzikata, te baram vo sekoj stih Te baram nasekade vo zvezdite nebeski Te baram no te nema daj daj mi bar eden znak Da svatam deka si tuka.. i seuste megu nas Blagodaram na sve.. muzikata i mudrosta Sto pokaza kako da odam po patot na ljubovta Ti si eden i edinstven... i vo misli vo sekoj mig Ti si nasata gordost... Sinot Makedonski

298

Ima li dan za nas : Gdje, kuda, kako? emu ivjeti kad prokleto boli jako... to e ti sve kad to ne eli Kad se niemu ne raduje ne veseli... emu ivjeti kad ne pronalazi sreu Kad ti novi dani donose bol sve veu i veu... U sobi sama sjedim satima A znam da nova tuga eka pred vratima... Moda e jednog dana ova bol proi Ali hou li ja sada smoi snage za dalje poi? Tko zna neka vrijeme napravi svoje Ja u samo sklopiti oi i sanjati oi tvoje.... Sta da vise kazem, napisem... Osjecan se kao da me niko ne cuje... mozda me Ti cujes a mozda se samo time tjesim... Ali mozda je i bolje tako mozda je i bolje da se tjesin time mozda i uspijen sacuvati ovaj mali dio srca sto je ostao... Sve se svodi na kraju na MODA... ali... u jedno sam sigurna... sigurna sam da te volim i da cu te voljeti zauvijek nitko te nikada nece moci izbrisati, maknuti iz mog srca... Te sakam andele moj... NERICA: Milo moje...najmilije...ova noc mi se cini kao vjecnost...kao da zora nikada nece svanuti...a zaspati ne zelim...jer znam da te necu sanjati...koliko god to zeljela...koliko god se za to molila...bol je tu,ne mice se iz srca...i to je razlog sto ti ponovo pisem...vise ne trazim da se vratis...to sam obecanje ispunila...jer ti si to trazio...a za mene tvoja rijec je svetinja...ti si moja svetinja...ne krivi me sto jos uvijek trazim nacin kako da naucim srce da se smije,da se raduje novom danu,da osjeca bilo sta drugo osim ove boli...nemocna sam u tome...osjecam da polako gubim bitku sama sa sobom...otimam se,duso moja...znas to...ali poput putnika kojeg oluja zbaci s broda,gusim se u ovom moru tuge a plivati ne znam...ovaj put pismo je kratko,ali ne zbog toga sto nemam sta da ti zborim,nego zbog toga sto nisam dostojna stajati pred tobom ovakva...s licem mokrim od suza...s oziljkom na dusi...s ranom u srcu...znam,mili moj,nisam sama...poslao si mi moju porodicu...moje prijatelje na mjestu sto se zove forum ljubavi...ali ja bih prije rekla kuca ljubavi...jer forum nekako zvuci hladno,obicno...a mi smo familija...hvala ti,sunce moje...jos malo pa ce proljece...jos jedan mjesec,i zima odlazi...znas to,zar ne?...eee lopovcicu moj divni,a tebi je gore uvijek toplo...mnogo sam mirnija sa tim saznanjem...jer,iako ce ptice pjevati,moje usi tu pjesmu ne mogu cuti...bol je jaca od njihove pjesme...iako ce sunce sijati,u meni ce i dalje biti zima...jer bol zasljepljuje njegov sjaj...ali u onim trenucima kad osjetim posebnu zraku,bol ce nestati...u onom trenucima kad osjetim posebnu pjesmu...bol ce nestati...jer to ces biti ti...nasmijat ces se i sunce ce poprimiti poseban sjaj...sapnut ces mi nesto,a pjev ptica ce doprijeti do mojih usiju...povjetarac ce mrsiti moju kosu,a ja cu ga osjecati,jer to ces biti ti...u tom trenu ces proci pored mene i dotaknuti me krilima...i tada vise nece biti zime u mom srcu...znam da ce takav trenutak doci...jer i prije je dolazio...znas...u satima mastanja...tako da sam sigurna da ce takvih momenata biti i dalje...i to je ono sto me potice da nastavim dalje...da ulazem nevidjene napore kako bih pronasla nacin da umanjim bol...da prkosim suzama...i samim time da nastavim koracati tvojom stazom,jer mnogo malenih srcadi ceka na nasu pomoc...tvoju i

299

moju...i mi cemo uspjeti...jer smo zajedno...sa mnom si i znam da,koliko god govorili da te nema,da sad spavas vjecnim snom,znam da si uvijek tu pored mene kako bi mi pruzio ruku da zajedno uspijemo svaki dan na barem jedno maleno lice izmamiti osmijeh...volim te,zlato moje...svjestan si toga,kao sto sam i ja svjesna tvoje prisutnosti u svakom momentu...i zato,kao i uvijek,ne zavrsavam ovo pisanje sa rijecju zbogom...ona ne postoji u mom rijecniku upucenom tebi,mili...zavrsicu sa: te saka tvoja malena... Kazu da vreme,vreme lijeci sve,al sta mi vridi vecnost bez tebe... Pevam u tami one nase pjesme,suze lijem rano moja,za tobom ceznem... Volim te beskrajno... Ima li dan za nas: ...Opet dolazim u nadi da cu rijecima pokusati smanjiti ovu bol... na trenutke ponekad jako duge trenutke zaboravim na gorku istinu svjesno ili nesvjesno... Znam da si tu sa nama, bez obzira sto te vise nevidimo .. sada te vise no ikada moramo osjetiti.. ali tesko je... znas ... toliko stvari u mom zivotu si promijenio trudim se postati bolja osoba a onda se zapitam pa ako sad sam jos na tom putu i biti cu zauvijek pa kakva sam bila do sad prije nego li sam shvatila neke stvari i onda pronadem ono malo snage koja je u meni samo zbog tebe i krenem, nastavim tim boljim putem... Znas li koliko sam ti zahvalna na tome? dala sam ti srce mozda nije puno ali... Znam da si tuzan kad vidis svu ovu tugu i suze ali i sretan kad vidis koliko srca kuca za tebe... Nemoguce si ucinio mogucim... To si mogao i mozes samo ti i nitko vise... Znas li koliko sam ti zahvalna sto si ucvrstio moju vjeru sto si mi podario sve ove divne ljude... U svome okruzenju ne pronalazim ljude koji me razumiju jednostavno su se pomirili s nekim stvarima mojim razmisljanjima ali im nisu jasna ali ni ne ocekujem previse dobila sam sto sam trebala ovdje na ovom divnom mjestu dobila sam podrsku i razumijevanje ovdje u ovoj drugoj obitelji ... Volim te zahvalna sam ti bila i biti cu do kraja zivota jer ti ces zauvijek biti dio njega a ja cu se truditi vratiti ti to time sto cu pokusati nastaviti krociti tvojim putem barem pokusati... Ti si nam dao ljubav dao si nam sebe nema rijeci kojom bi mogla opisati ove osjecaje ali znam da ti svi mi mozemo to vratiti ako nastavimo tvojim putem putem ljubavi... Te sakam najdraze moje Elizabeth: STA OSTAJE POSLE TEBE TOSE Ostaju pitanja zar nisi mogao ostati do kraja, Ti Andjeo Bozji, Ti Morska Zvezdo nasa, koji si uvek bio s nama i za nas, a ko li te je sada tako munjevito, tako bolno i nepravedno sakrio od nas??? Neki kazu da Ptice umiru pevajuci, a zasto je tebe, Tajno nasa, san podmuklo i sakriveno, zagonetno ukrao od nas, pa je i nas kao tebe pokosio, prepolovio i otrovao duse nase balkanske... ? U cijim kosama ces spavati sada negde u noci ili tamo gde si otisao ne postoji noc!? Posle tebe ostaje mnogo nedorecenosti, mnogo umornih zivota, potrgane prazne stranice, koje ne verujemo da ce iko moci da dovrsi! Ima li dana i nade za nas sada posle tvog tragicnog odlaska, nade za tvoju familiju i za tvoje najblize??? Sada zvona zvone za Tebe, za nas i za sve one koji ih mogu cuti... A negde iznad tih zvuka odaziva se tvoj andjeoski glas, koji ostaje u nama i nad nama kao svedok za tvoja dela, za Tebe, za nas, da nas potseca na jedno vreme kad su Andjeli bili s nama... Boze, ti uzimas andjele kod sebe, ali dali si morao tako prebrzo i prerano uzeti naseg Toseta i tako sebicno zacuvati samo za sebe??? Cuvaj nasu zvezdu, cuvaj naseg andjela, cuvaj uspomenu na njega... *AngeL*: Anele...sta cu bez tebe? Sve me boli...Moje ce srce pukniti...Bez tebe nista nije vise isto...Nista!! Ostale su mi samo suze...i bol... 300

Oprosti mi Anele moj...Nemoj me gledati tako tuznu,molim te...Ne bi voljela da me vidis takvu...Znam,da i ti ne bi voleo da vidis sve ove suze...Daj mi snage,da se smijem,daj mi snage da budem vesela...Ne zelim biti vise tuzna zbog tebe... Doi da te vidim samo za tren,molim te...Dovoljno si spavao Tose!! Doi,zar ne vidis kako nam nedostajes????? *anna*: ODAKLE IM PRAVO !!! Odakle im pravo Dirati u uspomene U jedino sto imam od tebe Odakle im pravo Uzeti u ruke Ono sto je meni sveto I da ne pitaju Kao da srca nemaju Ma ne znaju oni Sta bol znaci Ne, ne znaju oni Da ja vise nikad necu naci Ono sto sam pronasla u tebi Odakle im pravo Osudit me samo zato Sto ne znam ti reci zbogom Sto nemogu da se oprostim s tobom Odakle im pravo Reci mi tek tako Nema ga vise Navikni se na to Ne, ne znaju oni Da ti zivis u snovima mojim A Valjda imam na to pravo U ovom svijetu Gdje je sve naopako !! Biljana PG: Zar te vie nikad zagrliti neu? Zar u vjeno 'vako ostati da lijem U samoi suze, i da emer pijem? Zar te vie nigda zagrliti neu? Gle, suv jedan listak dre na drveu, Ostavljen, pa tuno uzdie sve jae: Tako moje srce raupano plae to te nikad vie zagrliti neu. Proljee e doi i opet e laka Zavijorit eva nebu pod oblaka Pjevajui jasno veselje i sreu.

301

Sve e novu radost osjetiti tada, Samo moje srce umirae s jada, Jer te vie nigda zagrliti neu... Pocivaj u Miru ANDJELE MOJ! marijja: Zaboravila sam jutros pesmu jednu ja, Pesmu jednu to u snu sam svu no sluala Da je ujem uzalud sam danas kuala; Kao da je pesma bila srea moja sva, Zaboravila sam jutros pesmu jednu ja. U snu svome nisam znala za buenja mo, i da zemlji treba sunca, jutra i zore, da u danu gube zvezde bele odore; Bledi mesec da se kree u umrlu no, U snu svome nisam znala za buenja mo. Ja sad jedva mogu znati da imadoh san, I u njemu oi neke, nebo neije... Neko lice, ne znam kakvo, moda deije, staru pesmu, stare zvezde, neki strari dan. Ja sed jedva mogu znati da imadoh san. ... Mozda spava sa oima izvan svakog zla, izvan stvari, iluzija, izvan ivota, i sa njim spava, neviena, njegova lepota; Moda ivi i doi e posle ovog sna. Moda spava sa oima izvan svakog zla. dado: Bio je kralj Balkanske estrade, Bio je svjetlo na kraju tunela, Al sada sve u vodu pade, Jer njega vise medju zivima nema. Bio nam je kao Sunce poslije kise, Bez njega je sve tako tuzno, prazno, tiho, A mene srce boli, suza suzu stize, Legenda kao on nece postati nikada niko. Bio je ponos Balkana cijelog, Nas prijatelj, nase blago, Nigdje neces naci kao njega nekog, Jer sad je medju andjelima nase milo, nase drago. anonymous:

302

Toshe... Toshe... Vishe nishta nije kao pre, jer tebe nema, nema te... Jednog si jutra ranog ochi sklopio ti. Bash u trenu kad sunce izadje..., sunce, koje ceo svet veseli, ti si, andjele zemaljski, zaspao za zivot celi. Nebo plavo pozvalo te da napustish nas u godine mlade, da ne vratish se nikada vishe, a sliku tvoju na grobu tvome da jesenje miju kishe... Trava ce u prolece da ozeleni i prekrice zemlju crnu. Slavuji ce zapevati pesme svoje pune srece. Samo tvoja usta medna zapevati vishe nikad nece... Jedna je ptica tog dana odletela, jedan glas utihnuo... Jedna je dusha poslednju bitku sa sudbinom izgubila... Jer Bog nekad ne zeli da slusha nashe zelje, nashe nade tajne. On uzima shto mu drago, makar to bilo i najvece zemaljsko blago. Neko bezgreshan rano mora da ode, kako bi Raj mogao da traje. Zato Bog ne gleda nashe suze i ne chuje bolne jecaje. Sutra ce neko drugi isto tako otici... Ti si zeleo svet novi... Tamo gde si sada zelim ti najbolje sve. Tamo je sve lepo- ne znam, ali nadam se... Kad ne mozesh biti medju svojima, bar budi srecan gore... Za dobre ljude uvek dana ima, makar i u tom beskraju plavom. Dole, medju ljudima, ime je tvoje ovenchano slavom. Ti cesh u srcima nashim vechno da zivish

303

kao cvet ljubavi, jer ljubav zeleo si ti, k'o izvor zivota, jer da zivish voleo si... Naci ce se jednom glas jedan shto ce stopama tvojim da krene. Ali, veruj mi, nece uspeti da zameni tebe. Ima neshto u zivotu, okrutno, nemilo. Sudbina neka, il' ko zna shta... I to shto s tobom se zbilo u srcima nashim dubok ostavlja trag... Tebi se ovo ne svidja, znamda tuzimo i velichamo ime tvoje, ali ti si chovek svima nam drag i zbog toga plache srce moje. Nishta drugo reci ne znam. Suze prekrivaju lica nasha jer je tebe sudbina takva snashla. Chuvacemo svi lepu uspomenu na te. Pevaj, pevaj svima shto vishe nisu medju nama, chije dushe tela svoja tako rano da napuste nisu htele. Budi srecan, al' pomisli nekad na nas i pochivaj u miru, Andjele tasa: '' Ja kroih tamom ivota traei svjetlost tvoju al kad me ponese smrt ja shvatih gdje bijae tad Da ona je bila uz mene i vodila me kroz ivot smrt mi podie zavjesu noi ja vidjeh tebe u ljubavi svoj U naruje si me uzeo svoje Spoznaju otkrio novu Da kriste ja ivim stobom Sretna i blaena sam sad KADA VIDI DA ME POLOE U ZEMLJU JA NEU NESTATI!!!! ZAR SUNCE I MJESEC NESTANU KADA ZADJU.....?????? NEK TI JE VJENA SLAVA ANDJELE NA SARAJEVO PLAE ZA TOBOM

304

A TAKO NAM JE MALO TREBALO Evo opet sam se morala na ovo nadovezati, da mi je neko rekao da cu ovoliko patiti za tobom ne bih vjerovala Koliko mi samo nedostaje i koliko mi fali seljankasaproplanka: U snovima...... U snovima ti vidim lice... uvijek isto ,u mene gleda, nevino i mirno, tako valjda aneo izgleda.... U snovima ti ujem glas... uvijek isti ,aptom zbori, njean i sladak, tako valjda aneo govori... U snovima ti vidim hod... uvijek isti ,tee kao voda, siguran i vrst, tako valjda aneo hoda... u snovima ti vidim ruku... uvijek istu ,u zagrljaj hrli, djeija i nevina, tako valjda aneo grli... U snovima ti sluam smijeh... uvijek isti, duu grije, zvonak i iskren, tako se samo aneo smije.... tvoj seljanka sa proplanka sanja_kt: NO JEDINA JO ZNA, KAD DOEM SAMA DA ME DOEKA. OSMJEH NJEN KORISTI, AL' ZNAM DA NISI TU, A JA UMORNA OD SVEGA SAM... JER, BOL ISTA JE KOD SVIH, KOG TUGA UJEDE, TEKO PREBOLI UTIM S NJOM, DA ME NE UJU SJENE TE TO NA TEBE SVE ME SJEAJU... AKO TE NIJE PRONALA LJUBAV, POTRAI ME, BIU KO PRIJE, NA ISTOM MJESTU SVU LJUBAV SKRIU OD SVIH, DA NIKADA VIE NIKOGA NE ZAVOLIM

305

A JA ISTA SAM KO SVI KOG TUGA UJEDE, TEKO PREBOLI UTIM SAMA, DA ME NE UJU SJENE TE TO NA TEBE SVE ME SJEAJU... *anna*: OVO NIJE ISTINA !!!!!! Ovo nije istina !!!!!! U mojoj sobi sad je tisina....Sve je stalo tog jutra...zavladala je tuga... Ne, ovo nije istina!!! da mi je Bog uzeo jedinog andela!! Ja jos ne vjerujem ljudima kad o tebi u prosloti govore. Nedam da me zavaraju lazim da rane na srcu prolaze... I nevjerujm svijecam sto gore za dusu tvoju... dok vrijeme bez pitanja tece... niko nemoze izljecit bol moju !! Ovo nije istina!!! Ko moze da u to povjeruje da sad cijeli svijet za tobom tuguje!!?? Jucer smo se sa tobom smijali i pjesme pjevali. Sad ti tuzne rijeci pisemo.. uporno se pitamo, kako da te vratimo!? Ovo nije istina!! Moj zivot se rusi tu pred mojim ocima!! Nista nemoze da mi bude utjeha, kad samoca zavlada u hladnim nocima!! A ti nisi tu medu nama.. da mi das snage... da vjerujem u snove svoje... kad se izgubi, da mi vjeru vrate rijeci tvoje... Nista vise isto nije milo moje... *anna*: Dragi tako bi voljela da znam Da li sa neba bacis pogled dole ponekad Da li nocu cujes Kako se nase duse muce Da li si sad sretan i nasmijan Da li te boli kao nas Ova ziva rana na nasim srcima Voljela bi da vidim sliku koju gledas kad na zemlju pogledas Voljela bi da znam da nas se sa smjeskom prijesjecas Voljela bi da znam Kako ti je gore medu zvijezdama!? Da li tugujes i jesi li sam Dragi voljela bi da znas Da za tebe se molim svake noci I neznam da li cu dalje moci da koracam zemljom bez tvoga koraka da zivim zivot a da znam da nema tvoga povratka

306

Dragi neznam i nikad necu saznati Da li cu ikad ovu bol prezivjeti!!! *anna*: Vec danima moja dusa je neshvacena Vec danima sam zbunjena I osjecam se ostavljena... zauvijek od svijeta odbacena. U meni jos se gomilaju mnoga pitanja; Zar ovo moze biti volja Bozija !!?? Zar moze neko da ti nanese zlo !?? Da ucini tako sto srcu tvom velikom !!?? Zar je dom tvoj sada crna zemlja !?? Zar je mjesto dusi tvojoj medu oblacima!?? Zasto te nose od mene na rukama zasto te ispracaju sa suzama!? Kao da nikad vise neces docekat zimska jutra kao da nikad vise neces gledati nas tim ocima !! Zar je kraj stvarno dosao !? Zar ovo znaci da si zauvijek otisao!? Zar trebam da se pomirim sa time da rane ljeci vrijeme !? Zar sudbina ne spaja ljude !!??Zar ih ona ne spasava o tuge!!?? Sto te je onda od mene uzela !? Zauvijek te od nas rastavila ! Zasto ti ljudi kupuju cvjece i nocu pale svijece zasto ti se zahvaljuju O tebi u proslom vrmenu razgovaraju !!??Zar treba da mi bude utjeha to sto ljudi govore jedni drugima; Da si sretan sada jer si medu svojima !! Zar je zivot tvoj doista utihnuo zar si doista u dubok san utonuo !?? Sad kad si mi najvise potreban zato si me ostavio na mukama zasto si otisao bez pozdrava!?? Zbogom neumjem da kazem i svaki dan sebe lazem !! Zar zbogom znaci zauvijek od tebe se oprostiti!?? Ja to necu moci jer dio si mene i tako ce i ostati !! Malo snage za sutra imam malo nade da prezivjet cu ove dane sad nepreostaje mi mnogo, ma skoro nista; da gledam te na slikama i druzim se sa tvojim pjesmama ! DivjiCvit: Teko je.....probuditi se sa spoznajom da se on nije probudio... Teko je.... zaspati sa spoznajom da je jo jedan dan proao bez njega.... Teko je ....gledati kako se ivot nastavlja dalje, a opet u isto vrijeme biti svjestan da mora tako i nikako drugaije.... Teko je......raditi bilo ta drugo to nema veze s njim... Teko je......itati vae postove bez suza..... Teko je .....to u za koji dan imati 27 , a on svojih 27 nije doekao...... Teko je...... daentschi eh makedonijo ponosna budi sa njim u srcu svom se budi ne placi,njegov si ponos i lek a on tvoj andjeo dovek... on te cuva,znam da nas pazi s tvojim imenom na pocinak odlazi osmehom mu se oduzi, molitvom uzvrati andjeo je bio,morao je da se vrati... i ovo:

307

ostavi snove jos malo da zive, oci tvoje,glas pod oblake sive nemoj da ides,trebas mi ti moje si sunce,sunce ljubavi sunce moje,oblake skloni ponovo osmeh meni pokloni uspavani prince,u satima kasnim il se ti probudi il cu ja da zaspim... dora1408: Anel najljepi Po ko zna koji put... Spominjem ime njegovo njoj odlazim u drugu dimenziju suze samo to ne krenu Ona me slua i samo gleda nita ne govori,nita ne govori samo uti i ne razumije Priam dalje... bilo je jedno bie najljepe od svih bila je jedna dua najljepa od svih sada je jedan aneo najljepi od svih Ona slua i nita ne govori trai drugu temu dua mi se lomi sutina mi nestaje suze su krenule, a ona ne razumije Pozdravljam... izlazim... sklapam ruke prema nebu ljubim tvoju sjenu, govorim volim te osjeam te... A ona... Ni osvrnula se nije Ni na rijei, ni na suze moje

308

Ni na bol.... Bol to mi duu razdire... ledena1991 Te ljubam Anele, dali zna da bez tebe propadam svakog dana, sve vie. Moje srce ne moe prihvatiti da te vie nikada nee vidjeti ne moe shvatiti da nisi tu... Ja pokuavam shvatiti... da te vie nema da te je Bog uzeo jer mu je trebao jo jedan ANEO.... Ali shvati... shvati da boli shvati da ne mogu prihvatiti da te u mom ivotu vie nema... da si nas sve prerano napustio... Anele volim te!!! I zapamti, ostat e zauvjek u mom srcu. Tvoj lik ja sanjam kao ikonu blistavu njenu, daleku. Oh, da samo zna to bih dala da te bar mogu probuditi, jo jednom vidjeti i samo rije s tobom prozboriti. to bih dala... da mogu vrijeme vratiti i sprijeiti te da ode. Eh... znam da to nije mogue ali znaj da iako vie nisi tu moja je ljubav prema tebi i dalje jednako jaka. TeSakame: Gledam u nebo, traim zvijezdu,

309

sjajnu poput tvoja oka dva. Eno je! Sjaji u zagrljaju noi, ljubi mjesec, uva vjenost... Gleda nae korake, prati nae osmijehe, promatra nae suze... Na toj zvijezdi, upisano je ime tvoje, a u mom srcu bol. Rairio si svoja bijela krila, pa sad doleti do mene, obrii mi suzu i ugasi tugu, pa se tiho vrati meu anele i uvaj nas u snu, u toj tmurnoj noi bez tebe... marija_ : Stajala sam sama, i sjetila se tebe, rekla si, da te volim vie i od same sebe. Koliko puta sam plakala govorei tvoje ime, i razmiljala ne zaboravi me. Svima sam rekla da te ne volim vie, al samo mi tvoje ime u mislima pie. Ne mogu bez tebe al ne mogu ti to rei. Jer ve sam tolike dane provela govorei. Al nikada tebi nego samo drugima jer lake je to priznat drugim ljudima. I stajala sam tako sama usred kie, al tvoje i moje ime jo posvuda pie. marija_ : Zato mi govori da me voli? Jer ako to stvarno i ne misli, jedino ti za mene postoji. elim ti rei to u lice ali rekli su da je moje lice,lice izdajice. Tako su ti rekli svi oko tebe al barem jednom si mogao posluat mene. Sluaj me kad ti kaem,

310

da elim da mi vjeruje i da vie ne pretjeruje. Ne elim ti rei da se promijeni jer to i ne elim. Jer iako te nema vie ja za tebe ivim i postojim. marija_ : Boli me sve jer nema mi do tebe Prljavih lica, na svjetlu dana.... Moja ulica....? Promijenjena, ali znana. Provela sam puste dane i mjesece, bez tebe, i sad oko mene samo je tama. Nitko na moju stranu ne eli stati, otkad si ti otiao. Hou li ikada opet pronai nekoga kome e se sviati moja smea kosa, moje plave oi, moj osmijeh, moje lice.... Nekoga tko e me uvijek podravati.... Nekoga tko e me iskreno voljeti?? Marija: Kada me ivot surovo kazni i duga izgubi boje, nee boljeti ovako jako izgubih tebe,ko' neto svoje. Nestade zvijezda vodilja, ode djeak aneoskog lika. Dua mi je potpuno prazna. Nema glasa,ni krika... Utjeha nikad doi nee, vjeno u paliti svijee, obasjati stazu anelu tom da lake pronae novi dom. Marija: Nema te vie bez tebe sve je tie, srce se polako slama

311

i pita zato vie nisi s nama? Prerano si otiao, zadnju pjesmu otpjevao, NEMA TE... S anelima vjeno pjevaj tiho,tie za sve tuge i boli kojih je svakim danom sve vie. Poslije tebe sve se mijenja. Ostaju pjesme i uspomene u srcu... Srest emo se jednom, a do tada u miru poivaj.....DOVIENJA! ASTRA: Kada sam rekao da idem gore Ni slutila nisi gdje cu Otisao sam u osvit zore I nasao put za srecu Zivot na zemlji je prolazan Ali puno ljepsi sa tobom Jedino zalim sto sam otisao A nisam ti rekao zbogom Nikada nisam trazio mnogo Ni sada mi mnogo ne treba Samo zelim da znas da sam dobro I da te gledam sa neba Ovdje niko ne place Ovdje kisa ne pada Sunce grije jace A ljubav zauvijek vlada Tuga ne postoji Nje nema u Raju Al me najvise boli Kada mi zvijezde svjetlost daju Da ispod oblaka Vidim samo suze I cujem glasove Boze vrati ga,zasto mi ga uze!? To me boli To mi mira ne da Ne mogu ti pomoci A moram tuznu da te gledam

312

A kada noc padne Kada sklopis oci u postelji mekoj Sanjas prosle dane Mislis da sam daleko,daleko I ne slutis Da sam kraj tebe cesto I ne shvatas Da mi pod zemljom nije mjesto Nisam ja ispod zelene trave Nisam ja ispod zemlje crne Moji su andjeli ptice plave Moji su andjeli u sui srne Tu sam ja... Mozda upravo sjedim kraj tebe Tu sam ja...Ne brini.. Cuvaj mjesto i za mene A kada ti kazu da ne postojim Kada ti kazu daleko sam Ne vjeruj,jer kraj tebe stojim Tu sam nadu da ti dam I kada ti suza iz oka sleti Ne reci:Nema ga vise! Jer ja sada sa andjelima letim I tebi ove stihove pisem Ponekad sjedim na oblaku I tamo pjevam za sve Docekam zoru,docekam dan Ali ne i osmijehe A znas li sta sada radim? Sjedim kraj tebe i gledam te u oci Tvoju dragu dusu pamtim Da dodjem i zagrlim te u noci senci01: Bez tebe Ovaj ivot mi nije suen, nisam u njemu trebao ostati, ovakva osoba postati. Nisam se trebao tu zadrati. Ovaj svijet mi nije suen, Jer ovo nije moj svijet. Jer da je ovo svijet kakav hou,

313

Onda ne bih bio budan nou, Ne bih suze ove lio, Ne bih patnju ovu krio. Kad bi ovo sudbina moja bila , Moda sad bih slatke snove snio, A ne, kao svake noi, krvave suze lio. Ovo ne moe moj ivot biti, Ne, ne smije, Jer ga neu poivjeti. Ovaj pakao ne smije biti sve to imam neu ga ivjeti, prije u umrijeti, u nekom drugom ivotu sudbinu iskuati. Moda u tamo preivjeti dora1408: HVALA TI, DRAGI NA ANELE! U ovoj neizmjernoj tuzi, elimo ti rei, jer znamo da nas uje: Prvo hvala to si nas spojio i svjetlou svojom obasjao. Hvala ti na dobroti I ljubavi koju si sijao, na skromnosti i davanju onima koji su trebali. Hvala ti na svakoj suzi koja nas je zbliila i tebi tako blizu dovela. Hvala ti na vjeri, Spoznanju i poniznosti. Hvala ti to si nas nauio Svemu to sveto ti je. Hvala na najljepem osmijehu, najljepim rijeima, najljepoj pjesmi. Hvala ti to si nam dozvolio da tvoju misiju dovrimo. Bit e ponosan na nas, jer mi u tebi smo nali spas. Toliko te volimo da tuga gui svaki dan, ali izdignut emo se visoko i ostvarit tvoj san. I hvala tebi, dragi Boe to si nam posudio

314

svoje blago najvrijednije. Hvala ti dragi na anele to si nas volio, grlio i ljubio, i neizmjerno hvala to i dalje to ini! levinja: Sad ti priznam Boe ta da radim sad kad njega vie nema kako da preivim dane Boe sad ti priznam kako ga trebam kako da zaspim kad doe no u ovom krevetu punom mojih suza bez njegovog pogleda skroz ovaj ivot nemogu po Dani puni tuge gledam hladan zid a u njemu vidim tvoje oi oi boje duge Boe kad bih znala da u ga izgubit ja bi zaspala sa strahom da u se probudit. Boe daj mi snage da preivim bez njega sad kad ga vie nema Boe sad ti priznam kako ga trebam Nada jo u meni postoji da sve je san i da vratit e se ti za tebe svoj ivot dala bi jer ne mogu ivjeti bez tebe moja ljubavi Znam da vie nema nade i proklinjem sve to te od mene krade kad u bodunost gledam vidim sebe pored njega a znam da to nije mogue zato Boe, svoju duu ti predam

315

Boe sad ti priznam kako ga trebam. Tvoja_malena: O tebi Ne Vie nikada Ti i ja Kao nekada Sjeam se tvojih oiju, pogleda snenog koji govorio mi je sve. Nisi trebao napraviti nita, Same tvoje usne ispunjavale su moje sne Ono krasno lice, osmijeh prekrasan, Usred noi crne od hladnoe, Moj ivot postao je suncem obasjan. Kada sam te vidjela rekla sam ne, to nije istina Ne moe se nikoga voljeti tako No, ipak, nakon nekog vremena shvatila samNisi ti nitko, ve osoba koju volim jako Neki dan sjedila sam zamiljeno Sluala ljude, a ne ula nita Otkad tebe nema Svaki osmijeh, svaka srea Nije nita nego puka mata Ne alim zbog toga! Sretna sam kad patim, Jer tako osjeam Da u lake da te vratim Pjesme piem, mislim ma lake tako bit e, Ne dam sebi da shvatim da sunce zamijenile su kie. teko je sjetiti se aneoskog osmijeha teko je sjetiti se oiju bez grijeha teko je ivjeti s tim da ovdje nisi ti teko je plakati, a jo tee suze kriti Nekada puno je lake rijeima iskazati misli, Ali ipak ne proe ni tren a da se ne pitam: Kako je moj Toe? Toe gdje si? S kim si?! Ne mogu sve rijeima opisati, Ba kao ni osmijeh tvoj Malko nade daje mi samo Kad sjetim se da taj je osmijeh nekad bio moj

316

Pokuavam ljudima rei Koliko dobar bio si, Ali, naalost, nije to mogueTrebaju sami tebe vidjeti Trebaju pokraj tebe stati Trebaju tvoj obraz poljubiti Jedino onaj tko uinio je to Znat e kolika bol u srcu je mom Taj me zasigurno kuditi nee, Taj e shvatiti razlog to ne mogu pronai pravo lice sree Dana84: Kao andjeo po ovoj zemlji si hodao Zauvjek trag po nama ostavio suze nemogu da smire ovu ranu sve osjecanja sad nemogu u jednu rijec da stanu i sve boli kad pomislim na taj dan i samo zaplacem kad shvatim da nije ruzan san i boga molim da te cuva kao sina svog uvek ces ostati dio srca mog andjele moj mali cjeli svijet za tobom zali tuga je neopisiva kako je tek tvojim najblizima nek bog nam daje snagu da prezivimo ove dane da znam da ti je dobro gdje si sad, bar leci malo ove rane. znam da si sad negdje izemdju zvijezdicama i da pjevas za nas izmedju andjelima u srcu te uvamo zauvijek nejra: Ni u mom najgorem snu Ti nisi imao ovakvu sudbinu Ni u najcrnjim mislima Ti nisi ovako rano letio s andjelima. Ni u najtuznijim nocima Ni zamisliti nisam mogla Da cu plakati za tvojim crnim ocima. Nikada nisam snage smogla

317

Da kazem ti zbogom I pomirim se s tim da sada si s Bogom. U mom srcu ti si jos ziv, Jos si tu i pjevas mi. Za mene niko nije kriv, Ali ti, ti ocajno trebas mi. Trebas mi da te zagrlim, da ti kazem sve sto na srcu lezi mi Trebas mi da mi kazes kako je ovo sve samo san I kada prodje noc da osvanut ce novi dan, Dan u kojem ces pored mene biti Dan u kojem suze nece liti. Cvijete moj, Mjesecima vec cekam tebe, Molim mjesecinu da obasja ti pute, Ali u srcu me nesto grebe, Bole ove rane ljute. Mozak mi kaze da te nema vise, Ali srce i dalje za tobom dise. Ako sve ovo nije san, Ako nece doci onaj dan, Onda vise nista bitno nije, Onda pusti tamu da me pokrije. Ako se vise vratiti neces, Ako sada gore s andjelima seces, Onda me pusti da kazem srcu: Gotovo je, sada se predaj Rasiri ruke, uzmi me i nikada nikome me ne daj. Elen4e: Gledas li Angelce, Bolkata, tagata, dali gi gledas Gi brois li solzite na najbliskite, Ja gledas li prazninata sto vo nas e sega Jas go gledam tvojot lik, Tvojata mila, nezna nasmevka Te gledam, Bozjo Dete, Cisto, ko utrinska rosa na trevka Gi gledam cvekinjata, mecinjata, Svekite koi samo za tebe gorat Placam i go gledam tvoeto ime, Otide moe najmilo, otide vo nepovrat

318

Slusas li Angelce, Mislite, molitivte, dali gi slusas Go slusas li placot na najbliskite, Od lugeto koi vo solzi se gusat Jas ja slusam tvojata pesna, mojata najmila Ispeana od tebe, ti Sonce nase, so angelskiot glas, Spomeni se vrakaat, me ubivaat, Boze dali, dali ima barem uste eden den za nas Gi slusam i tvoite, tvojata majka i tatko Kako zalat po tebe, nivniot Bozji dar, Gi slusam i tvoite drugari, Ne ostavi tuka, so bolka, ziveeme na zar floras: Ponoc prosla je... Polako svi tonu u san. A tebi je , mila, ovo najtuzniji dan. Jedni drugima uz sampanjac i svece poljupce darivaju i zele mnogo srece. A tebi duso, tvoje najmilije na taj nacin cestitati nece. Skrivaju ga nebesa visoka. Neka ti se Andjeo prikrade u san , dodirne ti dlan i obrise suzu ispod oka. Neka ti obraze pomiluje lahor da ti bar malo umine bol. luda_mala 88: MOLIM TE Molim te.... uvaj ju sreo od tamo gore, Nedaj da ju tolike tuge slome! Molim te.... Daj joj snagu da se bori I da prebrodi sve ove boli! Molim te.... Vodi ju svojim svetim putem I da joj tvoj svijet podrka bude.

319

Molim te.... Dovedi ju mostom ljubavi k nama, Da joj srea ponovo bude barem malo znana! uvat emo ju i pazit, I svu tamu i zlo zajedno pogazit Anele na tu smo za nju, Dovedi ju da joj pokaemo nau ljubav svu! @admh: Sen Spjrz mi w oczy, prosz Ten ostatni raz Nie musisz nic mwi Ja i tak wiem... Nie zatrzymasz czasu, wiem Nie cofniesz dat Niech ta chwila trwa Cho jest tylko snem Jeste na wycignicie doni A za chwil znw Przyjdzie obudzi si I uroni z... ... Wielka pustka pozostaa Gdy pewnego ranka Miast wsta Zaszo nagle Macedoskie Soce english translation A dream Look me into the eyes, please This one last time You don't have to say anything I know it anyway... You can't stop the time, I know You can't turn back the days Let this moment last Though it's only a dream You are within the reach of my hand And in a moment again

320

I will have to wake up And shed a tear... ... A huge emptiness remained When one morning Instead of rising Descended suddenly The Macedonian Sun Boris P. 1993 / Biha: KRAJ PREDSTAVA JE ZAVRILA I ZAVJESA SE SPUSTILA SVJETLA SE GASE POLAGANO I SVATKO ODLAZI DOMU SVOM OSJEAJ STRAHA I SAMOE MRAK I BLUES SA STARE PLOE POSLIJEDNJI DIM DRIM DUGO I BJEIM OD DOSADNE ISTINE KRVAVE SLIKE RAZDIRU DUU BORIM SE PROTIV TIH OKOVA HTIO BIH VAN IZ OVOG BLATA DA MI SE DOKOPATI ASFALTA A POTREBNO JE SAMO MALO SVJETLA MALO ISTINE I PRKOSA POTREBNO JE SAMO MALO DUE MALO LJUBAVI I PONOSA UZALUD LUTAM TRAEI SEBE PROKOCKAO SAM SVOJ NAJBOLJI STIH OVO JE SIROMANA STRANA TIINE ZABORAVLJEN I PREVAREN BA OD SVIH MRANO NEZNANJE E SRUITI BRANU GLUPOST E OPET POTOPITI SVE ZAR SMO JO GLUHI, NJEMI I SLIJEPI DA NE VIDIMO GDJE TO SRLJA SVIJET A POTREBNO JE SAMO MALO SVJETLA MALO ISTINE I PRKOSA POTREBNO JE SAMO MALO DUE MALO LJUBAVI I PONOSA

321

Melly: Tope se, nocas, moje rijeci Odlaze u slavu vjecnoj sreci. Sapcem molitvu sto mi srce gaji Eden od topline i ljubavi sjaji. Pate duse sto te vole Rane na srcima za tebe se mole O Boze, zasto nas kaznjavas, duse nas bole. Eros i Amor stvorise ljubav i ljepotu, al Suze sve odnijese, utapaju dobrotu. Kivno moje srce, tuzne stihove pise I ne da iz njega da odes, nikada vise. seljankasaproplanka: 16.11.2007. U snovima...... U snovima ti vidim lice... uvijek isto ,u mene gleda, nevino i mirno, tako valjda aneo izgleda.... U snovima ti ujem glas... uvijek isti ,aptom zbori, njean i sladak, tako valjda aneo govori... U snovima ti vidim hod... uvijek isti ,tee kao voda, siguran i vrst, tako valjda aneo hoda... u snovima ti vidim ruku... uvijek istu ,u zagrljaj hrli, djeija i nevina, tako valjda aneo grli... U snovima ti sluam smijeh... uvijek isti, duu grije, zvonak i iskren, tako se samo aneo smije.... tvoj seljanka sa proplanka

*anna*: UTORAK!!!!!!!

322

Jos jedna utorak.... Tu je da me podsjeti kako sam te izgubila.... Dolazi da mi prkosi.... da mi srce jos vise lomi... jer zna da me jako boli kad jutrom se probudim i na kalendaru mi stoji - utorak mi dolazi!! Jos jedna zora.... Kako sporo svice... moje srce kuca sve tise... i ponovo sa obraza suze brisem.. pokusavam da se iz dna dnignem.... pokusavam ka nebu ruke da podignem... da te dodirnem!! senci01: Danas nas napusti cijeli Balkan suzu pusti On nam ode Kad se najvece ljubavi prema njemu rode Ljudi dodjose U lijes te stavise i zauvijek zatvorise u crnu zemlju spustise i ljudi vjenac polozise oni odose majka i otac ostase i suze padose za tobom sto te nema vise Ovo je preduga noc dali ikad jutro ce doc2 Smeka: Nije smrt ta, koja nas razdvara i ivot ta, ta drui nas, monije su vezi, a sitnice za njih su razdalje, kraj i as. Ostaje vez, koja nas ne moe razdvariti, koja nas drui i povezuje u dui. LudaMala: *****Oni to nam ga poklonie***** Oni to nam ga poklonie Sad olovne i teke snove snivaju Nad ponorom stranim sami bivaju Boli ih sve I srce i dua I misao tamna, crna tmua I suze to im teku to u trenu stvaraju rijeku Olovne misli ka dnu ih vuku

323

Spasa niko ne prua ruku Ranjena srca i dalje pate Due jauu, viu, ele da ga vrate A suze to im obraze smoie Srca iznova utopie eljezna zavjesa bie im okiva U duama praznina bolom se pokriva U mislima njihovim pusto se sakrila Suza u vjenost srca je pratila One to nam ga poklonie... Ti kv s i kr n mi m i dk sum sg v bz dilmi n mli m i d tki s i di si, sm di bz prblmi rn bv s sm z tb d ginm i ild i dn mil p d minm nprvv d im s t psk Cristy: SPOMINI Spomini, v to ste mi ivljenje spremenili, v spomine in alost, ki ne mine. Srce se joe, ni mu pomoi, odkar Tvojega glasu ve sliati mo ni. Kakor no se je zarila vame ta silna boleina. Tiho minevajo noi in dnevi, a ta as, za mojo boleino se ne zmeni. Vse naprej gre, v ivljenju daljem le meni zdi se, da ves svet obstal je. Takrat, ko moral zavedno zapreti Si oi, moj svet utonil je v temi. eprav Tvoj glas nikoli bil namenjen ni le meni, e vedno sliim ga, je tu, v temi.

324

hard_tears: Suze moje Te suze drugo ime u vidu okova, Tugo moja neprolazna! Sto mi pokaza sta je osmeh. Sta je sreca mir spokoj sjaj. Sto ode tamo gde moja dusa mozda nece. Amneziju teram od lepote secanja, Jer samo lose pamtim,A ti Ti si nesto Neopisivo...Najsladje... Andjele dani su Tek Sada glupavi i prazni, i sve mi se cini da ovaj zivot zivim po kazni. Pojavi mi se bar u snu.Da znam da si negde Treba mi znak! Suze moje Suze Te Prokletnice... Da bar mogu da te vrate sve, istekle i vec jos toce se... Nase ljubavlju obucene... Sto ode tamo gde moja dusa ni sada nemoze da navrati...Jer pala je Pala je i ko zna kad ce ustati... Na koncima U ponoru nemosti bezutesna nejaka... I Kad nestane bice nedostojna tvojih dlanova... TUGO MOJA NEPROLAzna! melly: Pjesma za naseg andjela Andjele moj sto spavas mi tu Na mome malom srdascu. Andjele s velikim krilima bijelim Najljepse ti snove nocas zelim. Neka ti nebo bude dom Beskrajno toplom srcu tvom. Neka ti uspavanku pjevaju mir i tisina Dusu nek ti spokojnu grli nebeska modrina. Srce nek ti griju cuvarice zvijezde Svu toplinu svijeta nek u tebi gnijezde. Tiho, tise, najtise u snovima i nas se sjeti Pusti dobrotu svoju da na krilima ljubavi leti.

325

Spavaj, snivaj slatke snove Zivi vjecno zlato moje. angel.tose: Tiha pjesma Pjesme tvoje dok sluam Srce u meni se stee Svaki dan dok ih putam Znam da neto jako nas vee Rijei tvoje kad do uha dopru mi Oi suzama se napune One duboko dirnu me Jer nisi tu, ne... Lik tvoj sa mnom je uvijek Pjeva, plee, smije se, ivi No to samo moje mate je tijek Koga da se krivi Kad bar mogla bih Na tren te probuditi Da ujem tvoj glas tih Koji pjesmom rekao bi mi Sa mnom bit e jednom ti! Martina Tomas(Zaprei, Hrvatska) ASTRA: Seuste go slusnam angelskiot glas Seuste posakuvam da te vidam jas Sakam da odam so tebe Da pronajdam mir dlaboko vo mene Bez tebe vo taga tonam I seuste nemozam da te sonam Nesakam da krijam kolku te sakam Ama zosto te nema.. Toa nemozam da svatam Zosto otide,zosto te nema?? san: Ne mogu Nepravda... svud je oko mene... gde god da pogledam, tu je... elim joj pobei... ne mogu Sudbina... tu je kau... prati nas u stopu...mrzim je...

326

surovo se poigrava nama... elim je izbjei... ne mogu Tuga... ubi me ovih dana... oseam se tako sama... dal e ikad da proe... odgovor traim, al da ga naem... ne mogu Praznina... i ona je tu... u mom srcu, umu i dui, sve me ovo polako gui... probam neim da je zapunim... ne mogu ANELE...samo tebe nema... sve je ovo tu, a ne treba mi... ono to trebam vie nee biti... jer...nema te... elim da mi does u san... opet te nema... samo jedan osmeh i pogled tvoj bi htela... moja tajno mala... da te vratim i ivot bi dala... al opet shvatim...nemona sam... ne mogu Zosto te Gospod kaj sebe zema? Uste ednas..Sakam da te vidam I po tebe jas da otidam... Sekoja nok ja pustam solza ili dve Najmilo moe...Kolku dalecni sme.. Pomina vreme i samo taga ostana.. Angelu moj,zosto otide,zosto zamina?? Bez tebe temno e se..Ne mozam veke.. Nesakam bez tebe! selma5: Anele, zauvijek su se sklopile tvoje umorne oi poletio si s anelima u vjeni raj molim te, podaj svima nama moi da shvatimo kako ovo nije kraj. Oprosti ako ti moje suze kvare san, ako te moji jecaji bude u noi ja samo jo ekam naeg susreta dan ivjeti bez tebe neu moi. uje li, oslobodi me ove boli i tuge,

327

ovog zla iz kojeg ne vidim spas srea je bila sluga za neke ljude druge, a prokleta za mene, za tebe, za nas. saraa: Zasto? Otisao je poslijednji covijek u kolekciju mnogih prica I dalje sece sjenka njegovog lika.... Za njim zvijezda, za njim vjetar, za njim osmijeh ljeta Ostaje tuzni huk njegove pjesme, Odjekuje tup zvuk u prostoriji On je precutao poslijednje rijeci On je p......! I dalje, ce svako pricati svoju pricu, I dalje,svako ce govoriti po neku laz. Cut ce se krik iz mnogih grla, al' on nikad nece cuti dozivanje svog imena. Cut ce se prasak na domak njegova groba i plac ce tiho upijati isusena zemlja. Suze ce pasti na domak njegova lika I ostat ce tuzna prica vekovima neshvacena.... Zasto? Atlantis: Dovienja Zbogom, to ti ne mogu rei, Ne mogu izgovriti te teke rijei, Radije ti dovienja velim, Naem susretu u da se veselim. Tama e da pokuca na prozore moje, Ja sanjati u tebe, djeae vjeni, Blagi osmjeh tvoj, oi smee boje, Za mladosti tvojom pustit u suzu koju, A ti zapjevati e mi tiho onu pjesmu svoju.

328

Onu istu, koja o izgubljenoj mladosti pjeva, O nesipunjenom snu ostavljenom na vjetru, Onu o ljubavi koja olujama stranim odolijeva, Pjevat e mi srcem anela oborenog u letu. Nasmjeit e se, mangupe, pruiti mi ruku, Blagog pogleda povesti me u mirnu luku, A dua moja e da se smije i da plae, Da slua pjesmu tvoju, od sree da skae. Tog dana, moda u ve starica bijela biti, Sa sjetnim oima, lica punog pjega i bora, Za nepovratnom mladosti u tiho patiti , Dok me bude ekao na obali mirnoga mora. Dovienja anele, dua moja tebi veli, Tugujem, a samo jednu stvar mi srce eli, Da tog dana, kada stigne vrijeme za poi, Ti bude aneo koji e po mene doi. seljankasaproplanka: pijanist na mjeseini... o Boe,koja tiina...... kao da se cijeli svijet srami... O Boe, koja milina..... Predivan zvuk odzvanja u tami... O Boe, koja silina... Pijanist,klavir i mjeseina sami.... O Boe,zato jako njegova tuga i mene boli? O Boe zato tako puta ga da moli? O Boe,zato svatko pati kada voli?... O Boe,kako svira... koja bol iz njega tee... O Boe kako dira... ko ar,tuga ga pee... o Boe ,kako prebira... kako tuno je ovo vee... o Boe ,gledaj pijanistu... sluaj tuan zvuk u noi... o Boe,gledaj artistu... pa pozna ti te oi... o Boe,gledaj Tou...

329

i apni mu da bol e proi... eot: Vsak veer pogledam v nebo, kjer zvezde arijo svetlo. Tam zagledam tisto, ki razsvetljuje nam no, ker ljubezen tvoja daje ji mo. Zaprem oi in e vidim tvoj preudovit obraz, e sliim ta tvoj angelski glas... Vse to odnese mi misli nekam drugam v ta tvoj svet ljubezni, ki nam je e neznan... Tako zelo elim si priti k tebi, na to tvojo drugo stran, da povem ti, da vse kar storil si za nas na zemlji ima zdaj svojo sled in da ni ni bilo zaman. as neusmiljeno mineva in zdi se, da tu si bil e veraj, a vedi, da dokler bom jaz ivela v mojem srcu ostal bo za zmeraj... Do takrat pa bom ivela, kot pokazal si nam ti: deliti pomo in ljubezen med vse zbrane ljudi... Katja vent, Slovenija Ne zaboravi nikad, na tvojoj sam strani. Da volim te nitko mi nee zabranit... Melly: Sama u suzama Usna je drhtala, Mokra u suzama. Suza je kapala, Tiha i spokojna. Dusa je zeljela, Tebe je voljela. Glazba je svirala, Usrce me dirala. Tvoj glas sam slusala, Al te nisam vidjela.

330

Tvoj poljubac sam cekala, I nikad ga nisam dobila. Nebo i zemlju sam molila, Ali nisam uspjela. Tebe nisam upoznala, Sama u suzama sam ostala. Melita Brnad iz Rijeke luda_mala88: Kako je mogue... Kako je mogue? Juer je sve bilo savreno, juer je sve bilo potpuno... Juer si bio tu, ljubio nas, volio iz bliza... A danas?Danas si negdje daleko, daleko medju andjelima... Koliko samo puta sam se probudila mislei da sanjam, A onda minutu nakon shvatila da nije san nego java... Sve me podsjea na tebe Kako je mogue? Probuditi se u novom danu koji nosi nove izazove znajui da se nema emu veseliti jer je sve izgubilo svoj smisao... Kako je mogue? Da budunost mora biti naslikana sivim bojama prolosti?.. Da svi lijepi trenuci,sve tajne,sva srea,svaki osmijeh nestanu.. Da sve stane onoga dana kada si usnuo... Jedina utjeha sada su mi suze koje peku... suze koje spaljuju moje snove... Tvoja pjesma odzvanja danima, i para mi duu... Cujem te, a ne vidim...volim te a neznam jel ti to znas... Oko mene je samo hladna soba sa pogledom na tmurnu no, A na nebu jedna zvijezda koja se nadam da si ti... Sve sto mi je ostalo od tebe su slova na papiru I jedna divna uspomena...Uspomena na andjela kojem su naglo Slomljena krila... Kako je mogue ? u jednom trenu sve elje i snovi se aspre u trenu... Postanu sitna praina pustih i neispunjenih ciljeva... Kako je mogue ? Ba ti aneo balkana , Postao prah iz kojeg si nastao u samo jednom trenu... Do danas sam se kajala sto ti nisam bila blizu, a od danas shvatila: Prekasno je za kajanja, prekasno za sne...jer tebe vie nema A bio si mi sve... TeSakame:

331

I. Mala zvijezda po nebeskom svodu se ee Ka MJESECU ide putem sree Tu duu aneli prate Sa Zemlje je u raj vrate. Toj dui ime je Toe, za njega nema ni rijeci loe jer na Zemlji aneo je bio osmijeh svoj i pogled ni od kog nije krio... II. Zapalio si plamen boli Moje te srce jo vie voli A sada si s anelima u raju koji se dive tvojim oima i njihovom sjaju. elim ti samo rei "Hvala" za svaki pogled koji je sezao u nedogled. Za svaki smijeak za kojeg si dobivao pljesak. Za svaku pjesmu koja u naem srcu naglo blijesnu. Za svaku iluziju o istoj ljubavi koju si nam dao, Anele,hvala ti to si postojao. tvoja_malena: O tebi Ne Vie nikada Ti i ja Kao nekada Sjeam se tvojih oiju, pogleda snenog koji govorio mi je sve. Nisi trebao napraviti nita, Same tvoje usne ispunjavale su moje sne Ono krasno lice, osmijeh prekrasan, Usred noi crne od hladnoe, Moj ivot postao je suncem obasjan. Kada sam te vidjela rekla sam ne, to nije istina Ne moe se nikoga voljeti tako No, ipak, nakon nekog vremena shvatila samNisi ti nitko, ve osoba koju volim jako Neki dan sjedila sam zamiljeno Sluala ljude, a ne ula nita Otkad tebe nema Svaki osmijeh, svaka srea Nije nita nego puka mata Ne alim zbog toga! Sretna sam kad patim,

332

Jer tako osjeam Da u lake da te vratim Pjesme piem, mislim ma lake tako bit e, Ne dam sebi da shvatim da sunce zamijenile su kie. teko je sjetiti se aneoskog osmijeha teko je sjetiti se oiju bez grijeha teko je ivjeti s tim da ovdje nisi ti teko je plakati, a jo tee suze kriti Nekada puno je lake rijeima iskazati misli, Ali ipak ne proe ni tren a da se ne pitam: Kako je moj Toe? Toe gdje si? S kim si?! Ne mogu sve rijeima opisati, Ba kao ni osmijeh tvoj Malko nade daje mi samo Kad sjetim se da taj je osmijeh nekad bio moj Pokuavam ljudima rei Koliko dobar bio si, Ali, naalost, nije to mogueTrebaju sami tebe vidjeti Trebaju pokraj tebe stati Trebaju tvoj obraz poljubiti Jedino onaj tko uinio je to Znat e kolika bol u srcu je mom Taj me zasigurno kuditi nee, Taj e shvatiti razlog to ne mogu pronai pravo lice sree *anna*: KRUEVO.... Tog jutra kad sam tebi krenula U sebi sam se jos uvijek nadala Da ova stvarnost nije istinita Al nada nije dugo trajala.... Ko led u meni da se stvara Drhtim od nemoci i straha Molim Boga da sanjam Da istina nije, ovo sto oci vide Znas li... da htjela sam ti mnogo toga reci!?? Znas li...

333

Da borila sam se, al bol je bio jaci !! Suze su govorile sve Suze su mi rekle da nema te ! Stajala sam kraj groba tvoga Cvjece ti mirisno donijela, Svjecu ti zpalila, Sliku ti poljubila Al tebe nisam pronasla!!! Tog trena, tuga mi je rekla sve Dala mi je odgovor umjesto tebe; Pokazala mi je slova tvog imena, sto su na krstu stajala. Tad bilo mi je mnogo jasnije Pobjec ne mogu od istine Onog cega sam se bojala, u to sam sad gledala !! Dosla sam da ti se poklonim Da te na koljenima zamolim da nam se vratis Suze su govorile sve, dok oci trazile su te U nebo sam gledala, Al tebe nisam vidjela !! I danas se tog dana prisjecam I danas onaj hladni zrak osjecam Nikad zaboraviti necu ime tog grada Nosim ga u sebi i sad Velikim slovima je pisalo: dobro dosli u Krusevo Ovdje andeli se radaju i najljepse bajke nastaju !! Zauvijek srce mi je u njemu ostalo, tamo daleko.. gdje spava moje maleno!! tuzna_cura: Uvijek kad nekoga izgubim pitam te Boze zasto??? Ali, Ti mi nikada ne odgovoris...znam uzalud postavljam pitanja uzalud se budim svakog novog svitanja... jer odgovora nema...uvijek uzmes onog ko nam jako treba... Zasto uvijek uzimas one koji vrijede...mozda zelis da te tvojim putem slijede? Mozda ces im otkljucati vrata raja??? Mozda jos nisu dosli do svoga kraja?? Mozda ce postati tvoji sveci? Daj molim te...bar nesto reci...

334

Mozda je moje pitanje okrutno i glupo ali zasto ne uzmes skitnicu ispod mosta?! O Boze dragi kada ce vec biti dosta!!!? Kada ce ljudi shvatiti sta im porucujes...kada ce shvatiti da Ti odlucujes?? Da li je to tvoja poruka??? Da shvatimo da je bas svaka Tvoja odluka?! Da nije bitno jesmo li dobri ili zli.... da o svemu odlucujes TI!! Koliko sam puta plakala zbog tako dragih ljudi Boze dragi milostiv im budi! Danas sam izgubila nekoga koga ustvari nisam ni znala a vec sam mu na neki nacin svoje srce dala.. Danas je jedno predivno bice izgubio cijeli svijet o Boze zasto si ubrao taj predivan cvijet!!!???????????? Posveceno Tosetu Proeskom...tako predivnom bicu zlatnoga srca....Iako te vise nema, zivjet ces vjecno!!! sarajevo07: ANELE, spavaj u Boijim rukama nek nam te uvaju Boiji uvari da nam dua mira nae, Da si u Rajskim odajama, da si s pjesmom i u miru, preao taj put... U mislima smo s tobom i uz tebe, cijelom svojom duom i srcem, svijeu svako od nas pali, Mi smo ranjeni, zbunjeni i slomljeni, jedina nam utjeha pjesma tvoja i tvoj ljubljeni lik... Suze su gorke, teku kao nepresuna rijeka svijetom, ne pomae, ne prstaje ta bol, ta tuga, taj oaj... Jedino nada ostaje, da SRESTI EMO SE OPET svi, negdje, u rajskim odajama, tamo gdje dobri ljudi odlaze... Jedini na, dobri, voljeni, najbolji TOE! POIVAJ U MIRU ANELE! makedonija: Ovo je tekst koi je Tose video jos 2004 godine jer sam mu ga ponudila kao teks za pesmu rekao mi je da je pesma predivna ali da je mnogo tuzan tekst jer se radi o devojci koja je umrla(i tekst jos stoi u mejlu kojeg sam mu poslala).Pa sad kad se sve ovo dogodilo pesmu sam posvetila Tosetu jer nema tuznije realnosti od toga da ga vise nema ,pesma ide ovako SEDMA NEDELA

335

SEDMA NEDELA ZGAZENA OD VISTINA DISAM NE POSTOJAM NA NEBO BOI ZGASNAA NEGO GO UKRADOA LJUBOV ME TERA DA VERUVAM TAMU GORE ZASPIVA NA DLANKA BOZIJA SOLZA TESKA OSTAVA PO NAS TOJ TAGUVA DOZDOT ZNAK MI ISTURA NA PROZOR SILNO UDIRA ZA NEGO MI ZBORUVA EVE SEDMA NEDELA SEDMA NEDELA SLUSAM PESMA NAJTAZNA ZIVOT NOTI NAPISA KOGA GO OTKINA KO OSTAR VETAR STO UBIVA CVET SOVRSEN ZA OVOJ SVET SOZDADEN OSMA NEDELA DOAGA.. SO POCIT NA "MASKOTO DETE"(tako sam ga uvek zvala) Pokusacu da vam prevedem SEDMA NEDELJA iSTINA ME ZGAZILA DISEM, NE POSTOJIM NEBO BOJE POGASILO KAD JE NJEGA UKRALO LJUBAV ME TERA DA VERUJEM TAMO GORE SADA SNI BOG MU DLAN OTVORI DA SUZU TESKU OSTAVI KAD SE NA NAS PRISETI KISA ZNAK MI PROSULA NA PROZOR JAKO UDARA NJEGOV GLAS ME DOZIVA PUNIH SEDAM NEDELJA SEDAM NEDLJA

336

TUZNU PESMU SLUSAM JA ZIVOT JE NOTE NAPISAO KAD JE NJEGA OTKINUO KO OSTAR VETAR STO UBIJA CVET SAVRSEN ZA OVAJ SVET NAPRAVLJEN. OSMA NEDELJA DOLAZI P.S STO BI REKO TOSE VE SAKAM SITE.... Cuvaj nas ANDELE dok spavamo sunshine baby: MOLITVA ZA ANELA Prui mi ruku, jer ti si dijete sree Ne dam da te od mene odvuku TO NITKO NIKADA USPJETI NEE. Pogledaj u mene oima punim sna otvori mi srce i u njega ui Ne daj mi da potonem do dna Ono najbolje iz mene izvuci Pusti svoj glas da i kamen zaplae Kada zbor anela najboljeg izabere Zaboraviti te nikada ovo srce nee Dok god ivot iz mene izvire I kada prou godine i sati, dou novi ljudi, nove pjesme Tvoje ime e zauvijek da se zlati na raskriju svake moje ivotne ceste Zaboravi na bol, tugu i suze Dok ivi gore s anelima Onog dana kada nam nebo te uze Ljubav tvoja nala je novi dom u nama. senci01: Kazu da ima netko gore i da korak svaki nas prati. Sve ono dobro pise se, kazu, i sve ono zlo jednom se vrati. Negdje mozda gore,na tom velikom nebu izgleda drugacije nego sto nam se cini. Mozda dobri ljudi bas moraju ici prvi da pruze svoje ruke toj beskrajnoj visini. Jer ponekad mislim da On ne poznaje pravdu i da uzima bas one koji zivjeti znaju.

337

Ponekad se pitam, zasto bas odlaze ti sto nisu zasluzili biti na kraju? Netko gore prati ovaj nas put i valjda Njegove oci taj put svuda slijede. Ali, reci mi, Boze, jesi li ti na nas ljut? Zasto nam uzimas one koji vrijede? Kazu da negdje gore postoji mjesto gdje vlada samo mir i gdje nema rata. Kazu da je gore svaki zivot vjecan i da ljubav i toplina otvaraju vrata. Ako toga ima, molim te, Boze, primi ih sve tamo koji nisu krivi, kojima je zivot negdje zapisao tako da vise nisu s nama i da nisu zivi. Pruzi im Ti ruku, shvatit cemo mi da si ih morao uzeti gore. Samo pruzi im vjecnost, pruzi im mir... Neka svoje sidro bace u Tvoje vjecno more. Kazu i da gore postoji spokoj o kojemu na Zemlji sanjaju svi. Ako vec nisu vise s nama, barem neka znamo da gore mirno sanjaju...i da cuvas ih Ti. *anna*: MOZDA... Mozda je ovo posljednja pjesma moja za tebe pisana jer vec dugo cekam odgovor na moga pitanja sto sam u pjesmama svojim te pitala al odgovora nema vec danima i sad shvacam price sto kruze medu ljudima: "Nema ga vise medu nama !!! Otisao je andelima.... otisao je svojima!! A bio je tako mlad i mio mnogim !!! Sad kako izljeciti srca mladima Sto za njim provode noci u suzama Kako im vratiti vjeru u Boga?? Kad im je srce zarobila tuga!!?? " Sad shvacam nema odgovora. Kasno je za postavljanje pitanja. Dosla sam korak do ponora. Mozda sam previse ponosna da bi sebi priznala da me je ova bol duboko u srce dirnula. Mozda uspijem sakrit bjes koju osjecam u grudim Mozda uspijem obirisati suze sa lica i vrisnuti na glas da pokazem svima ko je bio medu nama covjek sa krilima!! 2nko: Suza pade, glas nestade, dua se ugasne, srce stade, NESANICA ode, vie nee vidjet lice njeno, zora nam bol stvori, za tebe se sad moli..

338

Snivaj,mali,snivaj Nek ti bar taj san bude lagan.. Mi neemo dati da umre,neemo dopustiti da nestane.. Uvijek ostaje uspomena,a na tebe je ona vjena.. Poivao u miru,bar ti,jer mi sigurno vie neemo.. LJILJANA- TREBINJE: Gled'o sam te sino u snu, tuan mrtvog u dvorani kobnoj u idili cvijea na visokom odru u agoniji svijea gotov da ti predam ivot kao rtvu. Nisam plak'o nisam zapanjen sam stao u dvorani kobnoj punoj smrti krasne sumnjajui da su tamne oi jasne odakle mi nekad bolji ivot sjao. Sve, ba sve je mrtvo oi, dah i ruke sve to oajanjem htjedoh da oivim u svjetlu sami i u strasti muke. U dvorani kobnoj mislima u sivini samo kosa tvoja jo je bila iva pa mi kae MIRUJ, U SMRTI SE SNIVA!!!! Gost: Bio je nae nadahnuce, Uzor mladih cijelog svijeta pozitivan, drag, vedar, da nabrajam jo nisu izmislili toliko epiteta Tvoje drago lice, mlado tijelo moglo je biti samo aneosko dijelo Bog sebi bira samo najbolje to je stvorio I to si sam ti, Toe, ponekad govorio Rekao si jednom da ne vjeruje u zlo, da su svi ljudi istog srca, neznam kako da vjerujem u to, kad je uzeo tebe, na aneo

339

Bio si velik ovijek, jo veeg srca i nae samo za tebe kuca srest emo se opet, gore, jednog dana, a do tada ivjet e , maleni, u nama...ZAUVIJEK ledena1991: Za Tou Ti... koji si sada negdje gore... ti.... koji svojim aneoskim glasom sada anele uveseljava ti.... koji si nas prerano napustio.... Napustio si nas u cvijetu svoje mladosti... ti... koji si nam pjevao svojim aneoskim glasom sada si otiao gore, Bogu.... zato to dobri ljudi kao ti ne mogu ivjeti na ovoj okrutnoj i nepravednoj Zemlji... Ali znaj jedno Toe... uvijek e ostati u naim srcima i mislima... i tvoje pjesme, tvoja remek - djela e zauvjek ivjeti dok god ivimo i mi.... despina.mk: PREKRASEN Se umoriv, nemam veke sila da patam, a neznam sto drugo da pravam? Zosto volku tesko ni odi razdelbata? Se nablizuvaat 40 dena ... i ... sakam da se pozrdravam. Se e kazano ... Sakam samo da znaes deka luznata na srceto uste dolgo ke mi ja presekuva nasmevkata pred taa da se razlee po celoto lice, i ke frla senka vo ocite ... Cudno, neznam kako ke ti uspeva ... no znam deka ke mi izmamuvas nasmevka i istovremeno ke me drzis na rab na solzi ... zasekogas Odsekogas se prasuvav dali prifakanjeto na sudbinata e samo nemo pomiruvanje so nestata ili najvisok izraz na borbenost vo zivotot ? Da se prifati sudbinata, se ona sto nosi zivotot, bez prasuvanje zosto, dali, sto ako... Ti ne se prasuvase dodeka bese ziv... ja prifati svojata misija kako sudbina sto svesno ja prevzema vrz sebe Veruvam deka ne se prasuvas ni sega Znaes deka prifakanjeto na sudbinata e najgolemata borba i najgolemata mudrost, najgolemata tajna sto ti ja shepna Onoj koj najmnogu go sakase.

340

Ostanuva da ni pomognes i na nas da go svatime toa Za vecno secavanje PREKRASEN, PEJ I PONATAMU .... VO MIR Elen4e: Da mozev da bidam do tebe, Ke ti kazev kolku te sakam, kolku mi znacis, Ke ti kazev sve za sebe, Da mozev, bi napravila se da se vratis Da mozev da bidam do tebe, Da te vidam ke te fatev za raka i nemase da te pustam Ke te cuvav samo za sebe, Eh da mozev, barem uste ednas da te gusnam Da mozev da bidam do tebe, Uste edna nasmevka eden pogled, Jas bi dala se od sebe, Za tvojot glas povtorno moeto srce da go dopre Maja from Ri: Maleni... Bio si nae nadahnue Uzor mladih cijelog svijeta Pozitivan, drag, vedar, da nabrajam.. Jo nisu izmislili toliko epiteta Tvoje drago lice, mlado tijelo, moglo je biti samo aneosko dijelo Bog sebi bira samo najbolje to je stvorio i to si sam ti, Toe, govorio Rekao si jednom da ne vjeruje u zlo da su svi ljudi istog srca neznam kako da vjerujem u to kad je uzeo tebe, na aneo Bio si velik ovijek, jo veeg srca i nae samo za tebe kuca srest emo se opet, gore, jednog dana, a do tada ivjet e, maleni, u nama......ZAUVIJEK nijemijasno Ja znam samo jedno... JEDNOM KADA PRESTANEM

341

DA PIEM O TEBI ZNAJ DA SAM ZABORAVILA BOJU TVOJIH OIJU I TVOJ ANDJEOSKI GLAS JEDNOM KADA TE ZABORAVIM ZNAJ DA VIE OVIM NE DIEM SVIJETOM.... Vjecno nas andjeo... nejra....: Nocas su prve pahulje na prozoru mome, a ja se pitam ko li se sada raduje osmjehu tvome. Nebo je nocas bijelo, A ja se pitam da li su to tvoja krila, Da li me to cuvas nocas, Da li si ti neka visa sila, Da li vidis moje suze, Vidis li moje rane, Bolne rane... Nocas trazim poentu na kraju drame, Pitam zasto bas ti, O Andjele najljepsi. Sanjam, Budna sanjam da si jos tu. Sve mi se cini tako nestvarno, Bez tebe sve mi je nerealno, Zemlja se i dalje okrece, I dalje raste drvece, U svijetu i dalje negdje daleko od mene ima srece, A ja se pitam zasto, Zasto i dalje sve zivi, Kada je onoga utorka za mene sunce zaslo, I tek ce izaci, Onoga dana kada ja uspijem svoj put do tebe pronaci... _princes_: Ko bi rekao da te oci vise gledati nece Radjanje jednog novog dana,u iscekivanju srece Da vise ni suzu ne mogu pustiti,makar snenu Ukocene zauvijek ostale su u tom bolnom,jezivom trenu... I ko je zamisliti mogao da ce plemeniti pogled nestati Da ce to veliko srce da kuca prestati Da ce sve u jednom trenu obaviti tama I da ce Tosina oka dva ostati sama Zbog najljepsih ociju ja placem tiho,jos tise Da me ne vide,da ne tuguju vise Ne zelim da im nanosim boli,jer ih volim

342

Iako ne gledaju kada nad`amnom padaju kise Zato im darujem suze svoje,da mogu plakati Pogled svoj,srce koje kuca ljubavlju,da im zivot vrati Darujem im sve carobne slike ovoga svijeta,buducnost neznanu Da nikad vise ne utihnu i ne ugledaju tamu... peolle00: Aneli sad placu zbog tebe suze su u raju sad te trebam vise nego ikad falis mi, jedina mi ljubavi hoce li ikad vise usne tvoje ljubit moje, il ce mi sijecanja biti izvor ljubavi trebam ta oka dva trebam usne te pogled tvoj i ruke mile od gore cuvaj me nebo mi te odnijelo no ne sudim mu svatko bi tebe volio kraj sebe noci hladne provodim gledajuci nebo tvoje molim Boga da mi te pokaze zadnji osmijeh tvoj da mi otkrije vidim osmijehom svojim igras se svaku zvijezdu pitam kako se zove u nadi da mi kaze lijepo ime tvoje gledaj na mene najsajajnija zvijezdo gore dok po nebu andeoskim svojim koracima krocis samo jedna prilika meni treba kad bila si kraj mene nisam znao minuta potrebna je sada da se izgovore rijeci volim te

343

koliko srece sad mi fali mozd da su to znali tvoja noga krocila bi jos ispod ovih zvijezda gore andele spusti se dolje u postelju vec hladnu vrati se suzom suhom tebe pozdravljam pa se pitam koliko jos dana imam hocu li opet imat sretne noci daj da na kraju kraj tebe legnem da zadnji svoj san s tobom provedem zvijezdo sjajna, vodiljo moja kako je tuzno ovo sve.... mi njemu pisemo tuzne pjsme.. rijeci molitve da nam se vrati... rijeci zahvale na svemu.... govorimo mu kako je tuzno bez njega... o Boze dragi nikad nisam ni posumljala da ce ikad doci do ovoga!! Nebo nek te uva moja zvijezdo jedina vrijeme nek ti skrate naljepi stihovi pjesme anela... Znam ti me s neba gleda i pazi oima svojim bisernog sjaja !! urshy: EVO VAM: Visoko dignem pogled svoj, Na nebu traim osmijeh tvoj, Na licu suze, tuga ivotna, U rukah nemir, beskonana si molitva. Bez rijei viem na sav glas, beskrajno elim da mogla bih promijeniti as. Gdje si sada duo, da me uhvati, U ovom bolu, da mi nadu vrati? Ne prihvatam, kad govore da tvoj sjaj je pao, Ti nisi otiao, za mene nisi stao. Tu si, tu pored mene svaki dan, U srcih ljudi ivis, da zavri svoj san. I kad mi ivot prolazi bez pomena, tvoj znak za mene je opomena.

344

Kroz dan se trudim da napravim korak mali, a meni beskrajno tvoje prisustvo fali. Nisam svjesna kako da svoju obuzdam bol, kuda sve da nadjem tvoj balgoslov: U sjaju zvijezda koje pokazuju mi pravi put, U aru sunca koje grije lice posvud, U pjevanju ptica koje nose mi stihove za tvoj spas, u tihom vjetru sluam tvoj aneoski glas. Uz prve jesenske kie, da mi suze brie, U svakom uzdahu dok mi srce die. U rijeima onih koji mi izgubljenu nadu nude, U rukama svih koji ljubavi ne sude, U zagrljaju onih koji samnom tugu nose, U oima svih kojima suze stalno rose. U osmjehu onih koji ga i na moje lice stave u dodiru svakog ko mi snagu daje. Ne vjerujem duo, da za tebe to je kraj, u skromnoj dobroti postoji tvoj sjaj. Od Boga poslan ali kratko trajase zivot tvoj, svojom dobrotom da promjenis ljudi na zemljoj toj, da pokae pravo lice ljubavi te, i kako se ljubi kada nepostoje granice. Sad samo spavaj angele, tajno moja, i ponekad digni nad mene krila svoja. Nek mi tvoja molovanja budu lijek Da kroz zivot nosim te u srcu zauvjek! Joey: OI U OI Pitam se, to u rei, kad se budemo gledali, oi u oi, ja i ti? to li u tada rei? Hou li izdrati, kad se budemo gledali, oi u oi, ja i ti? Hou li moi izdrati? Kad se budemo gledali, oi u oi, kad se budemo sreli, ja i ti, sjeti se da sam samo ovjek, a Bog da si ti. Kakav li u biti, kad se budemo gledali, oi u oi, ja i ti? Hou li moi izdrati?

345

Kakav e to biti susret, kad se budemo gledali, oi u oi, ja i ti? Jedan ovjek i njegov Bog... dora1408: KAKO DA TE NE VOLIM, KAKO DA ME NE BOLI, KAKO DA SE ZA TE NE MOLIM, KAKO DA OZDRAVIM, KAKO DA TEBE NE GLEDAM, KAKO DA NE PLAEM KAKO, KAD OD BOGA SI KAKO KAD SVE SI UINIO KAKO KAD MENE SI PODUIO KAKO DA LJUBIM KAKO DA VOLIM KAKO DA SE SMIJEM KAKO DA NJEMU SE MOLIM KAKO KAD OD BOGA SI ODABRAN!! jelena86: Tog su nam jutra ukrali tebe, Andjeli bjeli, srebrnih krila, Srca su nasa ozvanjala tisinom, Sudbina od tebe jaca je bila. Spavao si mirno,ni slutio nisi, Da tvoj ce se plamen ugasiti tada, Da promjenis ljude , pokusavao ti si , Za tebe je uvjek postojala nada. Bio si covjek velikoga srca, Svojom si dobrotom usrecio ljude, Osmjeh je uvjek krasio ti lice, Zasto je sve ovako moralo da bude. Zivot je za tebe tek poceo da pise, Stihove srece, ljubavi i mira, Kroz pjesme si nama otvorio dusu, Koja je samo zeljela da svira. Nesebicnost tvoja uzor nam je bila, Oci koje sjaje ugodnom toplotom, Andjeoskog glasa, magican si bio, volio si zivot i to nisi krio. Pjesmama si svojim ispricao price, Sa velikim zarom opjevao rjeci, Sa vjerom u Boga gradio buducnost, Stazu punu trnja uspjeo si preci. Andjeo na zemlji za nas ti si bio, ostaces zauvjek da u nama zivis, pjesme ce se tvoje pjevati jos dugo, ali tebe nema da to sam i vidis. 346

Nadam se da slusas molitve sve nase, Da dopiru do tebe ove nase rjeci, Prekratko sa nama ti si ovde bio, Ali hvala ti na svakoj izgovorenoj rjeci. Pamticemo uvjek tvoje ljepo lice, Sjecanje na tebe ugasiti se nece, Slobodno rasiri Tose svoja krila, Za tebe gore ove zapeljene svjece. ToseTeSakam: On to uvijek zna On to zna! Njegove godine Nije pokrilo lie. U njegovim oima Nisu zaspale jeseni. U njegovim rukama Snaga granita poiva, A obrve njegove Mudrou se dodiruju. Usne, poput leptira Sa slau se nadmeu.. On to zna! U njegovim venama Nastanio se izvor ivota, I oblaci sivi ne mogu mu nita. Jednim osmijehom, on uspije Sve njih potpuno rastjerati. Ni kie, ni oluje, Ni snjegovi, ni meave, Njemu ne mogu nita. Tek su izazov Da potvrdi samog sebe. NAMA NI TO NEMORA MI ODAVNO ZNAMO KOME SMO POKLONILI SRCE. ToseTeSakam: ...Posljednje zbogom... Bog je zaista udan... ...prvo k sebi uzima anele... ...i na tren postaje nemilosrdan,, ..On mnogima priuti suze i ne izljeivu bol.. ...i ne...u ovoj pjesmi nema ljubavi 347

...osim moda one prema .. ..prema glasu koji nikada vie nee zapjevati prema figuri koja nikada vie nee mamiti uzdahe prema stihovima koji su zvali suze na oi u glavi se vrti pitanje zato a samo Ti zna odgovor na njega nema prilike da se svijet oprosti s njim samo je ieznuo i bol se ne moe iskazati rijeima stojimo pred zidom iza kojeg si ti a suzama ga neemo sruiti prerano si otiao anele i gledam u prazninu i nevjerujem... nitko ne vjeruje... sada, anele, ulazi u vjenost.. ...tvoje ime odjekuje meu zvijezdama ...tvoj lik nikada vie meu nama ...tvoja pjesma zauvijek u naim srcima Mostarka07: Da te mogu vratiti Sve rijeci podrske nista mi ne znace Bez tebe nista isto nije suze peku me Da se bar mozes probuditi i svijetu osmijeh vratiti vedrinom svojom sve ozariti tugu nam sa lica skinuti Kao da jos jucer bilo je rukom po kosi diram te i na svemu zahvaljujem se Dusu bi vragu prodala samo kad bi tebe vratila suza si nasa i sreca vjecna jelena86: Evo i nocas pokrivam lice, Suze ce opet biti prolivene, Na radiju tiho tvoja pjesma svira, Tuga se polako razliva kroz vene. Netaknut jastuk na bozur mirise, Stihovi tvoji opet me bude,

348

Sa ulica ime tvoje saprale su kise, al ` svjece jos gore ,snazno se trude. Bio si voljen zelim da cujes, Vidis li ova uplakana lica, Svako nase srce za tebe ce da kuca, ti si bio nasa andjeoska ptica. Sapati za tobom,usne nase mole, Pored slika tvojih , polazemo cvjece, U potpunoj tisini , mislimo na tebe, Ovi teski sati sve nas isto bole. Trenutak nam je samo oduzeo vjecnost, Sjecanja na tebe pocinju da zive, Tvoj umiljati osmjeh ne cuje se vise, Ali svi te jos vole, svi ti se dive. Dobio si krila, poleti visoko, Gledamo u nebo, ovo nije zbogom, Rasiri i za nas Tose jedno svoje krilo Kada dodje vrjeme da budemo sa tobom miavlatko: Svaki dan razgovaram s tobom, milo moje, u mojim mislima. elim da zna da te puno volim. elim da zna da te nikad neu zaboraviti. elim da zna da sam od tebe nauila to je dobrota. elim da zna da je dio mene otiao s tobom. elim da zna da i poinjem i zavravam dan s milju na tebe. elim da zna da je nemogue bez tebe ivjeti. elim, jedino to jae od svega elim je da si tu, ovdje dole s nama ! Za vjenost je premlad, Boe vrati ga ! Moja bol prelazi u oaj, nita me ne moe uvjeriti da je tako moralo biti, i da Bog zna to ini. Ovaj put je pogreio ! Boe, vrati nam ga, svijet je ljepi i bolji s njim. on iri ljubav i dobrotu ! Toliko toga sam ti htjela rei, a nisam uspjela. Prvo sam zavoljela tebe, pa onda tvoje pjesme. I da nisi pjevao, ti si za mene savrenstvo- samo pogled i osmjeh je dovoljan da osjetim tvoju istu duu. Znam da zna da mi nedostaje. Znam da osjea koliko te volim. Znam da mi eli pomoi, znam da mi govori- ima obitelj, trebaju te. Ali ja znam da mi treba samo ti, ja znam da si svemu ti davao smisao. Kako sam bila ponosna na tebe kad govori o Makedoniji ! Kako sam uila moju djecu da trebaju to vie uiti od tebe! Znam, neki e te zaboraviti, i sjetit e se samo na neke datume... Ja znam da neu nikad, sigurna sam da e uvijek biti u mom srcu. Priau o tebi svima i svagdje, i dok sam iva nee proi dan da ti ne kaem koliko te volim. Molim te, samo mi daj neki znak da znam da si dobro. Bie mi dovoljno s time ekati trenutak naeg ponovnog susreta. Sunce moje malo, znam da zna koliko te volim.

349

Dragi Toe, potpisujem zauvijek. ilda_tz: MENI HVALA NIJEDNO a znam da sam ti bila sve,tvoja MALA i JEDINA, Sada me napustas i samo hladno rijecima ZAO MI JE me ostavljas.. CUJES LI moje jecaje u ovoj hladnoj noci? LEDENA je moja postelja a tvoju vec druga grije .. LOSE TI STOJI kada me lazes, jer znam da te RANE NA USNAMA nisu moje Ova MJESECINA u noci budi sjecanja na sve nase trenutke s tobom je sve bilo NAJ,NAJ,a srusilo se kao kula karata Sada se vracas istosen i gresan, molis za oprost i trazis jos jedan DAN ZA NAS Kazem ti ovo je sve ILUZIJA i IGRA BEZ GRANICA jer mi NIKADA necemo biti mi..NAJLJEPSE MOJE,zbogom... angel.tose: Da barem ivot ne traje kratko Bole me tvoje pjesme, bole me tvoje rijei. Tvoj pogled me proganja, I kad se okremen, nestane. Meu nama vie nisi, u bolji svijet pourio si. Da barem ivot due traje. Da ti moje srce kae koliko se kaje. Kaje se to ti nikad svoju ljubav pokazalo nije. I sada se opet od svega krije. Da barem ivot ne traje kratko, Ti bi se jo uvijek smijeio slatko. Da barem ivot ne traje kratko, Bar ne za onoga tko toliko ljubavi svijetu daje. Angel.tose: Zvijezda koja je prerano pala Pogledam gore i vidim te To si ti, tako sjajna zvijezda Na nebu si, visoko gore, ali blizu mene Sretna sam, vidi li to? Pogledam opet gore i nema te Traim te...gdje si?

350

Bojim se, plaem to u sada kad nema te gore Zvijezdo koja prerano si pala Pogledam gore u nevjerici Blagi osmijeh obuzima mi usne Na nebu si, visoko gore, ali daleko Tako daleko da ne vidim te... Ali osjeam da si tu Martina BiljanaPG: Andjele, neka te moje suze ne zabole da ne naruze tvoj mili lik neka te moji jecaji ne probude i tvoj osmijeh najljepsi od svih pusti nebom da se prolomi da prsne sjaj u moru zvjezdica na toj bini od tuge i sna cuje se samo ''Igra bez granica''... jelena86: Cujes li vjetre sada te molim, Odnesi taj oblak koji ga skriva, Pusti da sunce ugije lice, Andjela dragog koji sad sniva. Prestani kiso ne kvasi vise, Postelju toplu njegove duse, Molim te grome zagrmi jos tise, Nemoj da tvoji zvuci snove mu ruse. Neka mu zvjezde cuvaju strazu, Mjesec u svoje primi ga krilo, Ptice neka odcvrkucu pjesmu, Rosa nek lice umije milo. Suzo sto padas sapni mu tiho, Da srcu je tesko, tuga da vlada, Da ce ga opet vidjeti oci, Duboko u meni postoji nada. Spavaj sad mirno andjele dragi, Nese ti misli nek zagrljaj pruze, Ostaces u nama zauvjek da zivis, Ljubavi draga, nase najdraze. AnOra: ..::Toe znam, suze ne voli ali osmjeh ti pruit nisam mogla. Previe je boli, previe... onoliko koliko te moje srce voli.

351

Ti si sada daleko, ali vjeruj mi u snovima si mnogih. Moje nemire hvata i misli zarobljuje. Gutam rijei koje izgovorit ne mogu jer bol biva bolnija oda same boli. I pitam se, vjeruj mi tOE, zato? Ali odgovor mi pruit nitko nije mogao! Jedino to preostaje jest ono u to ne vjerujem-nada... Nada da ivi svoj san! Jer kau da se snovi ne ostvaruju na Zemlji ve u Zemaljskom Raju! Prijatelju, vrijeme prolazi i vjeruj mi- ne lijei rane. Moje vrijeme odcjeljuje rane! Da mi nedostaje, vjerojatno zna, da te volim, i to zna, da me boli- zna ali koliko- to ne zna::.. ElaG: Cistoj dusi U ocima iskreni sjaj, na grudima topli zagrljaj, i osmjeh na usnama! Nije bilo tesko voljeti ti, i nece biti tesko pratiti te, tvojim putem ljubavi! Nebeske visine, i svemirske daljine, vukle su te k sebi... Andjeoski zvuci, i vjetrova sumci, mamili su te... Andjele... AnOra: ...::Za tebe ToShIcE::... ...I danas kia lije, nebo suze kroz oblake vije, poput lia to sa stabala

352

jesenju pada, tako i nebo od radosti za anelom se nada. Nebeske kapi radosti zbog dobitka anelato je pla zemaljski zbog gubitka ovjeka. I dalje pada ta kia ljetna, i dalje cure kapi s lica i nita se ne mijenja... pUno te lolim Toe...i nikada te neu zaboravit...LOLIM TE milas_lacrymosa I nakon svog ovog vremena Mnogo pitanja ostaje bez odgovora: Zato ba ti? Zato aneo? Zato ZRAK koji udiem? Zato sunce moje? Zato mi te ne vrate? Zato su te uzeli? Nisam znala to imam dok si bio tu... Sada ti ne mogu rei zbogom. Milion suza se slilo niz moje lice... Skupljam djelie due... A srce se iznova raspada... I posljednji udisaj bit e pokuaj da doem do tebe... Posljednja elja ostat e tvoje lice... Hroptati u kroz ivot traei tebe- moj zrak. Proklinjat u Boga, zvijezde, i nebo to su mi te uzeli... to te dre za sebe... A opet u traiti utjehu u njima... Jer ti si tamo... Trait u tebe u njima... Snagu, i anela... Iz dana u dan... go molam neboto da mi te vrati... Vixen To know know know him Is to love love love him Just to see him smile Makes my life worthwhile To know know know him Is to love love love him And I do pulcinella Kao davni greh, uvek mi se ista javljas. Odzvanja ti smeh, cipele u prozor stavljas.

353

I vecno sanjas, svetom putujes bez putovanja a Badnje vece dolazi. Mogla si mi bas i reci neke reci nagle. Oci su mi, znas, pune one iste magle. Al' suprotnost susta, sad u meni tuga koren pusta a badnje vece prolazi. To je bilo nase zadnje, sad opet zvona zvone - slusam to. Ne, nije svako vece Badnje, al' ovo danas, sasvim slucajno - Badnje je. U poslednji cas, kao uvek na to vece, gospodja do nas unucima kolac pece. U mojoj sobi samo stari veker vreme drobi a Badnje vece prolazi... To je bilo nase zadnje, sad opet zvona zvone - slusam to. Ne, nije svako vece Badnje, al' ovo danas, sasvim slucajno Badnje je. sunshyne: Je ena pot ivljenjska, le eno ognjeno srce, ena so pota loveka, teke so nae steze. Spomin,ki je v nas kakor dar iz neba, teek je izhod v temi, edinstveni je jok iz srca. rta, ki sklene pot, tegobna,mraea,teka,hrepenea zakljui se v raju dolgih zmot.

354

Telo je samotno, kri ni ve loveka je le voda gmotna iz visokih gora umea. Kakor kapljice v oceanu, grenke so na naih licih solze, srce je kakor mraen pristan, ki v soju lui sije zaman. Sedaj si le odmev preteklosti, tistih sedanjih radosti. Ostale so le misli,pesmi,besede ki v srcu bodo za vekomaj ivele. Tiho je mirno v dui vihar, srce nemirno teek je novi dan. Toe dragi po tebi hrepenimo, kliemo te vabimo iveti s teboj si elimo. Toe vrni nam se,pogreamo te....angel si bil angel si in angel bo ostal!Radi te imamo*** suziana: MOJ DILBERE Moj dilbere, kade li otide? zosto sam ,dilbere zosto i mene ne me povede. Moj dilbere, kade li zamina, kade vo utroto tivko bez pozdrav ,bez zbor nevino i vo son. Moj dilbere go slusna li lelekot, go slusna li placot po tebe. Moj dilbere ja vide li tagata, ja vide li bolkata za tebe. Moj dilbere zosto otide ZOSTO dilbere te sakame ,zarem ne vide ni trebas ,ni falis ...te barame nas dilbere. prosti mi

355

Prosti mi no luta sum otide bez pozdrav, bez zbogum otide tivko vo son kako vo bajka na zaspaniot princ. Otide a jas dolgo, dolgo posakuvav toa da e los vic. I ako tvojot edinstven grev ,e sto ne se pozdravi. Jas ti prostuvam. No moram da ti priznaam mojot grev mnogu pogolem e! Se lutev na Boga , milo se lutev so seta moja sila. I dodeka vo usi mi odeknuva onaa "Gospod dava, Gospod zema" jas ne mozam da se pomiram deka te nema! Prosti i na ovaa moja gresna dusa sto umot odbiva da go slusa . Jas odbivam da prifatam deka ne si tuka. Prosti mi drago dete moe no toa cuvstvo od mene posilno e! suziana: poraka Utroto uste denot ne go vide, a tebe te zede. Zorata rana ,uste so sonceto ne se pozdravi , a poraka ni ostavi Poraka nevideno tazna, poraka koja molevme da e lazna. I dodeka vo vtornikot .prokleto dolg cekajki na vesti vo grc i molk Razbravme deka nasata vistina e taga, i vecen neprebol. I dodeka nokta nemo pagase vistinata nesakana prokleto napagase. O Boze , zarem mozno e? O Boze, zosto TOJ da e? O Boze ,ova kosmar e ve molam razbudete me, razbudete me...

356

Da si bar.... Da si bar ovdje i sad, Da otisao nisi tako mlad. Da se bar mozes vratit na tren, i vidjeti kako nam nedostajes, mozda se predomislis pa ostanes. Al , neces se vratiti, niti ostati, Andjeo Ti ces postati. Tamo gore na nebu, sve je tako cisto i plavo, Tamo je tvoje mjesto u vjecnom nezaboravu! bosilkamitrevska: Koga se lazam samata sebesi koga si veruvam vo lagata ja goltam tagata od toa utro osudena na osama... Za ovoj kratok zivot prikaznata e mala, zelbata go ubiva covekot od smrtta i besmrtniot se plasi. No, sega samo tvojata pesna e vazna taa r' ti vo sekoja pora od mojata koza. Tvojot lik blazen,nasmean lekuva i najbolen covek. Niknat cvekinja na karpi noke si zboruvaat so zvezdite... Rascveta tvojata cresa, vo utrobata tazna tajna krie. Se razminuvaat covekot i tagata, zaminuvaat vo tisinata za utre pak da se sretnat... Zirni niz klucalkata vlezi mi vo srceto, ako mozes, ako sakas... Vnatre ke najdes bolka,pustos. Kaci se na vrvot od planinata raspej se vo korijata... Pred tebe neboto se razvedruva sonceto se smee, pee so tebe. Nemoj,ne odi si... Sonceto zaoga ko tazna nasmevka se krie, nokta paga... na zapad go snema neboto...

357

ti zamina so nego. bosilkamitrevska: SENKA Vremeto minuva go meram so cekorite na senkata i sonot i javeto se pretvorija vo senka... Vo nejzinata siroka utroba se nazira mojot kosmar. Taa vecno ne pridruzuva... nautro mojata sovest ja razigruva navecer ostava luzni vo dusata. I sonot i javeto se pretvorija vo tvojata senka... Angelu preubav razbudi me kazi mi deka seto ova e samo son! CRESA Od pripekot na majskoto sonce vo edna ubava prolet, rascveta nad domot tvoj cresata tvoja natazena... Pusti granki izvieni od tezinata na rodot do zemjata svieni so raka covecka ne dopreni. Taka nazalena zaboravena, taguva i na vetrot stoi ceka da i zapees da ja pogalis so svojot nezen glas o, Angelu javi se bar za cas! : For the Angel who left us too soon You were my strenght,my passion Whit youre smile everything was easy One day all this gone to hell You left us..went in heaven and my heart went there with you I love your smile I love your eyes I love your face I love your soul,pure like a child I love YOU Now fly and sing my Angel Sing for us,sing for Her sing for your life when you were with us We will listen the songs that you gave us,when you were here

358

we will cry for that you're gone we live - like you we will be better - like you and we try to make that place better - like you want I know that youre looking us from heaven so I want to tell you only one thing,my AngelPeople will never forget you,and your songs and every good thing,which you have done! : ? , : , , , , ? , , . ? , , , , , . ? ?! , . ? , , . , , , . , , , !

359

 ? , ? , , , : ! , , , , , : .! ..... , ..... "" .... , ! , !!! ! ! ... ! , !!! !!! , !!! !!! , !!! a , , , . , , , , . , , - , , . , , . , , , . ,

360

 , , . , . , " !" Julia Dimitrova Radkova: ........ , , , . , , , , , . , , , , . , . , ? : (Nemas ni blagodaram Magiq). . , , ! 2007 ( ) Gromovi na dusa ! .... , ,, ! ! , , . .... .... , .../ , . ....e , -... , . ! . ! / , ... 16.10.2007

361

 Skype... :", , ! !"... , !... , , ! !, ... PINK ... IN MEMORIAM... , . . :" ?" ? ... / , .. , ... , ! , , ! , , ... , ... ... , ... ! , , - .... / , , , . , :"?". ... , , ! , , ., , , ! / , ! , - ! / , ! , ! , ! !

* * *

362

Sada nas mrze jo vie, rekla mi je Smrt tihim glasom stojei na pragu mojih odaja. Ko nas mrzi? Zato?, pitala sam je kao tek probuena. Pa, ima li neto na forumu? Piu li? Jesi li itala?. Imala sam puno posla u posljednje vrijeme, pa nisam dugo itala, a i ekala sam tebe, da itamo zajedno. A ta se desilo?, pitala sam je pomalo panino, jer zaista nisam htjela da nas neko mrzi. To to se desilo sa Toetom, obiljeilo nas je za itav za itavo nae postojanje. Jo jedna svijea se ugasila u mojim odajama. Ugasila se svijea jedne djevojke sa foruma. Jedne lijepe djevojke. Evo, samo to sam je uzela za ruku i odvela do novog prebivalita. Zaista, lijepa djevojka tamne, kratke kose, krupnijih oiju. Priljiva ak. Nisam imala problema sa njom za vrijeme naeg kratkog putovanja. Hm Mislim ak da bi mi mogla biti prijateljica, da sam ovjek. uvi opis tek ugaene svijee, brzo, ali sa napetou sam se nagnula i tada pred monitorima ugledala okirana i plaljiva lica, a ispred njih naziv teme : ODLAZAK VICARSKE. Tada mi se upalila lampica. Radmila. Radmila je sebe na forumu tako nazvala jer je tamo ivjela, a sada Smrt je zaista u pravu. Sigurno nas svi mrze jo vie. ~ Usnulo Sunce ~ Drage Moje Forumaice, Pre odprilike 10 minuta saznala sam jednu veoma tunu vest! Naa draga vicarska pridruila se naem dragom Toi na badnji dan ove 2008 godine.Vest je objavljena i u novinama.. Draga Radmila,nadam se da si srena ma gde bila..Uz Pedra i naeg nikad prealjenog Tou.. Uvek u te se seati.. Voli te Usnulo Sunce nijemijasno : ''posto danas putujem i nema me skoro mjesec danaSamo otvoren um prima mudrost,samo otvorene ruke primaju darove,samo otvoreno iskreno srce prima ljubav i samo drage osobe primaju ovu cestitku: SRETAN BOZIC OD SRCA ZELIM SVIM KATOLICIMA I OSTALIMA KOJI GA SLAVE 25.12. DA VAM BOG PODARI ZDRAVLJE;BLAGOSTANJE;SRECU I SVE STO SEBI I SVOJIMA ZELITE Neka Vam snovi postanu stvarnost,neka Vam zdravlje postane trajnost,neka Vas ljubav kroz zivot vodi uz sveti pozdrav: MIR BOZIJI HRISTOS SE RODI SVIM PRAVOSLAVCIMA KOJI BOZIC 07.01.2008 SLAVE A sada za sve Vas dragi moji: Kad sat stane u pola noci ruku Vam pruziti necu moci zato Vam saljem poruku ovu i ZELIM SRETNU GODINU NOVU...U novoj 2008 Vam zelim

363

more zdravlja,jezero srece i rijeku zadovoljstva,potok njeznosti, kisu ljubavi i nijednu jedinu kap boli i nezadovoljstva... Cuvajte mi se,voli i ljubi Vas Radmila'' ZA DJEVOJKE IZ SARAJEVA I OKOLINE-ZA 10-AK DANA SAM U SARAJEVU PA AKO NEKO ZELI DA SE VIDI SA MNOM BILO BI MI JAKO DRAGO A I TE BAKLAVE ME ZOVU POSALJITE MI SMS NA MOBILNI PA CU VAM SE JAVITI.BROJ CH MOBILNOG JE: +41 76 430 90 62 Pozdrav svima... Ovo je bila njena oprostajna poruka svima nama koju je napisala na forumu prije nego sto je otisla na vjecni pocinak.... Bila sam jedna od mnogih koji su imali priliku da upoznaju tu divnu osobu i da se pozdrave snjom prije nego je otisla... Draga nasa Radmila, ne brini cuvat cemo se, ali eto vidis koliko god se cuvali Bog za nas ima planove..... Znamo da te nas andjeo Tose docekao rasirenih ruku i pozelio ti dobrodoslicu....... Pocastvovana sam sto sam imala priliku da te upoznam..... Vjecno tvoja, nijemijasno.... ~ Usnulo Sunce ~ Plaem ve sat vremena. Ne mogu doi sebi. Mi smo se ule svakodnevno preko poruka,sve do 5 januara.Sve je bilo ok! Pitala me ta ima novo po forumu,kako preivljavamo dane.Poalila se poetkom godine da joj nije bilo dobro,kae jela pitu pa joj bilo loe i ona se prepala.Ne umire mi se jo ree i ja iz zezanja Nemoj i tebe da nosim na dui..Nasmejala se....Rekla mi je da ide na Jahorinu i da se videla kada je bila u Sarajevu sa nekim od forumaica..Bilo je lepo..Na Badnje vee i Badnji Dan nismo se ule..Danas joj poaljem poruku na bosanski broj i posle nekog vremena,tj 5 minuta zvoni mi telefon.Javim se a nepoznati muki glas Dobro vee ovo je broj pokojne Radmile..Ja Kako pokojne? Radmila je umrla na badnji dan.Ovde njen otac. Znam samo da sam rekla da sam u oku,izjavila sauee,poela da plaem,izvinila se to plaem..Pitala da li mogu da ga pozovem nekad da pitam kako se desilo..On je meni rekao moe..Mi ivimo u inostranstvu..Imala je ona dosta prijatelja i iz Beograda cele EX YU vest je objavljena i u Politici i u drugim novinama..Nita dalje nisam razumela samo sam pitala Gde se to desilo i kako..Rekao je Na Jahorini Infarkt! Nije hteo da ita poruku samo je eleo da mi javi..Eto! majka : NEKA JOJ LAKA ZEMLJA...NEZNAM JE, ALI OVDE JE POSTALA MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ.JAKO MI JE NEDOSTAJALA OVIH DANA,ZNALA SAM DA JE U BOSNI KOD SVOIH,DA JE NA SKIJANJE...ZNALA SAM I DA SE TREBALA VIDETI SA NASIM CLANOVIMA...MOZDA JE HTELA DA SE OPROSTI OD NAS,NEZNAM...DOGOVORILI SMO SE LETOS DA ZAJEDNO ODEMO U KRUSEVO NA NEKOLIKO DANA...NIJE HTELA DA SAMO NA KRATKO BUDE SA TOSETOM....ETO TA ZELJA JOJ SE ISPUNILA... POCIVAJ VO MIR...MOJA DRAGA PRIJATELJICE...SADA IMAMO I TEBE DA PAZIS NA NAS...

364

*anna*: BOZE DRAGI JA NE MOGU DA VJERUJEM... SVA SE TRESEM.. JOOJJ RECITE MI DA NIJE ISTINA !!!!!!!!!!!!!!!!! NEMOGU DA PRESTANEM DA PLACEM... PA PRIJE NEKOLIKO DANAS SMO SE UPOZNALE SJEDILE SMIJALE SE.. SLIKALE.. BOZE MOOJJJ STOOOOOOO !!?????????? ZASTO BOZE DRAGII !!????????? BJESNA SAM NIJE MI JASNO !!!!!!!!!!!!! ANDELE NAS CUVAJ JE ZNAS I SAM KOLIKO TE JE VOLJELA !!!!!!!! ASTRA: Nema te sa nama, ali si u vjecnosti zauvijek! Ovo je znak, to vjerujem.. Otisla si za Badnjak, otisla, zaspala.. Sigurna sam da to znaci da si otisla u Raj... Uzivaj u najljepsem svijetu, u najljepsem daru Bozijem, sa andjelima.. Uzivaj.. Vidimo se jednom!!!Neka te Bog cuva, neka ti salje andjele svoje! A Tose neka ti pjeva, pjeva i gleda nas sa tobom! Volim te crna moja!! Usnulo sunce , znas li gdje je ukopana? Zeljela bih da je pozdravim posljednji put na ovom svijetu...Da joj odam pocast...Ja i sve cure.. Krusevo: POCIVAJ VO MIR DRAGA MOJA NEMAV PRILIKA TA TE ZAPOZNAM, NO ZNAM DEKA SI BILA POLNA SO LJUBOV STOM SI BILA NA OVOJ FORUM. EDINSTVENO NA STO TI ZAVIDUVAM E DEKA SEGA STE ZAEDNO SO MOJOT NEPREBOL. kysh : Neopisivimo mi je ao.... Iako ju nisam poznavala osobno neizmjerno mi je ao jer se ipak radi o lanu nae obitelji... Pokoj vjeni njenoj dui...neka bude sretna u Toinom zagrljaju... TeSakame : Nisam je poznavala,ali ovo to se dogodilo je strano...Nije ni udo to sanjam smrt...O moj Boe,uvaj je...Neka bude sretna gore...S Toom ASTRA Zasluzila si da ti pjesmu posvetim Zasluzila si i mnogo vise Ali sada ne mogu nista osim tuge da osjetim Pa ti ove stihove pisem 365

Ko bi rekao da te nema sa nama Da ces na Badnjak otici Da ces otici na sveti dan sama I u vjecnost pobjeci Sada si na nebu sa njim Sada si nasmijana kao i onaj dan Koliko zelim da te zagrlim Pa nek mi kazu da sve je san Nadam se da si mu rekla sve Da ga volim najvise Da se molim za njega svaku noc I da cu vam jednom u vjecnost doci Ovo nije posljednji pozdrav To zelim da znas Jer ti si u vjecnosti sada A ja u zivotu koji je laz Vidjet cemo se opet jednom A ti cuvaj osmijeh stari Budi sretna tamo gdje si I za drugo nista ne mari A sada spavaj lijepo Rado Zivis u mojim ocima Pusti dusu neka ide I neka u miru pociva moonlight O Boe...ve se par dana pitam,a pogotovo danas cijeli dan to je s njom, zato se ne javlja...eto zato...mirno poivaj draga vicarska, utjeha mi je to si sad sa Toom u vjenosti, zagrli ga vrsto i za nas...zauvijek u naim srcima...sigurno sjedite nasmijani na oblaku, a Toe ti pria kako je na nebu... gdje cvijee ne vene, suze ne teku i prijatelji ne odlaze... Lelly Ne,zaista ne mogu da vjerujem i neu da vjerujem....kao da je sada gledam,onako lijepu,vedru,nasmijanu,punu ivota i pozitivne energije koju je irila naokolo....toliko smijeha je bilo onoga dana,nismo se nikako mogle rastati,kao da je maximalno produivala svoj boravak i ostanak sa nama...Drago mi je to smo provele nezaboravan dan zajedno,vjeno e mi ostati urezan u sjeanju,nikada te neemo zaboraviti Rado naa....Ula si u naa srca iznenada i ostala tamo zauvijek... Kako sam se samo radovala ponovnom susretu sa tobom,oekivala sam da nam se javi ovih dana i da ponovimo izlazak,da se opet smijemo i sa sjetom priamo o naem Toi...Toliko si ga voljela,sa toliko emocija si priala o njemu i nadam se da e mu prenijeti sve nae emocije i osjeaje,sve nae poruke,da e mu prenijeti koliko ga volimo....Zavoljele smo i tebe Rado naa i jo uvijek sam u oku i ne mogu da vjerujem da nema vie onog tvog gromoglasnog smijeha,da nema vie one pozitivne energije koju si nam davala....moju tugu si

366

uspjela pretvoriti u radost,dala si mi neke nove smjernice za ivot,jer ti si unato svojim padovima i gubicima ustala kao fenix i gledala oima punim budunosti....Bila si zaista nevjerovatna i toliko pozitivna i hvala ti drugarice naa,hvala ti za svaki trenutak koji si sa nama provela! Sada si napokon kod svog ljubljenog,sada si i kod naeg Anela i odozgo nas gleda i smijei nam se...Nadam se da si napokon nala svoj mir i svoju izgubljenu sreu....Poivaj u miru mila...i srest emo se opet nekad i negdje....kada za to doe vrijeme...Ostae nam uvijek u prelijepom sjeanju,neemo te zaboraviti!!!! P.S. Nadam se da emo uspjeti saznati gdje je pokopana i da joj odamo zadnju poast i pomolimo se za njenu duu.... A slika na alost nemamo,jer su sve ostale zabiljeene samo na njenom aparatu....slikala nas je sve vrijeme,bila je tako vesela,tako sretna....Rekla nam je da e nam slike dati na sljedeem izlasku,ali naalost,taj izlazak nikada vie ne doekasmo.... nikita12su ne mogu da verujem...zaista..pre neki dan sam pomislila na nju,i bas razmisljam da mi fale njeni postovi... ne poznajemo se,ali valjda je to ovaljubav koja nas je spajala na ovom forumu.. draga radmila,pocivaj u miru..sada si sa nasim Tosicom.. zaista sam u soku... splianka-sanjarka Draga Radmila, teko mi je to to ovdje uope piem......... Potresena sam i ne znam odakle da kaem, i napiem...... Poivala u miru...... R. I. P. drago milo U jednom postu Radmila kaze: srce ce mi opalit od tuge...za Tosom...da li je Tosina smrt uticala da nasa draga Rada umre od tuge...ja mislim da..srce osetljive duse nije izdrazalo...Pocivaj u miru Rado ...sad si sa svojim dragim Tosom seljankasaproplanka draga Radmila, nismo se nikada upoznale,ali ja sam te svejedno mogla vidjeti,toliko si nas sve tjeila i gurala naprijed....... kau da najbolji odu prvi... neka ti je laka zemlja,sekice... nejra Ja stvarno ne mogu da vjerujem...imala je cijeli zivot pred sobom...bila tako vesela i nasmijana uprkos tome sto je zivot nije mazio...nikada necu zaboraviti kada je rekla da bi joj bilo draze da je ona poginula umjesto Toseta...samo da je on jos tu... Najdraza moja Rado, zauvijek u mom srcu ostaju urezani svi trenutci provedeni sa tobom, svi osmijesi...cuvam te u srcu, tamo odakle te niko ne moze uzeti.....volim te mila moja, pocivaj u miru... P.S. ja sam sigurna da cemo uspjeti saznati gdje je ukopana Rada i otici joj na grob....

367

*anna* Ponekad je dovoljan samo tren da zavolis nekoga... ponekad za neku osobu ne treba ti mnogo da je upoznas..... dovoljno je da ima ono nesto i da ti legne na srcu.. meni je bilo potreban samo jedan njen osmjeh onaj topao zagrljaj i brizan pogled da zavolim tu djevojku. Tako malo sam znala o njoj i ona o meni a otovrile smo srca jedna drugoj.. ponasala se kao da se znamo cijeli zivot. Taj dana kad smo se upoznale slucajno upoznale izgledao mi je kao najkraci dan u mom zivotu sati su trcali jedan za drugim nismo ni primjetile da se smijemo vec satima sto je za mene bilo nemoguce ...bilo je ljepo se podsjetiti tog osjecaja potisnuti tugu i opet se nasmijati nisam odavno.... trudila sam se i mnogi su se trudili da mi stave osmjeh na lice i nisu uspjeli a eto njoj je krenulo za rukom. I kao da mi je nesto govorilo da njoj mogu vjerovati.... nije mi se islo tog dana kuci htjela sam jos ostati imala sam osjecaj da bi mogla sanjom danima ispijati sok od narande i prepricavat sve zgode i nezgode naseg andela pricat o zenskim i muskim temama ... na sve imale smo komentar .... ponasale smo se kao da smo same dok su ljudi setali oko nas i zagledali nas.. hrpica djevojaka zamor osmjeha nekih cudnih poza ponasale smo se kao da smo holivudske zvijezde svaki nas pokret je slikala kao da je htjela da nas zapamti u svakom pokretu da nas ima kod sebe i kad nismo tu. I neznam zasto me je ovaj val tuge opet zahvatio... zasto placem za osobom koju sam tako kratko poznalava zasto ne mogu da prihvatim da se vise necemo vidjeti da joj vise necu sjediti u krilo.... da me vise nece zagrliti reci mi vise ni rijec.... stalno je ponavljala da smo preljepe da smo divne.... a kakvu je tek ona prirodnu ljepotu imala.. a tek srce za koje sam misliala da je dovoljno snazno bar je tako izgledalo na licu joj je pisalo da ima snage sve izdrzati divila sma joj se na tome, a ipak nije nije tako bilo ipak to srce veliko nije izdrzalo.... toliko toga imam da joj kazem...da joj ispricam.... a nije mi dalo vrijem nisam stigla sve joj reci... ne sjecam se ni dal sam joj rekla zbogom kad sam odlazila samo sam joj mahnula rukom i rekla vidimo se..na sta mi je odgovorila vidimo se... i opet onaj smjesak... i trebalo je biti tako... trebale smo se vidjet opet..... i nije pogrijesila a nisma ni ja kad sam joj to rekla.. vidjet cemo se mi jos jednom... znam da me cuva mjesto gore na nebu jedno mjesto izmedu andela i sebe..... I neznam dal da je zalim sto joj se zivot ugasio tako brzo ili da joj zavidim sto kraj sebe ima najljepseg andela.... mozda bi se vise brinula za nju da je nekom drugom vrijemenu otisla i mozda bi je vise zalila al sad kad znam da je gore sa najljepsim andelom nemam zbog cega da se brinem kako je .... voljela ga je svim srcem mi smo to znali a znao je i on... sad kad je kraj njega on ce joj pjevat svoje pjesme a ona ce se smijat kao nekad sa nama.. i znam da ce povrmeno da bace pogled na mene i znam da ce mu reci sve ... koliko ga volim... znam da ce mu ispricat sve koliko ljubavi na svijetu zivi samo zbog njega. I n eznam zasto placem dok pisem ove rijeci o njoj...ona nebi zeljela da suze krase moje lice vec osmjeh... rekla mi je da imam lijep osmjeh zasto ga onda od nje skrivati zasto onda na ovo tuzno lice ne stavim osmjeh to je jedino sto joj mogu sad pokoloniti to je ono najmanje za nju sto mogu uciniti. Znam jednu goru stvar od smrti jedan ruzniji osjecaj od osjecaja da te nema vise na zemlji a to je zaborav... i ziv covjek moze biti mrtav ako niko na njega ne misli ako mu niko ne poklanja ni minutu srece i radosti ako nema nikog kraj sebe kad je tuzan.... a ja znam da nasa Rada nikad nece biti zaboravljena.... nikad nece biti sama...zivjet ce u uspomenama !!! Nikad necu dopustiti da umre !!! Rado volim te ...... Iako ti to nisam stigla reci sad ti govorim i znam da nije prekasno jer rekla si mi da i oni na nebu sve cuju i vide !!! Dovoljno je samo da kazes na glas !!! Da pomislis na tu osobu i ona je vec kraj tebe ne vidis je al je mozes posjetiti !!! Ljubim te !!

368

LJEPO SPAVAJ PRIJATELJICE MOJA !!! Gocac Dragi Radmilini prijatelji, svi oni koji su je upoznali i svi oni koji je nisu upoznali, ovdje je Radmilina sestra Goranka sa familijom. Izvinjavamo se da Vam se tek sad javljamo, ali nismo mogli smoci snage, da Vam se javimo. Iz dubine nasih dusa ispunjenim velikim bolom i tugom zelimo da Vam se duboko i sa velikom cascu zahvalimo za vase tako iskreno saucesce, za tako tople rijeci sa puno utjehe i za tako iskrene molitve za nasu Radu. Mnogo Vam hvala! Mnogo smo ponosni na nasu Radu, na njen duh i njeno srce, koji su toliko ljubavi i topline dali i davace vjecno ljudima koje voli, njenim prijateljima i cak ljudima koje nije znala, kojima je davala utjehu i snagu u mnogim momentima u kojima je sama trebala utjehu. Ponosni smo na nasu Radu, da je za tako kratko vrijeme tako puno ljudi upoznala, i toliko puno ljudi su je za tako kratko vrijeme u svoje srce primili. Jos jednom Vam bezkrajno hvala, sto toliko mislite na nju, sto se nje toliko sjecate i sto se molite za nju. Za sve one koji bi mozda zeljeli da je posjete za 40 dana, zelimo da Vas obavjestimo, da 40 dana tacno od 06.janura pada na 14.februar (cetvrtak). Prvo smo to mislili da ce biti 16.februara, posto je subota i mnogi ne rade subotom, ali saznali smo da se pomen za 40 dana ne smije odrzavati poslije, moze samo prije. Tako cemo povodom 40 dana nasu Radu posjetiti dana 09.februara (subota) u 10 sati na mjesnom groblju sela Stari Dulici, opstina Gacko. To ce biti takoder objavljeno u naredni ponedeljak u novinama (Avaz, Vecernje Novine i Politika). ASTRA Nijemijasno i majka , su me zamolile da napisem nesto o nasoj Radmili, da bi to stavili u knjigu.. Nadam se da ce vam se svidjeti.. LJUBAV SVA VRATA OTVARA-to nam je Tose pokazao,mi treba samo da ga slijedimo i nastavimo njegovim putem... , rekla je i otisla zauvijek sa nasim Tosetom, nasa draga Radmila... Koracala je snaznim koracima prema nama, sa osmijehom koji je obasjavao sve.. Crna, jaka kosa padala je na njeno bijelo i lijepo, izrazajno lice.. A drage oci, odavale su vedrinu u njenoj dusi i srcu.. U toku njenog dolaska, ja sam palila svijecu za Toseta, podigla sam se i pogledala je pravo u oci... Pruzila mi je ruku i cvrstim stiskom se pozdravila sa mnom.. Bila je puna samopouzdanja i zracila je pozitivnom energijom..Dok smo isle prema kaficu u Skenderiji, pitala nas je gdje moze naci Tosetove CD-ove, jer zeli da ih kupi svojim prijateljima.. Bila je sigurna da ce se njeni prijatelji obradovati kada vide njene poklone, a ni slutila nije da ih nikada nece dati... I kroz pricu smo sjeli u obliznji kafic, u Skenderiji... Ona, onako nasmijana pitala nas je da li pusimo i da li nam smeta ako zapali.. Naravno, nije nam smetalo... Ali meni je zapala za oko ona cigareta u njenoj ruci.. Nisu se slagale, nisu pristajale jedna drugoj, nikako.. Imala sam osjecaj da od svih briga i tuge pusi.. I kasnije sam saznala kroz njenu pricu, da je 369

stvarno tako... Pricala nam je o svom zivotu, o velikoj ljubavi koju je izgubila.. Pricala je o svemu, ali najvise o Tosetu.. Govorila nam je kako joj je on vratio zivot, kako joj je pomogao da tuga bude manja.. Pomogao joj je da nastavi zivjeti, a onda otisao i ostavio jos vecu prazninu i bol nego prije... TOSE JE JEDAN I JEDINI , ORIGINALAN I NEZAMJENJIV! Smijala se... Ali u dubini duse, osjetila se bol, tuga i dva neprezaljena bica.. Stalno na je govorila da zeli ici u Krusevo, da zeli u Krusevu pronaci neke odgovore, da mora mnogo toga rascistiti sama sa sobom... Slikala nas je stalno... Zeljela je da ima uspomene na nas, zeljela je da uvijek bude sa nama... I bice.. Zauvijek sa nama, u nasim srcima.. Nasa Radmila nas je pozdravila rijecima: Vidimo se kad se vratim sa Jahorine! Zelim sa vama da uradim jednu humanitarnu akciju, zelim da osjetim tu srecu i velicinu kada nekome pomognem! I nikada se nije vratila... Nije se vratila nama, ali jeste Bogu... Otisla je u vjecnost, za svojom vjecnom ljubavi i za nasim dragim Tosetom... Otisla je tamo gdje cemo i mi svi jednom... A nama ostaje uspomena na nju, njenu ljepotu i veliku dusu, na njenu hrabrost i borbu.. I ostaju nam njene rijeci: NA POCEKU I NA KRAJU SVEGA OSTAJE DA LEBDI KRIK I SAMO JEDNO JEDINO PITANJE-ZASTO SI BAS TI MORAO TAKO RANO OTICI,ZASTO NAS BOG KAZNI,ZASTO NAM BAS TEBE UZE,ZASTO BAS TEBE??? nijemijasno Duso moja, Evo nas veceras na tvojoj temi.... Nebrini, zazivit ce ova tema kao sto ces i ti vjecno da zivis u nama. Pojavila si se na tren u nasim zivotima, u ovom cistilistu dusa nasih.... Ostavila si najsjajniji trag mila nasa prijateljice... Na nebu si jos jedna najsjajnija zvjezda odmah pored zvjezde naseg andjela... On nas je spojio... A nismo ni znali da ces od svih nas bas ti biti ta koja ce imati privilegiju da ga prva vidi od svih nas.... Drugarice moja, ponosna sam sto sam te poznavala i sto je bas moj post bio poslednji koji si napisala prije nego sto si otisla na daleki put u vjecnost..... Sretnice jedna.... Jos malo pa ce proci ovaj danasnji dan... Evo nas tu smo pored tebe.... Drzimo te za ruku, dok nam brises suze, kao sto si uvijek cinila.... Draga nasa Radmila, poljubi nam andjela u ime svih nas...(voli on poljubce i da ga se bakna stalno, sigurno se nece buniti kada ih dobije odjednom 7000) A i ti moras da se strpis dok te svi izljubimo, vidi koliki je red...... Mila nasa Rado......Nikada te necemo zaboraviti..........

370

Nijemijasno: Prijateljice nasa mila, Hvala jos jednom si nam bila svjetlost mudrosti koja nas je danas vodila na pravi put... Dovidjenja najdraza nasa... I nebrini, dok je nas, tvoja tema ce da postane jako aktivna..... Znamo da si uvijek uz nas, kao i nas andjeo sto je..... Ljubimo te najvise.... azizor: Draga Radmila... Zelim reci da se iskreno nadam da ti je Tose pevao za tvoj rodjendan, negde u nebeskom rajskom vrtu, jer verujem da je za tebe to najlepsi rodjendanski poklon i da si srecna. Postao/la majka dana sub vel 02, 2008 1:35 am TVOJA ZELJA BICE SPROVEDENA,NECEMO NIKADA ODUSTATI,SAMO NAM DAJ MALO VREMENA... nijemijasno: NA DANASNJI PRAZNIK JE I MJESEC DANA OTKAKO JE NASA RADMILA ZAKORACILA U BOZIJE CARSTVO... Draga nasa Radmila ovde na temi koju si ti pokrenula postavljam ti ove stihove na danasnji dan... ivot tee, prolazi ivotni vijek, Dani su ovjek, a ovjek je slijep. Njie se klatno staroga sata, ivot lagano zatvara vrata. Tek to si krenuo, ve si pri kraju, Sve blie raju. I svako zrnce pjeanog sata Bjei, ba, iz inata. Suza za dusni dan... Svaka je ista I blista. Pada Iz oka Bez skoka. Brzo se Sui, Ali dugo Ostaje U dui. Milan Radi

371

Falis nam Rado nasa........ Sheeba: ZVIJEZDA VODILJA Zato je tako moralo da bude kad svojim odlaskom otvorio si mnoge putove tuge. Svjetlost, tvojih oiju sjaj spojio je nas male ljude u tvoj zagrljaj. Osmjeh na tvom licu, iskren i drag ostavit e u mom srcu neizbrisivi trag. Aneo te pozvao i ti si se odazvao, nesebino i njemu svoju ljubav si poklonio. Skromnost poput tvoje moja dua ne poznaje, uvijek e moja suza tebe da oplakuje. Bez tebe vie nita nee biti isto, jer samo tvoje srce bilo je iskreno i isto. Kad pogledam u nebo ja pomislim na anela, ti si moja nada moja zvijezda vodilja. SNJEANA AGU

372

* * *

Kada je Toe umro, mnogo toga sam proitala o tome kako su ljudi reagovali, kako su se osjeali Trudili su se opisati rijeima bol i tugu, i pisali su i pisali, vjerovatno jer su bili ubijeeni da ne mogu doarati rijeima razmjere svega toga. Nakon odreenog vremena, poeli su komentari i sve uestalije reenice poput : Zamiljau da je on na turneji i da e se zadrati dui period, tako mi je lake. Zaista, nema nita ljepe kada ovjek ima svoj svijet u kojem ivi i koji ga ini sretnim. Pa, tako ak i ja. Imam svoj svijet i u njemu svoje prijatelje. U njemu u da doivim stotu sjedei na verandi sa Smrti i gledaemo jedna drugu. Ja njene zelene, a ona moje smee oi ukraene borama smijalicama oko istih. Oito nisam jedina koja ima svoj svijet, imaju ga i forumai. I drago mi je zbog njih. Iako kau da je bolja najgora istina od najslae zablude, ne bih se sloila. Kome moe koditi neija srea, zasnovana na neem to nikoga ne vrijea? Mata i ljubav ine uda. E pa evo jedne lijepe prie o ljudima, koji su da bi se spasili tuge stvorini jednu kraljevinu. Kraljevinu u kojoj vlada ljubav, mir i srea. Dance: Kraljevina Toeslavija Glavni grad: Toevo Zastava

Himna: Pratim te Dan kraljevine: 25.01. Sveana zakletva: Danas kad postajem Toseholicar dajem asnu toseholicarsku rijec da u marljivo uiti i raditi

373

i biti dobar podanik. Da u voljeti nau samoupravnu domovinu KRALJEVINU TOSESLAVIJU Da u razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Kralj TOSE Da u cijeniti sve ljude svijeta koji ele slobodu i mir.. Zivio nam Kralj TOSE! KRALJ: Toe, naravno... KRALJICA MAJKA: teta Ljiljana Petrovi ANEO UVAR KRALJEVINE TOEVO: Radmila Premijerka: Sanja_kt Koordinator svih ambasadora: Azizor Zamjenica koordinatora svih ambasada: nijemijasno Zamjenica zamjenice koordinatora svih ambasada kada bude na neplaenom dopustu: Samo ja (Magdalena) Savjetnica za pravne i odvjetnike poslove svih ambasadora: Almari Ambasadora za Nizozemsku: Elena Ambasadora za Crnu Goru: Biljana - pomonica: Ickica Ambasadora za Hrvatsku: Anja - pomonice: Iva_777, Rency, Forumaica, Sanja_Kt, Visonni, Sarah, Nixa 007, SingSong Ambasadora za BiH: Meri - pomonica ambasadora za BiH: ToseTheAngel Ambasador Srbije: Usnulo sunce - Prvi sekretar: nikita12 - Drugi sekretar: floras - osoblje ambasade: Jovana 2991, Joe_C, Kayolina, NS58 Ambasadora za Njemaku: Letei medvjedi - Zamjenica ambasadorice Njemake: Sejla-minhen Ambasadorica za Sloveniju: Cristy - pomonice: lina88, slo.pio., *angel*, Mirjam, Drejch, pinapana1 - Prvi sekretar ambasade Slovenije: ines87 - Drugi sekretar ambasade Sloevnije: From_Slovenija Ambasadorica za Makedoniju: Elena10 - Glaven sovetnik po socioloski prashanja i kontakti so nadvoreshniot svet vo Ambasadata na Makedonija: IVANCE - Prvi sekretar ambasade Makedonije: PiScEs - PR ambasadora Makedonije: kruevo - Savetnik za kulturu Ambasade Makedonije: natasa_okaidi - Konzul Ambasade Makedonije: katence - Zamenik Konzula Ambasade Makedonije: Maja_MKD

374

Ambasador Poljske: admh - Prvi sekretar ambasade Poljske: yenne Ambasadorica za Austriju: Garfilijada Ambasadorica za Australiju: Snezzy Ambasadorica Amerike: jasnadm - Konzul Amerike: raindrop26 Ambasador za Norveku: Nordic Ambasadorica za Italiju: sanjiva Ambasadorica za Bugarsku: julija Amabasador za Beograd: katarina_rina Ambasadorica za Split: Ledena Ambasadorica za Rijeku: Mirtach Ambasadorica za Vukovar: Kate-Vu Ambasadorica za Slavonski Brod: *nina* - Prvi sekretar ambasade Slavonskog Broda: obozavam_Tosu Amabasadorica za Slavoniju: Persil Ambasadorica ljubavi: Sunshine baby Ambasadorica mira: Kikica Ministrica vanjskih poslova i slubena osoba za odnose s javnou svih ambasada (PR): Samo ja (Magdalena) - pomonica slubene osobe za odnose s javnou (PR): angeltose - Slubena osoba za odnose s javnou (PR) za humanitarne akcije: Sonj4e Ministrica unutarnjih poslova: TeSakame Ministrica kulture i obrazovanja: Sweetkana Ministrica sporta: Malena1901 Ministrica turizma: Nella Ministrica financija: sanda - Glavni blagajnik: Selesta - Drugi blagajnik: SandraCe Ministrica za ouvanje okolia: Kysh Ministrica zdravstva: Despina.mk - Glavni kardiolog i psihijatar: toe_u_srcu_4EVER Borac protiv korupcije: Almina Predstavnica maloljetnih: Ima li dan za nas Predstavnica punoljetnih: SPLIANKA Fini predstavnik naroda: pulcinella Slubeni zastavar: Is_this_love Slubeni uvar peata: Ivance Slubeni simultani prevoditelj: Anna1 Sluebena zamjenica slubenog simultanog prevoditelja: ivakoc Slubeni novinar: milka Slubeni tekstopisac: nijemijasno Slubeni politiar: Dance Slubeni Kraljevski fotograf: Urshy - pomonica slubenog Kraljevskog fotografa: MalaJana - zamjenica slubenog Kraljevskog fotografa: Shansa05 Slubeni slikar: leki Slubena predstavnica glazbenih nada: Cherry Slubeni muziar: Avangard Slubena predsjednica drutva pjesnika: crna333

375

- pomonica slubene predsjednice drutva pjesnika: maca Slubeni plaeni zabuant: Kayolina Slubena osoba za pronalaenja dobra iz "U svakom zlu, neko dobro": hard_tears Slubeni mirotvorac: Kreimir_20 Slubena trenerica aerobika: tenchy Slubeni potar: Munja Slubeni strunjak za vina: TanjaM Slubeni DJ: stagli_zd Ceremonijal majstor za organizovanje zvanicnih prijema u svim ambasadama: Spliankasanjarka - pomonica ceremonijal majstora za organizovanje zvaninih prijema u svim ambasadama: aMilica - pomonik slubene osobe za pripremanje proslava svih ambasada: kdesa Ceremonijal majstor za cvjetne manifestacije: ttania Glavna koordinatorica za humanitarne akcije: platonska ljubav Glavna direktorica humanitarne organizacije: Lina63 Glavna kuharica: toseonce - pomonica glavne kuharice: Sogancic Glavna vrtlarica u Toevrtu: bojana1977 - pomonica glavne vrtlarice Toevrta: Maja_bgd Glavni zabavlja na vanim drutvenim dogaanjima: Malecka (povremeno) Glavna glumaka uloga: glumica Glavni provodazija i maticar za brakove sklopnjene u Tosevu: eli_mali Glavna bibliotekarka: _princes_ - pomonik glavne bibliotekarke: Maiia ef caffe-a "Toetova Planeta": Daentschi Maskota FanCluba : fallen_angel, Kikica BODYGUARD te ministrica za dravnu sigurnost i uvanje dravnih tajni : Majka Elitna majina bodyguard jedinica: - Prvi bodyguard: Snjeana368 - Drugi bodyguard: Did@ - Trei bodyguard: Joey - etvrti bodyguard: *anna* - Peti bodyguard: milas_lacrymosa - esti bodyguard: Moonlight - Sedmi bodyguard: suziana - Osmi bodyguard: Bocky026 - Deveti bodyguard: Ledena1991 - Deseti bodyguard: jo jedna splianka - Jedanaesti bodyguard: Pokahontas Voa elitne jedinice Bodyguarda: Claudio14 Vojni atase: drago milo Specijalni agent za tajne operacije: Luda_mala 88 Kraljevska garda na ulazu u Kraljevstvo: stefano81 i Suza_Zg Poasni graani: Antonija ola, Miroslav Rus, sunce moje

376

Slubena dijagnoza svih stanovnika Toeva: Neizljeiva ljubav prema Toevu Slubeni lijek: Forumcilin Slubeni naziv Naroda Toeslavije: Fanto (muki stanovnici) i Fantoice (enske lanice) Slubeni pozdravi: Noktoe (laku no) i Utrotoe (dobro jutro) Slubene zapovijedi: 1) NIKAD NISTA NE OSTAVLJATI ZA SUTRA 2)SIRITI LJUBAV 3)TVOJE MALO ZA NEKOGA JE VELIKO-(humanitarni rad) 4) KAD SLUSATE (CITATE) DRUGE, UVEK CE TE NESTO NOVO NAUCITI 5) KAD SAMO PRICATE (PISETE) NISTA NECETE NAUCITI, JER TO STO PRICATE (PISETE) VEC ZNATE. Slubeni dan alosti Kraljevine: 16.03.2008. (svaki 16.u godini) U ime cijelog svijeta i Tose Proeski Fan Club-a dodjeljujemo mu zvjezdu Hollywood walk of fame. Zasluzio je da njegova zvjezda zauzima posebno mjesto na najpoznatijem setalistu na svijetu Bulevaru u Holivudu!!! Cijeli svijet mu je zvanicno dodjeljuje!!!

Dragi moji andjelcici, Rekao sam da cu da se potrudim da se cesce javljam pa odlucih da vam se javim opet. Da znate da cu uciniti sve sto zelite, samo mi nemojte biti tuzni, molim vas... Nekada neznam kako da vam ugodim, placete kada nisam tu, placete jos vise kada se javim...Nekada mi je tesko da Vas razumijem, iako pokusavam da shvatim ali neide nikako... Pitam se, mozda je do poklona za valentinovo, jer sam se bas potrudio da bude orginalan. Znate da od mene i nemozete dobiti nista sto nije sa djelicem moje duse... Jer dusa ste duse moje.... Osjetio sam da vam se poklon mnogo svidio i da je to najljepsi poklon za valentinovo koje ste dobili ikada. Znam jer tih dana su stalno padale kise, koje nikako da stanu. Znao sam da sam ih ja uzrokovao.Dragi moji zar nije ljepse da me stalno grije sunce? A vi ste ti koji uticete na vremenske prilike ovde kod mene. Iako volim kisu nekada zna da lije ko iz kabla, pa pocne da nervira ljude oko mene. I onda i ja jadan se priklonim masi, jer me boli sto pate kada negrije sunce... Dragi moji nemojte pretjerivati, da nebude ko u onom mom vicu o medi i papagaju, kada je medo na kraju shvatio da ipak nemoze da leti... Hahahaahahaha svaki put kada se sjetim tog vica ja se smijem ko lud....Uh...izvinjavam se...(ona moja ruka na ustima, obecavam necu vise)

377

Vidite da cinim sve samo da vas nasmijem... Znate sta mi nije jasno? Neznam ali stvarno neznam sta se vi svi ovoliko pitate? Bezveze rasipate energiju na pitanja na koje ce svako od vas dobiti odgovore jednog dana kada dodje vrijeme za to.... Zivite zivot punim plucima, sadasnji trenutak, jer sve sto ode nizvodno vise se nevraca nikada.... Stoga nemojte traciti vrijeme. Bas mi je drago sto ste poceli da se informisete o mojim korjenima. To mi je velika cast. Vidite kako sam bio zaboravio na mog djeda koji je bio glumac... Hehehe, ima toga u krvi, ima... Doduse ja sam imao sporednu ulogu u jednom filmu, ko zna u kojem smjeru bi se to razvilo da nisam morao da odem... Lijepo je se sjetiti mog djeda. Hvala vam na podsjecanj.. Moj grad je ubavina jedna jelda? Vidim da ste iskopali dosta toga i opet kazem : ja sam preponosan na vas mili moji.... I nemojte da se nervirate nikada ni zbog koga. Rekao sam Vam prosli put da neko uvijek baca kamen na slavuje... I tu nema ravnoteze, kamenja je uvijek jako puno oko nas, a slavuji su rijetki. Vi samo nemojte nikada dozvoliti da utihnu pjesme slavuja, ni da te prelijepe ptice neko ikada ukalja.... Imati slavuja koji ce vam svako jutro zapjevati ispod prozora je blago nevidjeno... Jos zamislite kako ustajete sa najdrazom knjigom u rukama dok vas njegova pjesma zove da izadjete u vrt.... Nisam mislio na knjigu o meni koju pisete. Cujem da je pri kraju... Znate kako mi srce igra u grudima? Znate li vi ikako drugacije nego da mi stalno priredjujete iznenadjenja? Ja sam mislio da cete polako vremenom da shvatite da cete ipak knjigu pisati o nekome drugom. Npr: Imate jako puno ljudi koji bi bili sretni da budu spomenuti u knjizi, i kojima je potrebno da se spomenu u knjizi,a ne ja... Nemojte molim Vas da me isticete, molim vas... (evo kleknuo sam na koljena) Slazem se samo u slucaju ako cete zbog mene se vi osjecati fino i ako necete plakati. Eh onda sam uz Vas.... Meni je bas drago i pocastvovan sam sto obilazite moj dom, moj grad. Ali cemu suze mili moji? Zar mislite da ja mogu da nestanem tek tako? Ima li smisla da ja isceznem i da me nema nikada vise?... Dragi moji zapamtite da su djelici mene u svakom od vas i da dok disete svi vi, disat cu ja kroz vas.... I na kraju krajeva uvijek ima ovaj nacin komunikacije, ako slucajno zakazu znaci prepoznavanja i znakova. Samo me potrazite ja cu odma da vam se javi... Ako vam se nejavim odmah znajte da moj nadlezni upravo tada spava, pa nezelim da ga budim dok suskam hartijom koja se nalazi iznad njegove glave... Znate moram da krijem od njega da vam pisem, jer ako skonta da je to ovako cesto radim moze da me vrati nazad. Ali ja jos uvijek ovde imam posla, tek sam dosao...

378

Znate sta trenutno radim. Pravim za svakog od vas nebeske kuce. Znate da ja volim da gradim rukama i nikada me nije bilo sram, pogotovo kada je nesto ovako u pitanju. Uvijek imam pomoc oko svega... Malo smo stali ovih dana zbog ovih silnih kisa koje nas ometaju (tako da sam vas zamolio da mi malo izadjete u susret, neka nam malo grije sunce moze li?) Evo poslat cu vam koliko god treba nasmevki, samo mi ispunite tu zelju Toliko vas ima, tako da nigdje ne zurim, dok svima vama napravim dom... A svaki pravim sa takvim gustom i uz nase pjesme... Ako vas zanima koliko je kuca izgradjeno do sada, pogledajte u nebo. Vidjet cete ih jako puno, ali uvijek ima jos da se gradi. Nemojte da me pitate koji je vas dom, jel onaj sto najvise svjetli ili onaj cija svjetlost tinja. Neznam vam reci iz vase prespektive. Odavde gdje sam ja, sve se vidi savrseno... Zar sumnjate u moj ukus? Kao sto ste rekli da je knjiga iznenadjenje za mene, tako isto i ovi nebeski domovi u cijoj gradnji ucestvujem su jedno veliko iznenadjenje za sve vas... Posto cete dolaziti jedan po jedan, tek kada vas pozove moj nadlezni (kao i mene sto je pozvao) nadam se da ce do tada sve da se zavrsi... Jedan veliki baknez mili moji, Idem sada da pomognem u istovaru materijala dok je jos ovog lijepog vremena.... Pusa velika i cujemo se mili moji najdrazi, Ve sakam

379

etvrti dio: Najbolji su dio ovjekova ivota njegova mala, bezimena nezapamena djela dobrote i ljubavi - William Wordsworth

380

* * * Srce kao Toino ne moe a da ne dotakne srca sviju koji su ga ikad barem jednom uli. Najprirodnija stvar na svijetu bila je nastaviti u njegovo ime, pruiti ruku svima koji je trebaju. Ovaj forum satkan od iste ljubavi uinio je upravo to; otrljao suze s lica i odlunou dostojnom ljubavi koja nam je darovana nastavio Toinim aneoskim stopama. Pokrenute su brojne akcije irem Balkana i dalje. Podrane su postojee a duh dobrote irio se ovim prostorima poput jutarnjih zraka sunca. OVO JE PRVA HUMANITARNA AKCIJA KOJU SMO POKRENULI U IME TOSE Dragi moji, Svi vec znamo da je Tose darovao djeci u domu svake godine medvjedice i igracke za Bozic, tako smo i mi htjeli da ove godine djeca ne osjete da ih nas andjeo nece posjetiti.Pa smo odlucili da nastavimo ono sto je nas andjeo zapoceo... Elen i devojke iz Skoplja u srijedu nose medvedice koji su dio humanitarne akcije koju smo pokrenuli u ime naseg andjela Tose.Posto tekst kojim bi se obratile djeci nije pripremljen, molim Vas da napisete ukratko nesto u ime foruma. Posto vec u srijedu nose medvjedice, nemamo puno vremena nego samo do sutra navece. Pa pozurimo molim Vas... Dakle forum se obraca djecici u ime Tose.... Ovo su slike meda koji su stigli do sada... Ima ih oko 150 ako negrijesim...

Tekst pisma za dom

381

Mozemo probati ovako Dragi moji andjelcici, saljem vam i ove godine poklone za novu godinu i bozic iako ne mogu biti sa vama. Nemojte biti tuzni, radujte se svakom novom danu koji dolazi. Budite uvijek nasmijani i srecni a ja cu vas cuvati u svakom snu. Onda kada pozelite da mi nesto kazete cvrsto zagrlite medu i recite njemu a on ce mi to prenijeti. Necete me moci vidjeti jer ja sam sada ne jednom lijepom mjestu i druzim se sa andjelima. Kad padne noc pogledajte u nebo, u najsjajniju zvijezdu i ja cu vam poslati poljubac za laku noc! Voli vas najvise na svijetu i za vas zivi Vas Tose! Nijemijasno: Evo objavili su informaciju o nasem pismu i medvjedicima koje smo poslali za Dom... , . . , 11 , , , , , , , . . , . , : , . , . , . , , '. , . , , . . http://www.tosefnclubforum.com http://www.milenici.com.mk.... poradi toa sto ova ne e celiot del od tekstot koj e za nas eve go ostanatiot del koj falese a e za nas i nasiot forum, koj kako i vrabotenite ke ve rasplace i site vas ....... Pismoto potpisano od fanovite od poveke zemji gi rasplaka i vrabotenite vo Domot. Gi raznezni faktot deka momceto koe i nim im prirasna za srcata ostavilo pozitivna traga vrz mladite, deka tie go sledat negoviot primer na dobrotvor, koj ne gi zaborava onie na koj im e potrebno vnimaniteto i ljubovta postojano im nedostasuvaat. Boicama nade slali smo svoju ljubav djeici koja je trebaju vie od ikog Bocice Nade - Akcija DaDoT: Akcija je pokrenuta spontano poetkom godine i odlueno je da e se boice dijeliti djeci 15.veljae. 2008. povodom Nacionalnog dana djeteta oboljelog od malignih bolesti u

382

Republici Hrvatskoj. Boice se ukraavaju polimernom masom (fimo, sculpey) u veselim i zanimljivim uzorcima i bojama, a unutar svake e se nalaziti papiri s razliitim porukama nade za dijete U Jo jednom kliku za gladne i Panja! Samo jedna klik!!! pokuavali smo nahraniti i ozdraviti svijet. Panja! Samo jedan klik!!! claudio14: http://www.solvay-pharma-cee.de/ecards/ecard.php?id=10 Solvey Pharaceuticals 0,50 . Nisam siguran kome se pomae, ali navedena firma plaa 0.50 za svaki klik na ovu stranicu! Znai as posla, pa klikite sunarodnjaci pozz P.S. You are now supporting the Macedonian CFFoundation with the purchase of diagnostic instruments and the treatment of children suffering from Cystic Fibrosis. jos jedan klik - za gladne pulcinella: "Klik" miem za gladne London -- Uz pomo igre pogaanja rei, postavljene na Internet, ve je prikupljeno dovoljno pirina da se nahrani 50.000 ljudi. Kako je saoptio Svetski program za hranu (WFP), sajt je postavljen pre mesec dana s ciljem da se prikuplja pirina za pomo gladnima. Igra "besplatni pirina" na sajtu http://www.freerice.com nudi uesnicima viestruki izbor znaenja pojedinih rei, a za svaki ispravan odgovor prikupi se po deset zrna pirina za WFP, izvetvava Rojters. Tvorac ovog vebsajta je Don Brin, pionir prikupljanja sredstava posredstvom Interneta. Rauna se da e prihod od reklama namiriti trokove nabavke pirina za gladne. Prema reima izvrne direktorke WFP-a ozet iran, pomenuti vebsajt predstavlja pravi marketinki uspeh, budui da je za samo mesec dana prikupljena milijarda zrna pirina za gladne u svetu. Patnju najmlaih jednostavno nismo mogli ignorirati a dobri ljudi su nas podsjetili na dio onih koji nas trebaju kroz teme: Pomozimo Margareti Matijevi! kikica_10: Margareta ne moe sama ni jesti ni hodati! Kada plae, ja samo mogu pogaati i nasluivati zbog ega je to. Ni jedne minute ne moemo je ostaviti samu. Ona ne moe ni hodati ni sjediti, niti moe sama jesti i piti. Na razini je bebe od tri, etiri mjeseca i ima samo 18 kilograma - kae Gordana Matijevi iz

383

Oljasa pokraj Poege o svojoj keri Margareti koja e za nekoliko dana napuniti 11 godina. Pomozimo trogodinjem Tomislavu Kaiu jo jedna splianka: Pozivam vas da pomognemo maleckom Tomislavu. Na skromnom stolu esterolane obitelji Kai iz baranjske Suze za minulih blagdana nije bilo slasnog jela, a niti je bilo sveanog raspoloenja. Kaii jedva da su i primijetili sav taj prosinaki sjaj koji je prekrio gotovo svaku jelu i ulicu u Baranji. Kroz njihove se misli ve due vrijeme provlai jedna te ista mora: Kako do lijeka koji bi njihovu trogodinjem sinu koji boluje od tumora bedrene kosti produio ivot? POMOZIMO SEDMOMJESECNOJ TINI luda_mala 88: Ovu temu otvaram sa knedlom u grlu i suzama u ocima....a jedino kako bi mogla nesto reci bilo bi kroz stihove ''Moj si aneo to znam''....dragi moji budimo i mi njezin andjeo, i pomozimo joj.... TROGIR, 8 sijenja SEDMOMJESENA TINA PIKA IZ SEGETA POKRAJ TROGIRA BOLUJE OD TEKE METABOLIKE BOLESTI NEDOSTATKA ENZIMA. ONA JE JEDINA U HRVATSKOJ KOJOJ JE DIJAGNOSTICIRANA TZV. BOLEST POMPE. KROZ CJEVICU TINA PRIMA ENZIME AK EST SATI NA DAN. NEDOSTATAK ENZIMA POTREBNOG ZA RAZGRADNJU GLIKOGENA ZNATNO JOJ JE OTETIO SRCE, JETRA, BUBREGE, MIIE, PLUA, OSLABIO SLUH. MJESENA DOZA ENZIMA STOJI 110 000 KUNA. ZA SADA GA DONIRA TVRTKA IZ VELIKE BRITANIJE JER U NAS NIJE REGISTRIRAN. USUSRET JE IZAAO I KBC REBRO KOJI OSIGURAVA POTREBNO CJEPIVO. APEL ZA POMO SANJI CAVDAREVOJ platonska ljubav: Dragi moji prijaelji, molim vas pozorno proitajte tekst koji u vam priloiti i molim vas da u okviru vaih mogunosti pomognete.Bilo bi dobro da obavijestite i vae prijatelje da naprave isto. Ja sam izvrila uplatu prije Boia, odrekla sam se slanja cestitki i jo nadodala i puna srca ula sam u Novu godinu. Djevojka je inae moja MySpace frendica a poblie moete vidjeti ako pogledate slijedei link Help Sanja's Blurbs About me: Pocituvani, Vi se obrakame so nadez deka ke naideme na razbiranje za teshkata zdrastvena sostojba vo koja, ne po svoja vina, se naoga nashata kerka Sanja Cavdarova. Sanja strada od QUADRIPLEGIA SPASTICA - PARALISYS CEREBRALIS bolest koja e bezmalku neizleciva, no, za koja, vo zavisnost od stepenot, se primenuvaat hirurshki intervencii za namaluvanje na posledicite od istata i podobruvanje na samostojnosta vo funkcioniranjeto na zaboleniot. Tolku posakuvanata intervencija za Sanja treba da se izvrshi vo Moskva, na Megunarodniot Institut, i cini 42 000$. Prognozite se deka sostojbata na Sanja bi mozela da se podobri za 70%.

384

Sanja ima 21 godina i se naoga vo ekot na mladosta. Tokmu zatoa, za da i ovozmozime dostoinstven zivot, posvetla idnina i nadez za utre, Ve molime da ja izrazite Vashata humanost preku donacija. Spasimo malog andjela _princes_ dana: Pomozimo Farisu! 10. 01. 2008 Malom Farisu tek je sest mjeseci, a vec se bori sa velikim bolestima. Odmah po rodjenju dijagnosticirana mu je urodjena mozdana mana sa epilepsijom i poremecajem metabolizma mozga. Hrani se na sondu, ne smije se, ne prati predmete pogledom, niti obavlja druge radnje karakteristicne za njegovu dob Potrebno mu je izmjestanje u Ljubljanu na dalje pretrage. To se, naravno, placa A roditelji malog Farisa nisu u mogucnosti to sebi priustiti. Zato mole sve ljude dobre volje da im pomognu da ovog malisana odvedu u Ljubljanu, da mu pokusaju omoguciti normalan zivot Pomozite i vi malom Farisu da se nauci smijati Apel za pomo Kenanu Baiu leki dana: Kenan Bai iz Puraia, kod Tuzle, roen je 9. aprila 2007. godine. Zbog uroenog tekog oteenja sluha na lijevom uhu mora to prije poeti koristiti odgovarajui sluni aparat za kotanu provodljivost kako bi pravilno mogao izgovarati rijei. Radi se o govornom procesoru ija je vrijednost 10 270 KM, a za dvije do tri godine trebao bi koristiti drugi ija je vrijednost oko 30 000 KM. Kenanovi roditelji su bez stalnog zaposlenj i bez mogunosti da sami obezbijede neophodna sredstva. Ovim apelom se obraam svim humanim ljudima da pomognu malom Kenanu i svoje novane priloge uplate na iro-raun Pomozimo Merimi!! ilda_tz: Jednim pozivom na broj 090 291 008 darujete 2 KM za dvanaestogodisnju Merimu Mujkic iz Banovica koja mora na hitnu operaciju tumora na mozgu!!!! Budimo humani!! I NJOJ TREBA PRUITI ANSU ! Elen4e: http://www.sumeja.jelah.ba/ (Sumeja Jelah je dvanaestogodinjakinja sa uroenom bolesti unutarnjih organa koji uzrokuje smrtonosno zakazivanje rad jetre.) claudio14: Naravno, ve sam negdje ranije naiao na tu akciju, i uestvovao u njoj, a sada bih da dodam jo jednu u ovoj istoj temi, da ne otvaram novu, jer se radi o slinoj akciji... Luna Osmanagic ima godinu i po, i na zalost ima rijetki tumor limfnih zljezda. Ova bolest se javlja u omjeru 1:3 000 000 ljudi. Luna je roena kao normalno i zdravo dijete, bolest je

385

otrkivena sa godinu dana. Danas je Luna izmjestena je u Minhen, gdje vec prima hemoterapiju i ostalo potrebno ljecenje. Lijeenje je dugotrajno, moe trajati godinu dana, ali ovo je jedina specijalizirana ustanova za lijeenje ove bolesti. Porodica je skupila dio sredstva za poetak lijeenja, i sada trebaju nau pomo. Pomozimo im....dajmo maloj Luni ansu. Na alost maloj Luni nismo mogli pomoi... pulcinella: Luna se pridruzila nasem andjelu... Pocivaj u miru... Joey: Morali smo pronai nain da Toin manastir u njegovom voljenom Kruevu postane sve ono to je on sanjao... Manastir u Krusevu bebulina: Pozdrav svima,a narocito osnivacima ovog foruma! Postoji li mogucnost da clanovi Tosinog fan kluba organizuju neku humanitarnu akciju,koncert ili sl. da se zavrsi gradnja manastira u Krusevu koji je Tosi mnogo znacio a znamo i da je donirao velika sredstva za tu svrhu?Mislim da bi i administratori ovog foruma trebalo da razmisle o ovoj ideji jer bismo svi na taj nacin oduzili se covjeku koji je bio veliki humanitarac i pomagao svima kad god je imao priliku.Voljela bih da cujem i druga misljenja. majka: dobro nam dosli...vidi se da ste novi na forumu...svakako da razmisljamo o humanitarnih akcija...to mi radimo svakodnevno...negde na forumu je i tema o organiziranjem koncert ...zapoceta je i knjiga foruma od koi ce sav prihod otici u manastir...svakodnevno pokusavamo da napravimo nekoga malo sretnijeg...ako imate neku ideju ali za koju znate kako bi se mogla organazirati,slobodno kazite...hvala Krusevo merlotica: Ziro smetka otvorena od semejstvotot Proeski za doizgradba na manastirot Sv Preobrazenie vo Krusevo. STOPANSKA BANKA AD SKOPJE FILIJALA KRUSEVO broj na smetka: 200000000012602 povikuvacki broj: 0016370490 Ideje kako i kome pomoi su prtale na sve strane... Aukcijski blog kikica_10: Ja sam zamislila sljedee: Da se otvori aukcijski blog na kojem bi nai forumai stavljali stvari koje im nisu potrebne na aukciju i sav prihod koji bi skupili da ide u humanitarne svrhe-nekoj bolnici ili tako neto.

386

to vi mislite o tome? Paketici za sve *Sandra*: Evo, ja ne tipkam tako cesto, ali redovno posjecujem forum i drago mi je sto vidim toliko ljubavi na jednom mjestu. Zaista je divno znati da na ovom svijetu jos ima ljudi koji znaju da brinu o drugima i sto je najvaznije to rade sa ljubavlju, a ne radi licne koristi. Nazalost, doslo je vrijeme u kome su ljudi postali sebicni i sve je u stilu "ja, ja i samo ja". Zahvaljujuci Tosetu, naucila sam da je jedan osmijeh dovoljan da nekom uljepsamo dan. Ili bolje receno, shvatila sam da ne treba da odustajem i da se ugledam na ljude oko sebe, vec tjeram svoj "film". Nikad se necu pomiriti da ga nema, on je za mene jos uvijek tu, u mom srcu, mislima, i svako jutro me budi njegov osmijeh i pjesma. Sve sto radim, zelim, ali Tose mi daje snagu da ne posustajem. Bas sam danas spremala paket koji cu da posaljem za Makedoniju, i bila sam zaista ispunjena, presretna zbog toga. Sa obzirom da dolaze praznici i da mnoga djeca nece uspjeti da dobiju paketice, mislia sam da mi mozemo da se ukljucimo u akciju "Paketici za sve". Mislim da je to zaista divno, i mozda bi mi mogli doprinjeti tome. Ne bi trebao biti problem, a ucinicemo dosta djece sretne. UNICEF-ove estitke Smrki: Mislim da bi ove godine svi trebali slati iskljuivo UNIOEF-ove estitke za Boi i Novu Godinu !!! za cure iz Splita: obavezno proitajte! ledena1991: evo ovako... meni je palo na pamet da i mi u ovo boino vrime napravimo neto humanitarno u Splitu, pa vas molin da se javite sa svojin prijedlozima... 5.1. ZA HITNO DAVANJE KRVI mail od ZAKLADE ANA RUKAVINA IVANAZG: PROSLJEUJEMO VAM MAIL SA ZAMOLBOM ZA HITNU POMO Potovani, za naeg kolegu Tomislava Miletia (roen 1971.g.) koji je iznenada obolio od leukemije hitno se trai krvna grupa AB +. Na Rebru gdje je hospitaliziran, na zalihama nemaju ni kapi te krvne grupe. Nula nije ba podesna jer je u loem stanju i doktori trae ba njegovu krvnu grupu koja je najrijea. S obzirom da je ve u tretmanu, HITNO je preblaga rije, stoga Vas molim da ovaj mail proslijedite svojim prijateljima i poznanicima ili ako netko ima tu grupu i voljan je dati krv, neka se javi gospoi Jasminki Dugandiji Maovi na broj . Big brother, big sister, Angel network Joey: Veina nas je ionako na webu danonono. Otud dolazi ideja, i naravno od tete Oprah. Ameri su izmislili sve to se izmisliti da na tom podruju. Al nemaju balkansku duu. Moj prijedlog je organiziranje online instrukcija, pomoi u koli, savjetvovanja, ma program Big brother, Big sister, na na nain. Naravno to zahtijeva vrijeme, s druge strane tehhniku podrku al je mogue. Ajmo razradit strategiju ljudi... Ideje?

387

Toliko toga mi se mota po glavi ne stignem jednostavno sve to preobliiti u reenice... Podsjeali smo jedni druge na izvor nae elje i ljubavi... TOE JE REKAO: SKROMNOST JE VRLINA DOBRIH LJUDI dora1408: OVA REENICA TJ. MISAO MI JE STALNO U GLAVI, A REKAO JU JE NA TOICA U JEDNOM INTERVJU U MAKEDONSKOJ TV. PUNO STVARI KOJE JE REKAO SU MI SE USJEKLE U PAMENJE, A OVA POSEBNO. NIJE ON TO SAMO REKAO, ON JE TAKO IVIO. I SVE TO JE IKAD REKAO IMALO JE SVOJE MJESTO U SUTINI NJEGOVOG IVLJENJA. KOLIKO JE SAMO HUMANITARNIH STVARI NAPRAVIO, A PUNO NJIH ZA TO NIJE NI ZNALO! TO JE TA NJEGOVA VELIINA!!!TO JE NAE SUNCE!!!! DANAS, PUNO ESTRADNJAKA POKUAVA RADITI TO I ON, GOVORITI TO I ON, PONAATI SE KAO ON I TO ME STRANO LJUTI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! SVAKA AST ONIMA KOJI SU ISKRENI, ALI ONI SE MOGU NA PRSTE IZBROJATI!!! NEKI DOSLOVNO PONAVLJAJU NJEGOVE RIJEI!KAKO SE USUUJU!!!!NISU DOSTOJNI! SKROMNOST JESTE VRLINA DOBRIH LJUDI! SLAETE LI SE? SAMO ONI DOBRI E ODVOJITI OD SEBE I DATI ONIMA KOJI NEMAJU! ZNATE, NEKAD JE TO LAKO REI, A TEKO UINITI!NEKIMA! MI NISMO TI! ZATO SE SVAKI DAN TREBA SJETITI NJEGOVIH RIJEI I DJELOVATI.MALO, POMALO! CITATI IZ BIBLIJE (NOVI ZAVJET): Pazite da svoje pravednosti ne inite pred ljudima da vas oni vide. Inae, nema vam plae u vaeg oca koji je na nebesima.Kad dijeli milostinju, ne trubi pred sobom,kako to ine licemjeri da bi ih ljudi hvalili......... .........Ne zgrite sebi blago na Zemlji, gdje ga moljac i ra nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni ra ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje e ti biti i srce..... SJETITE SE SAMO KAKO JE DJELOVAO I ZNAT E TE DA JE ON TAJ KOJI JE POSLAN OD BOGA DA IZVRI SVOJU MISIJU KOJA JE ZAVRENA TAKO RANO....SVE ZBOG OVOG OKRUTNOG SVIJETA, PREPUNOG METEA, IZGUBLJENIH DUA, GRIZODUJA, ZAVISTI, MRNJE..... ONI SU KRIVI..... ZNAM DA IMATE PUNO TOGA ZA REI O OVOJ TEMI! SAMO NAPRIJED!!! PUNO VAS VOLIM! Djeca kao djeca prvi prepoznaju istu dobrotu pa su tako razgalili naa srca svojim mislima... Djeca mole Djeda Mraza pulcinella: Nadam se da se necete ljutiti sto sam zapocela novu temu, ali ovo me je tako raznjezilo da sam jednostavno morala, ne bi li svi vidjeli. Na vec pomenutoj priredbi u Mjedenici moj muz ce biti Djed Mraz. Djeca su mu, vjerovali ili ne, poslala pisma sa zeljama. Napisacu tekst od

388

tri pisma, a kad se nadjemo prije priredbe ponjecu i da vidite. Pisma cu prepisivati bukvalno, izostavicu imena, i uzmite u obzir da se radi o djeci sa posebnim potrebama, pa ne zamjerite na njihoj nedorecenosti pismo 1. Dragi Djeda Mraze. Kaces donjeti paketic. Kaces Doci nama. Jate puno volim najvise. Ne svetu. ja ko puno. Ali ocu paketic. pusa volimte ja ko te volim ja sam bas dobra. cestitam bajram E sad pazite ova dva: pismo 2 Dragi Djeda Mraza Molimte donesi mi cd od toseta ja ga puno voli m (molim te donesi mi cd od Toseta ja ga puno volim) pismo 3 Djedamraze Cijelu godinu sam bio dobro dijete pa te molim da mi doneses puno poklona Donesi mi Tosetov cd Ma mislim... ja sam se rasplakala. Odoh danas kupiti jedan CD, da li bi mogao jos neko donjeti bar jos jedan. Moj bi muz prozvao djecu koja su trazila bas to i urucio im, izveo bi neki skec gdje bi smo i mi bili ukljuceni, a evo, ja cu ponjeti kameru i snimiti. Samo molim vas nek neko donese jos jedan, eno u Mercatoru original Igra bez granica 8 i po maraka... ljubim vas Joey: Voeni Toinim ;"Ne razumijem kako netko tko ima ne osjea potrebu da poklanja nekome tko nema." forumai su pretvorili njegove rijei u svoja djela. Humanitarni rad ovog Foruma:moze?? Asja : Prvo da obavijestim Slovenku da smo se nadovezale na onu njenu ideju u postu "skupimo medvjedice"...Ja i Lelly smo iz Sarajeva,i upravo na osnovu Slovenkinog posta smo dosle na ideju da ovu akciju prosirimo na sve zemlje Ex-YU,u ime naseg andjela,zna se ..Ideja je da su svim gradovima obidjemo osnovne i srednje skole(ne moramo sve,njih par)..da se konsultujemo sa direktorima,da im objasnimo da to radimo ispred ovog Foruma(u nadi da nastavimo bar mali dio onog sto je Tose radio)..da odemo u par razreda zamoliti ucenike koji

389

su voljni i koji mogu da donesu neke igracke,bojice i tako to,i da te skupljene stvari odnesemo ,recimo u Dom za nezbrinutu djecu,ili u bolnicu na djeciji odjel(to cemo se naknadno dogovoriti).znaci nista presirokih razmjera..Ja sam se danas raspitala kod nekih djevojaka,i rekle su mi da bi to skole podrzale..pogotovo ako je u ime Foruma Tose Proeski..i da se ova humanitarna akcija pokrene u svim gradovima ispred Foruma(nek se nadju clanovi koji su iz istih gradova)..ovo mozda zvuci komplikovano,al lagana organizacija i da se svi skupimo nece bit probelm..a taman sad pred Bozic,Bajram i Novu Godinu..i da,da PRVENSTVENO UCESVUJEMO U PRVOJ ZAPOCETOJ AKCIJI,KOJA JE OBjASNJENA U POSTU "SKUPIMO MEDVJEDICE"..jel moze?? ako imate neki prijedlog,ili nesto za korigovat ,slobodno napisite..ovo je nama palo na pamet i samo je ideja jer cekamo vase misljenje i zajednicku odluku...ljubim vas... Lelly: Asja,mislim da bi ve trebale poeti sa akcijom prikupljanja u narednoj sedmici,jer praznici se blie i dok se to skupi,upakuje,odnese.... Ja sam razmiljala da pored navedenih igraaka,bojica i sl.,spomenemo i odjeu koju veina sigurno ne nosi,a stoji u ormarima,zatim knjige,nakit koji ne nosimo,asopisi i slino...Mislim da bi mnogo obradovali maliane to se tie podruja Sarajeva,da se ovaj put fokusiramo samo na jedan dom,a sljedeu akciju na neki drugi,jer ne znam koliko e nas uestvovati u ovome...ta ipak mislite o Djeijem domu Bjelave?Da njih darujemo prvo? Ja u alarmirati i komije da uestvuuju u akciji,staviu obavjetenje na svoj ulaz,pa ko moe neka pomogne... Eto,svaki prijedlog je dobro doao! Mislim da bi bilo lijepo da se i cure iz ostalih gradova/drava organizuju na ovakav nain i da djelujemo u ime Foruma Toliko sam ponosna na sve nas,toliko sam ponosna to idemo Toinim stopama i irimo ljubav,humanost i dobrotu Cure iz Sarajeva neka se jave sa prijedlozima,kako bi zapoele sa akcijom posjetama kolama i predstavljanjem naeg rada! Ne zaatavamo temu "Skupimo medvjedie",ta akcija ostaje i tu obavezno uestvujemo svi,ali bilo bi lijepo da se ova akcija realizuje i u ostalim gradovima i dravama,da naa ljubav stvarno nema granice.... ASTRA: Ja sam ovaj prijedlog vec dala u temu "Skupljanje medvjedica" ali nisu mnogi na to obracali paznju,pa mi je drago sto je moja Asja otvorila temu u vezi toga..Bas kao sto sam maloprije sa njom pricala,mozemo da prosirimo skupljanje medjvjedica po cijeloj Ex Yugoslaviji,jer djece bez roditelja ima svugdje...Ja sam uvijek za...I krecemo u akciju cure!!! Almina: ideja je odlicna!!! sto se tice pomoci na mene mozete racunati u potpunosti.. svaka vam cast cure.. a ja sam prosli mjesec bila u Domu Bjelave i nosili im igracke, pa su rekli da oni najvise vole "kolace pravih mama".. jer nemaju pravu mamu.. ako razumijete.. pa eto.. ako sam pomogla.. barem malo.. ljubimm pulcinella Evo, ja mogu sutra nazvati direktoricu skole na Cengic Vili, iznad Dejtona na Otoci, ne

390

znam kako se zove (mislim skola) i dogovoriti da primi nekog od vas. Moja prijateljica radi kao nastavnica u gimnaziji u Ilijasu pa mogu i nju pitati. Samo jedan mali prijedlog, pokusajte da uvrstite i odgojno obrazovnu instituciju Mjedenica, to je skola i dom za djecu sa mentalnom retardacijom, moj muz radi tamo i rijetko ih se iko sjeti, a toj djeci svega treba, jer, ko god radi humanitarnu akciju prvo ide na Bjelave. A u Mjedenici je takva situacija da je moj muz kupovao igracke i odnosio ih, jer oni tamo nisu imali skoro nista. Mi smo sad to malo popravili, sto nekim incijativama slicnim ovim, sto iz naseg djepa. Toj djeci najvise treba edukativnih igrica, tipa ubaci kocku u kocku, zetoni, bojice, plastelin i slicno... Super ste stvarno, ljubim vas sve... nejra: Ideja je ODLICNA!!!! Ja idem u Drugu gimnaziju i mi imamo obicaj svake godine nositi paketice, odjecu, hranu, skolski pribor itd u razne domove, to je kao neka tradicija...ove godine takodje pred novu godinu znaci ubrzo pravimo paketice i nosimo ih u domove....ja mogu naci dosta osoba u Drugoj gimnaziji koje bi dale nesto vrlo rado, ali samo ako budemo jako jako uporni uspjet cemo...jer za mnogo humanitarnih akcija nije skupljena neka velika kolicina odjece, novca itd jer nije bilo upravo upornosti...ovo vam govorim iz licnog iskustva jer sam ja bukvalno proganjala ljude po skoli da mi daju novac....znaci sve sto nam treba je upornost ja vec u ponedjeljak pocinjem s proganjanjem ...Asja mozda bi mogli obici i djecu s posebnim potrebama...za njih mozda neki novac skupiti jer znam da njima treba jako mnogo novca za one neke sprave, lopte i sl za vjezbanje....cure uljepsale ste mi dan s ovim ....pusaa Zara: Ovako drage moje.... i ja sam NARAVNO isto za .... iskreno sam i sama razmiljala da vas pitam da tako neto potaknemo..... ali eto bile ste bre.... Mislim da je sada najbitnije da one cure koje mogu primiti te medvjedie da nama ostalima poalju svoju adresu jer mislim da je glupo skupljati po gradovimo,(jer trenutno nemamo vremena) treba biti jedna iz Hrvatske, jedna iz Slovenije, jedna iz Bosne, jedna iz Srbije, jedna iz Makedonije.... i jedna iz Crne gore .. i ve od kuda se prijave .... i onda mi sve njima aljemo, nakon toga se odlui koje 3 ili 4 cure kreu u Makedoniju (jer mislim da bi bilo uredu da ponemo od Makedonije.... ) i naravno mislim da bi trebalo skupiti novce njima za put, jel razumijete ... nemojte sada siriti temu na odjecu, skolski pribor, ponimo sa medvjediima jer nakon toga kad se vidi kako e to funkcionirati onda emo i ostale stvari slati..... Najvanije da se sada dogovori ko e skupljati, ko e ii ili bi se slalo curama u Makedoniju recimo busom pa onda 3-4 Makedonke odu u dom odnijeti..... Po meni trebalo bi kontaktirati nekoga da se napravi neka zaklada ili neto tako i da nosi ime naeg Toe... Sutra je ponedjeljak.... moda da se nekog u Makedoniji kontaktira ??!!! Koliko ima aktivnih lanova foruma???? pa neka nas 1000 poalje po jednog medvjedia to je 1000 medvjedia.... moe se odnijeti 500 u jedan 500 u drugi nije vano, kako se ve dogovorimo..... neznam , meni se ini da bi tako bilo najjednostavnije...?! javite komentare.... p.s. nemojte ta zamjeriti ali mislim da se nikako nismo dotakle vanosti ove akcije, jer ako nekrenemo slati medvjedie na neku adresu ni neemo... AJMO SE POKRENUTI:::::

391

Asja: ljudi moji,moja Astra je digla grad na noge..ja cu poslati mail na Radio "M"...ako neko zeli da nam posalje neku igracku il nesto,nek se javi...ja cu vam dat svoju adresu..sve je dobro doslo..jos jedna splicanka,"odleti"na prvu stranicu,procitaj i sve ces ukapirat...Lejla i ja sutra idemo u osnovne skole...e da,Sarajke..kao finalni dio..svi pravimo kolace i nosimo u Mjedenicu i Bjelave... bice ovo super,akoBogda... Tose,znam da nas vidis..i znam da si ponosan na nas...ovo je u tvoje ime... ljubim vas sve... pulcinella Asja je napisao/la:svi pravimo kolace i nosimo u Mjedenicu i Bjelave... Mislim da ne bi trebali nositi kolace u Mjedenicu. Ok, zena na Bjelavama je rekla da oni to primaju, mislim da u Mjedenici od hrane nece primiti nista sto nije upakovano i nema deklaraciju. Oni imaju jako dobru kuhinju, i toga im ne manjka. Kao i sva djeca (kao i neki od nas velikih ) najvise vole cokoladu. Znam, puno je njih, ne moze se svima kupiti cokolada, ali se moze kupiti recimo 5 onih Dorininih runolista ili kako se vec zove, one sto je svaka kocka posebno upakovana, i tako bi svako dobio po malo ASTRA: Kako predivni i tako neiskvareni...Tako slatki i prelijepi... Djeda Mraz me rasplaka sa onim Tosetovim CD-ovima.. I sa onim rijecima:"Hvala Tosetu sto nam je ostavio svoje pjesme!" pulcinella: Vratio se Djed Mraz (pisem vam sa Sjevernog pola ), kaze da se ona druga curica kad je dobila CD toliko uzbudila da se pocela tresti i zamalo upiskila, a Miki stalno prica kako mu je seka dala paketic (to je bila Astra za neupucene). Svi u Mjedenici (osoblje) su odusevljeni sto smo donjeli CDove, a djeca su toliko odusevljena harmonikom i sintisajzerom sad ce probiti glavu sviranjem. Snimka ce najvjerovatnije biti, ali o tom potom. Elem, svi su odusevljeni i zahvaljuju se na poklonima i posjeti. ljubim vas ASTRA: Drage cure, (kao da pisem pismo) Moja zelja i zelja vecine cura iz Sarajeva je da idemo u dom za djecu bez roditelja kada nikoga ne bude,kada ne bude guzve..Ljepse je tako,jer cemo biti zapazene..A onako,kada oni imaju priredbu bice mnogo "poznatih"(da ih drugacije ne nazovem ) i onda ce na kraju ispasti da su oni sve donijeli..Tako da je moja mama zvala dom i pitala kada je najbolje da dodjemo,kada nikog nema..Dogovorili su se da dodjemo 29.12. u 12:30 i rekli su koga cemo traziti..I da ne zaboravim..Ime doma je promijenjeno,vise se ne zove "Ljubica Ivezic",vec "Dom za djecu bez roditelja Bjelave".. Ako ima nekih pitanja samo pitajte... Ljubim vas sve redom.. ASTRA: Dragi moji forumasi,danas je nasa prva akcija za dom Bjelave zavrsena...Za one koji nisu mogli ici sa nama evo mali izvjestaj...

392

Svakako nocima ne spavam,al sinoc nisam spavala od tolikog uzbudjenja...Jutros kada sam krenula srce mi je lupalo kao onog dana kada sam isla sa Tosetom da se vidim..Toliko sam bila sretna i zadovoljna,a i sad sam..Ana i ja smo dosle malo ranije,tamo nas je docekala ekipa NTV Hayat..A onda su dosle i ostale cure..Kako nase cure sa foruma bas ne zele da bude pred kamerama,na meni je ostao sav posao... Ali nema veze,meni je drago bilo..Pricala sam o nasem forumu,o nasem Tosetu i njegovim djelima...Kada su vidjeli CD i moju majicu,djecica su samo govorila :"Tose,vidi Tose!"..Na kraju sam morala i da pjevam sa njima..A onda su suze same krenule...Ljudi moji,kakve su to emocije..Gospodja iz doma nam je pokazala nekoliko odjeljenja..Vidjeli smo bebe..Jedna od beba je,da kazem,tek rodjena..I pitam se kako je neko ono divno stvorenje mogao da ostavi,onog malo andjela sa crnom kosicom..A tek ono bucmasto,sto je izbacilo noge kroz krevetic i stavilo prst u usta..Kako su sam slatki..Vidjeli smo i malo stariju djecicu..Nismo se mogli igrati sa njima,jer im je bilo vrijeme rucka..Ali sve u svemu hvala mnogo domu Bjelave sto su nas primili i pokazali nam sve to.. Uskoro ce sve to da bude na TV-u..Toliko od mene.. Nejra: Ej cure evo i mene Masho kakva sramota najvaznije je da si ti dosla Lelly obavezno nam snimi to, hvala ti....i klasicni aparat je najjaci Eh sad znate sto smo se dogovarali za onu porodicu ako ne znate sram vas bilo uglavnom danas sam u Avazu vidjela sam nesto...evo vam tekst: "Novu 2008. godinu sedmeroclana porodica Malagic iz Otesa docekala je u mraku i hladnoci. Njima ovaj praznik ne predstavlja nista jer nezaposlena Eldina i njen suprug Besim, koji je 60-postotni invalid, jedva prezivljavaju i prehranjuju svoje petero djece. I struja i grijanje su im iskljuceni jer nisu mogli platiti racune. U hladnom stanu borave vec 2 godine, a struje nemaju mjesec. Kako nam je ispricala Eldina, zive samo od Besimove invalidnine i djecijeg doplatka, ali to nije ni blizu dovoljno za zivot. Jedino bih bila sretna ako bih u novoj godini imala topli dom za svoju djecu, ali nazalost na nas niko ne obraca paznju. -Za praznike nam je na vrata jedino pokucala komsinica Jasmina Zunic koja nas je obradovala vecerom-kaze Eldina. Dvanaestogodisnjeg sina Kenana prije nekoliko dana ujeo je pas, pa ga roditelji svakodnevno vode u bolnicu na previjanje." "Svi dobri ljudi koji zele pomoci ovoj porodici mogu to uciniti uplatom novca na ziroracun u Raiffeisen banci 1610000000000011 na ime Eldina Malagic" Pa eto kako hocete...javite se... ASTRA: Cure moje, Danas je moju mamu zvala jedna zena..Trazili su broj u Hayatu i oni su dali broj moje mame..Zena kaze da je gledala sinoc emisiju..Pita da li mi mozemo pomoci i njima,da li pomazemo ugrozenim porodicama..Ona zivi sa djetetom i muzem....Ne rade ni ona ni muz,a moraju da izdrzavaju dijete..Koliko sam shvatila dijete je manje..Pred Novu godinu su isli u merhamet da uzmu paketic da ga obraduju,jedva su ostali zivi kolika je guzva bila.. Mislim da bi trebali i njima da pomognemo,pa makar kad bi samo djetetu nesto kupili...Njima je sve dobrodoslo,svaka pomoc,pa makar i ona najmanja...Kad vec pomazemo i mozemo,onda mislim da bi i njima trebali pomoci..

393

nejra: E ovako, skupljamo odjecu za te porodice, onu iz novina i onu sto je zvala Hayat...ja sam mislila da imm jos kupimo hranu, pa ako hocete skupljajte i pare, ja sam se vec bacila na posao, a trebali bi to sve brzo da zavrsimo jer pocinju ispiti ovim fakultetlijama ASTRA: Ljudi ne smijemo vise ni dana cekati! Moramo ove akcije odraditi sto prije.. Poglodilo me u srce kada sam vidjela onu sedmeroclanu prododicu na TV-u .. Da ste vidjeli tu djecicu, da ste vidjeli iskrenih suza.. Bes struje, vode i hrane.. U frizideru se vidi samo margarin, a pitanje je da li ista ima u kutiji od maragarina.. Djecak place, kaze da zeli samo da se kupa u kadi a ne u lavoru, da zeli grijanje da njemu i njegovoj braci ne bude hladno. Da vidite gdje spavaju.. Boze moj.. Koja tuga! Racuni su im preveliki, sve su im iskljucili. Cure pokrenite se! Ja sam skupila odjece, imam novca svoga i novac tetke Lile ( tetka Lile hvala Vam na pomoci) . Sa Nejrom sam mislila ici sutra u kupovinu. Da kupimo namirnice i odnesemo to sve.. Ajdeeee ljudi, nemojte spavati, tim ljudima je stvarno potrebna nasa pomoc! natasha_okaidi: zdravo decki...zosto sum nova,ke probam vaka...citav nesto od ovaa tema i moram da kazam mnogu mi se sviga se ona sto go pravat devojkite zatoa sto stvarno nesto pravat, e sega ne znam kolku od makedonija ke go procitaat ova ama sakam da prasam dali ima nekoj zainteresiran ili predlog da se pocne i kaj nas nesto slicno,vo makedonija? se nadevam deka ima,bi bilo super koga toa bi se prosirilo,a navistina ne treba nisto posebno...samo dovolno da se saka eve jas bi prevzemala odgovornost za da se zapocne malku vo makedonija pozz Postao/la *anna* dana sub sij 19, 2008 4:55 pm eee cure moje drage bas mi je bilo lijepo danas sa vama i drago mi je sto smo i ovo zavrsile... ti ljudima je stvrano potrebna pomoc.... u kakvim uslovima zive, nebi nikom pozeljela.... upravu si astra ako se to mogu nazvat uslovi... HVALA SVIMA KOJI SU UCESTOVALI U OVOJ HUMANTARNOJ AKCIJI "Kad se male ruke sloze sve se moze !!" nejra: I meni je drago sto smo ovo zavrsile...ne mogu da vjerujem da im niko do sada nije pomogao...tuga... upravu je Meri ono nisu uslovi za zivot...grozno... Hvala vam cure moje sto ste tako divne i Tose hvala ti sto si napravio od mene bolju osobu... nejra: Eh cure moje...ovako... treba se angazovati u skupljanju odjece...ja ne znam imam li jos ista, sve sam dala, ali potraziti cu...one koje imaju nek pocnu skupljati...imamo 150 KM za

394

hranu...i da za nekoliko dana odemo pomoci onoj porodici sto je zvala Hayat...javite mi da skontamo kad nam je najbolje da odemo...ljubim vaas Pulcinella: S troje djece, bez hrane i struje Zamislite ivot s troje maloljetne djece, 84 marke djeijeg doplatka mjeseno, bez struje i hrane, bez kupatila, bez iega, a sve to u suterenskih 30 kvadratnih metara. Upravo u takvim uslovima, u Ulici Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka 1, ve deset godina ivi Kadira Brutus, samohrana majka Edina, Elvire i Eldine. itav rat provela je zarobljena u Semizovcu. Radila je u Osnovnoj koli "Petar Koi", gdje je nakon rata dobila otkaz, uz objanjenje da joj je to donio Dejtonski sporazum. Od tada ne radi, bolesna je i ne uje dobro, a uskoro e na operaciju. Suprug je napustio i nju i djecu. Nikada je ne obie da upita kako je, kako su djeca. A nisu dobro. ive u vlanom prostoru neega to bi trebao biti stan. Nedavno je pukla i vodovodna cijev, pa su zidovi mokri. Zvala je Vodovod, rekli su da e doi, ali da imaju jo intervencija. Tu joj je umrlo dijete. "Prije osam godina od upale plua i bronhitisa. Imao je dvije godine. Troje djece koja su mi ostala su boleljiva. I ne bila u kakvim uslovima ivimo. Neko nam pomogne, donese hrane, uzmemo hljeba iz narodne kuhinje. Opina Centar nam ponekad da koji dinar, dali su djeci besplatne knjige za kolu, oni ue i trude se, ali...", kazala nam je Kadira. Najtee joj pada to nema struje. Bivi stanar je prije deset godina umro i ostavio neplaen raun od hiljadu i trista maraka. Elektroprivreda ne eli ukljuiti struju dok se dug ne plati. Po zakonu sigurno, ali moralno nikako. Nee Elektroprivreda propasti bez te hiljade maraka, nee ni bez milion, ali uporni su - nema para, nema struje. Dolazi zima, nema drva, jer je cijelo ljeto morala loiti. Kadira oekuje da e neko uti njenu tunu priu, da e neko u mjesecu Ramazana pokazati humanost. Svi koji joj ele pomoi mogu to uraditi lino na gore pomenutu adresu ili broj (koji je dobila od kominice) 062-071-009. Jucer u dnevnim novinama SAN je izasao clanak o ovoj zeni, medjutim male su razlike u informacijama. U ovom clanku iz SAN-a stoji da je sin koji je umro (Almedin) imao 9 godina, da ona prima 56KM djecijeg doplatka i subvenciju za grijanje od KS u iznosu od KM 50, kao i da od opcine Novo Sarajevo primi jednokratnu pomoc svake godine u iznosu od KM 300. Struje nemaju, pa je dovukla od komsinice. Ni vrata nemaju. Hrane se u javnoj kuhinji. Ovo je sa jednog drugog foruma... Nesto smo se ulijenile, hajde da se organizujemo slijedece sedmice, da pomognemo ovoj ili onoj drugoj porodici, svejedno, ali da djelujemo, ljudi su gladni... Meni odgovara bilo koji dan slijedece sedmice, hajmo, prijedlozi... SANELITA: drage moje veliko je govora o tem kako se bojo izvajale razne humanitarne akcije v ast naemu toetu po hrvakem makedoniji....pa dejmo mi neki lepega naredit!!!!naa deelica je majhna tako da nam ni teko niti se dobit na kavici in premisliti in se pogovoriti o tem!!pa e tko bi rada spoznala nekoga, ki uti- trpi kot jaz, ker na alost makedonija in druge drave so dale pa dejmo se vsaj mi spoznat med sabo!!!kaj pravite?meni bi to veliko pomenilo!!!!! ljubka vsem vas imam rada!!!! isabela:

395

Ja, bomo staknile glave, pa se kaj humanitarnega spomnile . Za zaetek pa lahko: - poljemo pliasto igrao v Makedonijo ( glej temo Sve ostalo u vezi Toe- Sakupimo medvjedie) - kupimo cd Ako me pogleda v oi, izkupiek katerega gre v humanitarne namene- al se dobi le na Hrvakem - za novo leto poiljamo Unicefove estitke, saj je bil tudi na angel Unicefov ambasador - itd... Glede sreanja pa- enega smo e imele 1.12. Naslednji bi se lahko recimo dobile na Toetov rojstni dan. To bi bilo res lepo. Bom po Novem letu magari jaz prevzela organizacijo. e bolje, e bi to storile v troje. Mirjam in merlotica bosta ziher ZA . ok, im prej po Novem letu vaju peljem na kaficu, pa bomo kaj pogruntale , pred Novim letom mi pa ne bo uspelo, imam preve delovnih obveznosti. pety013: Hej, hej Toliko, da se javim, da lahko v vsem (sploh kakrna koli humanitarna dela...) raunate tudi name. Nekaj igrak, pobarvank, barvic, itd. sem jaz e poiljala v Makedonijo - Eleni... Mislim, da je to nekaj najbolj preprostega kar lahko vsak nardi, da polje, v okviru svojih monosti, kaknega "plieka", kakno igrako tem otrokom, ki so zagotovo vsega neizmerno veseli- plus tega je to v imenu in Toeta in naega foruma... Me pa zanima, e katera ve za kaen dom pri nas? Mislim, da je (kar se Slovenije tie) dobra ideja kaken materinski dom ali kaj podobnega... Javljajte se s svojimi predlogi,... Kar pa se tie kakne kavice in pogovora, pa se lahko magari enih par dobi, ki so blizu skupaj (npr. okoli Lj), pa drugih par, npr. s tajerske, pa Primorske... vsaj za zaetek! Pozdrav vsem in tudi jaz vas imam prav vse zelo rada Mirjam: No, jaz se dogovarjam z dvema puncama iz Ljubljane (Maja in Alenka, tiste ki ste bile v soboto se ju mogoe spomnite) da bomo odnesle igrae nekam...ne vemo e kdaj, niti kam, ampak jih bomo! V materinskem domu v iki baje imajo igrae, sicer niso od otrok, ampak so v lasti doma. So jim pa na razpolago da se lahko vedno igrajo z njimi in tko...e ma kera kak predlog kam bi lahko odnesle nej se javi! Se pravi, kar sem hotla povedat je, da se nam seveda pridruite v im vejem tevilu! Samo da se zmenimo kam in kdaj...pa super bi blo e bi se to nardil pred novim letom. Zdej pa predloge na plan! salso: ivjo! Upam, da punce (govora je samo o nenejem spolu) medse sprejmete tudi nasprotni spol, ki ga je za glasbo Toeta Proeskega ( s tem, da me je vlekla na premnoge nastope) navduila njegova bolja polovica, ki je nekje z mano, vendar delujeva pod mojim geslom in imenom.

396

Pa priznam, da se me je v teh letih Toemanija poteno prijela ... V glavnem, sva iz okolice entjurja pri Celju. Kar se tie poiljanja igrak (in ostalih rei) v Makedonijo, sem pisal na Veleposlanitvo republike Makedonije ter na Drutvo slovensko-makedonskega prijateljstva, e nam lahko pri tem (in ostalih dejavnostih) nudijo malo podpore. Pa poakajmo na odgovor ... Drugae pa je na uradni strani Narodne tehnike mesta Kruevo ( http://nt.krusevo.org/ ) tudi stran o samostanu Sv. Preobraenje, katerega se meani trudijo dograditi (esar velik pobudnik je bil Toe sam). e katerO zanima tovrstno humanitarno udejstvovanje, imajo na strani tudi banne podatke, kjer zbirajo denarna sredstva za sokonanje samostana. Pa lep pozdrav in pohvale za res pozitivno iniciativo! .Maiia.: No, midve z Alenko sva danes svoje nesle v mestno pediatrino oz. otroko kliniko (na pediatrini so namre ravno dobili est vre...) in so jih bili kar veseli. SANELITA: drage moje slovenke, slovenci in pa vsi ki to niste pa ivite v sloveniji:)nekaj bi vam predlagala!!verjetno ste e sliale za akcijo rdeih noskov gre za skupino skrbno izbranih zdravnikov ki hodijo po bolninicah in bolnim otrokom nariejo nasmeh na obrazkee! naemljeni so v klovne in njihovo delo je res e obrodilo sadove otroci so kljub bolezni bolje volje in nasmejani!!!za Vse to pa oni potrebujejo sredstva da bi lahko e naprej to poeli zato vas prosim vas VSE dobre ljudi da poljejo sms NOSKI na T 1919 in tako boste darovali 230 tolarjev oz nekaj manj kot 1!jst sm jih danes poslala e 12:)sej zarad tega nebomo revni RADA VAS IMAM!!!!!!!!!!!!! salso: Takole! Spet sem nazaj po dolgem asu, ko mi internet spet normalno dela in je dela malce manj. Za vse, ki se e zanimate za poiljanje esarkoli v Makedonijo, sem z Drutva slovenskomakedonskega prijateljstva dobil naslednji odgovor: rca Spotovani, Hvala za vase sporoilo. Nae drutvo je organizator ali se aktivno udeleuje razlinih humanitarnih akcij v povezavi z otroki in mladimi druininami s posebnimi potrebami (npr. humanitarni koncert Vlatka Stefanovskega v Ljubljani leta 2001 http://www.slomak.com/slo/projects/project1.html kjer smo zbrali ve deset tiso takratnih nemskih mark ipd.) Glede vaih posebnih elja priporoam, da se im prej obrnete na predsednico naega drutva mag. Biljano Stanovnik, ki je trenutno v Makedoniji in bi vam znala svetovati o konkretnih projektih ali naslovih s konkretnimi potrebami. Dosegljiva je e 2 tedna na tel +389-70-353-414, kasneje pa v Ljubljani na 040 454 454. Njena e-mail naslova sta mailto:biljanaS123@gmail.com ali mailto:biljana.stanovnik@slo-mak.com.

397

Naj ob tej prilonosti omenim, da je ga.Stanovnik zelo dobro poznala g. Toe Proeskega. Gospod Proeski kakor tudi nae drutvo delujemo na humanitarnih projektih, ki se z razliko od tevilnih drugih humanitarnih projektov razlikuje v eni bistveni stvari, t.j. darujemo iz srca in v ljubezni do Boga, in obvezno z samo najnujnejo medijsko pozornostjo. Upam, da ste pri vaem forumu tudi zastavili cilje, ki delujejo na omenjenem temelju. Vljuden pozdrav in sreno v letu 2008. Mateja Zupan poslovna sekretarka drutva Gospe Biljani sem e poslal mail in glede na to, da so zelo prijazni in resni, v kratkem priakujem tudi odgovor. P.S. Karta do Skopja trenutno (po "nakljuju" sem izbral datum 25.1. za let tja in 28.1. za let nazaj) stane med 280 (najceneja karta z omejitvami) pa do 530 (poslovni razred). Ne ravno poceni. Ampak tako pa je. Skopje je veinoma destinacija poslovnih pornikov, pa e na letalo (oz. letalce) zabaemo najve 50 potnikov in temu primerne so tudi cene. salso: Predsednica Drutva makedonsko-slovenskega prjateljstva je izrazila eljo, da ji posredujem svojo telefonsko tevilko, da bi se dogovorili o vsem potrebnem (o dobrodelnih akcijah v Makedoniji. Sami so med drugim sodelovali s Toetom in poznajo nekaj akcij, v katerih je bil dejaven). tevilko sem ji e poslal. Za tiste, ki bi vas zanimalo, da kakno stvarco (odvene pliaste in druge igrake, oblaila, olske potrebine, "finance" itd. itd.) poljemo v Makedonijo oz. v teh akcijah sodelujemo (mislim, da gre tukaj seveda tudi za UNICEF) bi prosil, da mi sporoite svoje e-mail naslove na moj mail (mislim, da ga lahko vidite v mojem profilu. e ne, sporoite). Sam sem pripravljen zadevo koordinirati oz. e bi sluajno to resno zalaufalo, rad sprejmem kakno pomo Aja, sem klical na Makedonsko ambasado in tudi tam je mono, da bi nam pri em pripomogli. Moram kontaktirati sekretarko, katere naslov in tevilke so mi dali. e vedno pa so tule tudi podatki, e bi kdo elel (hja, predvsem finanno) sodelovati pri dograditvi samostana Sv. Preobraenje v bliini Krueva, katere zelo pomemben iniciator je bil Toe. http://nt.krusevo.org/content/view/40/51/lang,mk Pa lep vikend (sploh tistim, ki ne boste delali) NOVO-KRUPNIM KORAKOM NAPRED U HUMANITARNOJ MISII majka: Ovo sam vec napisala na temu o humanitarnih akcija ovog foruma,ali opet mislim da je bojle da otvorim novu temu. Danas sam stupila u kontak sa jednom svetskom humanitarnom organizacijom pod imenom'Leger de Heils'ili u prvodu "Nebesna vojska".Pri razgovorom sa njima sam iznela socijalne probleme koje imaju zemlje sa bivse Jugoslavije.Voljni su da pomognu ali meni su potrebne konkretne ustanove s kim bi se kontaktiralo,sta im je najvise potrebno i slicno...Moram se tamo vratiti spremna, sa ozbiljnim dokazom da to uistinu je potrebno.Zato vas molim ako mozete stupite u kontakt sa sto vise ustanova gde je potrebna pomoc,pitajte sta im je potrebno,potrazite njihovu elektronsku postu da bi se brze kontaktiralo ...Valjda cemo

398

uspeti da nesto uradimo.Ja vam obecavam da cu biti dosadna,uporna,tvrdoglava sve do tada dok nasa decica ne prime to sto im je potrebno.Drago mi je sto idemo krupnim korakom prema putu koi nam Tose pokazao. A da, jos to.Nisam mogla da spomnem Tosevo ime na razgovoru.Ipak to je bilo prvi put,a ja sam upala unutra bez zakazivanje(to se samo prostim ljudima moze dogoditi ovde u Holandiji,ama neka neka samo dobijemo,pokazacemo mi i nasu kulturu].Razmisljam na koj nacin bi mogla da povezem ovo sa Tosetom,a to mi je jako bitno.Ipak mi ovo radimo u njegovo ime.Ma moram smisliti nesto...ako imate ideju kazi te ve saka tetka Lile Biljana PG: Ima jako puno ustanova, ne znam na koje ste mislili. Sto se tice Makedonije imate adresu Doma za djecu gdje saljemo medvedice, kod nas u Podgorici postoji centar za djecu sa specijalnim potrebama a u Igalu je Dom za nezbrinutu djecu, ja mogu naci te kontakte. Ali nesto sto me jako pogodilo a o tome sam citala poodavno to je Djecja bolnica u Zagrebuodsijek za onkologiju. Bio je clanak u novinama o toj djeci jer je njihov poznati fotograf napravio izlozbu sa njihovim fotografijama i prihod od toga je isao za njih. Najvise me je zaboljela recenica na kraju ''Dok ovo citate i gledate njihove slike, mnogi od ovih andjela su nas vec napustili.'' Grozno...plakala sam nedeljama posle. Da bih ljetos to dozivjela u svojoj blizini kad je jedan djecak kojeg obozavam obolio od leukemije. Ima samo 5 godina. Trenutno je na lijecenju i molim se Tosi za njega svake veceri! JA SAM ZA SVAKU AKCIJU! Samo mi kazite koje informacije treba da vam se obezbijede! A sto se Tose tice pomenite im da je bio ambasador unicefa, pomenite koliko je humanitarnih koncerata imao, koliko je zivota spasio, koliko je puta dobrovoljno dao krv i recite im za ovaj forum i za sve sto mi radimo u ime Tose Proeski! Ako to potkrijepite i sa njegovom muzikom, kupili smo ih do kraja zivota! Majka: Potrebna mi je email sa bilo koje organizacije gde je potrebna pomoc.Jedino sto znam da ova organizacija ne pomaze u parama,donira ono sto je tacno potrebno.Mozemo pokusati...Ja bi htela da im dam sto vise ustanova da sfate da je na balkanu i te kako pomos potrebna.Email mi je potreban da bi ja licno imala brze kontakte sa direkcijama.A u vezi sa Tosevim imenom,smislicu ja nesto,samo znam da nece ni jedna pratka otici bez slogana"VE SAKAME SITE-PRIJATELITE NA TOSE'' Postao/la majka dana pet pro 14, 2007 2:41 pm mnogo mi je zao ali nista nisam uspela sa ovom mojom humanitarnoj akcii,pisala sam svuda ali odgovora ima samo za dve organizacije.Ja u ponedeljak imam sastanak,pa cu morati da pricam samo za ove dve ustanove...zao mi je sto me nisu shvatili seriozno,ali ja sam svoje pokusala...hvala svima sto su mi pomogli da mi daju adrese sa ustanove.Valjda cu uspeti da bar decice sa ove dve ustanove napravim za tren srecne... kdesa: "neka nocas grmi i nek se dusa mrvi samo da ti cujem GLAS....." glas.....Tosin kroz Njegove pjesme i rijeci..Tosin kroz Njegova djela, plemenitost, humanost...kroz Njegovu dobrotu i nesebicno davanje...... Glas koji nikad nece nestati........Upravo ovaj koji nas poziva da budemo jos bolji ljudi, jos

399

tolerantniji, humaniji...Glas koji nas vodi putevima dobrote....Glas Andjela zivjet ce vjecno Njegovim putem idemo upravo slusajuci Njegov Glas, Njegovo ime postujuci radeci upravo ono sto je ON radio..pomazuci svima kojima je pomoc potrebna......od najblizih pa sire.....stalno davajuci sebe i dijeleci ljubav, dobrotu i pomoc... majka: nikita12su je napisao/la:U Srbiji zivi 150.000 neuhranjene dece. Cak 200.000 malisana zivi na ivici siromastva,najugrozenija su romska deca,zatim deca izbeglica,deca sa seoskog podrucja i ona ciji su roditelji bez posla. Alarmantan je podatak da 46 odsto romske dece nema jedan obrok svakog dana... ove podatke sam procitala jutros u novina.nemam komentar ZATO MORAMO NESTO POD HITNO PREDUZETI,BAR JEDAN DAN NEKOLKO OD NIH BUDE MALO SRETNO...DAJTE LJUDI,POMOGNITE NA NADJEMO NACINA DA OTVRIMO RACUN,DA MALO POMOGNEMO NASEM DECI NA BALKANU...SKORO SVUDA JE ISTA SITUACIJA...I U SKOPLJE SE NE MOZE PROSETATI GRADOM,SVUDA SU GLADNA DECA,TRAZE PARE,HLEBA,DA MOGU PRODUZITI MALO DAN,DA NE CRKNU OD GLADI...JA SE UVEK MOLIM BOGU DA DOBIJEM NA LOTO I TO NE MALO NEGO NEKOLIKO MILIONA EVRA DA BI MOGLA STO VISE DECE DA POMOGNEM...MA NE TREBA MENI TOLIKO,DOVOLJNO MI JE OVO STO IMAM,KROV NA GLAVU,HLEB NA STO...A ONI JADNI... IVANCE: majka je napisao/la:U PLANU JE DA SE PRIDRUZIMO TOSEVOG FONDA...SAMO TREBA JOS DA NAM JAVE DALI MOZEMO...MISLIM DA NECE BITI PROBLEMA... Tetka Lile da znaete deka Andrej bratucedot na Tose e odgovoren za fondacijata Tose Proeski ima nas broj na tel sto znaci deka nie ke bideme izvesteni za sekoja aktivnost na taa fondacija i na nase ogromno zadovolstvo nie kako forum sme zamoleni da im pomogneme MEDVEDICI ZA DJECU BEZ RODITELJA IZ BIJELE-CRNA GORA Biljana PG: Uz pomoc ickice i svih Vas na forumu nadam se da ce nam i ova akcija uspjeti kao i akcija za djecu u Skoplju! Dom za nezbrinutu djecu u Bijeloj je jedini dom u Crnoj Gori. Nalazi se blizu Herceg Novog gdje je nas Andjeo pjevao Tajno moja i Sonce vo tvoite rusi kosi i osvojio nasa srca zauvijek! U Domu zive djeca svih uzrasta tako da mozete slati igrackice za one najmladje, mozda garderobu koju imate od svoje djece a da njima vise ne treba, skolski pribor, knjige, sve sto Vam padne na pamet da njima moze trebati. Zajedno cemo odluciti kada cemo im to odnijeti. Ne mora da bude neki poseban dan, njima je uvijek praznik kad im neko dodje sa poklonima. Ostavljam adresu na koju mozete poslati vasu posiljku a sjutra ujutru cu otvoriti ziro racun za sve one koji su daleko i koji bi radije poslali novac. Od tog novca cemo opet zajednicki odluciti sta da im se kupi. Hvala Vam mnogo sto ste prihvatili ovu ideju i sto cemo jos jednom pokazati koliko dobrih ljudi ovdje ima. Sa Tosem u srcu nastavljamo njegovu misiju! Hvala svima unaprijed a evo i adresa: Basovic Biljana Steva Boljevica 38

400

Zabjelo b lamela 16 81000 Podgorica Crna Gora P.S. Ja cu se potruditi da na dan odlaska u Dom obezbijedim i kamermana iz televizije koja se nalazi u sklopu sistema u kom radim da to sve zabiljezi za Vas! ickica: posto vidim da Bilja nije tu , evo ja cu sebi dati slobodu da ti odgovorim . Akcija je tek zapoceta , i ima vremena da sve stigne , tako da nikad nije kasno poslati , samo javis Bilji ili meni kad si poslala , i to je to . a evo da vam malo priblizim o kome se radi: Djeiji domMladost u Bijeloj je jedni dom za djecu bez roditeljskog staranja u Crnoj Gori. Dom ima ukupno 119 kolske djece, od ega 56 djevojica i 63 djeaka. Ima oko 60-oro djece predkolskog uzrasta, iji se broj i struktura mijenja zbog zahtjeva za usvajanje. Postoje troje tienika koji su pod njihovim starateljstvom na studijama,dvoje studira u Beogradu (diplomatija i kulinarstvo) a jedno u Podgorici (elektrotehniki fakultet). Djeca su u Domu organizovana u grupama u tzv.porodicama kako ih oni zovu. Svaki sprat doma posveen je jednoj porodici. Ve sakam ! Te sakam Biljana! Biljana PG: Evo sam ustala iz kreveta da vam se javim. Ambasador vam je umotan u cebe kao vekna i sunja se po sopstvenoj kuci da bi dosla ovdje! Ickica vam je priblizila malo o cemu je rijec. Morate priznati da su mi asistentkinje zakon! Tetka Lile da nema nas Crnogorki ovi se nasi muski ne bi umjeli pocesat' a kamoli sto drugo! Ha ha ma dobri su oni! Makar su zgodni ako nista drugo! Neki su mi pisali pp i jako su zainteresovani za akciju! Bas sam srecna. Ogroman je posao pred nama ali ja se radujem, nadam se da vam ne smeta da ukljucim i neke ljude van foruma jer su zainteresovani da daju sve sto imaju a da im ne treba! Igalo je nekih 3 sata voznje od Podgorice zato se sve mora isplanirati kako treba. Ja cu organizovati prevoz igracaka i svega sto stigne do Igala a ko god je zainteresovan da toga dana bude sa nama dobrodosao je. Ako ima neko iz Dubrovnika moze brzo da dodje, cak je blize nego iz Podgorice ! Oko datuma cemo se jos dogovoriti, pa danas je tek nastala ova ideja. Mozda bi trebali da kazemo ljudima da se sprema jos jedna akcija jer puno njih ne dolazi u ovaj podforum. Pa ih alarmirajte s vremena na vrijeme kao sto sam ja danas uletjela u temu *ambasador foruma*. Volim Vas sve i cujemo se ujutru kad budem otvorila racun! Laku noc porodice moja! Biljana

401

KAD SE MALE RUKE SLOZE...IDEJE!!!! de_zg: -STO JE TO STO BI MI , KAO FORUM, A BOME NAS JE PUNO, MOGLI NAPRAVIT DA NESTO POKRENEMO,DA KAO FORUM DAMO SVOJ, MAKAR MALI DOPRINOS I PODRSKU, -ne znam sto bi to konkretno moglo biti - PA AKO NETKO IMA BILO KAKVU SMISLENU IDEJU NEKA JE OVDJE IZNESE, A NADAM SE DA CE SE NACI I ONIH KOJI MOGU BILO KAKO POMOCI I U REALIZACIJI !!!! NEKA TOSE PROESKI ZAUVIJEK BUDE SIMBOL HUMANOSTI I DOBROTE- MORAMO NEKAKO NASTAVITI NJEGOVU MISIJU, I NE DOZVOLITI DA SE ZABORAVI, A LAKSE CEMO ZAJEDNO , SAMO MORAMO SMISLIT NESTO DOBRO I OSTVARIVO !!!!! mozda je malo nerealno al vidjet cemo... elen4e vec ima nesto u planu, ajd sad i vi ostali koji imate neke prijedloge- vezano za tv,koncert u tosinu cast,mailove podrske, ma bilo sto!! yenne: Kao sto sam vec pisala ako forum bi htio pomoci u organizaciji koncerta onda bi trebalo napisati uime foruma Toniju i izdavackoj kuci. Mora to biti jedna osoba koja ce u nase ime komunicirati sa njima i kojoj bismo mogli slati nase ideje. Mislim da bismo mogli organizirati neku ustanovu gdje bi fanovi koji zele volontirati mogli se skupljati, organizirati razne akcije . Naravno ustanova bi nosila Tosino ime da se zna ko nas je sve ujedinio. Ne znam kako to izgleda sa pravne strane ali sto se financija tice mogli bismo probat sa UE ili Tosinim sponzorima. majka: Mozda je moja ideja glupa ali...Mozda bi mogli nekako da se organizujemo,da svako ko moze, normalno ako se sakupimo u dovoljnom broju,zajedno otici do Krusevo na nekoliko dana i uredimo na primer dvor manastira...Finansije ne bi trebalo da budu problem ako otvorimo nas ziro racun i ko kolko moze donira sredstva u njemu.Nadam se da cemo naci i sponzore koje ce pomoci.I netreba da se stane samo na ovo.Puno gladnih usta cekaju na nas...Puno bolesni cekaju na nas.Mozemo i pravno otvirite firmu koja ce u Tosevo ime uraditi puno toga.Mora se odnekud krenuti...Tose a i ovaj forum u kome ima puno njegovih sledbenika zasluzuje to.Dajte da kad legnemo da spavamo,svi budemo ispunjeni toplinom i srecu,znajuci da smo pomogli nekome... majka: Ma svaka nasa ideja se moze ostvariti,samo treba da smo uporni.Moze se stupiti sa radiotelevizijama,pa i pisanim medijuma,istaknuti nase ideje.Pisati gradonacelnicima iz Skoplje,Krusevo...Verijem i da ako smo ozbilni nacicemo i sponzora...Elena moja je pocasan clan mladinske organizacije Massum,koja je bila ukljucenau organizacijom za Tosevog zadnjeg koncerta.Mislim da i oni bi nam se pridruzili,da ostvarimo nase ciljeve. Jedino se bojim da ne splasu ideje da se nesto uradi.Sa puno elana se pocelo i sa pricom oko Oprah show.ali mi nekako to iizostaje,a bila je predivna ideja. yenne: Majko predivna ideja. Mislim da zasad neka svako iznese svoje ideje ovdije pa da se je razmotri a poslje moramo se zdogovorit sto i kako nac odgovarajuce osobe koje ce biti odgovorne za to. Ja sam mislila da ako vec napravimo neku ustanovu da pomazemo dijeci iz domova, beskucnicima, po azilima za zivotinje, mozemo se podcepiti i pod neke dobrotvorne

402

organizacije i snjima suradivat.Napocetku moglo bi se to organizirat u gardovima gdije ima najvise zainteresiranih a poslje prosiravat. Na jednom forumu radimo svake godine akciju Bozic tako da saljemo siromasnoj dijeci poklone. Mozda bismo od toga mogli pocet? Sto se tice novaca trebalo bi kontaktirati Tosine sponzore i kad vec budu papiri i UE. Samo treba nam pravnik da kaze kako to izgleda koje papire trebamo i slicno. Mislim da bi trebali isto imati podrzku Tosine familije. Iako mislim da oni nebi imali nista protiv. andjelcici: mzda bi bilo dobro da svako u svom gradu organizuje (gde vas je vise lakse je) malo pozoristance sa zajednickim nazivom za ceo Balkan (cak mislim da nije tesko registrovati pravno takvu (volontersku) organizaciju, ali to je sad vec druga prica, od drzave do drzave). Ako zbog zastite prava i imena ne bude Tose Proeski moze i neko drugo (da potseca na Njega ili za Njega karkteristicno) ali da njegovo ime stoji ispod, i da se pomaze onima koje je i On najvise voleo i pomagao. Tako recimo se mogu organizovati predstavice, uz njegovu muziku, za bolesnu decu po bolnicama (ne treba puno sredstava, samo puno osmeha i dobre volje). Pa ako to zazivi lako je siriti kasnije na vece humanitarne akcije. Tako bi i najmladjima priblizili njegovo zivotno delo (i ostavili im neso za secanje na njega, da ne bi vremenom izbledelo kod njih), a nastavili bi njegov put. Ideja vam je odlicna, mada ima nas koji cemo tesko moci otici u Krusevo (ne kazem nikad, ali mnogo kockica trebe da se slozi, svaka cast ljudima koji su na sebe preuzeli odgovornost organizovanja...imam losa iskustva). Verujem da ce svako od nas iskoristiti prvu priliku da ode u Krusevo i poseti njegov grob i sve ostalo.Posto je Noddy kod nas trenutno popularan crtac za klince, imam ideju za pretstavu... Kad sam procitala post ova slika mi je bila pred ocima, a mislim da nije tesko ostvarljiva... Svaka cast za ideju, super je. Dee_Toronto: a cuj uvijek je bilo tesko doci do tih nekih estradnih osoba ako se ne kreces u njihovom krugu. Mislim da je najbolje da se mi sami organiziramo jer dok mi uhvatimo tamo nekog Tonija Cetinskog od toga nece biti nista. Sto se tice organiziranja koncerta ne znam kako se to kod vas tamo radi no ja sam ovdje radila sa kanadskim glazbenicima i nekako sam upoznata sa organizacijom nekih malih koncerata (ili kako oni to zovu - shows), pisala sam press release za njih i sta vec ne. Npr. za pocetak mozda bi trebalo kontaktirati neke underground glazbenike u smislu lokalne bendove koji se tek probijaju i koji su popularni kod mladih i ne trebas platiti veliki novac da bi ih doveo jer oni ce drage volje da sviraju kako bi ih sto vise ljudi culo. I naravno kada se tako neki mali koncert organizira sve od prodaja za karte ide npr. za obnovu Tosinog manastira ili se novac da bolnicama. To nece biti neka velika suma novca ali za pocetak i ne bi trebalo jer vazno je da se krene a poslije kada vise ljudi cuje za to onda ce to da ide samo od sebe. Sta treba je kontaktirati one koji iznajmljuju neku manju dvoranu ili neki lokal bi bio dobar a ako je ljeto moze i na otvorenom, nekoliko dana prije naprave se posteri i onda se polijepe po gradu, flyers, itd., da se privuce paznja...na koncert povedete sve prijatelje...I cuj ja mislim da bi se ovo moglo izvesti. Sigurno poznajete nekoga tko svira u bendu ili pjeva i taj netko isto zna nekoga i tako se onda ljudi dovedu na jedno mjesto.

403

Time bi nastaviil Tosinim stopama a u isto vrijeme pomogli i talentiranim glazbenicima koji ce ja sam sigurna pristati da sviraju i bez velikog novca. Tose je zivio za glazbu a mi bi nastavili ono sto je on zapoceo a paznja bi se stekla kroz humanitarne male koncerte. Ne znam mozda ovo nema nekog smisla vama ali eto to je jedan od mojih prijedloga jer ja zivim za glazbu pa tako i razmisljam. Naravno ja cu pomoci u svakom smislu pa racunajte na mene nema veze sto sam daleko jer sve se moze kada se hoce. Mogu ja i doci;-) malena1901: Palo mi je nesto na pamet...ja jako puno volim umetnost i sama dosta crtam,vajam i tako to...Jeste da svi mi nismo podjednako nadareni za te stvari, ali sigurna sam da kada bi se bar malo potrudili to bi bilo ok.A predlog je da svako od nas osmisli neku vrstu dizajna koju bi kasnije mogli da iskoristimo kao podlogu za neku vrstu cestitke ili razglednice...to moze da bude i neki stih itd...To bi bilo nesto kao na foru UNICEF-ovih cestitki koje bismo mogli da saljemo u dobrotvorne svrhe (npr. deci bez roditelja) i time bi im pokazali da neko misli na njih To je bila moja ideja, a vi razmislite pa napisite svoje komentare...ja sam voljna da dam svoj doprinos tome platonska ljubav: Evo meni je sinula jedna ideja - humanitarna, za koju ne treba ni ziro racun ni brdo para, samo srce puno ljubavi i malo dobre volje.Dakle opet se vraam na to koliko je na Toe volio pomagati djecu, posebno onu u domovima. To je neto najplemenitije.Ja sam mislila da bi mi u Splitu mogle napraviti slijedee: Ovdje u Splitu postoji Dom za nezbrinutu djecu Maestral. Bilo bi lijepo da mi koje to elimo iz Doma uzmeno neko dijete, odemo s njim u etnju, odvedemo ih na djeja igralita, moda neku predstavu i slino.Isto tako bilo bi lijepo nekoliko puta godinje posjetiti djecu u Domu i odnijeti im nekakve poklone( mislim da to ne treba biti za Uskrs i Boi jer tada ih se sjete dravne institucije i posjeuju ih i poklanjaju im). Normalno da se ne moe dijete iz Doma tek tako uzeti, no ja povremeno suraujem sa Centrom za socijalnu skrb i tamo bi vidjela koju proceduru treba proi da bi se takva doputenja dobila. Bitno je da znam koliko ljudi i tko je zainteresiran za ovo. Kada bi se oko toga dogovorili mogli bismo i skupno to napraviti nekad,druiti se mi i ta djeca.... Mislim da je najvanije initi dobra djela, nije uope vano tko za njih zna, bitan je njihov uinak. Dakle zainteresirane splianke javite mi se na meil mailto:platonska-leo@hotmail.com. To je prvi korak , a recimo neka to bude do 15. 12. Ajmo cure, ako se slaete SANELITA: Svako moe poeti od sebe!!!ja vam kaem mlada sam a ve sam bila na rubu smrti prilikom bolesti koju imam i znam ta znai dobar razgovor i pametan savjet pa zato ja u dogovoru sa svojim doktorom prilikom svakog novog bolesnika koji oboli za boleu koju imam ja pa pogotovo kad je to neka mlaa osoba porazgovaram sa njom u kontaktu sam sa tim osobama jer to bolestnom detetu ili odrasloj osobi puno znai jer znam ja kolko je meni falilo da mi neko s mojim slinim problemom objasni neke stvari!!!! bojanke za decu daentschi: evo upravo je moja mala rodica bila kod mene pa smo zajedno gledale slikovnice i bojanke...znate na sta mislim?to su one sveskice sa lepim crtezima koji se bojaju..uglavnom ona je tako uzivala radeci to,ima 6 godina...

404

pa mi je palo na pamet da bismo mogli da pokrenemo i jednu takvu akciju..to su tanke sveskice,stanu u kovertu,nije problem poslati...bilo bi lepo kada bismo ih mogli poslati do 25og,ali i kasnije ako stignu nema veze,sigurna sam da ce se deca obradovati.. e jedino mi je tesko da se odlucim gde bismo mogli to da posaljemo...toliko je puno gradova,toliko puno domova za nezbrinutu decu...razmisljala sam da to prvo bude skoplje,kasnije se naravno kao i sa medama akcija moze nastaviti po drugim gradovima... eto ta mi je ideja pala na pamet,pa me je zanimalo sta mislite? ljubim vas daentschi: e ovako dragi moji...muz od nase pulcinelle radi u domu za decu sa posebnim potrebama..kao sto ste vec spomenuli,ta decica bi se tome neopisivo obradovala..pulcinella se ponudila da da svoju adresu,i da njoj saljemo bojanke koje bi onda ona odnela...znaci pulcinella ostavi ovde adresu,a mi krecemo u postu naravno svi ostali koji zele da pomogne u nekom drugom domu,vrticu,u svome gradu ili negde drugde neka se jave... ve sakam puno Osim elje da ispunimo sve elje naeg anela poeljeli smo ispuniti, na alost sviju nas, posljednju elju nae Rade... Postao/la svicarska dana sri pro 12, 2007 3:12 am Neznam dali je vec neko dao ovaj prijedlog,nemam mnogo vremena da citam uvijek i redovno sve-ukoliko jeste izvinjavam se i molim obrisite-ukoliko nije evo moga prijedloga...Mogli bi da osnujemo fond,iz koga bi mogli pomagati tamo gdje je najnuznije i time bi dok god smo clanovi tog fonda mogli stalno ciniti dobra djela u Tosino ime...Na forumu nas ima preko 5000,kad bi svako mjesecno uplacivao samo po npr.5 km(Bosna);to je 25 000 km(maraka)mjesecno...x12mjeseci=300 000 km godisnje...ako neko moze npr i vise neki mjesec da uplati,a sigurno nas ima koji bi to mogli...mnogo nas je i kada se to sakupi mogli bi mnogo s tim novcima uraditi,a mislim da bi svi mogli mjesecno odvojiti po bar 5 km ili oko3 eura od sebe-to za pojedinca nisu nikakve pare a kao sto rekoh kada se sakupi razmislite koliko korisnih bi stvari s tim novcima mogli uraditi na prostorima citave bivse Juge...Naravno za to je potrebno otvoriti fond-konto,morali bi se organizovati,mislim da bi to kontrolisati i rukovoditi mogla Tetka Lile,naravno ukoliko bi se ona sa time slozila,jer kao sto sam dosada mogla primjetiti svi na forumu u nju veliko povjerenje imaju al to bi se sve naravno morali svi dogovoriti ukoliko vam se prijedlog dopadne...mislim da je jako dobar jer s tim novcima su nam otvorene sve vrste pomoci,npr.bar dio da se neko operise,da se nekom omoguci nesto sto nije u stanju sam a neophodno mu je-odjeca,obuca,knjige...za napustenu djecu npr neki izlet negdje...ma ima tu milion ideja-samo su potrebne pare na jednom mjestuFOND-odakle bi se to moglo finansirati Jako bi me obradovalo ako bude veliki odazov na ovaj prijedlog... VE SAKAM SITE...Radmila Postao/la svicarska dana sri pro 12, 2007 3:23 pm -Za pomaganje ljudima i djeci u nevolji nisu nikad i nigdje bile potrebne nikakve dozvole,da li Vam i kao pojedincima treba dozvola da ucinite neko dobro djelo,da nekome dadnete svoje novce... -Mi bi to radili u svoje ime pa nam tako ni dozvola njegovih roditelja netreba,pa i za

405

osnivanje ovog foruma koji nosi njegovo ime nikome nije trebala njihova dozvola,a fond moze imati i drugo ime npr.-fond"ve sakam site"...i slogan npr.-"slijedimo Tosin put,pomazemo ljudima i djeci u nevolji,pomozite i Vi Vasim skromnim prilogom..." -Za organizovanje citave akcije je naravno potrebno vrijeme i Vasa saglasnost,tako da bi sigurno prosla minimum godina dok bi prikupili nesto novaca i mogli poceti sa radom -A sto se tice povjerenja netreba zato niko da se plasi jer sve sto bi se radilo bilo bi dostupno svim clanovima na uvid,svi bi imali kontrolu nad uplacenim novcima,kome bi se pomagalo pravili bi anketu glasanja pa bi tako odlucili-tu nema da bude nikakvih skandala jer bi svi imali dokaze crno na bijelo -Vincent van Gogh je rekao:"STA BI ZIVOT BIO KAD NE BISMO IMALI HRABROSTI NESTO U ZIVOTU RIZIKOVATI?" -Goethe je rekao:"AKO ZELIMO SRETNI U ZIVOTU BITI POMOZIMO DRUGIMA DA BUDU I ONI SRETNI;JER RADOST KOJU DRUGIMA DAJEMO VRACA SE U NASA SRCA NAZAD" -Seneca je rekao:"NE ZATO STO SU STVARI I ZELJE NEOSTVARLJIVE NEUSUDJUJEMO SE OSTVARITI IH VEC ZATO STO SE NEUSUDJUJEMO NESTO URADIT ONE OSTAJU NEOSTVARLJIVE" -Mahatma Gandhi je rekao:"AKO STALNO SEBI GOVORIMO DA NEMOZEMO OVO ILI ONO ONDA STVARNO NECEMO BITI SPOSOBNI TO URADITI;AKO U SUPROTNOM CVRSTO VJERUJEMO DA TO STO ZELIMO DA TO I MOZEMO;ONDA CEMO SA SIGURNOSCU DOBITI SPOSOBNOST ZA TO IAKO JE NA POCETKU NISMO IMALI" -Tose je rekao:"VE SAKAM SITE" -Pozdrav svima...Radmila Postao/la SANELITA dana et pro 13, 2007 1:19 am ma ideja je super!!!ja mislim da bi se i moglo realizovat jer sigurna sam da e svako donirati ta 3 ma i ako nakraju i ispane 300 opet je dosta da se nekom pomogne a i tokom vremena ljudi e shvatit da je to to i bie sve vie donacija!!!nisu ljudi verovali ni donirali ni unicefu na poetku...razmislite....ja prva u donirat svaki mesec vie d 3 ma najmanje 15 to obeavam!!!!!!!ajmo ljudi napravimo to Postao/la svicarska dana et pro 13, 2007 5:58 am dragi moli hvala vam na reakcijama,drago mi je da Vas ima jos koji dijelite moje misljenje...ukoliko se dobro organizujemo,na vidno mjesto npr na pocetak seita ovo postavimo,dobar slogan napisemo milion posto cemo imati uspjeha a koliko god uspijemo prikupiti s vremena na vrijeme mozemo obradovati neko ili cak nekoliko djece-PA JEL ZNATE VI KOLIKA JE RADOST DJECIJA I KOLIKA SE ZAHVALNOST IZ NJIHOVIH OCIJU CITA KADA IM POKLONITE NESTO-A DA NEPRICAM AKO SU GLADNI PA IH NAHRANITE-ljudi moji toliko gladnih kod nas-bivsa Juga-posle onog prokletog rata ima,a mi u toplom i suhom,siti sjedimo i placemo za Tosom-sto je normalno-prva ja oci nesusim od placa i bola za njim-ali mnoga djeca placu jer nemaju dovoljno da jedu a kamoli sta drugo...i sami smo bili djeca,pa zar smo zaboravili koliko smo se radovali ako nam je neko samo cokoladu poklonio a kamoli nesto vise...A KOLIKA JE TEK NASA SRECA DOZIVJETI TOLIKU ISTINSKU RADOST DJECIJU...To je Tose jako dobro znao zato i jeste toliku djecu usrecio... Cvrto vjerujem da bismo imali i vise nego uspjeha ukoliko se odlucimo za ovaj korak... -MOLIM I APELUJEM NA VASU HUMANOST U SRCU I DUSI-

406

3 Eura mjesecno manje u dzepu nece nas osiromasiti a par stotina Eura mjesecno nekoga ce jako usreciti i pomoci mu u nevolji... -NECEMO LJUDI NISTA U GROB SA SOBOM PONIJETI-Volim vas... Postao/la majka dana et pro 13, 2007 10:01 am ideja je predivna ,ali kao i uvek kad se radi o parama malo i problematicna...prvo hvala ti na poverenju da bih ja mogla kontrolisati i rukovoditi sa novcem,ali ja to nemogu prihvatiti...to je ipak novac i bi me pogodilo strasno ako neko i pomisli a kamo li da kaze da zloupotrebljavam taj novac...jednostavno ne mogu tu obavezu da prihvatim...najbolje je da neko iz osnivaca foruma to preuzme na sebe...ili pak neko drugi koi se razume u finansije...to je moj problem[ogroman]moje pare suvise brzo nestanu iz dzepa...ne moze tu da nastanu malverzacije zato sto mozemo da otvorimo temu na koju bi napisali broj uplatnice i kolko para...pa posle kad dodje izvestaj svi bi imali na uvid dali je uplatnica proknizena i sa koliko para raspolazemo...ne treba da se bojimo da neko moze da nas izigra sa parama...a onda bi svi zajedno resili sta cemo raditi sa parama...tu ne moze a i nesme da bude nepoverenje...a mozemo puno uciniti... jedino ja bi promenila iznos sa tri evra,moze svako uplatiti kolko moze i ako moze,nije to uopste bitno...ima ljude koi su u malo bolje finansisku situaciju i mogu da doniraju vise ,a ima i neko ko nemoze nista...ne treba da gledamo ko je i kolko je donirao,svako ako moze... ovo je samo moj predlog,podrzavam akciju i uvek sam tu da pomognem... ve saka tetka Lile... Postao/la svicarska dana pet pro 14, 2007 2:22 pm ZELIM JOS JEDNOM POTVRDITI DA SE NEMORATE BOJATI NICEGA JER CE SVE BITI NA FORUMU DOSTUPNO SVIM CLANOVIMA NA UVID-KO JE KOLIKO I KAD UPLATIO;SA KOLIKO NOVACA RASPOLAZEMO A POSLIJE BI ODLUCIVALI GLASANJEM STA DA URADIMO SA NOVCIMA...ZA POCETAK BI RECIMO MOGLI SKUPLJATI DA NAPRAVIMO NEKI MANJI SPOMENIK U IME NAS I NASEG FORUMA...ve sakam Postao/la majka dana pet pro 14, 2007 5:37 pm NESTO JE OVO STALO,PISITE STA MISLITE O OVOJ IDEJI...JA MISLIM DA MOZE DA SE REALIZUJE,BEZ NIKAKVIH PROBLEMA...CEKA SE NA VAS...OVIM NACINOM CEMO IZBECI PROBLEME KOJE SADA IMAMO KAO NA PRIMER U SKOPLJE Postao/la svicarska dana pet pro 14, 2007 9:17 pm NIJE MI JASNO DA LI OVO NEVIDITE;NECITATE PA IZ TOG RAZLOGA NEREAGUJETE ILI TU IMA NEKI DRUGI RAZLOG-MOLIM PROSVJETLITE ME-NIJE MI JASNO...!!!!!!!!!! Postao/la Biljana PG dana sub pro 15, 2007 1:01 pm Nisam bila u gradu nekoliko dana pa nisam vidjela temu. Podrzavam ovo u potpunosti. Vec sam ranije na forumu pomenula da se otvori racun za prikupljanje para tako da sam ja ZA! Ja radim u banci tako da vam moram reci da se prvo moramo dogovoriti u kojoj banci (zemlji cemo otvoriti racun), racun se moze otvoriti na fizicko ili na pravno lice druge opcije ne postoje. S obzirom na to da mi nemamo neko udruzenje koje je registrovano moramo otvoriti racun na nekoga od nas. Za pravna lica se trazi puno dokumentacije za otvaranje racuna,

407

trebalo bi nam rjesenje o registraciji iz privrednog suda, PIB broj ili maticni broj, rjesenje iz statistike, karton deponovanih potpisa (tj. ko moze podizati novac sa racuna ili prosledjivati na drugi racun) ima puno toga a to je u svakoj zemlji ista procedura. Njegov lik i djelo je zasticeno tako da se ne mozemo registrovati pod njegovim imenom. Jedino rjesenje je da se racun otvori na fizicko lice u nekoj banci. Kad se utvrdi u kojoj ce to zemlji biti treba traziti od banke instrukcije za placanje jer nas ima iz puno zemalja tako da i za to postoji posebna procedura koja se zove devizno placanje (tj placanje prema inostranstvu). Ali nista nije nemoguce i dajte da postignemo dogovor oko otvaranja racuna a onda sve mnogo lakse ide!!! JAVITE SE! Mozda bi moderatori mogli ovu temu da stave na pocetnu stranu kako bi je svi vidjeli posto nisam sigurna da bas svi ulaze ovdje! Postao/la svicarska dana sub pro 15, 2007 6:50 pm ach,hvala draga Biljana...ma od kada sam postavila temu pokusavam na raznim mjestima na forumu pisanjem da se-humanitarne akcije prebace na vrh stranice-pisala molbu moderatorima,otvorila temu pod-sve o Tosi,pisala pp Leili- ali nista se nazalost nedesava...nadam se da ce vec jednom neko od odgovornih na forumu to vidjeti i prebaciti citavu temu na vrh...JA SAM MILION % UBIJEDJENA DA CE OVO FUNKCIONISATIsamo da uspijemo naci nacin da otvorimo konto...moj dobar prijatelj-Svicarac- je direktor banke ali jos ga nisam uspjela vidjet-on je u Zenevi a ja sam u Zrichu-a nezelim ga na tel.pitat-moze biti da on zna kako to funkcionise sa humanitarnom pomoci-da li mozda postoji mogucnost da se na ime citavog foruma nesto moze uradit...ali nista neznam dok ga nepitam...moram stupiti i sa ovom djevojkom u kontakt sto je dobila Ljiljin tel.broj-tu bi nam Ljilja bila od goleme pomoci-ona bi sigurno znala kako najbolje i najlakse ovu ideju u djelo pretvorit mozemo...ve sakam site...Radmila Postao/la svicarska dana ned pro 16, 2007 1:46 am -draga moja "Pulcinella" OPROSTI ako si nesto u mojim textovima shvatila kao da sam se uvrijedila ili naljutila-Boze sacuvaj-NISAM i nemam duso razloga,ne ljutim se ja tako brzo a na tudje misljenje nikada se u zivotu nisam naljutila-demokratija ti je kod mene uvijek bilasvi ljudi na svijetu imaju puno pravo na svoje misljenje-pa to je i lijepo ,nebi bilo interesantno kad bi svi na istu stvar isto mislili ili kad bi svi sve znali...zato i jesmo ovde da razmjenjujemo misljenja i pomazemo se i dopunjujemo u nasem znanju-jedan covjek je ogranicen u mogucnostima ali kad nas je vise lakse se nalazi rjesenje i ostvaruju ideje...Hvala ti na reakciji i misljenju a posebno hvala na tvojoj spremnosti da pokusas pomoci ostvarenju ovog projekta koji je slazem se s tobom sve drugo nego lagan ali zato je jako vrijedan i mislim da se sve moze samo strpljenja,truda,ulaganja,vremena...za sve po mom misljenju ima rjesenje ali nije ga uvijek lako naci ali ako nepokusamo necemo ni uspjeti a ako dadnemo sve od sebe postoje velike sanse...te sakam -draga moja Lile,hvala ti na svemu,to mi je naravno jasno da nesmijemo Tosino ime koristitnisam ni mislila-postoji toliko naziva koji se mogu dati:nezovu se po Tosi ali asociraju na njega,npr.ve sakam site...Ljiljanu nebismo ni mjesali mislila sam samo da djevojka koja ima njen tel.zna o ovoj ideji pa ako bi se Ljilja javila da je djevojka obavjestena jer nikad se nezna sta nosi dan a sta noc-Ljilja sigurno zna kako to ide i samo bi informacije bile pozeljne i nista vise ali ni ja nezelim da je se sad uznemirava samo eto da ta djevojka to zna...te sakam ZELIM SVIMA NAPOMENUTI DA JA NIKAD NIKOGA U ZIVOTU NIZASTA NISAM ZA

408

SEBE MOLILA;ZELIM DA NA TO MISLITE MOLIM VAS I SVE STO VAS OVDE MOLIM NIJE ZA MENE VEC ZA TOSU I SVE NAS I DA NEUZIMATE LICNO MOJE TEKSTOVE JER JA NEMAM PRAVO NI NAKOGA DA SE LJUTIM UKOLIKO NE PRIHVATI OVAJ PRIJEDLOG IAKO BI ME NEOGRANICENO RADOVALO DA USPIJEMO JER BI TAKO MOGLI MNOGO URADITI-U TO SAM SIGURNA -VE SAKAM SITERADMILA Postao/la majka dana ned pro 16, 2007 1:59 am NIJE ZLATO JOS SVE ZAVRSENO CEKAMO BILJANU DA SE DOIZJASNI U VEZI TOGA,A MOZDA CE DA DODJE NEKA DRUGA IDEJA...MA NE PREDAJEMO SE MI TAKO LAKO...I JA CU DO POSTE OTICI DA SE RASPITAM.NEMAM OVE NEDELJE PUNO VREMENA,SPREMAM DECU ZA MAKEDONIJU,PA ZNAS KAKO JE KUPUJ POKLONE,PAKOVANJE,KROZ KUCU ...RAZUMEM JA TEBE ZASTO HOCES DA OVO PROFUNKCIONISE...CEKAJU PUNO DECICA NEKA MALA POMOS OD NAS ... I JAS TE SAKAM,ZNAES NELI Postao/la svicarska dana ned pro 16, 2007 2:14 am znaem znaem moja Lile...i jas te sakam...Ama i ja sam ti u takvom vremenskom skripcu,idem u petak kod sestre u Stuttgart,posle kod mojih za Berlin,pa onda svi za Sarajevo...pokusavam da se nekako organizujem da odem do Kruseva al sve je tako komplicirano kad se nema vremena-eh sto nisam ptica...BEKNEZ Postao/la svicarska dana ned pro 16, 2007 2:35 am hvala draga...hajde sa mnom pa cemo skupa za MK-malu turneju da organizujemo... BILO BI LIJEPO... bas mi je zao da nemozes ici s djecom dole,sigurno radis...ach-pusta tudjina...kako Santic rece-"Ostajte ovdje,sunce tudjeg neba nece vas grijat ko sto grije vase..." Postao/la svicarska dana ned pro 16, 2007 2:39 am predhodni text je bio za majku...a sada hvala i tebi SANELITA...vidim da si iz Slovenije,pa izvoli u goste-Sarajevo nije ko sto je bilo ali ima jos uvijek svoje cari,jos uvijek je meni-uz sav respekt prema vama-ali meni je jos uvijek najljepsi grad na svijetu... Postao/la is this love dana pet sij 04, 2008 7:14 pm Niste nadam se odustali,bilo bi teta prava mi smo familija porodica i moe svatko od nas bar pomalo,nije bitno ni koliko nas je trenutno aktivno ba se unaprijed radujem neem dobrom to bi mi zajedno mogli napraviti,to bi nas jo vie ojaalo,ma divna smo mi porodica a zajedno moemo brege valjati,to bi lile rekla,malo smo se uspavali,pa ja priznam,budimo se,ljudi moji ,ovdje ima stranih ljudi i kad kaem stranih mislim u pozitivnom smislu,ja sam uz vas i daj boe da napravimo neto,s takvim bi arom uplatila na na raun da pojma nemate,kolko toliko al od srca,puno uspjeha i drim nam fige a pogotovo vama koji ste pokrenuli ovu akciju Postao/la majka dana pet sij 04, 2008 8:01 pm NESMEMO DALJE,NEDAJU ADMINISTRATORI...MISLIMO DA KRENEMO MALO

409

OZBILJNIJIM KORAKOM,DA SE SVE DOBRO RAZMOTRI I U SKLOPU SA FONDACIJOM TOSE PROEVSKI...VIDECEMO...JA NARAVNO NISAM ODUSTALA...TESKO ODUSTAJEM KADA NESTO ZAPOCNEM.. Postao/la *anja* dana ned sij 13, 2008 12:40 pm Ljudi, oivimo ovu temu naoj Radmili u ast i spomen... Ja sam poslala poruku Suncu mojem u temi Podrka za Ljilju molbu da prenese Ljilji Radmilinu ideju jer me ona tako zamolila... Nadam se da e nam Ljilja moda moi pomoi.... Postao/la majka dana ned sij 13, 2008 1:00 pm admenistratori su rekli da nema sanse da ovo uradimo sami,u ime foruma...pokusala sam sve da sa njma porazgovaram ,ali to je to...zadnje sto je bilo je da ce pokusati da se spojimo sa Tosinom fondom...meni se i ova ideja dopala,ali jos neznam sta je uradjeno...znam da je svicarka imala veliku zelju da se ovaj nas fond realizuje...zajedno smo razgovarali o tome...neznam sta ce da bude...administratori treba da rese... Postao/la nijemijasno dana ned sij 13, 2008 6:48 pm svicarska je napisao/la:hvala na podrsci draga"nijemijasno"...poljubac i tebi a i svima ostalima... Molimo vas moderatori da razgovarate sa administratorima,da nam pomognete da ispunimo ovu njenu poslednju zelju molim vas!!!!! Cast mi je sto je sto sam bila jedna od nas koje je imala priliku da podrzi njenu ideju i sto je moj post bio poslednji na ovoj temi koju je nasa Radmila pokrenula..... majka: ZELIM SVIMA NAPOMENUTI DA JA NIKAD NIKOGA U ZIVOTU NIZASTA NISAM ZA SEBE MOLILA;ZELIM DA NA TO MISLITE MOLIM VAS I SVE STO VAS OVDE MOLIM NIJE ZA MENE VEC ZA TOSU I SVE NAS I DA NEUZIMATE LICNO MOJE TEKSTOVE JER JA NEMAM PRAVO NI NAKOGA DA SE LJUTIM UKOLIKO NE PRIHVATI OVAJ PRIJEDLOG IAKO BI ME NEOGRANICENO RADOVALO DA USPIJEMO JER BI TAKO MOGLI MNOGO URADITI-U TO SAM SIGURNA -VE SAKAM SITERADMILA EVO,OVO JE NASA SVICARKA...HTELA JE SAMO DA POMOGNE,AJDE DA ZAVRSIMO OVO STO JE ONA POCELA... IVANAZG: S OBZIRMO DA JE OVU TEMU OTVORILA NAA VICARSKA KOJE NAALOST NEMA I NEMOGU VJROVATI -MISLIM DA JE ZASLUILA DA OVA TEMA OSTANE OTVORENA UVIJEK JER JE POKAZALA SVOJE VELIKO SRCE majka: ma ne samo da ce ostati otvorena nego moramo sve uciniti da bi joj ispunjli njenu zadnju zelju...ona je to zasluzila... SEKA 90:

410

JA SAM PRVI PUT SA VAMA... I SAMO ZELIM DA VAM KAZEM DA U POTPUNOSTI PODRZAVAM OVAJ PREDLOG... MORAMO DATI SVE OD SEBE DA OVI SNOVI O HUMANOSTI POSTANU STVARNOST... KOLIKO SAM SHVATILA GOSPODJA KOJA JE POKRENULA OVU TEMU NIJE VISE SA NAMA... MORAMO BITI UPORNI NEMA ODUSTAJANJA JER KADA JE OVAKAV CILJ U PITANJU I NAS ANGEL I GOSPOD CE POMOCI DA SE OVO STO JE POKRENUTO I OSTVARI... NE SME NAS POKOLEBATI TO STO SE TESKO STIZE DO OVAKVOG CILJA, BITNO JE DA SMO SE RESILI I USPECEMO SIGURNA SAM... POGLEDAJTE STA JE ON OSTAVIJO IZA SEBE UJEDINJENA SRCA KOJA SE TRUDE DA POMOGNU DRUGIMA... MORAMO NASTAVITI NJEGOVU MISIJU, MORAMO GA USRECITI KAO STO JE ON NAS USRECIVAO... VOLIM VAS VI STE SVI DIVNI, KOLIKO DOBRIH LJUDI NA JEDNOM MESTU, KOLIKO SLEDBENIKA NJEGOVE MISIJE... BITNO!!! MEDVJEDICI PUTUJU ZA SKOPLJE U TOSINO IME nijemijasno: Dragi moji, Svi vec znamo da je Tose darovao djeci u domu svake godine medvjedice i igracke za Bozic, tako smo i mi htjeli da ove godine djeca ne osjete da ih nas andjeo nece posjetiti.Pa smo odlucili da nastavimo ono sto je nas andjeo zapoceo... Elen i devojke iz Skoplja u srijedu mose medvedice koji su dio humanitarne akcije koju smo pokrenuli u ime naseg andjela Tose.Posto tekst kojim bi se obratile djeci nije pripremljen, molim Vas da napisete ukratko nesto u ime foruma. Posto vec u srijedu nose medvjedice, nemamo puno vremena nego samo do sutra navece. Pa pozurimo molim Vas... Dakle forum se obraca djecici u ime Tose....

411

* * * Nakon mnogo godina, sjeam se trenutka kada sam pomislila da se vie ne osjeam isto u svojoj pojavi kao to sam se osjeala ranije. Ranije sam samo bila proeta osjeajem da nemam tijela, da ne osjeam, da obavljam svoj posao, i da, ponekad mi moj posao nije bio drag iz razloga to i sama mogu prosuditi da li se neto kosi sa pravilima dobra na svijetu. Ali onda sam naglo osjetila promjenu. Iako to do sada nisam izgovorila na glas, morala sam priznati da sam ve due vremena razmiljala o sebi. Nekako sam poela da osjeam kao da sam se nakon toliko milijardi godina promijenila. Rekla sam kako nemam potrebu za snom, hranom, odmorom I zaista nisam imala, ali sve sam vie poela sama sebi da nalikujem ovjeku. Ma, ne kae se uzalud : s kim si, takav si. Pa eto, u zadnje vrijeme toliko je bilo slobodnog vremena, da sam se nekako stopila sa svim tim ljudima na forumu. Ko zna? Moda sam poela da nalikujem na njih? Da, da, mora da je to, jednog sam dana odluno izgovorila. Tada mi je naglo postalo jasno zato su mi uputili onu informaciju. Rekli su mi da je vrijeme da se odmorim od svog posla sudbine, i to zauvijek. I tada su na moje mjesto postavili nekog mlaeg. Nekoga ko oito nije bio toliko optereen tom profesijom kao ja. Ali, kada se malo osvrnem, to je sasvim normalno, jer ipak, ja imam mnogo milijardi godina ivota i rada iza sebe. Prestala sam i da brojim. Hm Pitam se kako je Smrt podnijela ono to su njoj rekli, jer sjeam se da je prije mene i ona bila na razgovoru. Pozvali su nas zajedno i reeno nam je da emo obje dobiti neke bitne informacije o nama samima. Dobivi tu informaciju, bilo mi je drago, jer iako nisam osjetila neki poseban umor, osjeala sam teinu. Vidjela sam da neto nije u redu sa mnom im sam nekoliko puta osjetila tugu, pretjeranu radost, im sam se nasmijala tako glasno da sam probudila svoju nekada ne ba dragu prijateljicu Smrt u drugoj sobi, ovdje na nekom naem apstraktnom prebivalitu. Stvarno sam poela da liim na ovjeka. Ne mogu da se izjasnim da li mi je drago ili ne. Mogu rei da se osjeam udno i da mi je u neku ruku drago to me ljudi nee psovati kada im se desi neto loe i to me nee vie pretjerano uzdizati kada im se desi neto lijepo. Eto, vidite. Zaista nije normalno da figura poput mene ima takve osjeaje. Da ima osjeaje uopte. Ma, to sam trebala shvatiti onog dana kada se tuga rodila u meni po prvi put, tog 25.01.1981. Ali eto ovjek se ui dok je iv. Hm Da li bi ta reenica trebala i na mene da se odnosi? Ipak, ja nisam ovjek, iako se poinjem tako osjeati. Tu no sam vidjela svoju zamjenicu u odajama do mojih kako lista moju pranjavu, milijardama godina staru knjigu. Upoznavala se sa metodom rada sa klijentima. Gledajui nju, osjetila sam neku vrstu umora. Da, zaista mi je lake to je to iza mene, pomislila sam. I tada sam osjetila potrebu da zijevnem. Pitala sam sama sebe : Ali, ime da zijevam? Kako to da izvedem? Po prvi put od kako postojim, usnula sam, i to je najudnije od svega, sanjala sam. Sanjala sam udan san. Sada shvatam zato ljudi kau da se sanja ono ime si optereen i o onome o emu mnogo misli. San je bio jako vjeran. Kao da se zaista to desilo. Sjedila sam na krevetu i osjetila sam svrab na glavi. Mahinalno sam podigla ruku i poeala dio tjemena ispod kose. Tada sam shvatila. Ja sam ovjek. Ili ne Ja sam zarobljena u tijelu ovjeka? Nisam mogla da shvatim ta se deava. Podigla sam glavu i ispred sebe vidjela vitku tamnoputu enu. Sjedila je na krevetu u dugoj bijeloj spavaici dugih rukava sa volanima. Sitno stvorenje je imalo zbunjeni izraz lica.

412

ealo se po glavi prekrivenoj kratkom crnom kosom. Ispod nje su se jedva nazirale lijepo oblikovane, male ui. Tada sam ustala sa kreveta i vidjela sam da i ona ustaje. Prila sam joj blie i tada sam uvidjela da gledam u sebe. Stajala sam pred ogledalom bez rama. Kao da sam bila okruena njime u toj svijetloj prostoriji tamnih zidova. To vitko, sitno stvorenje, male glave, kratke crne kose i njenih crta lica sam bila ja. Gledala sam svoj novonastali, tanije prvi ikada vieni, odraz u ogledalu krupnim smeim oima i tada sam shvatila da sam se oduvijek zamiljala u takvom ljudskom obliju. Nasmijala sam se i ispod mojih malih punim usana se ukazao niz bijelih zuba. Svidjela sam se sama sebi. Uinila sam se sebi tako jednostavnom, a tako posebnom. Nisam mogla, a da se ne zapitam da li sam u dui isto tako jednostavna, a posebna kao to mislim. Tada sam vidjela u ogledalu da mi je neko iza lea, a svojim novim i prvim uima sam ula kako je neko sjeo na krevet sa kojeg sam maloprije ustala. Hitro sam se okrenula, iako sam oekivala da u se strovaliti sa svojih, meni nepoznatih nogu, kao lane koje ui hodati, jer zaista, to je bilo ustvari moje prvo koraanje. I da, na krevetu je sjedio on. Crn momak, krupnog torza, gledao je svojim smeim oima u moje novonastale smee i nasmijao mi se u krivo, onako kako su ljudi sa foruma govorili da ima obiaj. Nasmijala sam se, i to ba nekako od srca. Kao da to radim cijeli ivot. Tada je on ustao i polako mi priao. Stavio je svoje ake na moje tanke ruke i ja sam tada po prvi put u ivotu osjetila neiji dodir, kao i drhtaj srca to je taj famozni dodir doao od njega samog. Od ovjeka kojeg su ljudi nazivali Anelom. Instinktivno sam ga pitala : Toe, da li me mrzi to sam ti odredila takvu sudbinu? Uputio mi je znaajan pogled. Kao da se iznenadio to sam ga to upitala, a potom se nasmijao svojstveno sebi i izustio :Ne, nemam razloga. Naprotiv, zahvalan sam ti. Toliko ljudi se na svijetu zavoljelo, spojilo, sprijateljilo, zahvaljujui tvom i mom savezu. I tada sam nakon dugo vremena osjetila olakanje, jer sam od njega samog ula da se ne ljuti na mene to sam obavila svoj posao. Laknulo mi je. A Smrt? Je li bila dobra prema tebi? Od nedavno smo malo bolje prijateljice, ali mogu je nagrditi ako je bila gruba ili. Ne, ne, sve je bilo u redu, rekao je kroz glasan smijeh. I eto, gledala sam to divno stvorenje svojim smeim oima. Bio je preda mnom i osjetila sam veliku ast to sam stajala ispred njega, te to je on sam od sebe stavio ruke na moju novonastalu kou. A tada mi je rekao :Nije ovaj posao bio za tebe svakako. Dodue, trebalo ti je milijarde i milijarde godina da naie na mene da bi bila spaena neeg to ti nije sueno. Ti si ovdje osjeala da ovo nije za tebe, rekao je stavljajui mi svoju desnu ruku na lijevi dio grudi. Tada sam osjetila po prvi put od kako sam dospjela u tu prostoriju da moje srce kuca. Reci mi, kako bi bilo mogue da sudbina plae, te da se iskreno smije ili da se raduje i ali, ako nije imala od samog poetka srce?. Kada je upitno podigao obrve, shvatila sam ta hoe da mi kae. I eto, tada sam po prvi put kao ovjek zaplakala i zagrlila svoj spas koji me gledao smeim oima. A sada, dodijeljen ti je drugi zadatak koji e, vjerujem, obaviti jako dobro, kao i ovaj prije njega. Nisam sigurna u tvoje rijei Kako da to uradim sama?, rekla sam sputajui glavu. A ko je rekao da e biti sama?, rekao mi je zavodljivo se smijui, a potom je glavom pokazao na krevet na kojem sam se prvi put ugledala. Ni otkuda, na njemu se pojavila visoka, mrava djevojka krupnih zelenih oiju, koje su zbunjeno gledale ispred sebe kroz plave pramenove ravne kose. Imala je istu spavaicu kao i ja.

413

Ne znam da li ti je poznata, ali ona je ve bila u ovom obliju. A sada idi, svoju prijateljicu e vidjeti ve. * * * to si ti tako zamiljena?, majka je upitala bosonogu djevojku koja je jo uvijek u pidami izlazila iz sobe trljajui svoje snene oi. Ma, sanjala sam udan san. Ali, nije mi prvi put da ga sanjam. Dodue, bio je nejasan kao i svaki put prije., poeala se po kratkoj tamnoj kosi. Pa ega se sjea?, upitala je zainteresovano majka. Sjeam se neke svijetle prostorije tamnih zidova, i nekog kreveta, sebe u dugoj spavaici, a onda nastupa magla., zamiljeno se poeala po tananom struku. Ma, nije ni bitno uostalom. Nego, nastavi majka, koji e aj? Onaj od brusnice ili od majine duice? Ma, izusti hitro tamnoputa djevojka pribliavajui se velikom ogledalu uramljenom u drveni okvir, ruku na srce, ne znam koji mi je drai., nastavila je stavljajui malu ruku na lijevi dio grudi. Tako stojei ispred ogledala, instinktivno je otkopala prva dva dugmeta i razgolitila dio grudi na lijevoj strani. Na njenoj mladoj tamnoj koi se, ba na dijelu na kojem je drala ruku, ba tamo ispod koje je kucalo srce, ukazao tamni mlade malih dimenzija u obliku neijeg otiska dlana desne ruke. Mama, jesi li se ikada zapitala, odakle meni ovaj mlade? Jesam li ga od nekog naslijedila? Pitala sam i tvog oca da li neko od njegove porodice ima ita slino i odgovorio mi je da nema. Jo kao dijete smo i tebe i sestru vodili ljekarima da ispitamo ta je u pitanju. Rekli su samo da nije nita opasno i da to posmatramo kao prirodnu fleku na tijelu, kao mlade ili kao biljeg prirode, to bi se reklo. Aha, rekla je djevojka i dalje zamiljeno gledajui u znak na svojim grudima. Da, zaista udno pa ga i seka ima. Tada se na pragu, na kojem se maloas pojavila tamnoputa djevojka, pojavi zelenooka plavua. Hm Imala sam udan san., ree sneno, gotovo mumljajui. Gledajui sestru ispred ogledala ree gotovo podrugljivo :ta? Opet gleda u taj mlade? Ma, pomiri se s tim da je to samo mlade i gotovo. Imam ga i ja, pa ne provodim toliko vremena analizirajui ga. Mama, koji je danas datum?, upita tamnoputa sestra ignoriui monolog one plavokose. 25. Januar. uvi taj datum djevojci zasuzie oi, te joj iz istih krenue dvije suze , dok se sestra plave kose lecnu i stavi ruku na lijevi dio grudi, nesvjesno na mlade o kojem se do maloprije vodila diskusija ta ti je? Zato plae?, zabrinuto joj je prila majka koja je hitro nakon to je to uoila ustala sa kaua. Vjeruj mi da ni sama ne znam. Preplavio me neki udan osjeaj kada si spomenula taj datum. Sklonila je malu ruku sa grudi, pri tom primijetivi da njena plavokosa sestra sa istim poloajem ruke gleda u jednu taku na stolu, njome obrisala suze koje su je zbunjivale, i plaho rekla :Nego, daj mi taj aj dok se nije ohladio. Ba imam osjeaj da e mi prijati. I ja bih jedan dok je topao, doda plavokosa sestra gledajui zelenim oima zbunjeno u tamnoputu sestru preko puta sebe.

414

Lini podaci forumaa:

1. CRISTY, Kristina Virant, Slovenija, Krko 2. MAJKO, Lile Poposka, Holandija, Skopje 3. NIJEMIJASNO, Minja, Bosna i Hercegovina 4. LUDA_MALA 88, Nera Pavii, Hrvatska, Osijek 5. ANA, Ana Horvatek, Hrvatska, Donja Stubica 6. SANJA_KT, Sanja Kovai, Hrvatska, Kutina 7. SNJEZANA3682, Sneana Lonari, Hrvatska, Bjelovar 8. SPLIANKA-SANJARKA, Sanja Ercegovi, Hrvatska, Split 9. KIKICA_10, Klaudija Knjaz, Hrvatska, Igrie 10. POKAHONT@S, Arijana, opelj, Bosna i Hercegovina, Mostar 11. KARLA, Karla, Hrvatska, Zagreb 12. NELLA, Nela Vilovi, Hrvatska, Split 13. DAISY, Dea Sadikovi, Hrvatska, Jastrebsko 14. TENCHI, Tena, Hrvatska, Zagreb 15. SANDRACE, Sandra Milivojevi, Srbija, Smederevo 16. ELI_MALI, Elena Matovska, Makedonija, Skopje 17. JOEY, Kristina, Hrvatska, Zagreb 18. INES87, Ines Radi, Slovenija, Krko 19. SUMI, Suzana Miceva, Makedonija 20. LUDA_MALA, Eva Peri, Hrvatska, M.Sredie (Meimurje) 21. DANCE, Daniela, Makedonija, Skopje 22. ANNA1, Aneta Gorgievska, Makedonija, Skopje 23. PERSIL, Suzana Obradovi, Hrvatska, Slatina 24. AZIZOR, Zorica Pejak, Libija, Benghazi 25. NATASHA_OKAIDI, Natasha, Makedonija, Skopje 26. STEFANO81, Ljiljana Lovadinov, Srbija, Subotica 27. AMRAAMRAAMRA, Amra Dervi, Bosna i Hercegovina, Novi Travnik 28. NERICA, Neria Prnjavorac, Bosna i Hercegovina, Zenica 29. SARAH, Sara Perkovi, Hrvatska, Zagreb 30. ROCKYBLACK, Marija Lijovi, Hrvatska, Zagreb 31. MARLOTICA, Martina Zupani, Slovenija, Ljubljana 32. DORA1408, Renata imunov, Hrvatska, Zadar 33. MAJA_BDG, Marija Nastanovi, Srbija, Beograd 34. JOVANA2991, Jovana Petrovi, Srbija 35. MILAS_LACRYMOSA, Sanja Milas, Hrvatska, Slovenski Brod 36. ATLANTIS, Andrea ondri, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 37. SPLIANKA, Antonija, Hrvatska, Split 38. ENIDA, Enida, Hrvatska, Rijeka 39. JOE_C, Jovana, Srbija, Ni 40. IPRUGO10, Sanja, Hrvatska, Kutina 41. *ANNA*, Ana, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 42. MALENA1901, Nevena Tomaevi, Srbija, Kraljevo 43. JEDINAKK, Katarina, Hrvatska, Zagreb 44. NEJRA, Nejra Suljovi, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 45. KATENCE, Katerina Popova, Makedonija, Skopje 46. ASTRA, Meri Kolpa, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 415

47. LEKI, Lejla Kurti, Bosna i Hercegovina, Tuzla 48. PLATONSKA LJUBAV, ivka Zanki, Hrvatska, Split 49. ALMINA, Almina Mrni, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 50. AVANGARD, Ivan Pervan, Bosna i Hercegovina, itluk 51. DINCHA, Tadeja, Slovenija 52. IVA_77, Iva Kui, Hrvatska, Sveti Ivan Zelina 53. EOT, Katja vent, Slovenija, Dobrna 54. NANO, Ivana Jerkovi, Hrvatska, Split 55. ANTIGONA, Slavica Petrovi, Srbija, Kraljevo 56. ANGEL.TOSE, Ivana i Martina Tomas, Hrvatska, Zaprei 57. SUZIANA, Suzana Georgievska, Makedonija, Strumica 58. SHANSA05, Nataa, Hrvatska 59. *PiScEs*, Katerina, Makedonija 60. ZELJKA, eljka Vid, Hrvatska, Bjelovar 61. FLORAS, Svetlana Miladi, Srbija, Baka Palanka 62. DRAGO MILO, Dragoslav M, Makedonija 63. CEMA, Nemanja Cvetanovi, Srbija 64. NS58, Branka Vrani, Srbija, Novi Sad 65. ANDJELCICI, Aleksandra, Srbija, Beograd 66. TANJA M., Tanja Maksimovi, Srbija, Beograd 67. DEANTSCHI, Dejana, vicarska 68. KDESA, Desa K, Hrvatska 69. SLAGANA, Regina Slagana, Makedonija, Stolevska 70. SOSO, Zoran Kostovski, Makedonija, Skopje 71. KAYOLINA, Katarina V., Srbija 72. MILKA, Milena Janjac, Hrvatska, Zagreb 73. SUNSHINE BABY, Antea Vujevi, Hrvatska, Zagreb 74. FUNGIRL18, Sanja Benkovi, Hrvatska, Karlovac 75. DANA84, Tamara Jovanoci, vajcarska 76. NALE, Nadja Majstorovi, Srbija 77. MIRJAM, Mirjam, Slovenija, Ljubljana 78. STAR18, Monika aki, Hrvatska, Karlovac 79. TESAKAME, Hana Mehonji, Hrvatska, Rijeka 80. ANGEL, Petra Klobucar, Hrvatska, Zagreb 81. SELMA5, Tihana, Hrvatska 82. *NINA*, Martina, Hrvatska, Slavonski Brod 83. HARD_TEARS, Ana, Srbija 84. DOLORES, Dolores, Hrvatska, ibenik 85. SWEETKANA, Ida Novoseli, Slovenija, Breice 86. MIMMI, Milica, Slovenija 87. OBOZAVAM_TOSU, Josipa Martinovi, Hrvatska, Slavonski Brod 88. DIINNAA1, Nikolina. Hrvatska, akovac 89. TOSETHEANGEL, Sanja Nevesinjac, Bosna i Hercegovina, Vogoa 90. GAGICA99, Dragana Drobnjak, Crna Gora, Podgorica 91. SANDA, Sanda Grgi, Hrvatska, Osijek 92. TAA, Tatjana, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 93. EMANUEL, Milena, Hrvatska, Zadar 94. LELLY, Lejla Islamovi, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 95. DANI, Danijela kuli, Hrvatska, Rijeka 96. DANIELAJA, Daniela Jakimova, Makedonija, Skopje

416

97. BOJANA1977, Bojana Kopajti, Hrvatska, Rijeka 98. BRESKWICA, Vildana Islamovi, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 99. IVANOC, Ivana, Srbija, Beograd 100. IVANAZG, Ivana, Hrvatska, Beograd 101. IM_ZGB, Marija, Hrvatska, Zagreb 102. MALAJANA, Tamara pacapan, Slovenija, Tolmin 103. NEZA, Nea, Slovenija, Ljubljana 104. MACEDONIA, Branka Ranelovi, Hrvatska 105. IS THIS LOVE, Martina Peri, Hrvatska, Dubrovnik 106. ILDA_TZ, Ilda Rahmanovi, Bosna i Hercegovina, Tuzla 107. CRNA33TP, Barbara, Hrvatska, Zagreb 108. RIALDA_C, Rialda Corali, Bors, vedska 109. ELEN4E, Elena Poposka, Holandija, Skopje 110. SUNSEEKER, Nataa, Hrvatska, Rijeka 111. FALLEN_ANGELL, Ines, Hrvatska, Vinovci 112. IVANA01, Ivana, Hrvatska, Labin 113. ELENA10, Elena Petrushevska, Makedonija, Skopje 114. IVANCE, Ivana Nachevska, Makedonija, Skopje 115. MOREO, Marijana, Hrvatska, Zagreb 116. TINAB141, Tina, Hrvatska, Lepoglava 117. *ANGEL*, Vivien Ciprani, Slovenija, kofja Loka 118. LINA63, Majda Rusman, Bosna i Hercegovina, Lukavac 119. SANJABELA, Sanja Cvjetanovi, Hrvatska, Dubrovnik 120. PELISKA, Jelena Radovanovi, Hrvatska, Orebi 121. LILIAN, Lilijana Mrek, Slovenija, Izola 122. ELJALOVE, Elja Muhovi, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 123. DUALCORE, Bojan Despodovski, Makedonija, Ilinden 124. DACE, Milenka Finta, Hrvatska, Osijek 125. KDESA, Hrvatska 126. VESNAS, Vesna Spasovska, Makedonija, Skopje 127. JUST, Biljana Jovanova, Makedonija, Skopje 128. MARIJA 0712, Marija Kolari, Hrvatska, Krievci 129. BLACK ANGEL, Ines Komljenovi, Hrvatska, Koprivnica 130. LUCKYICA, Sofija Vujovi, Crna Gora, Cetinje 131. URSHY, Urka, Slovenija, Ljubljana 132. .MAIIA, Maja Kala, Slovenija, Ljubljana 133. RAINDROP26, Rea Banscak, Hrvatska/USA, Zagreb/NYC 134. EVELYN, Ivana, Crna Gora, Niksi 135. FROM_SLOVENIJA, Kristina Lazarevi Padar, Slovenija, Ljubljana 136. ALCINA, Azra Bostandzi, Bosna i Hercegovina, Tuzla 137. JO JEDNA SPLIANKA, Ana L., Hrvatska, Split 138. GLUMICA, Marina Tomasovi, Hrvatska, Split 139. GANA123, Ivana Robi, Hrvatska, Zagreb 140. EX5, Sanja Jakovi, Hrvatska, Krajevica 141. CHERRY, Brigita Bajan, Hrvatska, Slavonski Brod 142. HRISTINAD, Nevena, Srbija, Priboj 143. NATAA, Musulin, Hrvatska, Zagreb 144. SA.SHKA, Saa Odovi, Srbija, Beograd 145. EDIENIO, Andrea Remata, Hrvatska, Rijeka 146. TOSINAZAUVIJEK, Sonja, Hrvatska, Zagreb

417

147. ANGELTOSE, Jelena Bokun, Hrvatska, Zagreb 148. VILA, Gorana, Hrvatska, Split 149. TOSETESAKAM, Mirela Grisevic, Austrija, Grac 150. MELLY, Melita Brnad, Hrvatska, Rijeka 151. SUNSHYNE, Staa Luan, Slovenija, Ljubljana 152. SEJLA-MINHEN, Sejla Filic, Njemaka, Minhen 153. PEPERUTKA26, Roze Daniloska, Makedonija, Resen 154. LALI, Larisa Frani, Hrvatska, Rijeka 155. CARPE DIEM, Tatiana Radovanovi, Hrvatska, Rijeka 156. IVAANAA, RS, Banja Luka 157. SNOW_WHITE, Snezana, Makedonija, Skopje 158. *STUDENA*, Rozeta Markovska, Makedonija, Veles 159. OLIVERAS, Olivera Stojcevska, Makedonija, Skopje 160. AIDAA, Aida Cano, Bosna i Hercegovina (Njemacka) Livno (Frankfurt) 161. ZARA, Ingrid ., Hrvatska 162. TODOR ANGEL, Sanja Barea Pani, Slovenija, Grie 163. EMEMCA, Elizabeta Memca, Texas, USA, Houston 164. LJUBAV, Ana Bogdanovi, Bosna i Hercegovina, Banja Luka 165. KIKICA, Sladjana Popovi, Srbija, Beograd 166. TAMARABM, Tamara Ajkii, Bosna i Hercegovina, Bijeljina 167. SIDHARTA, Biljana i Bojana, Srbija, Novi Sad 168. JELENA86, Jelena Knezevi, Bosna i Hercegovina, Gradiska 169. BOZILAK, Aleksandra Eichhorner, Svicarska 170. SANJCI, Sanja Hojsak, Hrvatska, Koprivnica 171. MILKY111, Milka Vasiljevi, Srbija 172. TGRI, Antonija Zupcic, Hrvatska, Rijeka 173. DADA1977, Davorka M., Bosna i Hercegovina 174. LEDENA, Sanela Stupar, Hrvatska, Koprivnica 175. LUDAMALA, Nadina Balagi, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 176. LUCILU, Lucija L., Hrvatska, Zagreb 177. KLARA, Klara Klari, Hrvatska, Brela 178. *MALA*, Klara S., Slovenija, Ljubljana 179. MUNJA, Valentina. Hrvatska, Sisak 180. PETQ, Petq, Bulgaria 181. DREJCH, Andreja Crnkovi, Slovenija, Koevje 182. KRISS, Kristina Grozdanovic, Srbija, Beograd 183. SHANSA05, Nataa Mihali, Hrvatska 184. MARIJA_IMOTSKI20, Marija, Hrvatska, Imotski 185. TADIJA, Tadeja Zivkovic, Srbija, Beograd 186. ELAG, Arabela, Svedska 187. NIKITA12SU, Tamara Mitov, Srbija, Subotica 188. SAMO JA, Magdalena, Hrvatska 189. SHEEBA, Snjeana agud, Hrvatska, Zagreb 190. TAJA, Tatjana Mitrovic, Hrvatska, Zagreb 191. DESPINA.MK, Vesna Cibreva, Makedonija, Skopje 192. SANJABELA, Sanja Cvjetanovic, Hrvatska, Dubrovnik 193. DRAGANCE, Dragana Spasovska, Makedonija, Kumanovo 194. GABICAAA, Gabrijela Andrejas, Bosna i Hercegovina, Tuzla 195. *NATASA*, Nataa, Srbija/Bosna i Hercegovina, Prijedor

418

196. SOGANCIC, Emina Sulji, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 197. ELIZABETB, Elizabet Osmijeh, Makedonija

419