Izdava: Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i kineziologije Sveuilita u Splitu Nikole Tesle 12, 21000 Split, Republika Hrvatska Tel.

: 385 021 385 133 www.pmfst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavaku djelatnost: Prof. dr. sc. Zdenko Kosinac Odgovorni urednik: Prof. dr. sc. Nikola Rausavljevi Recenzenti: Prof. dr. sc. ime Pili Prof. dr. sc. Nikola Rausavljevi Prof. dr. sc. Milan van Lektor: Dr. sc. Ivan Bokovi Grafiki urednik: Doc. dr. sc. Slobodan Bjelajac Datum postavljanja na mreu: 07.12.2006. Podatak o izdanju: 1. izdanje

ISBN-10: 953-7155-08-0 ISBN-13: 978-953-7155-08-7

Dr. sc. Slobodan Bjelajac

SPORT I DRUTVO

Split, 2006.

SADRAJ
PREDGOVOR......................................................................................................................1 1. SPORT I DRUTVO ..........................................................................................................3 2. METODE U ZNANOSTI .............................................................................................11

2.1. Eksperiment............................................................................15 2.2. Aksiomatska metoda ..............................................................19 2.3. Metoda modeliranja................................................................20 2.4. Statistika metoda ..................................................................20
3. POSEBNE SOCIOLOKE METODE..........................................................................23

3.1. Metoda promatranja ...............................................................23 3.2. Metoda razgovora i upitnika ..................................................26 3.3. Povijesna metoda....................................................................27 3.4. Metoda analize sadraja .........................................................29 3.5. Metoda idealnih tipova...........................................................32 3.6. Komparativna metoda ............................................................32 3.7. Sociometrijska metoda ...........................................................32
4. NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE SPORTA...........................................................35 4.1. Razvoj sociologije sporta u svijetu...............................................................35 4.2. Nastanak i razvoj sociologije sporta u Hrvatskoj .........................................38 5. SOCIOLOGIJA SPORTA I DRUGE ZNANOSTI......................................................45 6. POJAM I DRUTVENA STRUKTURA SPORTA .....................................................49 6.1. Pojmovno odreenje sporta ...........................................................................50 6.2. Drutvena struktura sporta ............................................................................53 6.3. Drutvene funkcije sporta..............................................................................55 6.4. Sport kao igra ................................................................................................55 6.5. Sport kao drutvena pojava ...........................................................................62 7. SPORTSKI AKTERI ....................................................................................................69 8. SPORTSKA DJELATNOST 75

9. DRUTVENI ODNOSI I GRUPE U SPORTU.79 9.1. Sportske grupe.......................................................................................................81 9.1.1. Karakteristike sportaa ...............................................................................82 9.1.2. Karakteristike neposredne publike .............................................................84 9.1.2.1. Karakteristike organizirane nogometne publike............................87 9.1.2.2. Karakteristike neorganizirane nogometne publike ......................102 9.1.3. Umjesto zakljuka: usporedba organizirane i neorganizirane publike.................107 9.2. Karakteristike rukometne publike ......................................................................109

9.3. Karakteristike koarkake publike115 9.3.1. Koarka kao sport urbanita........................................................................117 9.3.2. Koarka kao sport viih drutvenih slojeva ...............................................119 9.3.3. Koarka kao sport obrazovanijih slojeva...................................................121 9.3.4. Koarka kao sport mladih..........................................................................122 9.3.5. Zakljuak: koarka elitni sport .............................................................123 9.4. Posredna publika ..................................................................................................125 9.5. Stratifikacija i sport ..............................................................................................125 10. TERITORIJALNE ZAJEDNICE I SPORT ..............................................................131 11. UENICI I SPORT...................................................................................................137 11.1. Uvodne i metodoloke napomene ....................................................................137 11.2. Istraivaka metoda..........................................................................................138 11.3. Sport je znaajan, ali ne i najznaajniji u ivotu uenika .................................139 11.4. Odnos uenika prema TZK-u...........................................................................141 11.5. Sportom do zdravlja .........................................................................................143 11.6. Najdrai sport, sporta i sportaica...................................................................144 11.7. Uenici i sport: regionalne razlike....................................................................145 12. SPORTSKE INSTITUCIJE...155 13. SPORT I SOCIJALIZACIJA ....................................................................................157 13.1. to o uvjetima nastave misle nastavnici tjelesnog odgoja ? .............................160 13.2. Karakteristike nastavnika TZK ........................................................................162 13.3. Kako se organizira nastava TZK ......................................................................162 14. KARAKTERISTIKE KORISNIKA FITNESS KLUBOVA.167 LITERATURA: ................................................................................................................173 POPIS TABLICA177 POPIS SLIKA..179 PRILOZI: upitnici181

PREDGOVOR Ve dvadesetak godina predajem kinezioloku sociologiju (sociologiju sporta) na Zavodu za tjelesni odgoj Fakulteta prirodoslovnomatematikih znanosti i kineziologije Sveuilita u Splitu (prije Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja), dijelom zajedno s profesorom ugiem, dijelom samostalno. U tom razdoblju proitao sam mnogobrojnu literaturu iz ove oblasti, iji je pregled prikazan na kraju knjige. Na samim poetcima osjetio sam potrebu za sistematizacijom tema koje se odnose na sociologiju ove discipline, koju neki nazivaju kineziolokom sociologijom (zagrebaki Kinezioloki fakultet) iako, po mom miljenju, taj pojam nije adekvatan jer je kineziologija znanost o kretanju u irem smislu, a ne samo o ljudskom kretanju), a neki sociologijom sporta (tako se naziva u veini zemalja svijeta), to je opet preuzak pojam jer obuhvaa samo sport, a ne i rekreaciju. Zbog spomenutih terminolokih dvojbi, kao i zbog nedovoljno sustavnog pristupa ovu sam knjigu nazvao Sport i drutvo, a ne sociologijom sporta ili kineziolokom sociologijom. Iako u knjizi ima elemenata za jedan sustavan pristup koji bi omoguio takav naslov, miljenja sam da bi tekst trebalo nadopuniti s jo nekim poglavljima, to e biti uinjeno u nekom od sljedeih izdanja (primjerice, sport i masmediji, sport i rekreacija i sl.). Knjiga je plod dugogodinjih itanja i istraivanja iz podruja sociologije sporta (odnosno Kinezioloke sociologije), a dio zasluge pripada i mnogobrojnim studentima tree godine kineziologije koji su svojim pitanjima, ali i aktivnim istraivakim radom sudjelovali u izradi, na emu im se posebno zahvaljujem (to se poglavito odnosi na zadnjih nekoliko poglavlja). Posebnu zahvalnost dugujem Poglavarstvu grada Splita i Poglavarstvu Splitsko-dalmatinske upanije koji su prilozima od po 5.000 kuna poduprli dio istraivanja koja su u knjizi prikazana. Takoer se zahvaljujem recenzentima i lektoru na trudu koji su uloili kako bi knjiga bila to itljivija. Knjiga se sastoji iz 14 poglavlja. U prvih est poglavlja govori se o pojmu i temeljnim elementima strukture sporta, metodama u sociologiji sporta i nastanku i razvoju sociologije sporta. u drugih pet o pojedinim elementima drutvene strukture sporta, a u trea tri poglavlja govori se o pojedinim istraivanjima drutvene strukture sudionika u sportu. U Splitu, 8.12.2006. Autor

1. SPORT I DRUTVO Kad se govori o odnosu sporta i drutva, ne moe se a ne ukazati na ire procese koji se odvijaju u znanosti. To moe pomoi boljem definiranju temeljnih pojmova i mjesta discipline u sustavu sociolokih znanosti i znanosti openito. Jer, sociologija sporta je interdisciplinarna znanost koja koristi socioloke spoznaje iz kineziologije i kinezioloke spoznaje iz sociologije. U suvremenoj znanosti danas postoje dva naoko suprotna, iako komplementarna procesa: proces specijalizacije i proces integracije. Dok je proces specijalizacije zapoeo jo u vrijeme izdvajanja znanosti iz filozofije i traje ve nekoliko stoljea, proces integracije je novijeg datuma i ima osnovicu u nemogunosti objanjenja pojedinih problema s uskoga specijalistikog stajalita. Proces integracije znanosti posebno se razvio kroz interdisciplinarni i multidisciplinarni pristup, koji su do sada davali najbolje rezultate1. Dok se proces specijalizacije sastoji u sve veem usitnjavanju predmeta istraivanja, ime su se stvorile razne discipline, ali i u sve dubljim podjelama unutar njih (u sociologiji npr. sociologija odgoja i obrazovanja, sociologija grada, sela, rada, ekoloka sociologija, sociologija politike, porodice, slobodnog vremena, spolnosti, sporta i dr.)2, stvarnost je, meutim, jedinstvena cjelina, pa s obzirom na postojanje veze dijelova i cjeline podjela do detalja ima i svojih ogranienja. Dok specijalizacija suava okvire i otvara put empirijskim istraivanjima i neposrednom koritenju rezultata u praksi, integracija, pritom, daje bolju interpretaciju irih faktora u smislu odnosa dijelova i cjeline. Imajui to u vidu, postavlja se pitanje ima li jo smisla podjela na prirodne i drutvene znanosti? Je li klasini sustav znanosti utemeljen na predmetnim kriterijima i dalje odriv? Moe li se znanost bre i humanije

Ilustraciju toga ine istraivanja okolia, ponaanja dijela nogometne publike, narkomanije mladih, ali i interdisciplinarna postignua svemirskih letova. Tako se uzroci devastacije okolia ne mogu otkriti ako se ne zae u sferu postojeih drutvenih odnosa temeljenih na sukobu izmeu interesa svih i interesa samo onih koji prisvajaju profit. Nasilje na sportskim terenima nisu dio igre kao ludike potrebe ljudi, ve odreenih politikih opcija koje se igraju sa ivotima gledatelja. Narkomanija mladih je nerjeiva bez timskog rada psihologa, psihijatara, lijenika, sociologa, farmakologa i drugih. Let u svemir ne rjeavaju samo inenjeri i informatiari, ve i fiziari, matematiari, kemiari, biolozi, prehrambeni tehnolozi, tehnolozi odjee i obue, psiholozi, sociolozi, lijenici i pripadnici mnogih drugih struka, a svaka od tih struka ima svoju odreenu ulogu u programu.

Ekonomska kriza tridesetih godina 20. stoljea zahtijevala je prelazak na konkretnija prouavanja uzroka. Tada su se razvile i posebne sociologije koje su je povezale s drugim, pa i prirodnim znanostima. Otkrivanje uzroka krize trailo je konkretniji pristup istraivanju raznih segmenata drutva radi odgovora na pitanje perspektive. Opi trend specijalizacije u znanosti poboljao je znanje, a postojanje teorijskih razlika u sociologiji zahtijevalo je empirijsku provjeru, koja je bila mogua jedino veom konkretizacijom. Prema Sociolokom leksikonu iz 1983. bilo ih je etrdesetak, a danas jo i vie.

razvijati na problemskom pristupu, uz pretpostavku jedinstvenog epistemolokog naela3 - iskustvene metode (Bosanac, 1984.)? Izmeu prirodnih i drutvenih, teorijskih i primijenjenih znanosti brie se granica jer i jedne i druge primjenjuju iste epistemoloke kriterije, metode i postupke empirijske evidencije. Metodologija je stoga postala zajedniki nazivnik opih spoznajnih kriterija. Sociologija je najopenitija znanost o drutvu koja se bavi prouavanjem elemenata strukture drutva i njegovog razvoja definirajui znanstvene zakone o drutvu. Ona istrauje drutvo u totalitetu. Struktura drutva i odnosi meu pojedinim njegovim elementima, faktori te zakonitosti razvoja drutva su predmet njezinog prouavanja, globalnim pristupom i na najapstraktnijoj razini, to je i ini izuzetno kompliciranom. Ona je povezana i s fizikom, kulturnom te socijalnom antropologijom, jer bez prouavanja ovjeka nema smisla prouavati ni njegovo drutvo. Isto je tako i kineziologija povezana s antropologijom4 jer ovjeka prouava iz kuta psihosomatskoga statusa. U njoj se nalaze svi prostori (konativni, kognitivni, motoriki, biomehaniki, antropometrijski, socioloki), pa se u raspravi o odreenom problemu povezuje sa svima, dajui izuavanju novu kvalitetu. Tako je ovjek stavljen u sredite. Ona je interdisciplinarna, iako je u klasifikaciji naeg ministarstva svrstana u drutvene znanosti. Kineziologija je znanost o kretanju koja prouava zakonitosti upravljanja procesom vjebanja i posljedice tih procesa na ljudski organizam (Mrakovi, 1994:7.). Ona je orijentirana spoznaji bitnih snaga i uvjeta njihove manifestacije u prostoru djelatnih odnosa ljudi. S obzirom na njeno usmjerenje k istraivanju psihosomatskog statusa, najblia je mogunosti otkrivanja ovjeka u interakciji zadanih povijesnih dimenzija. Kako je igra najire, najdublje i najtemeljitije polje djelatnosti, a interesi praktinog ivota zahtijevaju prouavanje kretanja u procesu humanizacije i zatite psihosomatskoga integriteta, kineziologija je pred ostvarivanjem najbitnijeg zadatka suvremene antropologije: integriranju svih instrumenata istraivanja ovjeka kao bia prakse i slobode. Stoga je veza izmeu kineziologije i sociologije upravo u antropologiji. Jer, predmet istraivanja kinezioloke sociologije jest utjecaj drutvenih faktora na proces oslobaanja i osposobljavanja ovjeka za
Epistemologija je filozofska disciplina o mogunostima znanstvene spoznaje i kao takva istrauje logine osnove, temeljne principe te granice znanstvenog prouavanja stvarnosti. Za razliku od nje, gnoseologija se bavi mogunostima sveukupne ljudske spoznaje (ne samo znanstvene, ve i umjetnike, zdravorazumske i sl.), a metodologija je znanstvena disciplina koja prouava znanstvenu metodu. Dok gnoseologija postavlja pitanje je li mogua bilo kakva ljudska spoznaja, a epistemologija je li mogua znanstvena spoznaja, metodologija polazi od pretpostavke da je znanstvena spoznaja mogua i odgovara na pitanje na koji je nain do nje mogue doi.
4 3

Antropologija se razlikuje i od prirodnih i od drutvenih znanosti jer koristi spoznaje i jednih i drugih. Od prirodnih znanosti uzima strogost u metodi i spoznajnim naelima, a od drutvenih utjecaj strukture drutva na sve ivotne sfere. Dijeli je sadraj predmeta (ovjek koji je i prirodno i drutveno bie).

djelatni ivot, ali i utjecaj te prakse na drutvo i njegov razvoj. Rad i slobodno vrijeme su ljudska praksa u kojoj se ovjek javlja kao nositelj novih mogunosti. Sociologija sporta je mlada socioloka i kinezioloka disciplina koja se uklapa u trendove specijalizacije, pa se postavlja pitanje odnosa ope, socioloke i kinezioloke teorije spram njezine posebnosti.5 Jedan od temeljnih problema prouavanja ove sociologije jest socioloko odreenje tjelovjebe i njezina stavljanja u kontekst drutvenog okruenja. Dok opa sociologija uopava rezultate istraivanja kinezioloke i drugih posebnih sociologija do razine drutvenih pojava i procesa, kineziologija uopava spoznaje kinezioloke sociologije na specifian nain. To joj prua teorijsku osnovu istraivanja, pa se i sociologija i kineziologija, utemeljene na provjerenim metodama i tehnikama istraivanja te heuristikoj osnovi postavljanja hipoteza, koriste rezultatima njenih istraivanja.6 Predmet istraivanja kinezioloke sociologije moe se promatrati na sljedee etiri temeljne razine: 1) 2) 3) 4) istraivanje drutvenih faktora koji utjeu na ljudsku tjelesnu prirodu, istraivanje tjelovjebe kao specifine ovjekove kulture, istraivanje drutvenih odnosa kao okvira realizacije tjelesne i kulturne prirode, istraivanje drutvenih vrijednosti koje utjeu na tjelovjebu.

Pri tomu treba imati u vidu da je suavanje tjelovjebe na istu tjelesnost puka simplifikacija. Njezino odreenje kao svrsishodne motorike aktivnosti samo je jedna od njenih odrednica. I ona je, meutim, uvjetovana novim potrebama i vrijednostima, pa je slobodna i spontana igra ljudskih potencijala (snage, uma, emocija, osjeaja, volje), ali i dio drutvenog rada, klasnih ciljeva, ekonomskih zakona, kulturnih modela i sl. Ona se definira kao skup tjelesnih i duhovnih aktivnosti pojedinaca i grupa, pretvorenih u rezultate i ostvarenih u osamostaljenim oblicima motorikog kretanja (igra, sport, rekreacija) u cilju zadovoljavanja specifinih ljudskih potreba. Subjekt te aktivnosti je ovjek koji se kroz tjelovjebu kreativno angaira i potvruje kao ljudsko bie (Krsmanovi, 1986.). Temeljne znaajke tjelovjebe su: 1) ona je organizirana po mjeri promjenljivih psihotjelesnih mogunosti s neizvjesnim ishodom, 2) ona je osobni doivljaj, spoznaja, razumijevanje, zadovoljstvo

5 6

Nastanak se vezuje uz knjigu Johana Huizinga Homo Ludens, 1938. Heuristika je znanost o metodama istraivanja novih spoznaja.

3) ona je intenzivna psihika, drutvena i kulturna komunikacija ljudi svih rasa, uzrasta, spolova, nacionalnosti i uvjerenja, pa je i vaan integrativni faktor ovjeanstva, 4) ona je drutvena pojava (politika, ekonomska, medijska i kulturna), 5) ona je specifini drutveni ritual, spektakl, pa i specifian mit, 6) ona je aktivnost koja ima svoje nositelje (aktere), tvorevine (rezultate, grupe, organizacije, institucije) i svijest (norme i ideologiju), 7) ona je i vrijednosna injenica koja utjee na zdravstvenu, moralnu i radnu aktivnost (Krsmanovi, 1986.). Imajui to u vidu, ovjeku se pored dvije povijesno definirane dimenzije (homo sapinesa i homo economicusa) moe dodati i trea: homo ludensa (ovjek igre).7 Prema tomu, kinezioloka sociologija prouava ljudsku tjelovjebu s aspekta njenih drutvenih karakteristika i uvjeta te njenih utjecaja na drutvo (tjelovjebu kao sociokulturnu pojavu i vrijednost). Temeljna njezina tekoa je u promjenljivosti, neponovljivosti i specifinosti drutvenih i kineziolokih pojava, pa se kao jedan od temeljnih zadataka postavlja usavravanje teorije putem novih empirijskih istraivanja. Drutveni je ivot pod neposrednim utjecajem interesa razliitih drutvenih grupa, pa se kao njezin zadatak postavlja objektivnost. Stalna borba ekstremnih teoretiara i empiriara, koja postoji i u ovoj disciplini, kao jedan od bitnih zadataka postavlja ostvarenje spoja izmeu teorije i empirije. Sociologija je najopenitija znanost o drutvu. Sam pojam je sloenica od latinskog termina socius, societas (drutvo) i grkog logos (zakon, znanost). Smislio ga je u 19. st. Auguste Comte. Osnovna je socioloka pretpostavka da ljudi (od)uvijek ive u grupama. Postojanje grupe se podrazumijeva ak i kada smo sami, jer se drutvo nosi u mislima (uvijek nosimo znanja i norme drutva kojemu pripadamo). Pojedinac se nikada ne ponaa izdvojeno. Kolektiv, a ne pojedinac je socioloki primjerena kategorija. Akcije pojedinaca proizvode drutvene pojave kao pravila ponaanja temeljena na kolektivitetu koja se ne mogu svesti na individualne injenice. Drutvo utjee na naa ponaanja, ak i kada toga nismo svjesni. U grupama se ovjek osjea sigurnije, a bez njih bi drutvo bilo kaotino. Specifinost sociolokog pristupa sastoji se upravo u polasku od situacije.8 Tako, uzroci nekih pojava i procesa vrlo esto su nevidljivi ili su povezani s nekim drutvenim karakteristikama koje nam se, iako ih uvjetuju,
7

Dok je prvu definirao Darwin, druga je Marxov doprinos, a treu je u istoimenoj knjizi 1938. godine smislio nizozemski povjesniar Johan Huizinga. Depresivno ponaanje nezaposlenih uvjetovano je nezaposlenou, pa je rjeenje u otvaranju radnih mjesta. Porast samoubojstava u zemljama tranzicije je rezultat situacije. Nove vrijednosti jo nisu stvorene, pa breme odluivanja pada na pojedinca.

ine neutralnima. Mnogobrojne pojave i procesi drutveno su uvjetovani, iako nam se to ne ini. Neki autori su dokazali kako je bavljenje sportom i zainteresiranost za sport uvjetovana drutvenim faktorima jer su razliite drutvene grupe ne samo zainteresirane za razliite vrste sportova, ve se i bave razliitim sportovima (Mihailovi, 1987.). Tako je meu uenicima i studentima te osobama s visokim obrazovanjem zainteresiranost za sport najizraenija (u prosjeku oni vladaju s 2,5 do tri sportske vjetine), a meu domaicama najmanje izraena (vladaju samo s jednom sportskom vjetinom), meu poljoprivrednicima i KV te VKV radnicima najdrai je sport nogomet, a meu visokoobrazovanima koarka (domaice najvie vole klizanje Mihailovi, 1987.), a vrhunski su sportai u daleko veoj mjeri iz urbanih nego iz ruralnih sredina (Havelka i Lazarevi, 1981.).
Slika 1. Zanimanje i interes za sport
%

Doma ice Poljoprivrednici NK I PK KV I VKV Administrativno tehni ko os. VS I VSS U enici I studenti

59 62 71 80 82 83 88 0 20 40 60 80 100

(Mihailovi,1987.)

Za razliku od prirodnih znanosti koje su gotovo dostigle vrhunac u jedinstvu teorije, u sociologiji jo uvijek nema jedinstvene teorije, niti ona koristi sve metode koje se koriste u prouavanju prirode. To nije sluajno. Drutvo je izrazito komplicirano, jer osim strukturalne ima i razvojnu dimenziju, pa je do spoznaja daleko tee doi na nain na koji se to ini u prirodnim znanostima. Spomenuta podjela proizlazi iz toga da znanost mnogi smatraju iskljuivo empirijskom disciplinom. Da je znanost, meutim, iskljuivo empirijskog karaktera ne bi bilo tehnikih ni tehnolokih promjena, novih kulturnih pojava ni teorija, promjena u sociokulturnoj sferi i standardima, politikim slobodama i ljudskim sposobnostima. Znanost objanjava, ali i predvodi, pa i kontrolira praksu.Temeljne karakteristike znanosti su da se do tvrdnji dolazi objektivnim i racionalnim postupkom uz iskljuivanje emocija i interesa, to se moe univerzalno provjeriti i primijeniti.

Tablica 1. Zanimanje i preferencija sportova

Rang 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 Poljoprivrednici Nogomet Koarka Boks Atletika Skijanje Rukomet Plivanje ah Gimnastika Stolni tenis Vaterpolo Streljatvo Klizanje Odbojka Tenis Hokej Veslanje NK i PK radnici Koarka Nogomet Plivanje Atletika Rukomet Gimnastika Klizanje Stolni tenis Skijanje Vaterpolo Tenis Odbojka Boks Streljatvo ah Veslanje Hokej KV i VKV radnici Nogomet Koarka Rukomet Boks Atletika Plivanje Stolni tenis Vaterpolo Skijanje Tenis ah Odbojka Gimnastika Klizanje Hokej Streljatvo Veslanje Slubenici s SSS Koarka Nogomet Atletika Plivanje Gimnastika Klizanje Rukomet Skijanje Tenis Vaterpolo Stolni tenis Boks Odbojka ah Veslanje Streljatvo Hokej VS i VSS Koarka Atletika Nogomet Plivanje Skijanje Tenis Rukomet Vaterpolo Stolni tenis Gimnastika Klizanje ah Odbojka Boks Hokej Streljatvo Veslanje Uenici i studenti Koarka Tenis Plivanje Nogomet Skijanje Atletika Rukomet Vaterpolo Odbojka Stolni tenis Gimnastika ah Klizanje Hokej Boks Streljatvo Veslanje Domaice Klizanje Koarka Gimnastika Plivanje Atletika Skijanje Nogomet Tenis Rukomet Stolni tenis Odbojka Vaterpolo ah Veslanje Streljatvo Hokej Boks UKUPNO Koarka Nogomet Atletika Plivanje Rukomet Skijanje Tenis Klizanje Gimnastika Vaterpolo Stolni tenis Odbojka Boks ah Hokej Streljatvo Veslanje

(Mihailovi, 1987.)

Slika 2. Zanimanje i prosjek poznavanja sportskih vjetina

Domaice Poljoprivrednici NK I PK KV I VKV Administrativno tehniko os. VS I VSS Uenici I studenti

59 62 71 80 82 83 88 0 20 40 60 80 100

(Mihailovi,1987.)

Da bi se neto moglo nazvati znanou, prije svega mora imati predmet i metode istraivanja (odreeni objekt i naine njegove spoznaje). Sociologija se pri istraivanju drutva slui razliitim metodama, specifinima za istraivanje drutva, ali i nekim opima, kojima se slue sve znanosti. Predmet i metoda su meusobno povezani, pa se jedno bez drugoga ne moe konstituirati (Zajearanovi, 1987.). Cilj znanstvenog istraivanja je otkrivanje znanstvene istine. O znanstvenoj istini kao predmetu istraivanja znanosti moe se govoriti tek nakon provjere i dokazivanja kao osnovnih metodolokih zahtjeva. Za razliku od objektivne istine, koja vjerojatno takoer postoji neovisno od ovjeka, a koja se nikad ne moe do kraja dokuiti, znanstvena je istina vezana uz ljudsku svijest, pa je relativna i promjenljiva, ali ne i proizvoljna. Znanstvena istina je spoznaja koja relativno, a ne apsolutno odgovara objektivnoj stvarnosti.
8

Slika 3. Sportski status prema mjestu stanovanja

100% 80% 60% 40% 20% 0% 3,8

Vrhunski sportai

Grad
96,2 90,1 68,5

9,9
Standardni sportai

31,5
Nesportai

Selo

(Havelka i Lazarevi, 1981.)

Slika 4. Rezidencijalni status sportskih publika

Grad
99 100 82 94 0 20 40 60 80

Selo
1

Rukometna publika Vaterpolo publika Nogometna publika Koarkaka publika

18 6 100

(Bjelajac, 1990.; Kokan, 1992.; Grabar, 1992.; Jankovi 1994.)

Objektivna istina je samo relativno dokuiva jer se spoznaje preko osjetila i misaonih procesa koje nazivamo zakljuivanjem. Sama je znanost dokazala da osjetila varaju, pa se postavlja pitanje moe li im se vjerovati (primjerice, Sunce se ne okree oko Zemlje kako mi to okom vidimo, ve Zemlja oko Sunca). Je li stvarnost ono to opaamo ili ono to iz toga zakljuujemo? Zato i treba ukazati na razliku izmeu objektivne i znanstvene istine. Da je znanstvena istina najblia objektivnoj, pokazuje se kroz njezinu praktinu provjeru.9
Zakon gravitacije glasi da sva tijela u vakuumu padaju na zemlju s istim ubrzanjem. To se moe provjeriti mjerenjem na svakom pojedinanom sluaju. Znanstvene spoznaje novijeg doba, meutim, dokazale su da je Zemlja na polovima spljotena, pa je zakon gravitacije izmijenjen.
9

10

2. METODE U ZNANOSTI Istraivanje znanstvene istine se vri pomou znanstvenih metoda. Znanstvene su metode postupci kojima se znanstvenik slui u istraivanju stvarnosti. Osim njih, za istraivanje znanstvene istine potrebna je i znanstvena teorija koja predstavlja cjelokupnost opih provjerenih stavova o bitnim odnosima u stvarnosti. Istraivanje polazi od nerijeenog problema u teoriji, ali se rezultati istraivanja u nju vraaju i obogauju je novim spoznajama. Prema tome, predmet istraivanja znanosti nije stvarnost po sebi ve odnos ovjeka prema svijetu, pa razliite znanosti istrauju samo razliite vidove toga odnosa. I neke druge djelatnosti, meutim, bave se istraivanjem istine (umjetnost, religija, filozofija). Znanstveno se istraivanje od njihovih istraivanja razlikuje po objektivnosti, preciznosti i sustavnosti (Markovi, 1961.). Objektivnost znai uzimanje u obzir svih znaajnih podataka i uporno traganje za novima. Pri izboru injenica znanstvenik mora odbaciti predrasude, odnosno biti otvoren novim iskustvima, ali i drugim znanstvenicima mora pruiti mogunost provjere rezultata njegovih istraivanja jer stavovi koji se ne mogu provjeriti nisu znanstveni. Sustavnost znai jasno definiranje pojmova i njihovo svrstavanje u odreene klasifikacije, koji se temeljem istog kriterija moraju dosljedno izvesti. Klasifikacije pritom moraju biti razvijene i iscrpne, odnosno moraju imati onoliko jedinica koliko je potrebno da svi konkretni sluajevi mogu nai mjesta u nekoj od njih. Klasifikacija je temeljno tehniko sredstvo za izdvajanje izvornih podataka i slui kao pojmovni okviri sintetikih oblika iskustvene evidencije, ali i za matematiku obradu podataka.10 Pri klasificiranju treba uzeti u obzir ve poznate bitne osobine pojave. Klasifikacija, pritom, olakava sistematizaciju postojeega i slui za otkrivanje nekih jo nepoznatih osobina i odnosa. Osnovni logiki postupak kojim nastaju jest dioba. Diobom se obujam nekog opeg pojma (roda) dijeli na ue dijelove (vrste).11 Rod i vrsta imaju relativno znaenje. Ono to se u odnosu prema neemu javlja kao vrsta prema rodu, u odnosu prema neemu drugome se moe javljati kao rod prema vrsti.12

Ako pojam sporta dijelimo na konkretnije pojmove, sluimo se klasifikacijom (sport se moe podijeliti na muki i enski, na amaterski i profesionalni i s1.), a ako elimo znati koliko sportaa ima u jednom gradu, sluimo se mjerenjem (apsolutnim brojem, ili postotkom, ili koeficijentom i s1.).
11 Jedna od najrazvijenijih jest klasifikacija zanimanja. Rod ovdje predstavlja sam pojam zanimanja, a vrstu ine razliite skupine zanimanja, koje se dijele na podvrste. Klasifikacija zanimanja prikazana je u cijeloj jednoj knjizi. 12

10

Tako su metalci vrsta u odnosu na industrijske i zanatske radnike, ali su rod u odnosu na bravare.

11

Postupak klasificiranja mora zadovoljiti odreene logike i teorijske zahtjeve. Logiki zahtjevi su dosljednost, potpunost, iscrpnost, meusobna iskljuivost i diskriminacijska otrina (Markovi, 1961.). Dosljednost znai da se sve skupine formiraju temeljem istog kriterija (fundamentum ili principium divisionis), a u protivnom se stvara kaos (kod klasifikacije zanimanja npr. fundamentum je vrsta pos1a koji se obavlja). Potpunost znai da se zbroj obujma vrsta i podvrsta na koje se pojam dijeli mora poklapati s obujmom pojma roda, to vai za sve stupnjeve klasifikacije. Iscrpnost znai da je to manji obujam pojmova koji se svrstavaju pod "ostalo" i s1. ("ostalo" predstavlja generalni element klasifikacije i obuhvaa ono to se ne moe svrstati pod druge pojmove). Meusobna iskljuivost znai da se sve jedinice klasifikacije istog stupnja openitosti moraju iskljuivati, jer je inae neizvjesno u koju se skupinu odreena pojava svrstava. Diskriminacijska otrina znai da klasifikacija mora imati sposobnost meusobnog razlikovanja klasificiranih pojmova.13 Teorijski zahtjevi klasificiranja proizlaze iz cilja sagledavanja reda ili rezultata procesa. to neka klasifikacija dublje prodire u s1ojeve determinizma, pomou nje se mogu otkriti trajniji i openitiji odnosi. Zato je neophodno da kriteriji klasificiranja pokazuju neku rodnu vezu ili bitnu i trajnu strukturalnu osobinu (npr. kod klasifikacije po spolu rodna veza je u pojmu ovjek). Znanstvene klasifikacije su prirodne i sjedinjuju rodne i strukturne, a neznanstvene druge kriterije (specifini, teorijski ili praktini ciljevi, ili pragmatino teleoloki14 kriterij). Iste se pojave mogu klasificirati na razliite naine, ovisno o vlastitim osobinama i vezama s drugim pojavama koje su u sreditu interesa. Kad se klasifikacije vre pomou vie kriterija, ime se izrauje sintetiki pokazatelj (kriaju se razna obiljeja), govori se o tipologijama (Markovi, 1961.). One se rade kad su elementarne klasifikacije suvie apstraktne i nedovoljne za razvrstavanje kompleksnih pojava te za izuavanje raznih iskustvenih odnosa. Krianjem razliitih obiljeja i stvaranjem sinteze omoguava

13 Klasifikacija sportova na muke i enske temelji se na spolu kao principu podjele. Ona je potpuna jer se zbroj obujma pojmova potpuno poklapa s obujmom pojma spol. Ona je iscrpna, jer nema potreba za kategorijom "razno", "ne znam", "ostalo" i s1. Pojmovi muko i ensko su meusobno iskljuivi jer je sasvim jasno tko u koju vrstu spada. I konano, ona ima diskriminacijsku otrinu jer ima sposobnost razlikovanja pojmova muko i ensko. 14

Teleologija je idealistika filozofija po kojoj je sve u prirodi ureeno svrsishodno i svaki razvoj ostvaruje ciljeve koji su unaprijed bili odreeni. Teleoloki stoga znai svrhovit (koji ima cilj).

12

se dublje znanstveno prouavanje raznih kompleksnih pojava i procesa. To su viedimenzionalne klasifikacije, posebno znaajne u drutvenim znanostima.15 Temeljna osobina tipologija jest da u njima vie dolaze do izraaja teorijska shvaanja na osnovu kojih se odabiru i meusobno povezuju njihova pojedinana obiljeja. Njihova temeljna prednost je u brzom predvianju dogaaja. Tako, ako za nekoga kaete da je vrhunski sporta, moete bar priblino predvidjeti rezultat njegovog natjecanja, to kod drugih ljudi nije sluaj. Preciznost je utvrivanje spoznajno znaajnih razlika meu pojavama, a ogleda se u sposobnosti tonog opisivanja pojave. Najvea se preciznost postie mjerenjem te znanost uvijek tei kvantifikaciji.16 Mjerenje je manje ili vie precizna klasifikacija. Opravdano je samo ako se pomou njega postie precizniji i objektivniji opis pojava pomou brojanih simbola koji se mjerenim pojavama pridaju na temelju precizno utvrenih pravila, kao i ako se na precizniji nain mogu analizirati razni odnosi meu pojavama nego to je to sluaj s kvalitativnim klasifikacijama. Kvantitativni podaci dobiveni mjerenjem ne mogu se odvojiti od kvalitativnih klasifikacija (da bi se neto mjerilo mora postojati neka klasifikacija ili tipologija). Mjere obavezno moraju biti jasne, precizne, jednoznane, to manje podlone iskrivljavanjima i koritene od strane strunih osoba. Znanstvena je teorija uvijek apstraktna, to ne znai da je i nerazumljiva. Ona predstavlja najire i najapstraktnije ljudsko iskustvo utemeljeno na injenicama, pa ju je upravo zato mogue primijeniti u svim konkretnim sluajevima. Ona se sastoji iz osam sljedeih temeljnih elemenata (Markovi, 1961.): 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) znanstveni jezik (precizno definira temeljne pojmove), iskustvene injenice s odreenog podruja stvarnosti, znanstveni zakoni (stavovi o odnosima u tom dijelu stvarnosti), metodoloka pravila na temelju kojih se do njih dolazi, norme praktine aktivnosti, filozofske pretpostavke, nain organizacije injenica, hipoteza i zakona, znanja o povijesti njenog razvitka s temeljnim perspektivama za budunost.

15

Na temelju klasifikacije naselja po veliini i socijalnoj strukturi stanovnika stvorena je statistika tipologija naselja na gradska, mjeovita i seoska naselja. Isto tako, temeljem razliitih rezultata sportaa moe se napraviti tipologija sportaa na vrhunske i standardne. Ili na temelju rezultata zagaenja zraka, vode, mora i tla, moe se napraviti tipologija ekoloke ugroenosti.

Stajalita "danas je toplo" manje je precizno od stajalita "danas je u 7 sati temperatura na Marjanu iznosila 320 C". Ili tvrdnja da je "trka A bri od trkaa B" daleko je manje precizna od tvrdnje "trka A pretri 100 m za 9,8 s, a trka B za 10 s".

16

13

Promjenama tih elemenata razvija se znanstvena teorija (bilo da se mijenja rjenik ili neki drugi element). Sociologija se nalazi na niim stupnjevima razvoja jer jo uvijek ne polazi od iste filozofske osnove. Danas se, meutim, ona svela na samo nekoliko pravaca, dok je jo krajem prologa stoljea, pa i poetkom ovoga, bilo vrlo razliitih pristupa. Ve tridesetak godina postoji tendencija pribliavanja ove tri teorije, pa se uskoro moe oekivati jedinstvo socioloke teorije. I pored toga sociologija ima svoju specifinu metodologiju. To, meutim, ne znai da ona ne spada u znanost, kako to neki misle. Znanstveno istraivanje uvijek polazi od teorije. Ako u teoriji postoji nerijeeni problem, on se rjeava istraivanjem. Svako znanstveno istraivanje odvija se u sljedeim etapama: 1) prouavanje literature o problemu istraivanja kako se ne bi istraivalo ono to je ve otkriveno, 2) deduciranje hipoteza o moguim rjeenjima i odreivanje metoda i tehnika istraivanja, 3) budui da su hipoteze apstraktne, moraju se operacionalizirati, (treba stavove dovesti do konkretnosti prepoznavanja perceptibilnih indicija), 4) provedba empirijskog istraivanja, 5) analiza i interpretacija rezultata kojima se provjeravaju hipoteze s ciljem njihovog potvrivanja, 6) vraanje rezultata istraivanja (potvrenih ili odbaenih hipoteza) ponovno u teoriju. Tako se istraivanjem obogauje teorija, jer se rjeava problem od kojega se polo, to mijenja i razvija teoriju. Znanstvenu metodu ine osnovne osobine postupaka istraivanja. Znanstvenik pri tom mora biti objektivan, uporan i egzaktan, omoguiti provjeru rezultata drugima, koristiti se racionalno empirijskim pristupom, odbaciti sve autoritete, predrasude i intuiciju, i imati kritiki odnos prema rezultatima istraivanja. Metode istraivanja u znanosti mogu se podijeliti na osnovne (ope) i posebne (specifine). Osnovne vrijede za sve, a posebne samo za pojedine znanosti. Premda ima razliitih shvaanja o tome koje se metode mogu koristiti u svim znanostima, nema dvojbe da u osnovne metode spadaju sljedee (Zajearanovi, 1987: 42.): 1) 2) 3) 4) eksperiment, aksiomatska metoda, statistika metoda, metoda modeliranja.

14

2.1. Eksperiment Eksperiment je induktivna znanstvena metoda s precizno odreenim i kontroliranim uvjetima koja slui za otkrivanje uzroka, vremenskog redoslijeda, prostorne povezanosti i djelovanja pojave na pojavu. Osnovna je njegova karakteristika da se jednom pojavom namjerno djeluje na drugu uz preciznu kontrolu uvjeta. Cilj eksperimenta je utvrivanje uzrono funkcionalnih odnosa, nunih i dovoljnih uvjeta unutar ireg deterministikog sklopa. Deterministiki sklop ine svi nuni uvjeti koji su meusobno povezani, a uzrok pojave je samo onaj koji je dovoljan za njen nastanak i bez koga se ona nikada ne javlja (aktivni faktor koji je izaziva). Eksperimentom se provjeravaju unaprijed postavljene hipoteze u to je mogue istijem vidu. Iz sloenog deterministikog sklopa se izdvaja jedan uzroni faktor radi ispitivanja njegovog specifinog utjecaja na odreenu pojavu. Faktor ije se djelovanje istrauje zove se eksperimentalni faktor (nezavisna varijabla), a pojava na koju se djeluje eksperimentalni objekt (zavisna varijabla).
Slika 5. Shema deterministike situacije

Stvaranjem eksperimentalne situacije nastoji se odnos eksperimentalnog faktora to vie odvojiti od drugih, za koje se teorijski takoer moe oekivati postojanje utjecaja na pojavu. Radi postojanja razliitih faktora koji mogu imati utjecaj, u drutvenim pojavama treba definirati jednu ili vie kontrolnih grupa. Suvremena socioloka teorija omoguuje i istraivanja u kompleksnijim uvjetima, koja se primjenjuju na
15

nehomogenim grupama (tzv. faktorijalni eksperiment), ime se omoguava maksimalno pribliavanje stvarnim uvjetima (Mili, 1978.). Eksperimentalno objanjenje sastoji se u otkrivanju neophodnih i dovoljnih uvjeta pojave, jer pojava moe biti posljedica vie, a ne samo jednog uzroka.17 Prema tome, operativno uplitanje u dio stvarnosti jedna je od bitnih karakteristika eksperimenta, pa definiranje cilja predstavlja jo znaajniji preduvjet uspjeha eksperimenta. Da bi se eksperimentalna situacija stvorila treba, na temelju definiranih ciljeva i postojee teorije, dobro definirati hipoteze koje su teorijska osnovica za stvaranje eksperimentalne situacije (njima se istraivanje usmjerava na samo relevantne faktore, a ne na sve). Preciznost eksperimenta ovisi i o metodoloko-tehnikoj razvijenosti znanosti (Mili, 1978.). Eksperiment je dinamian oblik istraivanja. Njime se istrauju namjerno izazvane promjene, pa je u sutini izrazito precizan. Preciznost eksperimenta ovisi o mogunosti predvianja svih komponenti kao to su (Mili, 1978.): 1) 2) 3) 4) 5) stanje objekta prije eksperimenta, karakteristike situacije kojima se kontroliraju relevantni faktori, vanjski uvjeti eksperimentalne situacije, jaina djelovanja eksperimentalnog faktora, veliina promjena na objektu nastale u eksperimentu.

Zbog operativnosti, eksperiment u drutvenim znanostima ima ogranienja u kumulativnom historijskom djelovanju pojava (eksperiment ne moe dugo trajati) i u etikim granicama eksperimentiranja s ljudima (Mili, 1978.). Zato se drutvene znanosti vie koriste drugim metodama istraivanja koje se nastoje maksimalno pribliiti eksperimentu. Laboratorijski eksperiment karakteriziraju posebni uvjeti u granicama znanstvene etike (moraju se eliminirati tetne posljedice za ispitanika i osigurati apsolutna dragovoljnost sudjelovanja koje se izvodi u manjim grupama i traje kratko).18

17

Zdrueni deterministiki faktori mogu djelovati drugaije nego u ispitivanju pojedinanih utjecaja, jer takvo djelovanje nije jednako zbroju njihovih pojedinanih utjecaja, pa faktorijalni eksperiment ima veliku znanstvenu vrijednost. Slino je funkcionalistika teorija razvila tzv. funkcionalnu analizu, u kojoj se kompleksno utvruju funkcije raznih dijelova sloene cjeline u njenom odravanju, opem ili posebnom djelovanju, mijenjanju ili nastajanju. Za razliku od nje, analitiko istraivanje uzronog djelovanja ima za cilj izdvajanje samo pojedinih, a ne svih faktora koji imaju utjecaj na pojavu, radi utvrivanja njihove specifine teine u istraivanju neophodnih i dovoljnih uvjeta za nastanak pojave. Kod funkcionalne analize se mora polaziti od itavog sustava i njegovog funkcioniranja, istraiti sve funkcije pojedinih njegovih dijelova, to je moda kod biolokih znanosti i mogue, ali je u drutvu to vrlo teko izvodivo jer u drutvu ima i skrivenih funkcija.

18 Eksperimenti vreni u logorima nisu znanstveni jer nisu dobrovoljni ni etini, jer su proizvodili mnogobrojne negativne efekte, pa i smrt.

16

Slika 6. Uvjetovani refleks

Osim laboratorijskog eksperimenta, koji je do sada opisivan i koji se u sociologiji koristi rijetko, u sociologiji se mogu koristiti jo sljedee tri skupine eksperimenata, od kojih su druge dvije pseudoeksperimenti (Mili, 1978: 689.): 1) eksperiment u prirodnim uvjetima, 2) prirodni eksperiment, 3) ex-post-facto eksperiment. Eksperiment u prirodnim uvjetima odvija se u uvjetima u kojima ljudi inae djeluju (radnom mjestu, razredu i sl.), pri emu se mijenja samo eksperimentalni faktor, a uvjeti ostaju kakvi jesu.19 Prirodni eksperiment i nije pravi ve pseudoeksperiment i znai prouavanje nekog procesa u njegovom spontanom tijeku na onim mjestima i u onom vremenu gdje se on pojavljuje u svojim najizraenijim oblicima.20
Najvei je problem, pritom, osigurati simulaciju stvarne ivotne situacije. Poznati su eksperimenti Elton Mayoa koji je pokazao da sama izloenost eksperimentu mijenja rezultate. U istraivanju utjecaja osvjetljenja na produktivnost, pokazalo se da su radnici i pri poveanju i pri smanjivanju svjetlosti u hali davali iznadprosjene rezultate, jer su znali da sudjeluju u eksperimentu (osjetili su da im je pridana posebna vanost, pa su to nastojali i opravdati). Najlake je simulirati stvarnu ivotnu situaciju kod eksperimenata s djecom, jer je kod njih mala razlika izmeu igre i stvarnosti (Mili, 1978:693.). U ovu grupu spadaju na pr. istraivanja koja prate jednu grupu ljudi od momenta kad ona krene u neku aktivnost (npr. koja se seli iz jednog mjesta u drugo), ili istraivanje nastajanja novog naselja, pa se istrauje kako pojedini faktori koji se postupno u naselje uvode utjeu na ljude i ljudsko ponaanje. U ovu grupu eksperimenata spadaju i istraivanja koja se vre nakon pojedinih katastrofa, kao to su potresi, poplave, rat i sl., kako bi se utvrdilo kako se ljudi ponaaju pri takvim situacijama. U prirodne eksperimente spadaju i istraivanja utjecaja okoline na razvoj linosti (prouavani su jednojajani blizanci koji su i tako stjecajem okolnosti bili odvojeni jedan od drugoga, pa se dokazalo da uvjeti okoline imaju znaajnijeg utjecaja za razvoj odreenih
20 19

17

Slika 7. Ponaanje ljudi u ratu

Ex-post-facto eksperiment je jo manje eksperiment jer se tu radi o razvijenom statistikom prouavanju nekih procesa nakon to su se oni ve dogodili.
Slika 8. Istraivanje nakon potresa

Planiranje i izvoenje eksperimenta ima sljedee etiri osnovne etape (Mili, 1978: 698.):

osobina linosti nego to ga imaju genetski faktori). Poetkom sedamdesetih godina ovom je metodom izvreno istraivanje utjecaja zrakoplovne buke na zdravstveno i psihiko stanje stanovnika Trogira. Ispitanici su odgovarali na pitanja o postojanju odreenih tekoa, a kako bi se mogao odrediti znaaj intenziteta, usporeeni su odgovori ispitanika "eksperimentalne grupe" (stanovnici koji ive ispod koridora) s odgovorima ispitanika dvije "kontrolne grupe" (Donji Seget i Okrug). Pokazalo se da su smetnje stanovnika "eksperimentalne grupe" nekoliko puta izraenije nego kod stanovnika "kontrolnih grupa" (Bjelajac, 1975.)

18

1) 2) 3) 4)

etapa izbora problema, etapa pronalaenja eksperimentalne situacije, etapa planiranja promatranja tijeka eksperimenta, etapa analize i tumaenja dobivenih rezultata.

U etapi izbora problema definiraju se hipoteze koje se moraju uklopiti u teorijska znanja o irim sklopovima determinizma (jedan niz hipoteza se odnosi na karakter uzronog faktora, a drugi na karakteristike itavog sklopa u kojem je on smjeten). U etapi stvaranja (pronalaenja) eksperimentalne situacije planiraju se kontrolne skupine kao razliite od eksperimentalne po imbeniku koji se istrauje. To je vrlo teko jer se kree na nekoliko razina (strukturalnoj, povijesnoj, razini uvjeta ivota i sl.). Ne uzimaju se samo kolektivne osobine skupine, ve i pojedinaca, to se postie ujednaavanjem parova (u svakoj skupini mora biti po jedan pojedinac istih karakteristika), ili ujednaavanjem struktura. Promatranje tijeka eksperimenta se takoer mora planirati, jer treba voditi rauna o normalnosti situacije. Zato se izbjegava prethodno snimanje situacije, jer bi se time ve utjecalo na ljude, pa i na tijek eksperimenta (ako bi podatke trebalo dobiti od ispitanika). U analizi eksperimentalnih rezultata statistiki se provjeravaju hipoteze, a na osnovi usporedbe razlika izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine. U toj se etapi izrauju i testovi znaajnosti te odvajaju znaajne od beznaajnih razlika. Ako se rezultati mogu uklopiti u prethodne teorijske spoznaje, bez obzira na to potvruju li ili odbacuju hipoteze, smatra se da je eksperiment uspio. U drutvu djeluju vrlo razliiti faktori, od fiziko-kemijskih, preko biolokih, psihikih, pa do specifino drutvenih (Mili, 1978: 700.). Oni imaju vie dimenzija, od tehnolokih (orua, tehnika, vjetina i znanje), preko drutveno-organizacijskih (drutvene vrijednosti, drutveni odnosi) do kulturolokih (spoznajno-orijentacijska, normativno-integracijska i estetsko-izraajna). Pri eksperimentu ponekad treba formirati kontrolne skupine koje se od eksperimentalne razlikuju samo po eksperimentalnom faktoru. U sociologiji se to radi ujednaavanjem osobina grupa, jer razlike izmeu eksperimentalne i kontrolne grupe ukazuju na znaenje neovisne varijable (Mili, 1978: 701.). 2.2. Aksiomatska metoda Aksiomatska metoda nije nita drugo do deduktivno zakljuivanje iz osnovnih istina (aksioma) koje ne treba posebno dokazivati. Karakterizira je obilno i dosljedno koritenje simbola, formalnih postupaka i temeljnih teorijskih principa. Dokazi su egzaktni i sustavni jer aksiomatski sustav ine osnovni pojmovi, teoremi, kao osnovni iz njih izvedeni elementi, aksiomi kao osnovne istine sustava, pravila njihova stvaranja i mijenjanja. Pritom se
19

mora voditi rauna o neproturjenosti, konzistentnosti i koherentnosti sustava te potpunosti i neovisnosti aksioma. Definicije i dokazi ovise o strukturi aksioma, a dobiva se dedukcija izraena formalnim jezikom hipotetiko deduktivnih principa (Zajearanovi, 1987: 49.). 2.3. Metoda modeliranja Metoda modeliranja se koristi u istraivanjima pojava koje su istraivau nedostupne. Umjesto nedostupne, uzima se neka slina dostupna pojava (ne i sasvim ista), pa se iz slinosti zakljuuje o osobinama nedostupne pojave. Ova se metoda oslanja na analogiju (Zajearanovi, 1987: 57.). Prvi su je koristili jo stari Grci. Promatrajui estice praine, zakljuili su da se svijet sastoji od tako sitnih estica, atoma. Bitan napredak u razvoju znanosti, meutim, nastupio je tek u vrijeme izrade vjetakih modela. Prvi se modeli koriste u arhitekturi (modeli objekata). U 19. stoljeu rabe se u fizici, kemiji, logici, matematici, lingvistici, kibernetici i dr. Modeli imaju sljedee tri funkcije (Zajearanovi, 1987.): 1) praktinu, 2) demonstrativnu i 3) istraivaku (makete, sheme, crtei, grafikoni). Modeli u znanosti slue za razradu i primjenu teorije, objanjenje injenica i zakona, predvianje dogaaja, posredovanje izmeu teorije i prakse te uspostavljanje veza meu teorijama radi stvaranja najopenitijih spoznaja. Objekt koji se istrauje zove se original, a koji ga zamjenjuje model. Original i model, osim slinosti, moraju imati i razlike izraene koeficijentom. Spoznaje o modelu prebacuju se na original tako to se idealiziraju, poboljavaju, ili eliminiraju injenice koje kvare idealnu sliku.21 2.4. Statistika metoda Statistika metoda je kvantitativno istraivanje masovnih pojava radi otkrivanja njihovih osobina, rasprostranjenosti i tendencija. Pojave moraju biti masovne, heterogene i promjenljive. Preduvjeti primjene ove metode su mjerenje i brojanje (Zajearanovi, 1987: 67.). injenice se nakon prikupljanja sreuju, pretvaraju u podatke, trae se ope pravilnosti i tendencije.22 Moe se istraivati pojava u cijelosti ili neki njezin dio
Bohr se sluio ovom metodom u prouavanju strukture atoma, a Marx je pomou nje objasnio nain funkcioniranja kapitalistike proizvodnje. Marxova podjela na drutveno ekonomske formacije takoer je model za prouavanje povijesti. Isto tako, na temelju istraivanja primitivnih drutava kulturna antropologija zakljuuje o prolim drutvima.
22 21

Opetovanim mjerenjima temperatura moe se npr. izraunati i prosjena temperatura dana (ako je u

20

(uzorak), koji moe biti reprezentativan ili nereprezentativan. Reprezentativan je onda kada je izabran tako da moe predstavljati pojavu u cijelosti, a nije reprezentativan onda kada je namjerno izabran.23 Ova se metoda moe koristiti samo uz prethodnu izradu klasifikacije kako bi se podaci mogli prikazati u statikim ili dinamikim serijama, strukturalno ili relacijski obraditi (statika, dinamika, korelacijska i druge analize pomou tehnika sreivanja podataka, tablino, grafiki ili funkcionalno prikazati, izraditi prosjeke i mjere disperzije).
Slika 9. PRIMJER STATIKE SERIJE: Odgovori na pitanje: Ako bi sad bili izbori, za koju biste dravnu listu vi glasovali? (u %).

Bez odgovora 19% Ni za jednu 5%

HDZ 19%

HSLS 12% HSS 6%

Ne znam 21% Koalicija oporbe 4%

HSP 4% Ostale stranke 5%

SDP 5%

(Bjelajac, 1999.)

7 sati 140 C, u 12 200C, a u 18 sati 170C, onda se ovi podaci zbroje (T = 51) i podijele s brojem mjerenja, pa se dobije prosjena temperatura dana ( = 170C).
23

Kada, primjerice, hoemo ispitati samo stavove studentica, onda u uzorak ne smiju ui i studenti, a moe predstavljati itavu masu to se naziva reprezentativnim uzorkom. Tako, kada hoemo ispitati stavove studentske populacije, onda emo uzorak izabrati po nekom popisu, sluei se odreenim kljuem (npr. svaki deseti s popisa), pa se pretpostavlja da takav desetpostotni predstavlja itavu masu studenata.

21

Tablica 2 . PRIMJER DINAMIKE SERIJE: Kretanje stanovnitva Splita 1948.-2001.

Godina 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001

Broj stanovnika 48248 58443 77822 123027 169322 200459 185000

Verini indeks 100 121 133 217 138 118 92

Temeljni indeks 100 121 161 340 351 415 383

Tablica 3. PRIMJER KORELACIJSKE ANALIZE (stranka za koju bi glasovao, po obrazovanju ispitanika)

(C=0.32) Osnovna kola

kola uenika u privredi

Srednja kola Via kola Visoka kola

(Bjelajac, 1999.)

HDZ HSLS HSS SDP HSP Ostali UKUPNO 59 19 7 11 4 100 58 17 4 17 4 100 35 25 10 9 6 16 100 31 19 13 9 28 100 23 22 16 10 12 18 100

22

3. POSEBNE SOCIOLOKE METODE Zbog kompliciranosti drutva sve ope metode ne mogu se primijeniti u sociologiji. Kako se drutvo sastoji od pojedinaca, drutvenih skupina, zajednica, institucija, tvorevina i odnosa u meusobno vrlo dinaminim procesima, postavlja se pitanje je li u takvim okolnostima mogue koristiti sve metode. Takoer se postavlja i pitanje postoje li i specifinosti u primjeni tih metoda ili se one mogu primjenjivati kao i u drugim znanostima. U drutvu, ne samo da su pojave i odnosi meu njima specifini, ve postoje i moralne norme koje se javljaju kao prepreka upotrebi odreenih metoda. Zato je socioloka metoda posebna, a uz neka ogranienja moe se govoriti o slijedeim metodama skupljanja podataka u sociologiji (Mili, 1978: 428-432.): 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) metoda promatranja, metoda razgovora i upitnika, metoda analize sadraja, historijska metoda, komparativna metoda, metoda idealnih tipova, sociometrijska metoda.

3.1. Metoda promatranja Promatranje je metoda prikupljanja podataka pomou neposrednog opaanja. Istraiva je neposredno prisutan, to je prednost jer mu proiruje primarno iskustvo. Ova metoda ima i niz tekoa u primjeni (mogu se promatrati samo aktualni iskustveni sadraji, ali ne i proli, vanjske manifestacije, ali ne i skrivene; kod procesa koji due traju metoda je neprimjenljiva, a veina drutvenih procesa je takva). Osim toga, ne mogu se promatrati sve drutvene pojave (tajne, intimne, ali i druge nepristupane pojave). Postoje sljedea tri temeljna vida promatranja u sociologiji (Mili, 1978: 436.): 1) promatranje sa sudjelovanjem, 2) promatranje bez sudjelovanja, 3) promatranje malih grupa. Za razliku od zdravorazumskoga, znanstveno promatranje mora biti sustavno, to znai da istraiva mora dobro razraditi plan promatranja, od kojega ne smije odstupati jer onda dovodi u pitanje objektivnost. Postoje pri tom sljedee otegotne okolnosti (Mili, 1978: 445.):
23

1) opaajno je polje vremenski i prostorno ogranieno, 2) opaanje je podreeno spontanosti (ne smije se ni usporavati ni ubrzavati), 3) proces biljeenja znaajno je otean, pa i nemogu (posebno kada se odvija brzo), 4) teko je pratiti dogaaje koji nisu uli u plan, a njih uvijek u drutvu ima mnogo, 5) nema razraenih klasifikacija za sve vrste promatranja pa ima subjektivnosti. Najvee uspjehe u sustavnosti postigli su znanstvenici u prouavanju malih skupina, jer su dobro razradili klasifikacijsku shemu razvrstavanja podataka prikupljenih promatranjem (Balesova metoda). Bales je promatrao sve oblike ponaanja svih lanova skupine, pri emu se ponaanja razvrstavaju u 12 klasifikacijskih jedinica, a rezultat je izrada profila o ponaanju skupine kao cjeline, ali i svakoga njenoga lana. Izrauje se analiza koja pokazuje sudjelovanje pojedinih vrsta ponaanja u ukupnom ponaanju pojedinca i analiza koja pokazuje udio nekog oblika ponaanja pojedinca u ukupnom ponaanju iste vrste. Balesova shema sastoji se iz etiri skupine, a svaka ima po tri pokazatelja (Mili, 1978: 451.). Kod promatranja je posebno znaajno ustanoviti i otkloniti subjektivnost promatraa, to se postie kombiniranjem vie neovisnih promatraa, pri emu treba izraunati tzv. koeficijent suglasnosti koji govori o mjeri slaganja neovisnih promatraa u opaanju odreenog elementa (Mili, 1978: 471.). Takoer treba objasniti i iri kontekst u kojem se pojava promatra, jer on bitno moe objasniti odreeno ponaanje. Primjerice, ako se promatra nogometna utakmica, nuno je imati informacije i o tome kakvo je stajalite zauzelo vodstvo tima, predsjednitvo, kakve su odluke u vezi s nagraivanjem igraa, ali i kakva je atmosfera bila na stadionu, je li bilo ekscesa, kako se navijalo, je li bilo bengalki na terenu, je li publika gaala igrae i sl. Tek se nakon toga moe objasniti djelovanje pojedinih igraa. Osim promatranja malih skupina, mogu se promatrati i kompleksnije pojave ili zajednice (grad, selo, gradski kvart, publika). Osnovni preduvjeti takvog promatranja su da promatranje traje due, te da se osim promatranja koriste i neke druge metode. U takvim promatranjima je nunija povezanost s teorijom jer se tako promatranje usmjerava. Ako traje izrazito dugo, dijeli se na sekvence (sekvencijalna analiza), jer je potrebno imati osnovu usmjeravanja istraivanja u daljnjim sekvencama (Mili, 1978.).

24

Tablica 4. Balesov model promatranja malih grupa A DRUTVENO1 pokazuje solidarnost, podie ugled drugih, pomae, nagrauje EMOCIONALNO PODRUJE 2 poputanje napetosti, ali se, smije, izraava zadovoljstvo pozitivne reakcije 3 slae se, pasivno prihvaa, razumije, sudjeluje, poputa B PODRUJE 4 predlae, upuuje, podrazumijeva autonomiju ostalih lanova ZADATKA 5 iznosi miljenje, ocjenjuje, analizira, izraava osjeaje i elje predlaganje rjeenja 6 orijentira, obavjetava, ponavlja, razjanjava, potvruje C PODRUJE 7 trai orijentaciju, obavjetenje ponavljanje, potvrdu ZADATKA 8 trai miljenje, ocjenu, analizu, izraze osjeaja pitanja 9 trai prijedloge, uputstva, mogue naine postupanja D DRUTVENO10 ne slae se, pasivno odbija, formalistiki se ponaa, ne pomae EMOCIONALNO PODRUJE 11 pokazuje napetost, trai pomo, povlai se negativne reakcije 12 pokazuje antagonizam, umanjuje ugled drugih, brani se (Mili, 1978.)

Uspostavljanje dobrih odnosa s istraivanom sredinom jedan je od osnovnih zahtjeva sekvencijalnih istraivanja, pa je dobro upoznavanje sredine vrlo znaajno (ukoliko se u tome ne uspije, bolje je odustati od istraivanja). Pri prikupljanju podataka istraiva ne smije biti neiskren prema istraivanoj sredini, pa se treba ponaati sukladno vlastitom statusu, potujui obiaje sredine. Budui da due vremena boravi u toj sredini, istraiva u sekvencijalnim istraivanjima treba prikupljati podatke i iz drugih pristupanih izvora (lokalnog arhiva, tiska, upnog ureda, iz razgovora s pojedinim lanovima skupine i sl.), ime se ujedno provjeravaju podatci prikupljeni promatranjem (Mili, 1978.). Najvei problem promatranja je biljeenje podataka. Ako se ono obavlja istovremeno s promatranjem, remeti se normalan slijed situacije. Podatke treba to konkretnije pribiljeiti, kao i naine dolaenja do njih. Takoer treba zabiljeiti i to kako podatke tumae lanovi skupine te stavove koje skupina ima prema odreenom ponaanju. Pri biljeenju treba zapisivati i vlastite komentare koji mogu biti znaajni za interpretaciju poto su nastali neposredno u procesu prikupljanja, a istovremeno treba vriti i klasificiranje podataka (Mili, 1978.). Treba utvrditi osobnu jednadbu istraivaa, koja moe bitno utjecati na rezultate (kvantiteta i vrsta iskrivljenja podataka nastalih zbog osobnih psihikih, fizikih i drutvenih osobina istraivaa i psihikog stanja u momentu istraivanja).24 Osobna jednadba istraivaa ovisi o sljedeim imbenicima25:
24

To je sluaj i u egzaktnim znanostima (u astronomiji su npr. promatrai razliito vidjeli poloaj nebeskih tijela, iako su uvjeti promatranja isti).

Ova jednadba slui za izbor istraivaa, a selekcija se vri putem nijemih filmova i njihova prepriavanja od strane kandidata (ako je potrebno vizualno pamenje), ili ponavljanja teksta (ako je potrebno auditivno

25

25

brzine, preciznosti i strukturnih karakteristika opaaja, razliitih sposobnosti psihike koncentracije ljudi, razliitih osobina pamenja,26 psihikog raspoloenja pojedinca u trenutku opaanja, drutvenih karakteristika istraivaa (Mili, 1978.).

3.2. Metoda razgovora i upitnika Metoda razgovora (intervjua) u sociologiji se najee koristi. Pod znanstvenim razgovorom se podrazumijeva svako prikupljanje podataka putem govorne komunikacije s ciljem znanstvene upotrebe. Cilj razgovora utjee na oblike i naine njegova voenja, a podrazumijeva se i pristanak ispitanika (Mili, 1978: 477.). Pismeni upitnik je obrazac kojim se posredno trae obavjetenja. Osoba koja vodi razgovor naziva se ispitivaem (anketarom), a osoba koja odgovara ispitanikom. Anketa je nain prikupljanja podataka s veim brojem ispitanika i jednostavnijim sadrajem koji se prikuplja u relativno kraem vremenu (Mili, 1978.). Prednosti ankete su sljedee (Mili, 1978.): 1) koristi se i kod podataka neovisnih od istraivaa, 2) temelji se na teoriji uzorka dijela populacije, 3) sadraj se znatno proiruje jer ispitanici mogu govoriti i o onome to je bilo ili e biti, 4) poveava se brzina prikupljanja podataka. Postoje i tekoe u koritenju ove metode, a one su sljedee (Mili, 1978.): 1) epistemoloke, 2) psiholoke, 3) drutvene. Epistemoloke tekoe znae da ispitanici nisu znanstvenici, pa se postavlja problem vrijednosti odgovora, ali i da razliiti problemi za pojedince imaju razliito znaenje (zato treba razlikovati iskrene od neiskrenih odgovora, svjesna pretvaranja od
pamenje), a preporua se koritenje vie promatraa, uz usporedbu njihovih nalaza, ili ponavljanje istraivanja.
26

Prema Miliu, moe se govoriti o sljedea tri tipa promatraa (Mili, 1978.): 1) empirijski etnograf (pamti sve do detalja), 2) holistiki etnograf (pamti cjelinu, a detalje ne) 3) socijalni antropolog (pamti strukturu i sustav, a ne detalje)

26

nesvjesnih zakljuivanja, pokuaje davanja racionalnih i prihvatljivih odgovora od stvarnih); psiholoke u razliitim psihikim iskustvima i stanjima ispitanika u momentu istraivanja, razlikama u inteligenciji, mentalnoj zrelosti ispitanika, a drutvene u raznim drutvenim preprekama u komunikaciji razliitih slojeva i tajni. Razgovora i upitnika ima mnogo vrsta, to ovisi o kriterijima klasifikacije. Po obujmu prikupljenih podataka mogu biti krai (nekoliko pitanja) i dui (preko sto pitanja). Po karakteru sadraja dijele se na one koji istrauju injenice (stvarna ponaanja, dogaaji i stvarne pojave i procesi) i one koji se odnose na psihika iskustva i osobine. Po stupnju formalne standardizacije dijele se na slobodne i razgovore s unaprijed utvrenim (zatvorenim) odgovorima. Po proceduralnim pravilima ponaanja anketara dijele se na one gdje anketar aktivno sudjeluje i ona gdje on samo pasivno postavlja pitanja i biljei odgovore. Po stupnju standardiziranosti uvjeta obavljanja razgovora dijele se na one koji se obavljaju u istim uvjetima (u istoj prostoriji, npr.) i one s razliitim uvjetima. Po upotrebi tehnikih pomagala (magnetofoni, kamere i sl.) na one gdje se tehnika pomagala upotrebljavaju i one gdje se ona ne upotrebljavaju. I konano, po frekventnosti razgovora na jednokratne i na one koji se ponavljaju, tzv. panel istraivanja (Mili, 1978.). Istraivanje pomou ove metode ima sljedee etape (Mili, 1978.): 1) izrade osnova za razgovor, 2) terenskog istraivanja, 3) obrade podataka. U etapi izrade upitnika utvruju se ciljevi i teorijski i operativno razrauje sadraj. Anketarima se daju adrese ili principi po kojima e nai ispitanike (postoje i skupna anketiranja, gdje anketar samo upuuje ispitanika kako popuniti upitnik, pa veliku skupinu nalazi na jednom mjestu.). Obrada podataka se sastoji iz logine kontrole odgovora, ispravljanja greaka, kodiranja (za pitanja s otvorenim odgovorima treba napraviti kodeks), ubacivanja u raunalo i izrade tablica.
27

3.3. Povijesna metoda Povijesna se metoda temelji na prouavanju povijesne dokumentacije, te razgovoru sa ivim sudionicima dogaaja. Jedna je od najstarijih metoda (prvi ju je uporabio Tukidid, koji je razgovarajui sa sudionicima peloponeskih ratova stvorio obimnu grau o njima). Meutim, rekonstrukcija historijskih dogaaja u pravom smislu
Istraivanje socijalne strukture publike u Splitu, npr., imalo je za cilj utvrivanje socijalnih karakteristika posjetitelja utakmica. Pri izradi upitnika utvren je pojmovni aparat, a operacionalizacija je dala konkretne pokazatelje, pa su pojmovi razumljiviji i dalje razraeni u upitniku.
27

27

rijei poinje tek s pojavom pisma i pisanih izvora. Ulogu pisanih izvora mogu igrati i materijalni ostatci kulture, kao to su arheoloke iskopine, koje mogu rekonstruirati povijesne dogaaje, ali i stupanj razvoja tehnike i tehnologije nekog dalekog vremena, te tadanjih drutvenih odnosa, to nije ni pouzdano ni precizno, kao pisani, crtani ili zvuni izvori (Mili, 1978: 532.). Historijsko prouavanje sastoji iz sljedee tri etape (Mili, 1978.): 1) 2) 3) pronalaenje izvora radi stvaranja izvorne grae (historijska heuristika), kritika analiza izvora s ciljem izdvajanja pouzdanih od nepouzdanih, sinteze historijskih injenica kojom se stvara rekonstrukcija dogaaja.

Svaki proizvod neke prole aktivnosti neposredno te posredno obavjetenje moe biti povijesni izvor. Historijski se izvori dijele na sljedee etiri osnovne skupine (Mili, 1978.): 1) 2) 3) 4) ostaci ljudske materijalne djelatnosti,28 pisani izvori,29 likovni izvori (slike, fotografije, statue, i sl.), zvuni izvori (glazba, snimljeni govori i sl.).

Prvi zadatak historijske analize je pronalaenje i sreivanje izvora podataka uz pomo arheologije (znanost o ostatcima materijalne kulture), numizmatike (znanost o starom novcu), paleografije ( znanost o starim pismima), heraldike ( znanost o grbovima), filologije (znanost o jeziku), koje ih uvaju i kategoriziraju, vremenski ih datiraju i prostorno lokaliziraju te im tumae smisao (Mili, 1978.). Izvori mogu biti primarni (neposredni) i sekundarni (posredni). Prvi potjeu od neposrednih sudionika dogaaja, ali i autentinih dokumenata30, a svi ostali su sekundarni 31 (Mili, 1978.). Zbog toga je neophodna i vanjska ili unutarnja kritika analiza izvora. Dok se vanjska analiza temelji na utvrivanju naina uspostavljanja izvora i svodi na prikazivanje izvora u njegovom prvobitnom obliku te otkrivanja njegova porijekla, unutarnja se svodi na tumaenje
28

To mogu biti orua, kue, putovi, prometala, komunalni ureaji, namjetaj, odjea, nakit, novac, oruje, grbovi, zastave i sl. To mogu biti ugovori, odluke, naredbe, izvjetaji, porezne knjige, podaci popisa, matine knjige i sl.) ili evidencija zapisanih dogaaja koji nisu njihov sastavni dio (kronike, memoari, knjievna djela, znanstvena literatura, tampa, video kasete i sl.). To mogu biti fotografije, filmovi, magnetofonske trake, pisma i sl.

29

30 31

Nisu dobiveni od neposrednih sudionika te se njihova vrijednost smanjuje s poveanjem vremenske i prostorne distance.

28

vjerodostojnosti i smisla. Pri tomu uvijek treba imati u vidu smisao izvora u trenutku nastajanja. Sve je to odluujue pri otkrivanju krivotvorenih izvora i njihove eliminacije, a oni se ponekad stvaraju ak i namjerno (Mili, 1978.). Ovom se metodom moe istraivati kada je u povijesti nastao koji sport i kako se razvijao do danas. 3.4. Metoda analize sadraja Analiza sadraja je nain sreivanja podataka u procesu drutvene komunikacije nastao kao rezultat praktinih i teorijskih potreba za dobivanjem objektivnih podataka o pojedinim njenim oblicima. U osnovi je to mjerenje uestalosti pojedinih oblika i sadraja komunikacije (Mili, 1978: 571.). Komunikacija se odvija slanjem i primanjem poruka kao simbolikih sadraja odreenih smislom ( bar poiljatelj poruke taj smisao podrazumijeva) i upuenih s namjerom drugim osobama. Cilj poruke je elja za iznoenjem iskustava radi usklaivanja zajednike djelatnosti te utjecanjem na drugoga. Prema tomu, svaki proces komunikacije ima sljedea tri osnovna elementa (Mili, 1978.): 1) poiljatelja poruke, 2) primatelja poruke, 3) sadraj poruke. Dok sadraj poruke moe biti vrlo razliit, ovisan od oblika drutvene djelatnosti ili situacije u kojoj se komunikacija odvija, poiljatelj i primatelj poruke mogu biti pojedinac, drutvena skupina ili itavo ovjeanstvo, posebno danas, u doba razvijenih masovnih medija.32 Sam proces slanja i primanja poruke meusobno su povezani jer nekad poiljatelj poruke eli vidjeti efekte poruke, pa od primatelja oekuje odgovor u bilo kojem vidu.33 Analiza sadraja se odnosi na sadraj poruke. Na osnovi njega se dolazi do zakljuka o shvaanjima, stajalitima, vrijednostima i namjerama poiljatelja te o njegovu odnosu prema drugim skupinama organizacijama, zajednicama i sl. Ona se ne koristi samo u znanosti, ve i u praktinim djelatnostima. esto je koritena u ratovima i politikim borbama, gdje se iz poslanih poruka zakljuuje o namjerama neprijatelja, a slanjem poruka razvijala se

Tako je na pr. reklama Coca-cole rairena cijelim svijetom i prikazuje na TV i drugim sredstvima masovne komunikacije.
33 Proizvoa Coca-cole, npr., to vidi po poveanoj prodaji nakon reklame. Ako se prodaja poveala, reklama je imala utjecaj, a ako ne, treba je mijenjati.

32

29

politika propaganda ili zavaravalo neprijatelje (to nema znanstveni karakter). Analiza sadraja ima znanstveni karakter kada se poruke istrauju objektivno, sustavno i precizno, s ciljem stvaranja evidencije o komunikaciji kao jednom od aspekata drutvenog ivota. Prvi su je koristili Max Weber i Piterim Sorokin. Postoji etiri vrste istraivanja pomou ove metode (Mili, 1978.). U prvu skupinu spadaju praktina (esto neznanstvena) istraivanja, poput istraivanja Laswella koje je omoguilo zakljuivanje o stanju u faistikim zemljama i politikim namjerama njihovih voa.34 Max Weber, u knjizi "Protestantska etika i duh kapitalizma", ovom je metodom istraivao dogme protestantizma, a Sorokin je statistiki dokazao kako se u europskoj kulturi smanjuje udjel religiozne, a poveava udjel znanstvene svijesti. U drugu skupinu spadaju istraivanja tema knjievnih, likovnih i filmskih djela te raspoloenja i stajalita u umjetnosti prema suvremenim prilikama, prolosti i budunosti. Mogu se istraivati razliiti sadraji, kao to su karakterne crte, drutvene karakteristike glavnih lica, negativaca i sl. U treu skupinu spada analiza kolskih udbenika s ciljem otkrivanja razliitih utjecaja na njihove sadraje.35 U etvrtu skupinu spadaju ispitivanja stilskih karakteristika i razumljivosti knjievnih tekstova i drugih pismenih sastavaka (tiska i sl.), s ciljem utvrivanja osobina jezika te jezika razliitih drutvenih skupina (analizom jezika tiska moe se tono utvrditi kome se obraa). Analiza sadraja se moe koristiti i kao sredstvo za sreivanje podataka u sociolokim i drugim istraivanjima (za obradu pitanja s otvorenim odgovorima). Iz svega toga se vidi da je podruje primjene analize sadraja vrlo iroko, iako ima i niz slabosti. Meu temeljne slabosti spadaju sljedee:
Lasswell je na osnovi analize sadraja politike promidbe faistikih zemalja zakljuio da Nijemci jo ne raspolau nekim tajnim orujem, ali da e ga uskoro imati (atomska bomba), te e ga uskoro moi primijeniti, to je i ubrzalo iskrcavanje u Normandiji. Isto tako zakljuio je i o politikom raspoloenju razliitih slojeva njemake populacije, o odnosima izmeu Rima i Berlina, o nepovezanosti talijanske i njemake promidbe i sl. Analizom sadraja amerikih masovnih medija dokazalo se da ona podravaju i produbljuju predrasude o Talijanima kao gangsterima, idovima kao lukavcima i prepredenjacima, Ircima kao preosjetljivima, impulsivnima i lako uvredljivima, crncima kao smijeno tupavima i lijenima, dok su tipine Amerikance anglosaksonskog porijekla prikazivali u dobrom svjetlu ( poslovni, sposobni, menaderi, inteligentni i sl.). Slino tome su vrena i istraivanja neprijateljske komunikacija u vrijeme II. svjetskog rata, pa je zakljuivano o namjerama neprijatelja i meusobnim odnosima, a namjernim slanjem lanih poruka ili polutonih informacija u kombinaciji s vizualnim simulacijama, spaen je veliki broj saveznika pri iskrcavanju u Normandiji (stvoren je utisak da e se saveznici iskrcati na sasvim drugom mjestu, pa Nijemci, ni kada je poelo iskrcavanje, nisu vjerovali da je to pravo.).
35 34

Poznato je da se promjene udbenika odvijaju vrlo sporo, ak i kada se programi brzo mijenjaju, pa je znaajno vidjeti koliko udbenici zaista sadre elemenata novih programa, a koliko su zadrali stare.

30

1) deskriptivnost (ne ide se na utvrivanje kauzalnih odnosa), 2) vrijednosna neutralnost (zanemaruje se stajalite prema istinitosti poruka), 3) nemogunost analiziranja tajnih komunikacija (kojih u drutvu ima velik broj). U tehnikom smislu, analiza sadraja se kree izmeu kvantitativne semantike i predmetnog registra, pri emu je blia ovom drugom (Mili, 1978.)36 Temeljna jedinica analize sadraja je najee pojedina rije, odnosno izvjestan broj najznaajnijih rijei ili tema, skupova izabranih pojmova, karaktera i sl. Analizirana poruka ima osnovnu temu, s kojom su svi ostali elementi povezani, pa je jedan od prvih zadataka analize njeno jasno utvrivanje. Pored toga, svako razvijenije komuniciranje ima i opisne dijelove o drutvenim stanjima i kretanjima kojima se adekvatnije objanjava kontekst istraivanja. Pored sadraja, nastoji se otkriti i odnos poiljatelja prema poruci te intenzitet poruke (Mili, 1978.).37 I kod analize sadraja treba odrediti stupanj pouzdanosti, koji ovisi od odreenosti klasifikacijskog okvira i njegove iscrpnosti s obzirom na cilj i predmet istraivanja. Ako se razvrstavanje rezultata radi raunalom, pouzdanost se utvruje pregledom sluajeva koje je on razvrstao u pojedine klasifikacijske jedinice (Mili, 1978.). Znaajna je i reprezentativnost uzorka (kod istraivanja dnevnog tiska npr., prvo treba stvoriti uzorak listova, pa uzorak izdanja, uzorak stranica, dijela stranice i sl.). Ovom se metodom moe istraivati odnos novinara prema razliitim vrstama drutvenih pojava i procesa, pa i sportova, jednostavnim prebrojavanjem koliko se koja vrsta sporta javlja u sredstvima masovne komunikacije (Bjelajac, 2001., 2002., 2003.a). Kada bismo to uinili, vjerojatno bismo doli do zakljuka kako novinari potiu nogomet i masovne sportove, a zapostavljaju neke sportove (jedriliarstvo, rukomet i dr., npr.) koji postiu ak i bolje meunarodne uspjehe od nogometa.

36

Semantika prouava znaenje rijei, a pod predmetnim registrom se podrazumijeva otkrivanje samo osnovnih sadraja neke komunikacije.

Nije svejedno je li poruka upuena u vrijeme kada je svi gledaju ili u kasne sate. Nije svejedno je li poruka na naslovnoj stranici ili negdje u sredini lista. Nije takoer svejedno je li poruka napisana velikim masnim slovima ili malim, kao to nije svejedno ima li izraajne zvune efekte i boje, je li statina ili dinamina i sl. I konano, poruka djeci izgleda drugaije od poruke odraslima, poruka mukarcima drugaije od poruke enama, ili intelektualcima i fizikim radnicima itd.

37

31

3.5. Metoda idealnih tipova Metodu idealnih tipova uveo je u sociologiju Max Weber koji je smatrao da se drutvene pojave ne mogu analizirati jer su neponovljive. One se mogu samo razumjeti pomou metode idealnih tipova. Ta je metoda slina metodi modeliranja, jer istraiva misaono konstruira pojavu onako kako bi ona trebala idealno izgledati, a da maksimalno racionalno funkcionira. Weber je tako stvorio idealni tip birokracije navodei one karakteristike koje bi joj omoguile funkcioniranje po principu racionalno zakonskog autoriteta. Idealni tip se onda usporeuje s realnim tipom pomou koeficijenta slinosti (razlike), pa se iz razlika izmeu njih moe zakljuiti o stupnju racionalnog funkcioniranja birokracije u odreenom drutvu. 3.6. Komparativna metoda Komparativna su istraivanja novijega datuma. Potjeu iz antropologije, a smisao im je u usporedbi razliitih drutava ili pojava. Ona omoguavaju generalizacije u opoj sociologiji, jer imaju za cilj sustavno opisivanje oblika globalnih drutava i pojedinih vrsta pojava te njihovo objanjavanje. Usporedna se metoda koristi i kao zamjena za eksperiment, kada je iz raznih razloga eksperimentalnu situaciju nemogue izazvati, a posebno kada se dvije pojave razlikuju samo u jednom initelju, koji se moe tumaiti kao uzrok tih razlika. 3.7. Sociometrijska metoda Sociometrijsku je metodu u sociologiju uveo Jakob Moreno. Metoda se temelji na pretpostavci da svaka drutvena skupina ima svoju specifinu drutvenu strukturu, ovisnu od privlaenja odnosno odbijanja lanova skupine. Moreno je tako, istraujui strukturu studenata, studentima postavio pitanje S kime biste se u grupi najradije druili? i ustanovio da svaka grupa ima vou koji je najpopularniji lan, razliite podgrupe (dijade i trijade) i izolirane pojedince. Dijade su najintimnije skupine jer u njima lanovi maksimalno izmjenjuju informacije. U njima je mogu i nerazrjeivi konflikt jer nema treega koji e presuditi.38 Skupine koje odluku mogu donijeti veinom glasova su daleko stabilnije. U dijadi jedan odluuje, a drugi izvrava, a trijada je stabilnija jer postoji vea meuovisnost lanova, ali s manje osjeaja intimnosti (dva se lana mogu udruiti protiv treega, pa se jedinstvo odrava nadglasavanjem).

38

Pri sporu, u skupini s parnim brojem lanova mogu je nerijeen ishod.

32

Ova se metoda moe koristiti u formiranju sportskih timova (prof. Marinovi je pomou ove metode sastavio veslaki tim koji je osvojio zlatnu medalju na meunarodnom natjecanju).
Slika 10. Sociogram

33

34

4. NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE SPORTA39 Sociologija sporta nastala je relativno kasno. Za mnoge su sport, igra i slobodno vrijeme marginalne drutvene pojave. No igre su se kroz povijest pokazale znaajnima. Promjene u drutvu su takve da sport i slobodno vrijeme postaju glavna pitanja, a napredak drutvenih znanosti uveliko je povezan s rjeavanjem praktinih kulturnih problema. Prvi su se u svijetu ovim problemima poeli baviti Steinizzer i Risse. Oni ovjeka u sportskim aktivnostima tretiraju kao totalno, biopsihosocijalno i samorealizirajue bie, a sam sport je reakcija na ovjeka industrijskog drutva, kola volje koja se razlikuje kod masa i elita (Marjanovi, 1987.). Sociologija sporta, meutim, zapoinje s knjigom Homo Ludens 1938., u kojoj Huizinga definira sport kao zabavu koja naputa igru, dok brojni radovi o navedenoj temi slijede tek nakon dvadesetak godina. Gotovo istovremeno djeluje pet autora. To su: Caillois, Diem i Von Krockow, Boyl i Magnane (Marjanovi, 1987.).
Slika 11. Zaeci sociologije sporta
Johan HUIZINGA (1872.-1945.) Roger CAILLOIS (1913.-1978.) Carl DIEM (1882.-1962.)

Homo ludens (1938.)

Igre i ljudi (1958.)

Wesen und Lehre des Sports (1949.)

4.1. Razvoj sociologije sporta u svijetu Roger Caillois (1958.) na sport gleda kao na zanat koji postupno gubi smisao igre, koja se sastoji iz nekoliko elemenata: natjecanja, kockanja, glume (preruavanja) i opojnosti (vrtoglavica, ekstaza, zanos).

39 Ovaj je tekst objavljen u Radovima Fakulteta prirodoslovno matematikih znanosti i odgojnih podruja u Splitu (Bjelajac, 2003.b).

35

Prema vrsti igre koju potie, Caillois vri podjelu drutava, jer se po igri moe prepoznati i karakter ovjeka i drutva. "Paidia" je bioloka potreba za tranjem i stvaranjem bunih i zvunih efekata koja vodi slobodi, razonodi i fantaziji. Ludus je njena dopuna kojom se uvodi red, disciplina, trening, usvajanje informacija, vjetina i izvjesna kognitivnost iznalaenjem rjeenja u igri. Najvei broj radova iz ovog podruja nastao je tek osamdesetih godina 20. st. U ovoj znanosti dugo su dominirala biologistika stajalita, koja su na sport gledala kao na "stvar po sebi", nepovezano i odvojeno od drutva u kojem se razvija. Meutim, uz ve spomenute teme javili su se i drugi problemi vezani uz dogaanja u sportu i oko njega. Javila se potreba za istraivanjem raznih sportskih skupina, ponaanja gledatelja, rairenosti sportskih pokreta, drutvenih imbenika koji potiu ili koe bavljenje sportom u razliitim skupinama, veze sporta i politike, otvorenosti sporta i sl. Na znaenje sporta upuuje i injenica njegove univerzalnost, jer sport postoji u oko 3.000 kultura. Sociologija se sporta posebno razvila u V. Britaniji, Francuskoj, Njemakoj, Poljskoj, SSSR-u, SAD-u, a u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj. Neki se autori, pritom, bave analizom suvremenih drutava, a drugi pokuavaju zahvatiti stvar u korijenu, pribliavajui se antropolokom shvaanju totaliteta ovjeka kao samorealizirajue jedinke uronjene u odreeni drutveni prostor i vrijeme. Sociologija sporta u Velikoj Britaniji je povezana s religijom i kulturom. Mcintosh smatra da sport izraava drutvene i politike odnose meu dravama, pa ga treba prouavati u kontekstu razvoja linosti unutar istraivanja slobodnog vremena i sveukupnih kulturnih vrijednosti. Kritiki pristup sportu je zapoeo tek s istraivanjima Parkera (1976.) i Robertsa (1978.) koji su utjecali na suvremene sociologe. Istraivanje drutvenih problema i socijalne strukture uz sugeriranje reformi za promjene, ukazivanje na doprinos organiziranog sporta i rekreacije u stvaranju nove vrste strunih analiza i istraivanja sporta u funkciji zatite prirode, teme su koje se javljaju u Velikoj Britaniji. Slobodno se vrijeme pritom vidi kao prirepak radnom, pa se sociologija slobodnog vremena i sporta promatraju u okviru sociologije rada (Marjanovi, 1987.). U Njemakoj se razvija postavka o povezanosti sporta s drutveno-ekonomskim strukturama i nainom proizvodnje, s ime je povezan i uinak u sportu. Tako, Diem (1960.) smjeta sport izmeu igre i ozbiljne drutvene aktivnosti, i istie da se izmjenama u radu i nainu ivota mijenja i sport kao oblik razonode. Von Krackow (1962.) uoava da je sport postao opijum i civilizacijska komponenta suvremenog duha vremena. Posebnu pozornost autor usmjerava problemima rekorda, motivima, uspjesima u sportu i konkurenciji (Marjanovi, 1987.). U SAD-u sociologiju sporta karakterizira empirijska orijentacija i veza sa sveuilitem. Sport se tretira kao potroaka roba masovne kulture i oblik kompenzacije za nizak socijalni status masa. Kapitalizacija i komercijalizacija
36

sporta i njegovo pretvaranje u masovnu potrebu, osnovni su problemi koji se istrauju u SAD-u. Jedan od prvih koji se bavio sociologijom sporta u SAD-u je Boyl (1963.). On razmatra odnos sporta i mladih, publike i sporta u lokalnom preobraaju drutva, probleme dezintegracije, drutvene funkcije sporta u suvremenoj kulturi i civilizaciji i sl. Na sport on gleda kao na nain ienja od ratnikih vjetina koje su ljudima navodno uroene (Marjanovi, 1987.). U Francuskoj se ova znanstvena disciplina razvila iz sociologije slobodnog vremena. Magnane (1964.) na zanimljiv nain pokazuje drutvenu funkciju sportske dokolice, istraujui povezanost sporta, dokolice i rada, kao i znaenje sporta za radne uvjete, pojavu komercijalizacije u sportu, probleme sportskog spektakla i sporta u svakodnevnom ivotu. Sportai, po njemu, igraju ulogu infantilnih linosti, manipuliranih od strane sportskih rukovoditelja koji imaju izraenu volju za moi. On takoer prouava popularnost sporta, sportskih zvijezda te odnos igre i sporta. Prema njemu, sport treba drutvu jer preko njega moe utjecati na mlade (Marjanovi, 1987.). Dumazdier vidi sportski spektakl kao injenicu masovnog drutva, sugerira razna istraivanja te postavlja pitanja "zato slabe moralne i umjetnike vrijednosti meu sportaima?", "kako djeluju sportske vrijednosti na obrazovni sustav i razvoj linosti?", "kako utjeu sportska natjecanja na razumijevanja meu narodima?" te "kakve su mogue uloge sporta u razvoju kulture industrijskih i urbanih drutava?". Vezu sporta i politike izuavao je Mejnoa 40(Marjanovi, 1987.). U Poljskoj se nastanak sociologije sporta vidi u drutvenim promjenama i nizu problema koje iz njih proizlaze. Sport je drutveno koristan, svestran i masovan, i umnogome ovisi od razvoja odreenih oblasti ivota i kulture. Osnovne funkcije sporta, prema Poljacima, su zabavna i vizualna funkcija formiranja drutvenih odnosa i struktura, funkcija motornog osposobljavanja (Marjanovi, 1987.). Problemi profesionalnog i amaterskog sporta, kao i utjecaj idejnih promjena na sport, drutveni izvori sporta, drutveni uvjeti i mogunosti njegova irenja u ruralnim sredinama, problemi socijalizacije u sportu i sl., osnovne su teme Whalla. Za razliku od njega, Krawczyk govori o tjelesnoj kulturi kao dijelu ope kulture pomou koje se ovjek ponovno vraa prirodi, a njene su funkcije aksioloko-akulturacijska i socio-tehnika. Suvremeni sport treba promatrati kao jedinstvenu cjelinu koja obuhvaa vaan i specifini fenomen suvremenog drutva i kulture, te ukazati na unutarnju diferencijaciju sporta. Pored sporta ona obuhvaa odgoj i rekreaciju u funkciji zdravstvene preventive i uvanja ekoloke ravnotee. Modzykowskye se bavi utjecajem politike na sport te univerzalnim vrijednostima sporta koje obogauju pojedinca i sportsku zajednicu ( Marjanovi, 1987.). U SSSR-u je sport vaan imbenik i sredstvo drutvene integracije. Iako je naglaena i klasna dimenzija te povezanost s drugim drutvenim
Povezanost sporta s ekonomskim i komercijalnim ciljevima, olimpijski pokret, nacionalne i meunarodne konflikte u politici i sportu, neutralnost sporta i sl.
40

37

pojavama, sport je sredstvo za bri dolazak u komunizam. Posebno se u tome istie Ponomarev (znaenje znanstveno-tehnikog progresa za tjelesnu kulturu), koji osnovni problem sociologije vidi u istraivanju odnosa rada, slobodnog vremena i tjelesne kulture ( postoje moralni, intelektualni, estetski i radni odgoj). Sport ima utjecaj na socijalizaciju, jer kroz masovnost aktivira identifikaciju, pa ga treba drutveno planirati. Jakobson govori o tjelesnom odgoju, sportu i rekreaciji kao dijelovima tjelesne kulture (sport se sastoji iz masovnog, akog i spektakularnog, to ukljuuje i industriju dokolice). I konano, Novikov i Stepovoj smatraju da je tjelesna kultura drutvena pojava koja ima ulogu u izgradnji socijalizma kroz istraivanje sociolokih problema i aspekata tjelesne kulture u socijalistikom drutvu (Marjanovi, 1987.). 4.2. Nastanak i razvoj sociologije sporta u Hrvatskoj U Hrvatskoj, pristup istraivaa sociologiji sporta nije tako temeljit ni obuhvatan kao u drugim zemljama, nego je fragmentaran. Donedavno i nije ni imao karakteristike konstituiranja posebne discipline.41 Istraivai se u nas u poetku bave problemima poloaja tjelesne kulture u drutveno-politikom sustavu, problemima tjelesne kulture u nastavi, odnosom tjelesne kulture i ena, problemima profesionalizacije sporta i sl. Analizom bibliografskih jedinica vezanih uz kinezioloku sociologiju, bilo da su objavljene u hrvatskim asopisima i ostalim medijima, bez obzira na mjesto boravka autora, ili hrvatskih autora objavljenih u stranim asopisima i asopisima drugih republika (danas samostalnih drava) od 1966. godine do danas, mogue je pronai samo dvadesetak radova. Prvi radovi se u Hrvatskoj javljaju jo ezdesetih godina 20. stoljea. Tako je 1966. bivi sporta i sociolog Mihovilovi objavio knjigu o socijalnom statusu bivih sportaa. U njoj se nalazi podjela sportova u etiri skupine. To su: 1) individualni sportovi (predmet natjecanja je vrijeme i prostor), u koje spadaju atletika, plivanje, biciklizam, klizanje, 2) igre ( koarka, odbojka, rukomet, vaterpolo, nogomet, hokej, tenis, stolni tenis), 3) borilaki sportovi (hrvanje, boks, judo i sl.), 4) individualni sportovi s efektom i estetskim izraajem (gimnastika, umjetniko klizanje, umjetniko koturanje, skokovi u vodu, skijaki skokovi i sl.). Pet godina kasnije Vrcan sugerira sociolozima bavljenje i obinim, trivijalnim stvarima kao to je nogomet. Kao fenomen masovne kulture,
41

Tek se krajem 20. stoljea pojavila knjiga Zorana ugia Uvod u sociologiju sporta, a poetkom 21. stoljea knjiga Sociologija sporta. Ove se knjige mogu smatrati prvom sustavnom razradom ove problematike u Hrvatskoj.

38

nogomet, po njemu, obiluje drutveno uvjetovanim agresijama, pa cilj prestaje biti igra, gledanje i zabava. Promjene u nogometu su izazvane promjenama u drutvu, pa je on sve manje igra, a sve vie zamren, kompliciran i naporan rad uz planiranje trenera.. Komercijalizira se, diferenciraju se oni koji ive za nogomet od onih koji ive od nogometa, ime se sve vie birokratizira, a birokratske strukture postaju glavni nositelj i organizator. U nogometu, kao i u drutvu, sve se vie stvara elita, ime se produbljuje razlika izmeu vrhunskih ekipa-profesionalaca i ostale mase, igraa-amatera.
Slika 12. Sociologija sporta ima jako uporite i u Splitu
Sran Vrcan (1921. -) Djela: Sociolog pred fenomenom nogometa Sport i nasilje danas u nas The Curious Drama of the President of a Republic Versus a Football Fan Tribe: A Symptomatic Case in the Post-Communist Transition in Croatia. Nogomet, politika, nasilje ogledi iz sociologije nogometa From Ends to Trenches, and Back: Football in the Former Yugoslavia

Svi tekstovi do 1975. godine odnosili su se na konkretne drutvene pojave u sportu i tjelesnoj kulturi, a openitih utemeljenja discipline nije ni bilo. Jedni su se bavili moralom u sportu, drugi socijalnim konfliktima, bibliografijama, i tek uvodnim razmatranjima. Pokuavalo se tek usmjeriti pozornost javnosti na drutvenu problematiku sporta, dok su kasniji radovi ozbiljnije, premda jo uvijek samo djelomice, razraivali ovu problematiku, da bi tek 1975. godine dolo do prvih konstitutivnih radova iz ove discipline. Od oko 4. 400 radova sociologa zabiljeenih u jednoj bibliografiji koja razmatra razdoblje 1974.-1979., ne nalazi se vie od jednog hrvatskog autora o ovoj temi. U asopisima tjelesne kulture javljaju se specifini tekstovi koji govore o drutvenoj uvjetovanosti motorikih sposobnosti. Tako 1973. Petrovi i Hoek piu o utjecaju socijalnih osobina na motorike sposobnosti i korelacijama dokazuju postojanje tih odnosa.42 Tek nakon 1980. godine poinje vei i ozbiljniji interes sociologa za ovu problematiku pa se u tematskim brojevima pojedinih asopisa javlja vei broj
42 U tim istraivanjima ima znaajnih metodolokih i konceptualnih problema, jer se politika orijentacija obitelji mjeri lanstvom u SK, a poloaj u raspodjeli drutvene moi osim toga i lanstvom u sindikatu, SSRN te u organima samoupravljanja (iako se zna da drutvena mo obinog lana, pa i radnikog savjeta, nije ista kao mo funkcionara, pa ak i kod ovih zadnjih postoji hijerarhija), a materijalni poloaj se mjeri, izmeu ostaloga, posjedovanjem TV i radio aparata, tednjaka, friidera, i automobila, to danas gotovo svaka obitelj ima (postoje, meutim, razlike u materijalnom statusu u pogledu razliitih marka i vrsta ovih aparata, ali se to ne zahvaa istraivanjem).

39

tekstova. Tako u asopisu "Pogledi" izlazi tematski blok na temu "Drutvene funkcije sporta" (1984.), to predstavlja korak dalje prema konstituiranju discipline jer podastire ak 13 tekstova o sportu s razliitih aspekata, od kojih su neki bitni za ozbiljnije sustavno raspravljanje o sportu. Na tragu konstituiranja discipline jest i tekst Marjanovia (1984.). Da bi doao do drutvenih funkcija sporta (latentnih i manifestnih), koje mogu proizlaziti iz prolosti, sadanjosti ali i budunosti, autor analizira drutvenu strukturu sporta koja se, po njemu, sastoji iz sljedeih elemenata: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) sportske linosti, sportske drutvene skupine, sportske drutvene djelatnosti, sportski drutveni odnosi, sportske drutvene uloge, sportski drutveni poloaji, sportske drutvene vrijednosti i norme, sportske drutvene institucije.

Prema kriteriju neposrednog sudjelovanja, autor sport dijeli na aktivni i pasivni; po kriteriju stupnja kompetitivnosti dijeli ga na natjecateljski i nenatjecateljski, a po kriteriju utilitarnosti na amaterski i profesionalni. Na kraju zakljuuje da se ne moe govoriti o drutvenim funkcijama sporta openito, jer se one znaajno razlikuju kod razliitih vrsta sportova. Iako je nasilje u sportu ve dio nekih od spomenutih tekstova, 1990. izila je i Vrcanova knjiga na ovu temu ("Sport i nasilje danas u nas"). U njoj se nasilje u sportu dovodi u vezu s porastom nasilja u suvremenom drutvu, to je u izravnoj vezi s razvojem drutvene krize, posebno krize vrijednosti. Nasilje je vezano uz marginalni poloaj mladih (gotovo iskljuivih sudionika nasilnog ponaanja), ali i uz postojanje nedemokratskog politikog sustava koji gui izraavanje oporbenih ideja, pa se kompenzacija za to nalazi u sportu, koji je naoko ideoloki neutralan. Demokratizacija sama po sebi ne rjeava problem nasilja u sportu, jer jo uvijek ostaje problem marginalnog poloaja mladih. Jedna skupina autora orijentirana je na istraivanja utjecaja sociodemografskih imbenika na razvoj antropolokih dimenzija (vidi zbornik Fakulteta za tjelesnu kulturu u Zagrebu, 1986.), ali i na proces socijalizacije. U ovu skupinu spadaju i istraivanja o strukturi i dinamici sportskih grupa, kao npr. rad Hoek - Momirovi (1979). u kojemu ukazuju na relativnu ovisnost motorikih dimenzija o djelovanju stratifikacijskih struktura, iako su ove veim dijelom bioloki uvjetovane. Osnovni praktini doprinos ovih istraivanja jest ukazivanje na prilagoenost sustava odgoja i obrazovanja viim drutvenim slojevima populacije, to sputava razvoj motorikih sposobnosti kod niih drutvenih slojeva. Osnovna pretpostavka o znaenju egzogenih imbenika koji je "vei za sisteme koji se udaljavaju od biolokog ekstrema antropolokog kontinuuma" (drutveni poloaj je
40

odreujui za razvoj mnogih osobina i sposobnosti pojedinca, pa i motorikih) je dokazana i pored ve spomenutih problematinih odrednica socijalnog statusa, na kojima se temelji i ovaj tekst. Neke odrednice socijalnog statusa imaju vei utjecaj na neke motorike sposobnosti ispitanika (ispitivano je 23 indikatora motorikih sposobnosti, a za 19 je utvrena korelacija s 9 socijalnih imbenika). Posebno su znaajan utjecaj obrazovne karakteristike roditelja i rezidencijalne karakteristike. Materijalni status obitelji pri tom ne igra nikakvu ulogu (posebno ne natprosjeni materijalni status), to eliminira do sada stvorene zablude kako materijalna situacija znaajno odreuje sposobnosti. Socijalizacijski i institucionalni subsustavi (zanimanje, drutveno politika aktivnost roditelja i sl.) imaju najvei utjecaj na motorike sposobnosti. I konano, zakljuuje se kako su one motorike sposobnosti koje manje ovise o misaonim imbenicima neovisne od statusnih obiljeja ispitanika i mogu se razviti pod utjecajem njegove vlastite aktivnosti (treninga i sl.). Istraivanje o socijalnoj strukturi koarkake publike u Splitu pokazalo je da publiku ovih utakmica ine mlai, obrazovaniji te urbaniji stanovnici od prosjeka populacije (Bjelajac, 1990.). Diplomski radovi Grabara, Kokana i Jankovia , koji su raeni istim instrumentom, pokazuju da se s obzirom na spomenuta obiljeja publika znaajno razlikuje kod nogometnih, vaterpolo i rukometnih utakmica. Tako se najvie razlikuje nogometna publika, koja je manje urbana i manje obrazovana od koarkake. U skupinu istraivanja sportske publike spadaju i istraivanja koja su izvrili Buzov, Magdaleni, Perasovi i Radin (1990.) "Navijako pleme" i knjiica Fanuka, Magdalenia, Radina, ugia (1991.) Zagrebaki nogometni navijai: grupni portret s BBB u sredituo ekstremnim navijaima i nogometnom huliganizmu na stadionu "Dinama" u Zagrebu. U tu skupinu spada i Lalieva knjiga Torcida pogled iznutra (1993.a), koji je metodom promatranja sa sudjelovanjem otkrio mnoge do tada nepoznate karakteristike splitske Torcide (primjerice, strukturu moi, supkulturu navijanja i sl.), kao i lanak istog autora o uzrocima krize na nogometnim utakmicama (1993.b) u kojemu u dva imbenika vidi razloge opadanja posjeenosti nogometnih utakmica (ratni uvjeti i kvaliteta nogometa). Najsustavniji i najobuhvatniji radovi iz kinezioloke sociologije u Hrvatskoj su spomenute ugieve knjige: Uvod u sociologiju sporta (1996.) i Sociologija sporta (2000.). Dok se prva sastoji iz tri dijela, pri emu se u prvom dijelu postavlja sociologija sporta kao specifina disciplina (generalne strategije u sociologiji, sociologija sporta kao multiparadigmatska znanost i predmet te metode sociologije sporta), u drugom dijelu razrauje se sport kao drutvena pojava (pojam sporta, drutvena struktura sporta, sport i socijalna stratifikacija, sport i socijalizacija). U treem se dijelu govori o sportu kao sociopsiholokoj pojavi (pojedinac i grupa u sportu, sport i kolektivno ponaanje te sociologija i sport). U drugoj knjizi rasprava se proiruje i na odnos sporta i rada te dokolice, i na sport i politiku.
41

Iako irih pretenzija, u znaajne radove spada i Perasovieva knjiga Urbana plemena - sociologija supkultura u Hrvatskoj (2001.). Supkulture mladih prihvaaju nasilje kao model ponaanja i prolaze kroz neke etape. Krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina 20 st. javlja se rockersko suprotstavljanje sustavu. Zbog komercijalizacije rocka, osamdesetih se godina javlja punk. Daljnjom fragmentacijom nastaju Hard-core kontra-punk akteri zbog uklopljenosti punka u srednju struju. Ta se supkultura dijelom pribliava nogometnom ritualu, iako su navijai izgradili huliganski stil utemeljen na sukobu s navijaima protivnike momadi i snagama reda. Ritual na stadionu ima i ire drutvene elemente (kompeticija, insistiranje na mukosti, uporaba alkohola). Nastanak darka izazvao je histeriju roditelja i zabranu okupljanja. Autor analitiki ispravlja nepravdu nanesenu supkulturama mladih, koje imaju neke zajednike dimenzije. Jer, agresivnost se dijeli na simboliku i stvarnu, a najizraenija je kod nogometnih huligana i navijaa. Autor pridaje znaenje i klasnom odreenju supkulture te utjecaju kulturnog miljea (urbano protiv ruralnog, moderno protiv tradicionalnog), a donekle i roditelja. I konano, pojam urbano pleme autor identificira sa supkulturom, ali preuzima i problem dvostrukog znaenja: pleme moe biti konkretan akter, skupina pojedinaca, a moe znaiti i apstraktnu skupinu obiljeja. U tekstu From Ends to Trenches, and Back: Football in the Former Yugoslavia Vrcan i Lali objanjavaju navijako ponaanje strukturalnom vezom izmeu nogometnih navijaa i politike u doba krize i rata u bivoj Jugoslaviji. Politizacija navijaa i instrumentalizacija njihova ponaanja ubrzala je stvaranje novih nacionalistikih drava. Ozakonjenost nasilja kroz plemensko ponaanje publike prenijela se s tribina u rovove. Mahanje zastavama i alovima zamijenjeno je mahanjem oruja, a nogometni ratnici su se preko noi pretvorili u vojnike. Od simbolizma navijake agresije do agresivnog politikog i vojnog simbolizma mali je korak, koji pokazuje da se i od simbola moe poginuti. Osnovna naela vojne organizacije su i prije prvih hitaca ve uvjebana. Militantni su navijai postali dragovoljci. Simbolizam je iskoristio navijae za sukob, i to na obje strane. Stajalite da su navijai i nacionalistika politika izazivali rat, od njih stvara vojnu avangardu. Jer, drutvo je ve preplavljeno nasiljem, a navijai su postali katalizator masovnog nasilja. Navijaka supkultura je udna otopina. Ona je istovremeno i spontana, svrhovita, inventivna, sklona ekscentrizmu i kaotina, ali i organizirana, stroga i hijerarhizirana. Upravo se zato od kaotine spontanosti i nesputanosti lako preokrenuti u strogu vojnu disciplinu i zapovijed. Naalost, ne i obratno. Oni koji su mislili da e nakon kulminacije nasilja u ratu zbog pranjenja agresije lako moi kontrolirati navijae, grdno su se prevarili. Nasilje na nogometnim tribinama i dalje je prisutno, zakljuuju autori.
42

Vrcanov lanak: The Curious Drama of the President of a Republic Versus a Football Fan Tribe: A Symptomatic Case in the Post-Communist Transition in Croatia. objavljen u International Review for the Sociology of Sport (2002.), nudi socioloku interpretaciju konflikta izmeu predsjednika Tumana i nogometnog plemena 1990. Konflikt je zapoeo kao svaa u hrvatskoj nacionalnoj i politikoj obitelji oko promjene imena Dinama i prerastao je u prvu javnu manifestaciju politike karizme s narastajuim politikim posljedicama. Autor na kraju zakljuuje da je i tranzicija puna problema vezanih uz odnos nogometa i politike, posebno nogometnih strasti i nacionalizma. Najnovije to je iz pera hrvatskih autora izilo iz sociologije sporta jest knjiga Srana Vrcana pod naslovom Nogomet, politika, nasilje ogledi iz sociologije nogometa (2003.), u kojoj autor podastire povijest nogometa kao vrlo stare igre, ali igre koja se nije uvijek igrala po istim pravilima, niti s istim brojem igraa (jo su stari Kinezi prije 4.000 godina igrali neku igru s loptom slinu nogometu, a koju su preuzeli od Mongola, a jo prije od rimskih legija, neku su takvu igru igrali i ratnici Aleksandra Makedonskog, i to u punoj ratnoj opremi). U istoj se knjizi nalazi i periodizacija razvoja nogometa od igre meu razliitim gradskim kvartovima Firence na trgu Di Santa Croce, preko uspostavljanja odreenih pravila u Engleskoj 1864. , koja su bila opeprihvaena (est godina kasnije broj igraa je ogranien na 11), kada je nogomet smatran radnikim sportom, preko nogometa rane moderne, kada nogomet postaje stalna i organizirana drutvena djelatnost sa stalnom radnikom publikom i igraima (tek uvoenje nogometa u kole daje mu status neke vrste normalnosti), i kasne moderne, kada nogomet doivljava niz krupnih promjena (za igrae prestaje biti igra i postaje posao, tehnizacija i scientifikacija, industrijalizacija klubova, mundijalizacija i politizacija nogometa, dravna intervencija u svijet nogometa, pojava modernog navijakog huliganizma, profesionalizacija nogometaa i kanal drutvene pokretljivosti navie), pa sve do postmodernog razdoblja koje se odlikuje makrostrukturalnim i makrokulturalnim promjenama koje su ve bile zaete u kasnoj modernoj (sustavna dominacija trinih odnosa, dominacija kapitala, internacionalizacija, dislokacija i relokacija nogometnog pogona, promjena drutvenog poloaja i ponaanja igraa i drutvene naravi navijaa, televizacija nogometa i sportizacija televizije, feminizacija nogometnih igraa i navijaa, promjena uloge trenera u timskom radu, povlaenje dijela navijatva od nasilja i dr.). U drugom dijelu knjige autor detaljnije problematizira nasilje u nogometu i oko njega, ali i odnos politike prema nogometu i obrnuto, s posebnim osvrtom na Hrvatsku u tranziciji, na odnos izmeu navijakog plemena i predsjednika Tumana oko promjene imena Dinama, o ulozi navijakog plemena u zadnjem ratu na Balkanu (na svim zaraenim stranama), o promjenama u navijakom nasilju, dok u zavrnome poglavlju nudi socioloku analizu nogometa u procjepu izmeu normalnog i patolokog, o emu e biti rijei kasnije.
43

I konano, postoji i vei broj stranih i domaih asopisa koji se bave problemima sporta (International Review of Sport Sociology, Telesna kultura - Ljubljana, Kineziologija - Zagreb, Fizika kultura - Beograd, Fizika kultura - Skopje i dr.), u kojima se objavljuju, iako rjee, tekstovi iz kinezioloke sociologije. Isto tako, postoji i meunarodno udruenje za sociologiju sporta (International Committe for Sociology of Sport ICSS, koje izdaje spomenuti asopis, a povezano je s UNESCO-vim savjetom za tjelesni odgoj i sport). U zakljuku analize nastanka i razvoja kinezioloke sociologije u Hrvatskoj moe se rei da je i u Hrvatskoj kinezioloka sociologija nastala nedugo nakon njezine pojave u ostalom dijelu svijeta, ali i da je u poetcima bila fragmenatrna i nesustavna. U njoj su do sada bila izraena bar dva osnovna pristupa. Jedan, koji je pokuao dublje i hrabrije zahvatiti pojedine probleme sporta u dinamici razvoja analizirajui prolost i sadanjost te pokuavajui sagledavati perspektive sutranjice. I drugi, koji pokuava zahvatiti stvar u korijenu i koji se najvie pribliava antropolokom shvaanju totaliteta ovjeka kao samorealizirajue jedinke uronjene u drutveni prostor i vrijeme. Takoer se moe tvrditi da je u zaecima kinezioloka sociologija u Hrvatskoj bila blia kritikim teorijama koristei se kvantitativnim metodama, a da se u svojim kasnijim etapama pribliava interakcionizmu, proirujui metodoloki pristup i na kvalitativne metode (promatranje, promatranje sa sudjelovanjem i sl.). I konano, sustavno tretiranje ove problematike tek je novijega datuma, ali se odnosi iskljuivo na sport. Ne smije se pritom zaboraviti da je kinezioloka sociologija sintagma koja osim sporta obuhvaa i rekreaciju, o emu nai sociolozi do sada nisu uope pisali.

44

5. SOCIOLOGIJA SPORTA I DRUGE ZNANOSTI Zbog razgraniavanja predmeta istraivanja i istraivakih problema, treba poneto rei i o odnosu izmeu kinezioloke sociologije i s njom povezanih disciplina. ugi (1996.) ovu problematiku promatra na dvije razine: 1) kao neovisni interdisciplinarni odnos, 2) kao intradisciplinarni odnos unutar kineziologije. U prvom se sluaju moe napraviti usporedba predmeta istraivanja izmeu sociologije sporta i drugih drutvenih znanosti kako bi se preciznije odredio predmet istraivanja sociologije sporta. To su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) psihologija sporta, politologija, ekonomske znanosti, sociologija odgoja i obrazovanja, socijalna psihologija, sociologija slobodnog vremena, sociologija kulture.

Iako se antropologija bavi istraivanjem ovjeka u totalitetu, i ona je podijeljena na razliite poddiscipline (fizika antropologija, kulturna i socijalna antropologija). Sociologija sporta se koristi antropolokim spoznajama i bavi se istraivanjem ovjeka - sportaa kao subjekta drutva, nositelja drutvenih uloga, poloaja i funkcija. Za razliku od sociologije sporta, koja se bavi drutvenim i kulturnim aspektima sporta i tjelovjebe, psihologija sporta otkriva utjecaje psihikih imbenika (emocija, osobina linosti, konativnih, kognitivnih i motorikih sposobnosti te stavova) na sport i tjelovjebu te utjecajem sportske aktivnosti na njih. Openito, psihologiju zanimaju individualni, psihiki imbenici, a sociologiju drutveni. Rezultati istraivanja sociologije sporta znaajni su i za biologiju, ali i za ostale prirodne znanosti (istraivanje morfolokih i funkcionalnih mogunosti organizma, proizvodnja hrane za sportae, zdravstveni status, terapija sportaa, rehabilitacija, izrada matematiko-informatikih modela treninga i sl.). Razvojem metoda i tehnika prirodnih znanosti moe se postii vea efikasnost vjebe, a sociologija sporta mora upozoravati na negativne aspekte primjene znanosti u tjelesnoj vjebi i sportskom treningu ( rtvovanje ovjeka rezultatu, a vjeba mora biti u skladu s ljudskim potrebama i mogunostima). Za politologiju je sport djelatnost preko koje se mogu ostvariti razliiti drutveno-politiki ciljevi (od prezentacije drave i vlasti, do utvrivanja i stvaranja
45

poeljne politike svijesti i provoenja lokalne politike). Tako se mnogi politiari bave popularnim sportovima, naravno pred kamerama, a sve velike sportske priredbe otvaraju vrhunski politiari skupljajui politike bodove kod biraa. Mnogi od toga prave i pravi politiki spektakl.43 Drave se identificiraju s uspjehom svojih sportaa, premda je sport u osnovi individualna borba. Sociologija sporta na politiku gleda kao na jedan od drutvenih okvira koji prua poticajne, odnosno destimulirajue impulse odreenoj djelatnosti, te se javlja ili kao motiv postizanja boljeg uspjeha ( patriotizam, ast, osjeanje obaveze, materijalni status sportaa i klubova i sl.), ili kao smetnja postizanja uspjeha (blokada, trema, inhibicija radi osjeaja pretjerane odgovornosti). Sport interesira i ekonomske znanosti radi ulaganja i odravanja, te stvaranja radne kondicije zaposlenih. Ulaganja mogu biti u razne sportske rekvizite, opremu, znanstvena i kolska sredstva, kroz reklamu proizvoda. Budui da su masovni sportovi i posjeeni masovno, firme reklamiraju svoje aktivnosti na sportskim terenima, od ega imaju koristi i klubovi, ali i firme koje reklamiraju. Sociologiju sporta takoer zanimaju i odreene ekonomske pojave i procesi, jer su oni u sportu prisutni, ali oni nju zanimaju s aspekta utjecaja i odnosa prema sportu. Tvornice sportske opreme ne ostvaruju profit samo od sportaa, ve i od onih koji ih imitiraju, a to su poglavito mladi. Socijalna psihologija se bavi istraivanjem ovjeka i drutvene situacije (neposredne interakcije izmeu pojedinca i skupina, od pojedinca prema skupini, ali i od skupine prema pojedincu). Ona postavlja pitanja u kojoj mjeri drutvena situacija odreuje psihiki ivot pojedinaca; time pomae sociologiji sporta dajui ire odgovore koji se mogu primijeniti i na sportske grupe i publiku. I sociologija sporta se bavi istraivanjem specifinih drutvenih uvjeta obrazovanja vezanih uz tjelovjebu, ali se u tome razlikuje od sociologije odgoja i obrazovanja iji je opus proiren na cjelokupan odgoj i obrazovanje. Sociologija slobodnog vremena dala je okvir za izuavanje dokolice, a prestrukturiranje slobodnog vremena prema kreativnom provoenju je zajedniki zadatak i nje i sociologije sporta. Sociologija kulture je disciplina koja se bavi odnosom izmeu kulture i drutva pa je mora zanimati i problematika tjelovjebe kao kulturnog fenomena. Ona sociologiji sporta daje odgovore od ireg kulturnog znaenja koje ova moe koristiti na konkretnim primjerima tjelovjebe kao kulturnog fenomena. Sociologija je sporta u nekim varijantama proizila iz sociologije kulture. U drugom sluaju treba utvrditi odnos sociologije sporta prema drugim kineziolokim disciplinama. Kineziologija se definira kao znanost koja prouava zakonitosti upravljanja procesima vjebanja i posljedicama tih procesa na ljudski organizam (Mrakovi, navedeno prema ugiu, 1996:65.).
Na Olimpijskim igrama u Mnchenu 1939., npr., Hitler je napustio stadion da se ne bi morao rukovati s Jessy Owensom i time izazvao diplomatski incident.
43

46

Poloaj sociologije sporta unutar kineziologije treba sagledavati iz kuta kinezioloke antropologije. Ona prouava ovjeka cjelovito (kao biopsihosocijalno bie), posebno pod vidom strukturalnih i funkcionalnih zakonitosti koje su od znaaja za programiranje i kontrolu kineziolokih transformacijskih postupaka (ugi, 1996: 66.). Meutim, sociologiju sporta zanimaju i drugi problemi vezani uz sport, a ne samo oni koji su vezani uz programiranje i kontrolu kineziolokih transformacijskih postupaka. Sociologija sporta se mora baviti i svim onim pitanjima odnosa sporta i drutva, i to dvosmjerno: 1) kao utjecaj drutva na sport (ekonomske prilike, stupanj razvoja tehnike i tehnologije, kulturne i etnodemografske karakteristike i promjene i sl.), 2) kao utjecaj sporta i svega oko njega na drutvo i njegov razvoj.44 Sociologija sporta je stoga interdisciplinarna djelatnost koja se koristi postignuima svih onih disciplina koje su vezane uz kineziologiju i kinezioloku antropologiju.

44

To se najbolje vidi iz Vrcanovih tekstova, gdje se tvrdi kako su lanovi Torcide zamijenili parole orujem u Domovinskom ratu, a nakon zavretka rata bilo je daleko tee vratiti se u normalan ivot, to je utjecalo na porast nasilja u drutvu (vidi: Vrcan, 2003.).

47

48

6. POJAM I DRUTVENA STRUKTURA SPORTA Sve pojave, pa i drutvene, imaju svoju strukturu. Sam pojam struktura ili sastav znai da se pojava sastoji iz nekih elemenata, ali pokazuje i bitne odnose meu tim elementima. Tako se, primjerice, struktura atoma sastoji iz jezgre koja je pozitivno nabijena i elektrona koji je nabijen negativno, a upravo ti naboji ine da su oni vezani u jednu strukturalnu cjelinu. Po ugledu na taj najelementarniji primjer, struktura drutva se sastoji iz elemenata od kojih se sastoji drutvo, ali i iz njihovih meusobnih odnosa. Tako, na najvioj razini apstrakcije, drutvo se sastoji iz ovjeka s njegovim potrebama, vrijednostima i normama, kao temeljnim elementima strukture, drutvene djelatnosti kao aktivnosti kojom on zadovoljava te svoje potrebe, realizira ciljeve i norme, drutvenih odnosa u koje stupa u procesu vrenja djelatnosti te drutvenih skupina u kojima se ti odnosi odvijaju, ljudskih zajednica kao oblika udruivanja po srodnikom ili teritorijalnom principu, drutvenih organizacija i institucija kao pisanih pravila usmjerenih udruivanjima te drutvenih tvorevina kao proizvoda svih spomenutih elemenata strukture.
Slika 13. Struktura drutva

Struktura je uvijek neraskidivo povezana s prirodom. Priroda je temelj funkcioniranja drutva jer u njoj ovjek nalazi elemente koje prilagoava svojim potrebama. Struktura je takoer povezana i s razvojem koji se dogaa promjenama sastavnih strukturalnih elemenata. I sam ovjek, kao temeljni element strukture, sastoji se kako iz prirodnih elemenata (voda, minerali i sl.), tako i iz drutvenih, koji se stalno mijenjaju (norme i odnosi koji postoje u nekom drutvu nalaze se u njemu kao i oko njega). U istraivanju strukture uvijek se mora voditi rauna o toj neraskidivoj vezi, iako
49

je mogue, a to znanost i ini, analitiki razdvojiti strukturalne elemente od razvojnih, kako bi se bolje i detaljnije objasnili i jedni i drugi. Iz toga slijedi kako struktura drutva govori o elementima iz kojih se drutvo sastoji, kao i o odnosima izmeu njih. Budui da je znanost apstraktna, to se, kada se govori o strukturi drutva, moe govoriti o razliitim stupnjevima apstrakcije. Najopenitijom razinom apstrakcije bavi se opa sociologija, dok se konkretnim razinama bave tzv. posebne sociologije. 6.1. Pojmovno odreenje sporta Pojam sporta pokriva raznovrsne aktivnosti te ga je teko precizno definirati. Bez operativne definicije, pod sportom se moe podrazumijevati sve. Teorijske definicije ne mogu uvijek u potpunosti zadovoljiti. De Coubertineova definicija sporta kao dobrovoljnog i uobiajenog kulta intenzivnog miinog napora oslonjenog na elju za progresom (sve do rizika) iskljuuje neke sportove. Magnanova definicija sporta kao djelatnosti dokolice s dominirajuim tjelesnim naporom koja istovremeno pripada igri i radu te se prakticira natjecanjem pod specifinim pravilima i institucijama, a koja je pogodna za preobraaj u profesionalnu djelatnost, iroka je i nediskriminatorna jer se i mnoge druge aktivnosti dokolice takoer zasnivaju na tjelesnom naporu, a ne mogu se uvrstiti u sport (ples, hobby i sl.), dok je Cailloisova definicija sporta kao igre preuska jer ne obuhvaa neke njegove drutvene dimenzije. Sport je aktivnost u slobodnom vremenu ija je dominanta fiziko jaanje kroz igru i rad istovremeno, a odvija se kroz natjecanje obuhvaeno pravilima i specifinim institucijama s mogunou preobrazbe u profesionalnu aktivnost. (Kurt Weiss). Marjanovi smatra kako sport openito ne postoji, ve postoje samo razliite vrste sporta, a budui da je svaki sloen, ima i posebnu drutvenu strukturu koja se razlikuje od strukture drugih sportova (Marjanovi, 1984.) ugi zato odreuje sport i kao igru i kao strukturiranu aktivnost koja je posljedica ovjekovog kulturolokog odreenja (ugi, 1996.). I druga iva bia se, naime, igraju, ali je ljudska igra odreena i kulturom.
Slika 14. Pierre de Coubertin
Pierre de COUBERTIN (1863.-1937.) Aktivan sporta (boksa, maevalac, jaha i vesla). Bio je uvjeren kako je sport odskona daska moralne energije. Iz tog uvjerenja htio je obnoviti Olimpijadu. Na sjednici francuske udruge atletiara, iji je bio generalni tajnik, iznio je tu ideju, ali je dobio malu potporu.

50

U malobrojnim istraivanjima ove problematike prevladavaju pozitivistika ili normativistika stajalita, odnosno vre se empirijska istraivanja ili se vrednuju razliite norme u sportu te sama sportska aktivnost. Raspon kriterija za definiranje sporta kree se od odreenja sporta kao ale, zabave, igre, kulta intenzivnog muskulaturnog napora, borbe, strasti, i sporta kao institucije u urbaniziranom drutvu, gdje sport postaje najvii institucionalizirani oblik ovjekove aktivnosti. Sport postoji otkad i ovjek, ali nije uvijek bio institucionaliziran. On je oduvijek bio sastavni dio ivota zajedno s radom. On je igra, pa se odvija u imaginarnom svijetu s magijskim prizvukom, posebno u starim civilizacijama kada nije bila razvijena diferencijacija na bazi podjele rada. Jedna od prvih velikih podjela rada, nastala u robovlasnikom drutvu, bila je podjela na umni i tjelesni rad; ona je sport svrstala u tjelesnu aktivnost, pa je zbog velianja duhovne i podcjenjivanja tjelesne aktivnosti sport dugo vremena bio podcijenjen. Tek nastankom graanstva sport dobiva i neke nove dimenzije, politizira se, komercijalizira i profesionalizira, postaje spektakl, manipulacija i nain odvlaenja pozornosti ljudi od njihovih svakodnevnih problema. Iz toga se jasno vidi da je sport drutvena i kulturna pojava, pa u nastojanjima upoznavanja drutva treba analizirati i sport, kao i obrnuto: da bi se sport upoznao, potrebno je istraiti drutvo i kulturu. Nastao kao igra, sport u suvremenom drutvu i kulturi sve vie gubi taj smisao, pretvarajui se u sport bez igre. To je svojevrstan vid otuenja u sportu. ovjek se otuuje od svojih autentinih vrijednosti, ime se pomou njega ne mogu vie ostvariti osnovne funkcije igre: spoznavanje svijeta i nae uloge u njemu. Ostale dimenzije sporta (kompetitivna, drutvena, psiholoka, ekonomska, politika, pravna, znanstvena, kultna i druge) sve vie potiskuju njegovu ludiku dimenziju, ime on gubi svoj izvorni smisao. Sport je, socioloki gledano, drutvena pojava sa specifinim drutvenim funkcijama. On je izraz drutvenih potreba, a to podrazumijeva njegovu ovisnost od drutva, ali i drutva od sporta. Za razliku od drugih tjelesnih aktivnosti, sport uvijek karakterizira mjerljivost rezultata, natjecanje (borba), dobrovoljnost sudionika i gledalaca te specifino druenje. Ako ovih elemenata nema, onda se ne radi o sportu, ve o nekoj drugoj aktivnosti (rad i dr.). S obzirom na ludiki karakter, sport moe udovoljiti potrebama suvremenog ovjeka. Stanovnik velikog grada moe duboko odahnuti od monotone svakodnevnice i nauiti kako vrednovati vrijeme u napetosti oekivanja neizvjesnog rezultata. Ljepota sporta nije u sanjarskom bjeanju, ve u aktivnoj afirmaciji slobode, odmah i na licu mjesta. To je razlog za zadravanje ludike dimenzije sporta, jer igra je sutina ivota, stvaralatva, rada, a samim time i idealni oblik komunikacije. Zbog integracije drutvenih i individualnih ciljeva koje nee ugroziti zadovoljavanje jednih na raun drugih, sport unapreuje ivot pojedinca. Polazei od te dinamike crte, moe se razlikovati vie vrijednosnih orijentacija
51

prema sportu, to omoguuje podjelu na razvojni, rekreativni, standardni i vrhunski sport (Marjanovi, 1984.). Razvojni sport predstavlja poticanje i usmjeravanje psihotjelesnog razvoja te podrazumijeva tjelesni odgoj u koli i sportske organizacije za djecu i mlade. Radi postizanja socijalizacijskih ciljeva sportske aktivnosti treba prilagoavati uzrastu i angairati vei broj strunjaka u razradi programa. Rekreativni sport je sredstvo postizanja individualnih i drutvenih ciljeva za otklanjanje nepovoljnih posljedica rada i ivota, raznih bolesti te oteenja organizma (esto se koristi u lijeenju bolesti ovisnosti). Preduvjeti za to su razvoj svijesti o potrebi rekreacije, jasna struna uputstva, organiziranje u radnim organizacijama, ustanovama i sl. Standardni sport ne slui samo rekreaciji, ve i postizanju rezultata te prateih drutvenih efekata. U njemu se raaju talenti za vrhunski sport, stvara se drutvenost, solidarnost, patriotizam i sl., to bitno odreuje i razvojni i rekreativni sport. To je masovan, rasprostranjen i strukturiran sport, pa je preduvjet njegova razvoja razvoj objekata i terena. Vrhunski sport dokazuje i proiruje krajnje granice ljudskih psihotjelesnih sposobnosti i njihova unapreivanja do novih mogunosti. Zato je kompetitivan i usporeuje se s drugima. Svaki sljedei korak i pokuaj novog rekorda je korak u nepoznato. On je interesantan za dokazivanje novih mogunosti ovjeka, ali i opasan za sportaa. Po stupnju neposrednog sudjelovanja u sportskoj aktivnosti sport se moe podijeliti na aktivni i pasivni sport ( Marjanovi, 1984.). Aktivni sport podrazumijeva neposredno bavljenje ili nastojanje ostvarivanja neke od osnovnih sportskih vrijednosti (sportai, treneri, nastavnici, savjetnici). Pasivni sport znai promatranje sportske aktivnosti, pomaganje, organiziranje i pripremanje, u to spadaju brojne organizacije i institucije. Po kriteriju kompetitivnosti moe se govoriti o natjecateljskom i nenatjecateljskom sportu (Marjanovi, 1984.). Natjecateljski sport je konkurentsko djelovanje koje za cilj ima pobjedu, a odlikuje se potpunim zalaganjem, rtvovanjem i intenzitetom napora. On je atraktivan za promatrae, pa osim neposrednih sudionika ima i publiku. Zbog postojanja konkurencije postoje i norme koje ga ureuju, ali i oni koji ih odreuju. Zato je potrebna organizacija pa takav sport gubi karakter igre i neeg privatnog, pretvara se u rad s racionalnim djelovanjem, planiranjem i kvantifikacijom rezultata. Vrhunski natjecateljski sport je uglavnom profesionalan (s osobinama privrednih organizacija). Nenatjecateljski sport je nain razonode kojemu je cilj zabava, uivanje i radost. Zato je vie privatna nego javna stvar, iako kondicija populacije moe biti znaajna i za drutvo (privreda, vojska i sl.). Najee nema publiku, a ako je i ima, ne plaa ulaznice, ve pasivno promatra i ne dijeli se na navijake skupine. Tim se sportom
52

mogu baviti svi, bez obzira na spol, dob, socijalni status i sl. Tu nema normiranja, organiziranja i institucionalizacije jer je cilj zabava i uitak. S obzirom na kriterij utilitarnosti, sport se jo moe podijeliti na amaterski i profesionalni. Amaterski sport je najee nenatjecateljski, iako to moe biti, a profesionalni sport je u principu natjecateljski. Budui da je drutvo podijeljeno na razliite skupine, kao i da je sport dio drutva pa je i u sportu prisutna diferencijacija s obzirom na elemente od kojih se sastoji, jedno od osnovnih pitanja drutvene strukture sporta jest od kojih se elemenata sastoji i kakvi su odnosi meu njima? 6.2. Drutvena struktura sporta Drutvenu strukturu sporta ine sljedei elementi: 1) 2) 3) 4) 5) sportski akteri s njihovim potrebama, vrijednostima i normama, sportske djelatnosti i sredstava, sportski odnosi i skupine, sportske institucije i sportske tvorevine.

Slika 15. Drutvena struktura sporta

Sportski mediji Sportska djelat-nost Sportski akteri Sportske tvorevine Sportske institucije Sportski odnosi i grupe

Sportska privreda

53

Sportski akteri su osnovni elementi te strukture, a mogu biti neposredni (koji sudjeluju u igri) i posredni (koji igru kreiraju). Sportske vrijednosti i norme se kod razliitih sportova razlikuju i predstavljaju osnovni sustav vrijednosti i pravila ponaanja u vrenju sportske aktivnosti. Sportska djelatnost je troenje psihotjelesne energije radi postizanja nekog cilja i aktivnost je pojedinaca i drutvenih grupa s ciljem realizacije sportskog dogaaja. Ona se, s obzirom na karakter, moe podijeliti na: 1) rekreativnu, 2) kolsku i 3) natjecateljsku. Ciljevi svake od navedenih djelatnosti su razliiti. Kod rekreativne djelatnosti to je postizanje odreenog efekta za organizam, kod kolske, uz to uenje osnovnih postupaka u smislu ovladavanja sportskim znanjima te umijeima, ali i odgajanje odnosa duha i tijela, a kod natjecateljske je, uz to, cilj i postizanje boljeg uspjeha od drugih sudionika. Dok je kod natjecateljske aktivnosti uvijek prisutna publika, kod ostale dvije to nije obvezatno. Sredstva kojima se sportai slue u "procesu proizvodnje" su mnogobrojna i ovise o sportu. Ona se openito mogu podijeliti na sredstva kojima se sportai slue u realizaciji sportske aktivnosti (na pr. lopta, koplje, kladivo, klizaljke, skije, karike, i sl.) i na sredstva koja im slue kao osnova za to bavljenje (na pr. stadioni, dvorane, bazeni, hangari, more, rijeke i sl.). Sportski odnosi i skupine uvijek su prisutni pri sportskoj aktivnosti, i to ne samo meu neposrednim sudionicima, nego i izmeu njih i publike. One mogu biti razliite vrste, kao to su i u drutvu openito (odnosi borbe i konfrontacije, slaganja i simpatije, odnosi nejednakosti, odnosi suradnje i sl.). Mogu se zasnivati po principu podjele rada (na razliitim drutvenim ulogama) i po principu podjele vlasti (na razliitim drutvenim poloajima). Sportski mediji imaju vrlo znaajnu ulogu u sportu jer su oni podiu sport na pijedestal svetosti, ali i stvaraju popularne sportae piui o njima, a ne o nekim drugima. Sportska privreda proizvodi i prodaje razliite sportske proizvode i na taj nain popularizira odreene vrste sportova. Sportske institucije su formalizirani sustavi odnosa i pravila ponaanja u sportskoj aktivnosti s ciljem njenog organiziranja (timovi, klubovi i vii oblici organizacije). Sportske tvorevine predstavljaju rezultati sportskih natjecanja koji su, zahvaljujui promjenama u mogunostima, promjenljivi u vremenu i prostoru.

54

6.3. Drutvene funkcije sporta Od vrste sporta i karaktera drutva ovise i drutvene funkcije sporta. Postavlja se pitanje je li uope moe govoriti o drutvenim funkcijama sporta openito. U totalitarnom drutvu osnovna je funkcija sporta dokazivanje nadmoi sustava, a u humanistikom drutvu razvoj ljudskih potencijala koji pruaju mogunost nadrastanja samoga sebe te razvoja inovacija. Raspravu oteava i injenica da osim manifestnih, postoje i latentne funkcije, koje se ne mogu uvijek prepoznati. Suvremeno drutvo i sport nisu homogeni, ve izdiferencirani (esto se sastoje i iz supkultura). Isti sport za razliite drutvene skupine moe imati razliit smisao, znaenje i funkcije, kao to i razliiti sportovi razliitim skupinama mogu znaiti isto. Ono to je za jednu skupinu funkcionalno, za drugu moe biti nefunkcionalno. I konano, budui da se drutvo i sport razvijaju, mogu zadrati i neke funkcije iz prolosti, iako ih mogu i prevladati stvarajui i neke nove, ali i budue, mogue. Unato toga, definirati sport neovisno od drutva znailo bi maksimalno ga apstrahirati, formalizirati, ideologizirati i mistificirati. Da bi se to postiglo, potrebno je definirati drutvene funkcije sporta, samo je pitanje na koji nain? Jedini mogui nain za to jest da se utvrivanju funkcija sporta pristupi diferencijalno, s obzirom na razliite vrste sportova. Tako je za aktivni i pasivni sport drutvena funkcija djelovanje na gledatelje, a preko njih i na drutveni sustav. Drutvene funkcije nenatjecateljskog sporta su zabava i uivanje sudionika. Drutvena funkcija natjecateljskog sporta jest fascinacija milijuna izravnih i posrednih gledatelja. Drutvene funkcije neposrednih sudionika se pri tomu razlikuju od funkcija drugih drutvenih skupina, institucija i sl. (za prve on ima funkciju dobre zarade i ostvarivanja drutvene moi i ugleda, a za politiare i privrednike funkciju manipulacije masama). 6.4. Sport kao igra I pored toga to se moe initi da je igra kao sredstvo oputanja neto to ne treba uzimati ozbiljno, itav niz vrlo ozbiljnih filozofa u prolosti se bavio ovom pojavom. I premda to izgleda udno, jer se filozofija bavi miljenjem, ljudi kao to su Heraklit, Platon, Kant, Schiller, Hegel, Marx, Huizinga, Cailloa, Fink i drugi, od antike do suvremenog doba, bavili su se fenomenom igre, to govori o tome kako je igra ozbiljno pitanje jer, ne samo da je neki dovode u vezu sa samim miljenjem, nego i s pitanjem bitka, slobode i nekih drugih filozofskih kategorija (Uzelac, 1987.). Tako je Schiller, poznati njemaki filozof, igru smatrao temeljem ljudske slobode i samoga ovjeka, jedinom potvrdom njegove ovjenosti, pri emu je ovjek samo ovjek dok igra traje. Putem igre ovjek dospijeva do razumijevanja
55

umjetnosti ivota, pa je igra cilj estetskog oblikovanja ivota po naelima umjetnosti kako bi se stvorio prostor za tjelesno oslobaanje ovjeka (Uzelac, 1987.). Postoje znanstveni i filozofski pristup fenomenu igre. Dok se znanstveni pristup odlikuje polaskom od fenomena igre kao antropoloke datosti, nastojei istraiti rasprostranjenost oblika igre i njenog znaenja za kulturu, filozofski pristup postavlja pitanje biti igre koja se istovremeno javlja kao privid, s jedne, i kao znaajno polje stvarnosti (ne)stvarnosti, s druge strane. Za razliku od ova dva pristupa, Eugen Fink razvija antropoloku teoriju i putem igre nastoji shvatiti poloaj ovjeka u svijetu. Igra je po njemu (kao to je to kod nekih vatra, voda, vrijeme, um i dr.) samo drugo ime za vladanje svijeta, jer ona simboliki predstavlja cjelinu, pa se bit svijeta osmiljava kroz igru. Fink ukazuje na sljedeih pet bitnih momenata ljudskog bivstvovanja i razumijevanja biti postojanja ovjeka: 1) 2) 3) 4) 5) rad, vladavina, ljubav, smrt, igra (Uzelac, 1987.).

ovjek ne misli samo pomou simbola, ve i u slikama iz stvarnosti, te svijet moe iskuavati ne samo racionalistiki (miljenjem), ve i igrom, borbom, ljubavlju i smru. On se stalno pita "to sam ja zapravo?", a elementarni sadraji njegova ivota (rad, vladavina. ljubav, smrt i igra) ukazuju da je on istovremeno i vladar i radnik i igra i ljubavnik i smrtnik (Uzelac, 1987.). Jer, ako neprestano ivi u sjeni smrti, to jo uvijek ne znai i da stalno misli na nju. I premda je njome odreen, to ne znai da je i rtvena ivotinja. Jer, za razliku od nje ovjek umire, a ivotinje i biljke se jednostavno gase. Smru ovjek nestaje iz drutva onih koji ive, te je njemu vie problem smrt drugih, nego njegova vlastita (Uzelac, 1987.). Smrt i ljubav su meusobno povezani, jer pomou ljubavi ovjek dolazi do sebe na vie nivoa i time negira smrt te realizira opstanak (kroz svoju djecu, na pr.). Rad je borba protiv divljine. Odvija se ili statiki (zadovoljavanje nunih potreba) ili dinamiki (kao ovladavanje stvarima uz pomo ljudskih moi). On je istovremeno i muka i zadovoljstvo, i prijateljstvo i neprijateljstvo prema zemlji, a prije svega je odnos prema samome sebi i drugim ljudima, te se tako i odvija s drugim ljudima (Uzelac, 1987.). Vladanje kao i rad predstavljaju osnovicu ovjekova opstanka, jer Kosmos je ureena cjelina, pa se vladanjem uspostavlja struktura reda koja u njemu postoji (Uzelac, 1987.).
56

I konano, igra proima cijeli ivot jer prodire do dna te bitno odreuje nain ljudskog postojanja i njegova razumijevanja. Ona prodire i u ostale sfere ljudskog postojanja s kojima je neraskidivo vezana. Jer, ovjek se nalazi izmeu stvarnosti i mogunosti te moe postojati i u igri koja je neto izmeu. Ona se javlja i kao iskljuiva mogunost ovjekova opstanka, odnosno kao ono ime se ovjek razlikuje od svih drugih bia (Uzelac, 1987.).
Slika 16. Eugen Fink
Eugen FINK (1905.-1975.) Djela:
Gedanken zu einer Ontologie des Spiels, 1957. (Misli za jednu ontologiju igre)

U igri svakodnevno ivimo, pa nam se ona ini poznatom. To je razlog zato je fenomen igre dugo ostao neistraen. Budui da poznato jo uvijek nije i spoznato, upravo ga je zato neophodno otkriti. Igra nije samo nain postojanja ovjeka, ve i nain razumijevanja samoga sebe kao smrtnika, borca, radnika, ljubavnika i igraa. Veliki interes za igrom, koji postoji kod ovjeka, nije prisutan samo u djetinjstvu, ve i itav ivot i to vrlo intenzivno, jer se kroz igru ovjek oputa (Uzelac, 1987.). Igra se odvija u sadanjosti, pa injenica hoe li ona biti osnovni egzistencijalni fenomen ljudskog opstanka ili ne, ovisi od toga igramo li se mi stalno ili samo povremeno, ili se uope ne igramo. Ona nije mnotvo akcija, ve osnovni nain ljudskog ophoenja ka moguem i nestvarnom (Uzelac, 1987.). Danas smo u prednosti dubljem razumijevanju igre jer je nju sada mogue organizirati kao masovni spektakl razliitih oblika, a samim time i otkriti to igra zapravo jest. Istraivanje igre mogue je na vie naina. Pojavno, ona ima poseban smisao i shvaa se kao odmor i oputanje, ime se suprotstavlja ozbiljnoj i odgovornoj radnoj aktivnosti u munoj stvarnosti (pribjeite ovjeka umornog od svakodnevnice). Ona nadopunjuje ovjeka i pripada strukturi bia ljudskog opstanka. Samo se tako ona moe razumjeti u kontekstu ostalih

57

pojava ljudske egzistencije, te se moe promatrati kao odnos prema samoj sebi, kroz razumijevanje biti te kroz otvorenost svijeta. S obzirom na ovjekovu usmjerenost ka budunosti, sadanjost mu se ini prolaznom etapom. Igra se tu javlja kao pokrenuti opstanak, ivi impuls, smirena sadanjost naspram neizvjesnoj budunosti, za koju treba mnogo truda. Igra je oaza nae sree u pustinji tenje ka srei, ona nas odvodi od ivotne ege i eli trajati vjeno. Uvijek je odreena ciljem, ali ne krajnjim. Igra se pokazuje kao mogunost ovjekovog prebivanja u vremenu bez osjeaja rastrganosti i izgnanosti. Igra podrazumijeva vieznano pojavljivanje temeljnih sastavnih elemenata, i to: uitka, smisla igre, zajednice koja igra, pravila igre, igraki, uloga koje igrai u igri imaju i svijeta igre (Uzelac, 1987.): 1) uitak je ushienje nad nekom sferom i javlja se zbog igre, a ne kao proizvod igre (igrai uivaju ve samom injenicom da igra postoji); 2) smisao moe biti unutarnji (povezanost dijelova igre, inova i radnji) ili vanjski (znaenje koje igra ima za igrae i gledatelje), pri emu treba razlikovati igre u kojima gledatelji nisu bitni (npr. kod aha), od onih u kojima su oni sastavni dio (kao kod nogometa, koarke i sl.); 3) zajednica koja igra sastavljena je od igraa; imajui neka svoja pravila ponaanja bez njih nije mogua; 4) pravila igre (igra nije neogranieno slobodna, ve se uvijek odvija po nekim pravilima, koja mogu biti manje ili vie promjenljiva); 5) igraka kojom se igra (prirodna ili vjetaka); 6) uloge koje igrai imaju razlikuju se od onih koje imaju u ivotu, a biti igre pripada i razlikovanje stvarnog svijeta od svijeta igre (igraka tako dobiva magijsko svojstvo i stvaralaki karakter); 7) iako se jedan njegov dio izigrava kroz stvaranje jednog zagonetnog svijeta, za koji se ne moe rei da je stvaran, svijet igre smjeten je u stvarni svijet jer onaj koji igra javlja se kao stvaratelj toga imaginarnog svijeta (Uzelac, 1987.). Strukturalni elementi igre pomau u razumijevanju igre i biti svijeta. Jer, svijet igre treba realan prostor i vrijeme, ali u imaginarnom (nestvarnom) svijetu. Igra voli maskiranje, a ono bjei od jednostavnih sadraja, preciznih pojmova, pa se postavlja pitanje moe li se igra uzdii do pojmovne razine? Na tome se moe razumjeti smisao, a igra je prijelazna forma izmeu stvarnosti i biti, izmeu misli i bitka, jer smisao igre je u samoj igri, a ne izvan nje (Uzelac, 1987.). Promatra se pri tomu moe nai u dvostrukoj ulozi. Zbog poloaja izvan igre on je u mogunosti promatrati igru s distance, ali je ujedno i uvuen u njezin svijet. U nestvarnosti igre javlja se i nadstvarnost svijeta, a problem koji postavlja
58

"kako se realno javljaju mogunosti ljudskosti u formi u kojoj se igra?" Meutim, igra i promatra znaju da se ne radi o stvarnom, ve o fiktivnom svijetu igre, budui da ona postoji samo tamo gdje se imaginarno kao takvo zna. Ona je dvostruka: kao in u stvarnosti, i kao in u svijetu igre. Ona se sastoji iz scene odreene svijetom igre i ljudi koji je promatraju i identificiraju se s igraima, to i predstavlja oaravajuu dimenziju igre (Uzelac, 1987.). Svijet igre se sastoji iz subjektivnih elemenata mate, ali i iz objektivne stvarnosti u kojem je ona smjetena. ovjek moe stvarati svijet privida, jer ga je vidio u prirodi (primjerice odsjaj lika u mirnoj vodi je privid jer ne predstavlja onoga koji ga daje, ve samo njegovu iluziju). Ali tome svijetu privida pripadaju i stvarne stvari (objekt koji se ogleda, i sama voda jezera), pa je i igranje konano stvaranje u moguoj dimenziji privida, pri emu je najvea tekoa toga privida upravo u proimanju stvarnosti i nestvarnosti. Time se postavlja pitanje kakav je ljudski i kozmiki smisao imaginarnog (Uzelac, 1987.)? Smisao igre je u simbolikom predstavljanju smisla ivota koji se moe odrediti iz igre. I tu se oituje njezina bit. U ljepoti magijskog ina ona mijenja formu stvarnog svijeta, a vre ga ljudi kao konana bia u stvaralakoj snazi, a radi zadovoljavanja svojih potreba (Uzelac, 1987.). Prema tomu, pitanje igre nije bezazleno ve sutinsko pitanje, jer igra govori i o temeljnom filozofskom problemu odnosa ovjeka i svijeta. U igri se doivljava srea stvaranja, to ovjeku stvara iluziju slobode, ali i samostvaranja. Budui da je imaginarna, ovjek se u igri moe fiktivno vraati i u prolost, kako bi "popravio" ono to nekad nije uspio postii. To se kao motiv igre javlja kod igraa, ali i kod promatraa igre koji se identificiraju s igraima. S obzirom da se igra ponaa kao preslika stvarnog (kao odraz u ogledalu), ona ujedno pokree ljudski um na razmiljanje o tome to je stvarno, a to nestvarno (iluzionistiko). U tom smislu igra ima funkciju poticanja ljudskog miljenja, a samim time i agensa za stvaralatvo kojim e ovjek prilagoavati prirodu svojim potrebama (Uzelac, 1987.). Johan Huizinga smatra kako je igra starija od kulture, jer pojam kulture podrazumijeva postojanje drutva, a ivotinje su se igrale daleko prije nastanka toga. Civilizacija opem pojmu igre nije pridodala ni jednu bitnu znaajku45 ( Huizinga, 1992.). Ve i u najjednostavnijim oblicima u ivotinjskom carstvu igra je vie nego isto fizioloka pojava. Igra nadilazi granice isto biolokoga i fizikog. Ona je smislena funkcija. U igri sudjeluje neto to nadilazi neposredan poriv za

Ako bismo promatrali igru mladih pasa, npr., prepoznali bismo slinosti s igrom ljudi. Oni jedan drugoga zovu nekim gotovo ceremonijalnim kretnjama i dranjem. Dre se pravila da jedan drugome ne pregrizu uho. Pretvaraju se kao da su uasno ljuti. I to je najvanije, u svemu tome oito nalaze vrlo mnogo zadovoljstva i razonode. Meutim, takvo igranje mladih pasa tek je jedan od jednostavnijih oblika igre kod ivotinja. Postoje mnogo vii i razvijeniji stupnjevi: prave utakmice i lijepe predstave pred gledateljima (Huizinga, 1992.).

45

59

potvrivanjem ivota i to u ivotno djelovanje unosi smisao. Jer, svaka igra neto znai (Huizinga, 1992.). Psihologija i fiziologija trude se opisati i objasniti igranje ivotinja, djece i odraslih ljudi, i utvrditi bit i znaenje igre te njene ulogu u ivotu. injenica da igra u ivotu vrlo mnogo znai i da ispunja jednu neophodnu ili bar korisnu zadau, uzima se openito i bez protuslovlja kao ishodite svakog znanstvenog istraivanja i promatranja. Pa ipak, mnogobrojni pokuaji da se odredi ta bioloka funkcija igre vrlo se razilaze (Huizinga, 1992.). Ranije su razliiti autori razliito tumaili funkcije igre. Tako su jedni vjerovali da je osnova igre u samorastereenju od suvika ivotne snage. Drugi, da igrajui se ivo bie slua svoj uroeni nagon za oponaanjem. Trei, da igra smiruje potrebu za optereenjem. etvrti, da se pojedinac kroz igru priprema za neku ozbiljnu ivotnu djelatnost. Peti, da se u igri zadovoljavaju strasti za vladanjem ili uputanjem u nadmetanju s drugima. Veina tih pokuaja tek se posredno bavi pitanjem to je i kakva je igra za sebe i po sebi, i to ona igrau znai. Igri prilaze neposredno, mjernim postupkom eksperimentalnih znanosti, ne obraajui pozornost prije svega osobini igre koja je duboko usidrena u estetskome (Huizinga, 1992.). Svakome od tih objanjenja moe se postaviti pitanje u emu je zapravo vic igre? Zato malo dijete vriti od zadovoljstva? Zato igra ne moe obuzdati svoju strast, zato utakmica dovodi do ludila nepregledno mnotvo? Intenzitet igre ne da se objasniti nikakvom biolokom analizom, a upravo u toj sposobnosti zaluivanja lei njena bit i njezino prasvojstvo. Priroda je, ini se da tako govori zdrav razum, mogla i u obliku isto mehanikih vjebi podariti svojoj djeci kao popudbinu sve te korisne funkcije, kao to su: odtereenje suvika energije, oputanje nakon nekog snanog napora, pripremanje na ivotne dunosti i nadoknada za neostvarivo. Ali ona nam je podarila upravo igru s napetou, radou i razonodom (Huizinga, 1992.). Budui da igra postoji i kod ivotinja i kod ljudi, jasno je da igra ne poiva na racionalnome. Osim toga, igra kod ljudi postoji u svim kulturama i nazorima. Prema tome, moe se rei kako je upravo prava, ista igra temeljni initelj kulture46 (Huizinga, 1992.). Prema tome, igra je suprotstavljena zbilji, pa je ne-zbilja, ali ne i neozbiljna. I smijeh je suprotan ozbiljnome, ali nije bezuvjetno vezan uz igru. Djeca, nogometai i ahisti igraju s dubokom ozbiljnosti, ali ne pada im na pamet da se pritom smiju47 (Huizinga, 1992.).
46 Gotove sve znaajne iskonske djelatnosti zajednikog ljudskog ivljenja protkane su igrom. Npr., govor kao prvo i najsavrenije orue priopavanja, pouavanja, zapovijedanja, kojim ovjek razlikuje, odreuje, utvruje, imenuje znaenje uzdiui predmete u podruje duha. Igrajui se, duh-tvorac govora uvijek iznova prelazi sa stvarnoga prema misaonome. Iza svakog izraza za neto apstraktno nalazi se neka metafora, a u svakoj metafori skriva se igra rijei (Huizinga, 1992.).

Smijeh kao isto fiziologijski in svojstven je iskljuivo ljudima, dok je igranje kao smislena funkcija svojstvena i ivotinjama. Ono to vrijedi za smijeh, vrijedi i za komino. Komino izaziva smijeh. Igra po

47

60

Igri kao takvoj nije svojstvena ljepota, iako ona tei estetskim elementima. Igri se u primitivnijim oblicima pridruuju vedrina i ljupkost ljudskog tijela u pokretu. U svojim razvijenijim oblicima igra je protkana ritmom i harmonijom, kao najplemenitijim darovima estetskog opaanja koji su poklonjeni ovjeku (Huizinga, 1992.). Prema tome, igra je i neto posebno, a ima sljedea formalna obiljeja (Huizinga, 1992.): 1) igra je slobodan in, jer na zapovijed prestaje,48 2) igra nije obini ni pravi ivot, ve izlaenje iz njega u privremenu djelatnost s nekom tenjom,49 3) zavrenost i omeenost igre (od ivota se razlikuje mjestom i trajanjem, 4) ponovljivost igre (poto se odigrala, ostaje kao duhovna tvorevina, postaje predajom i moe se ponoviti u svakome asu), 5) igra ima i pravila (napetost i red koji vode razmatranju pravila igre, koja odreuju norme unutar privremenog svijeta to ga je izdvojila, koja kada se prekre, svijet igre se rui, pa je igri kraj). Osobit poloaj igre oituje se u tajnovitosti, to je prisutno i u igri male djece. To je neto za nas, a ne za druge. A ono ime se drugi bave, nas se
sebi nije komina ni za igraa ni za promatraa. Mladunad i mala djeca u igri su katkada komina, ali odrasli psi koji se naganjaju to nisu. Komino stoji u uskoj vezi s budalastim. Ali igra nije budalasta. Pojmovima: igra, smijeh, razonoda, ala, kominost i ludost zajednika je neodredivost njihova pojma. Njihov ratio nalazi se u jednom osobito dubokom sloju duhovnoga. to se vie trudimo da oblik igre razluimo od drugih, naoko srodnih ivotnih oblika, vie dolazi do izraaja njena samostalnost. Igra se nalazi izvan mudrosti i ludosti, istine i neistine, dobra i zla. Iako je igranje duhovna djelatnost, ono po sebi nema nikakvu moralnu namjenu, ni vrlinu ni grijeh (Huizinga, 1992).
48

Ta se sloboda ne odnosi na mladunad i na djecu; oni se moraju igrati jer im to nalae instinkt i jer im igra slui razvijanju tjelesne i selektivne sposobnosti. I dijete i ivotinja igraju se iz zadovoljstva i upravo u tome lei njihova sloboda. U svakom sluaju, igra je odraslu i razboritu ovjeku funkcija koje se on moe lako odrei. Igra je suvina. Samo koliko izvire iz zadovoljstva ona postaje i potreba. Igru se svakog asa moe prekinuti, pa ak i potpuno potisnuti. Ona se ne namee kao fizika nuda, a jo daleko manje kao uobiajena obaveza. Ona nije dunost, jer se igra u slobodno vrijeme (Huizinga, 1992). I malo dijete zna da neto ini tek tako i da je sve to samo za alu. U tome je sadrana svijest o manjoj vrijednosti, neki osjeaj ale nasuprot ozbiljnome koje se ini primarnim. Svijest da je to samo igra uope ne iskljuuje mogunost odvijanja i uz veliku ozbiljnost i predanost koja prelazi u oduevljenje koje moe potpuno potisnuti svijest o igri. Svaka igra moe igraa u svako doba posve obuzeti. Opreka igra - zbilja esto ostaje nerazrjeiva. Igra se promee u zbilju a zbilja u igru. Igra nam se na prvi pogled ukazuje kao neki intermezzo u svakodnevnom ivotu, kao djelovanje za vrijeme odmora i radi odmora. Ali ve po njenom svojstvu pravilnog i ponovljenog izmjenjivanja ona biva pratnjom, dopunom i dijelom ivota uope. Igra ukrauje ivot, dopunja ga, pa je neophodna. Neophodna je pojedincu kao bioloka funkcija, ali i drutvu, zbog smisla koji sadri i izraajne snage te duhovnih i socijalnih veza koje stvara: ukratko, neophodna je kao funkcija kulture. Mjesto joj je u podruju koje je iznad biolokih procesa, iznad prehranjivanja, parenja, samoobrane (Huizinga, 1992).

49

61

ne tie. Tako se u ivotu djece obini ivot privremeno gotovo sasvim ukida, ali to ukidanje nalazimo i u velikim igrama primitivnih naroda, koje su vezane uz kult.50 Sport je sve vie irio znaenje u drutvenom ivotu, uvlaei u sebe sve vei broj oblasti drutvenog ivota51 (Huizinga, 1992.). U posljednjoj etvrtini devetnaestog stoljea sport se razvija u ozbiljnu igru. Razrauju se sve stroa pravila sa sve veim brojem pojedinosti. Trae se sve vea dostignua. Sistematiziranjem i discipliniranjem igre postupno se gubi poneto od igrakog sadraja. To se oituje i u podjeli igraa na profesionalce i amatere. Ponaanje onih kojima je igra poziv vie nije pravo igrako ponaanje, jer nema vie spontanosti i bezbrinosti. Sport u modernom drutvu izgubio je ono najbolje od igrakog sadraja. Igra tako postaje preozbiljnom, a igrako je raspoloenje vie ili manje iezlo iz nje (Huizinga, 1992.). 6.5. Sport kao drutvena pojava Jedan od osnovnih zadataka sociologije sporta jest upoznavanje i objanjavanje drutvene strane sportske aktivnosti. Njezino svrstavanje u sociokulturne pojave teorijski i praktino je od izuzetnog znaenja, jer se time otklanja teza o njenoj "neozbiljnosti" i pridaje joj se posebna drutvena vrijednost. Sportska aktivnost, bez obzira u kojem se vidu odvijala (sport, rekreacija, ili dr.), viedimenzionalna je drutvena pojava jer obuhvaa sljedeih nekoliko aspekata prouavanja: politiki, idejni, moralni, ekonomski i kulturni. Politika i politiari imaju specifian odnos prema ovoj aktivnosti. Oni je mogu pretvoriti u nebitnu politiku pojavu, zabavu za mase, hobi i igru pojedinaca, i devizom "kruha i igara" pretvoriti narod u publiku, u masu, uz represivnu kontrolu ponaanja i amortizaciju drutvenih nezadovoljstava koja proistjeu iz marginalnog drutvenog poloaja pojedinih drutvenih skupina. To je, naravno, apolitino, ali ne i izvan politike kontrole. Sport kao integralni dio politike moe se smatrati znaajnom politikom pojavom, pa se lako ukljuuje u drutvene okvire koje je lako kontrolirati. To je kao tendencija prisutno u svjetskim razmjerima. Iz toga se moe zakljuiti kako je sport znaajna politika pojava pogodna za utjecaj na mase, posebno mlade. Iz toga se isto tako moe zakljuiti kako ova aktivnost ima znaajnu ulogu u afirmaciji zemlje i njezine ideologije. Osim toga, ona je, posebno u pojedinim organiziranim vidovima, ujedno i specifina politika (dravna, lokalna, grupna, individualna). I konano, iz toga se moe zakljuiti kako slubena politika koristi svoj povlateni
U vrijeme velikih blagdana posveenja, kada se mladie prima u zajednicu mueva, u itavom plemenu utihnu svae. Privremeno se odlae svaka odmazda. I u naprednijim kulturama mogu se nai tragovi privremenog ukidanja normalnoga drutvenog ivota za volju velikog i svetog doba igara (Huizinga, 1992.). Feudalno drutvo imalo je posebno zanimanje za turnire, koje se s njegovim dramatiziranjem i aristokratskom kienosti ne moe nazvati sportom. Oni su imali i ulogu kazalita. Velike igre loptom zahtijevaju prije svega zajedniku uvjebanost stalne momadi, pa se tu i javlja bit modernog sporta. Ta pojava potjee iz Engleske devetnaestog stoljea (Huizinga, 1992.).
51 50

62

poloaj i organizaciju da ovoj aktivnosti, posebno u pojedinim njezinim vidovima, nametne svoje operativne i strateke odluke u vidu programa, rezolucija, dokumenata, zakona, ustava i sl. Rasprava o odnosu sporta i politike najee se odvija u rasponu izmeu sljedea dva stajalita: 1) prvoga, po kojemu sport izraava drutvene i politike odnose izmeu drava, konflikte ili njihovu suradnju predstavljajui sredstvo politike pomou kojeg se uobliavaju odreene vrijednosti, 2) i drugoga, po kojemu se sport smatra apolitinim jer u principu treba biti izvan politike. Neki tvrde kako je sport neutralan i nezainteresiran za politiku, dok je politika za sport zainteresirana. Jer, za ono to se deava oko sporta nije kriv sport, ve drutvo koje ga koristi i zlorabi. Da sport nije apolitian svjedoe nastojanja njegova pretvaranja u traganje za nacionalnim identitetom, politikom emancipacijom ili uvrivanja politikih sustava. Ako je to tako, postavljaju se pitanja: to se dogaa sa sportom kad postaje sredstvo politike? to se dogaa s politikom kad raste njezin interes za sport? to e politici sport i emu politika u sportu? Postoje tri sljedee razine prepletanja sporta i politike: 1) razina unutarnje politike sporta, 2) razina lokalnog i nacionalnog prestia, 3) razina meunarodne politike. Na razini unutarnje politike sporta klubovi svjesno usmjeravaju djelovanje (organizacija, uvjeti bavljenja sportom, razrada strategije kluba itd.). Na razini lokalnog ili nacionalnog prestia odreuje se svojevrsni drutveni mehanizam drutvene afirmacije dijelova drutva i pojedinih drutvenih sredina (ponajprije onih kod kojih su izrazito prisutne suvremene tenje, a ija je stvarna afirmacija loa ili potisnuta i ograniena). Drave i nacije koje su stekle neovisnost preko sporta trae svoje mjesto u meunarodnoj zajednici, a one superiorne potvrdu svoje moi i interesa. Na razini meunarodne politike sve se vie ukljuuje i sport, aktivirajui skupne veze i dajui mogunost nacijama za uivljavanjem i identifikacijom sa svojom skupinom, pa se sport koristi i kao sredstvo skupne integracije, naina buenja domoljubnih i nacionalnih osjeaja, potiui i masovne psihoze.52
52

Nogometna utakmicama za svjetsko prvenstvo 1969. izazvala je prekid diplomatskih izmeu Salvadora i Hondurasa. Dvije su se zemlje suprotstavile jedna drugoj na terenu pred 1700 policajaca. Igrom pobuene emocije bile su toliko intenzivne da je nogometno igralite od politike akcije dijelio tek kratak korak. Nogometni rat voen je tenkovima i avionima, a poginulo je vie od 300 ljudi.

63

Slika 17. Politiari i sport

Predsjednik Tuman na tenisu... ... i na stadionu

Puko uplitanje politike u sport i njegovo pretvaranje u politiko sredstvo izaziva degradaciju sporta, ali i politike, jer se politiki ciljevi ostvaruju posredstvom sporta. Sport moe biti i svojevrsni znak raspoznavanja, odreena slika drutva. U takvim situacijama on se podie na razinu drutvene politike, a slika koja se ponekad stvara i prenosi sportom ima prednost nad tradicionalnim oblicima izravne politike promidbe. Sport to postie jakom neverbalnom komunikacijom, emocionalnim nabojem, ritualom te dijalogom gledatelja i aktera. Politika koristi razne oblike sporta za ostvarenje vlastitih politikih ciljeva i manipulaciju masama (posebno one koje su povezane s igrom i natjecanjem), to je uvijek u interesu samo pojedinih politikih grupa (uglavnom onih koje su na vlasti, jer one imaju i materijalnih sredstava za ostvarivanje takvih ciljeva). Meutim, ni sportske skupine to ne rade bez kompenzacije, ve naprotiv, izvlae maksimalnu korist iz politikih potreba, dobivajui novac i razliita materijalna dobra, ugled i drutvenu mo (mnogi veliki nogometni i koarkaki klubovi dobili su od drutva besplatno stadione). U uvjetima visokorazvijene industrijske, znanstveno-tehnike civilizacije koja proima gotovo sva podruja ivljenja, objektivno jaa potreba za sportom kao jednom od autonomnih i elementarnih potreba suvremenog ovjeka. Istodobno se takoer jaaju i produbljuju i odreene strukturalne tendencije koje su ukorijenjene u vladajue naine drutvenog ivota. Rije je o jednoj od elementarnih potreba suvremenog ovjeka za kretanjem, raznovrsnom fizikom aktivnosti, iskuavanjem vlastitih sposobnosti i moi. U svijetu rada se objektivno smanjuje potreba za fizikom aktivnosti, pa je razumno oekivati poveanje i jaanje potrebe za sportom. Sport bi se, prema tomu, trebao razvijati u znaku izrazite protutee onome to dominira u svijetu rada i politike. To znai da bi se u uvjetima suvremenog svijeta sport mogao pojaviti i funkcionirati kao "oaza carstva slobode". Odnos sporta i politike moe se izloiti u sljedeih nekoliko toaka:

64

1) sport je sredstvo dravne politike kako bi se u meunarodnoj javnosti stvorilo uvjerenje da neke zemlje spadaju u normalne, jer se pomou njega stvara i namee odreena slika drutva, 2) sport je sredstvo dravne politike jer se pomou sportskih nadmetanja nastoji proiriti i stvoriti dojam o naravi politikih konfrontacija i sukoba, 3) u podijeljenom svijetu sport je i sredstvo dravne politike jer se postizanjem vrhunskih rezultata izravno predouje kao uvjerljiva potvrda vitalnosti i superiornosti sustava, 4) sport je i sredstvo uspostave te jaanja politikog konsenzusa, ali se to lako pretvara u sredstvo postizanja ciljeva kluba, pa je teko utvrditi koriste li se sportske manifestacije i simboli i u politike svrhe, ili se koriste u sportske svrhe,53 5) nezadovoljstvo i zaotrene napetosti esto eksplodiraju javno oko sporta jer dobivaju potvrdu i politiku afirmaciju (sport se umjesto sigurnosnog ventila napetosti pretvara u izvaninstitucionalni mehanizam54). Ukratko, utjecaj vlasti na sport je sve vei, ali i sporta na vlast. Osnovni razlog tomu je u porastu ugleda, znaenja, masovnosti, kvalitete i moi samih sportskih aktivnosti, posebno pojedinih. Budui da se sve plaa, nad sport se sve vie namee paternalizam politike, pa je on sve vie o njoj ovisan. Birokracija u sportskim drutvima i klubovima i afirmacija eksploatatorskih odnosa lee u osnovi ovih odnosa. Sve vie rekorda, medalja, bodova pod svaku cijenu, pa i po cijenu pretvaranja sportaa u poslune "robote" koji su svoju poslunost nadoknadili raznim beneficijama u drutvu, najbolje svjedoi o takvim odnosima. A sportska aktivnost, kao i svaka kinezioloka aktivnost ima sasvim druge pretpostavke (zadovoljavanje potrebe za fizikom aktivnosti i kreativnim odnosom, ostvarivanjem specifine komunikacije meu ljudima i za izraavanjem emocija i aspiracija). Ekonomija je takoer zainteresirana za sportsku aktivnost, ali i znaajno povezana s njom, s obzirom na to da od stupnja drutveno-ekonomskog razvoja ovisi i stupanj razvoja sportske aktivnosti (u zemljama s niim stupnjem razvoja mogu postojati razvijene samo pojedine aktivnosti, kao npr. nogomet, koarka i sl., dok su druge uglavnom zapostavljene i nisu tako popularne, a ni tako financijski dotirane). To, meutim, ne znai da i kinezioloka aktivnost, posebno organizirana u sportu, ne moe znaajno utjecati na ekonomski razvoj zemlje, jer ako se pojedine sportske priredbe izrazito posjeuju, posebno od ljudi izvana, to moe znaiti odreenu zaradu, ne samo klubu, ve i ugostiteljima, prijevoznicima,
53 Primjeri s naih nogometnih stadiona ne manjkaju. Sportom posredovan i uvjetovan politiki konsenzus manifestacijske je naravi, pa brzo moe nestati u suoavanju s realnim problemima koji se nameu od trenutka kad se napuste euforiji podlona sportska borilita i gledalita. 54

Jo su stari rimski konzuli znali da kada je glad vladala u Rimu narede moreplovcima da iz Sahare donesu pijesam za arenu, a ne ito. Dogaa se, meutim, i to da politiki manipulatori u sportu bivaju i sami izmanipulirani (umjesto sigurnosnog ventila, sport se pretvara u mjesto artikulacije i javnog potvrivanja politikih tendencija i snaga, kojima se inae normalno i institucionalno ne eli priznati legalitet).

65

trgovcima, pa i vlasti (zbog poveanog priljeva poreza na promet i drugih pristojbi. Isto tako, ulaganje kapitala u proizvodnju sportske opreme, zarade od reklama i sl., takoer predstavlja ekonomski aspekt ove aktivnosti. Dobro organizirana rekreacija, meutim, moe poboljati izravnu proizvodnju jer moe poveati produktivnost radnika, kao to su mnoga istraivanja ve dokazala, ali i vezati radnike u slobodnom vremenu kako bi se manje bavili onim aktivnostima koja izravno utjeu na smanjenje produktivnosti rada (alkoholizam, narkomanija i sl.). Dobrom se rekreacijom moe utjecati ne samo na poveanje produktivnosti rada, ve i na smanjenje invalidnosti u radu, poveanje zadovoljstva u radu i sl.
Slika 18. Poljudska ljepotica autora Borisa Magaa (MIS '79)

Sport je i kulturna pojava jer je dio ope kulture drutva, ali je i svojim opredjeljenjima okrenut ovjeku kao dijelu drutva i kulture, a moe pridonijeti stvaranju i razvijanju novih kulturnih kreacija ovjeka u drutvu. Primjerice, postavlja se pitanje u kojoj mjeri znanstveno-tehnika revolucija ima dehumanizirajuu ulogu, budui da ga stavlja u sve bezlinije i automatiziranije odnose. Meutim, znanstvenotehnika revolucija poveava koliinu slobodnog vremena i utjee na potrebu za njegovim intenzivnijim i raznovrsnijim koritenjem, to poveava ulogu kinezioloke aktivnosti u zadovoljavanju ljudskih potreba. Primjena elektronike u svim podrujima kinezioloke aktivnosti, razvoj sredstava informiranja i propagande i sl., imaju znaajan utjecaj i na organizirane vidove kinezioloke aktivnosti, prije svega na sport. Jer TV prijenosi natjecanja poveavaju gledanost, to je posebno vano za sportske dogaaje koji se odvijaju u nekom drugom prostoru (Olimpijada, neke utakmice, meunarodna natjecanja, i sl., razvojem satelitske komunikacije mogu se gledati iz svih dijelova svijeta, bez obzira gdje se odravali).

66

Slika 19. Reklame na stadionima

Slika 20. Adidas - proizvodnja sportske opreme

U kontekstu razmatranja sporta kao drutvene pojave postavljaju se jo i druga mnogobrojna pitanja koja svojim odgovorima mogu rasvijetliti ovaj drutveni aspekt. Tako se postavlja pitanje ine li kakvu podkulturu razliite grupe u organiziranoj kineziolokoj aktivnosti (igrai, treneri, publika, dijelovi publike, aci, studenti, profesori kineziologije i sl.), kao i ima li unutar toga elemenata kontraku1ture i kakve, te zato . Postavlja se i pitanje stvaralatva u sportu te njegove uloge u sveukupnom drutvenom stvaralatvu?55 Moralni aspekt sporta vezuje se esto uz odgoj u koli i razvijanje moralnih osobina mladih, posebno u razvoju voljnih osobina, pa i drugih crta linosti, za razliku od vrhunskog sporta koji, osim pozitivnih, razvija i niz negativnih osobina, to je najee izvan sportaa (nasilje, konflikti na
Npr. ima li bavljenje sportom utjecaj na stvaranje specifinog drutvenog karaktera, koji odlikuje autoritarnost, tradicionalnost, konformizam i sl. U kojoj mjeri sport ima utjecaj na odgoj mladih, u kojoj mjeri podrava solidarnost, koheziju skupine, drugarstvo, nesebinost, portvovanost, kompetitivnost i sl.
55

67

terenima, pobjeda po svaku cijenu i sl.). Jer postoje mogunosti da se i u vrhunskom sportu razviju one moralne osobine, igraa, trenera i publike koje e razvijati kolektivni duh, stvaralatvo, prijateljstvo, druenje, igru. Drutvo koje inae ne razvija te osobine, nee ih razvijati ni u sportu, jer od opedrutvenih odnosa i stupnja civilizacije i kulture drutva ovisi i kako e se moral razvijati u sportu, odnosno kojim e se moralnim osobinama orijentirati organizirana kinezioloka aktivnost.

68

7. SPORTSKI AKTERI
Kako je ovjek temeljni element strukture drutva, tako je akter u sportu temeljni element drutvene strukture sporta. Meutim, postavlja se pitanje tko je u sportu akter? Zasigurno da jednu skupinu aktera ine sami izravni sudionici u sportskom dogaaju (sportai). Ali, jesu li treneri takoer akteri u sportu? Jer treneri i selektori takoer svojim djelovanjem bitno odreuju rezultat. Ili, jesu li novinarski izvjestitelji i komentatori sportski akteri? Jer oni svojim pisanjem i komentarima stvaraju, ali i unitavaju sportske zvijezde. U kojoj su mjeri lanovi uprave akteri? Oni svojim upravljanjem klubom mogu bitno pridonijeti manjem ili veem 56 rezultatu. Neposredna publika svojim utjecajem moe bitno utjecati na rezultat, pogotovo kod masovnih sportova kao to je nogomet u kojem se publika smatra dvanaestim igraem? Takoer se postavlja pitanje jesu li suci akteri ili samo egzekutori koji sude po odreenim pravilima? Postoje li razlike u igri izmeu profesionalaca i amatera?

Profesionalni vrhunski sport, iako nema toliko sportaa koliko ih sudjeluje u amaterskom sportu, u velikoj mjeri dominira u svim sferama drutvenog ivota. To se pogotovo odnosi na neke masovne sportove. Profesionalizam se najee pravda potrebom za postizanjem kvalitete bez ega, navodno, nema napretka. Da to nije tako, jasno se vidi i po uspjesima naih jedriliara na svjetskim prvenstvima, od kojih nijedan nije profesionalac. Osim toga, znanje i vjetina nisu jedini initelj koji odreuje kvalitetu, ve postoje i neke prirodne predispozicije, ali i neki drutveni uvjeti.57 Bitna karakteristika profesionalizma je posveenost profesiji. U sportu to ide na tetu ostalih ivotnih elemenata, jer profesionalizam neprestano produbljuje jaz izmeu ivota i igre. Profesionalac je zvijezda koja je sve udaljenija od ljudskih mogunosti, pa ide i izvan njih, zbog ega mu se ljudi dive. To dovodi do pretvaranja ljepote igre u brzinu, grubost, nadmenost i bunkeriranje. Igrai-roboti postaju prototip suvremenog profesionalca u sportu. Stoga se postavlja pitanje u emu je kvaliteta sportaa? Je li to svladavanje koordinacije pokreta, ili vjetina disanja ili vrstina organizma, to je stvarna pretpostavka uspjene inteligentne sportske aktivnosti, jer sportaa oituje kao ljudsko i drutveno bie u prirodnom sportskom ambijentu? Ili je to injenica da je od malih nogu poeo trenirati da bi pretekao vrnjake, itav ivot se posvetio treningu, pa oko sebe ima timove strunjaka svih profila, koji ga provjeravaju, analiziraju, hrane, oblae, vode u etnju, treniraju, nadgledaju, pregledaju,
56

Odluke o kupovanju igraa, nagraivanju igraa i mnoge druge, itekako mogu imati utjecaj na igru i rezultat.

57

Npr., koarkako znanje podrazumijeva neke tehniko-taktike elemente, poznavanje pravila igre, vjetinu driblinga, ubacivanja u ko, dodavanja i sl. To se moe nauiti, odnosno prenijeti s trenera na igraa. Osnovni preduvjet razvoja kvalitete koarke, meutim, nije u tome, ve u predispozicijama igraa (visina, snaga, brzina, odraz, i sl.). Svi ostali elementi se tek vezuju uz ove i tako se postie kvaliteta.

69

uspavljuju, ene, bude, laskaju mu, maze ga, ali zato i viu na njega, obeavajui mu kule u oblacima dajui mu diskretno stimulanse, sve radi uspjeha? Za uspjeh on dobiva medalje u kojima ne uiva due od momenta primanja, jer su i ti drugi zasluni, pa medalje pripadaju i njima. Ipak ih sporta ostvaruje, stavljajui sebe na kocku i rtvujui svoje druge uitke, pa se u podjeli medalje s ostalim sudionicima mora osjeati upotrijebljenim od strane drugih, odnosno izigranim. I sporta i trener su, meutim, sluge, jer je osnovno pravilo sportskog profesionalizma hrabrost i poslunost. Treba samo izvravati nareenja, pa ak kada se s njima i ne slae. Tako sporta postaje ne-ovjek, to se na natjecanju jo vie potencira (kod nogometa, koarke, ragbija i sl.), igrai se hukaju protiv protivnika, nazivajui ih i raznim pogrdnim imenima. Poslune i uspjene publika i uprava vole, pa mogu to hoe. Meutim, hoe to trajati vjeno? Da, sve dok ne postanu neposluni i dok ne postignu uspjeh. A onda im svi okreu lea. Bive zvijezde se zaboravljaju, a njihov sjaj sve vie blijedi (to je lijepo prikazano u filmu "Rocky").
Slika 21. Naporni koarkaki trening

Cilj humanog sporta, meutim, nije podjela ljudi na bogove i obine ljude, ve upravo njihovo povezivanje. Zato je profesionalizam u sportu jedan vid otuenja suvremenog sportaa, jer on ne stvara za sebe, ve za druge, ne stvara kao ljudsko bie uz koritenje intelekta, ve mu drugi planiraju igru i odreuju mu to e raditi. On postaje jednom vrstom robota. A tko sve ivi od sportaa? Tko su paraziti profesionalizma? To je sportska birokracija (administracija, lanovi predsjednitva kluba, drutva, saveza, fonda, ministarstva i drugi). To su isto tako i sportska tehnokracija (strunjaci razliitih profila, savjetnici trenera, tehniki rukovoditelji, treneri specijalisti, efovi strunih tabova, lijenici, pedagozi, psiholozi, maseri i drugi). To je i sportski tisak koji od tirae (300.000 primjeraka) vrlo dobro ivi, to ima zahvaliti upravo proizvodnji senzacija (zna se da su sportski novinari nabolje plaeni). To je i znanost koja ima za cilj znanstvenim metodama pripremiti vrhunske rezultate i omoguiti sportaima
70

preivljavanje velikih napora u sportu te zaljeivanje njihovih rana (umjesto bavljenja problemima ovjeka, ona se bavi problemima prikrivanja upotrebe dopinga, odnosno pronalaenjem takvih koji e se tako brzo resorbirati da se ne primijete na kontroli). To su konano menaderske strukture koje predstavljaju dio privrede koja preko svojih direktora u upravama klubova sklapa nove poslove. Dogaaji u sportu i oko njega pokazuju da je kod nas sport postao "niija zemlja", na kojoj se odvijaju odnosi koji nemaju niega zajednikog s onim to se moe podvesti pod pojam humanistikoga. To se vidi iz sljedeih nekoliko injenica: 1) iz formalno-pravnog statusa sportaa (po pravilnicima pojedinih sportskih institucija sportai se ne mogu slobodno kretati iz kluba u klub bez ispisnice niti birati u kojem e klubu igrati, to je u suprotnosti s ustavnim odredbama po kojima ovjek ima pravo birati radnu organizaciju); 2) iz sastava uprava sportskih klubova u kojima se nalaze politiari, direktori, bankari, urednici masovnih medija, menaderi i drugi ljudi od utjecaja. Oni proizvode i dio sredstava usmjeravaju prema sportu, bez ega u sportu ne bi bilo ni plaa, ni stadiona, ni putovanja. Oni su tu jer raspolau novcem, pa ga mogu donijeti i u klub. Osnovni motiv za to jest afirmacija lanova uprave, ali ne na temelju vlastitoga, ve na bazi rada drugih. Za njih radi tisue radnika u tvornicama, ali i tisue sportaa u klubovima; 3) iz opeprihvaene teze da se sportom bave oni kojima ne ide kola izvodi se prioritet treninga nad svim ostalim sferama ivota, jer i tako "ne mogu zavriti kolu". To se, meutim, moe i obrnuti i postaviti pitanje ne ide li sportaima kola upravo zato to sve svoje vrijeme posveuju sportu?; 4) iz nametnute uloge trenera kao gonia robova koji mora balansirati izmeu uprave i igraa i biti esto grub prema sportaima, ali i "mekan" prema upravi koja ga bira. On iz igraa mora izvui to je mogue vie, ne birajui sredstva. Ako bi se htjelo generalizirati, moglo bi se rei da su osnovne karakteristike naega sporta sljedee: 1) sportski se klubovi sve vie pretvaraju u ekonomske subjekte jer imaju tendenciju da se kroz ulaznice i reklame to je mogue vie financijski osamostale od raznih donatora, pa je za ekonomsku uspjenost vrlo znaajan sportski rezultat. Oni koji postiu bolje rezultate imaju i vie publike, ali i zainteresiranih za reklamiranje
71

svojih proizvoda na stadionima. Jer, to vie sredstava donose razni direktori u klub, to je njihov utjecaj jai, a sve je manji utjecaj igraa i trenera koji se bave sportom; 2) stalno se proiruje igraka baza poveavanjem igrakog potencijala, pa klubovi nastoje imati pod kontrolom to vei broj kola, manjih klubova i drugih organizacija iz kojih e regrutirati sportae. Time se omladina, umjesto preputanja pravim pedagozima, preputa u kvazipedagoke ruke, pa umjesto da se stvaraju razvijene, humane i slobodne linosti, mladi se pretvaraju u robove trenera. Za humano drutvo, meutim, daleko je od veeg znaenja stvaranje duha zajednitva, jednakosti, slobode, nego sve ono znanje koje e mladom ovjeku prenijeti model pokornih, neslobodnih, ali upotrebljivih robota, koji e jedno vrijeme uivati slavu i novac, a nakon toga...? Ove se tendencije sve vie ostvaruju i uz upotrebu znanosti. Jer znanost ne samo da prodire u sport, ve pri tom ima i pozitivnih i negativnih utjecaja. Njezina ogoljena tehnika, koja se primjenjuje u sportu, sve vie zapostavlja moralne i ljudske vrijednosti. Sve tri funkcije znanosti (praktino-tehnika, drutveno-integracijska i svjetonazorska funkcija) ostvaruju se i u sportu, ali se zapostavlja njihovo meusobno povezivanje. Zato i dolazi do zlouporabe znanosti u drutvu openito, pa i u sportu, to je posljedica zapostavljanja moralnog integriteta znanstvenika. Naime, u sportu se govori o ljudima izgraenima po narudbi, o robotima, emu je i znanost dosta pridonijela. Jer i znanost je u sportu usmjerena prema rezultatu, a ne prema sportau; u sportu je znanost dobila isto pragmatian karakter omoguavajui postizanje vrhunskih rezultata, a sportaima preivljavanja napora kojima je organizam izloen. Napokon, jer slui i za lijeenje povreda kod sportaa, umjesto da ih sprijei. Slinosti izmeu profesionalnog sporta i profesionalnog rada isto su motivirane (zarada za egzistenciju), te profesionalni sport nije carstvo slobode, ve carstvo nunosti. Osim toga, sport se takoer pretvara u zanat; normiraju se i komercijaliziraju rezultati radi maksimalizacije profita. Te rezultate ne stvara vie sporta sam, ve zajedno s trenerima, lijenicima, psiholozima, upravom i drugim posrednicima, koji zato takoer imaju pravo raspolaganja rezultatom te imaju koristi, iako nisu svi podjednako zasluni. Isto tako, treninzi se ne usmjeravanju od strane sportaa, ve ih planiraju drugi, kao to ni radnik ne usmjerava proces proizvodnje. Sport se kao i proizvodnja sve vie specijalizira, a s njome dolazi i slijepo pokoravanje znanosti, uputama trenera pa nestaje spontanosti i spretnosti, to igru sve vie ini neprivlanom. Rijeju, sporta se sve vie pretvara u stroj, pa se njim manipulira kao i s malim djetetom.
72

Sve to potire humanistiku dimenziju znanosti i vodi k istraivanjima usmjerenim na rezultat (biolokim, kemijskim, psiholokim, sociolokim i drugim metodama), a ne prema razvoju linosti sportaa i zadovoljavanju njegovih ljudskih potreba, pa i onih za natjecanjem, za igrom, koje ga ne bi mogle svesti na razinu robota, ve ga razviti kao ljudsko bie. U kontekstu toga postavlja se i pitanje je li uope mogu humani sport? Odgovor zahtijeva kritiki pristup, prije svega kao istraivanje mogunosti izmjene "naina proizvodnje u sportu". Budui da sport ide pod ruku s industrijom zabave i pretvara se u potronju, humanistika je kritika mogua samo kao kritika tog naina proizvodnje. Budui da se sport javlja kao spektakl, kritika je mogua samo kao kritika spektakla. To se vidi se po podjeli rada na promatrae i izvoae, po tome to je sport iskljuivo natjecateljski, pa vrijednost nije igra sama po sebi, nego je to rezultat. Izmjena takvih uvjeta vodi ka humanom sportu, a da bi se on mogao ostvariti, potrebna je ne samo humanistika kritika, koja e rasvijetliti otuene odnose, ve i "pobuna robota", preuzimanje sporta od strane sportaa u svoje ruke (Simonovi, 1981.).

73

74

8. SPORTSKA DJELATNOST Drutvena djelatnost omoguuje ovjeku zadovoljavanje biolokih potreba i svih ostalih (antropolokih, kulturnih, potreba za uenjem, igrom i sl.), ali i ostvarenje vrijednosti i normi. Pojam djelatnosti obuhvaa ne samo fiziku, ve i sve ostale aktivnosti (odgoj, obrazovanje, uprava, znanost, dokolica i dr.), jer djelatnost je proces izmeu ovjeka i prirode u kojem on vlastitom aktivnosti omoguava, regulira i nadzire razmjenu materije s prirodom i pritom pokree prirodne snage tijela, ali i mozga, s ciljem prilagodbe prirodnih predmeta obliku koji mu omoguava zadovoljavanje nekih potreba. Kako se sport, ovisnosti o tomu radi li se o amaterskom ili profesionalnom, moe odrediti i kao rad i kao slobodno vrijeme, za sve ono to se na njega odnosi vrijede gornje konstatacije o radu i slobodnom vremenu. Danas se u sportu obvezno susree s natjecanjem, pa je to nezaobilazno pitanje pri njegovu prouavanju. Rezultat i kvantiteta lee u sutini toga. Kompetitivna svijest sve vie usmjerava misli i ponaanje suvremenog ovjeka. Slavlje zbog pobjede rjeito govori kako je publici danas vie stalo do pobjede nego do lijepe igre. Pokazuje se to kroz navijanje, nain navijanja, nain oblaenja, ponaanja i sl. Na natjecanjima je prisutna posebna atmosfera, vlada uzbuenje meu sportaima i gledateljima, natjecanja predstavljaju sveanost, presti, a poveava se i solidarnost meu sportaima i gledateljima, posebno ako pripadaju istoj strani. Natjecatelji se uzdiu na pijedestal svetosti, postaju idoli, pa se navijai s njima identificiraju, oboavaju ih, imitiraju i sl. Natjecanje (competitia) nije, meutim, stvoreno u sportu, ve je iz drutva preneseno u sport, to su uvjetovali razliiti imbenici: 1) natjecanje s prirodom ovjek je razvio od svoga nastanka i prenio u drutvo, pa i u sport (vie se vrednuje to je u tome uspjeniji), 2) posebnost koja se time razvija ostvaruje se i kroz sport u poticanju afirmacije (osim afirmacije prema prirodi, razvija se i prema drugom ovjeku), 3) u toj borbi bitan je i doprinos, pa se vrednuju vie oni koji vie i postiu; odnos meu ljudima pretvara se u odnos meu njihovim kvantitativnim rezultatima, 4) u industrijskom drutvu ljudske potrebe postoje samo u kontekstu zarade, to se odraava i na sport (takav racionalizam se pretvara u suprotnost, iracionalnost), a pitanje smisla postaje besmisleno.58 Ne postavlja se pitanje je li to potrebno, ve prije svega "po koju je cijenu to mogue"? (po cijenu ugroavanja vlastitog tijela, ivota,
Jer ako netko tri 100 m za 10 s , pa za 9,9, pa ta 9,8.... postavlja se pitanje u u emu je smisao, poto i tu postoje granice (nikad nee postii za 1 s ).
58

75

postizanjem rezultata koji su izvan realnih granica uzimanjem dopinga, koritenjem znanosti, zapostavljanjem razvoja drugih strana linosti i sl.). Rijeju, pretvaranjem sportaa u poslunog robota. Na pitanje "zato"? nije teko odgovoriti ako se pozove u pomo sociologija. Jer ovjek postaje sredstvo postizanja ciljeva drave koja ne samo da potie kompetitivnost, ve ima i tendenciju cjelovite kontrole nad slobodom ovjeka. Ve i samo postavljanje pitanja znai prebacivanje problema s kvantitativnog na kvalitativno, s polja opredmeenog i otuenog ovjeka, gdje je znaajno jedino koliko je proizveo, na polje autentinog ovjeka i stvarnih ljudskih potreba. Pitanje "zato"? znai dovesti u sumnju sve odluke, stajalita i sl., koje se odozgo nameu ovjeku u njegovo ime (Simonovi, 1981.). Meutim, te ne znai da na natjecateljki odnos nema utjecaja i ljudska prirodna, instinktivna strana. I ivotinje imaju razvijen instinkt, ali samo radi preivljavanja. ovjek se, meutim, razvojem sve manje ponaa kao ivotinja, sve vie pobjeuje ivotinjske porive, razvijajui istovremeno neke specifino ljudske i drutvene (drutvene norme). Prema tome, on ne razvija instinktivnu tenju za nadmetanjem kao to je to sluaj kod ivotinja, ve povijesno razvija ljudsku tenju za natjecanjem kao kulturnim fenomenom.59 Da su instinkti u osnovi natjecanja, ljudske bi potrebe bile jo uvijek ograniene na prirodne, to i jest sluaj u drutvima na niem razvojnom stupnju. Preivljavanje je samo uvjet, ali ne i razlog ljudske egzistencije. Povijesni razvoj ima tendenciju razvijanja ljudskosti i vrednovanja ovjeka u prevladavanju animalnih osobina. Stvaranje mogunosti autentinog komuniciranja i vrednovanja sa slobodnim, kreativnim i autentinim osobinama jest cilj takvoga razvoja (ako se uope moe govoriti o cilju povijesti). Cilj promjene nije popravljanje ovjeka kao ivotinje, ve borba protiv onih osobina koje ga pokuavaju na nju svesti. Oni koji ovjeka svode na ivotinju polaze od instinktivistikih i biologistikih teorija i pobornici su politike "status quo", zbog vlastitih interesa i privilegija koje proizlaze iz njihovog drutvenog poloaja. Za njih je natjecanje prirodna stvar, pa se samim time ne moe promijeniti, kao to se ne moe mijenjati ni potreba ovjeka za kisikom. Oni drugi, koji takve postavke odbacuju, zalau se za ovjekovu slobodu i zadovoljavanje njegovih autentinih potreba, za to se on sam mora izboriti praktinim, kreativnim odnosom prema svijetu. to je kreativniji, to je manje ovisan o prirodi, ali i o drugim ljudima. Danas se sve vie razvidno kako suvremeni sport gubi karakter i dra igre, i to po sljedeim njegovim karakteristikama: 1) u sportu je sve prisutnija sila i prijevara, a cilj nije uitak ve neto drugo, 60 2) varka i lukavstvo ine sport vie nalik poslovanju, burzi
59 60

Da je to tako svjedoi i injenica da ima primitivnih drutava u kojima takvog nagona nema.

Kada igra povrijedi igraa ili odglumi povredu kako bi zaradio jedanaesterac, to nema veze s pravilima igre. Igra za bodove i novac stavljaju pravila u drugi plan (to vie nije igra, ve prijevara, a uitak nije u igri, ve u troenju novca). Gdje je granica izmeu igre i takvog sporta? Ludiki je zanos prisutan sve do brojanja bodova.

76

3) 4) 5) 6) 7)

vrijednosnih papira i ratovanju nego igri, uspjeh po svaku cijenu i nanoenje tete drugima osnovni je kriterij, pa nema uivanja u igri, sport je pod strogim disciplinskim nadzorom, pa prestaje biti uivanje i postaje teret,61 bez ludikih osobina sport postaje sterilan (gdje netko drugi planira igru nema ni smisla ni igre,62 prisutna su pretjerivanja i disciplina, koje udaljavaju od igre, trai se odricanje, pa i rtve, pretvaranje u rad, 63 nakon napornog rada profesionalaca u sportu (postoji i radno vrijeme, posrednici, efovi, otuenje, ba kao kod rada u tvornici) treba se odmarati, aktivno se bavei pravim igrakim sportom.

Suvremeni sport sve vie gubi karakter igre i pretvara se u komercijaliziranu profesiju. Analiza razvoja sporta pokazuje da su tu i danas prisutne osnovne vrijednosti kao i prije. To znai da nije problem u promjeni vrijednosti, ve u promjeni drutvenih odnosa koji utjeu na sport, pa kritika analiza sporta predstavlja ujedno i kritiku tih odnosa. Stavljanje ovjeka u pasivni, umjesto u aktivni odnos, koji mu je generiki primjeren, prisutno je i u sportu. Iako suvremeni sport poinje tek od francuske buroaske revolucije, njegovi se korijeni mogu nai i prije. Duh osnovnih drutvenih procesa (politikih, ratnih i ekonomskih) snano je utjecao na stvaranje vitetva, a upravo to predstavlja prototip sporta buroaskog drutva. U ranom i srednjem feudalizmu, s velikim brojem manjih dravica i nestabilnom politikom situacijom, stalnim unutarnjim i meunarodnim sukobima, stvara se potreba za ratnikim slojem feudalaca i njihovih neposrednih podanika, pa njegovanje ratne vjetine nije znaajno samo protiv vanjskih, ve i protiv unutarnjih neprijatelja (kmetova). Na vitekim turnirima, borei se za naklonost dvorskih dama i za ast, razvija se i borilaka vjetina koja slui interesima plemstva u ratu i u borbi protiv kmetova. Krajem 18. i poetkom 19. st. javljaju se pokuaji prenoenja sporta iz vojarni u drutvo - meu mlade, ime se mladi podvrgavaju principima stege, vojnog reda i sl., u emu je sport odigrao znaajnu ulogu. Poinju se javljati i prva sportska udruenja, u Njemakoj i Engleskoj. Na engleskim sveuilitima je sport bio posebno popularan, jer su ih pohaali sinovi aristokrata, koji su nastavljali tradiciju vitetva i "image gentlemena" kroz njegovanje tjelesnog izgleda i elegancije. Posebno je znaajno osnivanje sportskih klubova s kojima se
61 Ponaanje profesionalaca nije igrako, nema bezbrinosti i spontanosti, prestaje biti igra, ali nije ni zbilja, pa sport stoji izvan kulturnih procesa, prestaje stvarati, a igra i kultura su meusobno povezane. 62

Igra gubi individualnost, udaljava se od samoga sebe, otuuje i sl., jer njegovo ponaanje ne odreuje on, ve drugi, posrednici. Nema spontanosti, bezbrinosti, treninzi su otri, nema slobode, privlanosti, radosti, ve patnje radi zarade, pa uivanja u igri ne moe ni biti jer se vjetina ui zanatski, dirigirano.

63

77

gentlemeni identificiraju, kao to se identificiraju i sa sveuilitem, a odatle se u Europu prenose nogomet, cricket, ragbi, boks, kao i sama ideja fair playa. U narodu, meutim, nastavljaju ivjeti tradicionalne ruralne aktivnosti koje su sluile zabavi nakon tekog rada (bacanje kamena s ramena, tranje, jahanje, penjanje uz drvo, sjea trupaca i sl.), koje se javljaju kao spontani oblik drutvenog okupljanja, pa tako imaju pozitivnu ulogu u odgoju generacija. Buroasko drutvo razbija okvire stalekog poretka istiui slobodu, jednakost i bratstvo kao osnovna politika naela. Formalno priznata jednakost ponovo se pretvara u nejednakost, jer ako radnik ne mora sklopiti ugovor s kapitalistom, to ne znai da ne treba i jesti. I sport, kao i rad, dobiva samo formalno mogunost jednakih pojedinaca, pa se sportom bave samo oni koji to mogu. Sport je postao podoban za kapitalizam iz nekoliko osnovnih razloga: 1) on je vrsta treninga borbe za opstanak, jer su u ekonomskom ratu mogli opstati samo najjai (homo, homini lupus est 64) 2) postao je podoban za ispunjavanje slobodnog vremena, koje je smanjenjem radnog dana sve vee, 3) postao je podoban kao iluzija jednakosti, pruajui mogunost nadmetanja na sportskim terenima razliitim slojevima, 4) postao je podoban i za bogate i za siromane, jer je organiziran u sportske klubove koji su imali politiku konotaciju, 5) pretvorio se u politiku kuhinju,65 6) pretvorio se u monu industriju koja je razvila potrebe stanovnitva za sportom i sportskim priredbama i ostvarila profite, 7) pretvorio se u mjesto na kojem se moe iskazati nezadovoljstvo svakodnevnicom, pa stadioni postaju hramovi masovnog iivljavanja i pranjenja, a sportai rtvovani heroji, 8) daljnji razvoj sporta odvijao se u znaku jaanja sprege izmeu ekonomske i politike sfere; stvarala su se udruenja profesionalaca koje povezuje samo jedna nit preivjeti. U takvom sportu, razvidno je, nema ljudskoga. Sport postaje rad, ropski odnos podinjenosti, ime se institucionalizira podjela sporta na sport masa (rekreativni, amaterski sport) i sport za mase (profesionalni, natjecateljski sport).

64 65

ovjek, ovjeku je vuk osnovni je moto prvobitne akumulacije kapitala.

Javlja se kao oblik manipulacije masama radi nametanja posebnog vrijednosnog sustava, drei ih pod kontrolom, umjesto da ih oslobaa.

78

9. DRUTVENI ODNOSI I GRUPE U SPORTU Drutveni odnosi su proizvod, a drutvene grupe okvir odvijanja drutvene djelatnosti. Pod drutvenim odnosima podrazumijevaju se posredne ili neposredne veze meu ljudima koji sudjeluju u nekom djelovanju, a pod drutvenim grupama manji ili vei broj meusobno povezanih pojedinaca, trajnim ili privremenim odnosima, do kojih dolazi zbog udruenog i povezanog zadovoljavanja pojedinih potreba, vrijednosti, normi i interesa. Svaka djelatnost nuno je praena odreenim odnosima i grupama (odgoj, odluivanje, trajk, druenje, etnja i sl. - Popovi, 1988.). Broj i vrste odnosa i pripadnosti skupinama ovise o stupnju podjele rada. to je ona razvijenija, odnosi i skupine su raznovrsniji. Odnosi i skupine u sportu mogu se razlikovati po razliitim kriterijima podjele. Tako se prema nainu sudjelovanja u sportu, odnosi i grupe u sportu mogu podijeliti na: 1) neposredne sudionike (sportai), 2) politiare koji vode brigu o sportu (od meunarodne preko dravne, regionalne do lokalne razine), 3) lanove sportske uprave, 4) trenere, 5) strunjake koji pomau trenerima i sportaima (sportski lijenici, psiholozi, nutricionisti i sl.), 6) proizvoae i prodavae sportske opreme, 7) sportsko tehniko osoblje, 8) publika, 9) sportske novinare. Prema kriteriju slojne pripadnosti, sportovi se mogu podijeliti na: 1) sportovi viih drutvenih slojeva, 2) sportovi srednjih drutvenih slojeva, 3) sportovi niih drutvenih slojeva. Po kriteriju rezidencijalne pripadnosti, mogu se podijeliti na: 1) urbane sportove, 2) ruralne sportove u gradu, 3) ruralne sportove na selu. Drutveni odnosi i grupe prema sadraju takoer mogu biti organizirani i neorganizirani.
79

Oblicima drutvenih odnosa i grupa naroito su se bavili predstavnici formalne sociologije. Prema njima, odnosi u drutvu mogu se podijeliti na: 1) 2) 3) 4) 5) odnose kooperacije (suradnje), natjecanja (utakmice, konkurencija), konflikata (sukobi), adaptacije (prilagodbe) i asimilacije (gubljenja autentinosti, stapanja).

Subjekti drutvenih odnosa i grupa mogu biti pojedinci i grupe, pa se moe govoriti o primarnim (osobnim, meuindividualnim) i sekundarnim (grupnim i meugrupnim).66 Primarni odnosi i grupe predstavljaju intimno neposredno druenje. Oni su znaajni za stvaranje drutvene prirode pojedinca. U njima sudjeluje mali broj lanova s toplim, intimnim, osobnim vezama i izvor su najranijeg osjeaja drutvenosti. Zbog blizine i ugode te neposrednosti relativno su stalni. Spontanost i intenzitet te osjeaj cjeline bitne su njihove osobine (pojedinac osjea sigurnost, jer od drugih lanova oekuje zatitu). Kod ovih odnosa uzajamno se unose cijele linosti, a ne samo jedna njihova strana (obitelj, prijatelji), pa su dublji i izazivaju osobna zadovoljstva.67 Sekundarni odnosi se stvaraju posredstvom grupa i institucija i normirani su, a sekundarne grupe karakterizira ograniena emocionalna vezanost. Formalni odnosi zamjenjuju spontane, jer lanovi dijele samo neke interese, imaju povremene kontakte, a uloge su im strukturirane (radne grupe, organizacije i sl.). Odnosi meu lanovima ovise o cilju, a ponaanje se usmjerava instrumentalno jer je sredstvo postizanja cilja. Unutar njih moe biti vie primarnih drutvenih grupa (grupe prijatelja). Pojedinac se uklapa u drutvo preko grupa kojima pripada. Odnosi izmeu grupa i drutva su vrlo sloeni i javljaju se kao vjerojatnost da e se pod istim uvjetima postupati identino.68 Neposredne sportske grupe su organizirane, dok je publika veinom neorganizirana drutvena grupa. Jedan njezin dio, meutim, itekako je dobro organiziran, o emu svjedoe sve studije koje su kod nas i u svijetu raene o
66 Ako dva radnika razgovaraju o poslu, radi se o meuindividualnom, primarnom odnosu. Ali ako radnici idu u trajk, radi se o meugrupnom odnosu. Meuindividualni odnosi su obino neposredni, a meugrupni posredni.

Na znaenje primarnih odnosa ukazali su Shills i Janowitz koji su istraivali odnose meu njemakim zarobljenicima i dokazali da oni ine znaajnu sponu s vodstvom vojske i drave. Iako su samo 10-15% vojnika bili lanovi nacistike stranke, odnosi vojnika i oficira, temeljeni na odnosima otac-sin, stvorili su visok borbeni moral. Iako je nunost radnika da se zaposli vrlo velika, jer od neega mora ivjeti, ona nije stopostotna. Ljudi se odluuju i na ivot od socijalne pomoi te od nedozvoljenih poslova (verc, kraa i dr.). Vjerojatnost radnika da glasuje za lijeve stranke, meutim, daleko je manja.
68

67

80

ekstremnim navijakim grupama (Lali, 1993. a; Buzov, Magdaleni, Perasovi i Radin, 1990.; Fanuko, Magdaleni, Radin, ugi, 1991.). Publika se moe podijeliti na: 1) neposrednu i 2) posrednu. Socioloka i druga znanstvena misao 20. stoljea uspjela je stvoriti odreenu teorijsku osnovicu za temeljita izuavanja fenomena sportske publike. 9.1. Sportske grupe Sportske se grupe mogu podijeliti na sudionike i promatrae. Sudionici su oni koji sudjeluju u sportskom dogaaju, a promatrai oni koji promatraju dogaaje. Promatrai sportskih dogaaja mogu se podijeliti na neposredne i posredne. Dok su neposredni promatrai izravno prisutni na sportskom dogaaju navijajui i pomaui svojim ljubimcima, posrednu publiku ine oni koji dogaaj prate preko masovnih medija (posebno TV) i nemaju znaajnijeg utjecaja na dogaanja na terenu. Dok je neposredna publika brojano mala, ali moe bitno utjecati na sam sportski dogaaj, posredna publika moe biti milijunska, prostorno i vremenski udaljena (moe dogaaj pratiti prilikom njegovog odvijanja, bilo gdje u svijetu, ali moe gledati i snimku dogaaja nakon njegovog zavretka). Prednost neposredne publike je u tome to ona stvarno sudjeluje u dogaaju, a prednost posredne publike je u tome to dogaaj moe promatrati putem sredstava masovne komunikacije bilo gdje u svijetu. Do sada vrena socioloka istraivanja vie su pozornosti posvetila neposrednoj publici, a daleko manje posrednoj publici ili samim neposrednim sudionicima u sportskom dogaaju (lanovima ekipa, sucima, trenerima i dr.). Iako smo 2003. godine pokuali izvriti i takva istraivanja lanova sportskih ekipa, kod nekih sportova to nismo uspjeli (primjerice, nogomet), pa to ostaje kao neostvarena zadaa nekim buduim sociolozima koji e imati vie sree. Meutim, kod istraivanja rukometne publike smo to uspjeli, jer je ona u Splitu manje-vie amaterska, pogotovo u enskom rukometu. Isto tako, uspjeli smo istraiti i samu publiku, pa emo neke rezultate tih istraivanja ovdje i prikazati.

81

9.1.1. Karakteristike sportaa Istraivanja sportaa koja su nedavno vrena na naem fakultetu zajedno sa studentima tree godine kineziologije, pokazala su kako se rukometai i rukometaice u Splitu meusobno razlikuju ne samo u pogledu demografskih, ve i socijalnih karakteristika. Tako su igrai u prosjeku stariji od igraica (24,7:22,1 godina). ak je 1/5 igraa starija od 30 godina, a gotovo 2/3 igraica je mlae od 20 godina.69
Tablica 5. Dobna struktura rukometaa i rukometaica

Igrai Do 20 godina 20-29 godina 30-39 godina UKUPNO 42 33 25 100

Igraice 62 38 100

Takoer, igrai su iskljuivo s profesionalnim ugovorom, dok je kod igraica samo 19% takvih. To je zato to meu igraicama ima najvie uenica i studentica (74%). Interesantno je da se i struktura zanimanja njihovih majki bitno razlikuje od iste strukture kod igraa. Tako, dok meu igraima ima ispitanika ije su majke poljoprivrednice, meu igraicama takvih nema. Takoer, veliki dio majki igraica su radnice, dok kod igraa takvih i nema, ali je zato meu njima manje inovnica nego kod skupine igraa.
Tablica 6. Struktura zanimanja rukometaa i njihovih majki

Igrai Radnik Poljoprivrednik Slubenik Rukovoditelj Poduzetnik Slobodna profesija Umirovljenik Domaica Uenik Student Ostalo UKUPNO

Sportai Igraice 10 8 4 92 4 24 48 10 100

Njihove majke Igrai Igraice 8 42 17 8 8 17 100

14 29 9 10 10

100

4 24 100

Nema znaajnije razlike izmeu igraa i igraica u pogledu stupnja obrazovanja. I jedni i drugi, velikom veinom, zavrili su srednje kole
Istraivanje je provedeno u mukom i enskom rukometu. Iako je prvobitna zamisao bila da se isto istraivanje izvri i na nogometnim timovima, od uprave klubova nismo dobili upitnike koji bi osvijetlili socijalnu strukturu igraa.
69

82

(neto vie igraice), jedan dio je samo sa zavrenom osnovnom kolom, ali je udjel onih koji su zavrili vie i visoke kole otprilike na razini stanovnika grada.
Tablica 7. kolska sprema rukometaa i rukometaica (u %)

Igrai Igraice

osnovna kola 25 14

srednja kola 58 71

via kola 8 5

visoka kola 8 10

UKUPNO 100 100

Iz toga slijede i razlike u ocjeni vlastitog standarda. Naime, igrai u 100% sluajeva smatraju kako je njihov standard iznadprosjean, dok igraice to smatraju u samo 10% sluajeva; nasuprot tome, ak 14% igraica smatra kako ima ispodprosjean standard. Sve to ukazuje na postojanje znaajnih razlika izmeu publike i rukometnih ekipa, to je suprotno od uvrijeenih pretpostavki o slinosti socioekonomskog statusa koje su moda vrijedile za nogometne ekipe i njihovu publiku. Igrai i navijai su ranije bili istog kulturnog i ekonomskog porijekla. Dobar igra je potjecao iz radnike klase i samo je djelomice nadrastao tu sredinu. Poetkom 60ih godina igra poinje voditi ivot koji se razlikuje od ivota njegovih navijaa iz radnike klase, te ima mogunost poveati svoje financijske zahtjeve. Nogomet tako postaje sredstvo osobnog uspjeha. Nogometa sve vie gleda sebe kao zabavljaa koji za svoje gledatelje mora izvesti show, a ne se boriti za ast svoje etvrti. Masovni su mediji nekoliko vrhunskih igraa pretvorili u zvijezde, kao to su Cruyf i Rep. Igrai nemaju vie kontakta s navijaima i odmah nakon utakmice odvoze se u otmjenu etvrt u kojoj ive. Budui da im je nogomet postao zanat, nogometai prihvaaju razne promjene u nogometu. Tako napredak u nogometnoj tehnici dovodi do toga da se igrai sve vie moraju podreivati rezultatu. Veina nogometaa bez opiranja prihvaa stege beskrupuloznog igraa koji mnogo radi i podreuje se kolektivu. Talentirani su igrai u stanju anonimni kolektiv promijeniti u ekipu koja s nekoliko spektakularnih akcija moe pobijediti protivnika i u ostatku utakmice samo braniti rezultat. 70ih godina igrai su vie trenirali sposobnost tranja nego tehniku igranja loptom; igra je bila defenzivna, a igraima je nedostajalo sposobnosti i tehnike slobode da izvedu eksplozivne akcije. Posljednjih su godina treneri uvidjeli da su upravo tehnika i smjelost neophodni da se jedna utakmica odlui i oivi. Slijedi nova generacija koja je manje usmjerena na taktike koncepcije i kod koje tehnika nije smrvljena u tranju na duge staze. Sljedea generacija se sastoji od igraa koje esto odlikuje stil igre koji se zasniva na okretnosti i fleksibilnosti.

83

Moderni se igra bavi svojim zanatom, prodaje svoje sposobnosti i zalaganje onomu tko mu najvie ponudi; vezu s navijaima on vie ne odrava. Za igraa vie ne postoji nogometna supkultura. Intervjui se uglavnom odnose na novac i profesionalnost. Za razliku od ovih igraa, dananji su nogometai spremni uiniti unaprijed smiljene prekraje. Mnogi djeaci sanjaju nogometnu karijeru, ali samo za nekolicinu ona postaje stvarnost. 9.1.2. Karakteristike neposredne publike70 Za sociologe u Hrvatskoj doskora su sport i igra bile marginalne pojave. Pokazalo se, meutim, da su one esto i politiki znaajne, pa su se i sociolozi poeli njima baviti, posebno s onima koje su povezane s izgredima kod masovnih sportova, poglavito kod nogometa. Osim toga, promjene u drutvu (porast nezaposlenosti, s jedne i obilja, s druge strane) su takve da sport i slobodno vrijeme postaju glavna pitanja, a napredak drutvenih znanosti uvelike je povezan s rjeavanjem praktinih kulturnih problema. Pristup naih istraivaa sporta doskora nije bio temeljit ni obuhvatan kao u nekim drugim zemljama. Moe se ustvrditi kako je interes za sport prije bio fragmentaran i povremen. Jedan od prvih koji u Hrvatskoj sociolozima sugerira bavljenje i obinim, trivijalnim stvarima kao to je sport bio je, na primjeru nogometa, Sran Vrcan. Kao fenomen masovne kulture, nogomet po njemu obiluje drutveno uvjetovanim agresijama, pa cilj prestaje biti igra, gledanje i zabava. Promjene u nogometu su izazvane promjenama u drutvu, pa je nogomet sve manje igra, a sve vie zamren, kompliciran i naporan rad uz planiranje od strane trenera. Komercijalizira se, pa se diferenciraju oni koji ive za nogomet od onih koji ive od nogometa, ime se sve vie birokratizira, a birokratske strukture postaju glavni nositelj i organizator natjecanja. U nogometu, kao i u drutvu, sve se vie stvara elita, ime se produbljuje distanca izmeu vrhunskih momadi, profesionalaca i ostale mase, igraa-amatera (Vrcan, 1971.). Svi tekstovi do 1975. godine u Hrvatskoj odnosili su se na konkretne parcijalne drutvene pojave u sportu i tjelesnoj kulturi, a nije bilo generalizacija. Jedni su se bavili moralom u sportu, drugi socijalnim konfliktima i tek uvodnim razmatranjima. Uglavnom se pozornost pokuavala usmjeriti na drutvenu problematiku sporta. Tek su kasniji radovi ozbiljnije, premda jo uvijek parcijalno, razraivali sport i odnose oko njega. Od oko 4.400 radova sociologa zabiljeenih u jednoj bibliografiji koja razmatra razdoblje 1974.-1979., nema vie od jednoga hrvatskog autora na ovu temu. Tek nakon 1980. godine poinje vei i ozbiljniji interes sociologa za ovu problematiku, kada se u tematskim brojevima pojedinih asopisa pojavljuje vei broj

70

Dio ovoga teksta objavljen je u Bjelajac (2005.a).

84

tekstova. Tako u asopisu "Pogledi" izlazi tematski blok "Drutvene funkcije sporta" (1984.). Iako je nasilje u sportu ve sadrano u nekim od spomenutih tekstova, 1990. izila je i Vrcanova knjiga na temu sporta i nasilja, u kojoj se nasilje u sportu dovodi u vezu s porastom nasilja u suvremenom drutvu, to je u izravnoj vezi s razvojem drutvene krize, posebno krize vrijednosti. Nasilje je vezano uz marginalni poloaj mladih (gotovo iskljuivih sudionika nasilnog ponaanja), ali i uz postojanje nedemokratskog politikog sustava koji gui opozicijske ideje, pa se kompenzacija za to nalazi u sportu, koji je naoko ideoloki neutralan. Demokratizacija sama po sebi ne rjeava problem nasilja u sportu, jer, po miljenju autora, jo uvijek ostaje problem marginalnog poloaja mladih (Vrcan, 1990.). Negdje u to vrijeme zapoinje i interes sociologa za probleme sportske publike, ponovno u nogometu, poglavito za ekstremne navijake skupine (Buzov et alt. 1990., Fanuko et alt. 1991., Lali, 1993a.), ali i nekih drugih publika (Bjelajac, 1990., Kokan, 1992., Jankovi, 1994.), kao i ostalih dijelova nogometne publike koja ne pripada ekstremnim navijakim skupinama (Grabar, 1992.). I konano, poetkom devedesetih Lali nalazi uzroke smanjenih posjeta na nogometnim utakmicama u ratnim uvjetima te smanjenoj kvaliteti nogometa nakon raspada Jugoslavije, jer vie nema tako velikih suparnika kao prije (Lali, 1993.b) Na samome kraju prologa stoljea, u pokuaju objanjenja odlaska pripadnika ekstremnih navijakih skupina u rat, Vrcan i Lali objanjavaju navijako ponaanje strukturalnom vezom navijaa i politike. Politizacija navijaa i instrumentalizacija njihova ponaanja ubrzala je stvaranje novih nacionalistikih drava. Ozakonjenost nasilja kroz plemensko ponaanje publike prenijelo se s tribina u rovove. Mahanje zastavama i alovima zamijenjeno je mahanjem orujem, a nogometni ratnici su se preko noi pretvorili u vojnike. Od simbolizma navijake agresije do agresivnog politikog i vojnog simbolizma mali je korak, koji pokazuje da se i od simbola moe poginuti. Militantni su navijai postali dragovoljci. Simbolizam je na obje strane iskoriten za sukob. Stajalite da su navijai i nacionalistika politika izazivali rat, od njih stvara vojnu avangardu. Jer, drutvo je ve poplavljeno nasiljem, a navijai su postali njegov katalizator. Navijaka supkultura je istovremeno i spontana, svrhovita, inventivna, sklona ekscesima i kaotina, ali i organizirana, stroga i hijerarhizirana. Upravo se zato od kaotine spontanosti i nesputanosti lako preokrenuti u strogu vojnu disciplinu i zapovijed. Naalost, ne i obratno. Oni koji su mislili da e nakon kulminacije nasilja u ratu zbog pranjenja agresije lako moi kontrolirati navijae, grdno su se prevarili. Jer, nasilje na nogometnim tribinama je i dalje prisutno (Vrcan i Lali, 1999.). Tek poetkom ovoga stoljea ponovno se javlja pojaan interes sociologa za sport i sportsku publiku. Tako Perasovieva knjiga o urbanim plemenima (Perasovi, 2001.) govori o supkulturi mladih koji prihvaaju nasilje kao model ponaanja, prolazei kroz nekoliko etapa. Tako se u prvoj etapi ( krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina 20 st.) javlja rokersko suprotstavljanje sustavu. Zbog komercijalizacije rocka,
85

osamdesetih se godina javlja punk supkultura, koja se daljnjom fragmentacijom pretvara u kontra-punk zbog uklopljenosti punka u srednji sloj. Ta se supkultura dijelom pribliava nogometnom ritualu, iako su navijai izgradili huliganski stil utemeljen na sukobu s navijaima protivnike momadi i snagama reda. Ritual na stadionu ima i ire drutvene elemente (kompeticija, insistiranje na mukosti, uporaba alkohola). Nastanak darka izazvao je histeriju roditelja i zabranu okupljanja, pa je nanesena nepravda supkulturama mladih, koje imaju neke zajednike dimenzije. Agresivnost mladih nije samo stvarna nego i simbolina, a najizraenija je kod nogometnih huligana i navijaa. Znaenje ima i klasno odreenje supkulture, kao i utjecaj kulturnog miljea (urbano protiv ruralnog, moderno protiv tradicionalnog), a donekle i roditelja. Napokon, pojam urbano pleme identificira se sa supkulturom, ali ima i dvostruko znaenje: pleme moe biti konkretan akter, skupina pojedinaca, a moe znaiti i apstraktnu skupinu obiljeja. Godinu dana poslije Vrcan pie o sukobu izmeu predsjednika Tumana i nogometnog plemena. Sukob je zapoeo kao svaa u hrvatskoj nacionalnoj i politikoj obitelji oko promjene imena Dinama i prerastao je u prvu javnu manifestaciju politike karizme s narastajuim politikim posljedicama. Autor na kraju zakljuuje da je i tranzicija puna problema vezanih uz odnos nogometa i politike, posebno nogometnih strasti i nacionalizma (Vrcan, 2002.). Najnovije to je iz pera hrvatskih autora izilo o problematici sociologije sporta je Vrcanova knjiga o nogometu, nasilju i politici, u kojoj se daje povijest nogometa kao vrlo stare igre, koja se nije uvijek igrala po istim pravilima, niti s istim brojem igraa.71 U drugom dijelu knjige detaljnije se problematizira nasilje u nogometu i oko njega, ali i odnos politike prema nogometu i nogometa prema politici, s posebnim osvrtom na Hrvatsku u tranziciji. U zavrnome poglavlju autor nudi socioloku analizu nogometa u procjepu izmeu normalnog i patolokog (Vrcan, 2003.). U Hrvatskoj su do sada bila izraena najmanje dva osnovna pristupa. Jedan, koji je pokuao dublje i hrabrije zahvatiti pojedine probleme sporta u dinamici razvoja, analizirajui prolost i sadanjost te pokuavajui sagledavati perspektive sutranjice. I drugi, koji pokuava zahvatiti stvar u korijenu i koji se najvie pribliava antropolokom shvaanju totaliteta ovjeka kao pojedinca uronjena u drutveni prostor i vrijeme. Takoer se moe tvrditi da je u zaetcima sociologija sporta u Hrvatskoj bila blia kritikim teorijama koristei
71 Jo su Kinezi prije 4.000 godina igrali neku igru slinu nogometu, koju su preuzeli od Mongola. Prije Rimljana, slinu su igru u punoj ratnoj spremi igrali ratnici Aleksandra Velikog. U srednjem vijeku nogomet se igrao izmeu firentinskih kvartova. Od uspostavljanja pravila u Engleskoj 1864. nogomet je postao radniki sport. Nogomet rane moderne postaje organizirana drutvena djelatnost, s radnicima u publici i na terenu. U kasnoj modernoj on doivljava niz krupnih promjena (prestaje biti igra i postaje tehniciran i scientificiran posao, klubovi se industrijaliziraju, mundijaliziraju i polariziraju, dolazi do dravne intervencije, javlja se navijaki huliganizam, profesionalizacija i nogomet postaje oblik drutvene pokretljivosti). U postmodernoj nogomet se odlikuje makrostrukturalnim i kulturalnim promjenama koje su ve bile zaete u kasnoj modernoj (sustavna dominacija trita, kapitala, internacionalizacija, dislokacija i relokacija stadiona, promjena poloaja i ponaanja igraa i drutvene naravi navijaa, televizacija, feminizacija igraa i navijaa, promjena uloge trenera u timskom radu, povlaenje dijela navijaa od nasilja i dr.).

86

se kvantitativnim metodama, a da se u svojim kasnijim etapama pribliava interakcionizmu, proirujui metodoloki pristup i na kvalitativne metode. Nogometna publika moe se, openito, podijeliti na neposrednu i posrednu. Dok je neposredna publika doista prisutna na stadionu i svojim navijanjem predstavlja, kako neki kau, dvanaestoga igraa, posredna nogometna publika, s obzirom na veliki interes za nogometom, prati utakmicu preko sredstava masovne komunikacije (radija, a danas pogotovo televizije). Iako je neposredna nogometna publika72 u principu neorganizirana, jedan njezin dio itekako je dobro organiziran, o emu svjedoe sve studije koje su kod nas i u svijetu provoene o ekstremnim navijakim grupama (Lali, 1993. a, Buzov et alt., 1990., Fanuko et alt. 1991.). Dok o prvoj do sada nije bilo nekih sociolokih istraivanja, ova je druga do sada bila esto predmetom istraivanja, vjerojatno zbog njezinih specifinosti i politikih i drugih problema s kojima je povezana. 9.1.2.1. Karakteristike organizirane nogometne publike Zanimanje za organiziranu sportsku publiku znatno se povealo s pojavom nogometnog huliganizma sredinom 60-ih godina 20. stoljea, ali i huliganizma ostalih masovnih sportova.73 U prvom redu u Velikoj Britaniji, kolijevci nogometa i nogometnog huliganizma, a u neto manjoj mjeri i u Italiji, Nizozemskoj i u drugim europskim zemljama, i ire. Postoje, meutim, neke strukturalne razlike kako u dananjim eksternim navijakim grupama u usporedbi s onima iz prologa stoljea, tako i meu njima devedesetih godina prologa stoljea. Tako, primjerice, Torcida je ranije imala mnogo vie mladih nego danas, dok su BBB74 iz devedesetih imali u lanstvu iskljuivo lanove mlae od 20 godina. Danas, meutim, u Torcidi ima vrlo razliitih dobnih skupina, to je i logino jer je

72

Neposredna publika je ona publika koja se nalazi na mjestu odvijanja sportskog dogaaja, dok je posredna publika ona koja dogaaj prati posredstvom masovnih medija (radio, TV i sl.). Istraivanja posredne publike, ako i postoje, autoru ovoga teksta nisu poznata.

Nasilje je ee povezano s drutvenom grupom nego sa specifinom prirodom sporta. Gladijatorske borbe u Rimu bile su, povijesno gledano, najnasilniji sport. U suvremenom dobu nogomet je manje nasilan od ragbija, ali je "nogometni huliganizam" svjetska pojava, dok je gledateljsko nasilje povezano s viom klasom ali grubljim sportom ragbija minimalno. Slino tome, gomila na utakmicama bejzbola je buntovnija od openito vee i bolje obrazovane publike amerikog nogometa, iako je on, bez ograda, grublji sport. Napori policije da izlijei sportsko nasilje esto su kontraproduktivni, jer su mladii iz radnike klase esto protivnici vlasti. Medijska pokrivenost nemira moe takoer djelovati; dajui im pretjerano znaenje, istovremeno moe i stimulirati, osuujui i senzacionalizirajui takvo ponaanje gomile kao nasilje na igralitu. este borbe izmeu igraa hokeja izgleda da su postale stalna naglaena karakteristika sporta na TV (Copyright (c) 1996 Encyclopaedia Britannica, Inc.).
74

73

BBB = Bad Blue Boys

87

ona i najprije formirana (1950.), pa je dio njezinih osnivaa ve ostario i ine jezgru Torcide koja se, prema Laliu, sastoji od 100 lanova. Istraivanja organizirane publike do sada su ee vrena nego istraivanja neorganizirane publike, kod nas i u svijetu. Razlog tomu lei u agresivnom ponaanju i problemima koje ona stvara na stadionu i izvan njega. Ova je grupa najee povezana i s drogom, alkoholizmom i mnogobrojnim regresivnim orijentacijama. Iako ima sociologa koji je svrstavaju u supkulturu mladih (Lali, Perasovi), nije ba sasvim jasno radi li se tu o supkulturi ili kontrakulturi. Postoje sljedee etiri socioloke teorije o ovoj pojavi: 1) 2) 3) 4) supkulturalna teorija ritualizirane agresije, klasna teorija navijaa i njihovih skupina, sociohistorijska teorija, teorija o svijetu sporta kao svijetu za sebe.

Slika 22. Ruski navijai demoliraju sredite Moskve

Supkulturalnu teoriju ritualizirane agresije razradili su Peter Marsh, Elisabeth Rosser i Rome Harre , nadovezujui se na teoriju omladinske supkulture kao naina objanjavanja dubokih promjena u produivanju mladosti i stvaranju popularne kulture irenjem utjecaja masovnih medija i jaanja industrije zabave. Sukob izmeu roditelja i njihove djece socijalizirane nakon II. svjetskog rata, stvara fenomen agresivnog nogometnog navijanja. Razvijeno drutvo ima vie supkultura ije norme nisu iste kao one dominantne. Svi ljudi imaju potrebu dokazivanja, pa se oni koji nisu uspjeli stei status i identitet na poslu okreu nogometnoj mikrokulturi kao mogunosti stjecanja osobnog znaenja, prestia i statusa (Lali, 1993.a). Navijako je nasilje ritualizirano, a ne stvarno. Njegovi su temelji u ljutnji; nerede karakteriziraju nepisana pravila koja bitno smanjuju mogunost ozbiljnih ozljeda suparnika jer njihov cilj nije ozljeda nego samo njihovo poniavanje. Marsh i suradnici ukazali su na visok stupanj povezanosti poremeaja u odgojnoobrazovnoj praksi i devijantnog ponaanja na stadionima. Ustanovili su da devijanti kolu
88

doivljavaju kao dosadnu i tretiraju je kao gubljenje vremena, to je bitno razliito od njihova poimanja obiteljskog ivota koji im je uzbudljiv i zanimljiv (Lali 1993. a). Klasna teorija navijaa i njihovih skupina; engleski sociolozi Taylor i Clarke polaze od marksistike teorije u promatranju specifinog ponaanja nogometnih navijaa. Promjene u svijetu nogometa poslije rata, prema njima, prouzroile su duboke proturjenosti u razvoju i poloaju radnike klase britanskog drutva. Postoje dvije bitne promjene koje su se dogodile u britanskom nogometu u ezdesetim i sedamdesetim godina 20. stoljea: 1) buroiranje je pretvaranje nogometa u izvor zarade, pa za nogomet raste interes srednje klase, 2) internacionalizacija je istiskivanje radnika iz nogometa i njihovo doivljavanje buroiranja kao uzurpacije i napada na vlastite interese. Na temelju toga se tumai nogometni huliganizam u Velikoj Britaniji i sagledava kao protest mladih radnika usmjeren povratu participirajue demokracije u nogomet. Ukazujui na nedostatke ove teorije, neki su tvrdili kako je nasilje postojalo i u doba participirajue demokracije. Njezina internacionalizacija, buroiranje i raspad postali su u meuvremenu normalni, a pojava huliganizma je odrala svoju bit i dodatno naglasila prisutnost (Lali, 1993.a). Sociohistorijska teorija je stvorena osamdesetih godina (Eric Dunnind). Pojava nasilja u nogometu od druge polovice 19. stoljee do danas temeljito je istraena, pa nogometni huliganizam nije nova pojava, nego se u neto drukijem obliku javljao i prije. Sljedea tri temeljna zakljuka proizlaze iz ove teorije: 1) nogomet 80-tih godina 20. st. u dubokoj je krizi (nasilje, maskulinizam, slaba kvaliteta igre), 2) nasilje je grupno, jer skupine sebe doivljavaju kao mi-grupe suprotstavljene oni- grupama, 3) tadanje britansko drutvo nalazi se u procesu decivilizacije, a to bitno utjee na navijake izgrede. Ova teorija odrie utemeljenost popularnih tumaenja nogometnog huliganizma (uivanje alkohola, nezaposlenost, popustljivost drutva i sl.), smatrajui da ona nedovoljno temeljito sagledavaju uzroke te pojave (Lali, 1993.a). Dal Lagova teorija o svijetu sporta kao svijetu za sebe naglaava da se svijet sporta javlja kao svijet za sebe. Navijanje se strukturira po specifinoj logici karakteristinoj za sport, a ne za drutveno okruje. Konflikti u nogometu zbivaju se samo na stadionu. Utakmica je prilika za naglaavanje razliitih navijakih identiteta, a stadion je za organizirane tifose okvir rituala metafore prijatelj neprijatelj i autonomije mladih, a ne politike i drutvene naravi. Navijako nasilje uglavnom je simbolino, a do stvarnoga nasilja dolazi tek u posebnim okolnostima (npr. kada je neka momad bitno oteena).
89

Svim ovim teorijama zajedniko je da se nogometno navijanje tretira kao tipian omladinski fenomen, koji je usko vezan s poloajem mlade generacije (Lali, 1993. a). I istraivanja kod nas to potvruju i ukazuju na irok raspon uvjetovanosti navijakog nasilja: prepoznaju izgrede navijaa kao dio svakodnevnog nasilja, kao njihov pokuaj ostvarenja utjecaja na terenu, kao nain pretvaranja marginalnih skupina u vane, kao izraz duboke podjele na nas i njih. (Buzov, Magdaleni, Perasovi, Radin, 1988., Faunko, Magdaleni, Radin, ugi, 1991., Lali, 1993.a, Bjelajac, 1991. i 2003.). Od ostalih dijelova sportske publike ovi se navijai razlikuju u nekoliko sljedeih bitnih elemenata: 1) naglaenijem izraavanju interesa za nogomet, 2) intenzitetu emocionalne identifikacije s klubom i simbolike identifikacije, 3) spremnosti angairanja na pruanju podrke klubu zbog povoljnog rezultata.
Slika 23. lanovi Torcide po dobnim skupinama

50% 40% 30% 20% 10% 0% 16-17 god. 18-19 god. Ostali 31% 23% 46%

(Lali, 1993.a)
40% 35% 30% 25% 20% 15% 10% 5% 0% do 20 2 0 -2 9 3 0 -3 9 4 0 -4 9 5 0 -5 9 6 0 i v i e

37% 28%

16% 8% 3% 8%

(Bjelajac,2005.a)

Za razliku od nekih drugih, navijaki ritual svjetovnog je karaktera (usmjeren je prema javnosti). Bez specifinih oblika komunikacije s igraima, suparnikim navijaima i javnou u cjelini, on ne bi postojao,
90

barem ne u dananjem obliku. Raznim oblicima ritualnog ponaanja pripadnici tih skupina nastoje izazvati sve koji se ne poistovjeuju s njihovim ivotnim stilom. Najdjelotvorniji nain za to jest verbalno ili fiziko nasilje, ime se izaziva interes javnosti. Navijakim se ritualom naglaava i kolektivna pripadnost, solidarnost te tenja k uzbuenjima i pustolovini, to je opreno s doivljajem naputenosti, dosade i besperspektivnosti karakteristinima za odnos mladih prema obitelji, koli i svakodnevnici (Lali, 1993. a). Mladi fanatini navijai mogu biti ne samo dvanaesti, ve i prvi igra . U nekim je situacijama pozornost ostalih gledatelja usmjerena na njihov show.75 Strukturu Torcide ini velik broj navijaa i splet njihovih meusobnih odnosa. Ona je osamdesetih i poetkom devedesetih godina bila jedna od najbrojnijih navijakih grupa. Po minimalnoj procjeni, imala je 2.000-3.000, a po maksimalnoj, 8.000-10.000 lanova (na znaajne utakmice dolaze i podrunice iz drugih mjesta).76 Najvie navijaa Torcide dolazi na velike derbije Hajduka i Dinama. Polovica anketiranih odgovorila je da je novac za navijake aktivnosti od deparca, od vlastite mjesene plae 19%, a 13% povremeno radi, dok 17% pribavlja financijska sredstva na neki drugi nain (u rasponu od icanja do krae i preprodaje droge). Naposljetku se moe zakljuiti da se polovica ispitanih lanova jezgre Torcide redovito drui s drugim lanovima te skupine. Pripadnici jezgre, u skladu sa svojim navijakim ivotnim stilom, prijateljuju i u dane kada se ne odigravaju utakmice i kada se ne putuje na gostovanja (Lali, 1993.a). lanovi jezgre uglavnom se prepoznaju po nadimcima, a veina uope ne zna prava imena onih s kojima se esto drue. U toj skupini ipak postoji odreena hijerarhija, premda ne u klasinom smislu, koja se temelji se na razliitom stupnju ugleda koji lanovi uivaju u okviru same grupe. Ustanovljena su dva osnovna kriterija slijedom kojih se taj ugled stjee: 1) navijako iskustvo na osnovi odlazaka na vei broj putovanja, redovitog navijanja, aktivnog sudjelovanja u vie incidenata itd. (relativno stariji navijai, u dobi kasnih dvadesetih godina), 2) sudjelovanje u svim aktivnostima "bratstva".

Vie je puta ponaanje Torcide prekinulo, a nekoliko puta i posve onemoguilo odvijanje susreta, tako da i samim igraima kao nositeljima glavne uloge preostaje da i sami promatraju one koji bi inae trebali promatrati njih.
76

75

Podrunice broje nekoliko stotina lanova, a najjae su iz Zagreba, Rijeke, Makarske, Zadra, ibenika, Pakotana.

91

Vei ugled imaju oni, bez obzira na dob, koji redovito idu na utakmice, esto putuju na gostovanja, angairaju se na prikupljanju navijakih pomagala i sl., nego oni koji to rade tek povremeno. U tom sklopu potovanje drugih torcidaa uivaju oni koji iskazuju veu spremnost da se ukljue u razne oblike devijantnih ponaanja (Lali, 1993.a). Aktivnost suvremenih nogometnih navijakih grupa, pa tako i Torcide, prilino je iroka u smislu stvaranja to atraktivnije atmosfere na stadionu te u iskazivanju premoi nad drugim grupama iste ili sline vrste. Unutar Torcide postoji podjela uloga i odreeni oblik labave hijerarhije, koja funkcionira u sklopu osnovne matrice spontanosti.
Tablica 8. Osobna iskaznica jezgre (po Laliu, 1993.a)77 1. Spol Muki (osim tri djevojke)78 2. Nacionalnost Hrvat (osim troje) 3. Vjeroispovijest Katolici (93%) 4. Dob U prosjeku neto vie od 18 g. 5. Brano stanje Neoenjen (94%) 6. Mjesto roenja Split (75%) 7. Zanimanje Srednjokolac (75%), Student (8%) 8. Radni status Zaposlen (20%), Povremeno (10%), Nezaposlen79 (16%) 9. Kvalifikacija NKV, PKV, VKV (68%) 10. Standard80 Osrednji (53%) Dobar (33%) Nizak (8%) Vrlo nizak (2%) 11. Obiteljska situacija Nepotpuna obitelj (18%) Potpuna obitelj (82%) 12. Stambena situacija U roditeljskom stanu (93%) Podstanari (samo 7%) 13. Kvart 27 razliitih etvrti: Brda i Gripe (10%), Varo i Kman (7%), Suidar i Split-3 (7%) 14. Slojna pripadnost Srednji sloj 15. lan Torcide 6 i vie godina (50%) 16. Odlazak na utakmice Redovit (93%)

Anketirano je 108 lanova jezgre Torcide. Do slinih rezultata dola su i spomenuta istraivanja BBB u Zagrebu, koja su pokazala da 76% ine uenici, samo 5% studenti, 6% radnici i 13% nezaposleni. ak je 78% zavrilo osnovnu kolu, samo 20% srednju, a nijedan nije zavrio fakultet. Najvei dio njihovih oeva su radnici (40%), ali je dosta veliki i broj slubenika ili strunjaka s VS i VSS (39%, to je est puta vie nego u populaciji). Samo 8% oeva ima osnovnu kolu, to upuuje na zakljuak da su pripadnici ekstremnih navijakih grupa iz dobro stojeih obitelji. I konano, ak 73% BBB je mlae od 18 godina, a 97% mlae od 25 godina. Veina lanova prihvaa navijaice kao ravnopravne sebi, pod uvjetom da se ponaaju na isti nain kao i oni.
79 78

77

Neki su od njih prije bili stalno zaposleni, ali nisu mogli adekvatno ispunjavati svoje radne obveze zbog estih odlazaka na gostovanja i drugih navijakih aktivnosti, ili su dobili otkaz zbog drugih razloga. Podatak o standardu nije objektivan podatak, nego su oni sami ocjenjivali vlastiti ivotni standard.

80

92

Slika 24. Struktura moi Torcide

Vodstvo ine stariji i iskusniji ugledni navijai, koji se najvie angairaju na opom poslovima. To su navijai s kraja sedamdesetih i poetka osamdesetih godina, iz doba najveih uspjeha Hajduka, koji organiziraju putovanja, brinu se o nabavi rekvizita, redovito vode navijake sastanke itd. Tim aktivnostima oni pristupaju vrlo ozbiljno i nastoje nita ne prepustiti sluaju. Posebno je velika uloga vodstva u organiziranju navijanja i ukupnih aktivnosti u dane odigravanja derbija. Gotovo iskljuivo lanovi vodstva kontaktiraju s upravom kluba, rukovoditeljima policije i drugim imbenicima. Oni predstavljaju grupu prema vani. Meu lanovima postoji stanovita neformalna podjela rada, pa su neki pojedinci vie angairani u nekim od tih djelatnosti od drugih, i obrnuto (jedni su vie usmjereni na pripremu zastava, transparenata i drugih navijakih rekvizita, a drugi na organiziranje putovanja i samog navijanja, trei na odnose s upravom i medijima, itd.). Oni izbjegavaju da se nazivaju voama ili da ih drugi tako odreuju. Kao i drugi pripadnici Torcide, i oni istiu kako je posebna vrijednost te grupe upravo u tome da ona nema klasinoga vou ili voe. Unato tomu, upoznavi osnovna obiljeja aktivnosti lanova vodstva i odnosa veine navijaa prema njima, uoeno je kako Torcida ipak ima voe (Lali, 1993.a). Jezgra Torcide uglavnom je sastavljena od mlaih pripadnika iz Splita i okolice, koji kolektivno navijaju na svakoj utakmici na domaem terenu, esto odlaze na gostovanja, nerijetko prisustvuju navijakim sastancima, pomau u nabavi navijakih pomagala itd. Uglavnom se drue i kada nema utakmica, najee na Matejuki, te u pojedinim splitskim etvrtima. Zajedniki odlaze u diskoklubove i koncerte zabavne glazbe, znaajne koarkake i druge utakmice, kada se ponaaju po obrascima Torcide. Navijai iz jezgre odreda su poklonici navijakog stila, a mnogi od njih skloni su razliitim oblicima nasilnikoga ponaanja. Na vanijim utakmicama redovito bivaju ojaani grupama iz drugih naselja. U najveoj
93

su mjeri spremni rtvovati se za Hajduka i Torcidu, to dovodi do sukoba s roditeljima i skrbnicima, bjeanja od kue radi odlaska na utakmicu, nesporazuma s nastavnicima i pretpostavljenima na poslu, nelegalnog nabavljanja financijskih sredstava za navijake aktivnosti, problema s policijom i sudom. Pedesetak osobito angairanih navijaa djeluju kao svojevrsni aktivisti grupe, pa su veza izmeu vodstva i ostaloga dijela jezgre. Oni redovito dolaze na sastanke i putuju na gostovanja (Lali, 1993.a). lanovi-simpatizeri su mladi koji povremeno dolaze na utakmice u Splitu i ponekad putuju na vanija gostovanja. Najvie je Spliana. Velika veina lanova-simpatizera ponaa se u skladu s navijakim stilom, to je vidljivo u nainu odijevanja i visokom stupnju poznavanja navijakog rituala. Oni su promjenljivi dio Torcide, a stupanj ukljuivanja u aktivnosti ovisi o nizu imbenika (o uspjesima kluba, ansama da se potvrdi kao jedan od glavnih favorita). S vremena na vrijeme pridruuju se aktivnostima jezgre na koncertima, politikim skupovima i drugim manifestacijama koje nemaju dodirnih toaka s nogometom. lanovi-simpatizeri relativno esto dolaze na utakmice u Splitu, a njihovo ponaanje bitno ovisi o ukupnoj atmosferi na sjeveru. Na manje vanim susretima uglavnom promatraju zbivanja u gledalitu i na terenu. Navijanju koje predvodi jezgra prikljuuju se tek kada splitski tim igra dobro ili kada jezgra uspije stvoriti atmosferu gromoglasnim navijanjem, paljenjem pirotehnike ili nekim ispadima, tako da i oni osjete potrebu da se tomu prikljue. Klub navijaa Torcida registriran je kao drutvena organizacija. Na osnivakoj skuptini prisustvovalo je stotinjak osoba, usvojen je Statut Torcide Kluba navijaa Hajduka. Osnovna naela su ouvanje i promicanje klupskih tradicija, te njegovanje pozitivnih opeljudskih, moralnih vrijednosti te rodoljublja lanova ( Lali, 1993.a). Navijake su grupe relativno stabilne kolektivne formacije koje se dre odreenog vrijednosnog sustava, imaju svijest o grupnoj pripadnosti, normama utvrene uloge lanova, oblicima ponaanja itd. Odnosi meu njima su neformalni, a norme koje ureuju kolektivno ponaanje su napisane. Potivanje normi je visoko, to proizlazi iz toga da ih sami navijai prihvaaju s obzirom da odgovaraju njihovim vrijednostima, ime zadovoljavaju niz svojih potreba. Razliitost motivacija bitno utjee na obiljeja ponaanja navijaa. Tipologija pripadnika Torcide kao karakteristine navijake grupe izgleda ovako: navija-navija, navija iz trenda, navija nasilnik, navija politiki aktivist.

94

Osnovna motivacija navijaa-navijaa samo je navijanje u uem smislu, tj. stvaranje atmosfere koja pomae klubu u naporima za ostvarenje boljeg rezultata. U prvom redu on shvaa klub kao simbol grada i regije. Usredotoen je na smiljanje navijakih slogama i pripremanje transparenata, zastava i druge opreme. Ne slae se s upletanjem politike u sport, smatra da to najvie teti samom navijanju. Posebno dri do prevlasti svoje grupe stvaranjem atraktivnog ugoaja u gledalitu, to prema njegovu miljenju bitno pridonosi uspjesima kluba. Smatra kako interesi kluba i navijake grupe ne smiju biti u koliziji, jer je osnovno da klub postie dobre rezultate, pa e se i navijaka grupa lake afirmirati. U nasilje se ukljuuju tek povremeno, uglavnom kada misle da je Hajduk zakinut na utakmici. Na prvom mjestu mi je Hajduk. Biti navijaem i pripadnikom Torcide u biti je mnogo, kao oblik oputanja i dobre zabave, i zadovoljstva to se kree u odreenom krugu istomiljenika, ali Hajduk je iznad svega.). Navija iz trenda sudjeluje u aktivnostima navijake grupe da bi bio u skladu s trendom, posljednjih godina rairenim i popularnim kod nas, osobito u Splitu. Nastoji se svakodnevno ponaati sukladno s navijakim stilom (irom); uklopiti se u navijaku grupu koju idealizira, afirmirajui se meu vrnjacima. Premda esto nije osobito agresivan, nasilje mu je sastavni dio. Meu tim navijaima ima podosta onih koji konzumiraju alkohol i razliite droge, osobito heroin, i doivljaju ih kao sastavni segment navijakog trenda (To je na ir i nebi se nikad s nikim minja.). Navija-nasilnik koristi nogometne utakmice za izraavanje agresivnosti i ostvarenje svojevrsne macho-afirmacije. Stadion i ulice doivljava kao optimalan ambijent za nasilniko pranjenje. esto je pod utjecajem alkohola i droge, moe poduzimati izgrede sa smanjenom mogunosti da za to bude kanjen. Odravanje utakmice omoguuje mu povoljan prostor i vrijeme za nasilniko ponaanje. Poticanjem nasilja, po njegovu miljenju jaa mu afirmacija unutar grupe i meu vrnjacima. esto se hvali svojim podvizima. Uz tunjave, razbijanja i verbalne incidente uglavnom je sklon kraama i drugim oblicima devijantnog ponaanja. Neto ee potjee iz obitelji s ozbiljnim tekoama nego iz tzv. normalnih obitelji (S obzirom na moje godine, nekome moe biti udno moje ponaanje, ali to sam ja. Potui se, piti, drogirati se, navijati. Ja volim svoje ponaanje.). Osnovni je motiv navijaa politikog aktivista shvatiti navijaku skupinu kao optimalan instrument promicanja svojih politikih opredjeljenja, a stadion je iznimno povoljno okruje za to. Nogometna je priredba za njega poeljan okvir zbog masovnog auditorija i atmosfere. Na utakmicama uglavnom nosi nacionalne zastave i druga politika obiljeja, te forsira pjevanje i skandiranje s politikim konotacijama. Poduzima tunjave i druge oblike nasilja iz ekstremnih politikih konotacija. Neki od njih su aktivisti politikih stranaka (Biti pripadnik Torcide jedini je nain da mladi ovoga grada izraze svoje miljenje i da pokau svoje neslaganje u vezi s nekim politikim dogaajima.).
95

Osim ova etiri tipa, postoji jo i navija-novak. On je redovito mlai adolescent. Privlai ga uzbuenje i atmosfera navijake grupe. Slijedi ponaanja pripadnika grupe i bez pogovora slua naloge starijih. U nasilje se ukljuuje samo u sluaju masovnijih nereda, inae stoji postrance i promatra. Prilaenje navijakoj skupini znai prijelaz iz dobno homogene u dobno heterogenu grupu. esto iskazuje posebnu smjelost u nasilju i u drugim oblicima ponaanja te iskazuje kandidaturu za lanstvo u jezgro Torcide. Sudjelovanje u aktivnostima navijakog bratstva vaan je, a esto i najvaniji oblik njegove inicijacije u svijet odraslih, kada poinje ubrzano prevladavati, sve do pristupanja skupini, za njega jedino stvaran, svijet obitelji i vrnjaka (To je sve u mom ivotu. To mi znai otac, mater. Sve je to ludo i dobro, To znai biti dobar momak). Ponaanje Torcide odreeno je spontanou. Mnogi oblici ponaanja, osobito oni obiljeeni nasiljem, izbijaju na spontan nain, bez prethodnog dogovora o tomu. No, na aktivnost Torcide, a vjerojatno i drugih skupina te vrste, znatno utjeu i odluke kojima se pripremaju odreene akcije. Takve odluke donose se iskljuivo u komunikaciji vodstva i jezgre. Unutar vodstva javi se odreena ideja, koja se raspravi, i ukoliko je povoljna s njome se upoznaju lanovi jezgre. Osobito uoi nekog derbija u Splitu ili nekog vanog putovanja, vodstvo saziva sastanak navijaa kako bi tu ideju pretreslo sa to veim brojem pripadnika jezgre. Sastanci se uglavnom odravaju u prostorijama kluba, prisustvuje im od 50-100 navijaa, u iznimnim sluajevima i vie. Ukoliko jezgra dade povoljno miljenje, a u veini sluajeva je upravo tako, slijedi rasprava o nainima realizacije. Pripadnici jezgre obavjetavaju druge, "osobito aktivne" navijae koji nisu bili na sastanku, a potom zajedno s njima ire glas i meu ostalim lanovima. lanovi Torcide ponekad potuju dogovor izmeu jezgre i vodstva u svezi sa zabranom unoenja pirotehnikih sredstava i njihova koritenja. Za razliku od toga, u odreenim drugim situacijama odluke vodstva i dijela jezgre nisu se potovale zato to nisu odgovarale tadanjem raspoloenju grupe. Mogue je zakljuiti kako vodstvo ima uglavnom tek usmjeravajuu funkciju, a tek ponekad izrazitiji utjecaj na ponaanje u cjelini. Sankcije za nepridravanje odluka u Torcidi i za nepridravanje njezinih normi rijetko se poduzimaju. Postoje drastini sluajevi za primjenu sankcija (npr. denunciranje policije), u kojima dolazi do totalnog izopivanja prestupnika iz grupe. Uglavnom se poduzimaju blae sankcije, izraene prije svega u gubljenju ugleda prekritelja unutar skupine. Interakcija meu lanovima Torcide ipak je vie obiljeena spontanou nego organiziranou; u situacijama kada nastojanja vodeih lanova dou u nesklad sa spontanou kao osnovnim naelom navijakoga ponaanja, ona u velikoj mjeri gubi na uinkovitosti (Lali 1993. a). Pripadnici Torcide najee dolaze iz urbanih i poluurbanih podruja, u kojima se osobito drastino izraava kriza tzv. sekundarnih drutvenih grupa. Sudjelujui u djelatnostima navijake skupine, koja po mnogo emu ima obiljeja primarne drutvene grupe, mladi navijai pokuavaju prevladati tako
96

nastalu frustraciju, i u tome uglavnom i uspijevaju. Suprotstavljajui se "njihovu" makro-svijetu (roditelja, nastavnika, policajaca...), ti mladi stvaraju "svoj" mini svijet visoke emocionalne angairanosti, izraene kroz navijanje, putovanja, ali i nasilniko ponaanje. Na temelju promatranja Torcide moe se utvrditi da je ponaanje njezinih lanova utemeljeno na specifinoj matrici kolektivne spontanosti. Poput drugih rituala, i u navijakom je ritualu prisutna odreena oblikovana rutina ponaanja koja ima odreenu stabilnost i redovitost, zatim sustav znakova kojima se prenose specifine poruke, te skup sankcija kojima se ureuje prihvaanje kolektivnoga identiteta i odnosi unutar skupine. Ponovljivost i rutiniranost uglavnom se zadrava u opem okviru rituala, a sama ritualna praksa nije u znatnijoj mjeri optereena vrsto definiranim obrascima ponaanja, pa se ne moe predvidjeti. tovie, na iste ili sline vanjske podraaje Torcida je u vie navrata reagirala nedvojbeno razliito (Lali 1993.a). Jo od osnutka 1980. Torcida se koncentrira na sjevernoj tribini stadiona, koja je po mnogo emu pogodna za navijanje:81 1) moe primiti velik broj gledalaca (oko 15.000), 2) tada nije imala sjedalica za sjedenje koje, po miljenju mladih navijaa, ometaju navijanje, 3) znatan je dio pokriven krovom koji pripomae jaem odjeku pjevanja i skandiranja, 4) ima dovoljnu duljinu i irinu. Pripadnici Torcide, poput drugih navijakih grupa, koriste manje-vie uvrijeene navijake pjesme i parole kao verbalni medij prenoenja poruka. Uoeno je gotovo stalno mijenjanje i proirivanje repertoara pjevanja i skandiranja, ali uvijek na samom stadionu i uz veinsko prihvaanje grupe. Navija-pojedinac ili manja grupa koja osmisli novu pjesmu prenosi je drugima
U listopadu 1950. kada se u Splitu igrala utakmica "Hajduka" i "Crvene zvezde", koja je odluivala o naslovu nogometnog prvaka, stvorena je Torcida. U meusobnim razgovorima rodila se ideja o stvaranju Torcide kao skupine koja e organiziranim bunim navijanjem nastojati pomoi timu. Inicijalnu jezgru inilo je 113 studenata, veinom Dalmatinaca. Drastian primjer ekscesnog ponaanja zbio se 23. rujna 1970. u Splitu, nakon prekida utakmice "Hajduk"- "Beograd", koja je registrirana rezultatom 3:0 u korist "Beograda", to je izazvalo masovne demonstracije u gradu i bacanje automobila s beogradskim registracijama parkiranih na Rivi u more. Krajem tog razdoblja pedesetak mladih "Hajdukovih" navijaa, koji su predstavljali jezgru ultraa s istonog stajanja, ini vaan korak u profiliranju grupnog identiteta osnivaju neformalnu skupinu, Nesvrstane, ije je osnovno obiljeje bilo isticanje posebnosti novog navijakog stila ponaanja. Pripadnici te skupine na rukavima jeans jakni isticali su njezin znak, na kojem su uz slovo "N" i crveno-bijelo-plavu oznaku stajale rijei "Patria nostra" ("Naa domovina"). Prvu modernu nogometnu navijaku skupinu u bivoj Jugoslaviji osnivaju upravo mladi Hajdukovi navijai. Godine 1980. dolazi do obnavljanja nakratko obustavljene aktivnosti. Nekoliko desetaka mladia koji su obnovili tu skupinu ubrzo prihvaaju novo ime - "Torcida 1980". Izborom imena eljeli su naglasiti potovanje prema Torcidi iz 1950. i ukupnoj tradiciji navijanja u Splitu, a u vezi s tim objelodaniti kako ele slijediti brazilski, tj. junjaki nain navijanja (s Web stranica Torcide).
81

97

na taj nain to je pjeva na tribini uoi ili za vrijeme utakmice, pa ona postaje dio repertoara grupe samo ako je veina lanova prihvati (Lali 1993. a). Paljenje pirotehnikih sredstava takoer predstavlja element opeg grupnog rituala navijaa, koji je za Torcidu osobito vaan. Svoju ulogu "kristala mase" i poticanja atmosfere pripadnici Torcide kolektivno ispunjavaju, ali i na utakmicama nekih drugih sportova (koarka, vaterpolo), koncertima rock i zabavne glazbe, politikim skupovima i nekim drugim prilikama za koje se moe unaprijed oekivati da e biti karakterizirane visokom emocionalnom napetou i koje e osiguravati povoljne uvjete za provedbu navijakoga rituala. Promatrajui ponaanje pripadnika Torcide na pet koncerata rock i zabavne glazbe, uoeno je da se ponaaju u skladu sa svojim navijakim ritualom. Brojni pripadnici Torcide nakon izvoenja pjesama "mojoj majci", odnosno "Zadnja rua hrvatska" grupe "Prljavo kazalite" (u Splitu 16.rujna 1989.), pjevali su "Ja te volim Hajdue", skandirali Torcida i slino, to je prihvaala cijela dvorana. Torcidai su i u nekoliko navrata kolektivno prisustvovali politikim skupovima, na kojima su se ponaali u skladu sa svojim ritualom. Osim navedenoga, navijaki ritual odreuju i neki vanjski podraaji, na koje grupa reagira ( kada "Hajduk" postigne zgoditak torcidai poskakuju, pale pirotehnika sredstva, pjevaju i skandiraju; kada sudac dosudi neku odluku koja je po njihovu miljenju neopravdana i tetna, oni zvide i skandiranjem upuuju grube uvrede sucima i slino). Pjevanje i skandiranje potaknuto od navijakih grupa esto prihvaaju i gledatelji na drugim tribinama, igrai nakon zgoditka slave s navijaima, a nakon zavretka pobjedonosne utakmice bacaju dresove na tribine, uzimaju s nje navijaka obiljeja i tre "poasni krug" otpozdravljajui publici, skandirajui i pjevajui zajedno s njom. Takvo sudionitvo karakteristino je samo za osobito vane i uzbudljive utakmice. U svim drugim prilikama navijake grupe same provode ritual, uz povremeno ukljuivanje drugih aktera. Iz ovoga se moe zakljuiti kako razliitost motivacija bitno utjee na obiljeja i ponaanja navijaa. Jedini istinski i pravi navija je navija-navija. Njegova osnovna motivacija je navijanje u uem smislu, tj. stvaranje atmosfere na stadionu kako bi se pomoglo klubu u naporima da ostvari to bolji rezultat. Pravi i istinski navija shvaa klub kao simbol svoga grada ili regije. eli stvoriti to atraktivniji ugoaj u gledalitu i smilja navijake slogane s ciljem da pridonese uspjehu samoga kluba. U nasilje se ukljue tek povremeno, i to uglavnom kada misli da je momad za koju navija zakinuta na utakmici (Lali 1993. a). Navijakoj grupi pristupa se uglavnom u dobi od 12-16 godina. U poetku se njezina aktivnost promatra sa strane, da bi se potom, u sve veoj mjeri, pod svojevrsnim utjecajem starijih navijaa, poelo slijediti uvrijeena kolektivna ponaanja. Prvo sudjelovanje u nekoj tunjavi, a osobito prvi bijeg od kue da bi se polo na po mnogoemu riskantno gostovanje, za njih znai da je "novak" na putu da postane "pravi" navija. Vanost ove situacije
98

je vea s obzirom na eventualnu krizu porodice, kole i drugih imbenika, kako primarne, tako i sekundarne socijalizacije. Sve se manje pozornosti obraa na odgoj pripadnika mladog narataja i njihovo uvoenje u svijet starijih. Istinskih i pravih navijaa je mali broj. Naime, osobito potovanje drugih torcidaa uivaju oni koji iskazuju veu spremnost da se ukljue u tunjave (s policijom, navijaima drugih timova), unitavanje simbola drugog tima, uzvikivanje provokativnih parola. Oni koji ele zadrati takav ugled devijantnim ponaanjem redovito izvravaju tzv. "dunosti". Takvim ispadima devijantnog ponaanja ti navijai samo osnauju svoj ugled unutar grupe. Mnogi od tih "navijaa", koji se unato upozorenju koriste nedozvoljenim sredstvima, nisu ni svjesni kako svojim ponaanjem degradiraju nastojanja i pravo na sportsko bodrenje. Da ne govorimo o brojnim navijakim parolama ("u ruci piva, u drugoj joint, u srcu Hajduk, oko vrata al, na stadionu velika buka, navijamo za Hajduka-aleale") koje nimalo ne dolikuju sportskom duhu (Lali 1993.a). Za razliku od Lalievog istraivanja prema kojemu su devedesetih godina u Torcidi bile samo tri djevojke, prema istraivanju iz 2003. godine broj djevojaka pripadnika Torcide povean je ak na 7%. Isto tako, postoje znaajne razlike u socijalnoj strukturi Torcide iz devedesetih godina prologa i prvih godina 21. stoljea. Tako, oito je da se postotak lanova ekstremnih navijakih skupina s viom i visokom kolskom spremom znaajno poveao, a da se broj radnika znaajno smanjio (dok su u Lalievom istraivanju jezgru Torcide u oko 68% inili radnici, prema istraivanju iz 2003. radnici ine samo 39% lanova Torcide).
Slika 25. Izgled Sjevera na Poljudu

Budui da se stvarni socijalni status mladih ne moe dobiti ako se ne znaju podaci o obitelji, u istraivanju iz 2003. traeni su od ispitanika podaci o zanimanju njihovih roditelja. Struktura zanimanja roditelja ispitanika
99

prikazana je u grafikonu 4, iz kojega se jasno vidi da pretpostavke, koje su prije neutemeljeno vrijedile, kako su lanovi ekstremnih navijakih skupina iz loije stojeih obitelji, vie ne vrijede. Analiza je, naime, pokazala kako su lanovi Torcide porijeklom iz svih drutvenih slojeva.
Slika 26. Dobna struktura Torcide i BBB s poetka devedesetih i 2003.
Torcida (Lali, 1993a.)

BBB (Fanuko et alt.1991.)

21 i vie 46%

do 20 g. 54%

do 20 g. 100%

Torcida 2003.

50-59g. 3% 40-49 g. 8% 30-39 g. 16%

do 20 g. 28%

21-29 g. 37%

Slika 27. Obrazovna struktura BBB iz devedesetih i Torcide 2003.

100% 80% 60% 40% 20% 0%

Srednja 24

Visoka 10 Via 12

Osnovna 76

Srednja 58

Osnovna 19 BBB 1991. Torcida 2003.

100

Slika 28. Struktura zanimanja BBB iz devedesetih i Torcide 2003.

BBB (Fanuko et alt., 1991.)

Radnik 7% Student 6% Ucenik 87%
rukov. 9% slub. 8%

Torcida 2003.

ostali 15% Ucenik 17% Student 12% Radnik 39%

Slika 29. Struktura zanimanja roditelja ispitanika 2003.

ostala zanimanja 5 Domaica 21 Umirovljeniko 19 Privatniko 2 Strunjako 7 Rukovode e 6 Slubeniko 14 Poljoprivredno 9 Radniko 18 ostala zanimanja 3 Umirovljeniko 27

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

Privatniko 19 Strunjako 6 Rukovode e 10 Slubeniko 10 Poljoprivredno 10 Radniko 16

Majka

Otac

Lalievo istraivanje pokazalo je da su lanovi Torcide uglavnom iz Splita (75%), a to isto pokazalo je i istraivanje iz 2003. Naime, samo je 16% ispitanika roeno na selu, a svi ostali roeni su u gradu (66% u velikom gradu). To, meutim, nije sluaj s njihovim roditeljima. ak je 39% majki ispitanika i neto manje oeva (33%) roeno na selu, to donekle govori o povezanosti lanova Torcide s ruralnim ambijentom. Takoer, analiza primanja obitelji po lanu pokazala je da meu torcidaima ima pripadnika razliitih slojeva standarda, koji su, po prilici, podjednako rasporeeni (manje-vie po oko 1/3 objektivno spada u srednje, nie i vie slojeve, ali se u subjektivnom smislu svrstavaju najvie u srednji sloj82).
82

Oko 46% ispitanika svrstava svoju obitelj u srednji sloj, 28% smatra da ima ispodprosjean standard, a 25%% iznadprosjean. Objektivno, 35% ih spada u sloj srednjih primanja po lanu domainstva, 37% u ispodprosjena primanja, a 28% u iznadprosjena.

101

I konano, lanovi Torcide su poetkom ovoga stoljea, osim sjevera na kojem su ranijih godina iskljuivo bili, osvojili i neke druge dijelove stadiona. Tako su sa sjevera preli i na istok te na zapad, gdje ih, kao to se vidi iz narednog prikaza, ima ak i vie nego na sjeveru. To je vjerojatno zato to su na sjeveru takoer postavljene stolice, pa im je svejedno hoe li biti tu ili tamo. Isto tako, njihov prodor i u ostale dijelove stadiona prua mogunost prenoenja atmosfere sa sjevera na istok te na zapad.
Slika 30. Rasporeenost lanova Torcide po stadionu

Ostalo; 56%

Sjever; 44%

9.1.2.2. Karakteristike neorganizirane nogometne publike Istraivanje neorganizirane nogometne publike provedeno na dvije utakmice 2003. u Splitu83, prua vrlo interesantne zakljuke. Podaci o socijalnim i demografskim obiljejima ispitanika nedvosmisleno upuuju na to da neorganiziranu nogometnu publiku velikom veinom ine mladi (neto vie od polovice je mlae od 29 godina, pri emu su relativno tri puta zastupljeniji u publici nego u populaciji grada84) i mukarci (81% i 18% ena). Porast sudjelovanja ena u odnosu na devedesete godine prologa stoljea, kada ih je bilo samo 2% 85 (Grabar, 1992.), vrlo je znaajan. ene koje ine
Istraivanje su omoguile donacije Poglavarstva grada Splita i upanije Splitsko-dalmatinske, na emu im se ovom prilikom najsrdanije zahvaljujemo. Istraivanje je izvreno anketom u stanki utakmica. Anketari su bili studenti tree godine kineziologije Fakulteta prirodoslovno-matematikih znanosti u Splitu. Prva utakmica bila je 31. svibnja 2003. izmeu NK Hajduk i NK Cibalia (nije bila znaajna za poziciju Hajduka, pa nije posebno posjeena). Druga utakmica, finale kupa, izmeu NK Hajduk i NK Uljanik, odrana je 4. lipnja 2003. i bila je dobro posjeena. Kako meu utakmicama nisu uoene znaajne strukturalne razlike, rezultati se prikazuju zajedno.
84 Publika je u prosjeku mlaa od stanovnika Splita (26,4 : 39,5 godina). Iako je u najmlaoj dobi postotak stanovnika grada neto izraeniji nego kod navijaa, ve u sljedeoj dobnoj skupini u postotcima ima dva i pol puta vie navijaa nego u populaciji, a u najstarijoj dobi tri puta manje navijaa nego stanovnika grada. I istraivanja kotskih navijaa pokazala su da je 74% nogometne publike u dobi od 15 do 34 godine (Vrcan, 2003.). 85 Istraivanja kotskih navijaa na Europskim prvenstvima 1992. i 1996. godine pokazuju kako je meu njima bilo 5% ena, iz ega se zakljuuje da, kao i u veini drugih zemalja, u kotskom nogometu dominiraju mukarci. Iako i kod nas prevladavaju mukarci, postotak pripadnica njenijeg spola u 83

102

nogometnu publiku su pritom u prosjeku mlae od mukaraca (76% ena mlae je od 30 godina, a samo je 53% mukaraca u toj dobi). Osim toga, ene iz nogometne publike u gotovo dva puta veoj mjeri studiraju od mukaraca (35%:19%), iako nema znaajnijih razlika izmeu muke i enske publike u pogledu stupnja obrazovanja, mjesta roenja, ni drugih obiljeja socijalnog statusa, ali su razlike znaajne s obzirom na preferiranje razliitih sportova (ene se vie opredjeljuju za plivanje i tenis, a mukarci za nogomet i koarku). Iz prikaza je razvidno da je sportska publika u svim istraivanjima daleko mlaa od stanovnitva Splita, ali i da postoje znaajne razlike meu samim publikama u pogledu njihove starosti. Tako je najmlaa vaterpolo publika, pa rukometna i koarkaka, a najstarija je nogometna publika. Istraivanje nogometne publike provedeno je tijekom dvije utakmice u svibnju i lipnju 2003. godine u Splitu, na stadionu u Poljudu, a uzorkom je obuhvaeno 1.255 ispitanika (740 na utakmici Hajduk-Cibalia i 515 na utakmici Hajduk-Uljanik). Kako meu utakmicama nisu uoene znaajne strukturalne razlike, rezultati se prikazuju objedinjeno.86 Podaci o socijalnim i demografskim obiljejima ispitanika i njihovih roditelja te branom stanju ispitanika, nedvosmisleno upuuju na sljedee zakljuke: 1) nogometnu publiku velikom veinom ine mukarci (81%), iako ima ak 18% ena (to je daleko vie nego 1990. , kada je bilo samo 2% ena87), 2) nogometnu publiku veinom ine mladi (neto vie od polovice uzorka je u dobi do 29 godina), pri emu su mladi od 20 do 29 godina relativno tri puta zastupljeniji u publici nego u populaciji grada,88 3) postoji stanovita podudarnost obrazovne strukture publike i stanovnitva grada, a ona je takva da bi se moglo rei kako publika na tribinama u malom reprezentira stanovnitvo Splita,
nogometnoj publici je znatan, pa nesumnjivo potrauje obrazloenje. U okviru rasprave o postmodernom nogometu kao jedne od najvanijih promjena Vrcan navodi ulazak ena u nogomet to se poelo dogaati krajem 80-ih i poetkom 90-ih. ene su poele igrati kvalitetan nogomet, poveao se broj enskih nogometnih klubova, porastao je broj gledateljica nogometa i broj navijaica (Vrcan, 2003).
86 Istraivanje je provedeno anketom. Anketari su bili studenti tree godine kineziologije Fakulteta prirodoslovno-matematikih znanosti u Splitu. Anketiranje je obavljeno u pauzi izmeu dva poluvremena. 87 Usporedbe radi, podaci istraivanja kotskih navijaa na Europskim prvenstvima 1992. i 1996. godine (Bradley, 2002) pokazuju kako je meu njima bilo 5% enske populacije, iz ega se zakljuuje kako, kao i u veini drugih zemalja, u kotskom nogometu dominiraju mukarci. Iako i u naem sluaju prevladava muka populacija, postotak nazonih pripadnica njenijeg spola u nogometnoj publici je znatan, pa nesumnjivo potrauje obrazloenje. Vrcan (2003) u okviru rasprave o postmodernom nogometu kao jedne od najvanijih promjena navodi ulazak ena u nogomet to se poeo dogaati krajem 80-ih I poetkom 90-ih godina 20.st. (ene su poele igrati kvalitetan nogomet, poveao se broj enskih nogometnih klubova, porastao je broj gledateljica nogometa i broj navijaica.

Prije spomenuta istraivanja kotskih navijaa pokazala su da je 74 posto njih u dobi od 15 do 34 godine. Objedinjavanjem prve tri dobne skupine naeg uzorka dolazimo do vrlo slinih podataka (77 posto ispitanika je u dobi do 40 godina).

88

103

4) nogomet je sport koji u prosjeku preferira populacija srednjeg obrazovanja (svaki drugi iz publike ima tu spremu), ali su u publici relativno prisutnije vie i visoke spreme nego u populaciji grada (31%: 20%), 5) nogometnu publiku u veini sainjava urbana populacija (otprilike 3/4 publike roena je u gradu), ali je treina njihovih roditelja ruralnog porijekla, 6) nogometna publika je veinom neoenjena, u daleko veoj mjeri nego u stanovnitvu grada, 7) na stadionu ima najvie nezaposlenih i zaposlenih na neodreeno vrijeme, nakon kojih slijede zaposleni na odreeno vrijeme, oni koji rade povremeno i umirovljenici, a najmanje je onih koji imaju vlastita poduzea (mnogo je jasnija slika ovog statusa ako se objedine kategorije koje podrazumijevaju zaposlenost poput rada na neodreeno i odreeno vrijeme, povremenog rada i rada u vlastitom poduzeu), 8) na tribinama je najvie studenata i uenika (1/3 uzorka), a zatim slijede radnici (1/4 uzorka), to potvruje tezu o nogometu kao radnikom sportu. ene u nogometnoj publici takoer daleko rjee posjeuju nogometne utakmice od mukaraca (dok 32% mukaraca iz publike izjavljuje da nogometne utakmice posjeuje redovito, a 25% esto, to izjavljuje samo 15%, odnosno 17% ena; s druge strane, dok samo 9% mukaraca izjavljuje kako na utakmice ide rijetko, takav je odgovor dalo ak 39% ena). Neorganizirana nogometna publika je u prosjeku obrazovanija od stanovnika grada, jer su u njoj relativno prisutniji vii i dva puta manje prisutni najnii stupnjevi obrazovanja. Isto tako, nogometnu publiku veinom ini urbana populacija, najveim dijelom roena u Splitu, ali je gotovo polovica njihovih roditelja roena na selu, u emu nema bitne razlike izmeu oeva i majki ispitanika. Nogometnu publiku ine veinom zaposleni, a najmanje je umirovljenika (dok je 27% ispitanika zaposleno na neodreeno i 17% na odreeno vrijeme, 9% ih radi povremeno, 28% ih je nezaposleno, a 9% ine umirovljenici). Na tribinama je najvie radnika (24%), pa studenata (18%) i uenika (13%), a onda inovnika (9%), to potvruje tezu o nogometu kao radnikom sportu 89, a ostatak od po 4% ine strunjaci, privatni poduzetnici, rukovoditelji i ostale kategorije zanimanja.

Vrcan spominje povezanost nogometa s radnitvom, posebice u Engleskoj gdje su nogometne klubove osnivali radnici, a radnici su bili i igrai i publika (Vrcan, 2003.).

89

104

Slika 31. Dobna struktura publike razliitih sportova u Splitu

100% 90% 80%

5 8 18

3 10

4 9 32 16

50 i vie

27

70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Ko a r k a

60

18

18 17

od 40-49 godina od 3039 do 30 godin

85 71

20

46 30

N o g o m et

V a t er po l o

Ru k o m et

Sp l i t

Slika 32. Dobna struktura nogometne publike te stanovnika Splita (u %)

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

6 5 11 16

60 i vie g. 19 50-59 g. 12 40-49 g. 16 30-39 g. 14 20-29 g. 15 Do 20 g. 24

39

22

Nogometna publika

Stanovnici Splita

105

Slika 33. Struktura kolske spreme publike i Spliana (u %)

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

14 17

Visoka kola 13 Via kola 7

Srednja kola 56 56

12

Do srednje kole 23

Nogometna publika

Stanovnici Splita

Slika 34. Struktura mjesta roenja publike i njihovih roditelja (u %)

100% Ve i grad 31 Ve i grad 32

80%

Ve i grad 62

60%

Mali grad 17

Mali grad 18

40%

Mali grad 15 Selo 21

20%

Selo 43

Selo 42

0% Ispitanik Otac Majka

Najvie je onih koji spadaju u srednje drutvene slojeve jer imaju 2-3 tisue kuna po lanu domainstva, vrlo je mali broj onih koji imaju prihode vee od 5.000 kuna po lanu, a ak ih ima primanja manja od 1.500 kuna po lanu domainstva (kuanstva).

106

Slika 35. Struktura primanja po lanu kuanstva (u %)

25

20

21 19

15 14 10 15 14

0 Do 1000 kn 1001-1500 kn 1501-2000 kn 2001-3000 kn 3001-i vie kn

9.1.3. Umjesto zakljuka: usporedba organizirane i neorganizirane publike Iz prikazanoga se moe zakljuiti kako postoje razlike izmeu organizirane (one koja u principu boravi na sjeveru) i neorganizirane nogometne publike u Splitu (one koja boravi na istoku i zapadu). Te se razlike ne odnose na sve strukturalne karakteristike, ve samo na neke. Komparativna analiza tako je pokazala kako postoji stanovita povezanost izmeu pripadnosti odreene vrste publike, s jedne, i sljedeih ispitanikovih obiljeja, s druge strane: spol (C=0,179), primanja po lanu kuanstva (C=197), zanimanje (C=0,201), ocjena vlastitog standarda (C=0,207), lanstvo u sportskom klubu (C=0,272), uestalosti posjeta utakmicama (C=0,340) i doivljaja sebe kao vatrenog navijaa (C=0,375). Brano stanje (C=0,054), mjesto roenja ispitanika (C=0,074), njegov radni status (C=0,113), dob (C=0,124) i stupanj obrazovanja ispitanika (C=0,144), nisu pokazali znaajnu povezanost s odreenom vrstom publike. U pogledu sudjelovanja ena u publici te razlike su znaajne, iako i u jednoj i u drugoj publici nedvosmisleno dominiraju mukarci. Iz narednog se prikaza vidi kako su ene prisutnije u neorganiziranoj nego u organiziranoj publici, to donekle govori i o razlikama u toleranciji prema razliitom od sebe. Istraivanje rukometne publike, meutim, pokazalo je sasvim drugaije rezultate.90 Rukometna se publika od nogometne publike razlikuje prije svega po daleko izraenijem udjelu ena, s tim to postoje znaajne razlike u tom pogledu izmeu mukog i enskog rukometa. Tako, kod
90

U utorak je ulo 115 ispitanika na enskim i 92 ispitanika na mukim rukometnim utakmicama, koji su ispitani istim instrumentom i u isto vrijeme kada i nogometna publika.

107

ukupne rukometne publike ima oko 42% ena i 58% mukaraca, dok je ako se te dvije publike analiziraju odvojeno - udjel mukaraca kod mukog rukometa daleko izraeniji, ali i gotovo polovicu publike kod enskog rukometa ine takoer mukarci, kako je to vidljivo iz narednog prikaza.
Slika 36. Spolna struktura organizirane i neorganizirane publike

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

enski 7%

enski 23%

muki 93%

muki 77%

Organizirana publika

Neorganizirana publika

Slika 37. Dvije publike po zanimanju

umirovljenik 7% slobodna profesija 7% umirovljenik 7%
poduzetnik 5%

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

slobodna 5%

poduzetnik 7%

rukovodilac ili strunjak 8% slubenik 8%

rukovodilac ili strunjak 10% slubenik 11% radnik 24%

radnik 36%

student 12% uenik 16% Organizirana publika

student 23% uenik 14% Neorganizirana publika

108

Slika 38. Spolna struktura publike kod mukog i enskog rukometa (u %)

100 80 60 40 20 0

27

53
M

73 47

Muki rukomet

enski rukomet

9.2. Karakteristike rukometne publike Rukometna publika ima gotovo identinu dobnu strukturu kao i nogometna publika. Iz sljedeeg prikaza je vidljivo da je i kod ove publike najvei broj mladih (61% ih je mlae od 30 godina), a broj starijih od 50 godina gotovo je dva puta izraeniji nego kod nogometne publike (6 : 11%).
Slika 39. Dobna struktura rukometne publike
50-59 3% 60 i vie 3%

40-49 10% 30-39 20%

do 20 god. 25% 20-29 god. 39%

U pogledu zaposlenosti, rukometna je publika u veoj mjeri nezaposlena od nogometne publike (37:28%), a u rukometnoj je publici i neto izraeniji broj umirovljenika (12:9%). Isto tako, izraeniji je broj onih koji su povremeno zaposleni (17:9%), ali je tri i pol puta manje onih koji su zaposleni na odreeno vrijeme (5:17%). U rukometnoj publici ima daleko vie studenata nego u nogometnoj publici (38:18%), uenika je gotovo jednak broj, a broj radnika je izrazito manji (14:24%). Privatnika ima dva puta vie kod rukometne nego kod nogometne publike (8:4%), kao i strunjaka (7:4%). Ostale kategorije
109

zanimanja, uz neke male razlike, gotovo su identine kod jedne i kod druge publike.
Slika 40. Struktura radnog statusa rukometne publike (u %)
u mirovini nezaposlen ima vlastito poduzee radi honorarno i povremeno radi na odreeno vrijeme radi na neodreeno vrijeme

12 37 8 17 5 21 0 10 20 30 40

I u pogledu stupnja obrazovanja postoje neke razlike izmeu rukometne i nogometne publike. Tako je udjel osoba sa zavrenom visokom kolom u rukometnoj publici izraeniji nego u nogometnoj publici (21:14%), dok je udjel osoba sa zavrenom viom kolom zato neto manji (13:17%). Ostale kategorije obrazovanja gotovo podjednako sudjeluju u strukturi rukometne i nogometne publike. U rukometnoj publici ima neto manje osoba koje su roene na selu nego u nogometnoj publici (11:14%), ali ima i neto manje osoba roenih u velikom gradu (56:62%), kao i znaajno vie onih koji su roeni u manjem gradu (33:22%).
Slika 41. Struktura zanimanja rukometne publike

ostala domaica privatnik slob. prof. strunjak slubenik radnik student uenik 0

2 3 8 6 7 7 14 16
10 20 30

38
40

110

Slika 42. Struktura rukometne publike prema kolskoj spremi

visoka kola 21% via kola 13%

do sr.kole 10% sred.kola 56%

Slika 43. Struktura rukometne publike prema mjestu roenja

vei grad 56%

selo 11% manji grad 33%

U rukometnoj publici takoer ima gotovo dva puta vie onih koji imaju nii standard kuanstva nego kod nogometne publike (46% ispitanika rukometne publike ima manje od 1.500 kuna po lanu kuanstva, u usporedbi sa samo 29% kod nogometne publike), kao i neto manje ispitanika koji imaju najvia primanja (13% ispitanika rukometne publike ivi u kuanstvima iji su prihodi vei od 3.000 kuna po lanu, u usporedbi s 19% ispitanika kod nogometne publike). U pogledu srednjih primanja nema neke znaajnije razlike izmeu rukometne i nogometne publike. Meutim, i pored toga najvei broj ispitanika standard vlastitoga kuanstva ocjenjuje prosjenim.

111

Slika 44. Primanja kuanstva po lanu

2001-3000 kn 20%

3001i vie kn 13%

do 1000 kn 18% 1001-1500 kn 30%

1501-2000 kn 19%

Slika 45. Autopercepcija standarda rukometne publike

znatno ispod prosjeka ispod prosjeka prosjean iznad prosjeka znatno iznad prosjeka 0

4 14 68 10 3 10 20 30 40 50 60 70

I konano, sasvim je logian izbor najdraega sporta. Najvei broj ispitanika rukometne publike bira rukomet kao prvi najdrai sport, kao to kod nogometne publike najvei broj ispitanika bira nogomet, ali je znaajan i broj onih koji iz rukometne publike biraju nogomet kao najdrai sport. Postoje neke strukturalne razlike izmeu publika mukog i enskog rukometa. Najvee razlike otkrivene su kod zanimanja majke (C=0,30), djelatnosti ispitanika (C=0,44) i mjesta roenja majke (C=0,26). Oito da je utjecaj majke znaajniji od utjecaja oca, jer su kod oevih karakteristika koeficijenti kontingencije minimalni. Iz prikaza br. 26 je vidljivo kako su majke publike mukog rukometa u veoj mjeri domaice nego kod enskoga, dok su kod enskoga rukometa u veoj mjeri umirovljenice nego kod mukoga. Isto tako, kod lanova publike mukog rukometa ima u postotku dva puta vie majki koje su strunjaci, nego kod enskog rukometa, kao to kod enskoga rukometa ima tri puta vie radnica nego kod mukoga.
112

Slika 46. Najdrai sport rukometne publike

10 4 5 9 36 40 0 10 20 30 40

Ostalo Plivanje Odbojka Koarka Nogomet Rukomet

Slika 47. Struktura zanimanja majki publike mukog i enskog rukometa

Ostala

100 80 60 40 20 0

17 28 9 8 6 27 5 Muki rukomet

17 11 22 12 3 21 14 enski rukomet
Domaica Umirovljenica Privatnica Strunja Slubenica Radnica

Osim toga, kod publike mukog rukometa ima 20% vie roditelja porijeklom iz grada nego kod enskoga rukometa (62: 42%), gdje ima dva puta vie roditelja porijeklom sa sela (45:20%). Iz toga se moe zakljuiti da enski rukomet prati publika niih drutvenih slojeva nego publika mukoga rukometa, premda se to ne bi dalo zakljuiti s obzirom na distribuciju djelatnosti u kojima su majke razliitih publika zaposlene. U pogledu demografskih i socijalnih karakteristika igraa i igraica, meu njima postoje stanovite znaajne razlike. Igrai su prije svega stariji od igraica, jer je 20% igraa starije od 30 godina, a tako starih kod igraica nema. Najvei broj igraica je u dobi do 20 godina (62%), a meu igraima ih je samo 33% u toj dobi. Nadalje, mukarci su u daleko veoj mjeri profesionalci nego ene (100:19%) s profesionalnim ugovorom, a meu igraicama ima najvie
113

uenica i studentica (74%), pa su igraice uglavnom neudane (kod igraa je samo 73% neoenjenih). Isto tako, igrai su boljega obrazovanja nego igraice. Npr., meu igraima ima ak 27% ispitanika koji su zavrili viu kolu ili fakultet, u usporedbi sa samo 14% kod igraica koje su zavrile takve kole. Iz toga proizlaze i razlike u ocjeni vlastitog standarda. Naime, igrai smatraju kako je njihov standard iznadprosjean u 100% sluajeva, dok igraice to smatraju u samo 10% sluajeva; nasuprot tomu ak 14% igraica smatra kako ima ispodprosjean standard.
Slika 48. Struktura djelatnost majki kod razliitih publika

100 8 7 90 80 70 39 60 50 40 Graevinarstvo16 30 20 25 10 0 Muki rukomet

Uprava

Obrazovanje i kultura

45

5 39
Industrija Trgovina i ugostiteljstvo

2 6

enski rukomet

Sve to ukazuje na razlike koje postoje izmeu sociodemografskih karakteristika publike i rukometnih timova, to se razlikuje od uvrijeenih pretpostavki koje su moda vrijedile za nogometne timove i njihovu publiku o slinosti socioekonomskog statusa.

114

9.3. Karakteristike koarkake publike91 I pored toga to je sociologija sporta mlada i jo nedovoljno konstituirana disciplina, mnogobrojna istraivanja ukazuju na povezanost socijalnih initelja i sportske aktivnosti.92 Malo je, meutim, konkretnih istraivanja o socijalnim karakteristikama sportske publike kod nas, iako se moe rei da je bilo nekoliko uspjenih pokuaja povezivanja socijalnog statusa i odnosa prema sportu, kako posredne, tako i neposredne publike sportskih dogaaja, iz kojih se posredno mogu izvesti i zakljuci o socijalnoj strukturi publike na sportskim terenima.93 Iako je meu sociolozima ve bilo pokuaja istraivanja socijalne strukture publike nogometnih utakmica, nije bilo interesa potencijalnih investitora za to.94 Sva dosadanja pretraivanja bibliografije o tomu pokazala su da je jedino takvo istraivanje u nas izvreno u Zagrebu95, ali je ono vreno na samo jednom dijelu, a ne na itavoj publici. Ve se iz prikazanoga vidi da socijalne karakteristike imaju znaenje kako za aktivno bavljenje sportom, tako i za promatrako sudjelovanje u njemu. Upravo je zato znaajno istraivanje socijalne strukture kako samih sportaa, tako i sportske publike u cijelosti, a ne samo njenih ekstremno navijakih grupa. Ovo je jedno od prvih takvih sustavnih nastojanja koji se odnose samo na publiku koarkakih utakmica, iako su u okviru istog programa zamiljena i istraivanja socijalne strukture publike i kod ostalih sportova.96 S obzirom da ona
91

Ovaj je lanak objavljen pod naslovom Socijalne karakteristike koarkake publike u Splitu. Beograd: Socioloki pregled, vol. 24 (1990), 1-4; 91-10. Tako, npr., Ankica Hock-Momirovi ukazuje na povezanost sociolokih karakteristika uenika i motorikih sposobnosti (1979.); zajedno s Kreimirom Petroviem ukazuje i na uvjetovanost sportskih aktivnosti latentnim stratifikacijskim dimenzijama (1974.), te o poloaju sportskih aktivnosti u hijerarhiji ostalih djelatnosti u drutvu (1974.). Osim toga, Nenad Havelka i Ljubia Lazarevi govore o utjecaju socijalnih karakteristika pojedinca na uspjenost u bavljenju sportom (1981.)
93 92

Tako je Radovan Marjanovi (1987.) pokazao da neposrednu sportsku publiku u veoj mjeri ine nii drutveni slojevi, iako u tom pogledu postoje razlike medu razliitim sportovima i drutvima. Sreko Mihailovi (1987.) je utvrdio postojanje razlika kako izmeu mukaraca i ena, tako i meu razliitim socijalnim slojevima populacije u pogledu preferencije raznih vrsta sportova, kao i u pogledu bavljenja razliitim vrstama sportova. Tako se u Centru za drutvena istraivanja Sveuilita u Splitu tijekom prole godine pokualo izvriti istraivanje socijalne strukture navijaa Hajduka, ali za to nisu osigurana sredstva. Ivan Magdaleni, Furio Radin i eljko Buzov (1990.) su pokazali da ekstremne navijae na Dinamovom stadionu uglavnom ine uenici stari 14-18 godina, koji potjeu uglavnom iz radnikih, ali i iz obrazovanijih obitelji.

94

95

Istraivanje je izvreno na uzorku utakmica KK Pop-84" (ex Jugoplastika") u Splitu u razdoblju sijeanj-travanj 1990. U uzorak su ule 4 utakmice (dvije s domaim i dvije sa stranim ekipama), a u okviru toga 542 ispitanika koji su u okviru kvota sjedala izabrana po principu sluajnog uzorka. Anketari su bili studenti Fizike kulture Filozofskog fakulteta u Zadru (OOUR prirodoslovno-

96

115

jo nisu izvrena, mogunost usporedbe publike razliitih sportova jo uvijek, na alost, ne postoji. Meutim, i u okviru ovog istraivanja se usporedbom rezultata popisa populacije moe utvrditi znaenje sudjelovanja razliitih slojeva populacije u koarkakoj publici, to je ovdje i injeno. Teorijski, znaenje ovakvih istraivanja moe biti viedimenzionalno. Rezultati mogu biti znaajni kako za utvrivanje uzroka onoga to se dogaa u sportu i oko njega kod nas, tako i za isto praktine svrhe definiranja politike prema publici od strane sportskih klubova. Tako se, npr., u najnovijoj knjizi Srana Vrcana (1990.), konstatira kako se uzroci nereda na sportskim terenima mogu nai u nedemokratskim odnosima u drutvu, s jedne (ono to se ne moe iskazati na politikim skupovima, moe se iskazati u masi nogometne publike), ali i u marginalnom poloaju mlade generacije, s druge strane. Istraivanja na nogometnom stadionu Dinama pokazala su da najekstremnije navijake skupine ine upravo omladinci, iji je socijalni poloaj jo vie marginaliziran njihovim radnikim porijeklom. Iz toga se moe izvesti zakljuak da se upravo kod onih sportova koji okupljaju publiku socijalno marginalnih slojeva populacije (kao to je nogomet) moe oekivati ekscesno ponaanje na utakmicama, koje esto rezultira i nasiljem. Tim vie to se u takvim situacijama publika, ili njezin dio, ponaa kao masa, to se potencira kod onih publika koje su mnogobrojne. Daljnje razmiljanje koje se na temelji na ovomu jest to je s drugim sportskim terenima na kojima nema nasilja, ili bar ne tako izraenoga kao na nogometnim utakmicama? Koarka je, prema istraivanjima Mihailovia, sport viih drutvenih slojeva, a dimenzija njene publike je ak 10 i vie puta manja nego kod nogometa. Znai li to da njezina publika pripada i viim drutvenim slojevima? Koliko je to vezano i uz sam karakter igre, a koliko uz same socijalne karakteristike? Na sva ova (i neka druga) pitanja koja se nameu nee se moi odgovoriti u okviru ovoga teksta, ali ih je dobro pokrenuti kao probleme za daljnja istraivanja. U ovome tekstu e se ukazati samo na socijalnu strukturu publike koarkakih utakmica u Splitu, i to u usporedbi s odgovarajuom populacijom, to e pokazati koji su to slojevi populacije u ovoj publici nadzastupljeni, a koji podzastupljeni, to e posluiti kao osnovica za daljnja razmiljanja o ovoj problematici utemeljena na empirijskim podacima. To moe znaajno pridonijeti razotkrivanju socijalnog karaktera sporta, koji ne ovisi samo o igraima, trenerima i sportskim rukovoditeljima, nego i o karakteru publike. Sigurno je da bi istraivanje bilo potpunije da su uzete i socijalne

matematikih znanosti i studija odgojnih podruja u Splitu) u okviru seminarskih vjebi, te je izvreno, gotovo bez ikakvih financijskih sredstava (jedino razumijevanje je pokazao Klub, koji je osigurao anketarima ulaznice). Publika je anketirana prije poetka utakmica i u pauzi, te je upitnik bio izuzetno kratak (na jednoj stranici, na koju je stalo 21 pitanje, uglavnom se pitalo o socijalnim karakteristikama). Obradu su takoer izvrili studenti. U nastavku takvih istraivanja jedan je od studenata uzeo diplomski rad o socijalnoj strukturi publike nogometnih utakmica u Splitu, a drugi o istoj temi na vaterpolo utakmicama, te e rezultati ovih triju istraivanja moi biti usporeeni.

116

karakteristike ostalih spomenutih elemenata drutvene strukture sporta, no to iz odreenih razloga nije bilo mogue. Da se ovaj pokuaj isplatio vidljivo je ve i po nekim osnovnim rezultatima istraivanja, i to: 1. da koarkaku publiku ine uglavnom urbaniti, koji ne samo da ive, ve su i roeni u gradu; 2. da koarkaku publiku ine uglavnom mlae osobe mukog spola, premda su i ene vrlo znaajno zastupljene; 3. da koarkaku publiku ine uglavnom bolje obrazovani i bolje kvalificirani slojevi populacije, srednjega i viega materijalnog statusa, i to koji ve drugu generaciju pripadaju tim slojevima; 4. da nema bitnih razlika izmeu raznih utakmica, pa ni vrsta utakmica (domae i meunarodne) u pogledu ovih konstatacija.97 9.3.1. Koarka kao sport urbanita Analiza publike prema mjestu stanovanja i karakteru naselja pokazuje da se ona sastoji uglavnom od stanovnika grada, te se slobodno moe konstatirati kako je koarka gotovo iskljuivo urbani sport. To se vidi iz injenice da ak 94% publike koarkakih utakmica u Splitu ine stanovnici gradskih naselja, od ega je iz samoga grada Splita 71% publike, a iz splitske aglomeracije u irem smislu ( podruje od Trogira do Omia) ak 89% publike. Samo 5,6% publike koarkakih utakmica u Splitu ine stanovnici ruralnih naselja, i to uglavnom iz Dalmacije. S obzirom na injenicu da najvei dio populacije naih gradova ine doseljenici sa sela, moglo bi se oekivati da je najvei broj ispitanika ipak porijeklom sa sela. Meutim, podaci govore sasvim obrnuto. ak 72% publike koarkakih utakmica u Splitu ine stanovnici koji su roeni u Splitu to, s obzirom na dobnu strukturu publike, ukazuje na to da se radi o drugoj generaciji doseljenika. Ipak, 28% publike ine i neposredni doseljenici u grad, to je, ako se ima u vidu njihovo bar dva puta vee sudjelovanje u populaciji grada, podzastupljeno. ak i meu doseljenicima 1/3 ine oni koji su se prije 20 i vie godina doselili u grad. Isto tako, ak 53% doseljenika se doselilo iz nekog drugog, i to 1/3 iz velikog grada. Imajui u vidu da u splitskoj populaciji samo 36% stanovnika ine starosjedioci, moe se zakljuiti kako su starosjedioci na koarkakim utakmicama u Splitu bar dva puta zastupljeniji nego u strukturi populacije grada.98

Ove su razlike provjerene koeficijentima kontingencije, koji nisu bili izraeniji od 0,20 (odnos domaih i meunarodnih utakmica) do 0,30 (odnos meu utakmicama pojedinano).
98

97

Vidi: Slobodan Bjelajac, 1986.

117

Tablica 9. Starosjedioci i doseljenici prema mjestu stanovanja, duini boravka i rezidencijalnom porijeklu

Duina boravka Starosjedioci Doseljenici Prije 20 i vie godina Prije 11-20 godina Prije manje od 10 godina Doseljeni sa sela Doseljeni iz grada UKUPNO

Split 72% 28% 10% 9% 9% 11% 15% 100%

Okolni gradovi 67% 33% 8% 15% 10% 21% 12% 100%

Ostali gradovi 93% 7% 7% -

4% 18% 100%

Sela 69% 31% 3% 19% 9% 13% 16% 100%

Prema tome, 91% ispitanika iz Splita na koarkakim utakmicama je ili starosjedilac ili se u Split doselio prije vie od 10 godina, dok je samo 9% publike koja stanuje u Splitu doselilo nedavno. Isto tako, samo 11% ispitanika koji stanuju u Splitu je doselilo sa sela, dok su svi ostali doselili iz drugih gradskih naselja. Publika iz okolnih gradova je veinom kvalificirana ili visokokvalificirana (ak 7% ispitanika), a to je neto manji sluaj s publikom sa sela (34%). Meutim, valja istaknuti da je meu publikom iz sela zabiljeen prilian broj aka i studenata (25%), ali i 19% osoba s viom i visokom kolom. I konano, publika sa sela je u prosjeku mlaa od publike iz grada (84%: 72% osoba mlaih od 35 godina), kao to i medu enskom publikom ima vie starosjedilaca nego meu mukom ( 80% : 70%). Iz navedenoga ne samo da se moe zakljuiti kako koarkaku publiku ine uglavnom urbaniti, nego je socijalna struktura i publike iz negradskih naselja blia urbanoj populaciji, to pokazuje da navedena postavka o koarci kao urbanom sportu apsolutno stoji.
Slika 49. Struktura publike prema mjestu stanovanja

Okolni gra dovi 15%

Osta li gra dovi Se la 7% 4% Split 74%

118

9.3.2. Koarka kao sport viih drutvenih slojeva Ve i sam urbani karakter koarkake publike dovoljno govori i o njenoj socijalnoj strukturi. Jo je istraivanje Sreka Mihailovia (1987.) pokazalo kako vie obrazovani slojevi populacije imaju i vei afinitet prema koarci nego prema drugim sportovima, ali i nego drugi drutveni slojevi populacije (za razliku od njih, nii drutveni slojevi imaju vei afinitet prema nogometu). Istraivanje koarkake publike u Splitu, ne samo da potvruje Mihailovievu tezu, ve ukazuje i na to da su ak i u okviru razliitih kategorija zanimanja vii drutveni slojevi prisutniji na koarkakim utakmicama od niih. Osim toga, usporedbom s obrazovnom strukturom populacije splitske aglomeracije, pokazalo se kako su vii drutveni slojevi proporcionalno zastupljeniji od niih u publici koarkakih utakmica u Splitu. I pored toga to najdominantiju socijalnu skupinu u publici koarkakih utakmica ine radnici (43% ispitanika)99, zastupljenost slubenika i strunjaka s viom ili visokom kolom - ako se usporedi s njihovim udjelom u populaciji - izraenija od zastupljenosti radnika (iako oni ine samo 24% same publike). Tako, dok radnika ima samo za 1,4 puta vie u publici nego u populaciji, slubenika i strunjaka s viom i visokom kolom ima ak 2 puta vie u publici nego u populaciji.100 Isto tako izraen je i udjel uenika i studenata, kojih u publici ima oko 27%, to se u perspektivi takoer moe pribrojiti obrazovanim slojevima populacije. I konano, u publici su najmanje zastupljene domaice (u uzorak je ula samo jedna domaica), poljoprivrednici (samo 5 ispitanika ili 0,9%) i obrtnici (takoer samo 5 ispitanika), te zaposleni niih kvalifikacija (NK, PK, BSS i NSS kategorije zaposlenih ine samo 6% ukupnog uzorka publike). Osim toga, da je koarka sport viih drutvenih slojeva vidi se i po udjelu rukovoditelja u strukturi publike. Tako je u uzorak ulo oko 19% niih i oko 7% viih rukovoditelja (privrednih, politikih ili nekih drugih). Nadalje, velik dio publike je ostvario isti ili vii socijalni status nego to ga je imao njegov otac (ak oko 60% ispitanika), dok e ak 94% uenika i studenata ostvariti takav status kad zavre kolovanje. Struktura zanimanja oeva ispitanika nedvosmisleno ukazuje na to da su ve oni predstavljali urbanu populaciju, jer ak kod 78% ispitanika oevi su pripadali srednjim i viim slojevima gradske populacije. Sve to govori o tomu da se ne radi samo o bolje obrazovanoj gradskoj populaciji, nego i da je ona to ve u drugoj generaciji, to jo vie daje znaenje ovim rezultatima.
99

U kategoriji radnika, 55% ine KV radnici, 31% VKV radnici i 14% NK i PK radnici.

100

Osim slubenika i strunjaka s viom i visokom spremom, u uzorak je ulo i 33% administrativnotehnikog osoblja, koji se moe podvesti u kategoriju strunjaka.

119

Povezivanjem zanimanja i kvalifikacije ispitanika i njihovih oeva, dobiva se slijedea struktura slojevitosti publike koarkakih utakmica u Splitu:101
Tablica 10. Socijalna stratifikacija publike

Nii slojevi Srednji slojevi Vii slojevi Samostalni obrtnici UKUPNO

8,6% 48,7% 39,9% 2,8% 100,0%

Pri tomu treba imati u vidu i injenicu da velik dio publike ini omladina, koja se perspektivno moe svrstati u vie socijalne kategorije populacije. Da nije tako, socijalni status, posebno pojedinih kategorija publike, bio bi jo vii. To se najbolje vidi i po razlikama u dobnoj strukturi rukovoditelja koje pokazuju da je broj rukovoditelja manji kod mlae populacije, i obrnuto, daleko izraeniji kod starije. Tako se meu mladom publikom koarkakih utakmica (do 30 godina starosti) ne nalazi nijedan vii, i samo 7% niih rukovoditelja, dok se u starijoj publici (40-49 godina) nalazi ak 22% viih i isto toliko niih rukovoditelja. U najstarijoj dobnoj skupini publike, ak 45% pripada niim i 17% viim rukovoditeljima, to opet potvruje postavljenu postavku. U skladu s obrazovnom strukturom, publika se dijeli i po materijalnom statusu domainstva, jer 47% ispitanika spada u kategoriju srednjeg materijalnog statusa, 42% u kategoriju niega, a samo 10% u kategoriju viega materijalnog statusa mjerenoga prihodom obitelji po lanu.102

101

U ovo su ukljueni i ispitanici na kolovanju koji tek preko roditelja ostvaruju odreeni socijalni status. Pod niim slojevima se podrazumijevaju pripadnici poljoprivrednih zanimanja i poluurbane nekvalificirane radne snage, pod srednjim slojevima pripadnici kvalificirane radnike klase i administrativno-tehnikog osoblja, a pod viim ispitanici ili njihovi oevi koji imaju viu ili visoku kolu. Samostalni privatni obrtnici su izdvojeni kao poseban sloj s obzirom na razlike koje postoje izmeu zaposlenih u privatnom i drutvenom sektoru, ali i meu samim privatnicima.

102

Koeficijent kontingencije izmeu visine osobnog dohotka ispitanika, materijalnog statusa obitelji i kvalifikacije ispitanika je dosta visok (oko 0,32), to pokazuje da s padom kvalifikacije pada i materijalni status obitelji, kao i sam osobni dohodak. Ispitanici niih kvalifikacija tako imaju 6,5 puta manji prihod u obitelji po lanu od onih s VSS, ali i 4,5 puta manji osobni dohodak.

120

Slika 50. Socijalna stratifikacija publike

vii sloj 25%

obrtnici 8%

Nii sloj 17% Srednji sloj 50%

9.3.3. Koarka kao sport obrazovanijih slojeva I analiza obrazovanja je ukazala na elitnost ove publike. Ona upuuje na dva zakljuka, i to: 1. da koarkaku publiku, i apsolutno gledano, ine obrazovaniji slojevi populacije, 2. da je koarkaka publika u prosjeku relativno obrazovanija od same splitske populacije.
Tablica 11. Obrazovna struktura publike i splitske populacije

Nezavrena osnovna kola Zavrena osnovna kola Srednja kola Via kola Visoka kola

Publika 2,7% 14,4% 58,0% 9,4% 15,5%

Aglomeracija Proporcija 29,0%, 1:0,1 19,0% 1:0,8 40,0% 1:1,5 5,0% 1:1,9 7,0% 1:2,2

Oito je da publika koarkakih utakmica pokazuje bolje obrazovne karakteristike nego populacija aglomeracije. Ona ima 11 puta manje lanova s nezavrenom osnovnom kolom nego to je to sluaj s populacijom, 1,3 puta manje lanova sa zavrenom osnovnom kolom, 1,5 puta vie lanova sa zavrenom srednjom, 1,9 puta vie lanova sa zavrenom viom i 2,2 puta vie lanova sa zavrenom visokom kolom nego populacija aglomeracije. Ako se ovo postavi kao udjel u samoj populaciji, moe se konstatirati kako je najobrazovanija kategorija 25 puta zastupljenija nego najneobrazovanija. I konano, s rastom obrazovanja raste i razlika izmeu populacije i publike, naravno u korist ove druge.

121

Slika 51. Struktura obrazovanja publike i populacije

60

50

40

30

P u b l i k a 29 15 58 19

20

10 3 Ne zavr e no os novno obrazovanje Zavr e no os novno obrazovanje

P o p u l a c i j a 9 40 5 Vi e obrazovanje

15 6 Vis ok o obrazovanje

Sre dnje obrazovanje

9.3.4. Koarka kao sport mladih Analiza dobne i spolne strukture publike nedvosmisleno upuuje na zakljuak kako je koarka sport mladih (60% publike ini omladina) i mukaraca (81% publike). U usporedbi s istim ovim strukturama u populaciji, moe se konstatirati nadzastupljenost mladih i mukaraca i podzastupljenost ena i starije generacije.
Tablica 12. Dobna i spolna struktura publike

DOB Do 30 godina starosti 31-39 godina starosti 40-49 godina starosti 50 i vie god. starosti UKUPNO

PUBLIKA muka ene 75% 25% 89% 11% 89% 11% 94% 6% 81% 19% Ukupno 100% (60%) 100% (26%) 100% (8%) 100% (6%) 100% 100%

Punoljetno stan. 30% 21% 17% 32% 100%

Proporcija 1:2,0 1:1,2 1:0,6 1:0,2 1:1,0

Ako se ponovno pogleda kao udjel odreene dobi publike u odgovarajuoj dobi populacije, moe se zakljuiti kako su najmlae kategorije stanovnitva ak 10 puta zastupljenije u publici nego najstarije, kao i to da su ene etiri puta podzastupljenije od mukaraca. S obzirom da su ene i stariji inae manje zainteresirani za sport, iz ovoga bi se moglo zakljuiti kako su ove kategorije zainteresiranije za koarku nego za druge sportove, to se djelomice podudara s ve spominjanim rezultatima Sreka Mihailovia (1987.). Osim toga, nedvosmisleno je uoljiv porast interesa ena kod najmlaih dobnih skupina, kao i opadanje udjela ena u publici s porastom njihove starosti. Tako u najmlaoj dobnoj skupini, ak 1/4 publike ine ene, to je dva i vie puta izraenije nego kod srednjih, i ak etiri puta nego kod najstarije generacije. To bi ubudue moglo znaiti da e porasti
122

broj ena u publici koarkakih utakmica, jer e kod dijela mladih ena to i nadalje ostati interes. Nije, meutim, uoena nikakva pravilnost odnosa obrazovanja i spola ispitanika; gotovo da meu mukarcima i enama i nema razlike u pogledu stupnja obrazovanja. Meutim, uoeno je da se u obrazovanijim kategorijama mukarci i ene gotovo izjednauju po udjelu u publici. Tako npr., i kod mukaraca i kod ena ima oko 20% ispitanika s viom i visokom kolom. Emancipacija je jo prisutnija kod uenika i studenata, jer kod enske publike 44% ine uenice i studenti, kod muke je publike dva puta manje uenika i studenata nego kod enske.
Slika 52. Dobna struktura publike i punoljetne populacije

60 50 40 30 20 10 0 do 30 god.

Publika

Populacija

31-39 god.

40-49 god.

50 i vie god.

9.3.5. Zakljuak: koarka elitni sport Iz prikazane se analize nedvosmisleno namee prije svega jedan zakljuak: koarka je sport viih drutvenih slojeva, odnosno elite. To se svakako odnosi na one koji u njoj sudjeluju kao publika. Naalost, kojim drutvenim slojevima pripadaju igrai, jo uvijek se ne moe decidirano odgovoriti. Ali se moe slobodno rei da su igrai uglavnom stanovnici grada, bar imajui u vidu Pop-84, i to u bar drugoj generaciji. To odgovara urbanom statusu publike, pa se za naredna istraivanja moe pretpostaviti kako socijalna struktura publike odgovara socijalnoj strukturi neposrednih sudionika u ekipi igraa! Da je koarka elitni sport razvidno je po rezultatima istraivanja njezine publike. Publiku ovih utakmica, naime, ine stanovnici grada, gotovo iskljuivo, i to s izrazitim udjelom onih koji nikada nisu ni ivjeli na selu, odnosno onih koji su se ve odavno u grad doselili. Publika koarkakih utakmica je, u najgorem sluaju, ve druga generacija u gradu, jer je veina
123

u njemu i roena. Ovu publiku takoer ine obrazovaniji i kvalificiraniji slojevi populacije, srednjih i viih primanja, ali i vieg obiteljskog ekonomskog statusa. Naposljetku, kao i kod drugih sportova, veinu publike ini mlada generacija, s dosta velikim udjelom ena, posebno kod viih drutvenih slojeva. Meutim, to ne znai da i drugi dijelovi populacije nisu prisutni na koarkakim utakmicama. tovie, neki od njih su izrazito brojni, kao npr. radnici. Njihov udjel s obzirom na udjel u ukupnoj populaciji aglomeracije, meutim, nije tako zastupljen kao isto takav udjel obrazovanijih slubenika i strunjaka, iako su i radnici, posebno srednjih i viih kvalifikacija, zastupljeniji u koarkakoj publici nego u populaciji. Zastupljenost viih drutvenih slojeva, meutim, daleko je izraenija nego zastupljenost radnika (to se odnosi i na kolsku omladinu, iji je socijalni status mjeren statusom njihovih roditelja). Za razliku od toga, nii drutveni slojevi, kao to su ruralni, polururalni stanovnici, nekvalificirani radnici i neobrazovana populacija nieg materijalnog statusa, daleko su podzastupljeniji u koarkakoj publici nego u populaciji aglomeracije. Sve to nedvosmisleno potvruje postavku o socijalnoj elitnosti koarkake publike, odnosno ranije postavljenu postavku da s porastom socijalnog statusa raste i preferiranje koarke u odnosu na druge sportove. U skladu s tim, moe se promatrati i socijalno ponaanje ove publike, koja se ipak znaajno razlikuje od ponaanja publike kod nekih drugih sportova (injenica je da na koarkakim utakmicama nije bilo takvih ekscesa kao na nogometnim, niti su ekscesi bili tako nasilni i burni kao to je to sluaj s nogometnim utakmicama). Daljnja bi se istraivanja socijalne strukture publike, na tragu ovih zakljuaka i postavljenih pretpostavki, trebala baviti i istraivanjem socijalne strukture publike nekih drugih sportova, jer se tek usporedbom rezultata ozbiljnije moe dokazivati razlika u ponaanju publike. Na tragu utvrivanja postojanja odreene supkulture nogometne publike, to pojedini autori tvrde, moe se postaviti i teza o postojanju supkulture koarkake publike. Jer ako se dokae postojanje razliitih supkultura ovih publika, tek bi se onda mogle traiti njihove razlike u nasilnom, odnosno nenasilnom ponaanju na utakmicama, pa i ponaanju openito. Isto tako, te bi supkulture trebale hipotetiki biti dovedene u odnos sa socijalnim karakteristikama publike, iz ega bi slijedio zakljuak o povezanosti ponaanja sa socijalnim karakteristikama ili s karakterom same igre kao takve. Na ta pitanja, meutim, nije se moglo odgovoriti u ovom istraivanju, jer ono i nije imalo uvjete za ostvarenje tako irokih pretenzija.

124

9.4. Posredna publika Posrednu publiku ine svi oni koji sportski dogaaj promatraju posredstvom nekoga sredstva. Tu prije svega spadaju sluatelji radija i gledatelji televizije ili filma. Ova publika nema izravnog utjecaja na sportski dogaaj, jer s njime nije izravno povezana, pa nema povratne komunikacije izmeu sportaa i gledatelja. To, meutim, ne znai da i ona ne navija za svoje sportae. Kod velikih sportskih priredbi, kao to su Olimpijada, svjetsko nogometno prvenstvo, svjetska atletska natjecanja i sl., i ova se publika u posljednje vrijeme sve vie okuplja na trgovima, po kafiima i na drugim javnim mjestima, kolektivno navijajui za svoje favorite, ali to nema uinke na igrae. U drutvima razvijene masovne komunikacije ova je publika najbrojnija. Milijuni ljudi preko televizije promatraju sportske dogaaje ili sluaju radijske prijenose istih. Meutim, istraivanja ove publike nisu do sada vrena, a ako i jesu, ne u velikom broju. Prednosti ovakvih sluanja ili gledanja sportskih dogaaja jesu u tomu to ne mogu svi ii na Olimpijadu ili druga takva dogaanja, pa je i onima koji to ne mogu omogueno da ih promatraju. 9.5. Stratifikacija i sport S obzirom na podijeljenu ljudsku prirodu (prirodnu i drutvenu), ve se dugo raspravlja o tome to ovjeka bitnije odreuje: priroda ili drutvo. Dok jedni tvrde da genetski imbenici odreuju sve, drugi pak tvrde da su to drutveni imbenici. Iz prve su se postavke razvila razliita naturalistika shvaanja drutva (biologizam, mehanicizam, zemljopisne teorije, instinktivistike varijante psihologizma), a iz druge razliiti vidovi sociologizma. Iz injenice da su do sada vie istraivani prirodni imbenici, ne slijedi zakljuak da drutveni imbenici nemaju utjecaja. Shvaanje o kombiniranom utjecaju jednih i drugih danas je poglavito mogue dokazivati, jer su i drutvene znanosti otkrile neke nove metode i tehnike istraivanja koje prije nisu postojale, pa se stjecao dojam o iskljuivom utjecaju prirodnih imbenika. Istraivanja u sociologiji sporta pokazala su da i drutveni imbenici (posebno drutveni status pojedinca i njegove obitelji) odreuju samu kinezioloku aktivnost, vrstu te aktivnosti, pa i sudjelovanje pojedinca u razliitim sportskim grupama koje je prate, kao to je do sada u vie navrata prikazivano. Tako je Ankica Hoek-Momirovi (1979.) ukazala na vezu izmeu socijalnog statusa i motorikih sposobnosti, odnosno postojanje odreenog stupnja relativne ovisnosti razvoja nekih motorikih dimenzija od djelovanja nekih

125

stratifikacijskih imbenika, iako su one veim dijelom bioloki uvjetovane.103 I pored problema oko izbora stratifikacijskih imbenika, o emu je ve bilo rijei, rezultati ovih i nekih drugih istraivanja nedvosmisleno ukazuju na to da je odgojno-obrazovni sustav prilagoen viim drutvenim slojevima, to znaajno sputava razvoj motorikih sposobnosti niih ( Petrovi i Hoek, 1974., Saksida, Petrovi, Momirovi, 1972.). Iz toga slijedi zakljuak kako bi trebalo izmijeniti odgojnoobrazovni sustav tjelesnog odgoja uenika zbog teih mogunosti postizanja normi onih iz niih drutvenih slojeva. Ti rezultati mogu pomoi i kod definiranja politike i programskih sadraja tjelesnog odgoja, rekreacije i provedbe slobodnog vremena uenika, to ima utjecaj na profesionalnu orijentaciju, selekciju za vojnu obvezu i usmjeravanje pojedinaca k onim obvezama koje mogu savladati. Na uzorku od 617 ispitanika u dobi 19-27 godina104, Ankica HoekMomirovi (1979.) je dokazala da devet drutvenih imbenika105 korelira s motorikim sposobnostima (temeljni status obitelji, drutveno politiki status roditelja, rezidencijalni status ispitanika i njegovih roditelja, profesionalno edukativni status ispitanika i njegovih roditelja, natprosjean materijalni status ispitanikovog oca), ali ne sa svima, ve samo sa sljedeima: 1) 2) 3) 4) 5) 6)
103

sposobnost ritmike realizacije motorikih sklopova, sposobnost otkrivanja i ispravljanja motorikih greaka, koordinacija nogu, brzina situacijskog rjeavanja lokomotornih problema, timing i brzina jednostavnih pokreta, fleksibilnost i uni(bi)lateralna kontrola ravnotee,

Temeljni istraivaki ciljevi bili su utvrivanje postojanja mehanizama koji strukturu jednog makrosocijalnog sustava (drutvena struktura) reflektiraju na strukturu jednog od podsustava (psihomotorike dimenzije). U kojim zonama antropolokog kontinuuma svaki od podsustava ima najvie utjecaja na motorike sposobnosti, a u kojima se on smanjuje (socioloki, bioloki, motoriki, psihosomatski). Polazna hipoteza da znaenje egzogenih (drutvenih) faktora mjerenih poloajem obitelji u raspodjeli materijalnih dobara, drutvene moi i drutvenog ugleda s udaljenosti od biolokog ekstrema antropolokog kontinuuma (motorike sposobnosti) raste, uglavnom je dokazana.

Ta je dob uzeta jer je motoriki najaktivnija i nalazi se u stacionarnoj fazi motorikih dimenzija, te na poetku formiranja vlastitog drutvenog statusa, neovisna o roditeljskome.
105

104

Pod drutvenim imbenicima se u istraivanju podrazumijeva: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) naobrazba, kvalifikacija, funkcije u organima samoupravljanja, lanstvo u drutveno-politikim organizacijama, funkcije u humanitarnim i kulturnim organizacijama, funkcije u sindikatu, karakter mjesta stanovanja (selo ili grad), godinji prihod domainstva, (ne)posjedovanje automobila, telefona, stroja za pranje rublja, friidera, televizora, radija, tednjaka.

126

7) fleksibilnost u zglobu kuka, 8) sposobnost kinestatske kontrole efektora, 9) regulacija intenziteta alternativnih pokreta, 10) sila donjih i gornjih ekstremiteta, 11) relativna snaga gornjih ekstremiteta, 12) apsolutna statika izdrljivost miia, 13) izdrljivost, posebno fleksora trupa i nogu, 14) regulacija volumena ekscitacije. Istraivanje je takoer dokazalo da osim obrazovnih osobina roditelja, profesionalne uloge i poloaja te politikog opredjeljenja, poloaj u institucionalnom podsustavu nema znaajnog utjecaja na formiranje motorike. Natprosjeni standard obitelji ne igra pri tom nikakvu ulogu, a obrazovni status roditelja ima utjecaj pri normalnim uvjetima ivljenja a ne, kako se mislilo, preko ekonomske moi obitelji. One aktivnosti, meutim, koje su manje ovisne o misaonim procesima, neovisne su od statusnih obiljeja pojedinca i mogu se razviti pod utjecajem njegove vlastite aktivnosti (treninga). Ekonomska mo, zanimanje i stupanj obrazovanja, meutim, prema nekim drugim istraivanjima, utjeu na izbor vrste sporta kojim se pojedinac aktivno ili pasivno bavi, ali ne i na rezultate u njemu (Saksida, Petrovi i Momirovi, 1972., Gredelj, Hoek, Momirovi, Tarbuk i Petrovi, 1973., Petrovi i Hoek, 1974., Mihailovi, 1987., Bjelajac, 1991.). Tako su sportovi koji su vezani uz bioloke, psiholoke i drutvene karakteristike pojedinca rezervirani za vie drutvene slojeve (tenis, golf i dr.), na to obrazovanje i zanimanje pojedinca imaju najizraeniji utjecaj u populaciji koja je zavrila obrazovni ciklus (Petrovi i Hoek, 1974.), pa se na temelju socijalnog statusa moe predvidjeti budua sportska aktivnost pojedinca. Isto tako dokazan je i utjecaj slojne pripadnosti na sportsku aktivnost pojedinca, jer su vii slojevi populacije u principu angairani u vie razliitih sportova od pojedinaca iz niih drutvenih slojeva. Oni se takoer izrazitije angairaju u skupljim sportovima i onima s viim drutvenim ugledom, ali se i u veoj mjeri koriste sportom kao prevencijom delikventnog ponaanja (Gredelj, Hoek, Momirovi, Tarbuk i Petrovi, 1973.). Drutvene karakteristike pojedinca odreuju i njegov interes za sport, (ne)upranjavanje sportskih aktivnosti, pa i cjelokupni odnos prema sportu (Mihailovi, 1987.). Tako, zanimanje, kvalifikacija (obrazovanje) te radni status pojedinca itekako utjeu na sljedee pokazatelje: 1) 2) 3) 4) 5) poznavanje sportskih vjetina, zainteresiranost za sport, pridavanje znaenja sportu, aktiviranje u sportskim drutvima i rekreaciji, preferenciju odreenih vrsta sportova.
127

Stavljanje u odnos zanimanja i kvalifikacije s poznavanjem sportskih vjetina pojedinca s visokim C-koeficijentom (0,43) pokazuje vrlo veliku povezanost. Neto manju povezanost pokazuje dob ispitanika (C=0,40), brano stanje (C=0,35), mjesto stanovanja (C=0,34) i regionalna pripadnost ispitanika (C=0,33). Mihailovi je, na uzorku od oko 1000 ispitanika, ustanovio postojanje znaajnih razlika meu razliitim skupinama u pogledu poznavanja sportskih vjetina, angairanosti u sportu i oko njega, te interesa za sport: Na poetku prikazane razlike u preferencijama razliitih sportova od strane razliitih drutvenih skupina, upotpunjuju sliku utjecaja stratifikacije na kinezioloku aktivnost. Po Mihailovievu istraivanju, razliite drutvene skupine populacije takoer se meusobno razlikuju i u pogledu pridavanja znaenja pripadanja navijakim skupinama i sudjelovanja u sportskoj publici. Sljedea tablica to rjeito ilustrira.
Tablica 13. Interes za sport po drutvenim obiljejima

Drutvena skupina Uenici i studenti domaice Mladi Stari Mukarci ene Poljoprivrednici Slub. i strunjaci s VS i VSS KV i VKV radnici Tehniari sa SSS NK i PK radnici

% zainteresiranih 88 69

% angairanih 57 10

62 83 80 82 70

22 55 48 42 33

Prosj. br. sportskih vjetina 3,0 1,2 2,8 1,3 2,5 1,7 1,8 2,4 2,3 2,1 1,9 % onih koji sudjeluju u sportskoj publici 80 30 80 80

Tablica 14. Pridavanje znaenja sportskoj publici % onih koji pridaju Drutvena skupina znaenje pripadnosti navijakim skupinama Uenici i studenti 46 Domaice 8 Slubenici i strunjaci s VS i VSS 13 KV i VKV radnici 50

Istraivanja splitske publike na koarkakim, nogometnim, vaterpolo i rukometnim utakmicama pokazala su znaajne strukturne razlike meu njima (Bjelajac, 1991., Grabar, 1992., Kokan, 1992., Jankovi, 1994.). Publika koarkakih utakmica spada u relativno najvie drutvene slojeve stanovnitva (ak oko 43%), dok

128

samo 8% koarkake publike spada u nie drutvene slojeve106, u usporedbi s publikom nogometnih, vaterpolo i rukometnih utakmica.107 I istraivanja nogometne publike u Italiji dovode u vezu socijalni status pojedinca s vezanou za odreenu vrstu sporta, pa ak do izbora ekipe. Alessandro da Laggo je tako ustanovio da navijai Milana i Intera potjeu iz sasvim razliitih drutvenih slojeva. Isto tako, navijai Juventusa su uglavnom imigranti s juga Italije i radnici FIAT-a, a Torino podravaju lijevo orijentirani slojevi. Navijai Rome su ljeviari, a navijai Lazia tradicionalno desniari. I konano, Havelka i Lazarevi su, prouavajui vrhunske i standardne sportae te nesportae, dokazali da drutvene karakteristike pojedinca (mjesto boravka, zanimanje i obrazovanje roditelja, osobna demografska obiljeja, odnosi u obitelji) znaajno odreuju kako bavljenje sportom, tako i postignuti uspjeh u sportu (1981.). Vrhunski i standardni sportai ne samo da su najveim dijelom urbaniti (90-96% , to je kod nesportaa samo 69%), nego su oni u oko 70% sluajeva i urbanog porijekla (i roditelji su im urbaniti, to je sluaj samo s 38% nesportaa). Samo 4% vrhunskih sportaa je sa sela i samo je 20% od onih koji ive u gradu porijeklom sa sela. Prema tome, grad je a ne selo socijalizacijski ambijent za vrhunske sportae, to je i logino ako se ima u vidu da gradska kola ima 85% pedagokog standarda, a seoska samo 15%, pri emu najee nedostaju dvorane za tjelesni odgoj, adekvatna igralita, sportski rekviziti i sl. (Joci, 1990.). Osim toga, i ova istraivanja ukazuju na utjecaj drutvenog statusa na uspjeh u sportu. Tako ak 52% oeva vrhunskih sportaa spada u grupu slubenika i strunjaka s VSS, 36% oeva standardnih sportaa i samo 19% oeva nesportaa. I obiteljske prilike igraju vrlo znaajnu ulogu u uspjehu u sportu (broj djece u obitelji, red roenja, uvjeti stanovanja, odnosi s roditeljima i sl.). Vrhunski sportai dolaze iz obitelji s veim brojem djece, uglavnom su tree ili kasnije roeno dijete, a ak 82% njih svoje roditelje ocjenjuje blagim, toplim i srdanim, to je sluaj sa samo 74% standardnih i 63% nesportaa.

Istraivanje je izvreno na uzorku od 6 utakmica (od kojih su tri bile meunarodne) i 420 ispitanika po kljuu reda i sjedala utemeljenom na sluajnom izboru. Anketari (studenti fizike kulture) su u pauzama intervjuirali gledatelje s ranije prikazanim upitnikom (vidi odjeljak o metodi razgovora). Odgovori su stavljeni u raunalo i programom SPSS obraeni tablino. U publici na ovim utakmicama je bilo oko 7% viih rukovoditelja i 19% niih rukovoditelja. Analiza je, nadalje, pokazala da s visinom stupnja obrazovanja raste i disproporcija izmeu udjela ispitanika u publici i udjela odgovarajue obrazovne razine u populaciji. Tako je u koarkakoj publici bilo 2,5 puta vie sudionika nego to ih je u strukturi populacije grada (25% : 12%). Istovremeno je u strukturi publike bilo 3 puta manje pojedinaca niega obrazovnog stupnja nego to je to u strukturi stanovnitva grada. Oko 81% publike ovih utakmica spada u starosjedioce, a samo je 7% iz okolnih ruralnih naselja. Oko 27% publike inili su uenici i studenti, 6% NK i PK radnici, 35% KV i VKV radnici, a samo 0,2% domaice (vidi detaljnije Bjelajac, 1990.).
107

106

Radnici ine ak 45% publike na nogometnim i 67% publike na vaterpolo utakmicama, uenici i studenti samo oko 18%, stanovnici s VS i VSS 4-6%, a KV i VKV radnici 42-56%, NK i PK radnici 3-11% (vidi ve spomenute diplomske radove Grabara, Kokana i Jankovia).

129

130

10. TERITORIJALNE ZAJEDNICE I SPORT Ljudske zajednice su takoer vezane uz sport, i to kako etnike, tako i teritorijalne. to se tie prvih, danas su poznata svjetska nadmetanja u svim sportovima meu razliitim nacijama, kako kontinentalna, tako i svjetska. Identifikacija s pripadnicima pojedinih nacionalnih zajednica je vrlo izraena i ide dotle da u vrijeme velikih svjetskih natjecanja ili natjecanja unutar kontinenata, "kafii" okupljaju svoje goste oko velikih TV- ekrana kako bi identifikacija bila kolektivna, a ne individualna. Na tim mjestima prisutno navijanje uje se i izvan objekata, posebno kada nacionalni tim postigne uspjeh. Meutim, to nije jedini nain identifikacije sa svojim ljubimcima. Svaki vei grad ima svoj klub, a u ovisnosti o veliini grada i nekoliko klubova, s kojima se graani identificiraju, ali i ire regije. Isto tako, razne vrste teritorijalnih zajednica meusobno se bitno razlikuju u pogledu postojanja razliitih sadraja za zadovoljavanje potreba stanovnitva, pa i u pogledu broja i veliine sportskih objekata. Postoje takoer i znaajne razlike i meu razliitim vrstama sportskih objekata, ak i unutar jedne vrste teritorijalnih zajednica. Primjerice, dok u gradskim naseljima ima daleko najvie vezova (2.410), u gradskim naseljima ima 74 igralita i samo 20 sportskih objekata. Takoer je zanimljivo da su seoska naselja bolje opremljena od prigradskih. Isto je tako porazno da u seoskim i prigradskim naseljima uope nema ostalih sportskih objekata. U pogledu specifikacije sportskih sadraja, vidi se kako su u gradu daleko najvee povrine sportskih igralita, ali i svih ostalih sportskih sadraja (igralita u vrtiima i kolama, kolske i sportske dvorane u vrtiima, zatvoreni i otvoreni bazeni i dr.). U gradu je smjeteno oko 68% svih sportskih objekata, a ostatak u ostalim naseljima. Indikativna je i neto loija opremljenost prigradskih naselja od seoskih. Grad je, meutim, relativno daleko loije opremljen nekim sportskim sadrajima od prigradskih i seoskih naselja, jer su povrine po stanovniku ili broj stanovnika koji dolazi na objekt u gradu kod nekih pokazatelja manje, a kod nekih vee, to se vidi iz narednih grafikih priloga. Naime, dok je grad loije od prigradskih i ruralnih naselja opremljen igralitima, i po povrini i po broju stanovnika koji dolaze na igralite, u pogledu zatvorenih sportskih objekata grad je u neusporedivoj prednosti. to se zatvorenih objekata tie, to, meutim, nije tako. tovie, sasvim je suprotno. Jer, u pogledu zatvorenih sportskih objekata, ali i zatvorenih i otvorenih bazena, gradska naselja pokazuju izrazitu nadmo.

131

Slika 53. Broj razliitih sportskih sadraja po vrstama teritorijalnih zajednica

S I g P o r V e z o v i 20 O b j t.

2500 2000 1500 1000 500 0

r a l i t a 74 2410 74

20

15

125 27 0

Grad

Prigrad

Selo

Izvor: Perkovi, Bjelajac, Kuinar, 1989.

Slika 54. Povrina igralita po stanovniku (u m2/stanovniku)

3,50 3,00 2,50 2,00 1,50 1,00 0,50 0,00 Grad Prigrad Selo 0,68 3,23 3,01

Izvor: Perkovi, Bjelajac, Kuinar, 1989.

132

Tablica 15. Povrina sportskih objekata

Grad Zatvoreni sportski objekti Otvorena sportska igralita Otvoreni bazeni Zatvoreni bazeni kolske sportske dvorane Sportske dvorane u vrtiima kolska sportska igralita Sportska igralita u vrtiima UKUPNO 11.399 165.872 4.125 1.662 9.391 650 34.776 26.876 254.751 m2 sportskih prostora Prigradska Selo UKUPNO naselja 11.399 56.665 288 1.112 4 58.069 57.267 190 5.277 300 63.034 279.804 4.125 1.662 9.869 650 41.165 27.180 375.854 % Grad 100 59 100 100 95 100 84 99 68 Pri grad 20 3 3 15 Se lo 21 2 13 1 17 UKU PNO 100 100 100 100 100 100 100 100 100

Slika 55. Broj stanovnika po igralitu

3500,00

3000,00

3299

2500,00

2000,00

1500,00

1000,00 1170 500,00 7 05

0,00 G ra d P r ig r a d S e lo

Izvor: Perkovi, Bjelajac, Kuinar, 1989.

133

Slika 56. Povrina zatvorenih sportskih objekata (u m2/stanovniku)

0,05 0,04 0,03 0,02 0,01 0,00 Grad Prigrad Selo 0,00 0,00 0,05

Izvor: Perkovi, Bjelajac, Kuinar, 1989.

Slika 57. Zatvoreni i otvoreni bazeni (u m2/stanovniku)

0,018 0,016 0,014 0,012 0,010 0,008 0,006 0,004 0,002 0,000 Grad Prigrad Selo 0,000 0,000 0,000 0,000 Zatvoren 0,007 Otvoreni 0,017

Izvor: Perkovi, Bjelajac, Kuinar, 1989.

Slika 58. Povrina dvorana i igralita po stanovniku u kolama (u m2 )

0,30

0,25 kolska igralita 0,14 kolska igralita 0,28

0,20

0,15 kolske dvorane 0,04

0,10

kolska igralita 0,06 kolske dvorane 0,02 kolske dvorane 0,01

0,05

0,00 Grad Prigrad Selo

Izvor: Perkovi, Bjelajac, Kuinar, 1989.

134

Slika 59. Povrina dvorana i igralita po stanovniku u vrtiima (u m2 )

0,120
Igralita 0,1101

0,100

0,080

0,060

0,040

0,020

Dvorane 0,003

Dvorane 0,000Igralita 0,0171

Dvorane Igralita 0,000 0,0002

0,000 Grad Prigrad Selo

Izvor: Perkovi, Bjelajac, Kuinar, 1989.

Grad je daleko bolje opremljen sportskim dvoranama i u kolama i u vrtiima, ali je selo bolje opremljeno sportskim igralitima.

135

136

11. UENICI I SPORT108 11.1. Uvodne i metodoloke napomene Jedno od temeljnih pitanja koje se u ovome tekstu postavlja jest: U kojoj su mjeri mladi danas zainteresirani za sport"? Nai se sociolozi do sada, na alost, nisu osobito bavili tim pitanjem, iako ima istraivanja koja ga dotiu. Je li to zato to su doskora smatrali kako je to manje znaajno ili iz nekih drugih razloga, teko je odgovoriti. Sran Vrcan je jedan od prvih koji je u Hrvatskoj upozorio na to kako nogomet i sport openito i nije tako beznaajna stvar da se sociolozi njime ne bi trebali baviti (Vrcan, 1971.). Vrcan je ve tada konstatirao kako najvei dio nogometne publike upravo ine mladi, kao obespravljena generacija, i kako se upravo zato na nogometnim terenima dogaa nasilje. Trebalo je proi dvadesetak godina da se sociolozi ozbiljno uhvate ukotac s ovom temom, a najvatreniji dio publike koju uglavnom ine mladi su ekstremne navijake skupine. Tako je skupina zagrebakih sociologa izvrila istraivanje Bad Blue Boysa (BBB), u kojem je pokazala socijalni i dobni sastav te specifine navijake skupine (Buzov i sur., 1990., Fanuko i sur., 1991.), a nekoliko godina nakon toga i Hajdukove Torcide (Lali, 1993.). Negdje u to vrije me, sa studentima fizike kulture na Zavodu za fiziku kulturu Fakulteta prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja u Splitu, izvreno je istraivanje koarkake publike, a potom i nekih drugih publika, koja su pokazala kako mladi ne ine veinu samo u ekstremnim navijakim grupama (organizirana publika), nego i u ostalim dijelovima neorganizirane publike (Bjelajac, 1990.). Nekoliko je studenata i diplomiralo na temu socijalne strukture publike na nogometnim (Grabar, 1992.), vaterpolo (Kokan, 1992.) i rukometnim utakmicama (Jankovi, 1994.), iz kojih je radova vidljivo kako mladi ine najvei dio i ovih, neorganiziranih publika, ne samo nogometnih, nego i ostalih. I istraivanje neorganizirane publike, izvreno na nogometnim i rukometnim utakmicama desetak godina kasnije, takoer je pokazalo kako mladi sudjeluju i u neorganiziranoj publici gotovo dva puta vie nego u populaciji grada. Tako oko 65% ovih publika ine ljudi mlai od 30 godina, dok je u strukturi stanovnitva Splita njihov udio samo 39%.109 Odnos mladih i sporta, meutim, ne moe se promatrati samo kao njihovo sudjelovanje u sportskoj publici, pa ak i kada je ona toliko aktivna kao to su ekstremne navijake skupine. Zato se u ovome tekstu raspravlja i
108 109

Ovaj je tekst objavljen u Bjelajac, 2005.b.

Istraivanje je izvreno u proljee 2003. godine na nekoliko nogometnih utakmica Hajduka, te mukog i enskog rukometa. Dok je na nogometnim utakmicama anketirano 1.255 ispitanika, na rukometnim je utakmicama anketirano 207 ispitanika. Anketari su bili studenti tree godine fizike kulture s Fakulteta prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja u Splitu koji su odsluali kinezioloku sociologiju. Ovo istraivanje je omoguila donacija Poglavarstva grada Splita i upanije splitsko-dalmatinske.

137

o tome u kojoj mjeri mladi (u ovom sluaju uenici) aktivno sudjeluju u sportu, koje sportske idole potuju, kao i kakav odnos imaju prema predmetu tjelesne i zdravstvene kulture (TZK). Polazna pretpostavka ovoga rada bila je da sport, i sve ono to je uz njega vezano, ima dosta veliko znaenje u ivotu mladih budui da mladi ne samo posjeuju sportske priredbe, ve su istovremeno i najbrojniji aktivni sudionici sportskih dogaaja, bilo na profesionalnoj, amaterskoj ili rekreativnoj razini. U tom pogledu mogu se izvesti hipoteze o znaajnim razlikama meu razliitim skupinama mladih s obzirom na spolnu i slojnu pripadnost, kao i meu polaznicima razliitih kola i tipova kola. Prva pretpostavka proizlazi iz do sada utvrene injenice o veem sudjelovanju mladih mukaraca od mladih djevojaka na sportskim priredbama, to je dokazano u ranije izvrenim istraivanjima (Lali, 1993., Bjelajac 1991., Buzov i sur., 1990., Fanuko i sur., 1991., Kokan, 1992., Grabar, 1992. i drugi). Iz toga se moe pretpostaviti kako su mladi mukarci vie zainteresirani za bavljenje sportom i svim onim to je vezano uz njega od mladih djevojaka. Druga pretpostavka proizlazi iz prve jer je spolna struktura razliitih kola i tipova kola razliita. Iz toga se moe izvesti pretpostavka da su uenici onih kola koje imaju vie uenica nego uenika manje zainteresirani za bavljenje sportom i sve ono to je uz njega vezano od onih uenika koji pohaaju kole s preteno mukom populacijom. Trea pretpostavka proizlazi iz injenice o postojanju razlika meu razliitim drutvenim slojevima populacije u pogledu sudjelovanja u sportskoj publici, to se takoer vidi iz do sada utvrenih istraivanja (Lali, 1993., Bjelajac, 1991., Buzov i sur., 1990., Fanuko i sur., 1991., Kokan, 1992., Grabar, 1992. i drugi). Iz toga se moe deducirati pretpostavka o veoj zainteresiranosti za sport i sve ono to je uz njega vezano kod viih drutvenih slojeva populacije nego kod niih. etvrta pretpostavka proizlazi iz injenice da uenici s boljim uspjehom imaju manje slobodnog vremena. Iz toga se moe izvesti hipoteza da bolji uspjeh u koli smanjuje interes za sportom i sve ono to je uz njega vezano, a da loiji uenici pokazuju vei interes.
11. 2. Istraivaka metoda

Istraivanje je izvreno u proljee 2004. godine, anketom meu uenicima svih gimnazija u Splitu, tehnike i elektrotehnike, graevinske, zdravstvene i likovne kole. U uzorak je ulo 247 uenika treeg razreda (iz svake kole po jedan razred). Osim uenika izvreno je istraivanje i njihovih profesora TZK, na uzorku od 65 nastavnika u 29 osnovnih i 36 srednjih kola u Splitu, to omoguuje usporedbu odgovora uenika i nastavnika TZK. S obzirom na zahtjeve o veliini teksta, ovdje e se usporeivati samo neki odgovori, oni koji su znaajni za temu.
138

Anketni upitnik sastojao se iz 32 pitanja podijeljena u sljedee tri temeljne skupine: 1) pitanja o ispitaniku i njegovoj obitelji (od 1 do 8 pitanja), 2) pitanja vezana uz TZK i izvoenje nastave (9-18 pitanja), 3) pitanja o sportu i bavljenju sportom (od 19 do 32 pitanja). Istraivanje su obavili studenti tree godine kineziologije s Fakulteta prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja iz Splita u okviru svoga nastavnog programa iz kinezioloke sociologije. 11. 3. Sport je znaajan, ali ne i najznaajniji u ivotu uenika Iako najvei broj ispitanika smatra kako su kole preoptereene programom i predmetima (75% odgovora), najvei dio ispitanika odgovara kako ipak ima dovoljno slobodnog vremena (90%), pri emu postoje znaajne razlike meu razliitim kolama.110 Istraivanje je pokazalo da sport igra vrlo znaajnu ulogu u provoenju slobodnog vremena uenika, ali ne i najznaajniju.111 Od trinaest aktivnosti koje mladi provode u slobodnom vremenu, bavljenje sportom je tako tek na etvrtom, dok je posjeivanje sportskih priredbi (utakmica i drugih) tek na osmomu mjestu. Dok se sportom bavi 42% ispitanika, prva tri mjesta zauzimaju druenje s prijateljima, gledanje TV i sjedenje u kafiima, a poslije sporta slijede ljenarenje, rad na raunalu, etnja po prirodi i gradu, itanje knjiga, dok je bavljenje hobijem, odlazak u kino i pogotovu odlazak u muzeje, galerije i sline kulturne institucije toliko malen da je gotovo beznaajan.112 Postoje znaajne razlike izmeu uenika i uenica u pogledu naina provoenja slobodnog vremena. Naime, dok se sportom bavi 52% uenika, istu aktivnost provodi samo 33% uenica.113

110

Primjerice, uenici Nadbiskupijske gimnazije i zdravstvene kole posebno se istiu u pogledu stajalita o optereenosti gradivom i predmetima (ak preko 85% odgovora), a ak 38% uenika Nadbiskupijske gimnazije smatra da nema dovoljno slobodnog vremena. I ovo istraivanje je omoguila donacija Poglavarstva grada Splita i upanije splitsko-dalmatinske.

111

112 Takoer je znaajno konstatirati kako provoenje slobodnog vremena ovisi i o uspjehu u koli. Tako se oni koji pokazuju bolji uspjeh bave s vie razliitih aktivnosti u slobodnom vremenu, od onih koji pokazuju loiji uspjeh. 113 Uenice se od uenika vie bave itanjem knjiga (33:13%), gledanjem TV (61:47%) i odlaskom u kino (19:9%). Na provoenje slobodnog vremena takoer utjeu i mnogi drugi imbenici. Primjerice, uspjeh u koli igra znaajnu ulogu (uenici s boljim uspjehom dva do tri puta imaju vie ispunjeno slobodno vrijeme od uenika s loijim uspjehom). Ostali imbenici socijalnog statusa nisu toliko bitni za provoenje slobodnog vremena.

139

Slika 60. Odgovori na pitanje: "ime se bavite u slobodnom vremenu"?(u %)

10 11 12 13 Idem u muzeje, galerije Idem u Kino Hobijem itam knjige etam po gradu Sportske priredbe etam po prirodi bavim se raunalom Ljenarim Bavim se sportom Sjedim u Kafiu Gledam TV Druim se

5 15 17 24 26 28 29 35 40 42 49 55 63 0 10 20 30 40 50 60 70

Takoer postoje i stanovite razlike meu ispitanicima razliitih kola u pogledu bavljenja sportom i posjeivanja sportskih priredbi. Tako se najvie sportom bave ispitanici iz likovne kole, potom tehnike, nadbiskupijske, zdravstvene, a najmanje iz gimnazija. S druge strane, najvie su posjetitelji sportskih priredbi uenici Nadbiskupijske gimnazije, a najmanje uenici tehnikih kola, to se jasnije vidi iz naredne tablice. Uspjeh u koli takoer utjee kako na provoenje slobodnog vremena, tako i na bavljenje sportom te posjeivanje sportskih priredbi. Uspjeh u koli upravo je proporcionalan broju aktivnosti kojima se pojedinac bavi u slobodnom vremenu, kao i postotku onih koji se bave sportom. Naime, oni uenici koji su prethodni razred zavrili s odlinim uspjehom bave se u slobodnom vremenu s najveim brojem aktivnosti, kao to se i u najveem postotku bave sportom, a s opadanjem uspjeha opada i broj aktivnosti kojima se pojedinac bavi u slobodnom vremenu, ukljuujui i postotak onih koji se bave sportom. tovie, uenici koji su prethodni razred zavrili s dovoljnim uspjehom, kao i oni koji su ponavljali razred, gotovo se uope niim ne bave u slobodnom vremenu, pa ni sportom.
Tablica 16. Bavljenje sportom i posjeivanje sportskih priredbi po tipovima kola (u %)
kola Likovna Tehnike Nadbiskupijska Zdravstvena Gimnazije Rang 1 2 3 4 5 Bavljenje sportom 55 45 44 41 37 kola Zdravstvena Nadbiskupijska Gimnazije Likovna Tehnike Rang 1 2 3 3 4 Posjeta sportskih priredbi 50 38 25 25 18

Tablica 17. Bavljenje sportom s obzirom na uspjeh u koli (u %)

Uspjeh u prolom razredu odlian vrlo dobar dobar dovoljan ponavlja UKUPNO

Bavi se sportom 41 46 42 25 42

Ide na sportske priredbe 36 26 20 25 28

140

Bavljenje sportom uvjetovano je i odnosom prema TZK kao predmetu u koli koji ima za cilj razvijanje ljubavi prema tjelesnoj vjebi i sportu te razvijanje motorikih sposobnosti. Analiza je ukazala na postojanje veze izmeu stajalita o znaenju TZK u odnosu prema drugim predmetima i bavljenja sportom. Tako, dok se oni koji smatraju da je TZK vaniji od drugih kolskih predmeta 64% bave sportom, samo se 21% uenika koji smatraju da je TZK manje vaan od drugih predmeta bavi sportom (C-koeficijent = 0,32). 11.4. Odnos uenika prema TZK-u Na pitanje: Kakav je po tvom miljenju TZK?, najvei se broj ispitanika opredijelio za stav kako je TZK jednako vaan kao i drugi predmeti. Neto je manji broj ispitanika odgovorio da je taj predmet manje vaan od ostalih, dok je vrlo mali broj smatrao da je vaniji od ostalih predmeta. U tom su pogledu vrlo znaajne razlike meu kolama. Tako se uenici Nadbiskupijske gimnazije posebno istiu u manjem, dok se uenici zdravstvene i likovne kole istiu u veem pridavanju znaenja ovome predmetu. Mogu li se te razlike objasniti razlikama u programima, ili razlikama u selektivnosti prijema uenika, ili ljubavi prema predmetu koja je kod veine uenika izrazita (55% uenika izjavljuje da voli TZK, a samo 23% da ga ne voli114), ili nekim drugima imbenicima, teko je bez dubljeg istraivanja rei.
Tablica 18. Odgovori na pitanje: Kakav je po tvom miljenju TZK"?(u %)
C = 0,37 vaniji od drugih predmeta jednako vaan kao i drugi predmeti manje vaan od drugih predmeta bo UKUPNO 100 100 100 100 100 100

Gimnazije Nadbiskupijska Zdravstvene Tehnike Likovna UKUPNO

10 14 8 20 10

46 25 77 47 65 52

45 69 9 44 15 37

6 2 1

Potrebno je istaknuti da nema znaajnijih razlika u tom pogledu meu pripadnicima razliitih spolova (C=0,22), s obzirom na mjesto roenja uenika (C=0,19), bavljenja sportom (C=0,14) ni s obzirom na autopercepciju slojne pripadnosti uenika (C=0,12). Znaajniji drutveni imbenici koji utjeu na stajalite prema TZK-u su: 1) uspjeh u koli (to je uspjeh loiji, to je odnos prema TZK-u negativniji115: C=0,27),
114

I u tom pogledu postoje stanovite razlike meu kolama. Tako uenici gimnazija i tehnikih kola manje vole TZK od uenika drugih kola (32% uenika gimnazija i 24% uenika tehnikih kola izjavljuje da ga ne voli), dok uenici likovne kole i Nadbiskupijske gimnazije pokazuju neto veu ljubav prema TZK-u od uenika ostalih kola. Ponavljai tako pridaju najmanji znaaj TZK-u jer u 100% sluajeva odgovaraju da je on manje znaajan od drugih predmeta, u usporedbi sa samo 34% takvih odgovora kod odlikaa.

115

141

2) zanimanje roditelja (to je zanimanje na viem drutvenom poloaju, to je u oima ispitanika TZK manje vaan116: C=0,260,29) 3) materijalni status kuanstva (to su primanja po lanu vea, to je u oima ispitanika TZK manje vaan117: C=0,34) Velika veina ispitanika smatra da bi trebalo poveati broj sati TZK (43% odgovora) jer bi to bilo korisno za tjelesnu aktivnost, dok 30% smatra kako se broj sati ne bi trebao poveavati (i u tom pogledu postoje znaajne razlike meu uenicima razliitih kola). Ova bi se dilema (poveati broj sati ili ne) mogla razrijeiti izraenijim uvoenjem izborne nastave TZK-a, pa bi oni koji to ele mogli poveati vlastitu tjelesnu aktivnost. Postojee stanje izborne nastave u splitskim kolama je katastrofalno, jer samo mali broj kola, bar po izjavama uenika, ima takvu nastavu iz TZK-a. Iz narednog prikaza je vidljivo da kolska natjecanja apsolutno dominiraju, dok samo mali broj uenika izjavljuje kako kola organizira druge oblike izvannastavnih aktivnosti. Samo mali broj uenika (13%) izjavljuje kako pohaa izbornu nastavu, i to najveim dijelom iz nogometa (5% odgovora), koarke (4%), rukometa (2%) i odbojke (2%), dok 87% ispitanika ne pohaa nikakvu izbornu nastavu iz TZK-a. Od onih koji ne pohaaju izbornu nastavu najvei ih broj to ne ini jer nema vremena, a jedan dio uenika se bavi nekim sportom izvan kole, ili se dodatna nastava u koli ne organizira. Samo manji broj uenika izjavljuje da nema takvih sklonosti. Oito je da bi trebalo uvesti dodatnu nastavu u programe TZK-a. Na pitanje : to ti je najvei problem kod TZK-a"? najvei broj uenika je naveo lou dvoranu i opremu (30%), odravanje higijene (nema tuiranja nakon sata 19%), injenicu da TZK nije u smjeni zajedno sa satima ostalih predmeta, to ini posebne probleme oko uenja (19%), a samo je mali broj uenika kritizirao organizaciju sata TZK-a (8%).

116

Tako, primjerice, dok djeca strunjaka u 47% sluajeva imaju stav kako je TZK manje vaan od drugih predmeta, djeca radnika u samo 29% izraavaju takav odnos. Tako, primjerice, ispitanici ija kuanstva imaju vie od 5.000 kn po lanu, u 67% sluajeva smatraju kako je TZK manje vaan od drugih predmeta, u usporedbi sa samo 25% ispitanika ija kuanstva imaju manje od 1.000 kn po lanu.
117

142

Slika 61. Izvannastavne aktivnosti koje se u koli organiziraju u okviru TZK-a (u %)

60

55

50

40

30

20

10

0
Posjete sportskim klubovima kolska natjecanja

0 Izborna nastava izleti u prirodu Posjeti sportskim manifestacijama

11.5. Sportom do zdravlja Koliko znaenje uenici srednjih kola pridaju sportu vidi se i po tome to ih najvei broj smatra da se sportom moe sauvati zdravlje (88% odgovora) i da se sport moe uzeti kao sredstvo za borbu protiv narkomanije (74% odgovora). To se potvruje i u odgovorima na pitanje o definiciji sporta budui da ga najvei broj uenika definira stajalitem u zdravom tijelu, zdrav duh (47% odgovora), 20% smatra da je sport igra, 13% talent i vjetina, 11% nadmetanje u kojem pobjeuje najbolji, a samo 6% sport vidi kao mogunost dobre zarade. Postoje znaajne razlike u pogledu stajalita o sportu kao sredstvu ouvanja zdravlja i borbe protiv narkomanije s obzirom na uspjeh u koli, mjesto roenja i pripadnost odreenom drutvenom sloju. Isto tako nema znaajnih razlika u tom pogledu meu razliitim spolovima. Tako, dok je 64% odlinih uenika suglasno da se sportom moe boriti protiv narkomanije, a samo 4% odlinih uenika s time nije suglasno, samo 50% ponavljaa je suglasno, ali isto toliko nije suglasno s tim stajalitem (C=0,37). Ili, dok je ak 86% odlinih uenika suglasan s time da se treba baviti sportom zbog zdravlja, samo 50% ponavljaa ima takvo stajalite (C=0,36). Isto tako, dok je 65% ispitanika roenih u gradu suglasan da se sportom moe boriti protiv narkomanije i ak 90% da je sport sredstvo ouvanja zdravlja, samo 33%, odnosno 78% ispitanika roenih na selu ima takvo stajalite. I konano, dok 82% pripadnika viih drutvenih slojeva smatra kako se sportom moe boriti protiv narkomanije, samo 50% pripadnika niih slojeva podrava ovo stajalite. U pogledu stajalita da je sport u zdravom tijelu, zdrav duh, u tome postoje razlike i meu spolovima. Uenice, naime, dva puta vie od svojih kolega uenika podravaju takvo stajalite (62% : 30%). Isto tako postoje i znaajne razlike s obzirom na uspjeh u koli (C=0,39) i s obzirom na mjesto roenja. Tako, dok odlini uenici u 59% odgovora podravaju takvo stajalite, ponavljai i uenici s
143

dovoljnim uspjehom uope ga ne podravaju (0% odgovora). Isto tako, dok ispitanici roeni u gradu u 47% sluajeva podravaju takvo stajalite, oni koji su roeni na selu u samo 33% odgovora smatraju kako je u zdravom tijelu, zdrav duh. 11.6. Najdrai sport, sporta i sportaica Za veinu ispitanika vrhunski sport je sport na vioj razini (47% odgovora), a vrhunski su sportai uloili veliki napor i rtvu kako bi to postali (70% odgovora). Ispravno stajalite prema vrhunskom sportu pokazuje se i po tome to samo 20% uenika smatra kako je vrhunski sport nain da se zaradi, dok je samo 7% ispitanika uzrok uspjeha vrhunskih sportaa vidjelo u talentu. Izbor najdraega sportaa ili sportaice napravljen je sukladno tome, a prikazan je u narednoj tablici. Iz nje je razvidno da su uenici dali prednost domaim sportaima i sportaicama, ali i da je izbor i domaih i stranih korektan. Najdrai sport je naravno, nogomet, a iza njega slijede koarka, odbojka i rukomet. Vrlo visok C-koeficijent upozorava na izrazite razlike meu uenicima razliitih kola u pogledu izbora najdraeg sporta. Nogomet je tako najdrai sport meu uenicima Nadbiskupijske gimnazije i tehnikih kola, to nije sluaj s ostalim kolama. Tako, u likovnoj koli nogomet i koarka imaju isti postotak ljubitelja, dok u gimnazijama i zdravstvenoj koli prevladavaju ljubitelji koarke. To je vjerojatno zbog razlika u spolnoj strukturi uenika, jer se pokazalo da mukarci preferiraju nogomet, a ene ostale sportove. Krianje ovoga pitanja sa spolom pokazalo je da 50% mukaraca i samo 20% ena preferira nogomet, dok ostalih 50% mukaraca i 80% ena preferiraju ostale sportove.
Tablica 19. Najdrai sporta, najdraa sportaica
1. 2. 3. 4. 5. Sporta Stipe Pletikosa Goran Ivanievi Ronaldinho Mirko Filipovi Goran Koulj % 35 24 11 6 1 Sportaica Blanka Vlai Janica Kosteli Ana Kurikova Barbara Jeli Serena Williams % 34 23 11 7 2

S obzirom na uspjehe naih rukometaa na svjetskim natjecanjima posljednjih godina, udno je da rukomet u veoj mjeri ne figurira kao najdrai sport.
Tablica 20. Odgovori na pitanje: Koji ti je najdrai sport"?(u %)
C=0,52 Gimnazije Nadbiskupijska gimn. Zdravstvene Tehnike Likovna UKUPNO Nogomet 30 44 18 47 35 33 Koarka 34 6 25 21 35 28 Odbojka 13 18 6 20 12 Rukomet 10 14 8 10 9 Ostali 13 37 17 12 Bo 1 13 25 2 6 Ukupno 100 100 100 100 100 100

144

Velika veina ispitanika se ili bavila nekim sportom ili se jo uvijek bavi. Tako oko 1/5 ispitanika izjavljuje da je lan nekog sportskog kluba, a 1/3 da se sportom bavi rekreativno. Najvei se broj ispitanika bavi nogometom, koarkom i odbojkom, dok je bavljenje drugim sportovima manje zastupljeno. Takoer treba naglasiti postojanje znaajnih razlika meu uenicima razliitih kola (C-koeficijent = 0,58). Tako se uenici tehnikih kola dva puta vie bave nogometom od prosjeka, dok se uenici zdravstvene kole 2,5 puta vie bave koarkom od prosjeka, a uenici se likovne kole gotovo pet puta vie bave tenisom i dva puta vie rukometom od prosjeka. Na pitanje o razlozima bavljenja, oko 50% ispitanika odgovara da se bavi odreenim sportom iz ljubavi prema njemu, a oko 1/5 radi zdravlja i kondicije. ak 44% uenika izjavljuje da se ranije bavilo sportom pa je prestalo, a najvei broj njih prestao je radi nedostatka vremena (22% odgovora), dok je jednom manjem dijelu dosadilo bavljenje tim sportom pa je zato prestao (15% odgovora).
Tablica 21. Sport kojim se uenici bave (u %)
C=0,58 Gimnazije Nadbiskupijs ka gimn. Zdravstvene Tehnike Likovna UKUPNO Nogomet 10 6 18 34 10 17 Odbojka 14 19 18 15 12 Rukomet 2 13 11 8 15 7 Koarka 11 32 10 10 14 Plivanje 7 5 5 4 UKUPNO Tenis 9 2 2 25 6 Ples 9 5 5 Ostalo 24 44 4 22 5 20 bo 14 19 9 21 15 15 100 100 100 100 100 100

11.7. Uenici i sport: regionalne razlike118 Tekst koji je pred vama nastavak je ve ranije objavljenoga teksta (Bjelajac, 2005.)119. Dok je u prolome tekstu analiziran odnos izmeu splitskih uenika i sporta, kao i predmeta tjelesne i zdravstvene kulture u koli, u ovome
118

I ovo su istraivanje, kao anketari i obraivai, izveli studenti tree godine kineziologije pri Fakultetu prirodoslovno-matematikih znanosti i kineziologije, a u okviru svojih seminarskih obveza, na emu im se zahvaljujem. Istraivanje je izvreno metodom anketiranja uenika srednjih kola na uzorku od 648 uenika, s upitnikom od 64 pitanja. Upitnik se samo neto malo razlikovao od upitnika ponuenog splitskim srednjokolcima, pa je veinu odgovora na pitanja mogue usporeivati s odgovorima splitskih uenika. Najvei uzorak je u obalnom i zagorskom (421, odnosno 197 uenika), a najmanji u otonom podruju (30 uenika). Uzorak uenika u Splitu imao je 247 uenika koji su pridodani uzorku obalnog podruja, to je sasvim logino jer je Split i najvei grad u kojemu ivi neto manje od polovice stanovnika upanije.

119

Zahvaljujem se i Poglavarstvu grada Splita te upaniji splitsko-dalmatinskoj koji su financijski pomogli i ovo istraivanje, kao i istraivanje nogometne i rukometne publike, profesora tjelesne i zdravstvene kulture te korisnika fitnes klubova, od kojih su neki tekstovi ve ranije objavljeni (Bjelajac, 2005.a, Bjelajac 2005.b).

145

tekstu e se taj odnos analizirati usporedbom uenika koji ive na obali s onima koji ive na otocima i u Zagori. Budui da se radi o nastavku teksta koji je ve objavljen, uvodne napomene i istraivaka metoda iz prethodnoga teksta sastavni su dio i ovoga. Jedina se razlika odnosi na hipoteze, jer je u ovome tekstu temeljna pretpostavka da postoje znaajne razlike izmeu ova tri podruja upanije splitskodalmatinske u pogledu uvjeta ostvarenja predmeta koji se zove tjelesna i zdravstvena kultura, ali da postoje i znaajne razlike u tim podrujima u pogledu odnosa prema sportu openito. Te su nejednakosti povezane i s razlikama u stupnju gospodarskog razvitka razliitih podruja, kao i samih sportskih kapaciteta. Tako se oekuje da e uenici obalnog podruja upanije imati bolje uvjete od uenika njenoga zagorskoga dijela, ali da e na otocima iz specifinih razloga (izoliranost, mali broj uenika, tradicionalna razvojna zaostalost koja je tek zadnjih godina rezultirala poveanim standardom zbog razvoja turizma i sl.), te mogunosti biti takoer manje nego u obalnom podruju (Bjelajac, 2003.). Iz koeficijenata kontingencije (C-koeficijent) naredne tablice oito je da postoji vrlo velika povezanost izmeu provoenja slobodnog vremena i podruja u kojemu uenici ive, odnosno idu u kolu. Tako C-koeficijent koji se kree od 0,248 do 0,432 indicira izrazitu povezanost izmeu podruja i provoenja slobodnog vremena. Uenici srednjih kola u regiji se u slobodnom vremenu najee drue s prijateljima, poslije ega slijede rad na raunalu, odlazak u kafie, gledanje TV, a tek na petom mjestu je bavljenje sportom (55 odgovora), nakon ega slijedi odlazak na sportske priredbe (52 odgovora). Ovaj se podatak podudara s podatkom dobivenim u istraivanju sportske publike, prema kojemu veliki broj i organizirane i neorganizirane publike na nogometnim stadionima ine uenici srednjih kola (Bjelajac, 2005.a). Iz naredne tablice oit je raspored provoenja slobodnog vremena, s tim to je potrebno naglasiti da oko 1/5 uenika izjavljuje kako nema slobodnog vremena. I pored toga to je velik dio uzorka sastavljen od uenika splitskih kola, postoje stanovite razlike u provoenju slobodnog vremena izmeu splitskih uenika i uenika u regiji. Dok je i kod splitskih uenika druenje s prijateljima na prvomu mjestu, kod uenika regije je postotak takvih odgovora izraeniji (74:63). Isto tako, razlike koje postoje u odnosu prema sportu su takoer vrlo znaajne, jer uenici regije kao cjeline u veoj se mjeri bave sportom nego splitski uenici (55:42), kao to uenici s podruja upanije u cijelosti u veoj mjeri od splitskih uenika posjeuju sportske priredbe (52:28). Openito uzevi, uenici upanije kao cjeline potpunije provode svoje slobodno vrijeme od splitskih uenika, pa ak i kod posjeivanja muzeja, galerija i izlobi, to je i kod jednoga i kod drugoga uzorka najmanje izraeno.
146

Slika 62. Provoenje slobodnog vremena u regiji i gradu Splitu (u %)

80

74

70

63 R e g i j a S p l i t

62 59 49 42 35 28 29 24 26 17 57 55 55

60

52

50 46 40 44 40 35 28 23 15

50

40

30

20

10

0 Drui se Raunalo Kafii TV Sport Sportske priredbe Ljenari eta u prirodi Knjige eta po gradu Kino Hobi Muzeji i sl.

Iz tablice 1 oito je da su najvee razlike meu podrujima regije primijeene u pogledu gradske etnje i bavljenja hobijem, a najmanje u pogledu druenja s prijateljima i gledanja TV. Takoer su vrlo velike razlike u pogledu bavljenja sportom i odlaska na sportske priredbe. Tako, dok je u Zagori ak 74 uenika izjavilo kako se u slobodnom vremenu bavi sportom (sport je u Zagori na drugom mjestu), u obalnom pojasu 50 uenika izjavljuje kako se u slobodnom vremenu bavi sportom (sport je u obalnom pojasu tek na estom mjestu), a na otocima se u slobodnom vremenu sportom bavi samo 17 uenika (sport je na otocima tek na 12 mjestu). Slini su odgovori dobiveni i kod pitanja o posjeivanju sportskih priredbi.
Tablica 22. Nain provoenja slobodnog vremena uenika po podrujima
Obala etnja po gradu Bavi se hobijem Rad na raunalu ita knjige Ide na sportske priredbe Bavi se sportom Ide u muzeje, galerije i izlobe Ide u kino Ljenari Ide u kafie etnja po prirodi Drui se s prijateljima Gleda TV Nema slobodnog vremena
38% 25% 56% 42% 44% 50% 19% 33% 51% 58% 42% 18% 73% 61%

Ra ng 10 12 4 9 7 6 13 11 5 3 8 14 1 2

Otoci

40% 43% 87% 70% 30% 17% 43% 23% 53% 57% 83% 47%

Ra ng 9 8 1 3 10 12 13 7 11 5 4 14 2 6

Zagora 47% 30% 69% 46% 73% 74% 37% 37% 53% 63% 52% 33% 76% 50%

Ra ng 9 14 4 10 3 2 12 11 6 5 7 13 1 8

C-koeficijent 0,432 0,402 0,396 0,386 0,375 0,374 0,360 0,352 0,346 0,335 0,324 0,313 0,257 0,248

Ra ng 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

Na pitanje: Kakva je po tvom miljenju TZK? uenici iz razliitih podruja razliito odgovaraju, to pokazuje vrlo visok C-koeficijent od 0, 308. Primjerice, dok uenici iz obalnog podruja u najveoj mjeri smatraju kako je TZK vaniji od drugih predmeta u koli (51 odgovora), uenici iz
147

Zagore, a poglavito uenici s otoka ne pridaju tome predmetu isto znaenje. Oni se 2-3 puta manje opredjeljuju za tu vrstu odgovora, ali je zato postotak onih koji smatraju da je manje znaajan od drugih predmeta na otocima gotovo etiri puta, a u Zagori gotovo dva puta vei nego na obali. Analogno tome, na obali je daleko izraeniji postotak uenika koji vole TZK nego u Zagori, a pogotovo nego na otocima. Zato je najvei postotak uenika koji bi poveali broj sati TZK na obali (55), dok je najmanji u Zagori (38), a na otocima 49%. Najvie problema s TZK-om imaju uenici na otocima, pri emu je najvei postotak onih koji izjavljuju da je problem slaba dvorana i oprema (ak 73%), dok se uenici obalnog i zagorskog podruja gotovo isto izjanjavaju (oko 40% ukazuje na slabu dvoranu i opremu, oko 20% na odravanje higijene, a od 5-8% na slabu organizaciju sata). Interesantno je da uenici obalnog pojasa ukazuju i na problem odravanja TZK-a u suprotnoj smjeni od ostalih predmeta (oko 14% odgovora). Ono to uenicima nedostaje u Zagori i na otocima, nastoji se kompenzirati razliitim drugim aktivnostima povezanima s TZK-om. Tako je u Zagori, a pogotovo na otocima, daleko vie izborne nastave nego u obalnom podruju, kao to je vei i postotak uenika koji izjavljuju kako se u okviru TZK organiziraju izleti u prirodu, posjete sportskim manifestacijama i klubovima. Za razliku od toga, broj odgovora koji indiciraju postojanje razliitih sportskih natjecanja u koli je relativno izraeniji u obalnom pojasu i u Zagori nego na otocima, gdje takvih natjecanja i nema.
Slika 63. Odgovori na pitanje: Kakva je po tvom miljenju TZK"? (C= 0,308)
100% 90% 80% 70% 60% 50% 44% 40% 30% 20% 10% 0% Obala Otoci Zagora vaniji je od drugih predmeta 51% 18% jednako je vaan kao i drugi predmeti 35% manje je vaan 11% 38%

17%

52%

29%

148

Slika 64. Koja tvrdnja najbolje opisuje tvoj odnos prema TZK? (C=0,355)
100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Obala Otoci Zagora 66% volim TZK 42% 51% 4% 7% 11% 2% 4%

neto drugo 18% ne volim TZK 7% nita posebno 16%

27%

Tablica 23. to ti je najvei problem kod TZK? (u %)

C = 0,322 Loa dvorana i oprema Odravanje higijene Loa organizacija sata to nije u smjeni Neto drugo Nema problema Obala
41 17 8 14 10 10

Otoci
73 7 3 3 13

Zagora
43 19 5 1 21 6

Tablica 24. U okviru nastave TZK u koli se organiziraju sljedee aktivnosti (u %)

Obala IZBORNA NASTAVA IZLETI U PRIRODU POSJETE SPORTSKIM MANIFESTACIJAMA POSJETE SPORTSKIM KLUBOVIMA KOLSKA NATJECANJA
26 16 4 2 44

Otoci 85 40 47
7

Zagora 48 50 11
11 38

Razlike izmeu tri regionalna podruja postoje i u pogledu pohaanja izborne nastave iz TZK. Primjerice, dok uenici s otoka tvrde kako ne pohaaju takvu nastavu, uenici obalnog i zagorskog dijela upanije gotovo je u podjednakoj mjeri pohaaju (16-18% odgovora), a 10-20% uenika tvrdi kako se takva nastava u njihovoj koli ne organizira. Najvei broj uenika iz obalnog pojasa pohaa izbornu nastavu iz koarke (38%), potom iz nogometa (28%) i rukometa (23%), dok je iz Zagore najvei broj uenika odgovorio kako se u izbornoj nastavi bavi nogometom (48%), pa koarkom (33%). Vrlo je mali broj uenika koji izjavljuju kako se bave rukometom i atletikom (samo nekoliko postotaka u svakom podruju), pri emu nema znaajnih razlika izmeu obalnoga i zagorskoga pojasa upanije (odbojkom se bavi samo 9% uenika s obale i 10% uenika Zagore, a atletikom samo 2% uenika s obale i 3% uenika iz Zagore). Postoje znaajne razlike meu razliitim podrujima i u pogledu razloga nepohaanja izborne nastave iz TZK. Primjerice, uenici s otoka izjavljuju kako bi ih to dodatno opteretilo (ak 83% odgovora), to se kao
149

razlog u obalnom i zagorskom pojasu javlja vrlo rijetko. Dok je u Zagori najfrekventniji odgovor ne organizira se iz eljenog sporta , kod uenika iz obalnog pojasa se podjednako javljaju odgovori tipa: bavim se sportom izvan kole (interesantno je da se i u Zagori ovaj tip odgovora javlja s istom relativnom frekvencijom) i neki drugi razlozi. U pogledu odgovora na pitanja Neki smatraju kako se sport moe uzeti kao jedan od naina borbe protiv narkomanije. to ti misli o tome?, Slae li se stajalitem da bavljenje sportom pridonosi ouvanju zdravlja?, "Koja bi tvrdnja, prema tvom miljenju, najbolje odreivala sport? i Bavi li se nekim sportom?, nema znaajnijih razlika izmeu razliitih podruja (C-koeficijent se kree od 0,200 do 0,260). Velika veina uenika iz sva tri podruja prihvaa stajalite kako se sportom moe boriti protiv narkomanije (u prosjeku 46% odgovora), kao i stajalite da se sport moe definirati krilaticom u zdravom tijelu, zdrav duh (u prosjeku 47% odgovora); zato se najvei broj uenika u sva tri podruja bavi nekim sportom (u prosjeku oko 86% uenika se ili bavi ili se nekad bavilo sportom). Razlike su, meutim, vrlo znaajne kod nekih drugih pitanja, gdje su koeficijenti vrlo visoki.
Slika 65. Izborna nastava iz TZK na obali i u Zagori

Obala

atletika odbojka 2% 9% rukomet 23% koarka 38%

nogomet 28%

150

ZagorA

rukomet 6%

odbojka 10%

atletika 3% nogomet 48%

koarka 33%

Slika 66. Razlozi ne pohaanja izborne nastave iz TZK po podrujima

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

neto drugo 20 nemam sklonosti 14 to bi me opteretilo 6 nemam vremena 15 bavim se sportom izvan kole 20 ne organizira se iz eljenog sporta 24

11

8 ;5 8 8

23

89

49

Obala

Otoci

Zagora

Primjerice, dok 90% uenika s otoka smatra kako su sportovi poput padobranstva, ronjenja, slobodnog penjanja i sl. rizini, kod uenika na obali i u Zagori samo 29%, odnosno 38% odgovora ukazuje na takav stajalite. Zato i u jednom i u drugom podruju uenici velikim dijelom smatraju kako su to uzbudljivi, nesvakidanji i nezaboravni sportovi. Sline su tome i razlike u stajalitu o sportovima kao to je ultimate fight. Dok se uenicima s otoka uglavnom takvi sportovi ne dopadaju (71% odgovora), na obalnom i u zagorskom podruju je samo 24-33% takvih odgovora, dok su najei
151

odgovori volim ih gledati jer su uzbudljivi i napeti (36-43% odgovora), to indicira odreenu dozu agresivnosti kod uenika ovih podruja. Postoje, meutim, vrlo znaajne razlike meu podrujima u pogledu najpopularnijeg sportaa i sportaice, bavljenja odreenim sportom i navoenjem sporta koji je uenicima najdrai. Tako, dok najvei broj uenika s otoka smatra kako je najpopularniji sporta Ivanievi, dva i pol do tri puta je manji postotak takvih na obali i u Zagori. U tim se podrujima takoer istiu Ronaldinho, a u obalnom podruju i golman Hajduka Pletikosa. Isto tako, dok je na otocima najpopularnija sportaica Janica Kosteli, gotovo je dva puta manji postotak uenika s obale i iz Zagore koji navode nau kraljicu snijega kao najpopularniju. Dok se na obali jo istie Blanka Vlai kao podjednako popularna kao i Janica, u Zagori je tri puta, a na otocima dva puta manji postotak onih koji su izabrali nau popularnu atletiarku.
Tablica 25. Najpopularniji sporta po podrujima
C=0,365 Obala Otoci Zagora Ivanievi 30 73 22 Ronaldinho 12 10 15 Filipovi
6 7 6

Pletikosa 23
5

N. Kranjar 5 10 11

Ostali 17
35

Tablica 26. Najpopularnija sportaica po podrujima

C=0,368 Obala Otoci Zagora Janica Kosteli 24 40 24 Ana Kurnikova 10 10 4 Barbara Jeli 6
3

Blanka Vlai 22 10 7

Serena Williams 5 7 5

Ostali
9 3 10

b.o.
24 30 48

I konano, iako nema znaajnih razlika meu podrujima u tome bave li se nekim sportom, razlike su vrlo znaajne u pogledu sporta kojim se bave i sporta koji im je najdrai. Uenici s otoka najvie se bave odbojkom i rukometom, iako im je najdrai sport nogomet. To je vie od dva puta izraenije nego na obali i u Zagori.
Tablica 27. Najdrai sport po podrujima
C = 0,387 nogomet koarka rukomet odbojka atletika vaterpolo tennis ostali sportovi b.o. Obala
37 25 7 11 4 2 2 7 5

Otoci
63 10 13 7 7

Zagora
29 7 5 8 22 8 3 14 4

I dok se uenici zagorskog podruja najvie bave nogometom i koarkom, uenici s obalnog podruja se gotovo podjednako bave svim dolje navedenim sportovima. Istovremeno, uenici obalnoga i zagorskoga podruja izjavljuju kako im je najdrai sport nogomet, u obalnom podruju se osim nogometa s visokim frekvencijama javlja jo i koarka, a u Zagori atletika.

152

Tablica 28. Kojim se sportom bavi?

C=0,359 nogomet koarka rukomet odbojka Ostali sportovi b.o.

Obala
19 18 13 17 22 12

Otoci
40 60

Zagora
33 21 10 18 11 7

Ako bismo pokuali izvesti neke zakljuke iz ovih analiza slinosti i razlika uenika razliitih podruja, mogli bismo rei kako u nekim imbenicima postoje izrazite slinosti meu uenicima razliitih podruja, ali kod nekih drugih odgovora postoje i izrazite razlike u odgovorima, koje su uvjetovane ne samo razlikama u uvjetima ivota (vrsta djelatnosti koja je dominantna u podruju, visina nacionalnog dohotka, postojanje odreenih sportskih objekata i sadraja i sl.), nego i razlikama u organizaciji sportske djelatnosti, pogotovo u razlikama u kolskim uvjetima njihove realizacije, o emu je bilo rijei u poglavlju o sportu i ljudskim zajednicama.

153

154

12. SPORTSKE INSTITUCIJE Politika je prema sportskoj aktivnosti postavila tri sljedea temeljna zadatka: 1) razvoj specifine sportske politike, 2) razvoj najboljih oblika organizacije, 3) razvoj novih modela u ovom podruju. to se tie razvoja specifine sportske politike, ona se temelji na dostignutom stupnju razvoja openito, razvoja sporta u svijetu te drutveno ekonomskog i kulturnog razvoja ue sredine, stupnju demokratizacije, razvoja odgoja, obrazovanja, tradicija, prirodnih, drutvenih i ekonomskih uvjeta lokalnih zajednica te sportske tradicije, osobnih potreba, aspiracija i mogunosti bavljenja sportom. Sportu je potrebno dobro planiranje kao metoda povezivanja i usklaivanja akcija s ciljem zadovoljavanja opih i pojedinanih potreba i interesa. Razvoj specifine sportske politike ima vie zadataka, a jedan od najvanijih je afirmacija sportske aktivnosti kao ljudske potrebe, razvijanje svijesti o njenoj korisnosti, znanju i moralnim vrijednostima, koji joj je imanentan. Borba za masovnost, amaterizam i demokratizaciju sudjelovanja svih drutvenih slojeva u organiziranim vidovima fizike aktivnosti, takoer je jedan od ciljeva planiranja ove djelatnosti. Osim toga, afirmacija lokalnih i radnih zajednica kao osnovnih nositelja te aktivnosti, realizacija drutvenih ciljeva u organiziranoj fizikoj aktivnosti te prouavanje dosadanjeg razvoja njezine uloge u razvoju drutva, takoer spadaju u osnovne ciljeve planiranja organizirane sportske aktivnosti. Definiranje i provedba politike organizirane sportske aktivnosti odvija se u naem drutvu kroz dravne institucije i sportske organizacije. Dravne institucije koje se bave sportom su: 1) Ministarstvo prosvjete i kulture, koje vodi sportsku politiku, a unutar njega i Fond za sport, koji vri administrativne, strune i financijske poslove, 2) opinski, odnosno gradski organi, a dio poslova na svim dravnim razinama gradski organ moe povjeriti strunom savezu ili strunoj slubi druge organizacije. Sportske organizacije su: 1) sportski klubovi, 2) sportska drutva, 3) granski sportski savezi,
155

4) sportski savezi, 5) poduzea u podruju sporta, 6) samostalno obavljanje sportske aktivnosti osobnim radom. Sportske organizacije se organiziraju radi ostvarivanja i usklaivanja interesa graana i razvijanja sportske aktivnosti. Klubovi su osnovne institucije organizirane sportske aktivnosti i temelje se na uskim klupskim interesima, to svakako oteava realizaciju irih drutvenih ciljeva. Iako su kotarevi ti koji su nositelji rekreacije, jasno nam je da to ne funkcionira budui da oni nemaju financijskih mogunosti. Osim u kotarevima, kinezoloka aktivnost, sportska i rekreacijska, takoer se daleko uspjenije odvija u radnim organizacijama, koje organiziraju i meusobna radnika natjecanja. Sportske organizacije iz istih grana udruuju se u granske sportske saveze, a ovi pak u sportske saveze, koji mogu biti opinski, gradski i republiki.120 Sportska drutva su skup klubova razliitih sportskih aktivnosti, koji su organizirani kroz zajedniki oblik organizacije, a poduzea u podruju sporta se organiziraju radi obavljanja sportske djelatnosti, odravanja, koritenja i upravljanja sportskim objektima te organiziranja aktivnosti na njima. I konano, vrhunski sportai imaju pravo organizirati samostalno obavljanje sportske aktivnosti osobnim radom, to je dozvoljeno i onima koji imaju odgovarajuu strunu spremu (npr. profesori fizike kulture). Savezi imaju svoje skuptine, koje ine lanice saveza (na opinskom), odnosno predstavnici opinskih saveza (na republikom nivou).

120

Savezi imaju svoje skuptine, koje ine lanice saveza (na opinskom), odnosno predstavnici opinskih saveza (na republikom nivou).

156

13. SPORT I SOCIJALIZACIJA Socijalizacija je dugotrajan i sloen proces koji traje od roenja do smrti. Svi utjecaji kojima je ovjek izloen dio su toga procesa. Koliku ulogu u njemu ima sport s obzirom na svoju masovnost? Upravo radi te masovnosti uloga sporta u procesu socijalizacije nije mala. Sport se esto smatra poeljnim sredstvom socijalizacije jer se kroz pravila i norme koji u sportu postoje, pojedinac, koji je angairan u takvom fiktivnom svijetu kao to je sportski, pogotovo aktivno, lake ukljuuje u stvarni svijet radi pozitivne afirmacije. I njegova uloga u povijesti to pokazuje. U razliitim civilizacijama (poevi od Egipta, preko Grke, Rima, srednjega vijeka do dananjih dana) sport je u razliitim inaicama (od gladijatorskih borbi u arenama do vitekih turnira i modernih stadiona) imao znaajnu drutvenu i socijalizacijsku ulogu. Danas je sport ukljuen i u odgojno-obrazovni sustav svakog drutva, a ona, zajedno s obitelji, imaju primarnu ulogu socijalizacije. Sama socijalizacija je dinamian i trajan proces kroz koji prolazi svaka jedinka uei kulturu drutva kojemu pripada. Najznaajniji dio toga procesa je primarna, rana socijalizacija koja se odvija u djetinjstvu, u obitelji, vrtiu i kasnije u koli (od uenja jezika sredine u kojoj ivi i odrasta, do prihvaanja razliitih drutvenih vrijednosti i normi ponaanja). Pored psiholokih i pedagokih teorija socijalizacije, postoje i socioloke teorije, a najznaajnije su sljedee: 1) strukturalno-funkcionalna teorija razvoja, 2) pristup simbolikog interakcionizma, 3) socijalno-teorijski pristup (ugi, 1996.). Prema predstavniku strukturalno-funkcionalne teorije razvoja (Parsons), pojedinci se socijaliziraju uranjanjem ili urastanjem u drutvo, uei uloge koje od njih drutvo oekuje. A te su uloge razliite. to je drutvo razvijenije, pojedinac istovremeno vri vie uloga u njemu. Uloga oca (majke) ui se od malih nogu, ali i uloga barba doktora, vozaa automobila i kamiona, mornara, eljezniara, medicinske sestre, nastavnika, prijatelja, ljubavnika i druge. Igrajui se, djeca prihvaaju odreene vrijednosti i norme koje pojedine uloge sobom nose, pripremajui se za budue uloge u stvarnosti. Tako se od malih nogu postavljaju odreeni ciljevi u ivotu, koji se mogu doraivati u daljnjem procesu socijalizacije (vrti, kola, fakultet). Jedan od temeljnih problema ove teorije jest to to su, osim usvajanja odreenih vrijednosti za njihovu realizaciju, potrebni i neki uvjeti koje treba
157

ispuniti. Dijete se moe igrati barba doktora koliko hoe, ali ako obitelj nije dobro financijski pripremljena za podravanje takve uloge, daleko tee dolazi do njezina ostvarenja nego ako je obitelj dobro stojea. Oito je da Parsons polazi od pretpostavke jednakih ansi, a u drutvu nejednakosti one nisu jednake. Drugi Parsonsov problem jest njegovo pasiviziranje pojedinca. Razumljivo je drutvo ima utjecaja, ali taj utjecaj nije jedini i iskljuivi, jer i pojedinac aktivno sudjeluje u procesu socijalizacije. Simboliki interakcionizam u sredite pozornosti stavlja ovjeka i njegove interakcije. ovjek se u procesu komunikacije koristi jezikom kao simbolikim izraajem, a on ima odreene namjere i znaenja, pa su glavne relacije ove teorije relacija izmeu Ja i drugi (Mead). Svaki se pojedinac moe postaviti tako da razumije ponaanje drugoga (Weber), a time i pretpostaviti njegovo budue ponaanje. Budui da se i drugi tako postavlja, stvara se mogunost interpretacije komunikacije. To preuzimanje uloga omoguava djelovanje uz ravnopravan odnos sudionika. Ako nema toga ravnopravnog odnosa, komunikacija se prekida. Osim osobnog identiteta, interakcionisti spominju i socijalni identitet, koji se odnosi na ukljuivanje strukture skupina i uloga. Temeljni problem interakcionista je to da su im se drutvene strukture oslobodile vlastitih tvoraca, pa se nalaze u lebdeem stanju. Socijalno-teorijski pristup pokuava izmiriti prethodne dvije. Prema njemu (Habermas) , subjekt (onaj koji djeluje) ima odreenu ulogu u preuzimanju i igranju uloga. Subjekti imaju reflektirajui odnos prema svojoj ulozi, a sposobnost distanciranja od neke uloge koju je igrao naziva se autonomnom igrom uloga (odmak od uloga). Time se mogu ukljuiti i stupnjevi slobode socijalnog djelovanja, to je nedostajalo interakcionizmu. U procesu socijalizacije najznaajnija su tri sljedea imbenika: 1) subjekt socijalizacije (ljudsko bie koje se i pored utjecaja druga dva imbenika aktivno, a ne pasivno socijalizira, razvijajui se tako u linost sposobnu za komunikaciju), 2) institucije, ija uloga ovisi o ciljevima i funkcijama (kako se prenose vrijednosti, norme i tehnike kulture drutva u kojemu se socijalizacija vri), 3) kultura, kao sustav znaenja u kojima se sudjeluje. U svim etapama socijalizacije sport je jedan od agensa koji daju sadraj samome procesu inei ga dinaminijim. Uenje vjetina i prihvaanje drutvenih vrijednosti i normi koje se sportom prenose na mlado ljudsko bie kao uivljavanje u uloge koje ga u ivotu oekuju, neodvojivi su od osoba i institucija koje se sportom bave. Jer, sport je igra, a kroz igru se ui najbolje, pa je sport izrazito pogodan za takvu aktivnost.
158

Temeljni agensi socijalizacije su: 1) 2) 3) 4) obitelj, vrnjaci, odgojno obrazovne institucije, masovni mediji.

Obitelj igra vrlo znaajnu ulogu u upuivanju mladih u sport. Ona ima izraziti utjecaj na to kako e se pojedinac profesionalno orijentirati, ali i u privatnome ivotu, a sudjelovanje u sportskim aktivnostima pod izravnim je utjecajem obiteljskog drutvenog statusa. Primjerice, djeca iz obitelji viega drutvenog statusa pohaaju elitne vrtie, kole, fakultete, a isto je tako i sa sportom. Ta se djeca posveuju elitnim sportovima poput tenisa i sl., uei ga od malih nogu od dobro plaenih instruktora. S druge strane, djeca iz obitelji nieg drutvenog statusa zapoinju sa sportskom aktivnosti kroz masovne sportove poput boksa, nogometa i drugih slinih sportova. Kroz sportsku socijalizaciju svoje djece socijaliziraju se u sportu i roditelji, jer su oni ti koji ih odvode na treninge, i tako dolaze u kontakt s tim sportovima. Vrnjaci takoer imaju znaajnu ulogu u procesu socijalizacije, poglavito u onom njegovu dijelu koji se odnosi na sport. Budui da ine primarnu drutvenu grupu, uostalom kao i obitelj, putem emocionalnih instrumenata i procesa imitacije vrnjaci utjeu na odabir odreenog sporta. Vrnjaci oblikuju tinejdersku supkulturu u kojoj, ako joj se pojedinci ne priklanjaju, ostaju izolirani. Vrnjaci imaju utjecaj sve do zavretka kolovanja, kada se iz emocionalne etape prelazi u manje-vie racionalnu, gdje se interesi prilagouju po funkcionalnom kriteriju (principi profesije). Odgojno-obrazovne institucije predstavljaju okruenje u kojem se mladom ovjeku dogaaju sve bitne stvari, sve do zapoljavanja. Tu on(a) ne samo da ui kulturu civilizacije i vlastitoga drutva, nego se ui i tome da e sutra, bude li bolje radio, biti i bolje nagraen, i obrnuto. Odgojno-obrazovne institucije imaju i kompetitivnu dimenziju, koja je posebno naglaena u sportu kroz predmet fizike kulture. To je znaajno i stoga to dijete treba shvatiti kako je ivot natjecanje, koje postoji ne samo u koli, sportu, nego i na tritu. U suvremenoj znanstveno-tehnikoj civilizaciji vrlo znaajnu ulogu u procesu socijalizacije imaju i masovni mediji, poglavito oni elektronski. Osim tiska, gdje mladi u veini sluajeva pribjegavaju samo nekima, znaajnu ulogu imaju i radio, televizija, a u zadnje vrijeme i raunala (e-mail i Internet). Mladi se preko pojedinih igrica takoer ue kompetitivnosti, to je jedna od karakteristika sporta, ali i ivota openito. Preko masovnih medija mladi takoer sudjeluju i u sportskim dogaajima javljajui se kao posredna publika, a dobivaju i odreene informacije te znanja.
159

Sport se javlja i kao izrazito pogodan agens resocijalizacije pri oslobaanju mladih od neke vrste ovisnosti (puenja, alkoholizma, narkomanije i sl.). Socijalizacijski i resocijalizacijski uinci sporta nisu u kontradikciji. Oni zajedno ine ukupnu sliku sporta kao totalne drutvene pojave, pa su nastojanja za to veom prisutnosti tjelesne aktivnosti od vrtia do fakulteta jedan od moguih koraka u pravcu oblikovanja mladih kako bi svoju individualnost ispunili radou kretanja. 13.1. to o uvjetima nastave misle nastavnici tjelesnog odgoja ? Istraivanje koje je izvreno meu nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture u Splitu nedvosmisleno je pokazalo kako odgovori nastavnika uglavnom potvruju odgovore uenika o nainu izvoenja predmeta i problemima koji su uz to vezani.121 Respektirajui neke manje razlike koje postoje izmeu osnovnih i srednjih kola, u izvoenju TZK se najvie koristi dvorana za tjelesni odgoj, a onda slijede Marjan, pa igralita pri koli, a najmanje se koriste bazeni, stadion i fitness centri. Postavlja se pitanje kako to da u primorskom gradu uenici tako malo koriste bazene?
Tablica 29. Koje sve prostore koristite za izvoenje nastave TZK ?(u%)
Osnovna kola Srednja kola UKUPNO Dvoranu Igralite 87 68 61 46 72 56 Marjan 52 75 65 Bazen 14 33 25 Fitness centar 3 2 Stadion 7 9 8

Nastavnici TZK izraavaju dosta veliko zadovoljstvo stanjem dvorane u kojoj najvie odravaju satove, i to gotovo svim njezinim elementima (stanjem elektrinih instalacija, rasvjetom, prozranou, stanjem zgrade openito, a najmanje zadovoljstvo izraavaju veliinom dvorane. Ni u tom pogledu nema znaajnijih razlika izmeu osnovne i srednjih kola.
Tablica 30. Postotak zadovoljnih dvoranom po elementima
Osnovna kola Srednja kola UKUPNO elektinim instalacijama dvorane 83 79 75 rasvjetom dvorane prozranou veliinom starou zgrade dvorane dvorane 65 68 43 75 56 77 44 66 60 73 44 70

Meutim, isti sluaj nije i s postojanjem svlaionica. ak jedna treina kola svlaionica uope nema (dva puta vie u srednjim nego u osnovnim kolama), a ak 37% nastavnika izjavljuje kako one ne odgovaraju (u tome nema znaajnijih razlika meu vrstama kola). Samo 30%

121

Istraivanje je izvreno u proljee 2004. godine na uzorku od 65 nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u 29 osnovnih i 36 srednjih kola u Splitu. Anketari su takoer bili studenti tree godine fizike kulture.

160

nastavnika smatra da svlaionice zadovoljavaju (dva puta vie u osnovnim nego u srednjim kolama).
Tablica 31. Ima li kola svlaionice, a ako ima, zadovoljavaju li?
ima i zadovoljavaju Osnovna kola Srednja kola UKUPNO 41 21 30 ima, ali ne zadovoljavaju 38 35 37 nema 21 44 33 UKUPNO 100 100 100

Razlozi tome mogu se nai u nepostojanju tueva uz svlaionice (samo 31% ispitanika navodi kako tuevi postoje), pri emu izgleda da dva puta vie osnovnih kola ima tueve (42%). Isto tako, moe se konstatirati kako samo 8% nastavnika izjavljuje da ima sva potrebna nastavna pomagala, 35% kako ima veinu potrebnih, 49% samo osnovna, a 8% nema niti osnovna nastavna pomagala za izvoenje nastave (u neto povoljnijoj situaciji u tom pogledu su osnovne od srednjih kola). Pomagala kojima raspolau uglavnom zadovoljavaju (53% odgovora), iako je dosta velik broj odgovora (29% odgovora) koji pokazuju nezadovoljstvo pomagalima (to je takoer izraenije kod srednjih kola, gdje ak 35% nastavnika izraava nezadovoljstvo, u usporedbi sa samo 21% kod osnovnih kola). Slini su odnosi meu vrstama kola ustanovljeni i kod pitanja o posjedovanju potrebnih rekvizita za izvoenje nastave, ali su odgovori vrlo slini kao i kod pomagala (8% ima sve rekvizite, 37% veinu potrebnih, 45% samo osnovne, a 11% nema niti osnovne). Iz naredne se tablice jasno vidi na to ispitanici misle kada se ovako izjanjavaju. Najvei broj kola uope nema opremu za mjerenje antropometrije, a i oni koji je imaju, imaju je nepotpuno, pri emu postoje razlike izmeu osnovnih i srednjih kola.
Tablica 32. Imate li opremu za mjerenje antropometrije?
Osnovna kola Srednja kola UKUPNO da, nedostaje kaliper nedostaje kompletnu stvari 17 24 6 17 11 20 vie uope nemam 24 50 39 35 28 31 UKUPNO 100 100 100

Iz svega prikazanoga openito se moe zakljuiti kako su uvjeti rada TZK prilino loi, kao i da su loiji u srednjim nego u osnovnim kolama.

161

13.2. Karakteristike nastavnika TZK Nastavnici TZK u prosjeku su stari 42,3 godine, pri emu su za 5 godina stariji oni koji su zaposleni u srednjoj od zaposlenih u osnovnoj koli. U dobi od 51 i vie godina ih ima oko 15%, pa bi tek za 15 godina trebalo oekivati njihovo umirovljenje. Najvei broj nastavnika TZK roen je u velikom gradu, s tim to je vie takvih u srednjim nego u osnovnim kolama. Zato je broj onih koji su roeni u manjem gradu vei meu osnovnokolskim nastavnicima, a broj roenih na selu je jednak i kod osnovnokolskih i kod srednjokolskih nastavnika. Tablica 33. Struktura nastavnika prema mjestu roenja
selo Osnovna kola Srednja kola UKUPNO 28 28 28 manji grad 31 22 26 vei grad 41 50 46 UKUPNO 100 100 100

Vrlo je mali broj nastavnika koji rade manje od tri godine (6%), 11% ih je zaposleno ve 4-5 godina, 28% radi od 6 do 10 godina, a najvei ih je broj zaposlen 11 i vie godina, to nedvosmisleno govori o njihovom velikom radnom iskustvu. Veliki broj nastavnika je dokraja (3%) nezadovoljan plaom (28%), samo je 9% izjavilo kako je u potpunosti zadovoljno plaom, dok 19% izraava obino zadovoljstvo. Meutim, u tom pogledu ipak ih je najvei neodluan (42% izjavljuje kako je i zadovoljan i nezadovoljan plaom). 13.3. Kako se organizira nastava TZK U veini kola (49%) nastava se odvija u sklopu redovne smjene; u 40% kola odvija se u suprotnoj smjeni, u 8% kola kombinirano, a u 3% u meusmjeni. To, svakako, kod velikog broja kola predstavlja potekoe, kako kod nastavnika, tako i kod uenika. Ako se ovo povee s prethodno prikazanim podatkom da 31% kola nema tueve, jasnije je zato je to tako. Zanimljiv je podatak da ak u 83% kola nastavnici ne dre teorijsku nastavu iz TZK, iako u samom nazivu, pored tjelesne, postoji jo i zdravstvena kultura. To, meutim, ne znai da se teorijska nastava ne moe drati i iz tjelesne kulture. To samo znai da nastavnici TZK uope ne dre gotovo nikakvu teorijsku nastavu, osim u 14% sluajeva. Naalost, veina nastavnika nikad ne organizira izlete u prirodu, a velika veina nikad ne organizra ni posjete sportskim priredbama i klubovima. Dok kod potonjega (posjete sportskim klubovima) nema razlike izmeu osnovnih i srednjih kola, nastavnici TZK osnovnih kola vie vode uenike u prirodu od svojih srednjokolskih kolega, no zato nastavnici
162

srednjih kola vie vode uenike na sportske priredbe od svojih osnovnokolskih kolega. U pogledu organiziranja sportskih natjecanja i izborne nastave, tu su nastavnici daleko aktivniji. Analiza je, u tom pogledu, pokazala vei angaman osnovnokolskih nastavnika od njihovih srednjokolskih kolega.
Tablica 34. Koliko se esto u koli organiziraju sljedee aktivnosti ?(u %)
Osnovna kola Redo PoNivito vrekad meno 16 40 44 41 48 44 4 8 39 15 96 92 14 Srednja kola Redo PoNivito vrekad meno 19 19 63 22 39 37 21 7 44 41 79 93 17 Redovito 17 32 43 UKUPNO PovreNikad meno 29 41 13 8 42 54 28 87 92 15

Izleti u prirodu Izborna nastava Posjete sportskim priredbama Posjete klubovima Organiziranje sportskih natjecanja

U pogledu izborne nastave, na prvo mjesto dolazi koarka, a iza nje slijede rukomet, odbojka, atletika i gimnastika. Inae, pokazalo se da nastavnici vie cijene igre od drugih vrsta sportova. I u tom pogledu nastavnici u osnovnim kolama pokazali su se aktivnijima od njihovih srednjokolskih kolega. To je sluaj sa svim vrstama sportova.
Tablica 35. Sportovi iz kojih se organizira izborna nastava (% odgovora)
Koarka Rukomet Odbojka Atletika Gimnastika Osnovna kola 81 69 58 52 22 Srednja kola 53 26 24 26 12 Ukupno

65 45 40 37 17

Na pitanje: Kako najee postupate s uenicima kada kod njih uoite nadarenost? najvei broj nastavnika TZK odgovara kako ih savjetuje da se ulane u neki klub (77% odgovora), a manji broj ih upuuje na izbornu nastavu (oko 16%). U tom pogledu nema razlika meu nastavnicima razliitih vrsta kola. Isto tako nema razlike izmeu vrsta kola ni u pogledu odgovora na pitanje Sudjeluje li vaa kola na meukolsim sportskim natjecanjima", jer je preko 2/3 odgovorilo kako redovito, a jo 1/3 kako rijetko sudjeluje. Na pitanje zahtijeva li posebnu odjeu na nastavi TZK, samo je 12% ispitanika odgovorilo kako trai uniformnu sportsku odjeu, a jo 74% samo prikladnu sportsku odjeu. U tom pogledu su srednjokolski nastavnici, izgleda, neto tolerantniji od osnovnokolskih. Veliina grupe smeta veini nastavnika, jer 52% njih to navodi kao problem
163

u izvoenju nastave. Izgleda da su grupe u srednjim kolama vee nego u osnovnim, jer je broj onih koji smatraju kako je veliina grupe problem za 50% vei kod srednjih nego kod osnovnih kola. Veina nastavnika TZK smatra kako je ponaanje uenika na satovima TZK uglavnom primjereno, iako ima problema koji nisu tako veliki da bi bili znaajni (oko57%); jedan dio nastavnika smatra kako ima problema koji ometaju nastavu (37% odgovora), u emu nema znaajnije razlike meu vrstama kola. Veina uenika uva opremu za TZK (46% odgovora), a samo manji broj ne vodi brigu o tome (14% odgovora), pri emu takoer nema znaajnije razlike izmeu razliitih vrsta kola. Uenici su uglavnom zainteresirani za nastavu TZK (83% odgovora), to se donekle slae s izjavama samih uenika; manji dio ih nije zainteresiran (14% odgovora), dok je samo 3% nastavnika odgovorilo kako su uenici izrazito zainteresirani. Ni u tom pogledu nema znaajnije razlike izmeu razliitih vrsta kola. Postoje, meutim, znaajne razlike u odgovorima meu nastavnicima osnovnih i srednjih kola u pogledu miljenja o potencijalnoj zainteresiranosti uenika. Naime, na pitanje: Ako bi se uvjeti poboljali, kakav bi prema vaem miljenju bio odnos uenika prema TZK?, srednjokolski su profesori, u daleko veem broju, smatrali kako bi se taj odnos uenika prema nastavi TZK promijenio (81% odgovora), nego njihove osnovnokolske kolege (samo 55% odgovora). Najznaajniji imbenici koji ometaju izvoenje nastave, prema miljenju nastavnika TZK, nedostatak su ili slabo stanje dvorane, pomagala, rekvizita i igralita, a potom slijede loe ponaanje uenika, lo odnos uenika prema predmetu, veliina grupe, nedostatak ili loe stanje svlaionica, a najmanje odravanje nastave u suprotnoj smjeni. U tom pogledu postoje neke manje razlike u odgovorima nastavnika osnovnih i srednjih kola, ak i u redoslijedu.
Tablica 36. Razliiti imbenici koji ometaju izvoenje nastave, po miljenju nastavnika
Nedostatak ili loe stanje dvorane Nedostatak ili loe stanje pomagala Nedostatak ili loe stanje rekvizita Nedostatak ili loe stanje igralita Loe ponaanje uenika Lo odnos uenika prema predmetu Brojnost uenika u grupi/razredu Nedostatak ili loe stanje svlaionica Odravanje nastave u suprotnoj smjeni Osnovna kola Puno Malo 44 15 46 11 43 24 33 26 33 30 35 31 15 41 22 37 8 85 Srednja kola Puno Malo 61 12 37 11 40 20 37 14 30 30 27 27 32 18 20 31 21 49 UKUPNO Puno Malo 53 13 41 11 41 18 36 19 32 30 30 28 25 28 21 34 15 64

Nastavnici uspijevaju odraditi vei dio plana i programa nastave (65% odgovora), samo ih manji broj uspijeva izvesti itav program (18% odgovora), isto toliki broj uspijeva ih izvesti samo manji dio programa, u emu nema razlika meu vrstama kola. I pored toga, meutim, veina nastavnika smatra kako je program dobar ali neizvediv (44% odgovora), u usporedbi sa samo 32%
164

onih koji smatraju kako je program dobar i izvediv, i oko 24% onih koji ga smatraju loim. Pritom treba naglasiti kako je daleko vei postotak ispitanika iz osnovnih kola ocijenio program loim (32% odgovora u usporedbi sa 17%), ali je zato daleko vei broj nastavnika u srednjim kolama smatrao kako je program dobar ali neizvediv (51% odgovora u usporedbi sa samo 36%). Podjednak je broj ispitanika koji su program smatrali dobrim i izvedivim (oko 32%). Velika veina nastavnika, i u osnovnoj i u srednjoj koli, probleme nastave rjeava tako to se snalazi (80% odgovora), ali uglavnom nailaze na razumijevanje ravnatelja kole kada je u pitanju kupovina nove opreme, naravno sukladno mogunostima (52% odgovora), dok samo 12% ne nailazi na razumijevanje. Jedan vei dio nastavnika TZK pokazao je inicijativu u rjeavanju problema izvoenja nastave i u tome uspio (40% odgovora), manji dio je pokuao, ali bezuspjeno (28%), dok 1/3 nastavnika nije ni pokuavala problem rijeiti jer zna da ne bi u tome uspjela. Najvei broj nastavnika za probleme izvoenja nastave TZK optuuje dravnu vlast jer ona osigurava sredstva (53% odgovora), ali se krivica stavlja i na lokalnu vlast (27%), a u manjoj mjeri i na upravu kole (19%). No, i pored svih problema o kojima je bilo rijei, velika veina nastavnika ne bi promijenila radno mjesto kada bi bila u prilici (63% odgovora), u emu nema znaajnijih razlika meu vrstama kola.

165

166

14. KARAKTERISTIKE KORISNIKA FITNESS KLUBOVA Istraivanje posjetitelja fitness klubova u Splitu pokazalo je kako ih je najvei broj (58%) ulanjen u klub ve vie od dvije godine, a ak 70% lanova dolazi u klub bar dva do tri puta tjedno, 1/5 svakodnevno, dok ih 8% klub posjeuje samo jednom tjedno (ostatak od 1% jednom mjeseno).122 Osim toga, istraivanje pokazuje da ene i mukarci u gotovo podjednakom omjeru posjeuju i vjebaju u njima, da su to u prosjeku ljudi mlae dobi (28 godina im je prosjek starosti), da su boljega obrazovanja (ak 42% vie i visoko, to je nedvojbeno dva puta vie od splitskog prosjeka, dok samo 1% ima osnovno obrazovanje), da su velikim dijelom stalno (32%) i povremeno zaposleni (22%), ali da ima i veliki broj uenika i studenata (29%), 5% su vlasnici firmi, 8% nezaposleni i samo 1% umirovljenici. U usporedbi s gradskom populacijom, meu njima je relativno mali broj radnika (samo 24%), dok je broj slubenika jo manji (samo 7%). Oko 17% posjetitelja fitness klubova ine strunjaci, 5% poslovoe, 3% su rukovoditelji, a samo 2% domaice. Najvei broj posjetitelja klubova zaposlen je u trgovini i ugostiteljstvu (23%), u kulturi i obrazovanju (13%), a najmanji broj u prometu, industriji ili graevinarstvu (12%). Osim toga, samo 6% ispitanika roeno je na selu, 27% u manjem gradu, a ak 67% u Splitu ili nekom drugom velikom gradu. Oko 70% ispitanika nije oenjeno pa nema djece, 13% ih ima samo jedno dijete, to je primjereno njihovoj mladosti, oko 11% ima dvoje, a 5% troje ili etvoro djece. U pogledu njihove stratifikacijske pripadnosti, moe se slobodno rei da posjetitelji fitness klubova pripadaju srednjim i viim drutvenim slojevima, jer ih oko 78% izjavljuje kako ima prosjean standard, a isto toliko ispitanika same sebe stavlja u srednje drutvene slojeve. Osim toga, oko 18% ispitanika smatra svoj standard izdaprosjenim, to donekle odgovara autopercepciji vlastite pripadnosti viim drutvenim slojevima. Samo 4% ispitanika odgovorilo je kako je njegov standard ispodprosjean, to takoer odgovara broju onih koji sebe vide meu niim drutvenim slojevima. Analogno tome, prosjek primanja kuanstva iznosi 7.070 kn mjeseno, a oko toga prosjeka kree se oko 15% ispitanika, iznad njega 34%, a ispod 52% ispitanika (najvei dio, 31% ispitanika, ispodprosjenih primanja nalazi se u kategoriji do prosjene). Isto tako, ako se gledaju podaci o relativnom budetu kuanstva (primanja po lanu domainstva), prosjena primanja po lanu iznose 2.371 kn, a u prosjenoj kategoriji se nalazi 21% ispitanika, dok je 28% u iznadprosjenim, a 51% u ispodprosjenim kategorijama (38% od toga spada u kategoriju do prosjene). To se sasvim podudara s podacima o posjedovanju nekih skupljih stvari u kuanstvu, to korelira s vienjem sebe u odreenom drutvenom sloju. Analiza je
122

I ovo istraivanje izvrili su studenti tree godine fizike kulture na uzorku od 130 ispitanika iz 9 fitness klubova u Splitu i Trogiru.

167

tako pokazala da oni koji sebe vidi u viim drutvenim slojevima, ne samo da pripadaju iznadprosjenim kategorijama primanja, ve u veoj mjeri u domainstvu imaju novi automobil, stroj za pranje rublja, DVD player, raunalo, klima ureaj, jahtu ili vei amac, vikendicu i redovito odlaze na skijanje. Oni, meutim, koji sebe vide pripadnikom srednjega sloja, gotovo sve te stvari imaju, ali u dvostruko manjem broju, dok na skijanje odlaze sedam puta rjee od onih koji sebe vide pripadnicima viih drutvenih slojeva. I konano, oni koji sebe vide pripadnicima niih drutvenih slojeva, nemaju gotovo nita od toga.
Tablica 37. Autopercepcija slojne pripadnosti i sadraji u kuanstvu (u%)
Autopercepcija sloja Vii Srednji Nii Ukupno U kuanstvu posjeduje sljedee stvari: Novi auto Stroj za sue DVD Raunalo Klima Jahta Vikendica Skijanje 88 88 81 88 88 19 63 50 41 49 55 75 57 8 25 7 48 54 58 75 61 9 30 13

Analiza je, nadalje, pokazala da postoji znaajna povezanost izmeu fitness klubova i razliitih demografskih i socijalnih karakteristika njihovih korisnika. Tako se moe rei kako se klubovi segregiraju po spolnom i dobnom principu, i to tako da ima klubova u koje idu iskljuivo ene (Cosmo, Tragurium), ali je veina klubova mjeovitog tipa. Isto tako ima klubova u koje idu mlai korisnici (Olimp, Tragurium, Gym Time), klubova sa starijim korisnicima (Body Master i Galaxy), to se jasno vidi iz naredne tablice.
Tablica 38. Demografske karakteristike po klubovima (u%)
Spol: C=0,63 M Cosmo Galaxy Champyon Gym Quadro Gym Gym Time Tragurium Olimp Radman Body Master Ukupno 71 67 44 55 73 69 63 50 100 29 33 56 45 100 27 31 38 46 Uku pno 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 do 20 god. 6 2129 god. 56 57 80 44 64 73 73 44 56 60 3039 god. 25 14 20 31 9 7 31 13 18 Dob: C=0,50 405049 59 god. god. Ukupno 13 100 29 100 13 9 100 100 100 100 100 100 100 100

Prosjek 29 32 27 29 25 25 24 26 33 28

13 27 18 20 25 12

25 10

6 1

Vrlo visoki koeficijenti kontingencije kako kod demografskih, tako i kod socijalnih karakteristika, pokazuju znaajnu povezanost izmeu kluba i njih. Klubovi se meusobno razlikuju po stupnju obrazovanja njihovih korisnika. Tako najvie obrazovanje imaju posjetitelji Champion Gym kluba (ak 47% ih ima visoko obrazovanje), a najloije obrazovanje imaju posjetitelji Gym Time kluba (samo 9% ih ima visoko obrazovanje i jo toliko vie).

168

Tablica 39. Zavrena kola korisnika klubova (C=0,37)

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% COSMO Galaxy Champyon Quadro Gym Gym Gym Time Tragurium Olimp 6 Radman Body Master 44 50 53 56 19 14 38 36 47 19 20 6 25 9 9 27 20 38 31

visoka kola

via kola

82

73 60 50 63

srednja kola

do zavrene osnovne kole

Tablica 40. Radni status ispitanika po klubovima (C=0,57)

100%

13
90% 80% 70%

9 31 27 18 47 6 25 25

bo

29 44 13 7 14

U enik ili student 13 Umirovljenik

9 13 27 7 25 36

60%

6
50% 40% 30% 20%

20

19

13 Nezaposlen 6 Vlasnik firme

25 36 47 25 31 14 18 13 45 9 33 50 44

Povremeno zaposlen Stalno zaposlen

10% 0% COSMO

Galaxy

Champyon Gym

Quadro Gym

Gym T ime T ragurium

Olimp

Radman

Body Master

Jo je vea povezanost izmeu radnog statusa ispitanika i kluba koji posjeuju (C=0,57), budui da stalno zaposleni najradije odlaze u sljedee klubove: Radman (50% posjetitelja), Champion Gym (47%), Gym Time (45%) i Body Master (44%). S druge strane, uenici i studenti najradije odlaze u klubove Olimp (47% posjetitelja) i Cosmo (44%). Takoer postoji segregacija i po zanimanju te djelatnosti u kojoj su posjetitelji zaposleni. Primjerice, dok u Gym Time idu uglavnom radnici iz trgovine i ugostiteljstva (50-65% posjetitelja), u Tragurium odlaze uglavnom radnici i strunjaci iz graevinarstva (50-70%). Sukladno tome
169

postoje znaajne razlike meu posjetiteljima razliitih klubova i u pogledu bogatstva. Primjerice, Quadro Gym, Body Master i Cosmo spadaju u klubove u koje zalaze bogatiji slojevi, dok Radman, Olimp i Gym Time spadaju u klubove u koje zalaze siromaniji slojevi populacije.
Tablica 41. Pokazatelji bogatstva ispitanika po klubovima
Radman Olimp Gym Time Galaxy Champyon Gym Tragurium COSMO Body Master Quadro Gym Ukupno Prosjek primanja po lanu kuanstva 1841 1846 1906 2341 2385 2432 2643 2800 2844 2371 % ispitanika iznadprosjenog standarda % pripadnika vieg sloja

13 13 9 14 13 18 31 25 19 18

6 9 7 9 25 25 25 12

Tablica 42. Razlozi dolaska ba u odreeni fitness klub

Struni isntruktori 0,45 Dobra opremljenost spravama 0,47

Urednost i istoa 0,47 25 53 75 9 27 20 50 44 35

Odgovara lokacija 0,28 56 64 53 63 73 73 53 50 69 61

Jer tu idu i prijatelji 0,29 19 14 27 38 27 36 33 38 25 28

C= COSMO Galaxy Champyon Gym Quadro Gym Gym Time Tragurium Olimp Radman Body Master Ukupno

69 14 40 38 36 27 7 63 69 42

7 47 56 45 73 20 31 56 36

I konano, najvei broj korisnika fitness klubova odlazi upravo u odreeni klub jer mu odgovara lokacija, i u tome nema znaajnijih razlika meu klubovima, ali su razlike daleko znaajnije kod nekih drugih razloga koje ispitanici navode, kao to su da klub ima strune instruktore (Radman, BodyMaster i Cosmo), da je dobra opremljenost opremom (Tragurium, Body Master i Quadro Gym), ili da su klubovi uredni i isti (Quadro Gym, Champion Gym i Radman). Najmanje prisutan razlog je to mu i prijatelji odlaze u isti klub, pri emu takoer nema znaajnijih razlika u odgovorima meu posjetiteljima razliitih klubova (vidi narednu tablicu). Zanimljivo je da se 2/5 ispitanika koji posjeuju fitness klubove inae aktivno bavi sportom, a jo toliko ih se sportom bavi rekreativno (treba dodati 13% onih koji su se ranije bavili, a sada se vie ne bave), dok se samo 5% ispitanika nije bavilo niti se bavi sportom. Dok 32% ispitanika odgovara kako kod kue ima jednu ili vie sprava za vjebanje, 11% ih navodi kako e ih nabaviti. Najvei broj ispitanika kao razloge bavljenja fitnessom navodi zdravlje, iza ega slijede izgled tijela, bolja kondicija, a samo ih manji broj navodi zabavu i ostale razloge, kako je prikazano u narednom grafikonu.
170

Slika 67. Razlozi bavljenja fitnessom

80 70 60 50 40 30 20 10 0 24 79 68 54

Zdravlje Izgled Kondicija Zabava

Gotovo je isti postotak onih koji kao uinke odlaska u klubove navode bolji osjeaj i izgled. Najvei broj ispitanika bira udobnu sportsku odjeu bez obzira na marku, to upuuje na zakljuak kako im je najvanije postignue, a ne minka(68% odgovora). Isto tako, najvei broj ispitanika pazi to jede. Samo manji broj ispitanika jede sve to voli (27% odgovora). Pri tom se u prehrani uvijek (29%) ili ponekad (35%) koristi dopunskom sportskom prehranom, a isto je toliko i onih koji se njome ne hrane. Osim toga, velika veina ispitanika pazi i da ne unosi otrove u organizam, poput kave (46% odgovora), 72% ih ne pui (pri emu je 23% ranije puilo). I oni to pue, meutim, ne pue vie od 10 cigareta dnevno (14% odgovora), a samo 9% ispitanika pui preko toga. I konano, ak 36% ispitanika izjavljuje kako nikada ne pije alkohol, 57% kako ga pije, ali rijetko (samo 5% odgovara da ga pije esto).

171

Slika 68. Uinci bavljenja fitnessom

90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 18 68 88

Bolji osjeaj Bolji izgled Promjena ishrane Novi prijatelji

15

172

LITERATURA:

1. 2.

3.

4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

11. 12. 13.

14. 15. 16. 17.

Bjelajac, S. (1990). Socijalne karakteristike koarkake publike u Splitu. Socioloki pregled 1-4: 91-101. Bjelajac, S. (2003b). Nastanak i razvoj kinezioloke sociologije u Hrvatskoj. Split: Zbornik radova fakulteta Prirodoslovnomatematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu:125-142. Bjelajac, S. (2003c). Sociodemografske karakteristike Splitskodalmatinske upanije poetkom devedesetih. Split: Zbornik radova fakulteta Prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu. 1: 93-124. Bjelajac, S. (2005a). Socijalna struktura nogometne publike u Splitu. // Zbornik radova fakulteta prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja sveuilita u Splitu. 2: 119-135. Bjelajac, S. (2005b). Uenici i sport. // kolski vjesnik. 54, 1-2 : 73-85 Boyl, Robert (1963.) Sport - Mirror of American Life. Boston. Bosanac, G. (1984). Odnos antropologije i kineziologije u sistemu modernih znanosti. Kineziologija, 1. Buzov, .,,I. Magdaleni, B. Perasovi, F. Radin. (1990). Navijako pleme. Zagreb: Pitanja. Diem, K. (1949.). Wesen und Lehre des Sports. Berlin, Frankurt a. M.: Weidemannsche Verlagsbuchhandlung, Fanuko, N., I. Magdaleni, F. Radin, Z. ugi. (1991). Zagrebaki nogometni navijai: grupni portret s BBB u sreditu. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu. Encarta Enciclopedia (2001.). Microsoft. Enciclopedia Britanica (1994-1999.). Grabar, M. (1992). Socijalna struktura publike na nogometnim utakmicama u Splitu - diplomski rad. Split: Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu Havelka, N., Lj. Lazarevi. (1981). Sport i linost. Beograd: Sportska knjiga. Hoek-Momirovi, A. (1979). Utjecaj sociolokih karakteristika na motorike sposobnosti. Kineziologija, 1-2. Huizinga, J. (1992). Homo ludens. Zagreb: Naprijed. Jankovi, I. (1994). Socijalna struktura publike na rukometnim utakmicama u Splitu diplomski rad. Split: Fakultet
173

18. 19.

20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35.

prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu. Joci, S. (1990). Drutvena uloga i poloaj seoske kole diplomski rad. Split: Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu. Kokan, M. (1992). Socijalna struktura publike na waterpolo utakmicama u Splitu - diplomski rad. Split: Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu. Krsmanovi, V. (1986). Uvod u sociologiju fizike kulture. Baka Topola: Centar za tjelesnu kulturu. Kokovi, D. (1984). Fenomen sporta i savremena kultura. Pogledi, 3. Lali, D. (1993.a). Torcida: pogled iznutra. Zagreb: AGM. Lali, D. (1993.b). Razmjeri, karakteristike i uzroci krize posjeta prvoligakim nogometnim utakmicama u hrvatskoj. Kineziologija, 1-2 Magnane, G.: "Sociologie du sports", Paris 1964. Marjanovi, R. (1979). Socijalne funkcije sporta. Sociologija, 1-2. Marjanovi, R. (1983). Natjecateljski sport i njegov kulturni i drutveni znaaj. Ideje, 3-4. Marjanovi, R. (1984). O nekim predhodnim pitanjima za govorenje o sportu uopte i njegovoj drutvenoj funkciji posebno. Pogledi, 3. Marjanovi, R. (1987). Teorijska i empirijska istraivanja sportske publike kod nas i u svetu. Beograd: Istraivako-izdavaki centar SSO Srbije. Martini, T. (1984). Sport kao model drutvenog ponaanja. Pogledi, 3. Mataja, . (1984). Prilog odreenju drutvene funkcije sporta. Pogledi, 3. Mataja, . (1985). Razvoj stvaralatva u sportu. III program radio Zagreba, 11. Mihailovi, S. (1987). Odnos prema sportu. Beograd: neobjavljena studija raena u Institutu drutvenih nauka u Beogradu. Mihovilovi, M. (1966). Povlaenje od aktivnosti: socijalno-psiholoko-ekonomski status bivih sportaa. Zagreb: IDIS. Mili, V. (1978.). Socioloki metod. Beograd: Nolit. Moljkovi, I. (1987). Sportska tampa - izmeu ideologije i idolatrije. Gledita, 5-6.
174

36. Mrakovi, M. (1994). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu. 37. Parker, S. (1976.). The Sociology of Leisure. London Allen&Unwin 38. Perkovi, Z., Bjelajac, S., Kuinar, D. (1989.). Osnovna studija mree objekata fizike kulture GZO Split. Split: Samoupravna interesna zajednica za fiziku kuklturu opine Split (1-11 + prilozi) 39. Petrovi, K. (1972). Manifestacija nekih drutvenih konflikata u prostoru sporta. Portoro: VI znanstveno savjetovanje sociologa. 40. Petrovi, K. (1983). Sportski spektakli, idolatrija i problem sportskih rukovodioca. Ideje, 3-4. 41. Petrovi, K. (1983). Svjetska kriza - poloaj i drutvena uloga sporta. Ideje, 3-4. 42. Petrovi, K. (1984). Nasilje u sportu - segment nasilja u suvremenom svijetu. Pogledi, 3. 43. Petrovi, K., A. Hoek. (1973). Odreivanje poloaja sportske aktivnosti u u strukturi manifestnih i latentnih dimenzija socijalne stratifikacije. Ljubljana: Visoka ola za telesno kulturo. 44. Petrovi, K., A. Hoek (1986). Prilozi za sociologiju sporta Zbornik radova. Zagreb Fakultet za tjelesnu kulturu. 45. Popovi, M. (1988.). Problemi drutvene strukture. Beograd: Kultura. 46. Simonovi, Lj. - Duci (1981). Pobuna robota. Beograd: Zapis. 47. Simonovi, Lj. (1982). Sport i slobodno vrijeme u okviru politike teorije sporta. III program radio Zagreba, br.8. 48. Simonovi, Lj. (1984). Sport - zabava, manipulacija, religija, stvaralatvo?. Pogledi, 3. 49. Uzelac, M. (1987). Filozofija igre. Novi Sad: Knjievna zajednica. 50. Von Krackow, C. G (1962.) Sport und industriegesellschaft Mnchen. 51. Vrcan, S. (1971). Sociolog pred fenomenom nogometa. Sociologija, 1. 52. Vrcan, S. (1982). Sport i politika. III program radio Zagreba, 8. 53. Vrcan, S. (1984). Ponovno o sportu i politici. Pogledi, 3. 54. Vrcan, S. (1990). Sport i nasilje danas u nas. Zagreb: Naprijed. 55. Vrcan, S. (2002). The Curious Drama of the President of a Republic Versus a Football Fan Tribe: A Symptomatic Case in the Post-Communist Transition in Croatia. International Review for the Sociology of Sport, 1. 56. Vrcan, S. (2003). Nogomet, politika, nasilje ogledi iz
175

57.

58. 59. 60.

sociologije nogometa - . Zagreb: Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo. Vrcan, S. i Lali, D. (1999.).. From Ends to Trenches, and Back: Football in the Former Yugoslavia. In: Gary Armstrong and Richard Giulianotti (ed.) Football Cultures and Identities. London: Macmillan Press LTD. van, M. (1983). Olimpizam i olimpijske igre. Ideje,.3-4. ugi, Z. (1996).Uvod u sociologiju sporta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu. ugi, Z. (2000). Sociologija sporta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.

176

POPIS TABLICA
TABLICA 1. ZANIMANJE I PREFERENCIJA SPORTOVA .................................................................. 8 TABLICA 2 . PRIMJER DINAMIKE SERIJE: KRETANJE STANOVNITVA SPLITA 1948.-2001......................... 22 TABLICA 3. PRIMJER KORELACIJSKE ANALIZE (STRANKA ZA KOJU BI GLASOVAO, PO OBRAZOVANJU ISPITANIKA) ............................................................................................... 22 TABLICA 4. BALESOV MODEL PROMATRANJA MALIH GRUPA.................................................. 25 TABLICA 5. DOBNA STRUKTURA RUKOMETAA I RUKOMETAICA .......................................... 82 TABLICA 6. STRUKTURA ZANIMANJA RUKOMETAA I NJIHOVIH MAJKI ................................. 82 TABLICA 7. KOLSKA SPREMA RUKOMETAA I RUKOMETAICA (U %)................................... 83 TABLICA 8. OSOBNA ISKAZNICA JEZGRE (PO LALIU, 1993.A)............................................ 92 TABLICA 9. STAROSJEDIOCI I DOSELJENICI PREMA MJESTU STANOVANJA, DUINI BORAVKA I REZIDENCIJALNOM PORIJEKLU ................................................................................................ 118 TABLICA 10. SOCIJALNA STRATIFIKACIJA PUBLIKE ................................................................. 120 TABLICA 11. OBRAZOVNA STRUKTURA PUBLIKE I SPLITSKE POPULACIJE .............................................. 121 TABLICA 12. DOBNA I SPOLNA STRUKTURA PUBLIKE .............................................................. 122 TABLICA 13. INTERES ZA SPORT PO DRUTVENIM OBILJEJIMA ......................................... 128 TABLICA 14. PRIDAVANJE ZNAENJA SPORTSKOJ PUBLICI .................................................... 128 TABLICA 15. POVRINA SPORTSKIH OBJEKATA ......................................................................... 133 TABLICA 16. BAVLJENJE SPORTOM I POSJEIVANJE SPORTSKIH PRIREDBI PO TIPOVIMA KOLA (U %) 140 TABLICA 17. BAVLJENJE SPORTOM S OBZIROM NA USPJEH U KOLI (U %)........................ 140 TABLICA 18. ODGOVORI NA PITANJE: KAKAV JE PO TVOM MILJENJU TZK"?(U %) ....... 141 TABLICA 19. NAJDRAI SPORTA, NAJDRAA SPORTAICA .................................................... 144 TABLICA 20. ODGOVORI NA PITANJE: KOJI TI JE NAJDRAI SPORT"?(U %) ...................... 144 TABLICA 21. SPORT KOJIM SE UENICI BAVE (U %) ................................................................ 145 TABLICA 22. NAIN PROVOENJA SLOBODNOG VREMENA UENIKA PO PODRUJIMA . 147 TABLICA 23. TO TI JE NAJVEI PROBLEM KOD TZK? (U %) .................................................. 149 TABLICA 24. U OKVIRU NASTAVE TZK U KOLI SE ORGANIZIRAJU SLJEDEE AKTIVNOSTI (U %) ....... 149 TABLICA 25. NAJPOPULARNIJI SPORTA PO PODRUJIMA .................................................... 152 TABLICA 26. NAJPOPULARNIJA SPORTAICA PO PODRUJIMA ............................................ 152 TABLICA 27. NAJDRAI SPORT PO PODRUJIMA ..................................................................... 152 TABLICA 28. KOJIM SE SPORTOM BAVI? .................................................................................. 153 TABLICA 29. KOJE SVE PROSTORE KORISTITE ZA IZVOENJE NASTAVE TZK ?(U%) .......... 160 TABLICA 30. POSTOTAK ZADOVOLJNIH DVORANOM PO ELEMENTIMA ............................... 160 TABLICA 31. IMA LI KOLA SVLAIONICE, A AKO IMA, ZADOVOLJAVAJU LI?...................... 161 TABLICA 32. IMATE LI OPREMU ZA MJERENJE ANTROPOMETRIJE? .................................... 161 TABLICA 33. STRUKTURA NASTAVNIKA PREMA MJESTU ROENJA ...................................... 162 TABLICA 34. KOLIKO SE ESTO U KOLI ORGANIZIRAJU SLJEDEE AKTIVNOSTI ?(U %). 163 TABLICA 35. SPORTOVI IZ KOJIH SE ORGANIZIRA IZBORNA NASTAVA (% ODGOVORA) ... 163 TABLICA 36. RAZLIITI IMBENICI KOJI OMETAJU IZVOENJE NASTAVE, PO MILJENJU NASTAVNIKA.............................................................................................................................. 164 TABLICA 37. AUTOPERCEPCIJA SLOJNE PRIPADNOSTI I SADRAJI U KUANSTVU (U%). 168 TABLICA 38. DEMOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PO KLUBOVIMA (U%) ................................ 168 TABLICA 39. ZAVRENA KOLA KORISNIKA KLUBOVA (C=0,37) ............................................ 169 TABLICA 40. RADNI STATUS ISPITANIKA PO KLUBOVIMA (C=0,57) ....................................... 169 TABLICA 41. POKAZATELJI BOGATSTVA ISPITANIKA PO KLUBOVIMA ................................. 170 TABLICA 42. RAZLOZI DOLASKA BA U ODREENI FITNESS KLUB ....................................... 170

177

178

POPIS SLIKA
SLIKA 1. ZANIMANJE I INTERES ZA SPORT ..................................................................................... 7 SLIKA 2. ZANIMANJE I PROSJEK POZNAVANJA SPORTSKIH VJETINA .............................. 8 SLIKA 3. SPORTSKI STATUS PREMA MJESTU STANOVANJA.................................................. 9 SLIKA 4. REZIDENCIJALNI STATUS SPORTSKIH PUBLIKA...................................................... 9 SLIKA 5. SHEMA DETERMINISTIKE SITUACIJE ......................................................................... 15 SLIKA 6. UVJETOVANI REFLEKS .................................................................................................... 17 SLIKA 7. PONAANJE LJUDI U RATU ............................................................................................. 18 SLIKA 8. ISTRAIVANJE NAKON POTRESA .................................................................................... 18 SLIKA 9. PRIMJER STATIKE SERIJE: ODGOVORI NA PITANJE: .............................................. 21 SLIKA 10. SOCIOGRAM .................................................................................................................... 33 SLIKA 11. ZAECI SOCIOLOGIJE SPORTA ................................................................................. 35 SLIKA 12. SOCIOLOGIJA SPORTA IMA JAKO UPORITE I U SPLITU ......................................... 39 SLIKA 13. STRUKTURA DRUTVA................................................................................................ 49 SLIKA 14. PIERRE DE COUBERTIN .................................................................................................. 50 SLIKA 15. DRUTVENA STRUKTURA SPORTA ................................................................................ 53 SLIKA 16. EUGEN FINK ..................................................................................................................... 57 SLIKA 17. POLITIARI I SPORT ....................................................................................................... 64 SLIKA 18. POLJUDSKA LJEPOTICA AUTORA BORISA MAGAA (MIS '79)....................... 66 SLIKA 19. REKLAME NA STADIONIMA ....................................................................................... 67 SLIKA 20. ADIDAS - PROIZVODNJA SPORTSKE OPREME ............................................................ 67 SLIKA 21. NAPORNI KOARKAKI TRENING.................................................................................. 70 SLIKA 22. RUSKI NAVIJAI DEMOLIRAJU SREDITE MOSKVE................................................... 88 SLIKA 23. LANOVI TORCIDE PO DOBNIM SKUPINAMA ............................................................ 90 SLIKA 24. STRUKTURA MOI TORCIDE ......................................................................................... 93 SLIKA 25. IZGLED SJEVERA NA POLJUDU..................................................................................... 99 SLIKA 26. DOBNA STRUKTURA TORCIDE I BBB S POETKA DEVEDESETIH I 2003. ...... 100 SLIKA 27. OBRAZOVNA STRUKTURA BBB IZ DEVEDESETIH I TORCIDE 2003. ....................... 100 SLIKA 28. STRUKTURA ZANIMANJA BBB IZ DEVEDESETIH I TORCIDE 2003. ........................ 101 SLIKA 29. STRUKTURA ZANIMANJA RODITELJA ISPITANIKA 2003. ......................................... 101 SLIKA 30. RASPOREENOST LANOVA TORCIDE PO STADIONU ............................................ 102 SLIKA 31. DOBNA STRUKTURA PUBLIKE RAZLIITIH SPORTOVA U SPLITU........................ 105 SLIKA 32. DOBNA STRUKTURA NOGOMETNE PUBLIKE TE STANOVNIKA SPLITA (U %) ................................................................................................................................................... 105 SLIKA 33. STRUKTURA KOLSKE SPREME PUBLIKE I SPLIANA (U %) ................................. 106 SLIKA 34. STRUKTURA MJESTA ROENJA PUBLIKE I NJIHOVIH RODITELJA (U %) ............ 106 SLIKA 35. STRUKTURA PRIMANJA PO LANU KUANSTVA (U %)........................................... 107 SLIKA 36. SPOLNA STRUKTURA ORGANIZIRANE I NEORGANIZIRANE PUBLIKE ................. 108 SLIKA 37. DVIJE PUBLIKE PO ZANIMANJU ................................................................................ 108 SLIKA 38. SPOLNA STRUKTURA PUBLIKE KOD MUKOG I ENSKOG RUKOMETA (U %) ... 109 SLIKA 39. DOBNA STRUKTURA RUKOMETNE PUBLIKE ............................................................ 109 SLIKA 40. STRUKTURA RADNOG STATUSA RUKOMETNE PUBLIKE (U %) ............................. 110 SLIKA 41. STRUKTURA ZANIMANJA RUKOMETNE PUBLIKE .................................................... 110 SLIKA 42. STRUKTURA RUKOMETNE PUBLIKE PREMA KOLSKOJ SPREMI.......................... 111 SLIKA 43. STRUKTURA RUKOMETNE PUBLIKE PREMA MJESTU ROENJA .................... 111 SLIKA 44. PRIMANJA KUANSTVA PO LANU ............................................................................ 112 SLIKA 45. AUTOPERCEPCIJA STANDARDA RUKOMETNE PUBLIKE ........................................ 112 SLIKA 46. NAJDRAI SPORT RUKOMETNE PUBLIKE ................................................................. 113 SLIKA 47. STRUKTURA ZANIMANJA MAJKI PUBLIKE MUKOG I ENSKOG RUKOMETA .... 113 SLIKA 48. STRUKTURA DJELATNOST MAJKI KOD RAZLIITIH PUBLIKA ............................... 114 SLIKA 49. STRUKTURA PUBLIKE PREMA MJESTU STANOVANJA ...................................... 118 SLIKA 50. SOCIJALNA STRATIFIKACIJA PUBLIKE ...................................................................... 121 SLIKA 51. STRUKTURA OBRAZOVANJA PUBLIKE I POPULACIJE............................................. 122 SLIKA 52. DOBNA STRUKTURA PUBLIKE I PUNOLJETNE POPULACIJE .............................................. 123 SLIKA 53. BROJ RAZLIITIH SPORTSKIH SADRAJA PO VRSTAMA TERITORIJALNIH ZAJEDNICA.. 132 SLIKA 54. POVRINA IGRALITA PO STANOVNIKU (U M2/STANOVNIKU).............................. 132

179

SLIKA 55. BROJ STANOVNIKA PO IGRALITU ............................................................................. 133 SLIKA 56. POVRINA ZATVORENIH SPORTSKIH OBJEKATA (U M2/STANOVNIKU)............... 134 SLIKA 57. ZATVORENI I OTVORENI BAZENI (U M2/STANOVNIKU) .......................................... 134 SLIKA 58. POVRINA DVORANA I IGRALITA PO STANOVNIKU U KOLAMA (U M2 ) .......... 134 SLIKA 59. POVRINA DVORANA I IGRALITA PO STANOVNIKU U VRTIIMA (U M2 ).......... 135 SLIKA 60. ODGOVORI NA PITANJE: "IME SE BAVITE U SLOBODNOM VREMENU"?(U %) ...... 140 SLIKA 61. IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI KOJE SE U KOLI ORGANIZIRAJU U OKVIRU TZK-A (U %). 143 SLIKA 62. PROVOENJE SLOBODNOG VREMENA U REGIJI I GRADU SPLITU (U %) .......... 147 SLIKA 63. ODGOVORI NA PITANJE: KAKVA JE PO TVOM MILJENJU TZK"? (C= 0,308) ................ 148 SLIKA 64. KOJA TVRDNJA NAJBOLJE OPISUJE TVOJ ODNOS PREMA TZK? (C=0,355)........ 149 SLIKA 65. IZBORNA NASTAVA IZ TZK NA OBALI I U ZAGORI .................................................... 150 SLIKA 66. RAZLOZI NE POHAANJA IZBORNE NASTAVE IZ TZK PO PODRUJIMA............. 151 SLIKA 67. RAZLOZI BAVLJENJA FITNESSOM .............................................................................. 171 SLIKA 68. UINCI BAVLJENJA FITNESSOM ................................................................................ 172

180