Está en la página 1de 6

Arapska Republika Egipat je drava u sjeveroistonoj Africi. Dio egipatskog teritorija, Sinajski poluotok, nalazi se na podruju Azije.

Na zapadu granii s Libijom, na jugu sa Sudanom, na sjeveru sa Sredozemnim morem, a na istoku s Izraelom i Gazom.

Zemljopisna obiljeja [uredi]


Smjetaj i reljef [uredi]
Egipat se nalazi u sjevernoj Africi, izmeu Sredozemnog i Crvenog mora, dok se Sinajski poluotok nalazi u jugozapadnoj Aziji. Glavna je znaajka ove zemlje velik kontrast izmeu doline i delte Nila i okolnih pustinjskih prostora. Dolina Nila protee se od juga prema sjeveru, poput zelene vrpce kroz pustinju i najvea je oaza na svijetu. Dno doline ini nekoliko viih prirodnih terasa i napla vne nizine. Kod Kairase Nil dijeli na dva rukavca. Ondje poinje plodna delta Nila, kanalima ispresijecana nizina koja na sredozemnoj strani zavrava pojasom obalnih sprudova i plitkih laguna. Dolina i delta Nila zauzimaju tek 3,5% dravnog teritorija, premda ondje ivi gotovo cjelokupno stanovnitvo. Zapadno od doline nalaze se iroki ravnjaci Libijske pustinje. U tim podrujima prevladava ljunana pustinja (serir), a na zapadu pjeana pustinja (Veliko pjeano more). Na sjeveru je iroka uzduna dolina u smjeru zapad - istok, u njoj se nalazi velika depresija Quattara (133 m) te uz zapadnu granicu Egipta oazaSiwa. Blie Nilu nalazi se Fajumska depresija (-45 m), u koju se umjetnim kanalom dovodi voda iz Nila. Istono od doline Nila nalazi se Arapska pustinja. Ona je, za razliku od Libijske pustinje, uglavnom gorovita, ralanjena dubokim vadijima. Na istoku se strmo sputa do uske obalne nizine uz Crveno more. Egiptu pripada i Sinajski poluotok. Geografski je to dio Azije, smjeten izmeu Sueskog i Akapskog zaljeva. Na jugu se uzdie granitna uzvisina Sinajskog gorja, prema sjeveru preko irokih pustinjskih ravnjaka, ispresijecanih vadijima, prelazi u iroku obalnu nizinu uz Sredozemno more.

Klima [uredi]
U Egiptu prevladava suptropska pustinjska klima, ali u uskom obalnom pojasu i na sjeveru prevladava sredozemna. Ondje zimi padne neto kie (150 - 200 mm). Drugdje su padaline vrlo rijetke (manje od 50 mm na godinu) i pojavljuju se u obliku kratkotrajnih pljuskova. Od oujka do lipnja est je hamsin, vru vjetar iz Libijske pustinje.

Vode [uredi]
Egipat je dar Nila. Opstanak drave kroz vietisuljetnu je povijest usko povezan s rijekom i njezinim redovitim poplavljivanjima. Poplave su prije podizanja brane kod Asuana dosezale vrhunac u rujnu, u Donjem Egiptu u listopadu i obogaivale tla plodnim muljem. Godine 1902. kod Asuana je izgraena prva brana, a 1957. - 1970., 6 km iznad stare brane, uz pomo SSSR-a podignuta je i nova Asuanska 2 brana (visoka 111 m, dugaka 3800 m). Iza nje je nastalo gotovo 500 km dugako i 4 014 km veliko 3 jezero Nasser s kapacitetom od 162 milijarde m vode. Tom vodom natapa se dodatnih 910 000 ha poljoprivrednih povrina. Prema sudansko - egipatskom sporazumu, Egipat godinje im a pravo na 66% vode Nila kod Asuana, a Sudan do 34%. Izgradnja brane promijenila je okoli u dolini Nila. Kako vei dio mulja ostaje u jezeru i vie ne dolazi do polja, bilo je nuno znatno poveati uporabu umjetnih gnojiva.

Nekadanje su poplave ispirale iz tla nakupljene soli, a sada plodna tla postaju sve slanijima, morske struje i valovi nainju obalu delte, znatno se smanjio ulov riba u rijeci i obalnom moru, uestala je pojava bilharizacije itd. Godine 1997. pokrenut je projekt Juni Egipat. Njime e se dio vode Nila kanalom odvoditi u oaze Libijske pustinje. Ondje bi se trebalo dobiti 210 000 ha novih poljoprivrednih zemljita i na njih u 20 godina naseliti 3 milijuna ljudi.

Tlo i vegetacija [uredi]


Na rijenim naplavinama tla su ilovasta i sve slanija. U pustinjama prevladavaju gole kamenite povrine i pjeane dine, dok se plodnija tla nalaze samo u oazama u Libijskoj pustinji. U dolini i delti Nila vegetacija je vrlo bujna, premda je prirodnog raslinja malo. U uskom pojasu uz sredozemnu obalu nalazi se stepa s niskim grmljem, na Sinaju i u gorskim predjelima Arapske pustinje polupustinja, a sve su drugo pustinjska podruja. Pustinje zauzimaju 97% povrine.

Egipatski guvernorati [uredi]


Podrobniji lanak o temi: Egipatski guvernorati Egipat se dijeli na 27 guvernorata.

Stanovnitvo [uredi]
Prema popisu stanovnitva iz 2003. Egipat je imao 74.718.797 stanovnika. Prosjena gustoa 2 naseljenosti je 75 st/km . Stanovnitvo se munjevito poveava zahvaljujui visokom natalitetu, tako da je Egipat primjerice 1976. imao tek 36.626.204 stanovnika. Stanovnici su uglavnom Egipani iz arapske jezine skupine (99%), arabizirani potomci afrazijskih (tzv. hamitsko - semitskih) starih Egipana. Snaan predarapski element ouvan je prije svega meu Koptima i seoskim stanovnitvom u unutranjosti (tzv. felasi). Na krajnjem jugu ive afroazijski ("hamitski") Nubijci (oko 200 000). Pri gradnji Asuanske brane preseljeni su sjeverno od Asuana. U pustinji jo ivi oko 50 000 Beduina. Po vjeroispovijedi stanovnici su sunitski muslimani (oko 90%) i krani (oko 10%), ponajprije Kopti. Pripadnici Koptske crkve po slubenim procjenama ine oko 6 % stanovnitva, a po njihovim vlastitim procjenama 10 - 12% stanovnitva. Osim njih, postoje i druge kranske zajednice (protestanti, katolici, grki pravoslavci, armenski krani, sirijski, maronitski krani itd.).

Etnike grupe [uredi]


Podrobniji lanak o temi: Etnike grupe Egipta

Povijest Egipta [uredi]


Starija povijest [uredi]
Redovite godinje poplave oko Nila tisuljeima su odreivale nain ivota stanovnitva i omoguile rani razvoj prvih mezolitskih kultura. Prva vea naselja nastala su izmeu 6600. i 5100. godina pr. Kr., a kasnije i dvije drave, Donji Egipat u podruju delte Nila te Gornji Egipat juno od delte Nila oko 3100. godine pr. Kr.

Kralj Narmer iz Gornjeg Egipta osvojio je Donji Egipat i stvorio prvu jedinstvenu dravu te utemeljio prvu dinastiju egipatskih faraona. Razdoblje prvih triju dinastija nazivamo ranim razdobljem (2925. 2575. pr. Kr.), uslijedilo je razdoblje Stare drave (2575. - oko 2130. pr. Kr.) u kojem su podignute piramide i osvojena Nubija (glavni grad Memfis). Potom je dolo do raspada jedinstvene drave, a onda je nastalo razdoblje Srednje drave pod faraonom Amenemhetom i nasljednicima iz 12. dinastije (1983. - oko 1600. pr. Kr.). Oko 1630. pr. Kr. Egipat su osvojili semitski Hiksi (do 1521. pr. Kr.). Uslijedilo je razdoblje Nove drave (oko 1530. - 1075. pr. Kr.) s glavnim gradom Tebom. U tom razdoblju Egipat dostie vrhunac razvoja i iri se sve do Eufrata, a nakon 1075. pr. Kr. zbog unutranjih je sukoba snaga kraljevstva postupno slabila. Najprije su ga osvojili Nubijci (oko 730. 664. pr. Kr.), a potom su ih Asirci i Babilonci posve potisnuli iz Azije. Godine 525. pr. Kr. perzijski je kralj Kambiz osvojio Egipat i od njega stvorio perzijsku pokrajinu. Godine 332. pr. Kr. Egipat je osvojio Aleksandar Veliki, a nakon njegove smrti (323. pr. Kr.) preuzeo ga je Ptolemej i utemeljio dinastiju Ptolemejevia (305. - 30. pr. Kr.). Glavni grad njihove drave bila je Aleksandrija, snano arite helenistike kulture. Kraljica Kleopatra VII.. (51. - 30. pr. Kr.), posljednja ptolemejska vladarica, udala se 37. pr. Kr. za Marka Antonija, rimskog suvladara, ali je pokuaj stvaranja snane drave propao i Egipat je postao rimskom provincijom pod izravnom upravom cezara (30. pr. Kr.). Nakon podjele Rimskog Carstva (395.) Egipat je postao dijelom Istonorimskog Carstva tj. Bizantskog Carstva. Znanstvena disciplina koja prouava staroegipatsku kulturu ovog razdoblja naziva se egiptologija.

Islamsko razdoblje [uredi]


Izmeu 623. i 642. Egipat su osvojili Arapi i u dotad posve kransku zemlju donijeli islam i arapski jezik. Dravom su u poetku vladali kalifovi namjesnici, a kada je sredinom 9. st. utjecajabasidskih kalifova oslabio, gotovo se posve osamostalila pod vlau namjesnika iz dinastije Tulunida (868. - 905.) i Ihidida (935. - 969.). Godine 969. Egipat su osvojili sjevernoafriki vladari iz dinastije Fatimida, koji su bili ijitski muslimani (ismaeliti). Pretvorili su ga u sredite svoje drave s prijestolnicom u Kairu (utemeljen973.). Kada su 1099. kriari osvojili Jeruzalem, fatimidski vladar Adid uputio je 1168. Kurdskog vojnog zapovjednika Saladina u rat protiv kriara. Godine 1171. on je s prijestolja svrgnuo posljednjeg fatimidskog vladara, ponovno uveo sunitski islam i 1175. proglasio se sultanom(dinastija Ejubida).

Dio otomanske drave [uredi]


Ejubidskog sultana svrgnuli su 1250. s vlasti Mameluci, pripadnici sultanove osobne strae, robovi turskog i mongolskog podrijetla. Godine 1517. turski sultan Selim I. osvojio je Egipat i Mameluke postavio za upravitelje drave. Godine 1798. Egipat je osvojio Napoleon Bonaparte i pokuao ga pretvoriti u francusku koloniju, no Francuzi su se 1801. morali povui pred vojskom turskog generala Mehmeda Alija. On je1805. postao sultanovim namjesnikom u Egiptu (do 1848.) i krvavo se obraunao s Mamelucima (1811.). Velikim gospodarskim i politikim reformama znaajno je ojaao Egipat i otvorio ga zapadnom utjecaju. Francuzi su 1854. dobili koncesiju za izgradnju Sueskog kanala (otvoren 1869.), to je bitno povealo strateku vanost Egipta.

Britanski protektorat [uredi]


Velika je Britanija ula u rat s vojskom Egipta 1882. Otada je veinu vlasti imao britanski upravitelj, dok su egipatski potkraljevi imali uglavnom formalne dunosti. Kada je na poetku I. svjetskog rata Turska stupila u rat na strani Centralnih sila, Velika Britanija je 1914. pretvorila Egipat u protektorat i preuzela nadzor nad Sueskim kanalom.

Neovisna kraljevina [uredi]


Nakon rata u Egiptu je nastao masovni pokret pod vodstvom stranke Wafd, iji je cilj bio izboriti neovisnost. Godine 1919. dolo je do masovnih nemira, Egipat je 28. veljae 1922. postao neovisnom kraljevinom pod vlau kralja Fuada I. (1922.- 1936.), premda je Velika Britanija zadrala popriline ovlasti, pa tako i pravo stacioniranja svojih jedinica u Egiptu. Nakon razdoblja kraljevske diktature (1930. - 1935.) na parlamentarnim je izborima pobijedila stranka Wafd. Godine 1936. postigla je novi sporazum s Velikom Britanijom po kojem su britanske snage ostale samo na podruju Sueskog kanala. Na poetku II. svjetskog rata Velika Britanija je Egipat ponovno de facto pretvorila u protektorat. Njemaki pokuaj prodora do Sueskog kanala Britanci su 1942. zajedno sa saveznicima zaustavili kod El Alameina. Nakon II. svjetskog rata egipatske su politike stranke ponovno pokuale potisnuti Britance iz Egipta, a unutranju je situaciju bitno pogoralo i poraz u ratu arapskih zemalja protiv Izraela (1948. - 1949.) te sve snaniji islamski fundamentalizam (izmeu ostalih i Muslimanske brae).

Republika [uredi]
Skupina nezadovoljnih asnika pod vodstvom Gamala Abdela Nassera izvela je 22. srpnja 1952. dravni udar i umjesto kralja Faruka I. (1936. - 1952.) na prijestolje postavila kralja Fuada II., iako je sve ovlasti zapravo preuzelo Revolucionarno vijee pod vodstvom vrhovnog vojnog zapovjednika Mohammada Naguiba. 18. svibnja 1953. proglaena je republika. M. Naguib je postao predsjednikom republike i vlade. Nakon pokuaja atentata na potpredsjednika vlade G. A. Nassera (1954.) M. Naguib je uklonjen iz politike, a radikalni G. A. Nasser postao je predsjednikom vlade i republike. U sklopu velikih gospodarskih i drutvenih reformi 1956. zapoela je postupna nacionalizacija gospodarstva, a 26. srpnja 1956. nacionaliziran je i Sueski kanal, dotad u vlasnitvu britanskih i francuskih dioniara. Izraelska je vojska 29.10. 2.12.1956. zauzela Sinaj i stigla do do Sueskog kanala. Onamo su svoju vojsku uputile i Velika Britanija i Francuska. Zbog opasnosti da e se uplesti i Sovjetski Savez, a po odluci UN-a, s podruja kanala morale su se povui sve strane jedinice. Pobjednik G. A. Naser postao je tako voom itavog arapskog svijeta. 22. veljae 1958. slubeno je proglaeno ujedinjenje Egipta i Sirije u Ujedinjenu Arapsku Republiku (UAR) s predsjednikom G. A. Nasserom, no Sirija je ve 29. rujna.1961. istupila iz tog saveza. Unato raspadu zajednike drave Egipat je naziv UAR zadrao do 1971.

Egipat nakon Nasera [uredi]

U estodnevnom ratu (5. - 10. lipnja 1967.) Egipat je doivio katastrofalan poraz, a izraelske su jedinice za samo nekoliko dana zauzele Sinaj i prodrle do Sueskog kanala. Poraz u ratu i propast zamisli "arapskog socijalizma" na gospodarskom planu ponitili su poetne uspjehe naserizma, a Naserov nasljednik Anwar el Sadat (1970. - 1981.) tjenje se povezao sa zapadom. Dne 6. listopada 1973. egipatskim i sirijskim napadom na Izrael poeo je listopadski ili jomkipurski rat, u kojem ove dvije drave nisu uspjele protjerati Izrael sa Sinaja, a daljnjim pregovorima ipak su postigle njegovo djelomino povlaenje i otvaranje Sueskog kanala (zatvoren 1967. - 1975.). Na Sadatov poticaj i nakon dugotrajnih pregovora u Camp Davidu (SAD), Egipat i Izrael potpisali su 26. oujka 1979. u Washingtonu mirovni sporazum, njime je odreeno da se Izrael do 25. travnja 1982. povue s cijelog Sinajskog poluotoka. Sadat je pao kao rtva atentata islamskih ekstremista okupljenih u Muslimanskom bratstvu (6.10.1981.), a njegov nasljednik Hosni Mubarak(od 6. listopada 1981.) umjerenom je liberalizacijom smanjio unutranje napetosti i politikom "hladnog mira" prema Izraelu obnovio odnose s arapskim dravama. Nakon izbora 1978. na vlasti su Mubarakova Narodnooslobodilaka stranka i njezine lijeve saveznice. Egipat potkraj 90-ih godina sve vie pogaaju gospodarski problemi, velike socijalne napetosti i sve izraeniji islamski fundamentalizam. Islamske skupine, koje najvie imaju potpore u Gornjem Egiptu, pribjegle su terorizmu, usmjerenom i protiv stranih turista. Jo uvijek nije rijeen spor 2 saSudanom zbog granice na podruju Hala'ib (20 580 km ), gdje bi trebala biti bogata nalazita nafte. Godine 2011., u Egiptu se dogodila revolucija kao niz prosvjeda, demonstracija, mareva, otkazivanja graanske poslunosti, nereda i sukoba izmeu prosvjednika i policijskih snaga. Zapoelo je25. sijenja 2011. godine, na dan koji se obiljeava kao praznik policije, a zavrilo svrgavanjem dotadanjeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka.

Gospodarstvo [uredi]
Podrobniji lanak o temi: Gospodarstvo Egipta G. A. Nasser je nakon 1961. nacionalizirao cjelokupno gospodarstvo, osim poljodjelstva. Njegov nasljednik A. el Sadat nadomjestio je centralistikoplansko socijalistiko gospodarstvo "politikom otvorenih vrata". Njome je potaknut razvoj privatnog poduzetnitva i privuen strani kapital te smanjeno upletanje drave u gospodarstvo. Godine 1993. pokrenut je i velik program privatizacije dravnih poduzea, premda ona jo uvijek ostvaruju vie od dvije trein e dodane vrijednosti u industriji.

Politika [uredi]
Podrobniji lanak o temi: Politika Egipta Po Ustavu od 11.9.1971., Egipat je predsjednika republika. Pravo glasa imaju svi dravljani stariji od 18 godina. Predsjednika republike predlae parlament, a potom ga na referendumu mora potvrditi veina glasaa. Njegov mandat traje est godina.

Ima vrlo velike ovlasti: imenuje predsjednika vlade, ministre i druge visoke dravne dunosnike, parlamentu predlae nove zakone i ima pravo veta na izglasane zakone, moe raspisati referendum o vanim pitanjima i raspustiti parlament (za to treba potvrdu veine glasaa na referendumu), moe proglasiti izvanredno stanje i privremeno vladati na temelju predsjedniih odluka. Jednodomnu Nacionalnu skuptinu ini 454 zastupnika; 444 bira se na opim izborima na pet godina, a 10 imenuje predsjednik republike. Savjetodavno vijee (ura) ima 210 lanova; 153 biraju graani, a 57 imenuje predsjednik republike. To je iskljuivo savjetodavno tijelo bez zakonodavnih ovlasti.

Kultura [uredi]
Umjetnost drevnog Egipta Spomenici svjetske batine u Egiptu Naguib Mahfouz, knjievnik, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1988. godine.

Izvori