Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
Metodika 17 Vol. 9, br. 2, 2008, str. 345-358 Struni rad Primljeno: 16.11.2007.
UVOD
Narod koji ne pamti svoje Juer ne moe projektirati svoje Sutra. Narod koji pokoljenjima u nasljedstvo u kamenu, glini ili bronci ne moe upisati svoje Danas, nije povijesni narod. Tek poznavanje i koritenje pismena uvodi narode u povijest svijeta. (Paro, 1995:12 13) Izai iz mraka i prihvatiti nove civilizacijske tekovine za slavenske narode, znailo je prihvatiti pismo. Oslanjajui se na kransku religiju irilovi su uenici nizom mnemotehnikih formula olakali uenje irilice i glagoljice. Ipak, glagoljica se jedino uvrstila u Hrvatskoj. 345
U ovom e se radu pozornost posvetiti okolnostima nastanka prve tiskane hrvatskoglagoljske poetnice, njezinim izdanjima i utjecaju na nastanak drugih poetnica.Velika e se vanost pridati analizi njezinih dijelova prve stranice na temelju koje e se ostvariti i svojevrsna rekonstrukcija naina usvajanja itanja koritenjem ovakve poetnice.
1 2
Hrvatskostaroslavenski jezik = hrvatska redakcija staroslavenskog jezika. irilike i glagoljske poetnice nazivaju se azbukvice ili bukvari, a naziv potjee od imena poetnih slova azbuke, dakle; az, buky, vd,...
346
Hrvatskoglagoljska je Poetnica tiskana u formatu etvrtine 24X16, poprilino nepraktinom za prenoenje, a sastoji se od est listova (ili jedanaest tiskanih stranica). U prosjeku ima trideset do trideset est redaka3 teksta po stra-
nici. Uoljiva je i latinska signatura, a pojavljuje se na drugom a ii i treem listu a iii. Kustode4 se javljaju na stranjim stranama prva tri lista (2., 4.
i 6. stranica).
Slika 1.: Latinska signatura (Prva hrvatskoglagoljska Poetnica, 1983:5). Slika 2.: Kustoda I DAE prijelaz iz 2. na 3. str.
U skladu s prevladavajuom tradicijom koja je nastala u renesansi, odnosno u vrijeme tiskanja prvih knjiga, ova knjiica nema naslova, premda ima zanimljiv renesansni okvir na prvoj stranici o kojem e biti vie rijei u daljnjem tekstu. Poetnica je dvobojno5 tiskana. Naime, vei je dio otisnut crno dok crvena slova prevladavaju u rubrikama6 natpisima, inicijalima, poetnim slovima pojedinih rijei i reenica, dakle, sa svrhom njihova isticanja. Ta se potreba javlja ve u starim tekstovima kada se po uzoru na latinske kodekse vertikalni potezi u naslovima izduuju. Tako je nastao tzv. verzalni oblik slova. Ako se paljivo promotri tekst u Poetnici, uoava se da su ta slova malo vea od ostalih slova u tekstu te funkcioniraju unutar sustava uglatih slova, ali je jasno uoljivo njihovo okruglo porijeklo to samo dokazuje da je glagoljako tiskarstvo preuzelo ovakve oblike slova.
3 3 Broj redaka varira: 11. str. je iznimka (nije potpuno ispunjena tekstom) i ima 12 redaka, 9. str. ima 29 redaka pa 1. ima 30 redaka, a 4. str. ima 33 retka i 10. str. 34 retka te 2., 3. i 8. str. imaju 35 redaka dok 5., 6. i 7. str. po 36 redaka. Kustoda je brojka, slovo ili rije koja se pojavljuje na dnu neke stranice u knjizi, a najava je prve rijei na sljedeoj stranici. Danas se one vie ne koriste. Napomena autora: u preslikama stranica crveni se otisak prepoznaje po tome to je svjetliji, a tamo gdje ta razlika nije uoljiva, grafemi (uglavnom je vei dio grafema otisnut crno) su zaokrueni. Latinski izraz; ruber, -bra, -brum crven.
347
Slika 3.: Verzalni oblici nekih slova slijeva nadesno: H, S, , I, M, A, B (Paro, 1995:33 34).
Slika 4.: Verzalna slova u Poetnici (velika, crveno otisnuta slova) iz Davidova psalma 110 (109).
Najee se govori o dva bazina tipa slova koja se pojavljuju u ovoj Poetnici. Dakle, to su prethodno spomenuta inicijalna slova (crveno otisnuta) i, kao to je lako uoiti, manja slova kojima je pisan tekst. Prema tome, pojavljuju se glagoljski inicijali7: V, , Z, I, O, T, H (7), npr. O kod Oenaa te inicijali latinice (gotica): B, M, N, P, S, takvo se poetno slovo javlja u pjesmi starca Simeona N. O veliini slova vrijedi sljedee: Mala slova visoka su pola cicera8, vea slova doseu otprilike visinu 1 cicera, inicijali su visoki 2 cicera (Bratuli, 1983:15).
Javljaju se prije otkria tiska. Glagoljica je unicijalno pismo, odnosno pismo velikih slova jer se do 1450. g., tj. do Gutenbergova izuma tiskanja knjiga pominim slovima, nije rukopisno razvila u minuskulni sustav, tj. oblik malih, kurentnih slova (glagoljski kurziv kao brzopis velikih slova) prema Paro, 1995:32. Visina i tip slova u tiskarstvu. Njihov naziv potjee od tipa slova kojima je tiskana knjiga Epistole rimskog pisca Cicerona.
348
S lakoom se ova poetnica moe svrstati u red itanki. Naime, nije popraena gramatikom niti se spominju brojne ligature i jo brojnije kratice, a isto tako nije objanjen ni sustav brojevnih vrijednost glagoljskih slova jer se svi ti elementi u njoj javljaju.
Slika 5.: Latiniki inicijal S (gotica iljasta slova) u EKVNCIJA D()VI MARIE i glagoljiki inicijal I iz Evanelja po Ivanu.
Ako se paljivo promotre oblici hrvatske uglate glagoljice, uoava se dominacija nekoliko jednostavnih poteza baziranih na vertikalama i horizontalama. Logino je zakljuiti da e zbog takve pravilnosti biti naglaena simetrinost koja je omoguila svojevrsno stapanje istovrsnih elemenata u razliitim slovima. Tako su nastale ligature ili sljubljenice ili spojenice.9 Najee se pojavljuju dvoslovne ligature poput tv, vo, vz, pr, itd., a nalaze se npr. u rijei TVOE (tv) u Davidovom psalmu.
9
Postoji velik broj razliitih sljubljenica: dvo-, tro-, etvero slovne. U usporedbi Konzulove i Torresanijeve poetnice Jembrih pie sljedee:Obadvije raspolau istim grajskim znakovima i tradicionalnim ligaturama (spojenicama) kod kojih se po dva (rjee po tri) slova grajski veu u jednu cjelinu: to su tzv. adekvatno horizontalne i vertikalne ligature. Jedna i druga poetnica obiluje i lomljenim ligaturama Baromieve tehnike. Kod tih je Konzul najblii Baromievim lomljenim ligaturama (Jembrih, 1980:66).
349
tv vo vt
Slika 6.: Primjeri dvoslovnih ligatura iz Poetnice.
Slika 7.: Nain tvorbe ligatura sa slovima simetrinih oblika (Paro, 1995:36 37).
Osim ligatura u tednji papira, tj. skraivanja rijei, koristile su se suspenzije (izostavljanje drugog dijela rijei), a kao najee u ovoj knjiici koritene su kontrakcije (saimanje), tj. pisalo se samo prvo i posljednje slovo, npr. B(OG) , rije koja se pojavljuje na poetku Ivanova Evanelja. Da bi se uope znalo da je rije saeta, tj. kraena, to je bilo oznaeno potezom, tzv. titlom iznad rijei. Svako slovo glagoljske azbuke ima i svoju brojevnu vrijednost. Takoer, titlom iznad slova ili tokom (etvorinom) ispred i iza njega upozorava se na itanje brojevne, a ne glasovne vrijednosti slova. Ve se na samom primjeru godine tiskanja (ali i pojavi brojeva unutar teksta, npr. broja 3 na str. 2.) ove Poetnice moe uoiti logika slovo broj.
Slika 8.: Glasovna i brojevna vrijednost glagoljskih slova (unutar tita) uz stilizirano slovo oble glagoljice (lijevo) i kurzivni oblik glagoljice (desno). Temeljni uglati10 oblik smjeten u galeriji slovnog polja azbuke (Paro, 1995:21).
10
To su slova rezbarena u linoleumu prema tiskarskim slovima iz brevijara ve spomenutog B. Baromia (Venecija, 1493.).
350
PRVA STRANICA
REMEK DJELO MLETAKOG TISKARSTVA Razliiti autori komentirajui ovu Poetnicu istiu ljepotu prve stranice, njezinu vrijednost i posebnost. Ono to je razlikuje od ostalih stranica je upravo bogato ukraen renesansni okvir (crna umjetnost) koji se moe razlomiti u etiri ukrasne vinjete11 od kojih je osobito zanimljiva donja u kojoj, prema rijeima prof. Damjanovia, neki nesretni ak dobiva isplatu za svoj nerad (Damjanovi, 2004:294) biem po goloj stranjici! Pritom se ne smije zaboraviti da je iba bila est ukras uionice. Zaista zastraujua slika tadanjeg kolstva, a za neke autore i zgodna:... nekog nesretnika dri jedan ak nakrkae, drugi ga pridrava, a korepetitor ga pred nastavnikom i pred acima tue biem (Kolendi, 1934:198). Ili suvremenija interpretacija istog: pred uiteljem koji sjedi za pultom (desno) i upraviteljem kole koji stoji i promatra (lijevo), pred acima koji su izgleda sasavim nezainteresirani onim to se deava (znai: sasvim obian sluaj) korepetitor po goloj tue biem nekog nesretnika! (Bratuli, 1983:15). Ako se paljivije promotri okvir, moe se uoiti sljedee:Kod kompozicije u donjem dijelu okvira prve strane valja svratiti panju i na slovo .L. koje se nalazi izmeu nogu dvaju aka, a vjerojatno se u tom slovu krije autor iste ksilografske kompozicije (Jembrih, 1980:64). Ostale vinjete su ukraene ivotinjskim (ptice) i biljnim (listii, cvjetii) motivima, mitolokim biima, razliitim viticama. Postoji dakle dinamika i bogatstvo ukrasa do razine detalja. Napisano je kako je ova stranica odmak od ostalih stranica i po broju redaka glagoljskog teksta 30. Poznato je da je Poetnica otisnuta glagoljicom u tiskari Andrije Torresanija12 u Mlecima (Veneciji) 1527. godine. Dokaz tome je tipografski znak Torresanijeve tiskare na 11. stranici13: kula s krunitem omeena inicijalima latininih slova, a to su A i T koja oznaavaju ime tiskara Andrea Torresani.
11 12
13
Ukras u knjizi ili rukopisu u obliku sliice ili ornamenta na poetku ili na kraju teksta. Andrija (ovisno o autoru i Andrea) Torresani (1451 1528/1529 navode se dvije godine smrti, uestalije 1529.), koji se potpisivao i kao de Thoresanis, roen je u Lombardiji u mjestu zvanom Asola. Zarana ga je privuklo sredite umjetnosti, poglavito tiskarstva Venecija u kojoj je radio kod tiskara N. Jensona (kod je radio i Grgur Dalmatin) i iju je tiskaru 1479. g. i kupio. Udavi svoju ker za Alda Manuzija (knjige su potpisivali: In aedibus Aldi et Andreae Asulani Soceri) prijateljstvo je ojaao i srodstvom. Iako mu zet umire 1515. g., on nastavlja s tradicijom tiskarstva. Budui da je u njegovoj kui gost bio Erazmo Rotterdamski, taj je boravak opisao u svojem djelu Colloquia istiui skroman ivot ovog renesansnog majstora tiskarstva. Osim djela na latinskom jeziku izdao je Platona i Aristotela. Godine 1479. izdaje latinski brevijar, a ve 1493. glagoljski brevijar Svrenie brvili hrvackih Stampani v Benecih po metr Andre Torian iz Aul. Koreani po pre Blai Baromii kanon(i)gi crikve senske. Na dni 13. miseca mara 1493 (Bratuli, 1983:15). Vjerovao je da izdaje djelo sv. Jeronima koji je bio osobiti uzor humanistima. Moda je upravo u njegovu ast i tiskao ovu Poetnicu. Ova je stranica tek djelomino ispunjena pa je 12. stranica (ili stranja strana 6. lista) ostala prazna.
351
Stavljanje kule kao znaka tiskare nije sluajno jer se kula na talijanskom jeziku kae torre, a taj se korijen moe pronai i u prezimenu Torresani. Cijeli sklop je otisnut u crvenoj boji. Drugi se dokaz zrcali u glagoljskom i latinskom natpisu, tj. impressumu (kolofonu) iz kojeg iitavamo navedene podatke:tampani v bnetcih po andrei toreani iz aule 1527.
Je li ova poetnica posluila kao kakav Introductorium za neku veu tiskanu knjigu poput misala ili brevijara, ne zna se. To pitanje ostaje otvoreno. imik opisuje vanjski izgled Poetnice te govori o njezinom crvenom uvezu u glatkoj, mekanoj, nelakiranoj koi, tzv. marokoj koi, tj. o crvenom uvezu od marokina u kartonu (imik, 1933:376). Tako ju spominje i bibliograf Renouard vodei se za naputcima nekog Engleza koji je tvrdio da je ona djelce od etiri lista te da se ne spominje ni u jednoj bibliograji, to je netono. PRIMJER METODIKOG OBLIKOVANJA Pogleda li se ova stranica paljivije, u lijevom gornjem uglu uoava se stilizirani krii. Budui da je iril glagoljski azbuki niz zapoeo znakom kria, i ovdje se na poetak stavlja taj znak koji je sredinji simbol kranstva, tj. Kristove rtve.14 Na ovoj je stranici lako uoiti i razumjeti logiku uenja jer, kao to je ve reeno, svrha ove poetnice je bila nauiti neuke itati. Poetnica je prije svega sastavljena tako da pojedinac uenik naui itati te ne sadri upute za pisanje pojednih slova azbuke. Prvi zapis ini poboni zaziv, odnosno invokacija vlastitih imena Isus i Marija (pretpostavljenom ueniku najpoznatija imena). Nakon zaziva slijedi azbuka napisana u tri reda, a u svakom po 11 slova, to su ukupno 33 glagoljska slova. Vano je istaknuti da slova pritom nisu imenovana (npr. A kao AZ), ve su, kako je reeno, grafemi napisani azbukim redom to samo po sebi oteava njihovo usvajanje, tj. itanje.
14
Napomena autora: budui da su korisnici knjiice logino pretpostavljeni, ovaj bi krii mogao upuivati na zaziv Svetoga Trojstva (Otac, Sin i Duh Sveti), odnosno tzv. znak svetog kria kojim se zapoinjala svaka aktivnost pa tako i uenje: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
352
Ispod azbuke je napisana tzv. tabla za sricanje15. Rije je, zapravo, o kombinaciji svakog suglasnika ili konsonanta sa svakim samoglasnikom ili vokalom. Jednostavnije reeno, tabla za sricanje je tiskana jednobojno i dvostupano, tako da svaki redak u stupcu sadri kombinaciju razliitih samoglasnika (7) s istim suglasnikom te se dobiva 21 redak (zbrojena dva stupca) od ba do , to je ukupno 147 slogova, odnosno 22 retka, jer nas se dvadest drugim retkom upozorava da je rima zavrena (SVREN SROK), tj. da su iscrpljene sve kombinacije glasova, odnosno slova. Dakle, osim pet nam ve poznatih vokala: a, e, i, o, u, u toj
15
353
su kombinaciji i vokali i 16. Pritom su ostvarene sve mogue kombinacije vokala i konsonanata, a ostvarene su primjerice sljedee rime (srokovi17), npr. ba, be, bi, bo, bu, b, b te drugi srokovi, tj. slogovi. Takav oblik je bio jednostavan, lako pamtljiv (rima), logian (azbuki niz), tako da je na nioj razini olakavao uenje. Tablica se mogla nacrtati, a samim time i uveati, pa se pokazano lako uilo napamet: GA, GE, GI, GO, GU,... Iz navedenog proizlazi da se ovakvom metodom uenja, tj. metodom sricanja18, uilo itati uitelj je pokazivao svaki slog, a uenik je trebao prepoznati slova i slog te ih povezati u rije onako kako se itaju, tj. proitati rije. Ova metoda uenja prevladavala je jo i u 19. st., kada zapoinje razvoj metodike kao discipline. Time je napravljen tek prvi korak u savladavanju tehnike itanja. Kako bi se omoguilo lake uspostavljanje veze na relaciji slovo glas, u poetnicama poput ove najee su slijedile svima poznate molitve poput Oenaa i Zdrave Marije. Tavo se naelo u nastavi primjenjuje i danas, polazi se od poznatog kako bi se dolo do nepoznatog, tj. od onog to nam je blie do onog to nam je dalje, od starog k novom. Znati napamet te molitve, znailo je da ih se moe prepoznati i u pismu. Lako je zakljuiti da je samo dobro poznavanje slova moglo omoguiti uenje itanja i usmjeriti daljnji tijek nastave pa je zbog toga uenje bilo najvie koncentrirano na prvu stranicu. U pater noster abecedariju prva je molitva Oe na19, a zavirimo li u dubinu te prve molitve naslovljene kao MOLITVA NEDILNA (naslov je otisnut crveno te je i dodatno ukraen), uoavamo da je tekst, kao to je ve reeno, napisan hrvatskom redakcijom staroslavenskoga. Dakle, tekst sadri tipine staroslavenske rijei kao npr. IE (koji), ali i rijei koje su u hrvatskom jeziku ostale nepromijenjene do danas (primjerice IME), to samo svjedoi o postojanju duge tradicijske kulture ouvanja, tonije, postupnog prelaenja staroslavenskog u hrvatski jezik. Molitva je ostala ista, iako je u manjim segmentima promijenjena20: OE NA
16
17
18
19
20
Neki autori smatraju da se ti glasovi nisu itali, ve samo pisali. Ipak, treba imati na umu da su hrvatsko slavenski tekstovi imali svoja odreena pravila ostvarivanja svakog pojedinog grafema, odnosno slova, pa u skladu s time broj grafema se nije trebao podudarati (i nije se podudarao) s brojem fonema u tadanjem hrvatskom jeziku. Ti su glasovi i dokaz glagoljake tradicije te nam mogu posluiti kao dokaz da je tekst zapravo uzet s nekog poprilino starog predloka. Rima, srok kanonski oblik stila. Srok ini svaki suglasnik popraen samoglasnikom, tj. srok ovdje znai slog. Jednostavnije, uitelj bi na ploi, gdje su bili napisani slogovi, ukazivao ibom ili tapom na pojedine slogove, a uenici su slagali rijei, odnosno itali (dvoslone, troslone rijei), npr. mama, kia, tata ita,... Rijei koje nisu sadravale mogue kombinacije slogova, traile su malo drugaiji pristup uitelj je naizmjence ukazivao na pojedina slova i slogove, npr. rije glava pokazao bi slova g, l, a te slog va. Stoga su u poetnicu najprije stavljene tablice koje su sadravale azbuka slova, a zatim one u kojima su bili srokovi, odnosno slogovi. Iz evanelja po Mateju (6, 9 13) saznajemo da je Isus nauio uenike moliti Oena te se stoga u kranskoj tradiciji velika vanost pridaje ovoj molitvi sastavni je dio obreda (Sveta misa). Postupno dolazi do kroatizacije molitve i do promjena u tekstu, tako da kod Torresanija imamo: NA IZBAVI NAS OD NE PRIJAZNI, a u Pokusnim listovima (Konzul): da izbavi nas od zla to je prevladalo te se koristi do danas.
354
IE ESI NA NEBSIH... ili Oe na koji jesi na nebesima... Osim naslova crveno je otisnuto i poetno slovo molitve, vee od ostalih slova (glagoljski inicijal) O te jednako tako naglaen i zavretak molitve, odnosno poetno verzalno slovo A (AMEN), a razlozi takvog oblikovanja slova ve su navedeni. Isto tako pojavljuje se i prvi put na ovoj stranici i u ovom tekstu i ligatura, npr. tv u rijei TVOE ili MOLITVA ili pak, pr u PRIDI, moe se i promotriti troslov tvo u CESARASTVO ili TVOE. Ipak, valja napomenuti da je uenik morao biti dobar poznavatelj ligatura, odnosno njegov uitelj je morao biti vjet itatelj i tuma teksta jer knjiga, premda tiskana, bila je privilegija pa i u najjednostavnijem obliku, iako su i uitelj i uenik dobro znali molitve napamet. Poznavanje slova (glasova) omoguavalo je njihovo lake povezivanje u rijei, a i logika povezivanja slova omoguavala je temeljno razumijevanje pojedinih ligatura i skraenica jer kasnije, kada ova Poetnica ulazi meu odabrane uenike te postaje uzor drugim poetnicama, forma e se postupno prilagoavati usvajanju itanja, ali i pisanja. Tekst molitve prati bogata ilustracija koja molitvu i upotpunjuje. Na crnoj pozadini otisnut je lik ovjeka molitelja, kojeg smrt, opasnost, zlo (kostur) vreba mami, to lako moemo povezati s rijeima:I NE VA VEDI NAS V NAPAST NA IZBAVI NAS OD NE PRIJAZNI. Kao posljednja molitva na ovoj stranici javlja se Zdravo Marijo ili, kako je otisnuto u naslovu (takoer crvenim slovima), POZDRAVLENIE ANELA21. Kao i u Oenau, posebno je oblikovano i istaknuto te crveno tiskano poetno glagoljsko slovo molitve kao i zavretak22 molitve AMEN. Pritom se ne smiju zanemariti primjeri kontrakcije23 u molitvi; zapisani su samo grafemi G (poetno slovo rijei) i (posljednje slovo rijei), a titl upozorava na izostavljanje G(OSPODIN) ili I(SU)S te primjere ligature, npr. vo u TVOEE. Svakako, veu pozornost treba dati ilustraciji molitve koja je jasnija od one uz Oena, a prikazuje anela Gabrijela (obasut svjetlou) kako pozdravlja djevicu Mariju: ZDRAVA MARIE.... Iako se ovo renesansno remekdjelo uvijek iznova naziva reprezentativnim primjerom poetaka tiskarstva, uglavnom se ne naglaava vrijednost ove prve stranice. Ovdje to barem djelomino pokuavamo ispraviti. POETNICA UZOR DRUGIM IZDANJIMA TE VRSTE Ova je Poetnica posluila kao svojevrsni predloak drugim izdanjima glagoljskih poetnica te smatramo bitnim istaknuti osnovne slinosti i razlike izmeu ovog izdanja i onih kojima je ono posluilo kao uzor. Modruki biskup i upravitelj senjske biskupije imun Koii Benja u svojoj je tiskari u Rijeci24 tiskao poetnicu koju je nazvao Psaltir25. To nije pretisak
21
22 23 24 25
Aneoski pozdrav aneo Gabrijel je tako pozdravio djevicu Mariju navjestivi joj da e roditi Sina. Asocijacija na i poetak i kraj. Vidi poetak ovog poglavlja. Anica Nazor je datirala Psaltir u 1530. g. Da se od Torresanijeve Poetnice bitno ne razlikuje, ustvrdio je Bratuli: poredak tekstova je
355
Poetnice, iako obje knjiice zadravaju tradiciju starih tekstova, to ide u prilog teoriji o postojanju nama nepoznatog zajednikog predloka. Primjerice, Psaltir ne sadri molitvu pape Siksta IV. ni Evanelje po Ivanu. Zajednika im se toka najlake pronalazi u grajskim znakovima koji su isti, ali i u ligaturama. Nikako se ne bi trebali zanemariti Pokusni listovi26 (glagoljski i iriliki) iz Tbingena koji na svojevrstan nain oznaavaju i poetak protestantskog djelovanja. Oni su se stavljali u kasnija izdanja, odnosno knjige, kao pomo pri itanju glagoljice i irilice, a ujedno su to bila i ogledna slova tiskare koja se povezju sa slovima Torresanijeve tiskare. Prva glagoljska Poetnica bit e uzorak za izradu daljnjih glagoljskih poetnica poput Table za dicu iz 1561. g. koje su takoer tiskane u Tbingenu irilike i glagoljske:Autori... pred sobom imaju uenike, ake, a ne prvenstveno akne. Ali i jedni i drugi uenici uili su jednako: na poetku su velika (inicijalna slova), zatim velika slova, pa slijede kurentna slova,... na koncu su slova pod titlama. Na slijedeoj je stranici tabela sa slogovima: ba, be, bi, bo, bu, itd. Na kraju, kao kod Torresanija napomena: Svren srok (Bratuli, 1983:19). Dakle, bez veih razlika. Jedna razlika, koja se lako primjeuje, istaknuta je u prvoj citiranoj reenici: uiti glagoljicu ima pravo i obian puk! Kasnije su slova Torresanijeve Poetnice jo jednom posluila kao predloak za crtanje, ovaj put za prvu slovensku gramatiku Articae Horulae iz 1584. godine. Potrebno je spomenuti jo jedan primjer u kojem je Poetnica koritena kao tekstualni predloak. U Propagandinoj tiskari 1629.27 g. Rafael Levakovi izdaje Azbukividnk slovinskij ie openim nainom psalteri nazivaet se, poetnicu koja je sadravala tekstove na sva tri pisma: glagoljici, irilici i latinici. Predstavljene su samo znaajnije poetnice na koje je najvei utjecaj imala Torresanijeva. Iznesene su neke bitne slinosti i razlike s time da se znaajnije nije ulazilo u strukturu teksta svake poetnice. Njihova usporedba trai daljnja razmatranja. OSTALI PRIMJERCI POETNICE Zanimljive su okolnosti pratile primjerke ove Poetnice. Neke su primjerci nepotpuni, neki pogreno svrstani u irilika izdanja, a Kolendi ih je naveo ak 7.
26
27
drugaiji, a i jezik je kroatiziraniji nego u Poetnici iz 1527. Koii je i liturgijske tekstove pomlaivao i pribliavao govornom jeziku, odnosno jeziku onovremene hrvatske knjievnosti. (Bratuli, 1983:17) Stipan Konzul Istrijan u prosvjeivanju naroda polazi od djece. Antun Dalmatin mu alje dvije dalmatinske knjige (Misal i Brevijar) i dva Abecedara iz Venecije Torresanijeve Poetnice. Zapravo, rimska kongregacija De propaganda de pod ovim naslovom objavljuje Levakovievu poetnicu. Drugo izdanje Azbukividnjaka izlazi nepromijenjeno 1693. g. Tree izdanje je iz 1739., a etvrto iz 1753. g. te oba izdanja sadre glagoljicu i irilicu. Stjepan Damjanovi) ureuje pretisak (prema posljednjem izdanju) i pie predgovor pod naslovom Nadbiskup Mateo Karaman i njegov Bukvar (Zagreb Split, Ex libris, 2005.g.).
356
Prvi navedeni primjerak28 ouvan je u cjelosti. Vlasnitvo je sredinje knjinice u Oxfordu (Bodleian Library). uva se pod signaturom 4.C.51.Th. Do zablude dolazi u 17. st. kada je u tiskanom katalogu ove knjinice primjerak uveden kao Aliquot Preces Lingu Servian. Ven. 1527.29 Drugi primjerak je nepotpun. uva se u Beu sterreichische Nationalbibliothek (signatura C.P.2.B.83.) u koju je dospio zahvaljujui bibliotekaru Petru Lambeciusu (+ 1680.). Dobrovski je tvrdio da nedostaje 5., a zapravo nedostaje 6. posljednji list na kojem se nalaze spomenuti tipografski podaci, pogrjeno je datirao godinu tiskanja: 1528. umjesto 1527. i tiskaru venecijanska, ali ne Torresanijeva ve Bindoni Pasinijeva.30 Sljedei primjerak je vezan za privatnu biblioteku iz Londona (1824.g.). Fragmentaran je jer nedostaju dva lista (3. i 4.). Opisao ga je Renouard, no javnosti je ostao nepoznat. Fragmentaran je primjerak i onaj koji je posjedovao bibliol Jakob Zupan.31 Imao je samo dijelove Poetnice iz 1527. i vjerovao je da je ona tiskana u Rijeci kao i Koiiev misal. afarik32 je pogrjeno pretpostavio postojanje glagoljske poetnice tiskane na Rijeci oko 1531. g. pa ju je Kolendi poistovjeivao s Koiievim Bukvarom33. U Sankt Peterburgu se uva potpuno ouvan primjerak koji je povrno opisan u Karatajevom izvjetaju bibliograji starih irilikih izdanja iz 1872. godine, pa je Poetnica ubrojena meu irilika izdanja. Jedan se primjerak nalazi u New Yorku (Morgan Library & Museum), o kojem je pisao ameriki veleposlanik Prince:A rare Old Slavonic religious manual. Otisnuta je prva stranica Poetnice, ali se navodi drugaija tipografska nota:Alphabeticum et Preces Illyricae, imp. Ven. per Andream de Toressanis de Asula, 1527 Moda se taj primjerak ne razlikuje od ostalih. Potreban je uvid u impressum. Najvie in28
29
30
31
32
33
Ukratko su izneseni samo osnovni podaci o postojeim izdanjima; detaljnije podatke vidi u Kolendi, 1933:199 201. Moe se pretpostaviti da navedene svjetske knjinice i danas posjeduju primjerke Poetnice, to ipak trai detaljniju analizu tih izdanja, a ovim se radom to nije moglo postii. Ili molitvenik u srpskom jeziku; ovo je izdanje u 18. stoljeu u Rusiji smatrano irilikim katekizmom za katolike koji je samo tiskan u Veneciji 1527. godine. Tako registrirano izdanje dovelo je do mnogih zabluda vezanih za neka irilika koja nisu ni postojala. Slavist Jozef Dobrovski je do tog zakljuka vjerojatno doao, zbog toga to je te 1528. g. ta tiskara F. Bindonija i M. Pasinija tiskala prvi glagoljski misal prireivaa fra Pavla Modruana. Bratuli smatra da je ova Poetnica prethodnica veem djelu, navedenom Misalu, te pretpostavlja da su Bindoni i Pasini suraivali s Torresanijem, a ako je takva suradnja postojala, onda se Pavla Modruanina moe smatrati prireivaem Poetnice. Poveznica 7. studenog 1831. u pismu Matije opa P. J. afariku nalazi se popis rijetkih knjiga (uva se u Pragu) iz Zupanove knjinice meu kojima je i Kratka azbukvica i kratak krstjanski katolianski nauk (spominje se i Kanizijev katekizam), tiskan irilicom 1696. g. u Trnavi s napomenom da postoji i latiniko izdanje, a Zupan ga je imao na glagoljici. Drugim se pismom, datiranim 13. sijenja 1832. g., precizira da glagoljsko izdanje nije tiskano u Trnavi, ve u Rijeci te da ga je Zupan poklonio biskupu Maksimilijanu Vrhovcu (susret 1820. g.) to bi trebalo biti zabiljeeno u njegovom dnevniku. Rijeka tiskara nije mogla tiskati Poetnicu s prijevodom Kanizijevog malog katekizma jer je njegov latinski original iz tiska izaao tek 1556. g., a tiskara je radila samo godinu dana: 1530 1531. godine. Taj bukvar tada nije bio poznat, pa ni opisan, to je ponovno dovelo do zablude.
357
teresa je pobudio Hiersemannov34 primjerak gdje se Poetnica smatrala unikatom. Imenovana je kao: Introductorium croatice.35 Kolendi je uspio nagovoriti Hiersemanna da se napravi pretisak Poetnice i ona je izdana u 25 primjeraka pod nazivom Introductorium croatice 1527 s pogovorom na njemakom jeziku i 500 dinara po primjerku. Proslavom 500. obljetnice prve hrvatske tiskane knjige, Misala po zakonu rimskoga dvora (1483 1983); GZ Hrvatske, K, Meunarodni slavistiki centar SR Hrvatske i NSB u Zagrebu izdali su pretisak ove nae najstarije hrvatske poetnice 1983. godine pod nazivom Prva hrvatskoglagoljska Poetnica, 1527. Pretisak36 je popraen transliteracijom, a priredio ga je i pogovor Hrvatske poetnice do narodnoga preporoda napisao Josip Bratuli .
ZAKLJUAK
U Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu pod oznakom R II A 8 15 moemo pronai, skromno djelce, prvu tiskanu hrvatskoglagoljsku Poetnicu, svojevrsni vrhunac renesansnog tiskarskog umijea, koja je veoma vana za hrvatsku kulturu, osobito za kulturu itanja. Kako je Hiersemann rekao:Ovo nije samo vaan spomenik starohrvatskog jezika, nego i rani tisak glagolskim slovima (imik, 1933:376), time je zapravo rekao sve, jer kulturna vrijednost ove poetnice govori dovoljno sama za sebe te to treba stalno isticati. U njoj moemo vidjeti razvoj i promjene jezika, naina tiskanja slova, a ne smije se zanemariti ni njezin metodiki instrumentarij koji je, s obzirom na vrijeme nastanka, na zavidnoj razini. Metodom sricanja, primijenjenom u ovoj poetnici, i kasnije se ponajprije usvajala glagoljica, a potom i latinica. Kolika je tek vrijednost onih izdanja koja su izgubljena, o kojima su stvorene pogreene predodbe, a znaajni su nositelji kulture hrvatskog naroda. Poetnica iz 1527. je jedinstven primjerak i potreba jednog vremena te je znaajna i egzemplarna i u kasnijim razdobljima, o emu svjedoe njezini pretisci. LITERATURA: vidi popis literature u inaici lanka na engleskom jeziku.
34
35
36
Karl W. Hiersemann, poznati lajpciki antikvar i knjiniar; Leipzig, Knigstr. 29: katalog 624, Osteuropa, Balkanlnder gdje je pod br. 1320 navedena ova Poetnica za koju je traio preko 30 tisua dinara, tonije 1600 maraka. Zbog previsoke cijene nije imao odjeka u javnosti. Prema Kolendiu: Hiersemann se vjerojatno prisjetio da je Torresani 1527. g. na molbu knjiare Dei Nicolini da Sabbio dao slian, ali vei udbenik iz kojeg se mogao uiti latinski, grki i talijanski jezik pod nazivom Introductorium, cui titulus est Corona preciosa. Na nju je pozornost skrenuo imik u Svijetu s lankom Dokumenti stare hrvatske kulture to je Poetnicu svrstalo meu vane elemente hrvatske kulture. Predana je u tisak 14., a izala je 22. veljae 1983. godine. Tiskana je u 1670 numeriranih primjeraka. 1500 primjeraka oznaeno je brojevima od 171 do 1670 (140 gramski papir). 150 primjeraka otisnuto je na rukom raenom papiru (veve) te oznaeno brojevima od 21 do 170. 20 primjeraka otisnuto je runo i oznaeno brojevima od 1 do 20. Izala je, kao, to je ve navedeno, prilog proslavi petstote obljetnice prve hrvatske i junoslavenske knjige glagoljskog Misala (22. veljae 1483.).
358