Waldemar ysiak Tuneli Vremena S poljskog preveo Slobodan Grkovi SADRAJ: 1.Operacija Waterloo 2.Eliksir mladosti 3.

Science- reality nr 44 4.ahovski bog 5.Osveta velikog Muga 6.Dva zlatna zrna graka 7.ir 8.Katedrala u paklu 9.Blakeyeva reinkarnacija 10.Animacija 11.El toro 12.Teorija kruga profesora Meadowsa 13.ovjek sa eljeznom maskom 14.Aladinova arobna svjetiljka 1. OPERACIJA WATERLOO
24. svibnja 2131.godine, 10,00 sati. Kabinet generalnog komandora Britanskog krononautikog instituta, Hamiltona Smitha .

Hamilton iskljui tunofon i zamisli se. ovjek je govorio tonom stranijim od izgovorenih rijei. to eli time postii?...... Ustvari, trebao ga je prekinuti ili opsovati i rei mu da se otkai, ali mu je na vrijeme dolo do svijesti da ako taj ovjek zna tajni broj Instituta, onda on oito nije bilo tko. Manijak? Ne, sigurno ne. Ucjenjiva? Moda, ali ime bi ga mogao ucjenjivati?..... Atentator?..... Pritisne tipku koja je povezivala njegov ured s tajnitvom i na ekranu ugleda lice gospoice Bishop. -Gospoice Bishop! -Molim, gospodine komandore. -Za nekoliko e se minuta dolje pojaviti ovjek kome je prezime Hellman. Sastanak smo dogovorili. Molim da preporuite strai da ga provede kroz sigurnosna vrata i provjeri u signalnoj komori. -to da oduzmu, gospodine komandore, oruje? Malo se zamisli. -Sve. Neka mu uzmu iz depova i predaju u depozit sve metalne sitnice. Pero, tabakeru, upalja, doslovno sve ! Meni moe ui samo u mekanoj odjei, a od metalnih stvari moe imati jedino vjenani prsten! Ako ga ima.... Jeste li razumjeli? -Da, gospodine komandore. -Izvrite zapovijed! Obuzet nemirom ekao je petnaest minuta. U 10,20 zujanje ga prene iz misli. Gospoica Bishop izgovori s ekrana: -On je tu, gospodine komandore. -Provjeren? -Savreno, gospodine komandore. -Neka ue. Vrata od kabineta beumno se rastvore i Smith u njima ugleda ovjeka srednje visine i dobi, briljivo poeljane kose, odjevenog izuzetno elegantno, to je bilo rijetko u Londonu. Taj je ovjek ve na prvi pogled ostavljao dojam stranca. Imao je blijedoruiasto lice i velike crne oi koje su se zabadale u Smitha prividno ravnodunim pogledom. Ne znajui to posjetitelj eli, komandor nasluti zagonetku i nesvjesno je se uplai. -Tko ste vi i to elite?! - upita grubo. -Zovem se Hellman i imam posao za vas, komandore. Neznanac uini dva koraka naprijed i vrata se za-tvore za njim. Njegov naglasak - Smith je to odmah uoio - potvrivao je strano porijeklo. Komandorov prst dotakne tipku mezofona i od tog je trenutka njihov razgovor biljeila mezofonska disketa. -Ve ste mi se jednom predstavili rekavi to isto prezime, pretpostavljam da je lano. -Pogodili ste, komandore, ne vidim potrebu otkrivanja pravoga. -Zato sam ja vidio potrebu da vas pretrae - procijedi Smith. ovjek se osmjehne. -To mi ne smeta, komandore. Nisam atentator, ovamo sam doao s drugom namjerom. -Onda to odmah recite, jer mi je vrijeme drago-cjeno. Na tunofonu ste rekli.... -Ono to je bitno, rei u sada. Ali, moda da mi prvo dopustite sjesti, komandore? -Sjednite. -Niste ba jako ljubazni, komandore - ree mukarac sjedajui. -Ja sam bio ljubazniji prema vaoj djeci.

-Prema mojoj djeci? Moja su djeca sada na odmoru na ... -Htjeli ste rei, komandore, na Costa Bravi, zar ne?... Ali ta je obavijest ve pomalo zastarjela. Za itav dan. Trenutano se vaa djeca odmaraju negdje drugdje, u zatvorenom prostoru. Sada je Smith ve znao. Osjeti kako ga obuzima paralizirajui strah. U elji da ga prevlada, uzvikne. -tooo!!!.... to to ima znaiti?!... Poludjeli ste, pozvat u policiju! Elegantni mukarac, sjedei s druge strane stola, opet se osmjehne alei se: -Savren nain da se rijeite djece... Zgodna makica, deko ve punoljetan, treba priznati da se borio kao lav kad su ih moji ljudi otimali. Navikli su na luksuz, mora biti da mnogo kotaju. Hoete li utedjeti te trokove, komandore?... Zavlada mrtva tiina. Mukarac saeka trenutak i ree: -Vidim da ste to jako uzeli k srcu, komandore. Nepotrebno. Te balavce moete dobiti natrag. -Koliko? - proape promuklo Smith. -Ne koliko, nego to. Ja nisam zloinac koji otima zbog otkupa. -A to ste? -Idealist, komandore. Sanjam o idealnim rjee-njima, naroito o jednom, povijesnom. Vi ete mi u tome pomoi, a ja u vam vratiti djecu. -to elite? -elim da me vratite u prolost. -Takve su ekspedicije, gospodine Hellman, doputene iskljuivo u svrhu znanstvenih istraivanja, a to izvode krononauti. Uostalom, u ovom su trenutku sva vozila na putu. To biste morali znati... -Stanite, komandore! - posjetitelj prvi put povisi ton. -Molim vas, ne pravite me budalom jer e se to za vas loe zavriti, a jo gore za utjehu vae starosti! O tome znam mnogo vie no to mislite!... Htjeli ste me prevariti, komandore, a to je runo, jako runo! -A to vi radite?! Oteli ste mi djecu. To je zloin! -To je jamstvo, komandore, moj sigurnosni ventil i preica k uspjehu. Isto tako i pravo - koje vi nemate - da se zbog bilo ega naljutim. Dakle, nemojte mi vie pokuavati prodavati rog za svijeu, jer u se naljutiti i vie neete vidjeti svoje anelie!... Vremenski stroj, ta vam je dobra!... Znam da ste provodili opite bez vozila, nematerijalno prenoenje u prolost pomou spiralne kronogravitacije, psihoineksije i jo nekih metoda koje ne razumijem, ali o kojima sam uo dovoljno pojedinosti da bih shvatio to se moe postii njihovom upotrebom... To niste istraivali samo vi, ali vi ste prvi stigli do cilja. Moje estitke, gospodine komandore... Kako vidite, ja mogu dosta toga saznati. Ti su pokusi bili strogo tajni, a ipak sam sve doznao. Znam ak i kakav tijek ima proces psihoineksije i kako izgleda kronogravitacijska komora. Zatvorit ete me u nju, komandore, a ja u sam podesiti mjesto i datum prispijea, jer ne bih elio da to znate. Smith skoi iz naslonjaa. -Ako toliko znate, takoer biste morali znati da je vlada zabranila koritenje tog izuma! U pripremi je meunarodna konvencija koja to zabranjuje kao to je nekada zabranjen praktian rad na istraivanju estica DNA i na... -Znam! - prekine ga mukarac s ljutitim bljeskom u oima. -To sve znam, ali takoer znam i da ete prekriti tu zabranu! -Ali!... -To ete uiniti! Prvi i zadnji put u ivotu! -Ne mogu to uiniti! - zavapi Smith. -A tko drugi moe? Raspolaete aparaturom i vi ste ovdje ef! Naravno, izlaete se opasnosti krei zakon, ali zar cilj ne opravdava sredstva? Vai e vam pretpostavljeni, odnosno dravna vlada kojoj ste izravno podreeni, oprostiti shvaajui kritinu situaciju u koju sam vas stavio. Kao komandor Instituta imate mogunost izbora, ali kao otac nemate nikakvog izbora. Uinit ete to to elim! -A ako to ne uinim? - zapita Smith. -Onda e vaa djeca biti uguena. Uguena! Razumjeli ste, komandore... Za koliko dana moemo pristupiti ostvarenju moga plana? uri mi se, a vama bi se trebalo jo vie uriti jer djeca imaju hrane jedva za deset dana. Nad pisaim stolom zavlada tiina prekinuta tekim komandorovim uzdahom koji mu uzdrma bubnjie. Tiina je sve nerve navela na oajniko drhtanje. ovjek je postao nestrpljiv. -Dakle? -Ne znam.... ja... ne znam.... Mukarac ustane iz naslonjaa. -Da odem? -Ne! - vikne Smith. -Ne, molim vas, vratite se! Zatim spusti glavu i doda apatom: -Prekosutra ... Sve u pripremiti za pet sati ujutro. -U redu. Ako do tada promijenite miljenje i obavijestite policiju, vaa e djeca imati teku smrt... A sada, molim vas, zapovjedite svojim kerberima da mi vrate moje stvari, da se ljubazno ispriaju i pozdrave me. Do vienja!

Smith je sjedio nepomino u naslonjau zagledan u lea mukarca, zatim u vrata koja su se za njim za-tvorila i na kraju u lica svoje djece. 26.svibnja 2131.godine, 6,25 sati. Startna dvorana Britanskog krononautikog instituta. U 5,00 tog jutra Smith je pustio ucjenjivaa u Institut. Osim njih i straara u cijeloj zgradi nije bilo ive due. Tono u 6,20 Hellman je zauzeo mjesto u startnoj komori. Smith mu stavi kacigu na glavu i zakai kope, a onda ree: -Sad ete izgubiti svijest na nekih pet minuta. -Zato? -Morali biste znati zato... -Gospodine komandore, ponekad se ponaate kao mazohist! Doputate sebi da se zlobno ponaate prema ovjeku koji vam moe nanijeti stranu nepravdu umjesto da se trudite kako biste mu ugodili. Zaista, to ne shvaam... Vi, zapravo, nemate ni jamstvo da u odrati rije, vi ste potpuno u mojoj vlasti i, uza sve to, svako me malo draite! Jeste li poludjeli? -Oprostite - promrmlja Smith - to se nee ponoviti. -Nadam se. Dakle, zbog ega ete mi oduzeti svijest na cijelih pet minuta? -Proi ete psihoineksiju. -Ah da, imate pravo...No, to emo, predajem se u vae ruke, komandore, s uvjerenjem da se dobro sjeate to je moj sigurnosni ventil i da neete pokuati... recimo... uiniti neki pogrean korak. -Budite spokojni. Sad zatvorite oi. Sljedeih pet minuta promatrao je lice usnulog ovjeka kojeg je mrzio. S njim je mogao uiniti sve -kao s novoroenetom. Ali, nije mogao uiniti nita... Osim stereoskopskog snimka. Aparatura se automatski iskljui i Hellman otvori oi. Za trenutak ostane zagledan u komandnu plou kao da ne shvaa kako se naao na tom udnom mjestu. Onda se osmjehne i upita: -Ve? -Da. Sada, molim vas, pazite. Ubrzo u zatvoriti ulaz u komoru. Kad to uinim, dobro me gledajte. Samo u provjeriti jesu li tlak i temperatura odgovarajui, a zatim u vam rukom dati znak. Tada na razvodnoj ploi podesite dan i sat u koji se elite prebaciti, te... -A vi ete to sve zabiljeiti? -Ne, jer je dovoljno da to jednom uinite i onda moete plou iskljuiti. Tamo stoji ureaj za registraciju koji u na vae oi iskljuiti. Poe do ureaja i iskljui ga. -Jo imamo problem geografskog poloaja toke na koju se elite prebaciti. Je li vam svejedno ili se elite nai na odreenom kontinentu? -Kad bi mi bilo svejedno, onda bi to znailo da sam manijak. Imam vanu misiju koju moram izvriti u staroj Evropi. -Dobro, onda pritiskom na taster broj jedan ukljuite kartu Evrope... da, u redu je. Usmjerite ceonsku zraku na izabranu toku i pritisnite taster... -Zar ni to neete zabiljeiti? -Ne, jer odmah moete pomaknuti cijev ceonoskopa - molim, pazite - van karte, a ne na neku drugu njenu toku. Iskljuio sam ureaj za registraciju, i sami ste vidjeli. Drugog ureaja nemamo, ovo je prototip... Bit e najbolje ako cijev ceonoskopa vratite u poetni vodoravni poloaj. -Dobro, to dalje? -Kad vidite da se upalila crvena aruljica na gornjem pultu, eto tu, ponite misliti na osobu u ije se tijelo elite preseliti. Molim da na nju mislite vrlo intenzivno, cijelo vrijeme od trenutka kad ugledate upaljenu aruljicu. -Jamite li, komandore, da u se nai u njenom tijelu? -Da... vjerojatno da... -Zato vjerojatno? -Jer je ovo prototip i ureaj moe otkazati kao i sve na ovom svijetu! -Razumijem... Molite se, gospodine komandore, da ne otkae... Koliko u vremena boraviti u tijelu te osobe? -Oko trideset, najvie etrdeset sati. -Dovoljno je. A zatim? -Zatim ete se pod utjecajem spiralne kronogravitacije vratiti u svoje tijelo. Jedino ako... -Govorite, brzo! Jedino ako to? -Jedino ako osoba u koju uete ne pogine. -to tada? -Tada e, poto proe stotinu sati, vae tijelo biti izvaeno iz komore i sahranjeno. -U redu, komandore. Nadam se da u se vratiti... Sada sluajte kako ete dobiti djecu. Ja nisam idiot, Smith. Bez provjere da me niste prevarili, ne bih ih vratio. Podatak gdje se nalaze javit u vam telepatski tek onda kad se moja svijest nae u tijelu ovjeka kojeg sam odabrao. Molim da podesite telepatski kronolokator na sjevernu Evropu, izmeu Bretanje i Rajne i kodirate ga ifrom Kondor. Pozvat u se na tu ifru i oznait u vam mjesto gdje se nalaze utjehe vae starosti.

U tom se trenutku Smith odlui jo jednom riskirati: -Dali ste mi nedovoljno precizan poloaj, telepatski kronolokator mora biti preciznije programiran. Molim da odredite mjesto... Ovaj ga pogleda ispod oka. Smith osjeti kako mu se jei koa. Svom snagom volje trudio se zadrati bezazleni izraz lica. -Dobro - ree Hellman trenutak kasnije. -Podesite telepatski kronolokator na teren ogranien etverokutom Antwerpen -Lille- -Lige. -A to ako ne uspije? - upita Smith blijed od neispavanosti i straha. -O tome smo ve govorili. Ako aparatura otkae... -Mislim na telepatsku vezu! -A to?... to tu moemo, to bi znailo, komandore, da imate izuzetno lou sreu. Ali, ne mislim da e se to dogoditi. Telepatski kronolokator ne bi trebao otkazati, jer je ta igraka vie puta ispitana. Nadajmo se da e se i kronogravitator dobro pokazati... Jo jedna stvar. Odustanite od bilo kakvih smicalica, Smith! Za dobro vaih anelia. Predvidio sam mogunost da e vam se, kad pronaete djecu, prohtjeti da se osvetite i unitite moje tijelo prije povratka. Dakle, u vaem institutu imam povjerljivog ovjeka. Ako to uinite, on e se javiti mojim ljudima da oduzmu ivot djeaku i djevojici. Ne vrijedi drati djecu mjesecima u sefu, to se takoer moe pokazati nesigurnim rjeenjem... Bolje je ne riskirati, komandore... A sada zatvorite komoru, kreemo! 26.svibnja 2131.godine, 9,48 sati. Kabinet direktora Scotland Yarda, Artura Lyttletona. Oko niskog stola metabolik stila, karakteristinog za drugu polovicu 21.stoljea, sjedila su etvorica mukaraca: Lyttleton, njegov podinjeni porunik Eigworth, kapetan Wright iz kontraobavjetajne slube te direktor kontraobavjetajaca general McCormick. Lyttleton se obrati ovom zadnjem rekavi: -Gospodine generale. Upravo sam primio premijerov nalog da stvar predam u vae ruke. Znamo da taj tip ima svoju vezu u Smithovom institutu, a istraiva-nja koja su tamo vrena, stroga su tajna. Zbog toga je to stvar kontraobavjetajaca, mi emo se ograniiti na suradnju. McCormick izvadi lulu iz usta i ree: -U redu. Iako mi se, iskreno govorei, ini da je to vie policijska igra i ne mislim da sam tu potreban. udim se da nam je premijer zapovjedio da to preuzmemo. To to je tip stranac, ne znai automatski da se radi o pijunu. -Dopustite da se ne sloim s vama, generale -odvrati Lyttleton. -Ponavljam da je tip pronaao vezu u Institutu koja... -To sam ve uo, inspektore! Moji ljudi ve rade na tome i prije jednog sata zapoeli su provjeravati sve zaposlene u Institutu. Ipak, nisam siguran da se radi o diverziji ili o pijunai s politikom podlogom. Taj je ljubitelj putovanja u povijest mogao jednostavno nekoga potkupiti kako bi saznao to Smith moe, a jo je vjerojatnije da je blefirao kako bi zastraio komandora i odvratio ga od osvete. -Vi omalovaavate stvar, generale! Taj je ovjek jasno govorio o misiji koju mora ispuniti! To nije nikakav manijak niti to radi iz hobija... -Nita ne omalovaavam, inspektore Lyttleton! Ali, trudim se sauvati mir i ne padati u paniku!... Nemamo nikakvih dokaza o politikom karakteru njegovih namjera. Ja upravo smatram moguim da je to manijak koji se eli zabaviti u prolosti ili je, pak, psihiki obolio!... Pa to ako je govorio o misiji? Govorio je razne stvari koje su mu pale na pamet!... Ali, preimo na stvar. to ste vi do sad postigli? -Mnogo, gospodine generale. Terorist je ispunio obeanje i telepatski dao podatak o mjestu boravka djece. Nali smo ih i stavili pod zatitu. Imamo i njegove osobne podatke... -To nije naa zasluga, nego komandora Smitha -ubaci se Eigworth. -Nisam vas pitao za miljenje, Eigworth! - zarei Lyttleton. -Hmm... istina je da mnogo znamo zahvaljujui Smithu. Tipa je potajno stereoskopski snimao. Poslali smo kopije u sve prijestolnice. Upravo smo iz Pariza dobili podatak da se taj ljubitelj vremenskih lutanja zove Jean Percier. Roen 2.veljae 2080.godine u Vannesu, trenutano ivi u Brienne-le-Chateau u vlastitoj kui, imuni je proizvoa sredstava za poveanje rasta. Kolege iz parike Sret obeali su da e, to je mogue bre, prikupiti ostale podatke, sigurno su ve u njegovoj kui... Smith je takoer zabiljeio da se Percier prenio u jedan od sredinjih mjeseci 1815.godine u tijelo nekakvog Armanda Rebonneta. Francuzi trenutano ne znaju tko bi to mogao biti, nai povjesniari takoer... -Jednom rijeju - McCormick punu nekoliko dimova iz lule - jednom rijeju, znamo mnogo i znamo nita, jer ne znamo najvanije: zato? to taj tip trai u prolosti? Moda se zabavlja, u to ja vjerujem, ali ako se ne zabavlja, a ni tu pretpostavku ne smijem odbaciti, onda stojimo na mrtvoj toci i neemo se pokrenuti sve dok ne odgonetnemo njegov cilj... Zanima me zato Smith, koga tako hvalite i koji raspolae najboljom aparaturom na svijetu, nije tog Perciera tako rendgenizirao da sazna neto vie, neto o cilju njegovog puta? Zar se toliko dao zastraiti? -Ovo vam je dobro! A zar se vi ne biste dali zastraiti znajui da vaoj djeci prijeti guenje?! - zapita Eigworth. -Nemam djece! - prasne McCormick.

-Upravo tako... Ja drim - nastavi Eigworth - da je Smith i ovako mnogo uinio napravivi snimak, zabi-ljeivi godinu prispijea i ime ovjeka u koga se Percier uselio. U roku od dvadeset etiri sata Smith je sa svojim pomonikom izradio ureaj - dvojnik registracijske aparature. Tako je obmanuo Perciera. To je podvig... Prekine ga reski zvuk zvona. Lyttleton pritisne taster i na ekranu tunofona ukae se lik punane plavue. -Govori inspektorica Chavelton. Sret. Zovem zbog Perciera. Provjerili smo sve njegove znance, ljubavnicu, djecu i tako dalje. Nita ne znaju. Prerovali smo njegovu kuu - nieg to bi pobudilo sumnju... Sacrebleu! Ala ste nam zadali posla! Utroit emo itav dan dok dovedemo u red tu prokletu palau, dok opet povjeamo sve te careve portrete, orlove, zastave, uuuff! Nek vas vrazi!... No, pozdravljam gospodu Holmese, ao mi je to ne moemo vie pomoi... -Razumijem - promrmlja Lyttleton - to moemo, hvala... -Trenutak! - uzvikne McCormick nagnuvi se prema mikrofonu. -Alo! Molim, ne iskljuujte se! O kakvim to portretima govorite? -O Napoleonovim portretima. Ima ih etrdesetak i gomilu drugih predmeta, vezanih za cara. itava je kua poput muzeja ili svetilita. Gospodin Percier je bonapartistiki manijak, poznat je povjesniarima po tome... Upravo se zbog toga nastanio u Brienne-le-Chateau, jer je toj selendri Napoleon iao u puku kolu. -Hvala, gospoo inspektorice! - McCormick protrlja ruke od radosti. -Mnogo ste nam pomogli, vi ni ne znate koliko! Do vienja! Iskljui tunofon i okrene se kapetanu Wrightu. -Wright! Odmah saznajte tko najbolje na svijetu poznaje napoleonsku epohu i dovucite ga ovamo bez odugovlaenja, pa makar ivio i na polu! Izvrite zapovijed! Wright lupne petama i istri, a general se obrati Lyttletonu: -Rekli ste: godina 1815, jedan od sredinjih mjeseci? U lipnju te godine dobili smo bitku kod Waterlooa!... Dovraga, svi smo mi idioti! Znajui taj datum i etverokut kojeg je Percier oznaio zbog telepatske veze, mogli smo i ranije zakljuiti o emu se radi! Skoi od stola, prie karti Europe na zidu i pone prstom pokazivati teren visoko na sjeveru Kontinenta. -Pogledajte! etverokut Antwerpen-Lille-Hirson-Lige. Blizu njegovog centra nalazi se Bruxelles, ali njegov je pupak zamalo u Waterloou! -To potvruje vau pretpostavku, generale - ree Lyttleton. -Imamo posla s bonapartistom ili s manijakom koji eli malo ratovati u napoleonskoj uniformi i nita vie. -Nije tako! - uzvikne McCormick u odgovor. -elio bih da je tako i ranije sam vjerovao u to, ali sada sam promijenio miljenje i slaem se s vaim prethodnim zakljukom. I sami ste rekli da Percier vri neku misiju. Sada vjerujem da njegovo djelovanje ima strogo odreeno znaenje i to politiko! -to pretpostavljate? - zapita Lyttleton. -Mislim da Percier hoe izmijeniti tijek povijesti, eli uiniti da Napoleon pobijedi kod Waterlooa! Zavlada tiina koju, nakon nekog vremena, prekine inspektor Eigworth: -Pa to nije mogue, generale! Povijest se ne moe promijeniti. Bez obzira to taj luak uini, u svijesti je svih urezano da smo bitku mi dobili. McCormick ljutito odmahne glavom. -ovjee, ti o tome nita ne zna! Smithovim pronalaskom omogueno je poigravanje prolou. Takoer i svijeu! Upravo smo zato htjeli zabraniti primjenu tog pronalaska, jer on je udovian!... Stvar se zasniva na snazi krononautike bioenergije. Smith e vam bolje objasniti pojedinosti, a ja samo kaem da ako taj tip izvri neto to e Francuzima omoguiti pobjedu kod Waterlooa, automatski e se promijeniti itava svijest ovjeanstva, promijenit e se tijek povijesti, sve posljedice, povijesni zapisi, sve! U trenutku kad on to postigne, vie neemo biti zajedno u ovoj sobi, moda neemo ni biti ivi, moda ete vi osvanuti, na primjer, kao barmen u Africi, jer e va novi poloaj biti povezan s novim tijekom povijesti, a ja... Vrata se naglo otvore i u njima se pojavi Wright. -Izvreno je, generale! Profesor Selinger s Oxforda rekao mi je da je nesumnjivo najbolji znalac napoleonske epohe neki Jerzy Botsch... Bouch... Boutschinsky... On je Poljak, stariji ovjek. Sredio sam stvar s Warszawom i za nekoliko e ga minuta dovesti raketni sky-taxi! -Savreno! - McCormick duboko uzdahne. -Gospodo, zapoinjemo operaciju Waterloo. Sada je 11,05. Percier e u 1815. godini biti jo jedan dan, najvie trideset sati. Mi imamo mnogo manje vremena. 26.svibnja 2131. godine, sati 11,42. Kabinet direktora britanske kontraobavjetajne slube, generala McCormicka. Generalu je trebalo pet minuta da Poljaku ispria itavu priu. Zatim upita: -Profesore Boutschinsky, to vam treba da odgonetnete tog Rebonneta u koga se Percier uselio?

-Popis francuskih oficira i podoficira iz kampanje 1815.godine - odvrati stari bez dvoumljenja. -Obratite se Francuzima, to moraju imati u Narodnom arhivu. -Wright! Kapetan odreza: Razumijem! i izjuri, a McCormick postavi sljedee pitanje: -Kako bi se, profesore, po vaem miljenju mogao preokrenuti ishod bitke kod Waterlooa? -Iskljuivanjem francuske zle sree, gospodine generale. -Vi ste se zaista odluili aliti, profesore!... Pa general Wellington je razrijeio... Poljak se glasno nasmije. -Glupost! Samo Englez moe rei neto takvo. Vi, Englezi, niste odnijeli pobjedu, sudbina vam ju je dodijelila. Kia koja je pala u noi pretvorila je putove u kaljue i Napoleonovi su se topovi zaglibili. Zatim su se umijeali smrtonosni klanac i belgijski vodi-izdajnik. Napoleon je upravo htio svoju teku konjicu, Kellermanove kopljanike, baciti u odluni juri, ali ga je zaudilo to na polju kojim se konjica trebala kretati, stoji kapelica. udna stvar, jer ne dogaa se da crkvica stoji na pustopoljini, na praznoj ledini. Zato je upitao Belgijanca, vodia, ima li tamo kakvog drugog puta, jaruge ili neeg slinog, a izdajnik je rekao da nema. Tada je Napoleon dao znak za juri i francuska je konjica u zaletu upala u klanac kao u vuju jamu i ispunila ga leevima do ruba. To je bio smrtonosni klanac, gospodine generale, jer je ta kapelica stajala na rubu ponora... Car je, i pored toga, bio na putu da dobije bitku. U sumrak je va genijalni Wellington sjedio oajan u svom atoru, uvjeren da je sve izgubljeno, s licem u akama i plakao! Glasnici su jedan za drugim dolazili s vijestima da je odravanje poloaja nemogue, preklinjali su da im da pojaanja, a on je vikao: Nemam vie nikakvih rezervi! Neka svi izginu, svi do jednoga, ali neka se bore! Moda nam Blcher stigne u pomo!... I stigao je. Na obzorju se ukazala svjea vojska. Napoleon je mislio da je to Gruchyev francuski korpus. Ali, to su bili Blcherovi Prusi. To je sve. -No, dakle... da... no, da... hvala vam, profesore Boutschinsky, za ovo zanimljivo predavanje. Nadam se da emo uz vau pomo operaciju Waterloo dobiti i drugi put i... U kabinetu se opet pojavi Wright i raportira: -Gospodine generale, novost iz Pariza! Taj je Rebonnet bio auntant generala Drouet d Erlona! uvi to, Poljak skoi sa stolice i uhvati se za glavu: -O Boe, kakva sam ja budala! -to je, profesore?! - dotri McCormick. -Nita. Molim da mi odmah donesete stereo snimak Charrasove knjige Povijest kampanje 1815. godine, bruxellesko izdanje iz 1857. godine! -Wright! Kapetan u trenu iezne za vratima, a profesor objasni: -Pogrijeio sam u razmiljanju, generale. Mislio sam da se taj Percier prebacio u 18. lipnja, na dan bitke kod Waterlooa... -Pa zar nije? -Mislim da ne...Jedina je Napoleonova nada kod Waterlooa bila da na vrijeme dovue korpus marala Grouchya koji bi mogao onemoguiti Pruse. Grouchy nije stigao, jer nije imao tonih informacija, a ja sam mislio da mu ih Percier hoe dostaviti i dovui ga na bojno polje. To me je malo udilo jer se Grouchyev korpus nalazio daleko, u Wavreu, i ansa je bila minimalna. Sada shvaam da je Percier izabrao neto mnogo bolje... Kakav je to prepredenjak. I kakav je to znalac epohe, priznajem da me je time iznenadio i zadivio! -Prestanite se oduevljavati tim teroristom i napokon recite o emu se radi, profesore! -O d Erlonovoj etnji. Vaa bi operacija, generale, trebala nositi naziv d Erlonova etnja. Ta se etnja dogodila dva dana prije, esnaestog lipnja. -D Erlonova etnja? to vam je to? -Danas, generale, ni povjesniari to ne znaju, ali prije par stoljea to je bio poznat pojam vezan za kampanju 1815.godine. Dakle, morate znati, generale, da su se dva dana prije Waterlooa, esnaestog lipnja, istovremeno odigrale dvije bitke. Kod Lignya se Napoleon borio protiv Blcherovih Prusa, a nedaleko odatle, kod Quatre-Brasa maral Ney protiv Engleza. Izmeu njih se nalazio francuski korpus generala Droueta d Erlona. Prvo ga je Ney pozvao k sebi, ali je tijekom mara d Erlon dobio carevu zapovijed da krene ka Lignyu, pa se i okrenuo. Kad je bio blizu Lignya po drugi put ga stigne Neyov glasnik i zapovijedi mu da se bez odgaanja vrati do Quatre-Brasa! D Erlon se opet okrene i, na kraju, nije se stigao ukljuiti ni u jednu od te dvije bitke. Cijelo se vrijeme, zbog oprenih zapovijedi, motao izmeu Napoleona i Neya! To je bila d Erlonova etnja koja je Francuze osudila na poraz kod Waterlooa. -Ali, Waterloo je bio dva dana poslije. Ne razumijem... -Odmah u vam objasniti, generale. Vidite, esnaestog je lipnja Napoleon kod Lignya pobijedio Pruse, ali ih nije dotukao. To je velika razlika. Da Ney nije odvukao d Erlona i da se ovaj spojio s Napoleonom, Prusi bi bili uniteni i ne bi mogli prevagnuti u vau korist kod Waterlooa. Razumijete li sada, generale? -Da. Dakle, Percier...

-Percier se, bez ikakve dvojbe, preselio u kou Rebonneta, d Erlonovog auntanta, da bi zadrao Neyovog glasnika s ponovnim nalogom da se vrati. Ako mu to uspije, d Erlon e se spojiti s Napoleonom. Tada e pruska armija nestati i nitko vie nee pomoi Wellingtonu kod Waterlooa. -Tko je bio taj glasnik?! - uzvikne McCormick gledajui na sat. -Na to e nam pitanje odgovoriti knjiga ovog Belgijanca. D Erlonova etnja tamo je podrobno opisana, u posebnom poglavlju. Nekoliko minuta kasnije vrati se Wright i zapone prikazivati stereo snimak Charrasove knjige. ekalo ih je neugodno iznenaenje - Charras nije odgonetnuo tko je bio Neyov glasnik i dao je dvije verzije. Prema Napoleonovim sjeanjima to je bio ef Neyovog stoera, pukovnik Heymes, dok je prema dErlonu to bio general Delcambre. McCormick opsuje i okrene se Poljaku: -Profesore, izaberite jedno od ta dva imena! Stari rairi ruke. -Traite udo! Ja sam povjesniar, a ne vidovnjak. Ako Charras, koji je tu stvar istraivao dok su sudionici bitke jo bili ivi, to nije razjasnio, kako bih sada mogao... -Za milost Boju, morate! -Ali, kako? S istim rezultatom moete baciti novi, generale. Ako izae... -Ne znam kako! Po osjeaju, pogaajte, za milost Boju, ali izaberite jednoga... Koliko imamo vremena? Profesor pomakne stereo snimak i ree: -Ovaj je nalog upuen oko dva sata popodne. -Dakle, manje od jednog i pol sata! Morate se odmah odluiti, profesore... Preklinjem vas! -Zato je to tako vano? - zapita Poljak. -to ete uiniti? -Poslat emo naeg ovjeka u tijelo glasnika! -Onda poaljite dvojicu, jednog u tijelo Heymesa, a drugoga u tijelo Delcambrea, tako ete biti sigurni da e jedan pogoditi u tijelo glasnika. -Ne moemo, imamo samo jednu kronogravitacijsku komoru koja se regenerira u vremenu oko tri sata! Profesore!!! Poljak je mahao glavom, nesiguran to odgovoriti. Ali, morao je odgovoriti. I odgovorio je: -Delcambre. -Zato on? -Zato to je Napoleon mogao biti loe obavijeten, a d Erlon je valjda znao tko mu je donio tu zapovijed, tako fatalnu za Francuze. -Hvala, profesore! Wright! Idemo u Smithov Institut! Do vienja, profesore! Hvala jo jednom! Neka misao zadri McCormicka u vratima. Vrati se i postavi jo jedno pitanje: -A to ako ste pogrijeili, profesore Boutschinsky? Poljak uini neodreeni pokret rukom. -Mogue je, generale. Tada ete izgubiti i ovu operaciju i bitku kod Waterlooa. 16.lipnja 1815.godine, sati 15,03. Poljski put izmeu Lignya i Quatre-Brasa. ovjek u generalskoj uniformi, galopirajui u smjeru odakle su dopirali mukli odjeci topova, zauje iza sebe uzvik i topot kopita. Zaustavi se. Oficir koji je jurio za njim dojae blie i zapita: -Imam li ast govoriti s generalom Delcambreom? General umjesto odgovora uperi pitolj u njega. Iznenaeni oficir uzvikne: -to to znai? Zato? -Zato, prijatelju, da ti pokvarim plan. Nee ti mene ubiti, nego ja tebe. Samo se trenutano nalazim u tijelu generala Delcambrea, isto onako kao to si ti u Rebonnetu, Percier.... Ja sam kapetan Wright iz londonskog Secret Servicea!... Da, Percier, uspjeli smo, a ti si ovu igru izgubio! Ruke, ruke gore, Percier, bez viceva, jer nee stii saznati kako si izgubio! Proitao te je direktor kontraobavjetajaca, McCormick, a Smith je izvadio tvoje tijelo iz komore i mene poslao ovamo u tjelesni omota generala Delcambrea. Ova e zapovijed stii d Erlonu i d Erlon se nee spojiti s Bonapartom... Nee promijeniti svjetsku povijest, Percier, jedino moda sudbinu obitelji nesretnog Rebonneta. ao mi je to u ubijajui tebe ubiti i njega. On je neduan. Neduni uvijek plaaju za nitkove! Zatim povue obara. 2. ELIKSIR MLADOSTI Priavi joj dok se minkala promatrao je kako u zrcalu kupa (tako je uvijek govorio) svoje lijepo lice. Bilo je to njeno omiljeno ogledalce, staro par stotina godina, s pozlaenim okvirom od njeno izrezbarenog lozinog pletera. Odraz njenog lica podsjeao ga je na minijaturu iz 18. stoljea, jednu od onih kojima se kao dijete divio u starom albumu svoje majke. Povremeno je podizala pogled i tada bi se za trenutak u njega zagledale oi dame iz ogledalca, a on nije znao proitati to kriju, kakve misli, kakve osjeaje. Osjeaje... Je li ga jo voljela? Poslije toliko godina braka... U zadnje dvije ili tri godine nije se pokazao naroito ustrim u krevetu i sebe je opravdavao prezaposlenou, jer o gubitku elje nije bilo govora. Plaio se da e daljnjim protjecanjem godina biti jo gore i elio je ne ostariti, zaustaviti prolaenje vremena.

Ve joj je nekoliko puta htio to rei, a i sada je, uavi u njenu sobu, nosio to u sebi ali stojei tu, pokraj nje - opet se pokolebao. utio je i gledao kako paljivo povlai crnu crtu po onom kapku. Ona ubrzo stane, okrene mu lice i upitno ga pogleda. -Molim, dragi, trai neto? Sigurno dugmad za koulju, kao obino... -Ne, razmiljam - ree, jer je stvarno i razmiljao. Ona slegne ramenima i okrene lea. -Izabrao si pravo vrijeme za razmiljanje! Za pola sata moramo izai, ne smetaj mi! -Ne smetam, stojim i utim, zato ti to smeta, draga? -Smeta!... Ne mogu se minkati ako netko zuri u mene! -Hoe li se jo dugo minkati, draga? -Ne zuri, ne pitaj i idi do vraga! -Mogla bi biti malo ljubaznija! - proguna. -Ne zurim. jednostavno gledam. -Onda ne gledaj i ne duri se, idi u svoju sobu i pusti me da se naminkam! Doe mu da neto lomljivo razbije o zid i moda je upravo taj naboj ljutnje na sebe u njemu neto prelomio. Izae u predsoblje, vrati se u sobu i upita: -Ipak elim znati hoe li se dugo minkati? Ona zadrhti i naglim pokretom odloi zrcalo na stoli. -Oooh! To si opet ti? Prestraio si me, mislila sam da si izaao... to je sad? -Samo sam pitao hoe li se jo dugo minkati. -Ako izae i prestane mi smetati, zavrit u za petnaest minuta. -A za koliko e godina zavriti? Pogleda ga paljivije. -Zar se ne osjea dobro, Adrijane? -Naravno, osjeam se sjajno. Drugim rijeima, nisam poludio i nisam zloban. I uope nisam htio biti neugodan, draga. Nisam bez razloga pitao za koliko e godina prestati s bojanjem. -Onda budi ljubazan i brzo mi otkrij taj vaan razlog zbog kojeg odgaa na izlazak igrajui se sfinge, jer ne razumijem tvoje pitanje, ne elim ga razumjeti! -Jednostavno, razmiljam koliko e se jo godina mazati, zlato. Svake e godine slojeve biti sve deblji i sve neuspjeniji. -Prestani! O emu se radi?! Okrutan si! -Nisam ja, draga, nego vrijeme. -Ja imam jo mnogo vremena. A onda potrai sebi mlau, ako bude za to sposoban, jer ja te do tada neu tedjeti, ha, ha, ha, ha, ha.... Smijala se neiskreno i to su oboje osjetili. -Vara se, Lujza, ti si u vlasti vremena i ono nee tedjeti tebe. -Naao se filozof! Vrijeme nikoga ne tedi, ali ja imam jo vremena i to me ne brine. -Lijepo reeno, draga. Samo, zna, upravo je u tome stvar.... Koliko je jo do vremena kad ti vie nee pomoi nikakvo mazanje? -Adrijane!.... uj, jesi li danas pio? -Ne, nisam pio. -Onda, zato pravi budalu od sebe? I to upravo sad! Ve smo zakasnili. Zar ne zna da se minkaju i dvadesetogodinjakinje kojima, kao ni meni, ne treba nikakva pomo? To je stvar mode, stila, prilagoavanje minke boji haljine, ima tu tisuu sitnica i to traje od Adama i Eve. Jesi li napokon shvatio, glupane moj? Povue ga njeno za kosu, pokretom koji je trebao znaiti otkai se, napokon, a on shvati da je sve to je jo namjeravao rei zapoevi sa minkanjem, a-ljivo lako, izmeu ale i ozbiljnosti uz mogunost spretnog povlaenja u sluaju potrebe, odjednom preraslo u idiotski dvoboj, u nekakvo odista sramotno pseudofilozofiranje svodei se samo na minku. -Sluaj, draga, ovo ba ne ide onako kako sam elio, ali kad sam ve zapoeo, onda u zavriti. Htio sam rei... Ona skoi s taburea i stane pred njega strijeljajui ga oima. -Prestani me izazivati! Zato to ini?! Je li se to dogodilo?... No, dobro, filozofe moj, jednom u ostariti i postati u matrona, ali za sada sam u formi i moe odbaciti svoje strahove. Bit u mlada bar jo dvadeset godina, tebi za inat! -Samo dvadeset godina, Lujza - izgovori istim tonom kao prije. Stropota se na tabure kao da ju je udario. -Za milost boju, to te je danas spopalo, Adrijane?... U redu, samo dvadeset godina, a sad se gubi i pusti me da zavrim. Ti si virtouz modane kirurgije, ako je vjerovati novinama koje nekako udno zaboravljaju da radimo zajedno i da koristi moja otkria, ali ni u jednima nije pisalo da si genijalni uskrisitelj mladosti pa mi ne moe pomoi. Sada mi samo smeta... Adrijane, molim te, idi. -Vidi, draga, a ja mislim da bih ti mogao pomoi. -to govori?! Presadit e, na primjer, moj mozak u mlaahno tijelo fukajui na Briselsku konvenciju koja to zabranjuje, to li?

-Nisam to mislio. ini mi se da znam drugi nain da ti pomognem, draga, tebi i sebi. Ve neko vrijeme mislim o tome, a danas, kad sam ti ugledao lice u zrcalu... Evo tu, vidi, tu lijevo, pojavila ti se borica, valjda prva... -Gluposti! Jednostavno sam umorna, od jutra sam obavila tri operacije, to je valjda dovoljno! Ni konj ne bi izdrao taj tempo! Dosta mi je ve tvoje klinike, i tebe i tog posla i svega!!! Dosta!!! Odgurne bijesno teglicu s kremom i pone vikati stojei pred Forrotom kao slika i prilika Boice Srdbe: -Kad sam poslije studija ovamo dola kao mlada, izuzetno sposobna asistentica, trao si za mnom kao djearac, slinio si i cvilio, preklinjao za jedan osmjeh i kleao s cvijeem. Veliki profesor Forrot, genijalni modani urar i skromna djevojka! Tada sam se pitala do ega ti je vie stalo, do mojih otkria ili do moga tijela... Vie se ne sjea kako si bio drag? A sad mi trai bore kojih nema! Zbog ega? Jesi li naao drugu? Samo izvoli, usrei je, obeaj joj zlatna brda kao meni, samo nemoj obeavati da e biti Casanova, jer e se cura prevariti kao i ja! I odmah, prestraena, shvativi kako bi bolno mogao primiti posljednje rijei, tiho ih dopuni lanim opravdanjem: -Nije moja krivnja to nemamo dijete... Rasplae se. On joj prie i zagrli je. -Ne plai, molim te, nisam nita loe mislio. Volim te, jako te volim, Lujza... no, molim te, prestani. -Ali, ja nemam bore, zato mi to ini? -Jasno da nema, draga. -A ako se pojave, uklonit u ih operacijom, nita lake! -Unutarnje procese starenja organizma nee moi ukloniti, draga. -Opet poinje? Zar se sada trebam brinuti to se starenje ne moe zaustaviti? Neu se brinuti! to te je danas spopalo, zato me mui?... Starenje se moe odgoditi petnaestak godina, eto Rumunji su, a onda i Japanci, razradili nain... -ekaj, Lujza, sva je ta gerijatrija dobra za starie kojima se na kratko vraaju djelii pamenja i sposobnosti djelovanja. Ja... vidi, ja mislim o neem drugom, o zadravanju mladosti na njenoj najljepoj, sazreloj razini. ini mi se da znam kako to uiniti... to jest... mogao bih barem pokuati... To mi je sinulo kad sam se upoznao s Mauriceovim radovima. Zato sam poeo razgovarati s tobom... -Maurice?... To je onaj mladac to kod tebe radi doktorat? -Upravo on. Maurice Lebon. Nisu otili u kazalite. Sjedili su u njenoj sobi do duboko u no i on joj je objanjavao o emu se radi. To je ono to je htio od poetka. Nekoliko je tjedana odgaao taj razgovor i svakog ga dana ostavljao za sutra. A sad je doao taj trenutak kad se to dogodilo nekako samo po sebi, spontano. Upravo je to ekao. -Vidi - govorio je - njegov se otac, stari Lebon, bavio alkemijom, itao je knjige Albertusa Magnusa, Bacona, Lullusa, Basiliusa Valentinusa, Paracelzusa, Le Coera, poznavao je iskustva Trismegistosa, Trevisanusa, Dafara-al-Sofija, Sendivogiusa, Saint-Germaina, Cagliostra, drevnih Egipana i Asiraca.... -O emu to govori, Adrijane? Kakva su ti to imena? -Alkemiara, draga. Ve se neko vrijeme trudim postati strunjak u toj oblasti, iako sam jo daleko od starog Lebona koji je s teoretskog preao na praktino znanje - poeo je pripremati napitke... -Adrijane, zar ti vjeruje u ta buncanja? -Draga moja, prije stotinu godina ljudi nisu vjerovali u posjete doljaka iz svemira i ismijavali su pristae takve hipoteze. -To je neto drugo. Stari je Lebon imao sree da se nije rodio u Srednjem vijeku, jer bi ga spalili na lomai. -Nisam tako siguran. Tada su spaljivali uenjake, pjesnike-heretike i vjetice. arobnjake su gostili na dvorovima. -I to onda? Ti, uvaeni znanstvenik, uzima to kao dokaz? Cirkusante, komedijae, minstrele, umjetnike svih vrsta, takoer su rado pozivali na dvorove. To je dobro za publiku eljnu jeftine zabave. Alkemiari, retorte, tajnoviti laboratoriji sa skrivenim zamkama, dimovi, kandila, zaklinjanja i arobne rijei, kabalistiki recepti.... Adrijane! Ti me zaista iznenauje! -Znam i jo u te vie iznenaditi. Neto sam vremena utroio na prouavanje tih stvari. Kopao sam po bibliotekama i arhivama, nabavljao mikrofilmove iz inozemstva, proitao mnogo od onoga to je itao i stari Lebon i napokon sam stupio u vezu s doktorom Herrendorfom iz Bea, najveim strunjakom za alkemiju. Zlobnici govore da je on posljednji alkemiar, ali on je u biti mudar ovjek i vrlo je simpatian. Sastali smo se nekoliko puta i on... -Dakle, zato si prole godine tako zanemario kliniku svalivi sve na moja lea! Sada razumijem... Zbog toga sva ta putovanja i kasna vraanja kui... -Ti si sigurno mislila da imam ljubavnicu, je li? Teko je zadrala smijeh. Odgovori ozbiljno: -Ne, Adrijane, u tebe nisam sumnjala.

Ozbiljnost tog odgovora bi ga pogodila da je bio manje zaokupljen izlaganjem, pa tako nije zapazio njezin ton. -Sluaj dalje. Ustvari, nije mi stalo do klasine alkemije, do svih tih hokus-pokusa s pretvaranjem neplemenitih kovina u zlato, poveavanjem dragulja i tome slinim arlatanstvom, nego do ijatrokemije1 to jest alkemijske medicine. Njome se ve bavio otac alkemije Hermes Trismegistos, a lanovi tajne sekte koju je osnovao navodno su ivjeli jako dugo. Drugi velikan alkemije, Arapin Dafar-al-Sofi, poznat u ranosrednjovjekovnoj Evropi kao Gerber, traio je materiju koja lijei sve bolesti nazvanu panaceum ili aurum potabile iliti zlato za pie... -Dosta skup panaceum, Adrijane... -Budi tako dobra i ne prekidaj me podsmjesima! Shvaam da te to zabavlja, ali... -To mi dosauje, Adrijane, osjeam se kao u koli. -Uvjeravam te, draga, da u ti ubrzo prestati dosaivati, samo mi dopusti da nastavim. Dakle.... samo malo, govorio sam o ijatrokemiji. Evo, oni koji su se njome bavili, tu mislim na titane alkemije, pronali su vrlo zanimljive stvari. Na primjer: vicarac von Hohenheim ili Filip Paracelzus, glasoviti lijenik iz esnaestog stoljea, prirodoslovac i filozof, otkrio je kisik, a Libavius je prvi dobio ugljinu kiselinu, bizmutove soli i klorid kositra. -A Glauber glaubersku sol. Toga se sjeam iz kole. -Dobro pamti, ali si svojom zloom promaila cilj, jer je Glauber, to sigurno ne zna, bio i alkemiar, bavio se ijatrokemijom i svoju je sol otkrio za vrijeme hermetikih, tj. alkemijskih opita. Tako je on, kao i ostali ijatrokemiari, objavljivao svoja sporedna otkria, a tajne glavnih istraivanja uvao za sebe ili za najui krug posveenih u tajnu Velikog Eliksira nazvanog i Velikim Magisterijem. Eliksir, na arapskom el-iksir, znai sutina ili kamen mudrosti. U poetku su dobivali svakakve preparate, kao na primjer amarum ili Gorki Eliksir, od mjeavine vinskih ekstrakta, eterinih ulja, soli i raznih drugih sastojaka, ali oni nisu bili tako uspjeni. Zatim je receptura usavrena.... teko je rei kada, ali neki ifrirani srednjovjekovni dokumenti na koje je naiao Lebon i za koje zna Herrendorf, pokazuju da su ve u davnoj prolosti znali za Eliksir dugovjenosti - eliksir ad longam vitam. To nije bilo opepoznato znanje i moda taj eliksir jo nije bio dovren, jer je nekoliko srednjovjekovnih alkemiara uporno i dalje radilo na njegovom usavravanju, zapravo stvaranju Eliksira Mladosti. Teko je rei jesu li oni usavrili drevnu recepturu ili su je pokvarili, ali je u svakom sluaju ta borba s vremenom, koje unitava ovjekov organizam, ostala prikrivena u njihovim biljekama to omoguava da se danas, uz sadanje stanje medicine i znanosti, koriste ta iskustva. -I tko ih koristi, Adrijane? -Na primjer, doktor Herrendorf. -Ne nasmijavaj me! Sva ta njegova gerijatrija... -Ali to nije gerijatrija... -To je produavanje kakve-takve aktivnosti staraca do stotinu dvadeset godina, produavanje natrulog vegetiranja! S Rumunjima i Japancima kojima si se rugao... -Ali, to je sasvim neto drugo. Vidim da ne razumije bit Herrendorfovih istraivanja, ne poznaje ih... -Naravno, poznajem ih. Sad se sjeam da sam nedavno itala njegovo izlaganje na konferenciji u San Antoniju. Tamo se izriito govori... -Lujza! To je bila konferencija o gerijatriji, pa je Herrendorf i govorio o gerijatriji, ali su njegova alkemijska istraivanja prava borba s vremenom. Uostalom, nisam htio govoriti o njemu nego o starom Lebonu koji je otiao mnogo dalje. -Na bojnom polju s vremenom. Sjajno! -Molim te, ne rugaj se! Daj mi da zavrim. Lebon je naiao na isti trag kao drevni i srednjovjekovni alkemiari i postigao je zauujue uinke. -A najudniji od njih je taj to je ve umro! -Pogrijeio je, to se dogaa, ali... -Adrijane, ima li meu onima koji su se u minulim stoljeima bavili pronalaenjem Eliksira mladosti i svom tom ijatrokemijom, nekoga tko nije pogrijeio i poivio vie od stotinu... no, recimo, stotinu pedeset godina? -Ima osnove za pretpostavku da ima. Na to ukazuju povijesni izvori. -Ti to ozbiljno govori? -Potpuno. Previe sam vremena posvetio istraivanju tog problema da bih se sada alio. Nisam ni mistik ni matalac, ja sam znanstvenik. Znam odvojiti ito od kukolja... Na primjer, Saint-Germaina od Cagliostra. -Jesu li to oni?
1

Ijatrokemija -(grki: ijatros=lijenik) dijelovi kemije u najuoj vezi sa znanou o lijeenju bolesti (op.prev.)

-Jedan od njih, Saint-Germain. Cagliostro, koji je bio genijalni telepat i arobnjak, hvastao se svojom dugovjenou, tvrdio je, na primjer, da je osobno poznavao Isusa Krista i da je bio s njim na svadbi u Kani Galilejskoj, ali je najvjerojatnije lagao. Ne tvrdim tvrdoglavo da je bio arlatan. itao sam knjigu doktora Marca Havena o Cagliostru, tiskanu poetkom prolog stoljea, negdje tik pred poetak prvog svjetskog rata, u kojoj iznosi dosta zauujuih podataka, ali u Cagliostra nemam povjerenja. Potpuno je druga stvar s grofom Saint-Germainom, Cagliostrovim suvremenikom, koji ne samo da se nije pravio besmrtnim, nego je - videi da ga za to sumnjie - izbjegavao razgovore o tome... Previe ga je osoba vialo u razmaku od nekoliko stotina godina da bi se to, draga, moglo podcjenjivati. Proitat u ti odlomak iz knjige nekog Poljaka koji se sa Saint-Germainom sreo sedamdesetih godina prolog stoljea. Govorei to ustane, izae i ubrzo se vrati s knjiicom u ruci. -To je to. La sente francaise2. U svom opisu puta po Francuskoj, autor ukratko rekapitulira sve to se zna o Saint-Germainu. Kratko je listao dok nije pronaao. Zatim je uznemireno pogleda i upita: -Hoe li?... Jer, ako ti sve ovo dosauje... -Ne, sad mi vie ne dosauje, Adrijane, naprotiv, poinje me zabavljati. On se ozari. -Krasno. Onda sluaj: Isto kao u sluaju Cagliostra, ne znamo kada se rodio (vjerojatno u prvom desetljeu 18. stoljea), ni tko su mu bili roditelji. Postoji nekoliko odgovora pri emu se smatra najvjerojatnijim da je bio sin panjolske kraljice, ene Carlosa II. Svojevremeno se govorilo i da je bio sin portugalskog kralja, a Horace Walpole je tvrdio da je grof Saint-Germain ovjek koji se bogato oenio u Meksiku, a zatim je sa eninim bogatstvom pobjegao u Evropu preko Carigrada. to se tie datuma roenja, zainteresirao me je neobian razgovor koji se Anno Domini 1758. vodio u jednom parikom salonu. Saint-Germain je prije toga boravio na svom njemakom imanju bavei se alkemijskim i parapsiholokim istraivanjima. U Pariz je stigao obavijen slavom majstora tajnih znanosti i velikog izumitelja zadobivi odmah povjerenje dvora. I evo nas na ruku gdje je grof bio poasni gost. Jedna goa, Mme de Gergy, postarija ena, ali znana po svom savrenom pamenju, gleda ga due vrijeme, a onda kae: -Prije pedeset godina bila sam supruga ambasadora u Veneciji i dobro vas se sjeam. Tada ste se zvali markiz Balletti i imali ste nekoliko sitnih bora koje danas ne vidim. Vae se lice skoro nije promijenilo. Kako postiete to da se podmlaujete? -Staram se za dame, gospoo - odgovara Saint-Germain pokuavajui smijehom zakloniti zbunjenost. Vijest o tom razgovoru uzbudila je Pariz i Versailles. Poelo se ukati da grof ima vie od stotinu godina i da je besmrtan. Iznenauje Saint-Germainova reakcija. to bi na njegovom mjestu uinio tipini arlatan? Naravno, trudio bi se uvrstiti ljude u uvjerenju o svojoj dugovjenosti i iz toga izvlaiti korist, poput Cagliostra, koji se izdavao za prijatelja Isusa Krista, ili glasovitog dvojnika Saint-Germaina, lorda Howera, koji je bezono tvrdio da je prisustvovao saboru u Nikeji (IV. stoljee). Saint-Germain nije uinio nita slino, izbjegavao je razgovor o glasinama koje su se ticale njega, a kad bi bio pritijenjen, krio se iza tita duhovitosti ili bi skretao razgovor na drugu stranu. Gospoa de Pompadour, njegova zatitnica i kraljeva ljubimica, molila ga je dva puta: -Zato ne otkrijete svoje godine? Grofica de Gergy tvrdi da vas je prije pedeset godina viala u Veneciji istog ovakvog kakav ste danas. -Istina je, gospoo, da odavno poznajem groficu. -Ali, prema onome to ona kae, morate imati vie od sto godina! -To nije iskljueno, gospoo - odgovorio je uz smijeh Saint-Germain. Iz uspomena gospoe du Hausset znamo za drugi razgovor kad je Saint-Germain poeo detaljno opisivati dvorac Franoisa I. Mme de Pompadour je zaueno uzviknula: -Izgleda kao da ste sve to sami vidjeli! Grof je pobije rijeima koje prevarant nikada ne bi izrekao: -itao sam mnogo o povijesti Francuske, gospoo, i imam dobro pamenje. To je sve. Vidjevi nevjericu, doda smijui se: -Gospoo, mene ne zabavlja navoenje drugih da vjeruju kako ivim ve stoljeima. Zabavlja me promatranje te vjere. Trudio sam se nai barem jedan dokaz o tome da je Saint-Germain uhvaen pri alkemijskim ili drugim opitima i nisam pronaao ni jedan, ak ni u radovima prema njemu izrazito neprijateljski raspoloenih autora. Meutim, naao sam nekoliko zauujuih miljenja. Hesenski je knez Karl, uz ije je skute Saint-Germain proivio svoje posljednje godine (prema zvaninoj verziji umro je u Eckenfordu 27. veljae 1784. godine od napada paralize), izjavio da je grof pronaao lijek u obliku aja koji je besplatno dijelio bolesnima u Schlezwigu. Stotine je ljudi ozdravilo, a neka od tih izljeenja lijenici su smatrali udesnim. Nikada nisam vidio ovjeka veeg duha, rekao je knez.
2

Francuska staza od istog autora (op.prev.)

Naravno, svjedoanstvo njemakog kneza kojemu je nazonost udotvorca poveavala slavu, teko je uzeti kao mjerodavno. Mnogo je tee dovesti u pitanje miljenja o Saint-Germainu koja su izrekli dvojica znamenitih austrijskih diplomata, Kaunitz i Cobenzl, prepredenih lisaca koje nije bilo lako obmanuti i koji su, susrevi se s grofom, postali njegovim vatrenim oboavateljima. Cobenzl je rekao o njemu: -Najudniji ovjek kojeg sam sreo u ivotu. Posjedovao je bogatstvo, a ivio je skromno. Njegova neizmjerna plemenitost, dobrota i estitost izazivali su ganutost. Savreno je znao nekoliko jezika i razumio se u sve umjetnosti. Bio je pjesnik, glazbenik, pisac, lijenik, fiziar, kemiar, slikar, jednostavno -imao je kulturu i naobrazbu kakva se nije mogla nai ni u jednog ovjeka tog vremena. Evo i Voltaireovog svjedoanstva koje je o Saint-Germainu izrekao Fredericku II. -Taj je ovjek besmrtan i sve zna! Prekine izmoren dugim itanjem i pogleda je. -Je li to sve, dragi? - upita. -Ne, draga, najvanije tek dolazi. Dopusti samo da isperem grlo. Prije no to je spustio au, ona uzme knjigu, uas nae mjesto gdje je prekinuo, pa sama nastavi itanje: -Ve je 1785. godine spomenuta nazonost Saint-Germaina na masonskom skupu u Parizu; godine 1788. grof de Chalons sreo ga je na trgu Svetog Marka u Veneciji i razgovarali su sat vremena; godine 1789. kontesa Adhemar srela ga je u jednoj parikoj crkvi; godine 1821. dolo je do slinog susreta u Beu ( s Mme de Genlis), a godine 1835. u Parizu (s njemakim povjesniarom Ottingerom); godine 1846. Englez Vandam sreo je Saint-Germaina koji se izdavao za majora Frazera na dvoru Louisa-Philippa; gospoa Blavatsky pronala ga je krajem prolog stoljea u Tibetu; takoer u Tibetu (1905. godine), a zatim u Rimu (1926.) sreo ga je Englez Leadbearter i s njim razgovarao; godine 1934. sa Saint-Germainom je razgovarao talijanski knjievnik Contardi-Rhodio; godine 1945. vidio ga je Roger Lannes; godine 1951. u jednom tibetanskom svetitu boravio je ovjek za koga se govorilo da je Saint-Germain... -Adrijane, otkud nam sigurnost da su ta svjedoanstva potena? -Raun vjerojatnosti, draga. Autor te knjige naveo je samo neka od mnogih susreta sa SaintGermainom, na primjer, tu nema svjedoanstva Franza Greffera iji su memoari tiskani 1945. godine u Beu. To mi je Herrendorf pokazao. Takvih svjedoenja ima mnogo vie. Taj je Poljak razgovarao sa Saint-Germainom 1971. ili 1972. godine u Chambordu - to je posljednji poznati sluaj. Vidi, radi se o tome da, ako postoji toliko meusobno nepovezanih svjedoanstava, onda je u skladu s raunom vjerojatnosti - bar dio njih autentian. Usput, povjesniari su se strano trudili pobiti ta svjedoenja, a za skoro itavih tristo stotina godina uspjelo im je oboriti samo jedno, kontese Adhemar, ije je navodno sjeanje izmislio Lamothe-Langon. -Doputa li, Adrijane, mogunost da taj Saint-Germain ivi i danas? -Ne, draga... A moda ipak da, to se ne moe znati. Ne vjerujem u to da je besmrtan, jer je to s isto bioloke toke gledita nemogue, ak kad se uzmu u obzir supertransplantacije, proteze i sline stvari. Modane se stanice troe kao i sve druge. No moda se moe usporiti brzina njihovog propadanja i ojaati regenerativne procese to znatno produava mladost ovjeka. Dakle, pobjeuje se vrijeme, iako ne konano. Upravo je to tajna Eliksira mladosti i mislim da ju je Lebon otkrio. -Da bi odmah potom ispustio duu. -Govorim o Lebonu-junioru. Stari je Lebon obavio lavovski dio posla, ali je u neemu pogrijeio i to platio glavom. -Ako se dobro sjeam, umro je prije pet godina u vrlo sumnjivim okolnostima. -Prije est godina. Policija je provela temeljitu istragu, na kraju je utvreno trovanje, ali nije pronaen ubojica. Imam razloga za pretpostavku da je on jednostavno popio svoju mjeavinu. -I tako se pomladio za vjenost. -Pogrijeio je... -To si ve rekao. Sad e mi rei da je Maurice Lebon ispravio tu greku. -Upravo tako. Maurice je preuzeo oevu ostavtinu i u poetku je samo htio pronai uzrok oeve smrti. Onda se zagrijao i poeo kopati dalje. Meutim, pri pokusima nije koristio sebe, nego ivotinje... -Jednom si spomenuo da radi na antikancerogenom serumu... -Jer mi je tako rekao. Ali, kad je bio bolestan, otiao sam u njegov laboratorij po uzorke zetonskih reagensa, a kad sam tamo malo pronjukao, utvrdio sam neto udno. Njegove ivotinje ne stare! -Nemogue!... Uinilo ti se! -Ne, draga. Analizirao sam dva uzorka tkiva. Tu se dogaaju neke udne stabilizacijsko-regenerativne reakcije ija se sutina moe ispitati samo dugotrajnim istraivanjem. Da bih to izveo, morao bih imati na raspolaganju njegovu menaeriju. Ali, ini mi se da to nije neophodno, jer sam se potrudio proitati Lebonove zabiljeke i zna... on... no, izgleda da je on deifrirao jedan od najtajnovitijih rukopisa u povijesti za koji se ve stoljeima govori da sadri formulu eliksira ivota!... Uostalom, moda to nije uinio on nego stari Lebon, u svakom sluaju, u njegovom se pisaem stolu nalaze fotokopije, pune dvadeset etiri stranice, i papirii za dekodiranje ifre. S tom se ifrom nitko nije

mogao izboriti stotinama godina! Njen je tvorac nepoznat. Iako je knjiga pripisivana Baconu, nije se znalo ak ni iz kojeg je stoljea rukopis. Dosta se dugo pretpostavljalo da je iz trinaestog, ali je 1974. ili 1975. godine profesor Robert Brumbaugh sa sveuilita Yale iznio hipotezu da je iz esnaestog stoljea. Brumbaugh je mnogo vremena posvetio odgonetanju zagonetke, ali nije puno postigao. I sada, odjednom u Lebonovoj ladici lee odlomci proitanog teksta... Moda su Lebonovi pronali neke Saint-Germainove zapise, moda je upravo on pronaao klju za deifriranje? Ne znam. Ali, injenica je da Maurice zna sadraj rukopisa. Siguran sam da je, zahvaljujui tome, svladao posljednje zapreke i da raspolae Eliksirom mladosti! -Ha, ha, ha, ha!... Adrijane, to je udesno! Sluam sve ovo kao bajku... -S bajkama se ne ali, a ti cijelo vrijeme.... -A to da radim kad vidim da ti u sve to vjeruje? Maurice Lebon, genij koji je pobijedio vrijeme! Ti to zamilja upravo tako kako sam rekla! Ve osjeam dim kandila, ujem aputanje arobnih rijei i vidim kako se krezube starice pretvaraju u slatke bebice! udesno! -Ne , draga moja, to nije to. To ne pomlauje, to zaustavlja proces starenja - objasni on hladno. -Ve sam ti govorio da je, po mom miljenju, nemogue zaustavljanje starenja zauvijek, ali meni bi bilo dovoljno imati mojih etrdeset osam godina... -etrdeset devet, dragi. -Dobro, dakle, imati mojih etrdeset devet narednih etrdeset devet godina! -A ja bih cijelo to vrijeme imala mojih trideset est! Bajno! - pljesne dlanovima kao djevojica koja je dobila novu lutku. -teta to je to samo hokus-pokus jer ja u to ne vjerujem, dragi, ne vjerujem! -Nema pravo, draga. Ponavljam, takve su mjeavine ve morale postojati u povijesti... -Da, da, ula sam, Cagliostro, Saint-Germain... -Ne samo oni, postojale su i vjeno mlade ene. -to? -Tako je. To te zanima, je li? Tome sam se i nadao i zato sam ovu poslasticu sauvao za kraj. Jesi li ula za Ninon de Lanclos i za Juliette Recamier? Ta sam imena naao u biljekama staroga Lebona i prouio sam odgovarajue radove povjesniara. Prva od tih dama ivjela je u sedamnaestom stoljeu i imala je mnogo vie ljubavnika nego to je proivjela godina, a proivjela ih je osamdeset pet. -Zar je to mnogo? -ekaj, ne radi se o tome. Dakle, ta je Ninon bila najslavnija i najljepa kurtizana epohe... -to znai ta rije? -Taj izraz? Ni ja to nisam znao, ali sam zavirio u staru enciklopediju. Tako su tada zvali kurve najvie klase... Vratimo se temi. Ta si je Ninon de Lanclos pred kraj ivota birala dvadesetogodinje ljubavnike i izgledala je kao njihova vrnjakinja! -To je besmisleno! -Daaaaa?.... To jo nije sve. Zamisli, jedan od njenih sinova, vikont de Villers, strasno se zaljubio u nju, a kad je saznao da je ona njegova majka, poinio je samoubojstvo! Sada o onoj drugoj, gospoi Recamier. Bila je najljepa ena na prijelazu osamnaestog u devetnaesto stoljee, a kad je imala skoro sedamdeset godina u nju se zaljubio njen kroniar, mladi Louis de Lomenie, jer se nije razlikovala od njegovih vrnjaka. Zapisano je i da je na odru izgledala poput djevojke pred vjenanjem. Kao to vidi, obje te ene ivjele su dosta dugo, a na umoru nisu izgledale poput ekspirovskih vjetica, nego poput iparica. To su injenice, draga. -To je sigurno netipina reakcija organizma na... na zloupotrebe krevetskih naslada. -Ni sluajno, draga. Takvih bi se primjera moglo nai mnogo vie, ali stari Lebon nije bez razloga zapisao ova dva, jer su obje ene ivjele na potpuno razliit nain. Prva je zloupotrebljavala, kako si ti to nazvala, krevetske naslade na zaista okirajui nain. to se tie druge, povjesniari su se jo stoljee i pol nakon njene smrti prepirali oko njenog djevianstva. Pretpostavljalo se da joj je jedini ljubavnik bio Chateaubriand, ali ni to nije sigurno. ivjela je u takvom celibatu da je to okiralo okolinu. Veina istraivaa pretpostavlja da je do kraja ivota sauvala nevinost. -No, dobro, neka ti bude! Ali ja i dalje tvrdim da su to bili izuzeci, Adrijane, osobitosti, ale prirode! -odgovori brzo, prebrzo, tako brzo da je uhvatio sjenu nade da e oboriti njeno protivljenje. I to mu napokon uspije. -Priroda proizvodi takve osobitosti samo onda kad joj se u tome pomae, draga. U to sam siguran. Ovog puta nije nita odgovorila. utjeli su, a on osjeti na sebi njen pogled. Zatim joj objasni svoj plan. Pozvat e Lebona u njihovu vilu u Alpama, uspavati ga, izvaditi mu mozak i prikljuiti ga na biointegrator, a zatim ga prisiliti ili da otkrije tajnu ako je Lebon ve postigao krajnji rezultat i ima recepturu, ili da nastavi istraivanje. -Zar nije bolje ostaviti mu tijelo i samo ga zatoiti? - upita ona. -Moemo ga kasnije likvidirati. -Ne, draga, jer bismo morali zaposliti uvare, to bi s nae strane bilo nerazumno, ili bismo ga morali uvati na smjenu. ovjek koji ima miie, uvijek se moe na neki nain osloboditi reetaka, a mozak e biti intelektualno vrijedan u biointegratoru kao i u tijelu, ali nemoan da se kree. -Ali, ako ga liimo tijela, shvatit e da je s njim svreno i moda nee pristati na nae zahtjeve!

-ali se, draga, zar ne?... Ako bude tvrdoglav, podrait emo njegove centre za bol. Vjeruj mi, ve poslije prvog pokuaja bit e miran kao bubica. A za nagradu, s vremena na vrijeme podrait emo mu centar seksualnog uitka. To e mu dati osjeaj naslade, a, kao to znam, on je malo nastran i oboava te stvari. Ve se polovica asistentica na klinici mogla u to uvjeriti, moda i vie od polovice, pa lete na njega kao leptirice na svjetlo! - govorio je to s bljeskom mrnje u oima i s poluosmijehom, koji je, kod posljednje reenice, postao jo zlobniji. -Ako eli, ovo u drugo ostaviti tebi, draga... -Ostavi mi samo operaciju, imam sigurnije ruke od tebe, Adrijane. Tijekom tjedna Forrot je sredio Mauriceu Lebonu slubeni put u Meksiko po uzorak rijetke vrste kaktusa kojeg je ovaj odavno traio. Sat prije odlaska pozvao ga je k sebi i od tada vie nitko nije vidio alkemiarevog sina. Znalo se da doktor Lebon boravi preko oceana i nitko se vie nije brinuo za njega. Spomenutu biljku donio je sam profesor Forrot. Za vrijeme njegove odsutnosti, Lujza je izvrila operaciju pomou raunala Medicus-FR koji je on programirao (glasoviti Forrotov pronalazak) i spojila Lebonov mozak na biointegrator. Iz njegovog su mozga izvukli sve bez veeg truda. Posljednji i najvaniji sastojak mjeavine bila su jaja blizanaca iz ploda mlade ene. Nakon dva mjeseca, nali su takvu enu i ubili je, a tijelo rastvorili kiselinom bez traga, slino kao i Lebonovo tijelo. Onda im je ostalo samo jo da redovito uzimaju eliksir. I dogodilo se ono to su eljeli - njihove su stanice prestale starjeti. Nekoliko su puta ponovili niz ispitivanja svojih organizama da bi bilo potpuno sigurni. Nakon sedam mjeseci, znali su: vrijeme je stalo za njihova tijela. Uvjerivi se, upali su u euforiju koja ih je dovela u spavau sobu. Poeli su se voljeti u divljem zanosu, ali se Forrot brzo umorio i zaspao. Ujutro, kad je otvorio oi, osjeti koenje vrata. Pokua se protegnuti, ali, i pored stranih napora, ne uspije pomaknuti ni jedan prst. Mozgom mu prostruji panina misao: prevario nas je, popili smo otrov!... Ali, i ivotinje su pile to isto i zdrave su! Uostalom, zar nakon to je prolo toliko tjedana od uzimanja posljednje doze?... Ne, to nije otrov, nemogue... S najveim naporom pomakne glavu za centimetar i potrai pogledom Lujzu. Njeno je mjesto bilo prazno. Moda je otila u svoju sobu?... I odmah potom spazi pricu na nonom ormariu, a odnekud iza lea, zauje njen glas: -Jo samo malo, Adrijane, uskoro e zaspati. Upricala sam ti denoxin... Ne pati, je li? Previe sam te voljela da bih ti mogla nanijeti fiziku bol... Odluila sam, dragi, tvoje tijelo dati Mauriceu. Zamijenit u vam mozgove. Njegov e se mozak preseliti u tvoju glavu, a tvoj, oprosti Adrijane, u rastvara... Zamisli, zar to nije udesno? Bit e gotovo iv. Profesor Forrot i dalje e biti profesor Forrot. Samo e me mnogo ljepe voljeti! Jo kako!... 3. SCIENCE - REALITY NR 44 Vieosjetilno raunalo osme intelektualne generacije Roger-Alfa 8 zemaljskom centru Canaveral iz meuplanetarne amfibije Sunfighter dana 7011 eksedicije TUN-0203 zemaljske godine 3368. Kontrolna potvrda zapovijedi 001 ekspedicije TUN-0203 na planet Centaur sustava Proxima Centauri (vektorski izvod): 1. -Na planetu Centaur istraiti mogunost opstanka faune i flore na bazi kisika. 2. -Izvriti svestrana ispitivanja s ciljem pronalaenja prirodnih bogatstava manjkavih na Zemlji, a posebnu pozornost usmjeriti na vodu. 3. -U sluaju pronalaenja H2O ili zaliha sirovina - oznaiti optimalno mjesto iskrcavanja meuplanetarnih cisterni klase Starboat i meuplanetarnih transportera klase Starcar. 4. -Utvrditi postoje li na planetu kakvi tragovi nestale ekspedicije INTER-WORLD 1. RAPORT: Prije sputanja izvrio sam dvadeset est obilazaka planeta na promjenjivim orbitama sputajui se spiralno u smjeru centra privlaenja. Privlaenje vrlo snano, varira izmeu 8 i 8,4 Steinove skale. Atmosfera planeta veoma je slina zemaljskoj s neto vie kisika. Brojne su zalihe vode: mora, jezera i rijeke. Na etiri lokacije koje sam do sada ispitao, voda je slatka, ali udne arome to ukazuje na prisutnost sastojka za koji nisam programiran. Tijekom sljedeih istraivanja nastojat u ga izdvojiti i kemijski analizirati. Lasersko-somonski senzori, koji su radili za vrijeme spiralnog obilaenja prije sputanja, otkrili su nazonost povrinskih ivih bia. Njihove sam skupine registrirao za vrijeme prizemljivanja. Na planetu nema nijedne vrste ptica. Senzori nisu otkrili ni nazonost kukaca, ali, u ovom sluaju, rezultat jo nije konaan obzirom na udaljenost i pretpostavljene male dimenzije kukaca. Autopsijska e potvrda razjasniti stvar. Spustio sam se bez tekoa na prostranu zaravan obraslu raslinjem koje ne pripada ni jednoj zemaljskoj vrsti. To su nisko grmlje i vrsta trave sa irokim listiima koji se meusobno uklapaju poput krljuti. Uzorke sam nabrao i konzervirao. Na planetu nema visokog raslinja slinog drveu. Spomenuta zaravan odgovara optimalnim uvjetima prizemljenja prema Fukudawinoj tablici. Prizemljivi se, odmah sam pristupio buenju i geolaserskom prosvjetljivanju u cilju otkrivanja eventualnih sirovinskih bogatstava. Dosadanji nalazi negativni. Uzeo sam 27 uzoraka minerala za

koje nisam programiran. I pored toga, uspio sam identificirati osam uzoraka - bezvrijedni su. Ostalih 19 sam uskladitio. Dva sata poslije sputanja, amfibiji se pribliila gomila stanovnika planeta, oko dvije tisue primjeraka. Niski su: 150-140 cm (enke) do 140-120 cm (mujaci). Spol je lako odrediti - enke imaju po est bradavica na trbuhu. U daljnjem opisu koristit u izraze ene i mukarci jer su ti sisavci ovjekoliki, a osim toga, kako sam se ubrzo uvjerio, to su mislea bia na zasad teko odredivom stupnju inteligencije. Vrlo je uoljiva dominacija ena. Karakteristian opis: velike jajaste glave s etiri bona ticala umjesto uiju i s dva kratka prednja ticala koja se zavravaju onim jabuicama. Nosni i usni otvori plosnati. Visoki trup krukastog oblika s proirenjem na donjoj strani i kratki udovi, donji visine oko 20cm, boni oko 0,5m. ene imaju po dva para ruku ( po jedan par na svakom boku), mukarci po dvije ruke. Koa zelenkasta, poluprozirna, sjajna, razliitih nijansi ovisno o kutu padanja svjetlosti. Potpuni izostanak dlakavosti. Odjei ni traga. Ova se bia sporazumijevaju bez mimike, potpuno nerazumljivim jezikom koji je nemogue prenijeti na slovni kd. Viesmjerni leksifon, koji sam ukljuio kad su mi se poeli obraati, nije reagirao i nakon desetak sekundi sam se iskljuio. Ponaali su se prijateljski pa ih nisam spreavao da se priblie amfibiji. Za svaki sam sluaj otkoio meoskopski revolver, ali oni nisu ni pokuali neto dodirnuti. Obilazili su oko amfibije izmjenjujui meusobno neke primjedbe, ali nisu izgledali iznenaeni ili naroito zainteresirani vozilom, kao da ono za njih nije bilo neka novost. Stvar se razjasnila kad mi je prila jedna ena i lijevim parom ruku poela pokazivati udaljeni breuljak. Neto je govorila, glasno i nametljivo i, iako je nisam razumio, brzo sam shvatio da stalno ponavlja jedno isto, isti zvuni sklop iznova. Izgledalo je kao da me eli naroito zainteresirati za taj breuljak. Popeo sam se u kabinu i ceonski teleskop usmjerio tamo. Poslije kratkog podeavanja otkrio sam na ekranu prijemnika da je bijela toka, koju sam do tada smatrao bijelim oblaiem, zapravo konstrukcija od svijetle kovine. Kad sam sliku poveao deset puta, pokazalo se da ovu konstrukciju sainjavaju teretni i upravljaki dio meuplanetarne rakete nestale ekspedicije INTER-WORLD 1. Upravljaka su krilca bila iskrivljena, a dijelovi oplate pokidani. Nedostajali su promatranica i kljun. Sve to stoji na postolju visokom nekoliko metara, sloenom od neobraenog ukastog kamena. U toj sam se situaciji odluio na izvrenje zadae iz toke 4 zapovijedi 001. U skladu s aneksom A ove toke, trebao sam se reprogramirati u sluaju nalaenja tragova ekspedicije INTER-WORLD 1. Iz sebe sam izvadio kasetu kemijskog programa i u tako osloboen otvor ubacio dodatnu kasetu broj 321 koja sadri povijest ekspedicije INTER-WORLD 1, a potom sam se ukljuio u programator. PONAVLJANJE KONTROLNOG DIJELA DODATNOG PROGRAMA BR.321 Godina 2791. - nestanak prve meunarodne eksedicije (kriptonim INTER-WORLD 1) k sustavu Proxima Centauri. Sastav ekspedicije: 4 Amerikanca, 3 Rusa, 5 Francuza, Japanac, Poljak, Norveanin i Brazilac. Kvar upravljakih ureaja na granici sustava Proxima Centauri. Tajanstvena epidemija meu astronautima. Pretposljednji izvjetaj: smrt Amerikanca i dvojice Francuza, teko stanje nekolicine drugih astronauta. Posljednji izvjetaj (odlomci uhvaeni u centru Canaveral) : ... u jakom gravitacionom polju nepoznatog planeta ... nema drugog izbora.... juer umro... koju sam dovukao na platformu uva me od zaraze i jo odrava u ivotu... teko mi je samome pripremiti brod za sputanje. Dajte mi parametre ... Poiljalac nije poznat. VARIJANTE: a) -Katastrofa - smrt posljednjeg lana ekspedicije. b) -Sputanje uspjeno, nedostatak uvjeta za preivljavanje - smrt posljednjeg lana ekspedicije. c) -Sputanje uspjeno, postoje uvjeti za preivljavanje ljudi - smrt posljednjeg lana ekspedicije kao posljedica epidemije. d) -Sputanje uspjeno, postoje uvjeti za preivljavanje ljudi - robinzonski ivot posljednjeg lana ekspedicije. e) -Sputanje uspjeno, postoje uvjeti za preivljavanje ljudi, nazonost ovjekolikih bia na planetu mogunost postojanja potomaka posljednjeg lana ekspedicije. Najmanje vjerojatna varijanta. Usprkos redoslijedu predvianja, varijanta e pokazala se vrlo vjerojatnom. Odluio sam dospjeti do uzvienja sa spomeniki postavljenim ostacima rakete kako bih proveo daljnja istraivanja. Dao sam upozoravajui zvuni znak koji su zeleni ( tako u zvati prvu grupu stanovnika planeta koju sam sreo) lako shvatiti, jer su se odmah odmakli na sigurnu udaljenost od amfibije. Za 1/ 20 sekundi stigao sam do uzvisine spustivi se s neznatnim potekoama na lako nagnutu padinu, neto ispod vrha. Desetak minuta kasnije zauo sam daleke odjeke i ugledao gomilu desetak puta brojniju od prethodne kako hita dolinom u smjeru uzvisine. Gomila je prela dolinu i poela se uspinjati padinom. U daljini sam ugledao zbijenu, sklupanu masu tokica. Upravio sam ceonski teleskop i na ekranu ugledao njihov gradi koji se sastojao od velikih kugli i polukugli. Ove su druge neprozirne i imaju brojne otvore to navodi na pretpostavku da su to kue u kojima se ivi. Kugle su prozirne i povezane su sloenim sustavom takoer prozirnih cijevi.

Nakon pomnijeg promatranja utvrdio sam da u tim kuglama klokoe nekakva tekuina proizvodei isparenja koja kroz otvore stiu u gornje dijelove kugli. Gomila se u meuvremenu pribliila. Prolo je pola sata dok su prvi, najbri i najotporniji, svladali strminu i preli na blau padinu koja vodi do vrha. Tada sam mogao utvrditi koliko se razlikuju od zelenih (zbog pojednostavljenja nazvat u ih bijelima, iako neki od njih imaju dosta zajednikog sa zelenima). Dakle, imaju razliit broj ruku, ali prevladavaju dvoruki. Vii su od zelenih s tim to ene, u svim sluajevima koje sam promatrao, visinom ne premauju mukarce. Imaju kosu raznih boja i neprozirnu put zelenkastog preljeva razliite jaine. Kod veine su bona ticala slabo izraena, a nosna je izraslina crvenkaste boje. Samo manji broj ima ona ticala i to u stanju nestajanja ili moda tek razvoja. Sve u svemu -bijeli su mnogo sliniji ljudima, a uz to su i odjeveni: ene imaju otkrivene glavu, ruke i noge, a mukarci samo glavu i ake pri emu je svaka noga pokrivena posebnim komadom odjee, neim slinim dugim rukavima. Hodaju vrlo nespretno, sinusoidalno. Posru, tako da se ini kako e se neki od njih svaki as sruiti -to je po svoj prilici prouzroeno nestabilnom gravitacijom planeta Centaur. Nakon duljeg promatranja zakljuio sam da ne padaju samo zbog savitljive kraljenice koja im omoguava da zadre ravnoteu uz pomo stanovitog balansiranja. Fizike osobine bijelih upuuju na zakljuak da su moda oni rasa nastala krianjem posljednjeg astronauta ekspedicije INTER-WORLD 1 s domorocima to predvia varijanta e dodatnog programa br.321. U skladu s aneksom B, u vezi s tokom br.4 zapovijedi 001, pokuao sam utvrditi narodnost jedinog eventualno preivjelog astronauta sluei se lingvistikom sondaom. Kad se gomila zaustavila desetak metara od amfibije, postavio sam nekoliko pitanja na engleskom i francuskom jeziku iz druge polovice treega tisuljea. Odgovorili su mi kricima slinim govoru koji sam ve uo iz usta zelenih. Kako nisam bio spreman za druge jezike koje su bili u igri, ukljuio sam dodatnu kasetu br. 322 s ruskim, poljskim, norvekim i brazilskim programom. Emitirao sam pozdrave na tim jezicima vie od pola sata - nisu nita razumjeli. Tada sam ukljuio viesmjerni leksifon programiran za sve jezike s kasete br. 322 s dodatkom francuskog i engleskog i blokirao njegovo automatsko iskljuivanje. Ni nakon pola sata oslukivanja, leksifon nije uspio slovno zapisati ni jedan zvuk iz govora bijelih. U jednom je trenutku iz gomile izronio mukarac s velikom okruglom posudom u jednoj ruci i s drugom manjom oblika alice u drugoj. Pribliio mi se bez straha, dodao mi tu alicu i zatim u nju nalio bezbojnu tekuinu iz posude. Potom je ostatak tekuine nalio nekolicini najbliih koji su alice izvukli iz otvora na odjei. Zamijetio sam da je u gomili bilo dosta njih s velikim posudama i da su nalivali drugima u alice. Svi su imali alice. Kad je nalivanje zavreno, bijeli su podigli alice, neto uzviknuli (sigurno ritualni pozdrav) i poeli piti. Pomislio sam da je to H2O i ulio malo u moj otvor za kontrolu tekuina. To je bilo strano. Osjetio sam kao da mi je neto izazvalo kratki spoj i izgaranje vodia. iva vatra! Odmah sam ostatak sadrine izlio na zemlju. Vidjevi to, gomila zaurla i sva se lica iskrive u ljutit izraz. Prestraen, otkoio sam meoskopski revolver i povukao se u smjeru ulaza. Onaj koji me je poastio, podigao je lijevu ruku i gledajui me udario se nekoliko puta prstom po elu. Pomislio sam da je to znak za napad pa sam uskoio u kabinu. Ipak, nita se loe nije dogodilo, nego upravo suprotno. Mukarac je otpljunuo prema meni i, okrenuvi se gomili, rekao neto jasno i polako. udna stvar - leksifon je prvi put reagirao pretvorivi to obraanje u slovni zapis na engleskom jeziku. Tri skupine slova koje su tako nastale, ne tvore logiku cjelinu jer je samo jedna od njih razumljiva. Ipak smatram da se moe uzeti kao vjerojatno da se iz ekspedicije INTER-WORLD 1 spasio Amerikanac, jer je taj razgovijetni skup slova engleski izraz. Leksifonski zapis je sljedei: p-a-l-l-an-t...... c-o-o-r-v-a-y ......... m-a-t-c-h. 3 U engleskom jeziku minulog tisuljea posljednji od ovih izraza (match) oznaavao je arhaini pribor za izazivanje vatre - drvene tapie s vrhom od zapaljive smjese. Najvjerojatnije to ima neke veze s vatrom u tekuini koju su mu dali u alici. Trenutak nakon opisanog dogaaja, gomila se okrenula i poela silaziti u dolinu pjevajui neku tunu pjesmu, moda religijsku. Leksifon je opet poeo zapisivati, ali to je inio s izuzetnim naporom i pritom je pregorio. Mislim da sam pogrijeio to sam mu blokirao automatsko iskljuenje. Taj drugi slovni zapis izgleda ovako: c-o-o-r-y-l-o-u ..... c-h-e-e ..... n-e-y ..... s-h-a-l-l ........c-o-o-r-l-o-u ...... fr-y ...... t-h-e-y ....... d-o-u ...... h-a-l-l 4. U ovom su sluaju ak tri izraza (shall, they i hall) razumljiva na engleskom to, ini se, potvruje moju pretpostavku da je preivjeli astronaut bio Amerikanac. Ipak, cjelina je nerazumljiva - moda ete je vi u centru uspjeti odgonetnuti. Prije nego to sam napustio uzvisinu uzeo sam dvije odbaene posude kako bih izvrio kemijsku analizu tekuine. U jednoj je ostalo malo na dnu, a u drugoj skoro pola. Za vrijeme prve probe opet sam se stresao, ali - to sam s uenjem zakljuio - tijekom sljedeih proba ova mi je tekuina, iako gorua,
3 4

Engleska transkripcija poljske popularne psovke (op.prev.) Aluzija na poljsku narodnu pjesmu Gralu, czy ci nie zal, osobito omiljenu kod pijanaca. (op.prev.)

poela prijati. Naalost ... ta ... no ta ... to jest ... hik! ... zaliha ... toga ... to jest ... hik! ... nestaje ... dovraga ... hik! ... 4. AHOVSKI BOG Dana 18. svibnja 2136. godine, Zapadno-ameriki informator koji izlazi u maloj provincijskoj rupi po imenu Los Angeles, objavio je sljedeu informaciju: Juer je u veernjim satima u Santa Barbari uhien poludjeli nepoznati ahist koji je ve nekoliko dana remetio ivot do tada mirnog gradia. Ta je osoba, proglasivi se sinom ahovskog boga , okupila oko sebe grupicu mjesnih ahista koji su napustili svoje domove i obitelji da bi ergarili u ljetnim paviljonima mjesnog parka provodei vrijeme u igranju aha i sluajui propovijedi tog nesvakidanjeg Mesije . U poetku su albe njihovih ena omalovaene, samo je provjereno nije li park postao mjestom dogaaja koji vrijeaju javni moral. Poto direktor gradske tvornice strojeva za unitavanje otpadaka nije uspio sprijeiti veliki broj svojih radnika da napusti posao i pridrui se ahistima, uslijedila je njegova uspjena otra intervencija. Lokalne su vlasti izdale nalog za uhienje uljeza pod optubom provoenja prevratnike agitacije, to pogaa temelje regionalnog gospodarskog sustava. Pritvorena su i dva policijska slubenika, jer su pokuali omoguiti bijeg uhienome. Protiv njih je provedena istraga u skladu s paragrafom 427 Antiteroristikog kodeksa. Iz dobro obavijetenih izvora saznajemo da ahovski manijak, koji je prouzroio svu tu guvu, odbija davati iskaze i uzimati hranu. Ako ostane pri ovoj svojoj drugoj odluci, bit e to prvi trajk glau u naem kraju u zadnjih vie od stotinu godina. Zadnja vijest: Odlukom okrunog tuitelja, ovjek koji se proglasio sinom ahovskog boga u najskorije e vrijeme biti prebaen u psihijatrijsku bolnicu u San Diegu radi ispitivanja. Tamo bi mu, po naem miljenju, trebali dati stan i hranu do kraja ivota, u sobici bez kvake u kojoj bi osim kreveta bio samo stol sa ahovnicom i automatskim suigraem. U sutranjem izdanju potrudit emo se objaviti razgovor sa sinom ahovskog boga kojemu je sigurno pala na glavu neka teka ahovska figura, sluajno gurnuta s nebeske ahovnice njegovog tatice. Zapadno-ameriki informator bio je provincijski list pa je navedena informacija dobila samo lokalni odjek. Veina onih koji su je proitali, samo se kratko nasmijala. Veina te veine kasnije je alila to je uobiajenom razgradnjom u sinoxu unitila svoje primjerke novina. U narednih etrdeset osam sati, ve je cijeli svijet znao za ahista iz Santa Barbare. I nitko se vie nije smijao. Za tih etrdeset osam sati zbila se lanana reakcija uzastopnih, sve eksplozivnijih dogaaja. ahisti iz Santa Barbare pokuali su silom osloboditi svog idola. Pali su prvi pucnji, spaljeno je stotinjak duana i uniteno nekoliko javnih ureda. U kasnim nonim satima policija je prevezla uhienog u Los Angeles. U zoru je pobjenjela gomila napala zgradu glavne policijske uprave. Bilo je vie od stotinu mrtvih, a nekoliko je stotina teko ranjeno. Tog istog dana, 19. svibnja u podne, ahist iz Santa Barbare prebaen je oklopnim bolidom u nadzemnu prijestolnicu Sjeverne Amerike, Niagara Falls. Prije nego to je bolid aterirao na tamonji aerodrom, objeen iznad vodopada, policajce koji su pratili uhienika sasvim je neoekivano zahvatila ahomanija (to je tako nazvano u sredstvima javnog komunicira-nja) - klekli su pred svog uzora i stali mu ljubiti ruke te raspravljati o ahu. Poto su se prizemljili, poeli su igrati s njim kao sumanuti, a kad je po zapovijedi iz satelitske metropole Sjeverne Amerike vojska udarila na sredinji kompleks zgrada policijske centrale (Poltagon), bacili su ah i dohvatili oruje. Za sat i pol, amerika je policija, pomognuta masom civila, na cijelom kontinentu pruala ogoreni otpor. U Niagara Fallsu stvar je sredio bravurozni napad komandosa iz mjeseeve brigade - vojska je preotela ahista iz Santa Barbare. Poslije pola sata, cijela je brigada kleala pred njim i klanjala mu se obuzeta oboavanjem. Od provincijskih, prvi su se ahistu podinili garnizoni na Aljasci. Za nepuni dan cijela se armija sjeverne Amerike prestala sastojati od oficira i vojnika -svi su se preobrazili u ahiste. Zapovijedi upuivane s komandnog satelita padale su uprazno ili su se bespomono odbijale od gigantske ahovnice groznicom zahvaenih milijuna graana u civilu i uniformama. Vojska je otkazala poslunost vladi i odmah je potom (21. svibnja) satelitska vladina stanica unitena helionskim zrakama skupa se skoro svim ministrima (osim ministara zemaljskog gospodarstva i eksploatacije Marsa, vatrenih ahista koji su stigli ranije na zemlju u pregovarakoj misiji i odmah se prikljuili ustanicima). Istovremeno su pobijeni svi vii slubenici zemaljskih komandnih centara kao i znatan dio crkvene hijerarhije koja je bacila prokletstvo na ahista iz Santa Barbare. Ali, i na crkvenim su se oltarima pojavile ahovske ploe. ahist iz Santa Barbare, sada prozvan ahovskim Bogom, postao je vladarom kontinenta. Vladao je zaogrnut nezemaljskom karizmom, ali ga vladanje ipak nije zanimalo - zanimala ga je iskljuivo igra. U njegovo je ime deset najistaknutijih ahista tog dijela globusa provodilo kontrolu nad teritorijem od Rio Grande do Sjevernog pola i nad onim dijelovima Mjeseca, Marsa i drugih planeta koje su pripadale Sjevernoj Americi. Oni su odluivali o svemu. Najvanija odluka, donoena jednom mjeseno, bila je biranje onih koji e dobiti najveu nagradu -pravo igranja sa ahovskim Bogom. Bolje reeno, pravo gubljenja s Njim, jer On nije znao gubiti.

Prvi emisari ahovske Carevine prispjeli su u Srednju Ameriku (Azteka Republika) i na afriki kontinent ve u lipnju 2136. godine. irili su nauk svog Boga koji je ubrzo naiao na odjek kod svih naroda. Napori vlada, masovna uhienja i dematerijalizacija pobunjenika nisu imali nikakvog uinka. U oba se sluaja ponovio proces slian ve opisanom, okonan s nekoliko efektnih vatrometa na okolozemaljskim orbitama - vojska je helionom unitavala vladine satelitske centrale. Krajem oujka 2137. godine u sastav ahovske Carevine ve su uli - pored Sjeverne i Srednje Amerike i Afrike - Juna Amerika, Antarktik, Oceanija i Australija. Samo su lanovi australske vlade uspjeli izbjei pokolj sklonivi se u Japofilineziju (ujedinjeni Japan, Filipini i Indonezija) koja je sauvala svoju samostalnost, slino Evropi i Aziji, zahvaljujui neprobojnom izolacijskom kordonu od K zraka (orbitirajua vladina palaa zbog sigurnosti je sputena na Zemlju), golemim naporima uloenim u propagandu usmjerenu protiv ahovskog Boga i strahovitim preventivnim represijama. Premijer Okamura, u svom uvenom obraanju udruenim narodima, rekao je meu ostalim: -Stojimo pred najveom prijetnjom naoj nevinosti od vremena svetog Dana Ujedinjenja. Svijetom hara poast stvorena od lanog proroka koji Budu, Krista i Alaha zamjenjuje ahovnicom. Njoj se svi moraju klanjati! U ovom su nam tekom asu potrebni vjera i nepokolebljivost, moramo okupiti sve snage, splesti misli, srca i miie u jednu oklopnu cjelinu da bismo obranili ono to nam je najdragocjenije: nae domove, nau kulturu, nau egzistenciju! Vjerujem, arko vjerujem, da e svi kao jedan... Okamurina vjera nije imala pokrie u injenicama. Na Filipinama je Mario Menendez, ahovski velemajstor, pobjednik posljednjeg turnira kandidata, digao ustanak koji je, istina, krvavo uguen, ali je Okamura znao da je to samo poetak. Na to je mogao raunati? Sigurno ne na to u to je arko vjerovao u svom retorinom blebetanju s govornice na Trgu ujedinjenja u Tokaidu. Mogao je raunati na udo, ali uda su se dogaala u drevnoj prolosti - u svom ih ivotu nikada nije vidio niti je uo za njih. Ako se ne rauna udo koje je upravo inio sam ahovski Bog. Dana 26. rujna 2137. godine u vladinoj palai u Tokaidu odran je prvi susret Okamurinog kabineta s lanovima australske izbjeglike vlade. Toj su konferenciji bili nazoni i opunomoeni delegati Azije i Evrope. Prvi se oglasio bivi premijer australske vlade, Sloane: -Nismo vam doli praznih ruku i iako ste nas primili kao parije ... -Poslije toliko neprijateljskih napada, poslije svakodnevnih provokacija na oceanu, emu ste se mogli nadati?! Cvijeu i fanfarama? - ljutito ga prekine japofilinezijski ministar narodne obrane, general Saerto. -Budite zadovoljni da smo vas uope primili! -To ste uinili zbog sebe samih - odvrati hladno Sloane - jer vam samo mi moemo pruiti priliku ouvanja neovisnosti! -Valjda na isti nain kako ste spasili i Australiju? - podsmjehne se Saerto. Tada Okamura rairi ruke kao da eli razdvojiti zavaene i, s tipinim japanskim naklonom ukraenim osmijehom, obrati se Australcima: -Oprostite, gospodo, estinu naeg indonezijskog prijatelja. Brine ga, kao i sve nas, opasnost koja se nadvila nad Japofilinezijom. Iskreno suosjeamo s vama. Za ovu svjetsku tragediju odgovorni smo isto koliko i vi. Vi ste, Australci, skupa s Amerikancima, prvi skratili radni mjesec skoro do nule i u elji da ogromnom broju obrazovanih ljudi ispunite slobodno vrijeme, propagirali ste ah kao sredstvo protiv dosade. A mi smo to preuzeli i uveli i kod nas. Svi smo krivi. Stvorili smo odgovarajue ozraje i podlogu za toga ovjeka koji se nazvao ahovskim Bogom i koji s nevjerojatnom lakoom svojim trikovima izaziva masovnu psihozu koja prelazi u ahovski kult ... Plaimo se tog demona. Ako nam uspijete pomoi, naa e zahvalnost biti bezgranina. -Oprostite, ekselencijo, to se neu sloiti s vaim miljenjem o tome ovjeku - obrati mu se s potovanjem Sloane. -On nema nieg od krvoedne ivotinje, to je osjetljiv mladi koji pati zbog pokolja koji su vreni s njegovim imenom na ustima. Trudi ih se obuzdati. Zadrhti kad samo ugleda krv, kao i zbog zla, podlosti, lai - sve to u njemu budi tugu, ako ne i oaj. Ne odgovara na agresivna djela, ograniava se samo na irenje nauka o ahu. Tvrdi, naime, da je prije tono dvije tisue godina njegov otac, ahovski Bog, stupio na Zemlju i ljude nauio igri, a sada je, kad je uoio neobini procvat aha na naem planetu, poslao svog sina da dobrom rijeju uspostavi ahovsko kraljevstvo na Zemlji. To zvui prilino razumno, jer to mi znamo o poecima ahovske igre? Pretpostavljamo da se ah rodio u Indiji u 6. stoljeu prije Krista i odatle se proirio. Nita osim toga ... -Vi moda ne znate mnogo o poecima aha -upadne mu u rije Saerto s ljutitim bljeskom u oima ali mi (naglasi to mi onako kako se naglaava rasna superiornost), mi znamo mnogo! Tako mnogo da ovu situaciju moemo ozbiljnije razmatrati nego to ste to vi uinili. Na je glavni stoer proveo odgovarajua povijesna istraivanja i otkrio veoma zanimljive stvari o ovoj igri koju je na Zemlju poslao demon nazvan ahovskim Bogom. Dakle, tragajui za njenom kolijevkom, zbog nedostatka izvora ne moemo doprijeti dalje od Heftalita, ali i to je dovoljno. Ovo je nomadsko pleme, zabavljajui se ahom, stvorilo u Aziji izmeu etvrtog i estog stoljea nae ere snanu dravu ... -Kakve to ima veze s naim problemom, generale? - zapita Sloane. -Odmah ete saznati, samo mi dopustite da zavrim! Vi ste sada izjavili da malo znamo o nastanku aha to je trebalo znaiti, kako sam ja shvatio, da nema smisla stvarati zakljuke temeljene na

povijesti. O tome imam potpuno suprotno miljenje i elim dokazati da je povijest velika uiteljica, treba je samo paljivo sluati i dobro uiti lekcije. Vi, oito, niste bili jako dobri aci, isto kao ni Amerikanci koji bi moda izbjegli ovakvu sudbinu da su pamtili to je prije dvjestodvadesetak godina napisao njihov zemljak, pisac George Santayana. On je napisao ovo: Oni koji ne pamte prolost, osueni su je ponoviti. I ja upravo pokuavam dokazati da ste i vi i oni sami sebe osudili... -Generale Saerto! - prekine ga Okamura. -Molim da se uzdrite od osobnih primjedaba i preete na stvar! Ovdje se nismo okupili da bi se svaali i vrijeali kao piljarice. -Dobro, vraam se na stvar! - procijedi Saerto. -Ovdje imam klasino djelo, Bashamovu Indiju, ve vie puta nanovo tiskanu u zadnjih nekoliko stoljea. Taj autor Heftalite naziva bijelim Hunima i opisuje divlji napad tih barbara na Indiju. Ako dodam da je heftalitski ah bio ratna igra, zakljuak se sam namee. Ta igra oslobaa ubilake instinkte i raa agresiju!...Ali, idemo dalje. U Indiji se ah razvio u estom stoljeu pod imenom shaturanga. Ova rije znai etiri vojske jer su se figure kojima se igralo, dijelile na etiri vojna odreda. To su bili borbeni slonovi, konjica, pjeatvo i bojna kola. Ta je igra od poetka imala isto strategijski karakter. Nimalo ne zauuje to se dvojica najveih srednjovjekovnih masovnih ubojica koji su ivjeli od neprestane agresije, Dingis-kan i Tamerlan, nisu nikada odvajali od aha. Ovaj drugi igrao je na ahovskoj ploi na stotinu deset polja, pozivao je na dvoboj najbolje ahiste tadanjeg svijeta, meu ostalima velikog Galaldina, a jednome od svojih sinova dao je ime Schachrush, to jest Kraljevska kula. ahovski velemajstor Tamerlanovog carstva bio je Ali atrandi... Ali preimo u malo blia vremena. Godine 1780. Prus Helwig izumio je modernu ratnu igru koju je poslije usavrio porunik von Reisswitz -Kriegsspiel. Igrana je na ahovnici koja je imala vie od tisuu i petsto polja, a figure su bile meusobno zaraeni odredi razne veliine. Tijekom sljedea dva stoljea svi su vojni stoeri na svijetu koristili Kriegsspiel pri izradi ratnih planova. U japansko-ruskom ratu i u oba svjetska rata odluujue su operacije prethodno razraivane na ahovnici. Da rezimiramo: ne zavaravajmo se da emo moi mirno spavati ako sprijeimo irenje poasti na nae otoke. Oni e nas napasti, jer je to sutina totalnog aha - agresivna, osvajaka i neobuzdana. To je ratna igra i ak ako se koristi samo za zabavu, u podsvijesti igraa vrebaju napad i okrutnost! Ja sam zavrio. Nastane tiina. Ubrzo ustane Sloane i upita: -Onda, to predlaete, generale? -Kontraudar, masovni napad svim snagama Japofilinezije, Azije i Evrope. Od poetka svijeta nije pronaena bolja obrana nego to je preventivni napad. Sloane u sebi spomene glupost soldateske, ono to bi pomislio svaki roeni pacifist, a onda suho primijeti: -Ta senzacionalna metoda ima samo jednu malu manu. Jami unitenje zemaljske kugle kao rezultat obostrane razmjene udaraca uz koritenje suvremenog naoruanja, a u najboljem sluaju potpuno unitenje ljudske vrste. -Vi, oito, vie volite smrt ovna koji pokorno ide pod no! - zarei Saerto. -Kad ste govorili o tom ahovskom Bogu teko se bilo suzdrati od dojma da govori njegov sljedbenik. -Varate se, generale. Uope ne tvrdim da je on Bog, on je jednostavno sumanut ovjek. Ali, govorio sam i opet ponavljam svoje miljenje da on sam nije zao kao to nije zla ni njegova dobra rije. On ne samo da ne zove na agresiju, ve suprotno, propovijeda da se ljudi moraju odrei bratoubilakih borbi, sporova, ratova i ubojstava i da sve politike pa i osobne sporove treba rjeavati mirno, pomou aha. Nije on ruio oltare, narod je izvrio ta oskvrnua. Zato se, gospodo, ne slaem s generalom. Ja mislim da ni vama ne prijeti ahovski Bog ni njegovi podinjeni, nego ljudi kojima vi vladate i kojima se, ako to ve nisu poeljeli, uskoro moe prohtjeti da ih on vodi. -Imam dva pitanja - oglasi se Okamura. -Prvo glasi: je li taj ovjek doista ahovski genij ili moda hipnotizira protivnike ili nekom telepatskom snagom otkriva njihovu koncepciju igre? -Izvrili smo detaljnu analizu mnogih njegovih partija - odgovori Sloane - i hipnozu i telepatiju, koje smo takoer uzeli u obzir, najodlunije odbacujemo. Taj je ovjek, jednostavno, roeno ahovsko bie. Igra s fenomenalnom matom, brzo i kao bez volje, ima nevjerojatan osjeaj za pozicionu igru i nepogreivu intuiciju potpomognutu savrenom tehnikom i, budimo otvoreni, nadljudskim talentom za kombinatoriku. Obdaren je nekim estim osjetilom i nema govora da bi previdio greku protivnika. On sam ne grijei. Ponovio sam vam, gospodo, miljenje naih ahovskih strunjaka koji su se, uostalom, oduevljeni njegovim nainom igre, prvi pobunili protiv nas. -Prema tome, je li mogue da sumanuti ovjek igra tako fenomenalno? - postavi Okamura drugo pitanje. -Dragi prijatelju - Sloane dopusti sebi prisnost -upravo je ludilo pogonski motor njegova genija. General Saerto mi je, istina, dao jedinicu iz povijesti, ali mislim da nisam ba tako lo. Dopustite, gospodo, da spomenem stvarni dogaaj iz 1961. godine. Tada je svjetski prvak bio Rus Talj. Neki ga je psihijatar zamolio da u bolnici odigra partiju s luakom koji je tvrdio da je najbolji ahist na svijetu. Ovaj je ispunio molbu i... izgubio! Tek u drugoj partiji, kad se pribrao, pobijedio je u prekrasnoj borbi. I upravo onako kako je lijenik pretpostavio, poraz je izlijeio bolesnika. Otpustili su ga iz bolnice. Ubrzo nakon toga, Talj je sluajno naiao na njega na javnom ahovskom turniru u Rigi i zamolio ga

za igru. Povukli su nekoliko poteza i Talj se zaprepastio. Njegov je protivnik igrao prosjeno, bezbojno i muno. Ozdravio je! Opet zavlada utnja. Prekine je Okamurin zamjenik, vicepremijer Ramos, obrativi se Australcima: -Gospodo, spominjali ste pomo koju biste nam mogli pruiti. Jeste li zaista pronali nain kako onemoguiti da se ta zaraza proiri na Japofilineziju? -Ne znamo hoe li to biti uspjeno - odgovori Sloane - ali izgleda nam kao jedina prilika ne samo obuzdavanja, nego i unitenja ahovske Carevine. Zamijetili ste, gospodo, da je kostur te itave orijake strukture mit o nepobjedivosti jednog ovjeka. Bilo bi dovoljno pobijediti ga na ahovskoj ploi jedan jedini put, pa e se struktura raspuknuti i razletjeti kao udarena kula od kockica. Taj e poraz izlijeiti njegove pristae. Dvoranu ispuni prasak pakosnog smijeha s japofilinezijske strane stola. -Oprostite, ekselencijo - oglasi se ministar unutarnjih poslova Fujita - i mi smo to pomislili, do toga nije teko doi. Samo, gdje pronai velegenija koji e ga pobijediti? -Savreno nam je poznato na to ste mislili -odgovori Sloane. -Obavjetajna nam sluba nije bila loa. ak nam je poznato da neki od vas, usprkos ratnikoj galami generala Saerta, razmiljaju o predaji bez oporbe kako bi spasili glavu. Nemojte se zavaravati, gospodo, vai vam ahisti nikada nee zaboraviti pokolj nakon pobune u Manili. to se tie miljenja o nainu spaavanja, tu smo u prednosti jer smo pronali sredstvo. ahista koji e ga pobijediti neete nai, morate ga stvoriti! A mi emo vam tu pomoi. Htio bih vas podsjetiti na najstariji u povijesti (tu pakosno pogleda Saerta i osmjehne se kao da bi htio rei: No, glupane, tko bolje poznaje prolost?) stroj za ahovsku igru ahovski android. S takvim mehanikim ahistom, koga je konstruirao barun von Kempelen, igrao je Napoleon 1809. godine u Beu, a tadanji vlasnik tog genijalnog automata, Austrijanac Maelzel, mislio je da car ne zna kako se itava ta stvar temelji na podvali, jer je u tome stroju, koji je dobivao stotine partija, sjedio ivi ahist. Bonaparta je ipak saznao za tajnu od svojih kontraobavjetajaca. Ipak se nije odao zbog razloga koje u zaobii, jer za nas nisu bitni. Bitno je neto drugo i zato sam vam ispriao ovu priicu: vladara ahovske Carevine neemo pobijediti orujem niti potenom ahovskom igrom, nego na lisiji nain. -Prevarom? - upita Saerto. -To se i tako moe nazvati, generale. Rije android, nastala od grkih rijei andros - ovjek i eidos lik, oznaava umjetnog ovjeka... Naa je prilika u stvaranju ahovskog homunkulusa!5 -Gospodine Sloane... - promrmlja Okamura. -Gospodine premijeru - odvrati Sloane - ja nisam poludio i nisam doao ovamo da bih se alio. Mi ozbiljno mislimo. Ve imamo tijelo tog ahovskog Frankensteina. To je pukovnik William Walker, zamjenik direktora naih obavjetajaca. Walker, poslan u pijunsku misiju, vlastitim je oima vidio ahovskog Boga i naao je nain koji e vam odmah izloiti. Izvolite, gospodine pukovnie. Bilo je malo ljudi na zemaljskoj kugli prema kojima je bivi premijer Australije, aristokrat u sedamnaestom koljenu, osjeao takvu odbojnost kao prema pukovniku Walkeru. Walker je potjecao iz Europe. Nitko nije znao, sigurno ni on sam, tko su mu bili roditelji. Nali su ga kao dojene pokraj cirkuskih kola. Za nahoe se pobrinuo Ciganin koji je uzbuivao publiku bacanjem noeva na tit na koga se naslanjala Ciganica, njegova ki. Pokazalo se da je Walker savreni baca noeva. U desetoj je godini nadmaio uitelja. Svaki je cilj pogaao vezanih oiju, kao da je imao radar u kosi ili uima. U sedamnaestoj je godini silovao ker svoga skrbnika, pobio noevima pola cirkuske trupe pokuavajui ga pronai i nestao. Pojavio se u Australiji. Uhitili su ga zbog ubojstva noem. Utekao je iz zatvora. Sluajno se zatekao na putu kojim je prolazio predsjednik, kad su japofilinezijski agenti pokuali izvriti atentat na glavara Australije. Jedva da su stigli povui okidae. Noevi iz Walkerovih ruku iskakali su kao rakete. Izvadili su ih iz atentatora i pokopali mrtve, a on je postao nacionalni junak. Stupio je u policiju gdje je iskazao izvanrednu nadarenost. Prebacili su ga u kontraobavjetajce. Bilo je opepoznato da je no u bilo kakvom obliku, ukljuivi i skalpele, njegova magija, religija i jedina ljubav. U ali se govorilo da s noem seksualno opi i razgovara, da mu no ita novine i pria viceve, da jede i pije iskljuivo noeve. Sloane se gadio tog nitkova, ali kad bi Walker bio i stotinu puta vrijedniji prezira, Sloane ne bi odbacio njegov prijedlog. Udruio bi se i sa samim vragom kako bi povratio vlast i osvetio se australskim ahistima. Walker ustane. Bio je visok, grabeljivog lica ukraenog orlovskim nosom i parom svjetlucavih oiju, lagano prosijed. Izgledao je kao da ima etrdeset pet godina, ali je bio mlai. Kad je poeo govoriti, zamukne i najtii amor. -Nain je jednostavan. Prije nego to je ovo ludilo ovladalo Australijom, uspjeli smo uhvatiti dvadeset trojicu najboljih ahista naeg kontinenta, meu njima i biveg prvaka svijeta, Gustavsona. Zvanino smo ih strpali u zatvor zbog pobune, ali se radilo o neem drugom. Prije pogubljenja, iz njihovih smo mozgova Regnierovom metodom izdvojiti tkivo koje sadri njihovu nadarenost i ahovsko znanje. Naalost, nismo stigli realizirati...
5

ovjeuljak, stari su alkemiari mislili da ga se moe stvoriti kemijskim putem. (op.prev.)

-Ali to je udovino! Koritenje metoda profesora Regniera zabranjeno je 2098. godine opesvjetskom konvencijom i proglaeno jednim od najteih zloina na Planetu! - povie netko iz dvorane. Walker usmjeri svoje okrutne oi prema govorniku i procijedi: -Molim da ne spominjete datume, danas smo ve imali dosta predavanja iz povijesti! Pruamo vam priliku, moete je prihvatiti ili ne. Drugu nemate i neete je ni imati!... Nitko ne odgovori. Walker zaokrui pogledom po dvorani i nastavi: -Vratimo se na stvar. I vi ete, prije nego to pogubite Menedeza, preparirati njegovu ahovsku banku podataka. Jednako ete postupiti s Isozakom i nekolicinom drugih vaih velemajstora koji misle jedino na to kako da vas smaknu. Zatim ete to itavo blago ahovskog znanja presaditi meni uinivi me, recimo, Gustavsonom na desetu potenciju. Potom ete ministrima ahovske Carevine predloiti partiju izmeu mene i njihovog boanstva. Pristat e bez dvoumljenja, jer slijepo vjeruju da je nepobjediv. -Zar vi, gospodine pukovnie, vjerujete u mogunost da ga pobijedite? - zapita Okamura tiho, drhtavim glasom, osupnut kao i svi njegovi suradnici. -Prije no to sam se vratio kui iz Niagare Fallsa, pogledao sam dvadesetak njegovih partija. Znam te stvari, i ja sam dobar ahist. Dva puta, kad je kao crni igrao protiv svjetskog prvaka Bloomfielda, iza istovjetnog Bloomfieldovog otvaranja, imao je problema u zavrnici. Bloomfield nije mogao dobiti, ali je za dlaku mogao izboriti remi. A onaj je oba puta namjerno komplicirao zavrnicu to je zbunjivalo Bloomfielda i navodilo ga na pogrene poteze. ovjeka u ijem se mozgu nalazi trideset velikih ahovskih mozgova, nee biti tako lako zavarati. Dakle? Opet nitko ne otvori usta. Walker malo saeka i zatim ree: -Znam da operacija koju ete na meni izvriti moda nee uspjeti, jer se po konvenciji iz 2098. godine prestalo s istraivanjima temeljenim na metodi profesora Regniera. Ali, to je moj rizik. I ja sam svjestan da igra jednog protiv tridesetorice nije pravedna, ali on je i s t i n s k i B o g (razvlaio je te rijei zlobno se smijeei). Umirite, dakle, svoje plemenite savjesti i pomislite da igra moda nije pravedna ni s druge strane. Bez obzira to pomislili, morate biti svjesni jednog - v i n e m a t e d r u g ogizlaza! -A kako moemo biti sigurni - upita Saerto - da se vi, kad postanete ahovski humunkulus, neete odueviti vladarom ahovske Carevine i neete nas izdati? -Nikako - odvrati Walker. -Morate vjerovati da je moja mrnja prema njemu vea od ljubavi milijuna ahista. Nisu imali izbora pa su prihvatili prijedlog. Nisu znali da on malo rizikuje, jer je pronaao jednog asistenta profesora Regniera, iskusnog kirurga, koji je ve dva puta za mafiju izvrio zabranjene operacije mozga. Takoer, nisu imali pojma da je Walker ve prevario i njih i svoje pomonike prikrivajui pravi nain kojim je namjeravao pobijediti ahovskog Boga. Walker je poznavao ljude i, gledajui paljivo Bloomfieldovo lice dok je svjetski prvak glupim grekama gubio remije u partijama sa ahovskim Bogom, uvjerio se da se povijest rado ponavlja. Povijest Bogova takoer. Toga je postao svjestan mnogo ranije, prije nego to je Saerto naveo Santayanino miljenje o onima koji su osueni ponoviti prolost, jer su je propustili zapamtiti. Najvea ahovska partija u povijesti odigrana je na stadionu Maracana u Rio de Janeiru na kome se ve odavno ne odravaju priredbe brutalnih sportova iz minulih stoljea, ali koji je paljivo konzerviran kao spomenik arhitekture i barbarskih strasti ljudskog roda i koristi se povremeno za sveanosti prigodom velikih godinjica. Upravo su se tu sreli Walker i ahovski Bog. Bilo je to 21. prosinca 2137. godine. Na Walkerovu molbu, da bi se pojaao efekt, za ovu je partiju obrisana praina s pronalaska franakog kralja Charlesa Martela iz 8. stoljea -ivog aha. Na divovskoj ahovnici od bijelog i crnog epolita, poloenoj na sredini tratine, uloge figura igrali su najslavniji ahisti ahovske Carevine, odjeveni u kraljeve, kraljice, kule, lovce, konje i pjeake. ast kraljevanja bijelim figurama pripala je Bloomfieldu, a crnim - bivem prvaku Afrike, Nigerijcu Tasseru. Bijelim figurama, kao izazvan, igrao je ahovski Bog. On i Walker upravljali su figurama iz loa na suprotnim stranama stadiona. To su inili pomou predajnika koji su radili na raznim valnim duinama, tako da su bijeli u slualicama mogli primati samo signale ahovskog Boga, a crni Walkerove. Poslije etrdeset sedam minuta igre, tono u 13,48 sati, ahovski Bog zapovijedi svom kralju: G-4, ali Bloomfield najmirnije stane na F-4. -Bloomfield, brate moj - proape ahovski Bog u mikrofon - uje li dobro moj glas? Umjesto odgovora ugleda kako Bloomfield kimnu glavom. I sve je shvatio. Razumio je da ljudi uope nisu tako podli kako se smatra. Jo su podliji. Pone grozniavo razmiljati. Nije mogao prosvjedovati i pokuati vratiti potez, jer bi se izloio podsmijehu -znao je da e se izdajnik zakleti da mu je zapovijeeno: F-4. Nije znao to uiniti. Sve je to bilo poput runog sna. Pogleda oko sebe. Okruivali su ga najblii, najvjerniji sveenici ahovnice. -To je greka - proape oajno - on je pogrijeio. To znai da je ... slagao! -Tko je slagao, gospodaru na? - zapitae ga zaueni. -Rekao sam mu G-4.

Pogledaju se meusobno i ne izdravi njegov pogled, oborie oi. ahovski je Bog izdao taj nalog prislonivi usne na mikrofon, a graja iz ustiju petsto tisua gledatelja zagluila je njegove rijei pratili su igru gledajui pokrete figura. Ipak, da ga je tko od njih uo, da su ga uli ak i svi koji su stajali oko njega, na koji bi nain mogli uvjeriti gomilu da govore istinu, da se ne ele posluiti prijevarom kako bi ispravili greku protivnika? I na kraju, pukovnik Walker ne bi se sloio s vraanjem protivnikova poteza, jer pravila to ne doputaju. utjeli su, a utio je i ahovski Bog. -Ako ni jedan ovjek ne vjeruje u ono u to ja vjerujem, onda sam ja lud - pomisli. Na cijelom svijetu u tom trenutku nije bilo nikoga - samo on i njegova bol. Znao je da je izgubljen. Za prosjenog ahista potez F-4 nije izgledao opasan, tovie, inilo se da ojaava poloaj bijelog. Samo je virtuoz, a Bloomfield je to nesumnjivo bio, shvatio ime - na duu stazu - prijeti taj potez. Bloomfield je izabrao pravi trenutak da prui priliku Walkeru, a njegovo kimanje glavom kao odgovor ahovskom Bogu, bio je ujedno i ugovoreni znak Walkeru. ah ima svoja nemilosrdna pravila - ak ni bogovi ne mogu izvesti udo na ahovskoj ploi u beznadnoj situaciji. ahovski se Bog oajniki branio, raunajui jo samo na greku protivnika. Ali, pukovnik Walker nije pogrijeio i u 14,20 sati uzvikne: -ah-mat ! ah-mat na arapskom znai: Kralj je mrtav. Za gomilu je vladar carstva umro, vidjeli su ga sputene glave i sa suzama koje su mu tekle niz lice. I gomila uzvikne: -Kralj je mrtav, ivio kralj ! Od tog je asa Walker vladao ahovskom carevinom, a sm ga je sotona posluivao zamijenivi livrejom oznake svoje moi. Zbaenog ahovskog Boga raspetog su privezali za veliku okomito postavljenu ahovnicu nad kojom je visio podsmjeljivi citat iz drevnog djela Michela de l Hopitala: Snaga noa nije nita prema snazi duha. Walker je stao pred njega udaljen dvadeset metara i s nekoliko precizno baenih noeva (svaki je pogodak izvlaio pobjedniku riku iz grla gomile) prikovao nesretnikovo tijelo za ahovnicu. Zatim je, da bi se konano narugao povijesti, prisilio Bloomfielda da poini samoubojstvo zatvorivi ga u eliju bez jela i pia, ali s noem. Napokon je proirio Carevinu lukavo ovladavi Japofilinezijom i umorivi (osobno, noem) njene elnike, kao i Sloaneovu momad. Naredna je etapa trebala biti Evropa, ali se ona otkupila s dva najslavnija djela Hieronymusa Boscha. Novom su ahovskom Bogu predali fragmente triptiha Vrt uitaka iz madridskog muzeja Prado i Posljednji sud iz beke Galerie der Akademie der Bilden Knste! Tako je apetit velikog bacaa noeva za dugo bio podmiren. Hieronymus Bosch (1450-1516) bio je udnovat slikar. U vremenu Leonarda da Vincia slikao je stvari iz narednog tisuljea na tako nadrealistian nain da se je kasnije samo Dali pokuao nadmetati s njim. Boschove su slike bile prikaz ovjeanstva osuenog na strah, muenja i komar najokrutnije smrti. Za Boscha je svijet predstavljao sotonsku kraljevinu ludila i izopaenosti, neto poput arke glupaka i ubojica, rtava i krvnika, ivotinja i mesara, i Bosch se nije ustruavao sve to naslikati. Zbog toga je kasnije pisano da se Bosch odvaio na sve. A monarh ove Apokalipse stvorio je orijaki no. Walker je iz jedne evropske knjige, tiskane 1974. godine, saznao da se u Leonardovoj Posljednjoj veeri nalazi tajanstveni no, spreman da zada udarac, no u ruci koja ne pripada ni jednom apostolu niti Isusu. Oduevila ga je tajna poruka majstora Renesanse, ali od Evropljana nije zatraio da fresku skinu sa zida milanske crkve, jer bi se moglo dogoditi da bude unitena. Samo je zapovjedio da mu naprave veliku kopiju djela, kao i poveanje detalja s noem. Mnogo su ga vie zanimali Boschovi noevi, daleko vei od ljudskih figura, ponekad dugaki i desetak metara. Na desnoj strani triptiha Vrt uitaka, koji predstavlja sotoninu zemaljsku kraljevinu, svijet gori kao selo zahvaeno poarom, a pakleni se demoni iivljavaju na ljudskom rodu. Tamo je, u dijelu koji prikazuje kockare, ispunjen kartama i kockicama za igranje, naslikan ovjek prikovan noevima za ravnu plou, moda plou stola? Neto vie, na otrici udovinog noa, lei tit, a na njemu psi takorskog oblika deru ivoga viteza u oklopu. Iznad toga, otrica drugog noa, iroka koliko je visok ovjek, nasaena je kao topovska cijev izmeu dva kotaa u obliku ljudskih uiju. Vragovi upravljaju tim strojem, koji sijee gomilu nagih osuenika. Sredinji dio triptiha Posljednji sud ima slian sadraj. O njemu je kratko napisano:Ova slika predstavlja muke osuenih u paklu. Scene koje je Bosch prikazao, scene muka na koje demoni stavljaju ljude i ljudi druge ljude, spadaju u najtraginije u povijesti evropskog slikarstva. U donjoj polovici ovog djela vrije pokolj noevima najrazliitijih oblika. U gornjoj, nad zemljom, vidi se nebo s Isusom koji iri ruke, sa svecima i anelima. Ovdje su najzanimljivije dvije stvari: neka vrst astronomskog opservatorija s kupolom kroz iji se otvor pomalja luneta u obliku noa i veliki no u donjem desnom kutu kojeg vue nekoliko nakaza i usmjerava njegovu otricu u nebo, u Spasitelja i svece! Grupa svetaca je oito zaprepatena, uznemirena i brina, to nee zauditi promatraa ovog slikarskog pandemonija. Nigdje nije na ovako izrazit nain prikazana bespomonost Isusa Krista prema svekolikim okrutnostima ije je orue paranormalni no. Walker nije mario za triptihe u cijelosti, htio je samo njihove fragmente s apokalipinim noevima. I dobio ih je ugovorom o meusobnom nenapadanju. Naravno, razmatrao je mogunost napada na

Evropu, ali je shvatio gdje lei opasnost. Vatikan je razrijeio problem. Nitko nije znao kako je papa doznao za veliku Walkerovu elju da posjeduje ova Boschova djela. To je po svoj prilici procurilo iz carevog okruenja. Evropska je vlada tada obavijestila Walkera da e, u sluaju njegovih agresivnih poteza, obje slike biti odmah unitene. Walker je odmahnuo rukom na omraeni beznaajni poluotok i sklopio mirovni ugovor s jamstvom, a slike dobivene u zamjenu stavio je u svoj kabinet. Posljednji sud objesio je na zid tako da ga moe gledati dok sjedi za pisaim stolom. To je najrae inio u mraku i tada su mali reflektori smjeteni u tijelu pisaeg stola kojima je Walker upravljao komandama elektronskog pulta, klizili po oslikanoj plohi izvlaei iz mraka avetinjske strahote i mamutske noeve. S desnim dijelom Vrta uitaka postupio je kao kralj Philippe II. panjolski kraljevi koji su pomou Svete inkvizicije od Evrope stvorili pakao plamteih lomaa, bili su najvei Boschovi oboavatelji. Ve je Philippe I Lijepi (1478-1506) skupljao njegove slike i naruivao ih kod umjetnika - jedna od tih narudbi bio je Posljednji sud. Philippe II (1527-1598), krvavi fanatik, s mranom je surovou pobio na desetke tisua manje ili vie izmiljenih heretika. (Kada je kontesa Margarita zapovijedila da osuenike vjeaju umjesto spaljuju, to je shvatio kao osobnu uvredu.) Takoer je strasno skupljao Boschova djela ne prezajui da do njih doe pljakom. Devet Nizozemevih slika visilo je u Escorialu gdje je kralj radio u mranoj sobi koja je podsjeala na samostansku eliju. Glavni je komad namjetaja u toj isposnikoj rupi bio stol ija je ploa bila napravljena od Boschove slike Sedam smrtnih grijeha. Walker se dva puta ugledao na Philippa II. Prvi put kad je svima koji su htjeli razgovarati s njim, zapovjedio da to ine kleei. Drugi put kad je od dobivenog fragmenta Vrta uitka nainio plou svog pisaeg stola. Sjedao bi za njega kad bi njegov stari dvorac poeo tonuti u tamu, a boje se gubile u sivilu dok sve stvari ne bi izgubile svoj oblik u vlazi mraka. To je vrijeme kad sjene postaju sve dulje, omekavaju i uzmiu u hlad noi kao pustinjske utvare, a nevidljivi se vjetar uje iz raznih smjerova, kao da se sebi podsmjehuje. Mjeseev sjaj prodire kroz malo etvrtasto okno i posrebruje glave avala gusto zabijenih u pod, kao da nekog poziva da to drugo zvjezdano nebo izgazi izmama. A kad bi Walkerov prst dotakao jednu od komandi, svjetlost bez izvora presjekla bi mrak kao da je samotni pustinjak u tami upalio svoju arobnu svjetiljku. Tada bi se Walker plamteim oima zagledao u odlomak slike obasjan utim krugom i upijao okrutnu poetiku tih kompozicija, sve dok mu pospanost ne bi poela stiskati sljepoonice klijetima premorenosti. Kad bi mu pogled pao na igrae karte razbacane oko ovjeka prikovanog noevima za kartaki stol, obuzimao bi ga neopisivi nemir koji si nije mogao objasniti. U carstvu kojim je vladao, ahom se igralo za sve: za ene, za hranu, za ivot. Bile su to igre bez revana - gubitnik je odlazio u vjenu tamu provalije uguenih i ubijenih noem, ime se uspjeno rjeavao problem prenapuenosti. Umjetnost i itava kulturna djelatnost vrtili su se oko aha i noa. Filmovi su prikazivali stalno jedno te isto. Uvijek je junak bio ovjek koji ne moe ivjeti bez aha i noa, savren ahist i baca noeva. Drugi bi bio nekakav stranac. Sreli bi se u kakvoj krmi u kojoj onaj prvi noevima gaa ahovnicu objeenu na zidu, pozdravili bi se i vrlo ljubazno razgovarali. Zatim bi izali na ulicu i poeli bi se tui, cijelo vrijeme bez rijei i bez strasti. Nisu raspravljali o idejama, novcu, ak ni o enama. Stranac bi pogibao s noem u tijelu - doao je po smrt. Sm je Walker rijetko igrao i tada samo s epolitovim figurama. Nije se htio izlagati riziku. Vie je volio posveivati vrijeme uvrivanju carevine i svoje vlasti i obogaivanju teorije ahovske igre senzacionalnim novostima. Napad na ostatak planeta odgodio je za kojih desetak godina ekajui da njegovi uenici pronau oruje koje bi mu dalo nespornu prevagu. Sigurno bi vladao jo jako dugo da je u veljai 2142. godine zapazio kratku kvadroplastinu vijest provincijskog Glasa Novog Zelanda o poludjelom pokerau koji se pojavio u gradiu Dunedinu.... A vi se prestanite obmanjivati da je ovo science fiction. Sjetite se rijei Alice iz Zemlje udesa: Vi ste samo obian pil karata! 5. OSVETA VELIKOG MUGA Ne znam kad u umrijeti. Moda sutra, a moda za dvjesto ciklusa. Ali, upravo stoga to ne znam, moram zapisati ve sada cijelu tu priu da bi se kasnije mogla pronositi dalje, da bi je se znalo i pamtilo. Kad bih ostao jedinim uvarom te tajne i kad bih je odnio sa sobom u nitavilo, ne bih bio potpuno zadovoljan onim to sam uinio. A htio bih da se i onda kad me ne bude, zna da sam bio pobjednik, jer sam dvojicu Najveih Mugova prisilio da plate raune koje sam im podnio. Sve je to zapoelo prije nekoliko stotina ciklusa kad smo na na planet doveli ovjeka u crnom i Majku Velikih Mugova. Ipak ne ...to je zapoelo jo ranije. Htio bih da sve ovo bude poznato i na planetu Stotinu boja i na drugim planetima i zato u ispriati sve od poetka. Ja sam stanovnik planeta Meldmug u zvijeu Meldmoon. Prije nekoliko tisua ciklusa Mugovi su razradili veoma funkcionalan sustav meugalaktikih komunikacija i poeli su traiti druge tragove ivota u svemiru. Tijekom tih ekspedicija nailazili su na iva bia, ali su to bili nakazni primjerci, ni po emu slini Mugovima, bili su to nekakvi prozrani stvorovi ili plazmatina bia s kojima se nije moglo stupiti u kontakt. Poto je u traganju proteklo blizu tisuu ciklusa, ekspedicija novog svemirskog broda Meld-Oga-Mug pod zapovjednitvom Mije naila je na mugolika stvorenja na planetu koji se nalazi na rubu drugorazredne galaksije.

Mija je taj planet nazvao Stobojni jer se on, suprotno naem etverobojnom, prelijeva u mnogo boja na tom planetu postoji petnaestak nijansi samo zelene boje! Neko je vrijeme bio u uporabi i naziv Jednosunani, jer ovaj planet ima samo jedno sunce oko kojega krui. ali je kasnije ipak prihvaen slubeni naziv: Planet Stotinu boja. Bia koja ive na Stotinu boja zovu se homines i slina su Mugovima, iste su visine i anatomski sustav blizak je naem. Osnovna je razlika u tome to imaju samo jedan par oiju malog opsega i jako slabe pokretljivosti, k tome samo s jedne strane glave. Da bi vidjeli to im se dogaa iza lea, moraju se okrenuti, ali tada gube kontakt s terenom prema kome su se okrenuli leima. U tome se pomau relativno sjajnim povrinama koje odraavaju prostor. Ovaj pribor, koji oni nazivaju zrcalom, jedan je od mnogih dokaza njihove primitivnosti. Od vremena Mijine ekspedicije, poboljali su svoj nain ivota, ali ta je evolucija neizmjerno spora i primitivizam njihova ivljenja i dalje je uznemirujui. ive u tekim, velikim i nefleksibilnim graevinama koje ograniavaju prostor, ivotni im je vijek prosjeno tri puta krai od mugovskog, nisu u stanju ovladati atmosferskim pojavama niti se prehraniti - stotine tisua umire od gladi! Mugovi savreno dobro znaju te i druge injenice pa o tome neu puno govoriti; naveo sam ih samo zato da homines s planeta Stotinu boja do kojih e, nadam se, u budunosti doprijeti ovaj izvjetaj, shvate kakva ih provalija dijeli od naeg sustava. Mugovi iz Mijine i narednih ekspedicija susretali su se sa stanovnicima Stotinu boja. Na etiri toke tog planeta, uz pomo uroenika, izgradili su uzletita s orijentacijskim oznakama; jedno je od njih u dijelovima preivjelo do danas na visoravni Nazca, u onom dijelu Stotine boja koji oni nazivaju Junom Amerikom. Danas znamo da su nakon tih pantomimskih susreta (zbog jezike barijere) na arenom planetu, u peinama i graevinama ostali crtei naih brodova i astronauta u starim i dosta primitivnim skafanderima, slinim onima koje homines sada koriste pri svojim mikroskopskim etnjicama po Svemiru. Jedna od naih ekspedicija uzela je sa sobom par primjeraka mugolikih bia sa Stotine boja, ali oni su uginuli prije nego to je brod stigao do Meldmuga. Njihovi organizmi nisu bili prilagoeni takvom putovanju, a Mugovi im tada jo nisu mogli osigurati uvjete preivljavanja na brodu. Naa je tehnika dosegla odgovarajuu razinu tek u vremenu koji oni nazivaju 15. stoljeem. Tada smo, poslije dvije tisue ciklusa mirovanja, poslali ekspediciju koja se pustila na veliki poluotok u zemlji poznatoj kao panjolska. Tamo su se dogaale ogavne stvari, koje su zaprepastile astronaute. Jedni su homines spaljivali druge na lomaama. ive! Oni koji su palili bili su odjeveni u duge crne halje s kapuljaama i pjevali su nekakve turobne pjesme vukui se u dvojnim redovima. Osueni su za sobom teglili teke zveketave lance, imali su izmuena lica, zakrvavljene oi i tuno su naricali. Kad je zapovjednik ekspedicije, Tinoon Tin, vidio mladu i lijepu djevojku, koju su vukli na lomau, odlui je osloboditi. U meteu koji su izazvali cerenovim plinom, astronauti su oteli djevojku i jednog od crno odjevenih hominesa, unijeli ih u brod i tako su na Meldmug dovedeni prvi ivi stanovnici Stotine boja. Nitko nije predvidio kakve e iznenaujue posljedice to imati. ena, neobino lijepa, duge crne kose, zvala se Dolores. Mukarac - Carlos Morena. Ona je bila tiha i prestraena, esto je plakala. On suprotno - bijesno se bacao, prijetio stisnutim akama i esto kleao pred predmetom koji je skinuo s pojasa i objesio ga na zid u za njega odreenoj prostoriji. Taj je predmet bio simbol vlasti koju je priznavao - kri. Suprotno od ene, on je od poetka imao dobar apetit iako je neka naa jela odmicao s odvratnou. Moreni su bila potrebna gotovo dva ciklusa da naui na jezik. Nakon treeg, ve je savreno govorio. Promijenio se. Izgledalo je da je bio zadovoljan. Iako je, neposredno po slijetanju na Meldmug, prijetio djevojci, kasnije joj se - poto je ve zamijenio svoje halje naom odjeom - pribliio i na kraju su poeli raati potomstvo. Rodila mu je jedanaestero djece, sedam djeaka i etiri djevojice. Zatim je umrla. Do svog kraja nije nauila govoriti naim jezikom i nikada se nije osmjehnula. Danas je tujemo kao Majku Velikih Mugova. Predaleko sam odmakao u mojoj prii, moram se malo vratiti. Morena je Mugovima pripovijedao nevjerojatne stvari, neke su bile vrlo zanimljive. O svojoj zemlji i o Europi u kojoj ima mnogo drava i mnogo jezika i jedan zajedniki - latinski. Upravo se na latinskom jeziku stanovnici Stotine boja nazivaju homines, a njihov planet Terra. Govorio je i o instituciji zvanoj Inkvizicija kojoj je i sam pripadao, a koja je spaljivala ive homines jer nisu vjerovali u natprirodno bie zvano Bogom. Mugovi su se zaudili kad je tijekom due prie o ljubavi homines prema Bogu, izalo na vidjelo da se sin toga Boga spustio na Stotinu Boja, a homines su ga ubili pribivi ga na veliki kri. Meutim, Morena je Mugove nasmijao tvrdei da je planet Stotinu boja plosnat i da Sunce putuje nad njim s istoka na zapad. Brbljao je jo mnogo slinih gluposti. Morena je nauio Mugove zanimljivim kompozicijama jela i njihovih okusa. Kulinarske su se reforme svidjele Mugovima, ali neke druge im se nisu svidjele, pa ipak ih nisu mogli odbaciti - Morena ih je nametnuo silom. Slabost Mugova bila je u tome to se nisu znali svetiti. Kad je Morena ubio prvog Muga, bili su potreseni i zbunjeni. Mogli su ga unititi, bio je jedan, sam-samcat, a njih su milijuni! Ali, oni nisu odgovorili silom na silu, nisu to umjeli, jer do tada nije bilo potrebe za kanjavanjem, a jo manje za ubijanjem. Kako su mogli uzvratiti istom mjerom kad na Meldmugu nikada nitko nikoga nije ubio, a

neprirodne su se smrti dogaale samo u nesreama? Nisu znali to je kraa, la, podmiivanje, podjela na dobre i zle, vladare i podinjene, site i gladne, nisu mogli krv vratiti krvlju. Morena ih je nauio svemu tome. Bilo mu je dovoljno etrdeset ciklusa. U meuvremenu su odrasla njegova djeca i rodili su se mjeanci iz veze Moreninih potomaka s Mugovima. Tako je nastala kasta Velikih Mugova koja je cijelom drutvu Meldmuga nametnula svoje zakone. Surove zakone! Morena je umro, ali su oni ostali, mnoili su se i uvrivali pravila koja je on nametnuo - novac, bespotedno nadmetanje, borbu za opstanak, hijerarhijski sustav vlasti, pa ak i desetinski brojani sustav sa Stotine boja. Prije Morene, sve je na Meldmugu bilo zajedniko, za njegovog je vremena sve podijeljeno. Podjela je izvrena tako da su najprije Veliki Mugovi sebi dodijelili ono to su htjeli, a potom su ostatak dali obinim Mugovima. Novi se sustav ustalio tijekom dvije stotine ciklusa. Mugovi su proli preobrazbu i vie se nitko na Meldmugu nije udio to svatko ima svoje i za to se svoje bori s drugima, to ene vie ne pripadaju svima nego svatko ima svoju vlastitu (s tim to je svaka ena mogla postati vlasnitvom Velikog Muga - oni su imali itave opore nalonica), da treba lagati, varati, krasti, potkazivati i ubijati. Da bi se preivjelo. Sigurnost sustava uvali su vladarevi naoruani ubojice, nazvani rukama Najveeg Muga i biri nazvani oima Najveeg Muga. I za najmanji otpor prijetila je smrt. Otpori su ubrzo prestali. Morena je bio prvi Najvei Mug, iza njega njegov najstariji sin Megamoren, a onda Megamorenin sin, okrutni Hengamug. On je izdao ukaz po kome je Velikim Mugovima zabranjeno raati potomstvo s obinim Mugama. Od tada su se Veliki Mugovi razmnoavali iskljuivo u granicama vlastite kaste i nisu nekontrolirano poveavali elitu. Prevelika - prestala bi biti elitom. Za vremena Hengamunga uvedena je jo jedna novost. Mugovi su jo za Megamorenove vladavine ovladali metodom utjelovljenja u homines. Ova metoda ima nekoliko etapa. U prvoj se iz tijela Muga izdvajaju svi misaoni elementi i pohranjuju u terrolove predajnike. Zatim drugi Mug nosi predajnik svemirskim brodom Meld-Ogadan na Stotinu boja i tamo pomou terrolovih valova utapa ove elemente u tjelesni omota nekoga od homines. Tako Mug dobiva omota stanovnika Stotine boja zadravajui svoju osobitost, ali takoer i vjetine i znanja svog tjelesnog domaina, koji nema pojma da u njemu ivi netko drugi. Drugim rijeima: homo normalno ivi dok Mug njime upravlja iznutra. U odgovarajuem, unaprijed odreenom trenutku, Mug-kontrolor opet pohranjuje u predajnik misaone elemente hominiziranog Muga -oslobodivi tako nesvjesnog homo - i vraa ih na Meldmug kako bi se opet nali u Mugovom tijelu koje je tamo ekalo konzervirano na odgovarajui nain. Cijela je ta operacija neizmjerno skupa i nju su si mogli priutiti samo Veliki Mugovi. Uostalom, da je i jeftinije, ne bi se dopustilo da je koriste obini Mugovi jer bi im to dalo osjeaj elitizma. Veliki su se Mugovi tom mogunou koristili samo s jednim ciljem - da bi se voljeli s najljepim stanovnicama Stotine boja. Utapali su se na jedan ili vie dana u tijela kneeva i kraljeva sa Stotine boja i upoznavali naslade s njihovim prekrasnim ljubavnicama. ene iz roda Velikih Mugova, da i ne govorimo o obinim Mugama, mnogo su runije od stanovnica Stotine boja. Zato su Veliki Mugovi tako rado odlazili na taj planet. Inovacija, koja je uvedena za vremena Hengamunga, zasnivala se na obogaenju metoda mogunou povratnog kretanja kroz vrijeme - u prolost. Hengamung je zapovjedio uenjacima da savladaju vrijeme i za izvrenje te zapovijedi dao im pet ciklusa obeavi da e mu, ako u zadanom vremenu ne rijee problem, platiti glavom. Odrao je rije. Nisu uspjeli i svi su smaknuti, etiri stotine dvadeset sedam mugova. Njihovi su asistenti dobili narednih pet ciklusa. Imali su sree jer su mogli koristiti dostignua svojih prethodnika i, zahvaljujui tome, pronali su nain putovanja u prolost i vraanja iz nje. Od tada su se Veliki Mugovi mogli useljavati u povijesne linosti sa Stotine boja - u Cezara da bi upoznali Kleopatrine zagrljaje, u Franoisa I da bi imali Dianu de Poitiers ili u Nelsona da bi bili ljubavnicima lady Hamilton. Tada je primjena tog metoda dopunjena na poseban nain - u oblasti izvrenja kazni. Do tada su se Veliki Mugovi na licu mjesta razraunavali sa svojim protivnicima, s prijestupnicima ili s onima koji su im se neim zamjerili. Ali sada, svoje zabave radi a njihove poveane patnje, neke su osuenike preseljavali u tijela povijesnih osuenika sa Stotine boja - heretika, koje je Inkvizicija spaljivala na lomaama, atentatora, koji su slamani na kotaima i rastrgani konjima ili Indijanaca koje su konkvistadori nabijali na kolce. Sad je vrijeme da prijeem na pojedinosti moje osobne nevolje. Rodio sam se kao Veliki Mug, iako ne u vladarskoj lozi. Svakome od Velikih Mugova jo je prije roenja odreena odgovarajua specijalnost -od mene su stvorili strunjaka za kontakte s planetom Stotine boja. Od malih sam nogu prouavao povijest tog planeta i, kad sam odrastao, vie sam puta putovao tamo kao kontrolor Najveeg Muga Ragamunga, Hengamugovog sina, da bih bdio nad njegovim erotskim doivljajima. Moj posao nije bio lagan, jer sam odgovarao za sigurnost putovanja. Dogodi se da homines vide nae brodove. Zovu ih leteim tanjurima i strano se trude da saznaju neto vie o njima. Moja je zadaa bila da im upravo to onemoguim i iskljuim sluajeve kakva je bila katastrofa kad se na brod razbio

na terenu Sibira (na sreu, uspjeli smo u homines usaditi uvjerenje da je to bio meteorit). Ali, prije svega sam Ragamonu morao nalaziti ukusne stobojne zalogaje. Regamon je bio izbirljiv -birao je najljepe stanovnice Stotine boja. Ponekad se za te ene to tragino zavravalo. Tako je bilo kad se uselio u ljubavnika Marilyn Monroe. Ta je ena bila slavna na Stotinu boja po tome to je, pretvorena s tri na dvije dimenzije, zabavljala homines kreui se po bijeloj podlozi u mranim prostorijama (to se naziva filmom), a umrla je, za stanovnike tog planeta, na tajnovit nain. Ragamon je na nju prenio nekakvu na Meldmugu nekodljivu zarazu, ali za nju smrtonosnu. Tamo su to tumaili samoubojstvom, ali ni sami u to naroito ne vjeruju. Moja je tragedija zapoela dva ciklusa kasnije. Zaljubio sam se u Ami. Ami je bila obina Muga, jako lijepa, skoro tako lijepa kao stanovnice Stotine boja, ali bila je obina, pa meni, kao Velikom Mugu, nije bilo doputeno praviti djecu s njom. Prekrio sam tu zabranu. Smatrao sam da e mi to oprostiti, jer sam tada ve bio upravitelj glavnog kozmikog ureda i organizator odlazaka Velikih Mugova na Stotinu boja, dakle etvrta linost na Meldmugu, poslije Najveeg Muga Ragamona, njegovog mlaeg brata Onomega i Vagama, efa meldmuke policije i osobne zatite Najveeg Muga. Prevario sam se. Ja sam dobio samo prijekor - bio sam nezamjenjivi strunjak u pronalaenju privlanih ljubavnica na Stotinu boja za Ragamona i Onomega, pa mi nisu oduzeli poloaj. Meutim, ubili su mi sina, a Ami su poslali na Stotinu boja, u 1431. godinu, i uselili je u Jeanne d Arc na dan njene smrti. iva je izgorjela! Morao sam osobno organizirati njeno slanje! Mislio sam da u umrijeti od boli... Otpor ne bi nita pomogao, a i ja sam lako mogao izgubiti ivot. Dakle, izvrio sam presudu glumei savreni mir. Za kratko sam povjerovao da u ih uspjeti prevariti. Htio sam preseliti Ami u neku drugu djevojku na Stotinu boja, ali dali su mi kontrolora. To je bio Vagamin agent. Morao sam ga uzeti sa sobom... Glumio sam ravnodunost i ak sam govorio da mi je drago, jer se tako rjeavam nametljive ljubavnice i briem trag svoje pogreke. To je brbljanje ve bio prvi korak na mom putu osvete. Odluio sam da e oni umrijeti, i to ne obino i ne prebrzo. U meuvremenu su strunjaci iz meni podreenih laboratorija pronali metodu ritmikog ponavljanja uhvaenih jedinica vremena nazvanu repulsacijom i, na bazi tog pronalaska, izradili ureaj pomou kojega se jedno vremensko razdoblje moe viekratno ponavljati, poput zvunog signala. Naravno, izvijestio sam Ragamona i Onomega o pronalasku. Bili su oduevljeni. estitali su mi i bogato me nagradili. Rekao sam im da model pulsamega - tako smo nazvali ureaj - jo mora proi fazu posljednjih provjera i da e upotrebljiva verzija biti spremna najranije za jedan ciklus. Bila je to la. Prvi zavreni pulsameg bio je savreno ispravan. Morao sam ih obojicu istovremeno odmamiti. To je bilo teko, ali mi je sretan sluaj izaao u susret. Napokon! Poslije toliko ciklusa nesrea i poslije Amine smrti, zasluio sam taj komadi sree. Sputajui se sa Stotinu boja za vrijeme izviake misije, vrene po Regamonovom nalogu, spazio sam na ogromnom vodenom rezervoaru, poznatom po imenu Pacifik, malenu gumenu splav i u njoj dvojicu homines. Mora biti da su ve dugo plutali po neizmjernom prostranstvu oceana. Bili su strano mravi i gledali su se poluprisebnim pogledima. U njihovim je oima vrebala glad. Nita bolje nisam mogao ni sanjati. Munjevito sam se vratio na Meldmug i Ragamonu i Onomegu pokazao trodimenzionalne slike dviju prekrasnih manekenki, sestara koje rade u modnoj kui Dior, glasovitoj na Stotinu boja. Rekao sam da naredne stobojne noi imaju dogovoren sastanak sa svojim ljubavnicima. Progutali su mamac. Ostalo je bilo jednostavno. Poletio sam s njima kao kontrolor i sa sobom sam ponio pulsameg. Neto mi je vremena oduzelo traenje splavi. Bilo je krajnje vrijeme, ve su umirali od gladi. Jedva sam stigao izvriti preseljenje, kad je jedan brodolomnik napao drugoga, uguio ga i poeo kidati zubima, piti njegovu krv i derati mu meso. Ubrzo je i sam umro u mukama. Ustvari, Ragamon je derao ivog Onomega, a zatim izdisao na splavi pod uarenim suncem Stotinu boja. Pulsameg sam postavio na pustom koraljnom otoku i ukljuio prije povratka na Meldmug. Ponavljat e smrt Ragamona i njegovog brace sve dok se ne istroe baterije. To uope nee predstavljati kraj, jer e se moji Mugovi vraati tamo da bi napunili ureaj. Ragamon i Onomeg e stotinu puta umirati u groznim mukama - toliko dugo dok mi to ne dosadi, a nee mi dosaditi sve dok se budem sjeao Ami, sve dok me bude sluilo moje savreno pamenje. To jo nije kraj. Poto sam smaknuo Ragamona i Onomega, preuzeo sam vlast pobivi njihovu najbliu rodbinu i sve pristae. Sada sam ja Najvei Mug. Dravni sam udar izvrio uz pomo Vagame, efa meldmuke policije. ene ga nisu zanimale, ali je oboavao kockanje koje se od Moreninog vremena proirilo na Meldmugu. Vagamu sam nauio stobojnu igru zvanu poker i obeao sam mu sjajnu partiju na Stotinu boja. Odrao sam rije. Vagamu sam poslao na glasovitu partiju pokera stobojne godine 1876. u gradiu Deadwood (u Sjevernoj Americi) i uselio ga u tijelo slavnog erifa i revolveraa Jamesa Butlera Hickoka. Oprezni je Vagama poveo sa sobom nekoliko Mugova iz svoje tjelesne garde, preseljene u kauboje koji su ga trebali uvati u dedvudskom saloonu, te nekoliko dodatnih vlastitih kontrolora. To mu nita nije pomoglo - Vagama nije poznavao povijest planeta Stotine boja. Da ju je poznavao, moda bi znao da je stobojne 1876. godine Hickoka s lea ubio razbojnik McCall u trenutku kad je u

ruci imao ful s tri asa i dvije osmice, to pokerai na Stotinu boja do danas zovu fulom smrti. S punim pravom. Vagama mi je platio za izvrenje kazne nad mojim sinom. Bio je samo orue u tuim rukama, zato sam mu odabrao blagu i jednokratnu smrt - jer ja sam pravedan i liberalan vladar, otac svog naroda. 6. DVA ZLATNA ZRNA GRAKA To se dogaalo u jednoj od posljednjih kneevina na svijetu i uope ne tako davno kako bi mogao pomisliti netko tko ita sportske novosti umjesto bajki i novosti iz svijeta. Bila je to kneevina bogata svim postignuima civilizacije, pa ak i nekim dometima kulture. Tamo su ivjeli ljudi vedra duha i muila ih je samo jedna muka: nesrea mladog kneza koji nije mogao sebi nai enu. Mladi se kneevi elio oeniti pravom kneginjicom. Putovao je, dakle, po svijetu i traio pravu kneginjicu, ali mu je uvijek neto smetalo. Bilo je puno kneginjica, ali kneevi nije bio siguran jesu li one prave. Kod njih je uvijek neto izazivalo sumnju. To to im je oeve ili djedove zbacio narod, predstavljalo je bijednu ispriku prema okolnosti da su se one same svaki as liavale najveeg bogatstva -osobitosti prave kneginje. Knez se vraao kui praznih ruku i bio je jako alostan, jer je arko elio imati za enu pravu kneginjicu i brakom prelomiti muiteljski trn osamljenosti. Po dolasku proljea otac mladog kneevia sazove veliki porodini sabor. Sazove sve napredne narodne snage, bliske i daleke tetke, strievie, ujake i roake s muke i enske strane, ugosti ih i zamoli da razmisle kako pronai pravu kneginjicu za prijestolonasljednika. Svi su oni pokazali apetit dostojan njihovog visokog roda, ali nitko nije uspio tako napregnuti svoj mozak da bi iz njega iscijedio spasonosni savjet. Samo se jedna od tetaka poela, sa suzom u oku, prisjeati kako ju je njezin tatica postavio na vrh staklene gore i kako su onda na zemlju padali vitezovi-udvarai, ali je ta ideja proglaena nezgodnom za dame kojima bi mogli nanijeti neugodnosti ne samo skliski obronci nego i previe iljast vrh staklene gore. Jedan zloesti roak dopusti sebi da podsjeti staricu kako je ona stara djevojka i da je, zahvaljujui spomenutoj metodi izbora zeta, njezin otac desetkovao svoju vojsku. To je osokolilo njegove podanike da mu oduzmu vlast i ivot i ostave ker bez takozvane asti. Nije bio mnogo bolji ni prijedlog druge tetke koja je reklamirala magine umske movare, vlasnitvo zlog arobnjaka koji pretvara prave kneginjice u abe - njih je trebalo poljubiti da bi se opet pretvorile u kneginjice. Prisjetili su se pradjeda koji je tumarajui po arobnoj movari izljubio tisuu aba i umro od tajanstvene bolesti ne uspjevi nai zaaranu kneginjicu, te strica koji je sreo pravu kneginjicu, ali kad ju je poljubio ona se pretvorila u abu. Prijedlog druge tetke odbaen je tajnim glasovanjem dizanjem ruke. Besplodnost porodinog sabora prisili starog kneza da sazove hitni i tajni izvanredni sastanak vlade sa svim ministrima, viceministrima i njihovim savjetnicima, ukljuujui dva kardinala, zapovjednika vojske i dvorsku ludu. Kad su se ovi dostojanstvenici okupili u velikoj dvorani palae, knez-gospodar izjavi da je nedopustivo i vie nego sramotno da se tako lijep kneevi kakav je njegov sin, mora kiseliti u umaku masturbirajue melankolije samo zato to mu nitko nije u stanju pronai pravu kneginjicu! Sakrivena pod stolom, luda promrmlja da ljepota ipak nije najvea muka mana, jer postoji i glupost, ali uo ga je samo najblii ministar razvoja tjelesne kulture pa mu odmjeri udarac u eludac i tako iskljui dvorskog zafrkanta sa savjetovanja do njegovog zavretka. Okupljeni oko okruglog stola, dravnici su dugo i ustrajno lupali glavama traei pravi savjet. utnja, bremenita njihovom mudrou, nadvila se nad mahagonijevom ploom kao barunasti baldahin nad praznom posteljom nasljednika prijestolja i prvi se put, nakon mnogo godina, zasjedanje odvijalo u ozraju jednodunosti i uzajamnog razumijevanja. Napokon knez-gospodar zapita ministra informiranja, dezinformiranja i prislukivanja moe li se kakva prava kneginjica pronai u kartoteci njegovog ministarstva. Ministar odvrati da su svi popisi triput pregledani i da u njima nema nikog odgovarajueg osim keri kneza N. koja ve nekoliko godina ne naputa toplice u nadi da e je napustiti posljedice prevelike popustljivosti prema stajskom momku. Ministar heraldike i genealogije potvrdi stajalite kolege ustvrdivi da se ni u jednu kneginjicu na svijetu ne moe imati povjerenja, jer su od davnina lanovi visokorodne elite lakomisleno mijeali svoju plavu krv s obinom crvenom. Tako u njihovim ilama prevladava smeasta mjeavina, genetiki bezvrijedna i za brane zahtjeve prijestolonasljednika sasvim nepogodna. Tome doda da se zbog nestanka tradicionalnih moralnih normi u drutvu ne moe imati vjere u osobne izjave kneginjica, jer lau omamljene pogledom na posljednji slobodni tron. Opet zavlada utnja, sve zloslutnija. Prekine je viceministar Odjela sasluavanja, izjava i priznanja u ministarstvu policije. Njegov glas pokrene potoke oivljavajue nade u ilama nazonih, jer je upravo on godinama bio glavna potpora kneza-gospodara i samo zahvaljujui njegovoj neiscrpnoj genijalnosti itava je zemlja nepomueno jedrila na valovima openarodnog zadovoljstva. Ovaj dostojanstvenik ija je velika neispunjena ivotna elja bila hvatanje i sasluavanje osmog stupnja dentlmenaprovalnika Arsna Lupina koji se s vremena na vrijeme pojavljivao u kneevini - ustane i proape dubokim i pomalo promuklim apatom: -Dajte mi te cure i ja u vam ve rei koja je prava kneginjica.

Zatim ponovo sjedne. Njegova kratka izjava oduevi sve nazone, ali njen smisao izazove nezadovoljstvo kardinala, predstavnika Komiteta za borbu protiv muenja i direktora Drutva prijatelja ena te, usprkos glasnoj replici ministra ravnopravnosti - koji je dokazivao da e neobaziranje na spol i sasluavanje svih stupnjeva biti miljokaz na putu potpune emancipacije ena bude izbrisana iz zapisnika. Nikakva se nova ideja nije rodila do kraja savjetovanja to tako rastui kneza-gospodara da istog asa povisi cijene i poreze u cijeloj zemlji. Ali, kako to ve u bajci biva, sretan sluaj napokon dobije mjesto koje mu u ovoj prii pripada. Dok se lijeio u bolnici od udarca cipelom, dobivenog od onog glupana, dvorska luda osjeti da ga neto ulja pod leima. Kad ispod plahte izvue kopu od prslueta koju je u njegovoj postelji izgubila ljubazna bolniarka kad ga je nou posjetila da mu proita toplomjer - sine mu rjeenje. Odjuri, izlijeen, kneginji-gospodarici, a ona ga oduevljena nagradi poloajem ministra komentara i kleveta i odmah se zaputi suprugu s molbom da jo jednom sazove porodini savjet. Knez pristane pod uvjetom da to bude potpuno posna gozba, jer je bio izgubio vjeru u roj parazita, kako je nazvao svoju bliu i daljnju rodbinu na prvom skupu. Kad su svi pozvani zasjeli oko praznog stola, po tri puta proklinjui u sebi domainov tvrdiluk, kneginja-gospodarica ue u dvoranu korakom punim beskrajnog dostojanstva. Za njom je tapkao pa povijen pod teretom u kou uvezane knjiurine na ijem su se hrptu sjajila velika zlatna slova: Hans Christian Andersen. U mrtvoj tiini, koja zavlada u dvorani, kneginja-gospodarica pone itati: Bio jednom jedan kraljevi koji se htio oeniti kraljevnom, pravom kraljevnom. Putovao je po cijelom svijetu i traio, ali neto mu je uvijek smetao. Kraljevna je bilo mnogo, ali kraljevi nije nikada bio siguran jesu li one zaista prave kraljevne. Kod svake je uvijek nalazio poneto to je u njima budilo sumnju. Vratio se, dakle, kui i bio je vrlo alostan, jer je arko elio imati za enu pravu kraljevnu. Jedne se veeri spusti oluja; sijevalo je i grmilo, kia je lila kao iz kabla, bilo je strano. Odjednom netko pokuca na vrata i stari kralj poe otvoriti. Pred vratima je stajala kraljevna. Ali, kako je izgledala! to su od nje uinili vjetar i kia! Voda je tekla s njene kose i haljine, ulijevala se kroz rupu na vrhu njenih izmica i istjecala kroz rupu na peti, a djevojka je, i pored toga, tvrdila da je prava kraljevna. To emo zaas provjeriti, pomisli stara kraljica, ali nita ne ree, ve ode u spavau sobu, skine posteljinu s kreveta, poloi zrno graka na krevetske daske, zatim odozgo naslae, jedan povrh drugoga, dvadeset dueka, a preko njih jo dvadeset paperjastih perina. Na takvoj je postelji trebala prenoiti kraljevna. Rano ujutro kraljica je upita kako je spavala. -O, grozno - odvrati kraljevna - cijelu no nisam mogla oka sklopiti! Leala sam na neem tvrdom, sva sam u modricama. Strano! Tako se uvjere da je ona prava kraljevna, jer je osjetila zrno graka ispod dvadeset dueka i dvadeset perina. Samo je prava kraljevna mogla biti tako osjetljiva! Kraljevi je uzme za enu, jer je sada bio siguran da je ona prava kraljevna, a zrno graka pohrane u Muzej znamenitosti gdje ga i danas moete vidjeti, ako ga tko nije uzeo. Uvjeravam vas da se sve to zaista dogodilo. Kad kneginja-gospodarica zavri itanje, sve oko stola zahvati ludo oduevljenje. Knez-gospodar prvi zapljee od radosti to dvorska posluga pogreno shvati kao znak i razleti se izmeu stola i kuhinje punei tanjure jelima. Ne moemo sada biti sigurni, itatelju, koji je bio pravi izvor ovog praska opeporodinog zadovoljstva. injenica je da je ideja prihvaena bez pogovora. Ne treba se na ovom mjestu muiti dokazivanjem da su usta prepunjena jelom manje spremna za umni razgovor od praznih, jer ova prikrivena istina ne vrijedi samo u bajkama. To se moe lako utvrditi ako se baci dubok pogled u zrcalo vlastitog ivota. Svi su uzvanici dobro poznavali staru bajku o kraljevni na zrnu graka i sada se svatko od njih udio kako se ranije nije sam sjetio ovog ve gotovog rjeenja i tako, uz mali trud, zadobio zahvalnost kneza-gospodara. Graak o kome bijae rije, zaista se udnom igrom sluaja pojavi na stolu, u salati, a to navede jednog od strieva da sasvim skrene pozornost na njegovu mekou. -Naravno, sirov, ali pomno osueni graak izuzetno je tvrd, ali ne treba zaboraviti - ree stric - da malo vlage u sobi moe prouzroiti da graak, poloen pod gomilu dueka i perina, izgubi svoju tvrdou. Moe naii i takor koji e ukrasti zrno ili neki od nepoznatih kukaca koji graak jako vole pa ga mogu strano otetiti. Svi pogledaju majku prijestolonasljednika, ali ona je ve imala gotov odgovor, skriven u njedrima: zrno treba od zlata napraviti, a takvo e zrno biti mnogo zgodnije sredstvo enidbenog odabira od obinog seljakog graka iz ambara. Ali stric-nezadovoljnik nije lako naputao bojno polje, pogotovo poto se ve stigao prejesti to je znatno doprinijelo njegovoj nadmenosti. -Nita to nee pomoi - ree - jer bajku o kraljevni na zrnu graka zna ve svako seosko potrkalo. Nije teko predvidjeti - nastavi mudrovati - da e svaka kandidatkinja, izloena grakovoj probi, ujutro zapomagati i na bolove se aliti!

Ove su rijei bile veoma mudre, a sumnja spram prijedloga neobino jaka, no to ne smete priroenu dovitljivosti kneginje-gospodarice. -Tri emo zrna graka poloiti na dno postelje -odgovori - i samo e ona koja osjeti sva tri, dokazati da je prava kneginjica! U zoru narednog dana krenu glasnici ka najudaljenijim zakutcima kneevine, a ovlateni poklisari u sve susjedne zemlje, pa i one udaljenije, pozivajui mlade kneginjice u prijestolnicu kneevine na predbrano ispitivanje kneevskog podrijetla. Prva se u palai pojavi iparica iz same prijestolnice tvrdei da je punokrvna kneginja koju je u djetinjstvu prognao okrutni roditelj ije je ime, u svom velikom oajanju i ponienju, zaboravila. To emo zaas provjeriti, pomisli kneginja-gospodarica i ree kneginjici: -O tome emo ujutro razgovarati, dijete moje, sada se naspavaj i prikupi snage. Odvede kneginjicu u spavaonicu u kojoj je stajao krevet s dvadeset dueka i na njima jo dvadeset paperjastih perina, zavue ruku duboko pod najnii duek i na daske poloi dva zlatna zrna graka, a zatim prisloni ljestve uz visoku postelju i ree: -Ovdje e spavati, dijete moje. Graak koji lei na dnu ove postelje ne bi ti trebao jako smetati uzevi u obzir da na njemu lei dvadesetak dueka i na njima, kako sama vidi, dvadeset paperjastih perina. Kada se kneginjica popne na vrh ove piramide, kneginja-gospodarica odmakne ljestve (emu se uope ne treba uditi jer samo ovjek oteena mozga ostavlja drugima lak pristup do zlata), pa izae zakljuavi vrata s tri brave ije je kljueve samo ona imala. Paljivi se itatelj sigurno zaudio to kneginja-gospodarica nije ostavila tri, nego samo dva zlatna zrna graka pod najdonji duek. To je uinila zbog prevelike opreznosti o kojoj emo jo progovoriti kad za to doe vrijeme. No proe u trenu i u ranu zoru mladi knez ue s roditeljima u spavaonicu kroz iji su prozor ve prodrli prvi sunevi zraci, pa probudi kneginjicu iz sna. Kneginja-gospodarica je upita kako je spavala. -O, jako loe - odgovori kneginjica - cijelu no nisam mogla oka sklopiti! Cijelu sam no osjeala neto tvrdo i od tog jednog zrna graka koje mi je probadalo kou, cijelo mi je tijelo u modricama! Bila je to oita la to sam knez-gospodar izvoli osobno provjeriti: na kneginjiinom tijelu ne nae ak ni najmanji trag modrice. Dakle, to nije bila prava kneginjica. Potjeraju je i mladi knez opet upadne u zlokobnu amu. To se ponavljalo vie puta. U palau su dolazile svakojake kneginjice i svaka bi od njih ujutro govorila: -O, kako sam loe spavala! Cijelo sam vrijeme osjeala neto tvrdo i od tog jednog zrna graka koje mi je probadalo kou, cijelo mi je tijelo u modricama! Svaki bi put kneginjica-gospodarica sama zakljuavala i otkljuavala vrata spavaonice, sama primicala i odmicala ljestve, sama stavljala dva zlatna zrna graka pod najnii duek i vadila ih odmah po pregledu koji bi izvrio knez-gospodar. Svaki bi im se put srca kidala od bola kad bi pogledali tijela kneginjica bez modrica i vidjeli podonjake od bolnih razoarenja na licu njihovog ljubljenog sina. Dok jednog jutra jedna kneginjica nije uzviknula. -O, kako sam loe spavala! Cijelo sam vrijeme osjeala neto tvrdo, a od ta tri zrna graka, koji su mi probadali kou, cijelo mi je tijelo u modricama! Ali ni njoj nisu povjerovali da je prava kneginjica. Knez-gospodar nije povjerovao, jer na njenom tijelu nije pronaao modrice u ijem se traenju ve vrlo izvjetio, a jo manje kneginja-gospodarica, koja je pod naslage dueka i perina stavljala samo dva zlatna zrna graka. Kako je njena opreznost bila opravdana! Kako je bilo tono predvianje da e neki podli izdajica meu rodbinom odati dogovoreni broj zrna graka nekoj svojoj miljenici! Upravo je zato kneginja-gospodarica stavljala samo dva zrna-zlatozrna pod naslage postelje, to su znali samo ona i knez-gospodar i nitko vie na bojem svijetu. Proe jedna godina, a onda i druga i jo mnogo godina, a prave kneginjice nema pa nema. Mladi bi se knez sigurno sasuio od oajanja da je manje pio, ba kao i podanici njegova oca koji nisu posustajali u piu i jadikovanju za kneginjicom. Zar se, dakle, moemo uditi to nitko nije osjetio promjenu zle sudbine kad je jedne veeri u palai pojavila jo jedna kneginjica? Te je veeri bjenjela strana oluja, sijevalo je i grmjelo, kia je padala kao iz kabla, bilo je grozno. Kad odjednom netko pokuca na vrata, knez zabrani da otvore. No, dok je zabrana stigla do vratara, ovaj je ve odkrinuo dveri. Pred vratima je stajala kneginjica! Ali, kako je izgledala! to su od nje uinili vjetar i kia! Voda je tekla s njene crne kose i arenih haljina, ulijevala se kroz rupe na vrhu njenih izmica i istjecala kroz poderane pete. Kneginjica je, i pored toga, govorila da je ona prava kneginjica. To emo zaas provjeriti - pomisli kneginja-gospodarica -poto je osuimo i nahranimo da nitko ne moe rei kako u naoj palai provjeravamo gladne kneginjice. Osuena i nahranjena kneginjica, s novim izmama na nogama, pretvori se u vrlo lijepu kneginjicu. Imala je rumene obraze i stalno irom otvorene oi. Kneginja-gospodarica odvede je u ve odavno nekoritenu spavaonicu, poloi dva zlatna zrna graka tamo gdje treba, i ree:

-Tu e spavati, dijete moje. Graak koji lei na dnu ove postelje ne bi ti trebao puno smetati. Na njemu se nalazi dvadeset dueka, a na njima, kako sama vidi, dvadeset paperjastih perina. -to e mi toliko dueka i toliko perina? - upita kneginjica. -Ne znam hou li moi spavati tako visoko, kao da leim nad gradom. Jedan duek i jedna perina sasvim su mi dovoljni. -Ako se dogodi da postane enom moga sina, svake e noi spavati nad cijelim gradom i cijelom zemljom, jer takav je poloaj vladarice - rastumai dostojanstveno kneginja-gospodarica. -A to e mi taj graak? - upita kneginjica. Kneginja-gospodarica nije mogla doi k sebi od uenja. -Zar ne zna, dijete moje, bajku o kraljevni na zrnu graka? -Naalost, ne znam - odvrati kneginjica tunim glasom - ali rado bih je ula i ak u je nauiti napamet ako to zatraite, milostiva gospoo. Ove rijei ispune majku mladoga kneza nekom radosnom slutnjom, ali to nije pokazala. Zaeli kneginjica laku no, zakljua vrata s tri brave i ode na poinak. U cik zore probudi je lave pasa u dvorskom vrtu. Opet su osjetili maku - pomisli kneginjagospodarica - odvratna paad! Navue kunu haljinu i krene u hodnik. Tamo zatekne knezagospodara i mladog kneza, jer je i njih probudio psei lave u vrtu. -Ako ve nitko ne spava, da poemo kneginjici -zapovijedi knez-gospodar protrljavi ruke. Na prstima se uulja u sobu u kojoj je krasna kneginjica spavala tako visoko kao da spava nad gradom. -Spava, slatko spava... - ree kneginja zauena mrtvim snom kneginjice. -Istina - odgovori knez-gospodar stojei na vrhu ljestava - ali ima podonjake, a tijelo... tijelo joj je svo u modricama evo tu... i naroito tu! No, no, no! Jedva nekako probude kneginjicu i upitaju je kako je spavala. -O, strano loe - odgovori kneginjica. -Cijelu sam no osjeala neto tvrdo i to ne jedno, nego dva zrna graka, milostiva gospoo. Tada se uvjere da je ona prava kneginjica, jer je osjetila dva zlatna zrna graka kroz dvadeset dueka i dvadeset paperjastih perina. Tako osjetljiva moe biti samo prava kneginjica! Mladi je knez zagrli, jer je sada bio siguran da je naao pravu kneginjicu. Grlei je, strasno je ponavljao: -A gu, gu, gu, gu! A gu, gu, gu, gu, gu! Zatim je, skupa s ocem, provede kroz palau da svima objavi radosnu vijest. Odmah su oglaene zaruke mladoga para, a oduevljeni narod nagraen je posebnim porezom za kneevsko vjenanje. Kakva teta to dva zlatna zrna graka nisu mogli izloiti u Muzeju zanimljivosti! Dakle, kad je kneginja-gospodarica ostala sama u spavaonici i segnula rukom pod najnii duek, dugo ih je i bezuspjeno traila. Napokon naie na mali kartoni i, izvadivi ga, uz malo napora proita dvije rijei ispisane kienim rukopisom: Arsne Lupin. Uvjeravam vas da se sve to zaista dogodilo. 7. IR Kao osobni Zedeonusov tehniar i odravatelj interlokacijske i introintervencijske aparature nisam znao sve o lijeenju i zato sam razumio tek poneto od onog o emu su lijenici razgovarali nad operacijsko-konzilijarnom platformom. Ipak sam shvaao vie od obinog medeoka - na kraju krajeva, ve sam stotinu dvanaest medeo kruenja radio u glavnoj ljeilinoj bazi naeg planeta. Ta je baza odreena iskljuivo za dinastiju Malga koja vlada na planetu Medeo. Ovoga je puta stvar bila izuzetno ozbiljna - radilo se o Malgatanu, bratu naeg vladara Malgmala. Malgatan se ve due vrijeme loe osjeao, muila ga je probava, imao je potekoa s izluivanjem mestonoine tekuine, osjeao je jake bolove u tjelesnom mjehuru, ali je sve to podcjenjivao, bolje rei prikrivao, ne elei se zbog lijeenja udaljiti s dvora. Tek kad se jednom onesvijestio, prevezli su ga u nau bazu i lijenici su se poeli dogovarati o eventualnoj operaciji. Vratila mu se svijest, ali su se vratili i bolovi, a svaki je sljedei napadaj bio dui i jai. Ravnatelj baze Zedeonus, nakon itavog niza ispitivanja, odlui sazvati konzilij najistaknutijih strunjaka. Konzilij je zapoeo kad sam provjerio funkcioniranje odabrane aparature i izvijestio Zedeonusa da svi njeni dijelovi ispravno rade i da su rezervne jedinice spremne zamijeniti ukljuene ureaje u sluaju potrebe. Malgatan je leao na platformi u stanju vantjelesne vegetacije, sve su funkcije njegova organizma bile prebaene na integrator samostalnog upravljanja sustavom, s izuzetkom tjelesnog mjehura koji je trebalo ispitati. Naokolo su stajala etvorica medeoka, sve slavne zvijezde: Zedeonus, njegov zamjenik Bedar, osobni Malgmalov lijenik Railm, te ravnatelj ljeiline baze srednjih medeoka Hora. Ja sam bio peti. Prvi progovori Zedeonus. Pozdravi okupljene, a Railma izuzetno srdano (ili bolje rei izuzetno udvoriki, to bi bilo blie istini), a zatim pone iznositi rezultate dosadanjih ispitivanja. -Bedar i ja napokon smo uspjeli otkriti izvor bolesnih poremeaja Njegove visosti Malgatana. Smetnja se javlja u kontrolnom dijelu upravljakog sustava mjehura Njegove visosti, u vezi s im... -To vam je jako dugo uspijevalo - prekine ga Railm zajedljivo. -Skoro pola kruenja!

Zedeonus s mrnjom pogleda osobnog vladarevog lijenika, usmjeravajua mu ticala poute od bijesa, a prednje mu hvataljke ponu drhtati, ali se odmah pribere i sagibajui glavu, ree slatko: -Oprostite, Vae dostojanstvo, to Vam nismo ravni u znanju i iskustvu, ali, ipak, mislim da smo izvrili ono to smo trebali u najkraem moguem vremenu. Primijenili smo najnoviju aparaturu... -To nije vaa zasluga, nego Najsjajnijeg Malgmala kome moete zahvaliti za tu aparaturu! - opet ga prekine Railm. -Uostalom, aparatura ne radi sama i ne izvlai zakljuke. Vaa je obveza bila da je primijenite i nemojte koristiti glupe argumente. Samo je to nedostajalo - da je ne primijenite! -Ali... - Zedeonus se jo uvijek pokuavao braniti. -Nikakvo ali, ne prekidajte me dok govorim! Hvastanje primjenjivanjem aparature smatram bezobrazlukom, jer je to bila, ponavljam, vaa obveza! Radi se o neem drugom, o n a i n u k o r i t e n j a t e a p a r a t u r e . Ozbiljno sumnjam u to da je zaista trebalo toliko vremena kako bi se uz pomo tako savrenog pomagala izvrilo prepoznavanje uzronika, i to nesigurno, jer emo o njegovoj tonosti tek odluiti! -Trebam li to shvatiti kao da Vae dostojanstvo dovodi u pitanje moju vjetinu? - upita mrano Zedeonus. -Odnosi li se ta zamjerka na... -To nije zamjerka nego s u m n j a , valjda se jasno izraavam?! Osim manjka vjetine, postoje i druge mogue pogreke, recimo lijenost, zanemarivanje obveza, neuvianje teine zadatka... Railmov glas ostane visiti u prostoru ispunjenom njegovom zlobom i prijetnjom, a Zedeonus se ovaj put ne usudi odgovoriti, njegova se zaliha hrabrosti potroila i u njemu je funkcionirao jo samo strah. Svemoni Railm, vladarov pobonik, mogao mu je jako nakoditi, a od zamjerki tipa lijenosti ili zanemarivanja obveza pri spaavanju ivota vladarevog brata, najeila bi se tjelesna opna i onih na viem poloaju od Zedeonusovog. Railm je bio poznat po dogmatizmu i teroriziranju podinjenih, njegova je nazonost u bilo kakvom drutvu paralizirala okupljene. U ovom se krugu ipak nalazio jedan od onih malobrojnih koji se nisu plaili ni Railma ni bilo koga. (Nesumnjivo je Zedeonus upravo zbog toga pozvao ovog medeoka na konzilij.) Taj se medeok naglo pojavi iza Bedara i stane pred Railma. To je bio Hora... Hora je potjecao od medeoka najnieg sloja i njegovo probijanje u sloj srednjih medeoka bilo je pravo udo. Hora je sve prepreke svladavao nevjerojatnom upornou, strahovitom ustrajnou u uenju i nekom priroenom genijalnou bez koje ne bi imao nikakve anse za uspjeh i do smrti bi ostao meu najniim medeocima. Ali on se probio i postao je srednji medeok. Poto je usavrio nekoliko novih senzacionalnih metoda lijeenja bolesti sustava ravnotee tjelesnih lanaka, kao i kontrolnih dijelova u upravljakom sustavu i izlijeivi Malgmalovu sestru - postao je ravnateljem ljeiline baze srednjih medeoka (!) zaprepastivi itavo drutvo planeta Medeo. Jo nikada najnii medeok, ak i promaknut u srednjeg, nije dosegao tako visok poloaj. Horu su oboavali svi njegovi podinjeni, ak i roeni srednji medeoci, a mrzila ga je veina najviih medeoka. Ja pripadam manjini i divim se njegovom ogromnom znanju, dobroti i odvanosti. Moda upravo zbog toga, a ne samo iz zahvalnosti to mu je spasio sestru, Malgman nije dozvolio da ga obore, iako gotovo da nije bilo jednog kruenja a da Horu nisu pokuali unititi. Posljednji su napad, prije dva kruenja, izveli njegovi neprijatelji onda kad je u svoju bazu primio i operirao najnieg medeoka, to je zakonom i obiajem zabranjeno. Svaki medeoki drutveni sloj ima svoja ljeilita i samo u njima moe dobiti pomo. Nitko se prije Hore nije usudio primiti najnieg medeoka u bazu srednjih medeoka. Kad se to dogodilo, utjecajni su lanovi Malgmalovog okruenja uloili slubeni prosvjed i tubu protiv silovatelja zakona (tako su nazvali Horu), a vladar je podlegao njihovim pritiscima i pozvao ga. Nije ga mislio liiti poloaja, jer ga je previe cijenio, ali je ipak htio udovoljiti razljuenim dostojanstvenicima, ukoriti Horu, prisiliti ga da se pokaje i prestane s takvom praksom. Poto je sasluao prijekor, Hora je izjavio da, ne samo da mu nije ao zbog onoga to je uinio, nego e, sve dok bude ravnatelj baze, svaki put kad se ukae hitna potreba, uiniti to isto. Neko je vrijeme bio u nemilosti, ali mu poloaj nije oduzet i stvar se polako slegla. I upravo tada kad je nad platformom s ispruenim Malgatanom zavladala napeta tiina puna Zedeonusovog bijesa i straha od Railmove zajedljive nadmenosti, Hora je odjednom stao pred Railma i, upravivi svoja ona ticala prema njegovim ticalima, glasno rekao: -Vae dostojanstvo! Ovdje smo se okupili zato da donesemo odluku o nainu lijeenja Njegovog visoanstva Malgatana, a ne zato da bi Vae dostojanstvo moglo prikazati svoju nadmo nad nama. Prolo je ve dosta vremena, a mi nismo ni zapoeli na posao, jer Vae dostojanstvo, grdei Zedeonusa bez ikakvih opravdanih razloga kao kakvog balavca, nije mu dopustilo da iznese dijagnozu! Dopustite nam, Vae dostojanstvo, da se pozabavimo stanjem zdravlja vladarovog brata i, ako nam ne moete pomoi svojim svijetlim savjetom, izaite odavde i prestanite nas ometati! Ugledah, uasnut, kako se Railmova ticala ispravljaju poput nategnutih struna, tjelesna mu opna posivi, a hvataljke ponu drhtati od ljutnje. Podigne jednu kao da e udariti i rikne: -toooooo?!...... Kakvim si se pravom osmjelio.... Tada Hora jo vie podigne glas zagluujui Railmovu dreku:

-Pravom lana konzilija ija je zadaa izlijeiti vladarovog brata! Ako Vam se to ne svia, Vae dostojanstvo, idite Najsjajnijem Malgmalu i potuite se da Vam je onaj nitkov Hora oduzeo glas i pozabavio se zdravljem njegovog brata umjesto da gubi vrijeme sluajui Vae ludorije! A sada umuknite! Govori, Zedeonuse! utnja koja je tada nastala bila je tea i glasnija od najstranije vike. Prokleo sam svoju nazonost na tom mjestu, bio bih najradije propao kroz pod, a mislim da je i Beder poelio to isto. Railm se ukoio bez pokreta s otvorenim glasovnim otvorom i drhteim ticalima ne mogavi procijediti ni rijei. Hora jo jednom ponovi: -Govori, Zedeonuse! - i ovaj, u poetku drhtavim glasom, a kako se zagrijavao, sve sigurnije pone iznositi rezultate ispitivanja: -U kontrolnom sustavu upravljakog mjehura bolesnika krui mnogo bilijuna kuglastih bastomorfnih jedinica to je usporavalo traenje izvorita bolesti. To smo uspjeli tek poslije analiziranja vrijednosti zraenja pojedinih grupa jedinica. Da smo zapoeli od toga, nalaz bismo dobili mnogo bre, ali smo ipak krenuli od ispitivanja visine tlaka, temperature i dalje po redu po Nanounovoj metodi... Poremeaj smo otkrili u perifernoj grupi GEO koja, kao to znamo, ima svjetleu jezgru oko koje, po orbitama razne udaljenosti, krue sateliti ili jedinice drugog reda i neke jo manje, koje odraavaju tamne mrlje na povrini jezgre - izvora svjetla, ali smo, nakon detaljnijih istraivanja, ustanovili da se radi o jedinici drugog reda koja ima jednu svoju stalnu satelitsku jedinicu. -To znamo iz udbenika! - prekine ga Railm. -Molim preite na dijagnozu i njezin opis! -Odmah u to uiniti, Vae dostojanstvo, no prije bih htio napomenuti da u vrijeme kad smo mi uili, jo nije postojao Ohanov gigantoskop. Njime se postiglo megatopeino poveanje to nam je pomoglo da utvrdimo kako su se na spomenutoj jedinici drugog reda, krueoj oko svijetle jezgre, ugnijezdile nekakve ivotinjice... -Nevjerojatno! - otelo se Hori. -Moemo li to vidjeti, Zeodonuse? Zeodonus mi ticalom dade znak. Usmjerivaem dovedem Ohanov gigantoskop nad mjehur bolesnika, a zatim postavim otvor tube tik uz opnu pa ukljuim aparaturu. Zeodonus je najprije kratko traio pribliivi onu kuglicu da okulara, pa poto je podesio uveanje, s potovanjem ustupi mjesto Railmu. Ovaj je dugo zurio i na kraju proape: -Ima ih kao mrava! Koliko ih moe biti?.... -Teko je rei, Vae dostojanstvo - odgovori Zeodonus. -Valjda ne vie od osam milijardi, od toga onih najaktivnijih, koji pripadaju jednoj vrsti, oko etiri milijarde. Upravo se ta vrsta najbre razmnoava. -Kako brzo? - upita Hora. -To nismo utvrdili - odgovori mu Bedar - to je skoro nemogue uz uveanje koje smo u stanju postii. Ipak smo zamijetili da se broj jedinki te vrste poveava prilino pravilno uz stalno ubrzanje. To se moglo zakljuiti registriranjem stupnja njihove gustoe. Istovremeno, stalno se poveava njihova aktivnost i nije iskljueno da je upravo to izvor zdravstvenih poremeaja Njegovog visoanstva Malgatana. -Smatram da njihova aktivnost moe samo pogorati stanje zdravlja Njegovog visoanstva, ali je uzrok bolesti u samoj njihovoj nazonosti u njegovom organizmu - ree Railm ne odvajajui se od okulara. -Kada su se tamo pojavili? Jeste li ukljuili kronodetektor? -Da, Vae dostojanstvo - odgovori Zeodonus. -To je obavio moj zamjenik. Izvoli, Bedare, upoznaj nas s rezultatom. -To moe izgledati udno - ree Bedar - ali ini se da ta iva bia vegetiraju u organizmu Njegovog visoanstva ve oko pedesetak tisua kruenja. Ranije ih nismo mogli otkriti, jer nije postojao Ohanov gigantoskop. Njihov broj, kako sam ve rekao, poveava se iz kruenja u kruenje i bio bi jo vei kad se ne bi meusobno unitavali, to je vjerojatno nain samoregulacije. Ipak je najvei zabiljeeni pomor imao bastomorfni karakter i nastupio je - kako je pokazao kronodetektor - prije oko sedam tisua kruenja kao posljedica zalivanja jedinice njenom stamologinom tekuinom. -Neto kao potop? - upita Railm. -I ja sam to pomislio, Vae dostojanstvo. Kad sam prouio podatke iz kronodetektora, nametnula mi se jedna pretpostavka...Upravo je prije sedam tisua kruenja Njegovo visoanstvo Malgatan bio rtva nezgode kad je primio teak udarac ba u taj dio upravljakog sustava mjehura. Tada je vjerojatno dolo do unutarnjeg potresa, koji je prouzroio zalivanje jedinice njenom povrinskom tekuinom. Naravno, svi smo znali da je Malgatanu spomenuti udarac zadao njegov sada vladajui brat Malgmal u toku obiteljske svae zbog nasljedstva po smrti njihovog oca Maldeona, a Bedar je, nazvavi to nezgodom, upotrijebio jedini oblik pogodan za javno komuniciranje. Poslije Railma gigantoskopu pristupi Hora. -Krasno! - proape potom. -Moda su te ivotinjice razumna bia... -Glupost! - uzvikne Railm. -Valjda se ali? - ree istovremeno Zeodonus. -Da, jasno da se alim, Zeodonuse, ali zar nikad nisi pomislio da smo, na primjer, mi samo neizmjerno male ivotinjice prema nekom kolosu u ijem organizmu egzistira na planetarni sustav,

da smo prema njemu tako mali kao to su ove ivotinjice u mjehuru Njegovog visoanstva Malgatana spram nas? Kretanje tih kuglastih jedinica grupe GEO oko svjetlee jezgre slino je.... -To nije nikakav dokaz! - prekine ga Railm. -U cijeloj se prirodi kretanje estica temelji na istim naelima, bilo u nama bilo van nas! -Vae je dostojanstvo potpuno u pravu - ree Zeodonus - iako moram priznati da je i meni Horina misao za trenutak bila bliska. Na primjer, Bedar i ja smo promatrali kako te ivotinjice u udnim kapsulama poput ognjenih vozila povremeno preskau na susjedne jedinice, naroito na svoj satelit... -To nam nita ne govori - usprotivi se Railm - to je sigurno povezano s promjenama pritiska koji te ivotinjice izbacuje u dubinu mjehura ili s promjenama temperature kao posljedice pogoranja bolesti. Prestanimo se zamarati glupostima i prijeimo na simptome poremeaja! -Da, Vae dostojanstvo. Dakle, ova jedinica poinje smrdjeti, isputa velike koliine tamnih plinovitih estica koje zagauju njeno okruenje, izbacuje iz sebe krute elemente koje sam moda brzopleto nazvao kapsulama. One razaraju vanjski zatitni omota jedinice, na njoj se takoer mogu zapaziti brojne eksplozije, koje izazivaju unitavajue zraenja. Ukratko: ta jedinica poinje truliti i pretvarati se u smrdljivi ir, koji truje kontrolni sustav upravljakog mjehura Njegovog visoanstva. Pitanje koje Bedar i ja elimo postaviti glasi: to uiniti, operativno je ukloniti ili unititi ofenzivnim lijeenjem? -Suzdrao bih se i od jednog i od drugog! - uzvikne Hora odmiui se od gigantoskopa. -A zato? - upita Railm. -Zato to jo premalo znamo o tome kako meusobni odnosi pojedinih jedinica i grupa utjeu na funkcioniranje upravljakog sustava mjehura. Svaka, ak i najmanja jedinica, moda neto znai, a njeno bi odstranjivanje moglo prouzroiti smrtonosno naruavanje cjeline. S druge strane, ofenzivno bi lijeenje moglo dovesti do unitenja ovih ivotinjica, a kako moemo biti sigurni da su one degenerativni izrataj a ne pravilo? Ovdje su potrebna jo duga ispitivanja. Za sada bih primijenio defenzivno lijeenje, konkretno... -Samo malo! - prekine ga Railm. -Nezgoda Njegovog visoanstva prije sedam tisua kruenja prouzroila je skoro potpuno unitenje ovih ivotinjica i tada to uope nije nakodilo organizmu ... -Oprostite, Vae dostojanstvo - upadne mu u rije Bedar - ali ja uope nisam rekao da je tadanje zalivanje jedinice njenom povrinskom tekuinom potpuno unitilo te ivotinjice. -Ipak je unitilo njihov veliki dio, zar ne? - upita Railm. -Da, Vae dostojanstvo. -Je li to utjecalo na pogoranje zdravlja Njegovog visoanstva Malgatana? -To ne znam, ali mislim da nije. ini mi se, Vae dostojanstvo, kako mi neki rezultati mojih ispitivanja doputaju tvrdnju da su tada ove ivotinjice bile tek neznatno aktivne, u svakom sluaju njihova jedinica jo nije bila element koji truje itav sustav. -Eto, to je to! - uzvikne Railm. -Ako prihvatimo Horinu hipotezu da su te ivotinjice razumne i da na neki nain svojim djelovanjem utjeu na funkcionira-nje njihove jedinice - po svemu sudei vrlo negativno po svojim posljedicama - zar ih onda ne treba unititi i tako prekinuti proces trovanja organizma Njegovog visoanstva? Za trenutak sam se protivio toj hipotezi, ali sada sam ipak sklon prihvatiti ga. Ponavljam - ako njihovo ranije zabiljeeno djelomino unitenje zalivanjem jedinice vlastitom stamologinom tekuinom nije prouzroio negativne promjene u sustavu, onda ni sada nita ne rizikujemo slinim unitenjem, nego samo prekidamo njihovo djelovanje i tako zaustavljamo proces truljenja! Zar nemam pravo ? Upitavi to pogleda Horu i mi svi uinismo isto. Hora se za trenutak zamisli, pa zatim ree: -Vae dostojanstvo ima pravo, i ja slino mislim. Ipak postoji bitna razlika izmeu unitenja kao posljedice zalijevanja jedinice prirodnim putem i umjetno izazvanog unitenja primjenom ofezivnog lijeka. Dajui lijek koji e unititi te ivotinjice, mogli bismo, to sam ve spomenuo, mimo nae volje unititi itavu strukturu jedinice i lananom reakcijom prouzroiti neprocjenjive tete u itavom sustavu!... Dakle, slaem se s Vaim Dostojanstvom da bi unitenje tih ivotinjica vjerojatno zaustavilo truljenje njihove jedinice i trovanje itavog sustava, ako bi bilo izvedeno prirodnim putem, onako kao onda, povrinskom katastrofom... Problem je u tome kako je izazvati?... Zavlada nervozna tiina. Nitko se nije usudio to izrei, ali sigurno su svi mislili to i ja - da bi Njegovom visoanstvu, monarhovom bratu, koristio ponovni snani udarac u donji dio tijela, tamo gdje se nalazi mjehur, to bi izazvalo novi potop na povrini ove jedinice-ira i samo po sebi dovelo do poboljanja njegovog zdravstvenog stanja. 8. KATEDRALA U PAKLU Pisano esto osamdeset osmog svesotonskog obilaska Baharama, godine druge planeta Seifos u galaksiji Pini, od profesora doktora imenovanog Nihaamaela, vraga treeg posveenja, osobnog Sotoninog kroniara, za nauk buduem narataju i u slavu Lucifera Naeg Nemilosrdnog i Besmrtnog. Dogaalo se to godine zemaljske 1983. kad je Gospodin Na, u neizmjernoj mudrosti svojoj, pakao na Seifosu osnovati odluio. Odlui tada nekog sposobnog vraga iz drugih pakala za kralja pakla ovoga postaviti, a kako je tada tajna vijest od potkazivaa dola da e se u paklu zemaljskom, za vodeeg priznavanim, suditi Belbaalu, sinu Belzebubovom -namjesnika Sotoninog na Zemlji, na taj se planet Sunevog sustava odlui zaputiti kako bi sm pravednu presudu donio.

Kad vatreni glasnici u pakao zemaljski doletjee -svekoliki vraji zemaljski nakot sedam dana i sedam noi pakao svoj za dolazak Velianstva pripremae, tako da noi sedme od objave, prljav i smrdljiv i uaren i urlanjem svakojakim ispunjen bijae kao nikad dotad. I dojezdi Lucifer u noi po danu sedmom od objave u koiji od suhog zlata vuenoj od devedeset devet ogavnih baziliska, u oblaku ognjenom. Pozdravi Ga kod ulaza u provaliju Belzebub naklonom pokornim i strahopotovanja punim, a za njim cijela svita njegova i sluge njegove i potomci slugu njegovih, te krj repa Gospodarevog sa tovanjem poljubivi, ree: -Budi pozdravljen Prekrasni, Najvei, Najgenijalniji, Najmoniji od Monijih! Neka slava i mo Tvoja do svih rubova svemira dopru, neka svaki sat i svaka mjera i materija i antimaterija i sve stihije robovima tvojim do kraja vremena budu! Kakvom me radou pogled na Tebe ispunja, o Gospodaru, kakvom je zahvalnou ispunjen Tvoj najpokorniji sluga, kako se oduiti za ast kojom si me obdario, hou li to moi ja, crv u sjaju Tvog Velianstva, tako bijedan kao ovi baziliski i manje od njih sretan, jer oni ee oi svoje Tvojom Prekrasnom Osobom napajati mogu!... Prekide ga tada Lucifer ovako s visine svoje Velianstvenosti prozborivi: -Zaepi svoju blesavu gubicu, Belzebube, jer poslije putovanja kroz galaksije izmoreni smo jako, zato ne odugovlai i u bezdan nas tvoj povedi i pogosti nas dostojno da ne bismo morali kosti tvoje i zube i pande polomiti, a potomstvo tvoje u ljude pretvoriti! Tek emo tada poslove nae razmotriti... I zasjedne Lucifer uz veliku jamu za blagovanje, Belzebuba uz lijevu svoju apu posjevi, a uz desnu sina svojega, paklenoga kneza Kruela, sladei se jelom najprobranijim kojim sluge Belzebubove jamu napunie. A tamo se naoe poslastice rijetke koje nepca Njegovog Sotonskog Velianstva milovahu -peenje od Torquemadinog ispovjednika u umaku od lisijeg govna i muhomora, marinada od hijena i tvorova u octu od sedam lopova, vino od strane Borgija i markize de Brinvilliers zainjeno, krasni kolaii ispeeni od brana samljevenih rogova koje su preljubnice na glavama osvetoljubljivih mueva svojih zasadile, a takoer i rakija od suza osuenika iz lubanja filozofa i kockara ispijena. Poslije veere ui Luciferove radovahu se sluajui zavijanje, urlanje i udesno reanje muenih, a oi se naslaivahu gledajui Casanovu kojega gomila pobjenjelih hetera napastovae, Hitlera kojemu desna ruka s ispruenom akom sama svaki as uvis iskakae uareno eljezo pogaajui, a takoer i druge glasovite zloince, ljenjivce i meteorologe. Kad mu i dresera dovedoe koga medvjed batinom na ples prisiljavae, dade znak Lucifer da mu je za sada dosta veselja i ovim se rijeima Belzebubu obrati: -Zadovoljni smo tobom, Belzebube, jer pakao zemaljski pred svima drugima primat dri ne ostajui na planovima ve utvrenim, nego ih i nadmauje, to nam je drago i naklonjenost nau na tebe i sluge tvoje izlijevamo. Radi tako i dalje sa sotonskom pomoi i ne posustaj u ispunjavanju dunosti tvojih, pa e te mimoii nemilost naa koja je, ako na nekoga padne, gora od svete vodice. Pokazatelje postignua pakla zemaljskoga prouivi, doli smo u razboru svome do zakljuka: meu podreenim ti vragovima-kolovoama najsposobnijeg izabrati i na visoki ga poloaj ravnatelja novog pakla postaviti. Mora znati da su se na planetu Seifos u galaksiji Pini, od poluivotinjskih primitivaca razumna bia stvarati poela, te je krajnje vrijeme svijetu tomu pakao dati, kako konkurencija nebeska smicalicama svojim ne bi tamo monopol uspostavila. Onaj kojega povjerenjem svojim obdarimo i na Seifos poaljemo da pakao novi ustroji, vragom izuzetnim mora biti, veliko iskustvo i zasluge imati, prepreden i talentiran u pogledu svakom. Pokai nam, Belzebube, takvoga, a mislim da ti to nikakvu potekou napraviti nee jer iz tvojih se vidi dostignua da sigurno mnogo izuzetno sposobnih za ispunjenje elja naih ima, prepredene i nepopustljive kolovoe posjeduje, moda e te to otetiti neznatno to e se tako sposobnog radnika morati liiti. Svakako, cilj opi nad osobnim staviti treba. Koga mi, dakle, preporuuje, Belzebube? Belzebub zadrhti u dubini bia svoga, nisu mu se svidjele Luciferove pohvale budei u njemu strah, jer to na nita dobro izai ne moe. Pomisli, dakako, da moda Velianstvo jo za Belbaalov prijestup ne zna, za koji sjenu na itav pakao zemaljski baca. Prikupi snage i odgovori preslatko: -ast je to za na pakao velika to u njemu Vae Sotonsko Velianstvo ravnatelja novog odluilo je nai. Jedno me samo brine: hoe li se nai vragovi dostojni tako velike nagrade koji e pogoditi elje Tvoje, Gospodaru, dobrohotno ih ispuniti i uiniti da... Ovdje ga opet Lucifer prekide rijeima ovim: -Ne hvastaj se skromnou, Belzebube, da ti je u grlo nabiti ne moramo! Sebi je pod rep gurni i hitro na stvar prijei! I prijee Belzebub na stvar rekavi: -Gospodaru na Veliki i Najvei! Najsposobniji od mojih podinjenih trenutano nisu ovdje jer posao svoj u raznim zakutcima Zemlje obavljaju. Izvoli se kod nas neko vrijeme pogostiti, ast nam tako veu no ikad ranije inei, a ja u ih do sutra sve u paklu okupiti i pred Tvoj sotonski lik postaviti. Tako i bijae. I kad proe jedno vrijeme Sunca, u noi koja za njim doe, krene Lucifer hodnikom dugim uz Belzebuba sa slugama svojim za pleima i ulaae u odaje najizvrsnijih vragova zemaljskih. Predstavljae ih Belzebub spominjui ime svakoga, a oni zasluge svoje i talente, te svekolika svojstva vraja iznoahu rijeima slatkim snivajui u sebi o asti koja e samo jednog od njih dopasti. Kad do Asmodeja dooe, upita ga Lucifer:

-to si ti uinio, Asmodeju? I odgovori Asmodej: -Svemoni Luciferu, Gospodaru na i Vladaru, neka sve to je umrlo i sve to ivi i sve to e ivjeti, Tvojim vlasnitvom bude! Ja sam taj koji ini da, otkad su ljudi misliti nauili pa do dananje noi, Zemlja ni jednog trena bez rata ne bude. Zahvaljujui pomoi mojoj izmislili su takvu bombu koja u jednoj sekundi cijeli rod ljudski unitili bez ostataka moe! -Onda si idiot, Asmodeju - odvrati mu dostojanstveno Najmudriji od Mudrih, Gospodar na, Lucifer jer upotrijebe li to oruje, ti i drugovi tvoji i tvoj gospodar Belzebub bez posla ete ostati, nikakvim se novim grenicima u distriktu svom neete moi nadati, a ja u vas na druge planete prebaciti i u obine loae pretvoriti. Drugi bijae Niharijel koji, kad ga Lucifer upita to je takvoga napravio da bi se asti ravnateljskoj nadati mogao, ree: -O, Besmrtni, neka je beskonana slava Tvoja sotonska! Neka Ti svaki stvor u svemiru dunu poast iskae i plijenom Tvojim postane i radost oiju Tvojih u muci svojoj! Ja se staram da na Zemlji uvijek siromanih i bogatih bude i da ovi prvi od gladi umiru zbog ovih drugih koji plijenom naim postaju. Upita ga jo jednom Lucifer: -Reci mi, Niharijele, kojih je na Zemlji vie, od gladi umiruih ili od prejedanja? Odvrati mu Niharijel: -Onih, Gospodaru, koji od gladi umiru mnogo je vie. A na to mu ree Lucifer: -Onda, ni ti od prevelike skromnosti ne pati, Niharijele, a to ti razum unitava poto manjinu prisvaja, a veinu konkurenciji predaje! I tako oni svoje zasluge isticahu, a Lucifer u milosti svojoj svakome neto ree, ili glupane, ili kretenu, ili drugu slinu pohvalu i kad do kraja hodnika doe, obrati se glasom prepunim neizmjerne tuge: -Jesu li to svi, Belzebube? -Svi, Velianstvo - odvrati Belzebub pokorno - svi najsposobniji. Zahvaljujui njima na je pakao pun i jaucima gromoglasnim odjekuje. Ree mu na to Lucifer: -Dobri su, ali u zamislima slabi: nedostaje im genij velikih pothvata. Pravo je udo da rad njihov ovako bogate plodove donosi... Zamisli se Veliki Lucifer s ovom se tajnom borei, dok odjednom, ozaren milju jednom, upita: -Zato nas sa svojim zamjenikom nisi upoznao, Belzebube? I odvrati Belzebub bojaljivo: -Vidio si ga, Gospodaru. To je Asmodej. Zamisli se Gospodar: -Asmodej? Kad smo ti zadnji put u gostima bili, Belzebube, nije to davno bilo, sjeamo se da je tvoj zamjenik bio sin tvoj, Belbaal, kojega si jako volio. Objasni nam zato on nije vie tvoj zamjenik i kojim si pravom promjenu izvrio, bez naeg znanja i doputenja? Sae se tada glavurda Belzebubova nisko, a suze iz oiju kapati poee na uareni pod i na koljena pade i rep Luciferov uzevi, poljupcima ga obasu milost prosei: -Oprosti, Gospodaru, oprosti Presvijetli sluzi svojemu, nedostojnom u nazonosti Tvojoj oi otvoriti, oprosti! Strano me je bilo stid priznati da se okot moj vlastiti maloumnikom pokazao i otpadnikom i izdajnikom, neka ga zemlja proguta! I sigurno bi nestao po mojoj zapovijedi, ali sin mi je, Gospodaru!!! Kaznih ga primjereno s poloaja ga skinuvi i u mranu ga eliju zatvorivi da o pogrekama svojim tamo razmisli i shvati to je uinio! Sutra e mu suditi Najvie Vijee Pakleno koje e ga jo stroe kazniti. -to je to uinio sin tvoj, Belzebube? - upita Lucifer. A Belzebub, s koljena ne ustajui i gorke suze ronei, odgovori Mu: -O, Gospodaru, uinio je stvar tako stranu da preko jezika prevaliti ne mogu... I zamue kao da mu je kost poprijeko u grlu stala, samo jecajui tiho. A Lucifer, podboivi se, riknu na njega glasom prepunim velianstvenosti ogromne: -Ti takore umiveni, ti nitkove aneoski, ti nakazo koja se raspada od milosra, ti krasto savrena, neka u ivotu ne mogne vie zalogaja progutati, neka kosti polomi, neka nikada ne zgrijei i ne uini nepravde nikome, neka se u krstionici utopi i nadme se misnim se vinom opivi!!! Govorei to zgrabi Belzebuba za uperke koji oko uiju strahu i glavurdom o kamenje udarae, upravo onako kako se buzdovanom ljudi ubijaju u avanu paklenskom, ali ne zavri na tome nego mu i dalje objanjavae dostojanstveno: -Mislio si u uroenom lakrdijanju svojem da e predamnom sakriti sramotu koju je sin tvoj na pakao navukao sramotei itav narataj sotonski, ali si se preraunao, ti bravu usmreni od istoe, jer mi je sve dojavljeno! To govorei ne prestajae elom Belzebubovim o stijenu udarati, ali ni na tome se ne zavri: -Ustani sad i povedi me gdje treba i TO mi pokai!

Krenue u veliku pilju koja je kao paklena sudska dvorana sluila, a usput Belzebub u zatiju izudarane mu lubanje smiljae muke za one podanike svoje koji dojavie sve Luciferu, samo nije znao kako raspoznati koji su to. Uz jedan zid, o stijenu oslonjena, stajae u pilji ovoj slika jasnih boja prepuna. Priblii joj se Lucifer, zagleda je paljivo najmudrijim okom svojim, a potom se vragovima okrete i dostojanstveno zarea: -Rugate mi se?! -Ne bismo se usudili, o ... o Najvei... - procijedi Asmodej skupivi se sav u strahu, kao to i drugi uinie. -Rekoe mi da je to crkva! -Da, Gospodaru, to ustvari jest crkva, neka do temelja izgori! To je katedrala u Rouenu. U Francuskoj, o Najsjajniji. Osmjehnu se Lucifer Veliki osmijehom takvim u kojem se odrazi smrt triput po sto tisua osuenika i upita Asmodeja blago: -Asmodeju, jesu li te kad pribili na kri od eljeza, hladan kao led? -Ne, Gospodaru - zajea Asmodej - milost! -Onda ja tu nepanju ispraviti mogu prije nego to jednu svoju zagnojenu pljuvaku progutati stigne! Vidim tu samo mrlje arene, razmazane tako da nikakvog oblika ne daju! Bijah na Zemlji u Velikog Inkvizitora preruen kad ono Husa spaljivahu, i gotske katedrale vidjeh! I naslikane ih vidjeh, kao ive bijahu! A to je ovo? Zar ovo treba biti katedrala?! Asmodej, koljenima o zemlju udarivi (u emu ga ve nekolicina, kao i on gnjevom Velianstva prestraeni, preduhitrie), preklinjui zapita: -Dopusti, o Najasniji, da objasnim! To je impresionizam! -to je to? -Gospodaru, oprosti meni nedostojnom, ali neto bih Te upitao.... -Pitaj, samo hitro - dopusti mu Lucifer ljubazno. -Kad si zadnji put izvolio poastiti Zemlju nazonou svojim, o Gromovnie? -Kada?.... Samo malo.... bijae to nedavno, kad se ljudi tako krasno ubijahu, u ono vrijeme koje oni Proljeem Naroda6 nazivahu. -Onda ne zna, Voljeni Gospodaru Na, da se slikarstvo njihovo ubrzo potom mnogo promijenilo. Svrie slikari zemaljski s realizmom i uda poee stvarati od impresionizma zapoevi. -to je to? to to znai? - nestrpljiv postade Veliki. -To dolazi, o Gospodaru, od rijei koja kod Francuza d o j a m oznaava. L impression. Slikanje dojmova koje priroda u ovjeku izaziva, metodom potpuno novom. Slikarima su u tome ueni fiziari pomogli, sunevih su zraka analizu izvrili i otkrili da su zrake ove samo naizgled bijele, a da se, zapravo, od nekoliko boja sastoje, ali se prizmom razbiti mogu i tako istinu ovu nedvojbeno dokazae. Domislie se tada slikari, impresionistima nazvani, da se prije njih loe radilo dvije ili tri boje na paleti mijeajui da bi se neka drugaija dobila. Tako na primjer, plavo i uto zeleno daju. Ne treba na paleti, rekoe, boje mijeati, nego u oku koje tu sliku gleda i tako, kad su zelenu pokazati htjeli, kistom tokice plave i ute jedne uz druge na platno stavljahu da bi se gledatelju u oku njegovom mijeale i dojam zelenog davale. Samo istim prirodnim bojama, koje se u sunevoj zraci nalaze, slikahu slike svoje, ni za sjene crnu boju ne uzimahu, jer ta je boja umjetna i u prirodi je nema. Dakle... -Skrati to, Asmodeju - upozori ga tada Lucifer - da te ja ne moram za tvoju premudru glavurdu skratiti! to mi moe rei na to da ja tu katedralu ne vidim? -Samo to, Vladaru Pravedni Na, da preblizu slici toj stoji i previe otvorene oi ima. Izbliza umjetnika djela impresionista ovih kao nered arenih mrlja izgledaju i nita ne znae. Ako se malo udalji i oi malo stisne, mrlje e se boja u oima stopiti i jedinstvenu stvoriti materiju, s bojama i oblicima koje je slikar prikazati zamislio. Odmae se tada Velianstvo koraka nekoliko i oi lako stisnu. Uinivi to, kriknu zauen jako: -Sada vidim! Istina je! Katedrala je kao iva u suncu upornom i snanom! -Vie je puta naslikao katedralu u Rouenu slikar ovaj, pod imenom Monet poznat, u razna doba dana i godine i ta djela njegova kao nijedno drugo o impresionizmu svjedoe. Impresionisti su, tako, stvari u promjenjivosti vremena i svjetla hvatali i prikazati htjeli. Tako to objanjava Asmodej, ali ga Lucifer ve presta sluati i spram Belzebuba svoj plemeniti lik okrenuvi, ree mu zlobno: -Moe biti ponosan! Slika crkve ni u jednom jo paklu ne bijae. Ti si se prvi na takav ukras odvaio! -Milost, Gospodaru! - zavapi Belzebub tresui se kao list vjetrom iban. -Milost!!! Kriv je Belbaal moj koji je oito od nekakvog potresa bolest neku u glavi dobio i bez doputenja mojega ovamo je tu ogavnu stvar sa Zemlje donio! Sutra e mu suditi i ... -Ne sutra! - prekine ga Najmoniji -Danas! Od- mah! A ja u sm raspravu voditi!
6

Misli se na revoluciju 1848. godine (op.prev.)

I premoren veoma, u naslonja od kostiju kardinalskih zasjevi, izvolje da bi odatle pravedno pravdu dijelio. S obje strane njegove unue po etiri najznaajnija vraga te na znak okrivljenoga privedoe, kao i branitelja njegovoga Zarona, a i Tehamota, tuitelja. Mladi Belbaal krasan je vrag bio, pritav i iskrivljene njuke i tijela, s pandama jako zakrivljenim i bljetavih oiju, a od takvoga nijedna nee utei vraica, jedino ako se nije sasvim s pameu rastala. Nisko se Luciferu nakloni i stavi na mjesto za optuenoga odreeno, oekivae mirno to je nastupiti trebalo. Dade znak Lucifer i na znak taj Lotus, vrag drugog posveenja, uz desnu apu Velianstva sjedei, optunicu itati otpone: -Sudit e se Belbaalu, sinu namjesnika Lucifera Velikoga na Zemlji, Belzebuba. Dotini se Belbaal u podzemlje pakla donijeti usudio prikaz crkve kranske, neprijatelja naeg najveeg, u obliku slike godine zemaljske 1894. naslikane od strane ovjeka. ovjek taj ivljae izmeu godina zemaljskih 1840 - 1926. i zvae se Claude Monet po ijoj drugoj slici izloenoj godine zemaljske 1874. u Parizu, Impression - soleil levant, dobi naziv stil u slikarstvu impresionizmom nazvan. Navedena slika karakter pakla vrijea i sramotu na njega navlai, jer u sotonskom se podzemlju ne moe nalaziti slika to svetu stvar predstavlja. Zavravam, a vi, asni suci, presudite strogo i nemilosrdno, voeni nadahnutim zlom Gospodara Naega, Lucifera Velikoga. Tuitelj ima rije. Ustade s mjesta svojega Tehamot, a rije njegova kao grmljavina zazvua: -Krivica je oita, zato traim kaznu najstrou, pretvaranje okrivljenog u ovjeka, do posljednjeg dana ivota njegovog! -Ja, meutim - odazva se na te rijei branitelj Zaron - dovodim u pitanje pravnu osnovu procesa ovoga, jer nema u nas zakona koji zabranjuje bilo to u pakao donositi, ak i kad bi to slike svetih stvari bile. Proizlazi iz toga da ako takve zabrane nema, onda ni krivice nema. Zato je bespravno i suenje ovo, te je okrivljeni nevin! Zamisle se svi nad rijeima ovim i skamenie se i ne znaahu kako nastaviti, jer istinite bijahu rijei Zaronove. Ali izbavi ih iz nevolje Gospodar Na, Lucifer Veliki Gromovnik, u mudrosti svojoj i pravednosti bezmjernoj rekavi: -Dakle, zakon takav ovoga asa proglaavam i obvezujuim ga ustanovljujem! -Onda e od danas on obvezujuim biti - ree Zaron - a in Belbaalov, kao ranije poinjen, zakonu tome ne podlijee. -Vara se, Zarone, u prepredenosti svojoj - objasni mu Gospodar - jer zakon je ovaj za sva vremena i svaki prijestup obuhvaa, proli i budui, poinjen i nepoinjen, te ovim uzor za zakone zemaljske stvorismo, jer ovo je pakao zemaljski, a ne neki drugi. Sad se suenju vratite. Osmjehne se pobjedniki Tehamot, a glavurda se Belzebubova jo nie spusti. Samo se Belbaal nimalo ne uzbuivae. I pristupi Zaron obrani glasom vatrenim emu se nitko ne zaudi jer znaahu svi da je on prijatelj Belbaalov od davnina. -Prvo pripomenuti elim - ree - da je sliku tu Belbaal iz Nacionalne galerije u Washingtonu ukrao, to tetu rodu ljudskom ini jer oni slike ovakve vole i cijene veoma, velike novce za njih dajui. Zar to nije in avolski i zar teta ljudima uinjena slavu Belbaalu ne donosi? -Donosila bi - odvrati Tehamot sikui zlokobno -da je Belbaal sliku ovu unitio. On ju je, meutim, u pakao donio, sjeditu naemu sramotu inei. Ne raspravljamo o teti ljudima, nego nama nanesenoj! -Onda treba rei zato on to uini. -To znamo i opravdanjem nikakvim to biti ne moe! - uzviknu Tehamot. -Ali Gospodar Na Iskonski ne moe presudu pravednu donijeti, treba mu, dakle, itavu tu priu ispriati! I kimnu odobravajui glavurdom asnom svojom Lucifer Veliki, a Zaron pripovijedati zapoe: -Gospodaru Na Svemoni, slika ova katedralu u Rouenu prikazuje, a to je grad u kojem je godine zemaljske 1431. Jeanne d Arc, Djevica Orleanska, na lomai spaljena zahvaljujui emu su suci njeni i krvnici pakao na uvelike obogatili dostojanstvenim osobama svojim. Do danas ih u smoli kuhamo, a od godine zemaljske 1920. kad je ena ova na Zemlji sveticom proglaena, jo ih i na druge muke redovito stavljamo. -Znam to - ree mu Lucifer - ali kakve to veze s ovim ima? -Strpljenja, o Najmudriji. Dopusti mi proitati tekst koji sam za obranu Belbaala iz knjige zemaljske izvadio, a on itavu stvar kratko iznosi. I uzevi dvije tiskane stranice na kojima je prethodno sebi ono vano podcrtao, itati otpoe: Ubrzo poslije pogubljenja po Francuskoj se pronosio glas da je itava ta stvar tajanstvena. Podsjealo se da su osueni na lomau spaljivani s heretikom kukuljicom na glavi i da te kukuljice skrivaju lice - otkud onda sigurnost da je na lomau dovedena prava Jeanne d Arc? Zatim su se pojavile detaljnije obavijesti. Govorilo se da je umjesto Ivane spaljena neka druga ena kojom je u zadnji tren zamijenjena Djevica Orleanska. Spomenute su dvije: Pierrone la Bretonne i Catherine de la Rochelle. Obje su, kao i Ivana, bile ene-vojnici, obje su, kao i Ivana, zarobljene u Compigneu i to istovremeno, i napokon, obje su, kao i Ivana, osuene na lomau zbog hereze. Broj ovakvih slinosti, kod ljudi koji su htjeli vjerovati da je njihova junakinja iva, potpuno je potisnuo stanovitu injenicu

koja se nije osobito uklapala u spletku -naime, obje su gore spomenute gospoe javno spaljene u Parizu, a ne u Rouenu. Odluujui se trenutak afere, koja je kao od kvasca narastala iz stouste spletke, zbio 20. svibnja 1436. godine. Dakle, u Merieulleu blizu Metza (Lotaringija), neka je ena dola dvojici brae Jeanne d Arc, Jeanu i Pierreu du Lys, i izjavila da je ona... njihova ljubljena sestrica, spaljena prije pet godina. Braa du Lys su zanijemila od iznenaenja, a potom su je poeli paljivo i sumnjiavo zagledati. Kao da je bila starija od Ivane, ali je slinost bila zauujua... Tu prekide Zaron i obrativi se Velikom Luciferu, ponizno ree: -Oprostite, o Najsjajniji to e rijei nedostojne mjesta ovoga i uiju Tvojih sada pasti, ali to je tekst zemaljski kojeg ja doslovce navodim. -Ne plai se, Zarone - odvrati mu na to Gospodar - i vri dalje dunost svoju. Tada ovaj nastavi dalje itati: ... ali je slinost bila zauujua. -Za Majku Boju Najsvetiju i svetog Josipa, elimo ti vjerovati - uzvikne stariji - ali nekoliko godina prije tvog suenja nismo te vidjeli! Hodi, odvest emo te gospodinu Nicolasu Loveu koji je skupa s tobom bio na kraljevoj krunidbi u Reimsu. On e te sigurno prepoznati! Gospodin Love, visoki dunosnik gradskog poglavarstva, nije se odmah mogao osloboditi sumnje i pored njene tjelesne slinosti. Odlui, dakle, da preispita ovu enu. Ree joj da zajae konja jer je bilo opepoznato da je Ivana Orleanska, ratujui s Englezima za osloboenje Francuske, jahala neusporedivo, kao malo koji mukarac. Tajanstvena je dama zajahala poludivljeg pastuha i s vjetinom neobinom za ene izvodila takve majstorije da je svima nazonima zastao dah od divljenja. Novi dokazi nisu traeni. Gomila, oduevljena to vidi u d e s n o s p a e n u D j e v i c u, predvoena Ivaninom braom i gospodinom Loveom, zapone trijumfalni pohod kroz sela i gradie. Notre-Dame de Liesse, Metz, Arlon - svuda su slavili junakinju ne obraajui pozornost na to da je u poetku gadno pogrijeila: predstavila se kao... Claudine, a ne kao Jeanne. U kneevini Luksemburg, gdje se takoer pojavila, grof od Wrtemberga poklonio joj je krasnog konja i sjajno oruje, a takoer se i zaljubio u nju i to uspjeno, jer se nazona Djevica ponaala vrlo slobodno i vladala se na nain o kakvom djevice uope pojma nemaju. I gle uda - njena aureola nije zbog toga nimalo potamnila, a njena sloboda u ljubavi nikoga nije vrijeala. S izuzetkom Velikog inkvizitora, Henrika Kalt-Eysena. Inkvizitor je, prije svega, obratio pozornost na navodna uda koja je junakinja prikazivala. Bili su to tipini opsjenarski trikovi. Prikazivala je, meu ostalim, kako stolnjak, izrezan na dvadeset komadia, i razbijena aa opet srastaju bez traga oteenja. To je bila greka, jer Sveta Inkvizicija nije voljela takve ale. Kalt-Eysen nije se dvoumio: -Djevica Orleanska nikada nije izvodila takve stvari. Ti si vjetica! Prestraena spletkaica uzela je put pod noge skupa sa svojim grofom-zarunikom kome je ve bilo dosta ovog zarunitva pa je prvom zgodom klisnuo u Arlonu. Ubrzo je lana Djevica slubeno prestala biti djevicom jer se udala za Jeana des Armoisesa. Otada se vie nije zvala Jeanne du Lys, nego Jeanne des Armoises, s nadimkom - unato svemu - D j e v i c a F r a n c u s k e . Poslije dvije godine braka rodila je dijete. U meuvremenu su braa pokuala zaraditi neto na u d e s n o m u s k r s n u u svoje sestrice. Otili su kralju Charlesu VII i podsjetili ga da ga je nekada upravo Ivana dovela na prijestolje, ali iz kraljevske su krinje izvukli jedva dvadeset novia i napustili su dvor razoarani monarhovom nezahvalnou. Radosni uzvici koji su se irili oko S p a s i t e - l j i c e O r l e a n s a doprli su i do Pariza i ubrzo je i ona krenula tamo. Njezin se dolazak za prijestolnicu kraljevine pretvorio u veliki praznik, izvikivali su njeno ime, obasipali je cvijeem, iskazivali joj vie poasti nego vladaru. Ta velika, usreena komedijaica pokazivala se svjetini sa svoja dva sina na posebnoj pozornici. Ali, ta idila nije dugo potrajala. Iako je supruga gospodina des Armoisesa savreno poznavala ivotopis Jeanne d Arc - kad su je poeli ispitivati dostojanstvenici parlamenta Parikog sveuilita - slomila se u unakrsnoj vatri pitanja i to je mogla bre zbrisala je iz grada. Otada je njezina slava poela gasnuti. Jo su je tu i tamo viali u Tiffaugesu i u Vandeji, ali sada bez mua. Na kraju je postala ljubavnicom jednog od najtajanstvenijih i najdemonskijih ljudi tadanje Evrope. To je bio glasoviti Gilles de Rais, slavni vitez, najvjerniji pratilac prave Jeanne d Arc u borbama s Englezima, a kasnije arobnjak, alkemiar, nazivan Sotonom i Modrobradim, osuen za izuzetno okrutna ubojstva svojih ena i ljubavnica i zatvaranje njihovih tijela u eljezne oklope. Kad je krvnik objesio Gillesa de Raisa, naa je junakinja nestala i vie se nikada za nju nije ulo. Zavri itati Zaron i papir odloi. Zatim je sam iz sebe dalje govorio u ove rijei svoj govor odijevajui: -Gilles de Rais na je vrag Raisem, Gospodaru, u kou viteza odjeven i u zamku Machecoul crnu misu sluei, to Ti u sveznanju svom sigurno zna. Kad se u pakao vratio i tu je enu sa sobom poveo jer mu je prijala kao nijedna druga. I danas zajedno stanuju na istonom kraju pakla naega proivljavajui starost u prepirkama i svai, kako to ve u brakovima biva, u emu je krivica njena vea, jer mu pakao od pakla ini. to je starija i runija, to je gora. Nikada prestala nije tvrditi da je

ona Jeanne d Arc, a mi joj zbog paklenog mira ne nijeemo da brata naega Raisema u starosti njegovoj ne muimo, iako je to la oita. U zadnje je vrijeme zahtijevala da joj tu sliku, to na Rouen podsjea u kome je Ivana ognju preputena, u jamu za ukras donesu, to stari Rais uiniti ne mogae. Smilova se nad njim Belbaal pa u pakao to platno donese. Najprije je jedno iz Louvrea u Parizu ukrao, ali joj se ono nije svidjelo. Vritala je da je zeleno previe. Onda ga je na mjesto vratio i drugo joj, isto takvo, samo svjetlijih boja, iz Washingtona donio. Eno ga tamo. To je prava istina. I zamisli se Lucifer kad utihnue rijei Zaronove, uzvike Tehamotove optuujue ne sluajui, a samom sebi promrmlja u mudrosti svojoj: -Zle su ene zemaljske, istina je. Uhvati to Zaron uhom svojim udesno osjetljivim i dodade: -Mudre su rijei Tvoje, o Besmrtni, toliko da nieg mudrijeg ne moe biti na Zemlji, u paklu i na nebu. Nije dovoljno da nam veinu Zemljana oduzimaju jer svaki oenjeni ravno u raj stie zbog prolaznih patnji svojih, nego nam i u paklu zlo ine, nesree nam privlaei svakojake. Neka proklete budu! -Reci mi, Zarone - ree Lucifer u misli svoje zadubljen - da li slikar taj, kako se ono?... -Claude Monet, Gospodaru. -... Monet, je li on u paklu vaemu? -Nema ga tu, o Najvei. -Gdje je onda, u istilitu ili u raju? -To ne znam, Gospodaru. -Brzo emo saznati. Dajte mi telefon meugalaktiki. Iz istih mu stopa telefon donesoe bisernom masom obloen, a Lucifer broj okrenu i malo saekavi, ree: -Svetog Petra, molim, hitno je. -A tko to govori? - upita anelica s druge strane to je na rajskoj telefonskoj centrali sjedila. -Lucifer! -Provjerit u odmah je li u uredu. -Reci mu neka bude, lutkice, jer stvar ova odugovlaenja ne trpi. Trenutak kratki u utnji neodreenoj protee, kad glas duboki i strani iz slualice odjeknu: -ime mi to dosauje, sotono! -Zar me tako pozdravlja, Perice? Fuj! Pozdravljen budi. -Proklet budi i nestani, nitkove, ali mi prije toga brzo reci to eli, jer sam strano zauzet i nemam puno vremena. -Zamisli, Perice, zanima me strano to u tebe ini Monet, slikar slika. -U istilitu hulja sjedi! -Na dugo? -Ne jako dugo, dok se ne prestanem na njega ljutiti i dok mi se ne prohtije nitariju u Raj pustiti. Poekat e, grenik ogavni, priekat e! -A zato, Perice? ime se to tvome gospodaru zamjerio, jadniak? -Od svete katedrale u Rouenu takvu mazariju gadnu uini da mi je mrak na oi pao! -Ooooo, neprosvijeen si jako, prijatelju, i u umjetnost neupuen, ime sramotu nebesima nanosi. Zar ne zna da je to impresionizam? -Dat u mu ja impresionizam! -Vidim, Perice, da umjetnost novu ne prihvaa, za progresom ne ide, nazadan postaje da je to sramota! Slikari su se od impresionizma promijenili, realizam vie ne ljube, to bi morao znati. -Ti mi tu ne drobi, vrae, jer sam si glup i nikakav, a kako ti je svaka nepristojnost draga kao grijeh i prljavtina, onda ti se i umjetnost tih idiota tako svia. Kad ih ne bih smatrao idiotima - sve bih ti ih nogom u tur poslao u rupu! -A zamisli, Perice, da ja upravo sada jednu od tih slika imam. -Ba dobro, neka ono to je vraje i bude kod vragova! Boljeg mjesta za to ne moe biti! -Vidi, time si mi, Perice, pomogao jednu stvar razjasniti na emu ti najdublje zahvaljujem. Od zahvalnosti velike, od danas u te proklinjati samo u dane neparne, a ne svakodnevno, kako sam to do sada inio. Zdrav mi budi i podui se malo u poznavanju umjetnosti jer, iako ti tupost lei kao dobrome slugi gospodara tvojega, ipak toliko velika ne mora biti. -Idi do vraga, krasto paklena - odvrati razljueni Petar - i ne dosauj mi vie! Bolje bi uinio da filtere svoje popravi, jer mi je gare iz kotlova tvojih kapiju Rajsku zacrnila. -Srce mi veseli, Perice... -Ako to ne uini, takav u ti povodanj poslati da ete se potopiti, sjeme sotonsko i vjetije! -Ne izmotavaj se, vidi se da alu ne razumije, ba kao ni umjetnost... Dobro, dobro, odmah u zapovjediti da remont filtera na peima izvre. Tako oni askahu ljubazno i oprostie se kako to duhovi dobro odgojeni ine, a onda se Lucifer okrete vrazima svojim i ree: -Krivice Belbaala oslobaam!

-To biti ne moe, Gospodaru - riknu Tehamot glasom oajnim jako, jer stid ga pred gledateljstvom vrajim bijae to proces gubi. -A zato to? - upita ga Lucifer Veliki. Tu se Tehamot pribra malo, ali se ipak s bojnog polja povui ne htjede i ne gledajui na gromove koji iz oiju Belzebubovih na njega padahu, izjavi: -Ako ne za ovu, onda za druge krivnje stoput gore kazniti ga treba! -uti! - zaurla Belzebub pande u svoje tijelo tako zabijajui da sokovi prsnue. -Ti uti, Belzebube - utia ga Gospodar Na Lucifer - a ti govori, Tehamote, to jo skrivi Belbaal? -Uini, Gospodaru, stvar koja itavu opstojnost nau u pitanje dovodi! I dalje to ini! O tome elio govoriti nisam, jer miljah da zbog slike te osuen e biti i vie nam posao kvariti nee moi, a kad si ga ipak u milosti svojoj od te krivnje oslobodio, onda istinu cijelu izrei moram! -Pa govori i ne rastei. to to Belbaal uini? Tehamot, uzdahnuvi duboko, izree: -Trudi se da ljudi ne grijee! -to si to rekao? - upita ga Lucifer oi iroko otvorivi. -Istinu rekoh, Gospodaru. Davno ve to zapoe initi. Bez znanja Tvog i Belzebubovog u mozak se Mojsijev, Hamurabijev, Solonov, Drakonov i Justinijanov zavue i preko njih donese zakone i zabrane, kao to je zabrana laganja, preljube, krae, ubijanja, huljenja i druge, koje ljudi zakonicima nazvae, a to je sve jedan cilj imalo - obuzdavanje roda ljudskoga od zla! uvi to nasmije se Lucifer Veliki smijehom tako gromkim da jauke i oajna preklinjanja muenih zaglui, a Belzebub i sluge njegove i svi ostali vrazi iz svite Sotonine miljahu da se On gluposti sina Belzebubovog ruga, te se i oni, osim Belzebuba, smijati zaponu. A kad utihnu smijeh, zapita Lucifer Tehamota: -Reci mi, Tehamote, prije no to Belbaal uini to to uini, jesu li ljudi vie grijeili nego sada? I odgovori Mu Tehamot: -Ne, Gospodaru. Poslije su grijeili vie i od tog vremena sve vie grijee, ali tome se uditi ne treba, jer mnoe se jako i sve ih je vie na Zemlji. Na to se Lucifer Gromovnik ovim rijeima odazva: -Tehamote, ni tebi, kako vidim, razuma ne pretjee. Belbaal uini to isto to ja uinih Evi jabuku davi. Ona je tako zahvalno primi, jer to zabranjeno bijae. Kad bi preljub doputen bio, mnogi od onih koji preljub ine, ne bi drugu enu, osim svoje zakonite, takli. Kad bi slobodno krasti bilo, krali bi samo najsiromaniji i najbogatiji, a ne svi, kako to danas ine. Kad bi huljenje mogue bilo, tko bi hulio Boga koji to doputa, prestali bi o tome misliti i grijeha ne bi bilo. Uistinu, Belbaal sin Belzebubov ili je mudrac ili superglupan, u svakom sluaju njemu zahvalite to pred ostalim paklima vodite. Zatim se obrati Belbaalu rijeima ovim: -Jesi li to uinio svjesno, Belbaale? -Ti si to rekao, Gospodaru - odvrati Belbaal. -to, pak, sada na Zemlji ini? -To isto, Gospodaru, to i ranije injah. Progovaram kroz usta onih koji pravdu, estitost i milosre zagovaraju, a koje oni tamo moralistima nazivaju, a takoer uzbuujem duhove onih koji zakone i zabrane stvaraju i veselim se gledajui kako pleme ovo sve rae zabrane te kri to su one stroe i vie od grijeha odvraaju, jer takva je priroda ljudska. Tada zagrli Lucifer Belbaala, sina Belzebubovog, i ree mu: -Zaista, i mene raduje jako rad tvoj, Belbaale, jer zaglupljuje on rod ljudski, a nema u svemiru grijeha veeg od gluposti iz koje svaki drugi grijeh kao biljka neista iz dobro obraene zemlje izrasta. elim da mi tako teren na Seifosu obradi, Belbaale, neka se i tamo ubijaju i kradu i preljube ine i varaju i podmiuju i glasove prebrojavaju i bogove vrijeaju svoje i zaglupljuju se u ast i slavu kraljevstva sotonskog u svemiru. To ti zapovijedam, jer ti si izabran. Idi i radi posao svoj! Tako se, eto, esto osamdeset osmog svesotonskog obilaska Baharama, godine zemaljske 1983, raati zapoe pakao na planetu Seifos u kome u slavu Luciferovu veliki Belbaal mudru vlast uvodi. 9.BLAKEYEVA REINKARNACIJA -... Napokon, napokon evo ih! Doekali smo ih! Molim, svi smo mi svjedoci epohalnog dogaaja! Jo samo malo, vie se nita nepredvieno ne moe dogoditi! Uspjelo je! Oglaavamo svijetu: najdalja od svih dosadanjih svemirskih ekspedicija uspjeno je zavrena! Za koji emo trenutak moi pozdraviti trojicu savrenih konkvistadora!... Blaskey se mai za au s vottonom i otpije nekoliko gutljaja. Transkozmiki brod Canoe-Beta 2 spustio se meko na pistu kozmodroma Armstrong. Vidjelo se kako se otvara ulazni zaklopac, a zatim su polako izronile figure Turnera, McCormacka i Panatte, da bi se po zranom toboganu spustile ravno u zagrljaj zvaninika i rodbine. Izvjestitelj i dalje nije sputao ton. -... tu su, opet su s nama, onakvi kakvi su krenuli prije tri godine, zdravi i itavi, nasmijeeni, veseli kao i mi svi, uzbueni, krasni, nai sjajni momci!... Molim, posluajmo sada pozdrave, koje e izrei predsjednik Sjedinjenih drava, Lewis Simpson!

Blakey nije sluao predsjednika. Obina, prigodna frazeologija, moda neto sveanija. Gledao je Panattu i Rebekino lice. Stajala je uz njega. Zatim krupni plan. Crna predsjednikova put i izblijedjela bjelina Panattinih obraza, jedno uz drugo, zagrljaji, poljupci, vika... osjeti miris Rebekinog parfema, ali slika se promijeni i u nozdrve ga pogodi pregrijani vonj gomile. Misaonim impulsom iskljui televizor, skine ga s glave i ubaci u ladicu pisaeg stola. Primaklo se, pomisli. Pritisne taster mideratora i upita: -Gdje je Salthof? -U Buenos Airesu, na kirurkom kongresu -odgovori kompjutor. -Hotel? -Peron. Stavi videofon na glavu i pozove Salthofa. Kad mu ugleda lice i saslua pozdrav, ree: -Ve zna da su se sretno vratili. -Da, gospodine Blakey, upravo gledam prijenos. Kad poinjemo? -Jo ne znam. Ali elim da bude ovdje, u Hustonu. Kad se zavrava taj tvoj skup? -Sutra u tri. Bit u kod vas u tri i petnaest. -O.K. Odmah e otpoeti s pripremama. -Ve sam rekao, ja sam spreman, gospodine Blakey. -U redu, ekam. ekao je ve pet godina. Dugo. Iako je, kad su 2011. godine poinjali, Salthof predvidio da e posao trajati oko est godina. Zatim se toliko urio zaraditi svoj honorar od deset milijuna, da je zaboravio to su to odmor i djevojke. Nakon etiri godine, rekao je: gotov sam, gospodine Blakey. Ali morali su ekati jo godinu dana, jer je Panatta bio u svemiru. Blakey je drhtao na pomisao da se ekspedicija nee vratiti kao ni dvije prethodne. Panattu je upoznao na prijemu u Centralnoj kozmikoj agenciji. Ovaj je tada bio dubler nekog astronauta, a on, Blakey, bio je bog itavog tog posla. Bez njegovog bi goriva mogli ii na djeje etnjice po svom dvoritu, uvijek na iste planete. Blakey je uinio jednu jedinstvenu stvar. Saznao je za rad grupe profesora Hughuesa, aavog hobista iz Kanade, i otkupio njegove rezultate za bijedna dva milijuna dolara. Rezultati su se pokazali epohalnim otkriem - bilo je to gorivo o kojem se sanjalo tolike godine, koje omoguava da se prekorae granice snova. Blakey je izgradio nekoliko ogromnih tvornica za proizvodnju tog uda (nazvao ga je galaktika), a zatim je samo beskonano dopisivao nule na svom raunalu. Bio je najbogatiji ovjek na svijetu. I uope nije bio sretan. Nije bio sretan otkako je upoznao Rebeku. Nikada nije vjerovao u ljubav na prvi pogled, ali je tada shvatio da je tu enu ekao cijelog ivota. I odlui da je mora imati. Blakeyeve su odluke imale tu odliku da su se provodile. Jedini izuzetak koji je potvrivao to pravilo bila je Rebeka. Mjesec dana poslije spomenutog prijema, Blakey je u svom kabinetu ve imao potpuni dossier gospoe Rebeke Panatta, pripremljen od agenata njegove privatne obavjetajne slube. Biografija, karakter, sklonosti, najdraa boja i pjeva. Sve. Poto je sve to prouio, Blakey je shvatio da je ne moe ni kupiti ni dobiti na bilo koji normalan nain. Voljela je mua, tovie oboavala, a onima koji su pokuali skriti njenu vjernost, uspijevala je ohladiti vatrenost. Otmicu nije uzimao u obzir. Nije se o tome radilo. Htio je da bude njegova, da ga mazi i grli i godinama ga s ljubavlju gleda u oi. Na ideju je doao kad je u Australiji izvreno prvo presaivanje ljudskog mozga. Operaciju koja se, uostalom, zavrila neuspjehom, izvrio je u tajnosti njemaki kirurg dr. Lauer. Otkad su 1993. godine, nakon niza uspjenih presaivanja mozgova majmuna i dupina, neki specijalisti pokazali elju da presade i ljudski mozak, prihvaena je meunarodna konvencija o nedopustivosti takve vrste zahvata na ljudima i istraivanja su obustavljena. U svim su krajevima svijeta s izuzetnom bezobzirnou gueni svi, prilino usamljeni, pokuaji krenja zabrane. Blakey sigurno ne bi uoio, ili bar ne tako brzo, tu jedinu mogunost ostvarenja svojih snova, da mu na to nije skrenula pozornost afera u Sidneyu. Lauer je osuen na doivotni zatvor i poinio samoubojstvo, a ljudi iz njegove ekipe dobili su po 10 do 15 godina robije. Najsposobniji meu njima bio je mladi kirurg Georg Herrmann, prvi Lauerov asistent. Izvui ga iz zatvora i, nakon plastine operacije, prebaciti ga u Sjedinjene drave pod imenom Salthof, za Blakeya je bila djeja igrarija. Ubrzo je dr. Salthof postao jednim od virtuoza amerike transplantacijske kirurgije. Nitko nije znao da u specijalnom laboratoriju koji mu je Blakey opremio u podrumu vile kod Hustona, Salthof priprema reinkarnaciju najbogatijeg ovjeka na svijetu. Pod Nijemevom su paskom radila dvojica drugih lijenika, koje je Blakey zatoio. Ti ljudi nisu nikada vie ugledali sunca, a nagrada im je trebala biti njihov ivot. Salthofa se nije moglo zatvoriti od njegova je znanja i vjetine ovisilo postizanje cilja, Blakeyev ivot i srea. Blakey mu je obeao bogatstvo i ostavio potpunu slobodu. Salthof je za etiri godine doveo Lauerovu metodu do savrenstva. To su potvrdile dvije pokusne transplantacije izvrene na bijednicima iz Meksika, koje su potom ubili. Sada je Salthof samo ekao na Blakeyev znak. Televizija je, dva mjeseca po povratku svemirske ekspedicije, prenijela vijest da je 102-godinji William Blakey teko bolestan i da se nalazi pod brinom paskom dr. Salthofa. Nekoliko minuta po

objavljivanju te vijesti, u Blakeyevoj se vili pojavi Panatta sa enom. Zatekli su grupu znanaca kralja galaktike i Salthof dopusti samo kratki posjet najblieg prijatelja. Taj najblii prijatelj bio je Panatta. Upoznali su se na jednom prijemu i Blakey je pozvao Panattu k sebi, a zatim je sve teklo u skladu s planom: uzvratni posjeti, zajedniki odmor na Blakeyevom karipskom otoku, dodjela Panatti poloaja zapovjednika Druge svemirske eskadre i tako dalje. Panatti je godilo to poznanstvo koje je brzo preraslo u uzajamnu srdanost i prijateljstvo. Blakey je ostvario vrhunsku kreaciju igrajui ulogu dobrog ujaka i time se ponosio. Kad je Panatta napustio Blakeyevu spavaonicu, na njega se sruila gomila novinara. alio je prijateljevo loe zdravstveno stanje i izrazio nadu da e se sve dobro zavriti. Poslije etiri dana objavljeno je da je kralj galaktike pola svoje imovine u gotovini namijenio razvoju istraivanja i transkozmikom prijevozu, a drugu polovicu i tvornice svom prijatelju Panatti. To nije iznenadilo javnost - iznenadilo je Panattu. Ni u najsmjelijim snovima nije oekivao takvu Blakeyevu velikodunost. Prije no to se snaao, oglasi se videofon. Kad ga je ukljuio, ugleda Salthofa. -Gospodine komandore, gospodin Blakey vas moli da doete. eli vam predati dokumente koji se tiu tvornica i porazgovarati s vama o nekim pitanjima. Ako je to mogue... -Za ime Boga, zar mu je tako loe?! - uzvikne Panatta. -Nije najbolje. Moete li ovdje biti u podne? -Jasno, sigurno u doi. Tono u 12,00 komandor Adriano Panatta pojavi se u prijateljevoj vili. Bio je iznenaen kad ugleda Blakeya u naslonjau, a ne u postelji. -Leanje mi stvara bolove - objasni Blakey. -Sluaj, Denny, imam jednu molbu... -Sve to poeli! -Osjeam da mi je kraj blizu i zato... -Ne buncaj! Jedva da si prekoraio stotu! -Da, teoretski bih mogao jo malo poivjeti. Ali znam o emu govorim. Ovo je kraj. Htio bih da mi ove noi pravi drutvo. -Pa, naravno. Dopusti da obavijestim Rebeku. -Tamo je videofon. Kad je Panatta skinuo videofon s glave, Blakey pokae na police sa zbirkom mikrofilmova. -Otvori bar i uzmi vitton ili neto jae. Panatta iskapi au. Nalije sebi jo jednom i srui se u naslonja. -Sluaj, Bill, ja i Rebeka ti zahvaljujemo za to... za to zavijetanje, ali znaj da ja, zapravo, da mi... Blakey se osmjehne. -Vidi, Denny, zahvaljujui tebi taj novac i te strojeve za pravljenje novca, zavijetao sam uistinu samome sebi. -Pa jasno, stari, to je tvoje, ako eli mogu time upravljati... -Nisi me razumio, Denny. Sluaj i ne prekidaj me. Namjeravam se reinkarnirati.... Zato me tako gleda? Nisam poludio, prijatelju. Potpuno sam zdrav i tijelom i umom. Ali openito nisam zdrav, jer nisam upoznao sreu u ivotu. Nitko me nije volio, ak ni majka. Sada udim da me voli ena koju ja volim. Doao sam do zakljuka da je mogu osvojiti jedino reinkarnacijom. Tako ti je to, Denny. Panatta, oamuen milijarderovim rijeima, odjednom ugleda kako ovaj ustaje i poinje etati po sobi. I on htjede ustati, ali u miiima osjeti toplu nemo koja ga je prikivala za sjedalo. Blakey nastavi: -Kao to sigurno zna, Denny, reinkarnacija je ponovno utjelovljenje, prijenos due iz tijela koje umire u drugo tijelo. Uzimajui u obzir da na Koncilu godine 2000. vrhovnici Crkve nisu zanijekali da se ljudska dua nalazi u mozgu, te injenicu da je ljudski mozak jedini ovjekov organ koji znanost i tehnologija nisu uspjeli reproducirati - dakle, uzimajui sve to u obzir, zakljuio sam da se reinkarnacija moe postii presaivanjem mozga. Namjeravam svoj mozak preseliti u drugu navlaku i tako u se samo izvana promijeniti. To ti je kao kad promijeni odjeu, Denny. itavo moje ja: moj intelekt, moje pamenje, moje simpatije i mrnje, sve e se to s mozgom preseliti u novu, svjeu odjeu. Panatta osjeti kako mu se die kosa na glavi. Htio je ustati iz naslonjaa, ali se nije mogao pokrenuti. -Postaje pospan i oteao, zar ne? To je dobro. Sam si izabrao pie, ali i tako nisi imao nikakvog izbora, Denny. U svakoj je boci bila Salthofljeva mjeavina. Ti si moja nova odjea, prijatelju, i to ne zato to si mlad i zgodan, nego zato to ena za kojom eznem, pripada tebi. Zapravo, pripadala je. Poslije operacije koju e izvesti dr. Salthof, ivjeti u jo stotinu godina i svake u noi voljeti Rebeku. Oh, kad bi znao, Denny, kakva je slast i sama pomisao na to.... Plae? Ne mogu ti rei ak ni to da mi je ao. Strano mi je dobro i u takvoj e mi koi biti jo bolje. Petnaest minuta kasnije Blakey je ve leao na operacionom stolu. Dok su ga uspavljivali osjeti strepnju - nije imao nikakvog jamstva da e uspjeti. Od poetka je znao koliko stavlja na kocku i imao je mnogo vremena o svemu vie puta razmisliti. I nijednom se nije pojavila misao o povlaenju s tog puta.

Salthof je zapoeo s operacijom u 14,30 istovremeno na dva susjedna stola za kojima su radila dvojica njemu podreenih lijenika. U dvorani se nalazio i Blakeyev naoruani gorila. Dva sata kasnije sve je bilo gotovo. U 18,00 Blakey je otvorio oi i nad sobom ugledao osmjehnuto Salthofljevo lice. -Molim... molim, daj mi... zrcalo - proape. U zrcalu ugleda Panattino lice. Dobro je, pomisli, uspjelo je. Salthof je predvidio njegovu sljedeu elju i zabrani: -Molim, ne pomiite glavu, gospodine Blakey! Kasnije ete vidjeti svoje bive tijelo. Leat ete jo nekoliko sati. ak ni poslije natapanja bonerexom, kosti ne mogu zarasti za petnaest minuta. -Sve si sredio? -Naravno. Ona dvojica i va polumajmun vie nisu ivi. Rastvorio sam ih bez ostataka.... Gospodine Blakey, to je s mojim novcem? Blakey je to predvidio. ek za Salthofa potpisao je mnogo ranije znajui da e mu se poslije operacije promijeniti rukopis. -Ako ne nastupe nikakve komplikacije, ek e dobiti ujutro i oprostit emo se. Sljedeeg je dana dr. Salthof obavijestio vlasti i sredstva javnog priopavanja o smrti kralja galaktike. U svim je komentarima naglaena privrenost njegovog prijatelja Panatte koji je uz Blakeyevu postelju proveo posljednjih dvadeset sati. Neki komentari ipak nisu bili lieni zlobnog prizvuka pri spominjanju ogromnog nasljea koje je Panatta dobio. Blakey je svoj prvi razgovor s Rebekom doivio kao prvu priest. Razgovarali su videofonom. -Draga, William je mrtav. -Boe! -Umro je prije par minuta. Dr. Salthof je pokuao operirati mozak laserom, ali su nastupile komplikacije, pa je odluio otvoriti lubanju. Ipak, nita se nije dalo uiniti... Halo, slua li me? -Da. -Smiri se. Ja moram jo ostati ovdje i pripremiti sve za sprovod. Jadnik, nije imao nikog bliskog. -Rado bih ti pomogla. -Ne! Ostani kod kue. Teko mi je i bez tvojih ivaca. -Gdje ete ga sahraniti? -Imao je zlatnu komoru za urnu na 120. katu osmoga groblja, ali po svoj emo je prilici prenijeti na kozmodrom i ugraditi u raketu. Bit e to spomenik dostojan njega. Upravo to sreujem. Doi u naveer. Salthof je prije podneva sjeo u svoj ford Bolid 777 i skupa s ekom odletio za New York. Salthof je, prirodno, predviao da e se Blakey pokuati i njega rijeiti i zato se prije nekoliko godina osigurao spremivi kod biljenika opis Blakeyevih planova s preporukom da se otvori onda kad umre. O tome je, bez oklijevanja, izvijestio Blakeya. Ipak, nije predvidio da e kralj galaktike pronai biljenika i taj depozit otkupiti za svotu koju ni jedan biljenik ne bi zaradio za petsto godina svakodnevnog posla. U New Yorku je Salthofa ekao plaeni ubojica, koji nije znao tko ga plaa, ali je znao to treba uiniti sa strojem Bolida 777 da bi prestao raditi usred sljedeeg leta. Pozdravljajui se s Rebekom, pone je ljubiti, ali mu se otela iz zagrljaja i viknula: -Molim te, prestani! Ne sada kad oboje mislimo na tog jadnika. Savladao se. Nakon nekoliko minuta, ona ga iznenadi pitanjem: -to je s tvojim nogama, dragi? S nogama?! Blakey je zaista od trenutka buenja osjetio trnce u nogama, ali to je pripisao prolaznim postoperativnim bolovima. Sada je shvatio da je to nekakva Dennyjeva tegoba, vjerojatno izazvana dugotrajnim sjedenjem u kabini transkozmikog broda. Panatta se odvikao od hodanja. To je od toga. Osmjehne se: -Nije to nita, draga. To je umor, proi e. etiri dana nakon sprovoda dola mu je u sobu. Nije se iskazao, uz najiskreniju elju nije uspio, nije mogao. Bol u nogama nije poputala i penjala se sve vie, do bedara i kria. Ujutro su pozvali lijenika, obiteljskog prijatelja, dr. Smitha. Doputovala je i Panattina majka. Naveer je Blakeya obuzeo strah. Smith nije mogao objasniti njegove bolove i predloio je prebacivanje u bolnicu Svemirske agencije. Te je noi Blakey zauo zvono na ulaznim vratima. Rebeka je pritisnula tipku doorfona koji je stajao uz postelju. uo se Smithov glas. -Ja sam, Smith. Moram s tobom govoriti, Rebeka. Odmah! Drei sklopljene oi, Blakey osjeti da ga Rebeka zagleda provjeravajui da li spava. Zatim je pritisnula tipku za otvaranje ulaznih vrata, ustala, navukla kuni ogrta i izala iz spavaonice. Blakey je takoer htio ustati, ali nije mogao. Izvukao se iz kreveta i stiskajui zube dovukao se do vrata. Odozdo, iz predvorja, do njega dopre Rebekin pla i Smithov glas: -... ne znamo, ne znamo to je to. Neto su morali zaraditi u svemiru. Bolest je nepoznata i nije otkrivena kod ispitivanja nakon sputanja. Nekakva vrsta paralize koja putuje od stopala ka glavi. U poetku ima blag tok, neto poput reumatskih bolova, a onda doe nagli kraj, za nekoliko sati... Turner je umro prije ponoi. Kad sam izlazio iz bolnice, McCormack je izdisao. Dovukli smo najbolje lijenike, inimo sve to medicina moe, ukljuujui i lasersku akupunkturu. Sve je uzalud! Isuse

Kriste, bespomoni smo!... Rebeka, mora biti jaka. Imam sa sobom trojicu ljudi, prenijet emo Dennyja u bolnicu. Moramo se uriti! Dok su bolniari podizali Blakeya s poda i stavljali na nosila, iznenadi ih njegov smijeh. Blakey, s oima uperenim u strop, smijao se kao sumanut, punim pluima. Samome sebi. 10. A N I MA C I J A (drama u sedam inova) I. in - U h i e n j e erif, u drutvu dvojice pomonika, stavlja ruku pravde na rame mukarca u svijetlom odijelu -Walt Disney? -Da... o emu se radi? -Objasni erif James Navider, evo moje slubene iskaznice. Hapsim vas u ime zakona! -to?!... To je neki nesporazum... -Zeepite gubicu i ispruite ruke. Tom, stavi mu lisiine. Tom stavlja lisiine uhapenome koji prosvjeduje -Prosvjedujem, to je neka strana greka!... Znate li vi tko sam ja? -Znam. Vi ste ili izdajnik, ili pijun, ili diverzant, ili ubojica, ili gadni peder, ili hoete biti sve to odjednom, to vam se svodi na isto. Idemo! -Kako se usuujete?! to vam daje za pravo da ovako postupate prema graaninu slobodne zemlje?! -Briga za vrstu slobode u ovoj zemlji koja bi bez prave slobode bila samo poluslobodna zemlja, zahvaljujui prevratnikoj djelatnosti ovakvih kao to ste vi. -To je besmislica! Ja nisam... -Jeste i to e vam biti dokazano. Istovremeno, moram vam rei da sve to od ovog trenutka izjavite ili sve to zatajite, moe biti upotrijebljeno protiv vas! II. in - U v o d n o p r e s l u a v a n j e Soba za presluavanje u uredu okrunog erifa. Uhienik pokazuje znakove nervoze -Za to sam konkretno osumnjien? -Prestanite mi dosaivati, Disney! Sumnjivci hodaju ulicama, a vi, poto ste ve kod nas, vi ste krivi, optueni i osueni! Sad ete dati iskaz, Lucy, stavi papir i indigo. Lucy uvlai papir i indigo u pisai stroj -Kako se zovete? -Pa vi to ve znate. -Tome, zbog nae osobne zatite, nadodaj mu pruanje otpora slubenoj osobi! Tom se brani. Zatim uhienog polijeva vodom i baca ga na stolac pred erifovim pisaim stolom -Prezime i ime? -Walt... Walt Disney. -Imate li kakvih pritubi na nain provoenja istrage? -Ne... nemam. -Nikakvih? -Ni... nikakvih. -Onda zato tako zamuckujete? -Jer... mi se... osuilo grlo. -Lucy, naglasi izjavu krivca da je naroito zahvalan istraiteljima za njihovu osobnu kulturu i delikatnost u ophoenju s njim, a ti, Tome, daj mu da se napije. Lucy podcrta navod, a Tom polijeva sljedeu kantu vode na uhienika -Dakle, prezime vam je Disney? -Da... Disney... Walt Disney... Ja sam... -Ne pitam tko ste, o vama sve znamo. Jeste li pripadali, pripadate li ili imate namjeru pripadati komunistikoj partiji? -Ama ne! -To vam nee puno pomoi, ali govorite dalje. Jeste li homoseksualac? -Ne! -Taj sam odgovor oekivao, time nita neete postii. Uzimate li narkotike bilo koje vrste ili imate namjeru podlei toj strasti. -Ne! -Ni time neete popraviti poloaj. Jeste li vi ili tko od vaih bliskih traili politikih azil u Evropi, Africi, Aziji, Australiji ili na Antarktiku? -Ne! -Jeste li ikada sudjelovali ili namjeravate sudjelovati u protuvladinim demonstracijama? -Ne!

-Pripadate li ikakvom pokretu za graanska prava crnaca, Indijanaca i uope kurvinih sinova u punom znaenju te rijei? -Ne! -Sve sama negiranja, Disney! To je najgluplji nain obrane koji znam. Ali, kako hoete, bit ete si sami krivi. A sada ispriajte kako je bilo, istinu i nita osim istine, koja e i tako isplivati na povrinu, iako ne mora, jer mi je znamo, ali elimo da prizna-njem pokaete kajanje od kojeg e vam laknuti. U zamjenu za to bit ete osloboeni na temelju amnestije, ustava, deklaracije neovisnosti i sedmog amandmana na trei amandman dopunjene verzije rezervnog kaznenog zakona. -Ja... ja ne... -to, ne vjerujete mi? Imate li kakvu osnovu ne vjerovati slobodnom erifu, izabranom na slobodnim izborima od slobodnog puanstva slobodnog okruga u kome je sloboda najdragocjenije blago ovjeka? -Ne... ali... mog prijatelja, Freda Harrisa... I njemu je obeana sloboda, a dobio je trideset godina... -Gdje je to bilo? -Na zapadnoj obali. -Zbog ega je dobio trideseticu? -Ni zbog ega! -Ne laite, Disney, ni zbog ega daju samo deseticu. Osim toga, nismo na zapadnoj obali. U naoj dravi imamo svoje zakone i treba biti Netko da bi se zasluila tridesetica. Vi imate priliku, ali vam nita ne mogu obeati. Sudit e vam neovisni sud koji e donijeti neovisnu presudu. Predsjedavat e stari praktiar, sudac Jonathan Ulrich, s kojim smo se dogovorili da vam nee dati ispod petnaestice, ali je gornja granica otvorena. Sve ovisi o naoj dobroj volji i o tome hoete li se pokazati iskrenim prestupnikom, spremnim za suradnju s organima gonjenja i osuivanja. Dakle, to jo ekate? -Hou... hou pozvati svog odvjetnika. -To vam je ustavno pravo, to znai da ni jedno pravo nije savreno, ali ako je pravo i besmisleno treba ga potivati sve dok obvezuje. Dakle, neu vam initi potekoe. Kako vam se zove odvjetnik? -Pillman, Stanley Pillman. -Odlino, drugom emo se prigodom i njime pozabaviti. Prije nego to ga pozovemo, potpisat ete izjavu da je dosadanja istraga protekla u skladu s odredbama zakona i demokracije. -Ne mogu! -Tome! -Ne, molim vas, samo to ne!... Ne mogu pisati, utrnula mi je desna ruka. -Lucy, dopii da je okrivljeni nagazio na svoju desnu ruku kad je skoio na slubenika Toma kako bi napao nenaoruanog ovjeka. A vi sve to potpiite lijevom rukom stavljajui krii. Tu vam je nalivpero. Uhienik stavlja krii i vraa nalivpero erifu III. in - G l a v n o p r e s l u a v a n j e Ulazi odvjetnik Pillman. erif mu se obraa pokazujui uhienika koji sjedi na stolcu -Dobar dan, gospodine Pillman. Va klijent eli priznati u vaoj nazonosti, zato smo vas pozvali. Moete poeti. Pillman sjeda na stolac uz uhienika koji sjedi sa sputenom glavom -Zato je moj klijent mokar? -Oznojio se, gospodine odvjetnie, vidite i sami kako je vrue. -A zato je pun modrica i okrvavljen? -Poskliznuo se na stepenicama. Tamo je jedan glatki stepenik. Vi se nikada niste poskliznuli? -Ne. -To se svakome moe dogoditi, treba paziti. -Zar moj klijent ne nijee vau verziju dogaaja, erife? -Ne, ovo je njegov iskaz o tome... Moemo li pristupiti presluavanju? -Izvolite. -U redu. Disney, moram vas upozoriti da vam za lano svjedoenje prijeti kazna od stotinu dvadeset osam godina zatvora na Aljasci, gubitak graanskih prava od trideset godina i globa u vrijednosti cjelokupne pokretne i nepokretne imovine, da ne govorimo o neogranienom gubitku slobode i graanskih prava vae blie i daljnje rodbine, kao i znanaca. Molim da se drite istine i sve ispriate. Odvjetnik skae sa stolca -Gospodine Disney, ne odgovarajte dok ne ujemo za to ste optueni! -Va je klijent optuen zbog vie mutnih poslova vezanih za realizaciju filma Snjeguljica i elim da govori o njima. Odvjetnik ponovo skae -Prosvjedujem! Izvolite, erife, postaviti konkretna pitanja na koja e moj klijent dati konkretne odgovore! erif slijee ramenima -Dobro, kome je palo na pamet da snimi taj film? Uhienik podie glavu

-Meni. -Tko je angairao izvoae, mislim na Snjeguljicu, patuljke i ostale? -Ja. -Osobno? -Da. -Sjajno. Dakle, s vama su, Disney, sklopili ugovore? -Da. -Lucy, podcrtaj ovaj odgovor! Jesu li se spomenuti ugovori ograniavali iskljuivo na filmske nastupe? -Ne. Morali smo prekinuti snimanje zbog nastanka Velike krize i posao smo nastavili nakon godinu dana. Za vrijeme tih godinu dana oni su privatno odravali veze. -O tome se i radi. Prijeimo na dogaaje iz ove godine. Jesu li se patuljci od ranije poznavali? -Ne znam, moda samo Mutko i Smjeko. Ostali su se upoznali na snimanju. -A zatim, za vrijeme te godine dana prekida, nastanili su se u umskoj brvnari? -Da. -Zar vas to nije udilo? Svi su imali vlastite kue negdje drugdje. -To je bila njihova stvar, ja se nisam mijeao. Svaki graanin SAD ima pravo stanovati gdje eli. -T e o r e t s k i je tako. Vae miljenje o pita-njima koja ne pokreem zadrite, Disney, za sebe! Tko je bio ef organizacije? -Kakve organizacije? -umske ili podzemne ili prevratnike. Ako sedam pojedinaca koji se prethodno nisu poznavali, odjednom ponu godinu dana ivjeti zajedno i to u bespuu, onda su oni ili zavjerenici ili pederi. Jesu li patuljci bili pederi? -To je besmislica. -Eto, vidite! Lucy, zapii da su, prema svjedoenju uhienika, patuljci, koje je on spojio, namjeravali silom oboriti demokratsko ureenje Sjedinjenih drava. Odvjetnik skae po trei put -Prosvjedujem, moj klijent nije izrekao nita slino! Rekao je samo da patuljci nisu pokazivali homoseksualne sklonosti, a to je neto sasvim drugo! -Dobro, onda u pojasniti pitanje. Jesu li patuljci osnovali teroristiku organizaciju? -O tome nita ne znam. -A jesu li je mogli osnovati? -Ne znam. -Pitam: jesu li to mogli uiniti? -No... da, svatko moe ako hoe... -Lucy, zapii da je optueni priznao da postoji velika vjerojatnost... Odvjetnik skae -Prosvjedujem! Moj je klijent samo potvrdio objektivnu mogunost takvog razvoja dogaaja! erif namrgoeno gleda odvjetnika -Vi filozofirate, odvjetnie, o opim stvarima, a ja sam konkretno pitao o prevratnikoj organizaciji i dobio sam potvrdu mogunosti njenog postojanja. Prema zakonu, ono to je mogue, moe se uzeti kao uinjeno... -Ali ne prema naem zakonu, erife! -Neka bude, ipak ostaje nepobitna injenica da se sedmorica nepoznatih tipova okupila tko zna odakle. -Ustav nae zemlje doputa svaki oblik udruivanja, erife! -S izuzetkom ilegalnih, bezbonih i sumnjivih! Ne uite me, odvjetnie, meni je ustav u krvi! Da li, po vaem miljenju, ustav doputa ilegalno kockanje? -Otkud sad to? -Dopustite mi nastaviti presluavanje i odmah ete saznati stvari koje e vam malo uzdrmati samopouzdanje, gospodine Pillman. erif se obraa uhieniku -Recite, gdje je tijekom navedene godine dana prekida snimanja ivjela Snjeguljica? -U umi, s patuljcima. -Zato upravo tamo, a ne u vlastitoj kui u Hollywoodu? -Ne znam, moda zato to su se sprijateljili... -A sprijateljili su se, kako ste izjavili, zahvaljujui vama... -Da, ali... -Zamolio sam vas, bez digresije, Disney! Je li vam bilo poznato da su patuljci u svojoj kui vodili zabavni lokal i toili pia? -uo sam neto o tome, ali taj nain zarade nije zabranjen. -Ali zato je u naoj dravi zabranjeno kockanje radi zarade. Na teritoriju SAD na tome se moe zaraivati samo u dravi Nevadi, zar ni to niste znali, Disney? -To znam, ali...

-Odgovarajte precizno na pitanja! Lucy, zapii da je optueni znao za tajni kasino u kuici patuljaka. Odvjetnik prosvjeduje -Prosvjedujem! Vi, erife, prilagoavate rijei moga klijenta svojim tezama! Moj klijent nije rekao da je znao za kockarnicu u kuici patuljaka, nego je rekao da zna kako je na podruju SAD kockanje doputeno jedino u dravi Nevadi. erif se okree uhieniku -Moete li izjaviti pod prisegom, Disney, da niste uli za kockanje u kuici patuljaka? -Neto... no, neto mi je prolo kroz ui, ali ne o kockanju u velikom stilu... uo sam da patuljci igraju remi, da ubiju vrijeme... -Dakle, imao sam pravo! uli ste i niste prijavili vlastima! Odvjetnik prosvjeduje -Prosvjedujem! Nitko nema obvezu prijaviti vlastima bilo to i zbog toga se ne postaje saveznikom prestupnika, ak i ako se prijestup dogodio, to do sada niste dokazali, erife! -Drago mi je, odvjetnie, to ste vi prvi upotrijebili rije prestupnici u odnosu na glumce, koje je va klijent angairao i meusobno upoznao i tako samom injenicom tog posredovanja postao sudionikom u prijestupu, premda je njegovo sudionitvo mnogo dublje. Ali, do toga emo tek doi. Za sada primite na znanje da je, prema izvjeima koja imam pred sobom, kuica patuljaka bila, izmeu ostalog, prava jazbina namijenjena razvratu lovaca, turista, skupljaa gljiva, lugara i zvijeri. Ponavljam: izmeu ostalog, jer je bila i neto jo mnogo gore. A ako se radi o graanskom stavu vaeg klijenta, onda moram rei da moda prijavljivanje ovakvih i slinih stvari nije zakonska obveza graana, ali je bez dvojbe moralna obveza po emu treba razlikovati ljude. Tko se ne suprotstavlja, taj sudjeluje! Odvjetnik nestrpljivo odmahuje rukom -Sve su to vrlo sumnjivi prigovori, erife! Do sada mom klijentu niste iznijeli ni jednu razumnu toku optunice, poduprtu dokazima, koja bi opravdala bilo kakav oblik represije, poevi od uhienja. -Odmah u to uiniti, odvjetnie. Tome se pribliavamo kilometarskim koracima, a kad to uinim, zadrhtat ete. Namjeravam optuiti vaeg klijenta ni manje ni vie nego za desetak ubojstava s predumiljajem, kao i za rukovoenje komunistikom diverzijsko-pijunsko-teroristiko-saboterskom agenturom odgovornom za inflaciju, deflaciju, devalvaciju, defloraciju, degradaciju, diskriminaciju, defetizam i kriptosovjetizam, jednom rijeju za potkopavanje nae domovine u svakom pogledu, vidljivo otvorenim i zatvorenim okom! -to?!!!! -Upravo to to ste uli. U daljnjem presluavanju ut ete i vie. Recite, Disney, znate li bivu kraljicu ili zlu vjeticu? -Da, to je jedan od likova u mom filmu. -Tko ju je angairao? -Ja, u skladu sa scenarijem. -U to nimalo ne sumnjam, kao ni u to da je taj scenarij napisan u inozemnom centru neprijateljske diverzije usmjeren na nau jadnu zemlju. -Nema govora, kategorino odbijam, ja... -Odbijate li i da ste zlu vjeticu poslali u umsku kuicu patuljaka? -To je bilo u skladu sa scenarijem, u toj bajci vjetica ide u kuicu patuljaka da otruje Snjeguljicu i... -Ne radi se o tome to se dogaalo u filmskoj prii, nego o tome to se dogaalo van snimanja. U prekidu snimanja, graanka koja glumi zlu vjeticu na va je nagovor liila ploda graanku Snjeguljicu koja je ivjela sa sedmoricom patuljaka! -To je la, za milost boju, nita se od toga nije dogodilo! -Ne? Onda u vam proitati priznanje umirovljene babice iz Los Angelesa, neke Abortson, uhiene prije tjedan dana. Ja Klara Abortson, graanka SAD, ravnodune vjere, bijela i nelezbiljka, izjavljujem pod prisegom da sam se, u zamjenu za angaman u ulozi vjetice u filmu Walta Disneya, sloila da po nagovoru gore navedenog liim ploda graanku Snjeguljicu... I tako dalje. erif ustaje i sveano izjavljuje -Graanine Walt Disney! U skladu sa zakonom nae drave koji zabranjuje prekid trudnoe i takav in smatra genocidom, optueni ste za najmanje deseterostruko ubojstvo s predumiljajem! Odvjetnik skae s mjesta -Moj je klijent ve rekao da s tim nema nita! Odbacujemo ovu optubu kao i priznanje te.... kako se ono.... Abortson, koje je nedvojbeno krivotvoreno ili iznueno! Sud e odluiti to je istina! erif se zadovoljno tape po nogama -Imate pravo, odvjetnie, sud tome i slui. Uz priznanje gospoe Abortson priloit emo i izjave lijenika s potvrdom Snjeguljiinog prekida trudnoe. -Ne dovodim u pitanje prekid trudnoe, erife, Snjeguljica je to mogla uiniti stotinu puta. Meutim, nijeem da moj klijent ima prste u svemu tome. Ta Abortsonova, u strahu pred vlastitom odgovornou, uvlai u tu gadariju gospodina Disneya, ali to nee proi! Osim toga, to znai izraz d e s e t e r o s t r u- k o u b o j s t v o, a ?

-Znai to, izmeu ostalog, da se moda dogodila smrt veeg broja nezaetih osoba, jer se ne mogu iskljuiti blizanci, trojci, etvorci i tako dalje. -Sve do desetorki, zar ne? -Ne, odvjetnie, vaa je ala pretjerana. Poto sudovi u svojoj lakovjernosti svaku dvojbu presuuju u korist optuenog, sud e sigurno jedan pobaaj raunati kao jednokratno ubojstvo. Sada u vam predoiti ostalih devet. Recite, Disney, kako se zavrava va film? -Lijepi princ ljubi Snjeguljicu ime je budi iz obamrlosti i oboje odlaze u daljinu k happy endu. -Princ nije daleko odjahao, a ubrzo je prestao biti lijep, to se teko moe nazvati sretnim krajem. Jo jedno pitanje: je li taj poljubac pred kamerom bio pravi? -Da, htjeli smo postii realizam... -Postigli ste ga i previe. Glumca koji je igrao princa tjedan dana kasnije prekrili su grozni irevi i umro je u mukama od zlokobne i neizljeive vrste patagonskog sifilisa kojim ga je tim poljupcem na snimanju obdarila Snjeguljica. Znam da je snimanje te scene vie puta ponavljano, te se moe govoriti o upornim pokuajima ubojstva s predumiljajem, okrunjenim uspjehom. injenica da je princ, kako je to otkrio agent FBI, bio strani agent u glumakom krugu i ef komunistike pijunske mree, predstavlja olakotnu okolnost, ali ne toliku da bi izbrisala krivicu graanina Disneya i navela sud... Odvjetnik prekida erifa -Trenutak! Ostavljajui po strani injenicu da moj klijent sigurno nije znao za Snjeguljiinu smrtonosnu venerinu bolest, kako objanjavate, erife, da je Snjeguljica jo iva? -Ja nisam ni lijenik ni prirodnjak i ne moram znati zato je ta vrsta sifilisa smrtonosna samo za pripadnike mukog spola. Ipak ostaje injenica da je kao posljedica kontakta sa Snjeguljicom, od iste bolesti umrlo devet osoba: sedam patuljaka, princ i jelen iz umskog rezervata. Eto kako smo poslije deset ubojstava doli i do optube za krivolov! Ali, to nije sve. Odvjetnik se udi -Nije sve?! -Ne, odvjetnie. Prijestupi o kojima sam do sada govorio, samo su dopunske, manje vane toke optube. Osnovno je to da je va klijent organizirao boljeviku eliju na teritoriju nae slobodne drave. Recite, Disney, s im je zla vjetica ila u kuu patuljaka? -S otrovnom jabukom za Snjeguljicu. -Laete, to je bila jabuka koja je trebala otrovati zdravi organizam nae domovine. Koje je boje bila jabuka? -Crvene. -Upravo tako, crvene! Je li bila prava? -Ne, bila je to drvena imitacija jabuke. -A u njoj su se nalazile crvene upute za komunistiku bandu patuljaka, koji su bezono nosili crvene kape! I za to imamo dokaz - to je svjedoenje graanke Abortson koja je pod prisegom izjavila da je upute u crvenu jabuku stavljao osobno redatelj Disney! Uhienik je pomodrio i skae s mjesta -Priseem da je to la, sve je to neistina! erif ga strogo gleda -Ovdje moete prisezati koliko vas je volja, Disney, ali ako to uinite pred sudom, prilijepit e vam nekoliko dodatnih desetica za krivokletstvo, a vaa e rodbina ponoviti doivljaje junaka Jacka Londona. Razmislite malo... IV. in - S u e nj e (dan prvi) Disneyev branitelj zavrava svoj govor -... Visoki sude! Sve to sam ovdje rekao o dvojbenoj pouzdanosti svjedoka optube, o udnim dokazima, vjetim manipulacijama, pripremljenim iskazima et caetera, dakle cijelo moje dosadanje izlaganje nema velikog znaenja za sutinu stvari, sluilo je samo razgoliavanju intrige zbog koje se moj klijent potpuno bezrazlono naao na optuenikoj klupi. Cijela ta sumorna komedija samo je jedan kameni u mozaiku represije provedene protiv liberala i uope ljudi neovisnih nazora, koje vlasti hoe zastraiti ili otvoreno uguiti pomou kaznenih mjera. Sudac udara ekiem po pultu viui -Odvjetnie Pillman! Sudu je ve dosta vaih bezonih podmetanja, kleveta, uvreda tuitelja, ocrnjivanja vlasti i potkopavanja sustava, te kopanja jame pod svim to je sveto i nedodirljivo potenim graanima ove zemlje! Poto se rasprava ve zavrava, sud vas nee izbaciti iz sudnice nego vas osuuje na petsto dolara globe, to skupa s prethodnim kaznama ini etiri tisue petsto dolara globe koje ete uplatiti prije izlaska iz ove dvorane. Ako ne elite platiti jo vie, okanite se kleveta i ograniite se iskljuivo na injenice! Odvjetnik Pillman za trenutak uti zagledan u dravni grb iznad sueve glave, a zatim govori -Najbitnija je injenica, Visoki sude, to da je itava optunica postavljena naglavce jer je film koji je moj klijent snimio pod nazivom Snjeguljica -animirani film! -Kakav? -Crtani, Visoki sude. Tamo su svi likovi n a c r t a n i! Molim da prikaete film kao dokaz!

Zaprepatenje u dvorani. Predsjednik suda proglaava prekid rasprave i ustajui od stola strijelja oima tuitelja V. in - S u e n j e (dan drugi) Predsjednik suda obraa se branitelju -Gospodine Pillman, sud se u principu slae s vaom tvrdnjom da je film optuenog crtani film, to ne mijenja injenicu da se pomou crtea moe podjednako uspjeno podrivati sloboda, pravosue, neovisnost i dostojanstvo drave, isto kao i pomou ivih ljudi koji izvravaju zloinake naloge. Sud bi, ipak, htio znati zato ni vi ni optueni niste ranije potegli svoj lukavi argument o crtanom karakteru filma, na primjer u istrazi, za vrijeme presluavanja, kad se zbog nesretnog previda istranih organa govorilo o ivim glumcima? Pitam se iz kakvih to mranih pobuda to niste tada iznijeli?... Sud u tome vidi va sljedei pokuaj zamuivanja pravde to je prijestup, jer je pravda ono to je najdragocjenije na svijetu i mora se braniti svim sredstvima koja e sud primijeniti onda kad za to doe vrijeme! Sada u sasluati va odgovor! -Visoki sude, moj je klijent bio tako okiran samim uhienjem i brutalnim postupkom istranih organa da je u prvo vrijeme davao odgovore u stanju jakog stresa, potpuno lien osjeaja stvarnosti, a ja ranije nisam vidio taj film. Zatim sam shvatio da bi za mog klijenta bilo bolje ako se tuitelj osramoti tijekom suenja, pa sam namjerno sauvao ovu odluujuu injenicu za kraj rasprave i zamolio sam svog klijenta da o tome ne govori. Sreom za nas, rasprava se odvija bez prisustva javnosti, jer bi inae oni iz publike koji su gledali film mogli smijehom pokvariti moj plan. -Gospodine Pillman, tko ovdje ima sree, a tko ne, tek e se pokazati! Izvjeujem vas da u ve danas izdati uhidbeni nalog protiv vas zbog namjernog prikrivanja istine pred sudom i izvrene prevare s namjerom pretvaranja rasprave u farsu! Neete lako proi, jer su istina, kao i sudska institucija provedbe pravednosti, u naoj zemlji zatieni! -Visoki sude, ipak bih htio skrenuti pozornost Visokom sudu da bez obzira na cijenu mog postupka, ostaje injenica da je itava optunica, podignuta protiv mog klijenta na ovom procesu, besmislena! Sudac udara ekiem po stolu i objavljuje -Sud se sada povlai na vijeanje, a potom e izrei presudu! VI. in - I z r i c a n j e p r e s u d e Predsjednik suda zavrava itanje presude -... i zato sud koji se ne rukovodi strastima nego samo slovom zakona i pravednou, sud koji uzima u obzir iskljuivo injenice, a ne pekulacije i pretpostavke ma kako bile utemeljene - takav sud mora svaku dvojbu interpretirati u korist optuenog u skladu s humanim zasadama koje vladaju u naoj slobodnoj i civiliziranoj regiji svijeta. Cijenei iskreni doprinos tuitelja i odbacujui izjave koje ga sramotno sumnjie za loe namjere, sud ipak ispunjava svoju obvezu i iskazuje spomenutu humanost oslobaajui optuenog krivice po onoj toki optunice koja govori o organiziranju komunistike agenture uz pomo glumaca angairanih za film Snjeguljica. To ne znai da sud optuenom priznaje nevinost u ovoj stvari; poto do sada nije pronaen nain uzimanja iskaza od crtanih likova sud ovo odgaa za eventualno razjanjenje u budunosti. Meutim, potpuno je utemeljena toka optunice koja govori da je za mjesec dana optueni trebao pristupiti izradi scenarija za film pod naslovom Crvenkapica i u njemu prikazati maloljetnu komunisticu na koju nasre na sustav preruen u kou zlog vuka. Ta klevetnika metafora trebala bi igrati proboljeviku propagandnu ulogu. Uzevi u obzir tetnost ovog vida namjere, usmjerene na ruenje slobode, jednakosti, potenja, radosti i nepogreivosti naeg sustava - sud osuuje optuenog Walta Disneya na 40 godina tamnice, petnaest godina izgona na Aljasku i sedam godina gubitka graanskih prava zauvijek. Branitelj ustaje sa svog mjesta -Za ime Boga, Visoki sude, pa to je besmisleno! Kanjivost n a m j e r e, i to nedokazane?!!! Predsjednik suda udara po stolu tako jako da mu drka ekia ostaje u ruci kao palica -Tiina, Pillman! Oduzimam vam rije! A vaem klijentu trake! I dugo ih nee imati! U ovoj zemlji jo postoji pravosue zahvaljujui kojem drutvo stavlja iza brave marionete inozemnih diverzantskih centrala! Ovakvi filmovi kao vai, Disney, nee se vrtjeti i vie se ne vrte! VII. in - D u g o p r u g a k a o s a m l j e n o s t Disney crta na zidu elije crtu, okree se ka prozoriu s reetkama, gleda sunev disk koji putuje nebom i ape, teko je rei, zaueno ili uporno: -A ipak se vrti! 11. E L T O R O Kad je panjolcima priznato pravo na planet Oja (bilo je to, ako se dobro sjeam, 2672. godine), tadanji se direktor Svesvjetske agencije za naseljavanje svemira, pokreta akcije protiv prenaseljenosti Zemlje, Louis Brauner, naalio: Oja zvui slino kao Ole!... Ako sve dobro krene,

ubrzo e nai panjolski prijatelji (tu se naklonio u smjeru osmijehnutog lana predsjednitva don Francisca Mendoze) poeljeti tamo prebaciti i bikove!... To smo prihvatili burom odobravanja i gromkim, srdanim smijehom. Nakon nekoliko godina, oni su zaista poeljeli koridu i vie mi nije bilo do smijeha, jer sam od pomonika i prvog Braunerovog zamjenika uznapredovao do poloaja njegovog nasljednika i od tada sam ja morao donositi konane odluke. Da, da, naravno, postoji i Meunarodno izvrno vijee koje pod mojim predsjedavanjem formalno potpisuje sve odluke, ali zapravo samo one jednostavne, poput najprostijeg poroaja, ostavljajui meni carske rezove. Za to postoji vrlo jednostavan nain: suzdravam se, suzdravam se, suzdravam se... i tako do kraja stola. Ja se, prema paragrafu 12. Stockholmske konvencije iz 2503. godine, ne mogu suzdrati. Drugim rijeima, ustanova kojom rukovodim savren je demokratski stroj onda kad nema problema, a automatski se pretvara u apsolutistiku monarhiju kad se radi o odlukama kontroverznim, opasnim, onima za koje se moe rei da e izazvati napade sredstava javnog priopavanja i pad popularnosti u oima javnosti. Te opasne odluke moram donositi sm riskirajui gubitak obraza i poloaja. U poetku je sve bilo savreno. panjolci su taj planet nazvali Nova panjolska i na njemu su Labedoyerovom metodom brzo formirali stalne kisike zone s velikim kvocijentom stabilnosti, osposobili tlo za obradu i neto ak i zasijali. U fazi predkisike kolonizacije izgubili su jedva 46 konkvistadora (Oni zaista imaju osjeaj humora! Njima su dali poasni posmrtni naslov Pizzara), dakle, samo etiri vie od nastradalih prilikom poetnog istraivanja japanskog planeta. Kad su poeljeli bikove, sjetio sam se one Braunerove ale pa smo i ja i moji podreeni imali itavih tjedan dana materijala za alu, poto sam sve shvatio kao vic. Ali to nije bio vic, oni su to zaista eljeli, a Madrid je zvaninom notom podupro njihov zahtjev. To nisam mogao omalovaiti. Naravno, znali su da e takva operacija biti skupa i izrazili su spremnost da u potpunosti snose trokove. Imali su dosta jake fondove jer je Oja u cijelom sustavu davala najveu koliinu dvostruko koncentriranog goriva XOL-2, kojim je od nedavno zamijenjen Tyron-L. Izvrno je vijee gotovo jednoglasno poduprlo nacrt. Gotovo, jer su predstavnici Engleske, Irske i Australije, kao i jedan od dvojice predstavnika Kanade, glasno prosvjedovali. Rasprava koja je tada zapoela, bila je tako skandalozna da sam blagoslivljao to nije bilo novinara (to nije puno pomoglo, dva dana kasnije telerezija je sve objavila demonizirajui itavu stvar izvrtanjem i zlobnim komentarima o odnosima koji vladaju u Agenciji). Sve je zapoelo zvaninim Mendozinim istupom: -Potovani kolege! U ime panjolskog naroda i naroito u ime herojskih kolonizatora iz Nove panjolske, imam vas ast zamoliti za pomo u organiziranju borbi s bikovima na tom planetu, to je, kako je poznato, za panjolce ono isto to je za stanovnike Sjedinjenih drava baseball, za Kanaane hokej, a za Engleze nogomet. Moda je i neto vie jer to nije samo sport nego i ritualni sveti obred viteke borbe. Molim da na zahtjev stavite na glasovanje, koje e, u to ne sumnjam, odluiti u skladu s vatrenim osjeajima i oekivanjima panjolaca. Hvala! Za trenutak je zavladala tiina koju prekine Irac O Meara: -Zar nije dovoljno to na Zemlji i dalje njegujemo barbarske ostatke prolosti, nego ih jo prebacujemo i u svemir! To je sramota, odluno prosvjedujem! -A ja zabranjujem pljuvanje na panjolsku tradiciju i folklor za ovim stolom! - odgovori ustro Mendoza. -To je protivno postavkama Budimpetanske karte ija trea glava izriito govori da je neophodnost ouvanja kulturne predaje ovjeanstva, kako u oblasti obiaja, tako i u kulturi i folkloru, zajednika zadaa svih naroda, koji su potpisali kartu, bez obzira na to kojem od njih pripada odreena predaja! Jaanje i obnavljanje ostataka prolosti jest obveza, a to to ja tu sluam jest uvreda! -U okviru tih istih obveza trebalo bi, bez odugovlaenja, oivjeti Svetu inkviziciju, zar ne, don Francisco? (Albert Rooney - Australija - sa zlobnim osmijehom, tihom i mekim glasom koji je Mendozu doveo skoro do ludila). -Jo jednom zabranjujem!!!... I tko to govori, vi Australci koji ne biste mogli obnoviti ni crne karte vae povijesti jer ste sifilisom zarazili i istrijebili sve domorodce, do jednoga!... -Ali ih nismo palili ive na lomaama - odvrati Rooney. -... a klokane ste tako uspjeno postrijeljali da ih se moe vidjeti jedino u muzejima, s piljevinom u trbuhu! - dovri Mendoza. -Moj gospodine - replicira Rooney i dalje istim blagim glasom pospana djeteta - pucali smo u njih, ne nijeem, moda previe pohlepno, ali nismo probadali bespomone ivotinje koje ne mogu pobjei, nismo organizirali javne priredbe koje se pue od zadaha krvi i u gomili izazivaju najnie nagone i strasti. -Dvaput sam bio na koridi - javio se predstavnik Engleske lord Simpson koristei to se Mendoza guio od zaprepatenja i bijesa - i svaki sam put poelio onim mesarima u crvenim dronjcima da im bik rogom promijea tripice. Ali uzalud, cijela je ta predstava tako spretno udeena da su sve prednosti samo na jednoj strani. To je, moja gospodo, kao kartanje oznaenim kartama, nedostojno dentlmena. -To je bezobrazluk! - drekne Mendoza kome se napokon vratio glas. -Kojim se pravom ovdje vrijeaju panjolski obiaji?! Odluno prosvjedujem!... Korida je plemeniti dvoboj naoruane ivotinje i naoruanog ovjeka!

-Koga ipak, kao to ine biku, pikadori prije dvoboja ne bodu dugim kopljem. Drugim rijeima, to je dvoboj dvojice protivnika od kojih jednoga prije okraja pripremaju tako da ga dobro osakate i izmore. Osporavate li to? (Mike Smith -Kanada) -Odluno osporavam! Pikadori razdrauju bika, nita vie. Vi, Anglosaksonci, niste u stanju razumjeti ni djeli plemenitog duha koride. Zaglupljuje vas ljubav prema psima, koja dosie sodomijsku identifikaciju, eto to! (Mendoza je ve bio polupriseban, viui je razbacivao kapljice pljuvake oko sebe) Nevjerojatno, ali skoili su jedni na druge i poeli se tui akama kao djeca. Mendozi su se pridruili predstavnici Latinske Amerike i Kariba, a ostali su to pravo kavansko aketanje promatrali s mirom i prikrivenim zadovoljstvom. Trebalo je naroito gledati Azijce s onim njihovim suptilnim poluosmijesima. Naravno, sve je to trajalo par sekundi, razdvojili smo borce i zavladala je duga sramotna tiina. Sramotna za sve pred ijim se oima upravo otkrila besmrtna ivotinjska narav skrivena u ovjeku, moe se rei -korijenje ljudskoga bia. Prekinuo sam sjednicu i na sljedeoj, za tri dana, stavio prijedlog na glasovanje. Proao je uz nekoliko glasova protiv. Imajui slobodne ruke i osiguranu meunarodnu tehniku pomo, panjolci su pristupili ostvarenju plana. To nije bilo jednostavno i trajalo je etiri godine. Sam problem prijevoza nije izazivao velike potekoe - transgalaktiki transportni brodovi Zeus-XOL bili su toliko prostrani da je svaki mogao prevesti malo stado bikova. Problem je leao u neem drugom - kako ivotinje odrati u ivotu tijekom puta i po dolasku na cilj? Bilo je potrebno etiri stotine godina, poevi od pionirskih radova onog poljskog genija Tomtschaka, koga su tada zvali alkemiarom, do Bertollinijevog otkria, da bude stvoren adaptokozmiki preparat galakteon. Injekcije, koje su redovito davane godinu dana, olakavale su ljudskom organizmu brzu prilagodbu u prostorima van nae galaktike, ali ne svima, nego samo onima koji su uspjeno proli Furukawa-Klausmannove testove. Kod ivotinja se galakteon u veini sluajeva pokazao bezuspjenim. Ubrzo je utvreno da ovdje odluujuu ulogu igra teina tijela. Granica je bila 120-130 kilograma. Tei organizmi nisu reagirali. Ovdje neu navoditi rezultate ispitivanja Instituta iz Beunos Airesa u kojem je ekipa profesora Reymera ispitala i objasnila tu pojavu (tako je nastao naziv Reymerova granica). injenica s kojom se moralo raunati, bila je srednja teina bika. Ona je vrlo oito prelazila Reymerovu granicu. Jesam li trebao dopustiti koridu s bikovima sa skafanderskim ljemovima? ista besmislica! Ipak su panjolci i s tim izali na kraj. Upornost tih potomaka Maura i srednjovjekovnih Don Quijotea dostojna je divljenja. Pronali su u okolici Kampale nekog crnog amana, jednog od onih koji su, skupa sa svojom mranom praksom, preivjeli zahvaljujui skrbi folklornih institucija. Nakon dvije godine, taj im je crnaki vra (don Francisco mi se zakleo da ga je vidio kako prolazi kroz zid bez vrata!) priredio napitak u kome se nalazilo malo datog mu galakteona i neke svinjarije, koje nitko od znanstvenika nije bio u stanju identificirati. Ne znam koliko je istine u priicama da je ta mjeavina sadravala nosorogovu plazmu. Bika, nakljukanog afrikim galakteonom (tako smo ga zvali u svakodnevnim razgovorima) su poslali i ivotinja je u najboljem zdravlju stigla na Oju. ak se tijekom putovanja i udebljala. Nije bilo nikakvih potekoa s aklimatizacijom. Zaista su htjeli poslati druge bikove, ali se to pokazalo nepotrebnim. Tragedija je poela s prvom borbom i trajala je sve do kraja... Ta se prva borba odigrala u sjajnoj areni, koju su podigli u Madbarilli (od Madrid-Barcelona-Sevilla), prijestolnici Nove panjolske. Sagradili su je prema klasinom uzoru, s prekrasnim loama i uobiajenom podjelom sjedala sol y sobra - ona na suncu i ona u sjeni. Na otvorenje su doli visoki uzvanici iz Madrida, a borio se jedan od najglasovitijih toreadora, Dominguez. Dominguez je poginuo. Pikadori su izboli bika, a jedini od njih koji nije umro u areni nego u bolnici nekoliko sati kasnije, za vrijeme operacije, tvrdio je da su se vrhovi kopalja jako teko i vrlo plitko zabadali u tijelo ivotinje, kao da nailaze na neprobojni unutarnji oklop. Bik je porazbijao pikadorska vozila koja su zamjenjivala konje i rastrgao sve koji su mu se nali na putu. Imao je brzinu komete i fenomenalne reflekse, a njegova okrutnost, ivahnost i snaga nadmaivali su sve to je do tada vieno. Dominguez je znao, ali se vie nije mogao povui kako se ne bi osramotio - a valjda nije ni htio. Bio je zaista odvaan momak. S obzirom na iznenadne smetnje (galaktika oluja) nije bilo izravnog prijenosa, ali mi je moj zamjenik, Andrej Birinkov koji je bio tamo, kasnije priao: -Zna, Stan, gledao sam mu dalekozorom u oi. On je znao da e poginuti... Takvi kao on osjeaju bika i znaju... To je bilo samoubojstvo, stari. Sve je trajalo petnaestak sekundi. Bik je napao, Dominguez je izveo besprijekorni iskorak i zauzeo savrenu pozu, ali se ivotinja nije dala prevariti i, u trenutku kad je tono naciljani ma pukao napola, desni je rog skroz probio panjolca. Poginuli su i oni koji su muletama trebali odmamiti bika od toreadora. Njihova su tijela letjela zrakom kao krpene lutke. panjolska je to primila eksplozijom srdbe i podsmijeha. Dominguezu su se rugali, a bika su slavili nazvavi ga El Toro Magnifico (Velianstveni bik). Birinkov mi je priao da mu se kosa jeila na glavi kad se Dominguez podigavi ruke sruio na pijesak, a prepunjena je arena urliknula Ole!!!. Don Francisco takoer nije izgledao zabrinut, naprotiv, gledao je ravno u Simpsona kao da je htio rei: to kaete, cijenjena gospodo, zar je korida neravnopravni dvoboj?...

Brzo, vrlo brzo, taj mu se trijumf ugasio u oima i zamijenila ga je panina strepnja. U narednoj borbi dogodio se istovjetni masakr. Poginuo je Ramon Herrera, ljubimac Andaluzije, a bika su krstili imenom Killer - ubojica. Sada se za njega zainteresirao itav na mnogoplanetarni svijet. Na Oju su poslali najbolje panjolske toreadore. Dvojica su odustala od borbe, dvojica su poginula. Pikadori i ostali pomonici odbili su suraivati tvrdei da bik raste i pretvara se u apokaliptinu zvijer. Snimci su pokazali da su mogli biti u pravu - tijelo mu je izgledalo nabreklo, koa otvrdnula, a izdueni rogovi dobili su metalni sjaj. Na posebnom zasjeda-nju Savjeta predloili smo da ga se ubije zrakama zeta, ali je panjolska kriknula: Ne! Ubiti tog bika izvan borbe u areni, znailo bi priznati sramotni poraz i kompromitirati se, zagnjurili se u blato, prekriili koridu zauvijek, to ponosita panjolska ne bi otrpjela. No taj je ponos bio preslabo gorivo za pokretanje alternativnog rjeenja. Tada su Meksikanci stupili na scenu. Oni su stoljeima tvrdili da je prava korida sauvana samo kod njih, a da su panjolski toreadori mamine maze i pajaci, koji glume borbu odmjeravajui snage s bolesnim bikovima, pretvarajui sveti turnir u cirkuski spektakl. Killer je kopitima i rogovima razderao na komadie trojicu najboljih meksikih toreadora i to su bile posljednje borbe koje su se s njim vodile u areni. Tjedan dana poslije dola je obavijest da je razbio ogradu i zidove i da pustoi po gradu, a metci i zrake ne mogu mu nita. Pred sobom imam posljednju fotografiju koja je snimljena kroz prozor broda intervencijske ekspedicije koju smo poslali na Oju. Slian je mamutu, grozan, s iskolaenim oima, bljetav, napadaki raspoloen, ini mi se kao da e me idueg trenutka napasti i pomesti kao igraku. Ta se fotografija ne moe gledati bez strepnje. Ubrzo nakon toga, prekinuta je veza s Ojom. Postavilo se pitanje: Da li poslati jo jednu ekspediciju ili ne? I ja sam morao na to odgovoriti, potpuno sm. Ostali su se suzdrali. Tek teina takvih odluka predouje ovjeku koliko vrijede ovako visoki poloaji kao moj i koliko se plaa za poast na ovom najljepem svijetu, kad se mora dijeliti nesrea, odreena sudbinom. Donio sam odluku o slanju druge ekspedicije, sastavljene od tri oklopljena broda, osigurana od napada u najveoj moguoj mjeri. etrdeset etvorica, najbolji od najboljih, svi posebno uvjebani dobrovoljci. U prethodnom tisuljeu zvali su ih komandosima. Nijedan se nije vratio, niti e se vie vratiti. Znao sam da prihvaam rizik. I uinio sam to, jer sam morao. Shvatio sam da u, ako to ne uinim, biti podjednako estoko kritiziran i optuivan kao i do sada. Nisam imao izbora. Da bih naglasio moralnu nedvojbenost mojih namjera, prinio sam rtvu poput one koju su plemenske poglavice prinosile drevnim bogovima. Meu tom etrdeset etvoricom koje sam poslao, bio je i moj sin, moj jedini sin! Znam da sam ubojica, presudom proklete sudbine. I bit u to jo jednom, samo ovog puta s predumiljajem. Oita je istina da zloin raa zloin, prvi je samo prva karika lanca. Zapovjedio sam da pripreme samoupravljajui brod kojim e na Oju - zvanino proglaenu mrtvom zemljom (odustalo se od njenog naseljavanja) - poletjeti samo dva kozmotrotera. Jedan je don Francisco Mendoza. Moji su ga ljudi oteli i uvaju ga na tajnom mjestu. Vraa je bilo tee pronai, ali sam prekjuer primio vijest da su ga moji momci ugrabili i dovode ga na kozmodrom. Moram se uriti, jer mi je dojavljeno da e me svakog asa liiti vlasti. alim samo jedno - to im, u trenutku kad se brod spusti i kad zauju topot, neu moi vidjeti oi. Oi moga sina!!! 12. TEORIJA KRUGA PROFESORA MEADOWSA -Dobro, dobro , nek vam bude. Sada je, zapravo, vrijeme hranjenja Dicka, ali poto ste se potrudili i... Tko je Dick? Dupin. Molim?... Da, pravi dupin. Ve je pripitomljen i zbog toga sam jako ponosan. Meu morskim stvorenjima imam nekoliko prijatelja i sa svakim se sreem negdje drugdje, u razne dane, ali Dick je moj ljubimac broj dva. S njim imam randez-vous svakog ponedjeljka, srijede i petka pola milje od obale, na mjestu koje samo mi znamo. Igramo se zajedno u moru, ali ne besplatno. Taj je fakin nezasitni prosjak, bez nekog dobrog zalogaja nema smisla ulaziti u more.... Najradije dere okoladu. Kad bih to rekao zoolozima, posijedili bi od uenja . Evo, pogledajte, tu, nad tom policom visi njegova fotografija... Simpatina njuka zar ne?... A taj tip s kapom i naoalama - to sam ja. Vidite li kako me gleda?...Uz njega se ne moram plaiti morskih pasa, pazi me kao dadilja i na vrijeme obavjetava. Ne moete zamisliti kakva je to inteligentna ivotinja. Poznajem mnogo ljudi koji su od njega manje pametni u najmanje etrdeset toaka! Nikad ne pogrijei, dolazi samo ponedjeljkom, srijedom i petkom. Ponekad mi izgleda kao da razumije to mu govorim. Jednom sam doviknuo mom kormilaru da mi doda... Molim?... Da, oprostite, molim vas, malo sam se raspriao... Da, razumijem, niste zbog toga... Da, naravno, odmah prelazim na stvar. to emo, danas e se Dick morati snai bez mene. Moda e mu to i koristiti, smatram da je taj vjetropir ve odavno morao sebi potraiti neku zgodnu i umiljatu dupinku, umjesto da se utrkuje s mojom jahtom i sladi se okoladama. Uostalom, moda je i bolje to je samac, jer predviam da e, kad se mangup jednom oeni, i svoju druicu dovodi na gozbu, a ja u morati nositi dvostruke porcije. Cadbury i druge firme udvostruit e svoj kapital zbog moje simpatije prema tom deronji... O, sorry, imate pravo, opet vam dosaujem, kunem se da neu vie! Dakle, elite znati... Samo trenutak, da prvo vidimo odakle poeti... Znao sam da ete upravo tako odgovarati. Na pitanje: Odakle poeti?, ljudi poput vas odgovaraju: Od poetka, osobito kad znaju gdje je taj poetak. A da li vi doista znate? Ako znate,

onda zato ste zapeli da vam priam tu cijelu priu? Blefirate, moda samo provjeravate pojedinosti?... Poetak je teorija vremenskog kruga. Jeste li prouili teoriju vremenskog kruga?... No, dobro, dobro, nemojte podizati ton. Kako elite, neu nita pitati, samo u odgovarati. Molim da me prekinete ako vam to ne bude jasno. Dakle, kako sam ve rekao, ako treba krenuti od poetka, onda moramo poeti od vremenskog kruga. Sumnjam da poznajete Vremenski obrat, ali sigurno ste o teoriji mog oca uli na radiju, na televiziji ili ste proitali neto u novinama. O tome se puno pisalo, pokrenuo se takav vrtuljak polemike da sam u svemu tome izgubio orijentaciju. Toga je najvie bilo u strunim asopisima, ali su Washington Post i New York Herald Tribune o tome objavljivali uvodnike. Istine radi, novinarima je, prije svega, bila vana senzacija, znate ono: jajoglavi se gaaju trulim jajima, za piskarala je to prava poslastica, hrane se takvim dogaajima, ali teko je i zamisliti bolju reklamu. NBC je snimio dvije emisije s ocem, a k tome jo i rasprava o toj knjizi... To je bila njegova etvrta knjiga. Moj je stari bio fiziar, predavao je na nekoliko fakulteta i vrio razne pokuse koji su bili estoko napadani. Ustvari, od njegove prve publikacije - studentskog lanka - bio je meta napada. To je trajalo godinama, uspio je nauiti kako se plee po eravici kritika i nije ga bilo lako pritjerati uza zid... Proglasili su ga alkemiarom to ga nije brinulo, iako je zbog toga morao esto mijenjati posao. Sjeam se kako smo se majka i ja vucarali po cijelim Sjedinjenim dravama, kao prvi naseljenici zapada. Za nama su se vukli novinari i zgrtali novce zahvaljujui oevim ludostima. Teglili smo za sobom kutiju od televizora, punu novinskih isjeaka. Jo prije polaska u kolu, pomagao sam ocu da ih sredi i nalijepi. Nisam znao slova, ali su me oduevljavali veliki naslovi s oevim i mojim prezimenom. Slova tog prezimena bila su prva koja sam nauio raspoznavati. Svi ti napisi, pamfleti i revolverske notice, itava ta senzacionalistika aura oko lutajueg alkemiara, nisu bili nita, predstavljali su samo preludij kolosalne buke koja se podigla oko oca mnogo godina kasnije, nakon objavljivanja Vremenskog obrata... O tome, to jest o vremenskom krugu, prvi je put neto natuknuo u svojoj drugoj knjizi. Ponavljam -natuknuo, jer su se tamo nali jedino elementi konane verzije teorije koja se rodila kasnije. U toj se knjizi otac pozabavio analizom elektromagnetskog napona u Vernhorstovom kolu i mogunostima ispitivanja vremensko -prostornih relacija koje iz toga proistjeu. Ve je tada imao skiciran obris svoje teorije, ali se ipak suzdrao od objavljivanja dok je nije usavrio i dobio za nju znanstvenu potvrdu. To mu je osiguralo nedodirljivost s obzirom na akademske elnike, koji su dobro pamtili njegove ranije neodgovorne ispade. Morao se najprije primiriti, uvrstiti svoju vanost i dostojanstvo, priekati dok nekoliko sudakih dinosaura, njegovih okorjelih neprijatelja, ne napusti ovu dolinu suza i prenesu se u krilo Velike Nepoznanice. Zato se desetak sljedeih godina javno bavio iskljuivo tradicionalnom fizikom, uinivi nekoliko zanimljivih otkria. ak se i oeao o Nobelovu nagradu. Zapravo, u tajnosti se posvetio usavravanju teorije kruga i izradi psihofizikog pojaala, zasnovanog na Vernhorstovoj koncepciji... To je dugo trajalo, majka je u meuvremenu umrla, a ja sam porastao, zavrio studij i poeo pomagati starome... Upravo tada kad sam poeo raditi u oevom Institutu, otac je objavio svoju teoriju u knjizi s naslovom Vremenski obrat. Ne znam koliko ju je dugo pisao, moda tijekom svih tih proteklih godina. Za nju je ivio, ona ga je zaokupljala tako estoko, tako ubojstveno snano, da je mene, majku i sve ostalo oko nas jedva primjeivao. Podnosio nas je. Neprekidno je ispravljao sadraj te knjige, mijenjao, do zadnjeg trena dopunjavao tablice i grafikone. ak ju je dva puta povukao iz tiskare i jo je u tijeku korekture ispreturao jedno poglavlje, zbog ega mu je nakladnik oduzeo jedan dio honorara. Zabranio je reklamiranje knjige dok se ne pojavi na knjiarskim policama, to je bilo utvreno ugovorom. Tresao se od straha da mu tko ne ukrade ideje iz tiskarskih strojeva pa je u tiskari instalirao svoje tree oko - potplativi jednog tiskara da vodi rauna o sigurnosti knjige dok je jo bila u slogu i o svemu ga obavjetava. Uspio je... uostalom, uvijek je uspijevao, bio je poput tenka ukrtenog s najtvrdoglavijom mazgom na svijetu. Pokazalo se da je knjiga, u skladu s njegovim oekivanjima, prava bomba. Eksplozija je dobro uzdrmala itav znanstveni svijet. Danas je to ve samo bijela vrana, naravno, mislim na prvo izdanje jer su sva druga bila dopunjavana, a bilo ih je i depnog formata. Bilo je i konferencija, susreta, polemika u krugu akademskih zvijezda u togama, pa televizija... ve sam o tome govorio. Jednom rijeju, nakon eksplozije u zatvorenom krugu, dogodila se reklamna eksplozija u sredstvima masovnih komunikacija, te - to ve ide uz to - popularnost mjerljiva s popularnou Mickey Mousea, samo to je trajala mnogo krae, kratko kao slava sportaa. Sjeate li se tko je u Meksiku osvojio zlatnu medalju u skoku uvis?... Jasno da ne, nitko se ne sjea, iako je od Fossburyjevog prezimena nastao naziv stila Fossbury Flop, koji se i danas koristi. Usput govorei, Fossbury je bio moj idol, poto sam takoer trenirao skok uvis. Kao klinac sam ga oboavao, a njegov sam autogram objesio iznad kreveta u mojoj sobi, ali mi je kasnije nestao u jednoj od mnogih selidbi. Fossbury se zvao Dick, zato sam svog dupina nazvao tim imenom. Dick skae uvis skoro etiri metra, uspije mi uzeti iz ruke okoladu koju drim sjedei na vrhu jarbola... Molim?... Da, odmah se vraam na temu. Dakle, kao to sam rekao, moj je otac bio kao sporta. Ustvari on je i bio sporta, bio je veliki fighter. Postao je slavan, ali mu je slava postupno poela blijediti i da nije bilo tog masakra, sigurno se njegovo ime vie ne bi vratilo na prve stranice novina... Danas ga se sjeaju jedino fiziari. Ali tada, poslije tiskanja Vremenskog obrata, bio je zvijezda i bez skurpula je reklamirao ne samo svoju knjigu, ve i samog sebe. Tada je to ve mogao sebi priutiti: prestao je biti Meadows ili alkemiar

Meadows, postao je profesor Meadows, slavni meunarodni autoritet. Mogao je, a zatim i morao. Morao iz dva razloga. Prvo - petnaest godina istraivanja potpuno ga je financijski iscrpilo, pojelo itav majin miraz i nagrade koje je dobivao za tradicionalna otkria. Knjiga, a jo vie buka nastala oko nje, donijeli su mu bogatstvo. Ipak je bio vaniji drugi razlog - otac je morao razglasiti itavu stvar kako bi sebi privukao medije... Takve izuzetne osobe stvaraju najvie nevolja. Ne, ne radi se o arlatanima, oni se razotkriju za nekoliko sati, ponekad i za nekoliko minuta. Problem je pronai autentine vidovnjake - medije, a njih nema ba mnogo. U oevom sluaju, u igru su mogli ui samo mediji naroitih, izuzetno rijetkih sposobnosti. Radilo se o vidovitim osobama ili o ljudima koji barem posjeduju takve predispozicije, te o onima kod kojih je otkrivena sposobnost koja bi se mogla nazvati genetskim pamenjem. Klasian primjer takvog sluaja dogodilo se u naem kraju i veoma je zainteresirao oca. Uostalom, ne samo njega, godinama je taj sluaj opsjedao misli znanstvenika kod nas i u Evropi, naroito u Njemakoj. Dakle, pedeset etverogodinja supruga nekog pastora u New Mexicu, ne sjeam se prezimena... samo malo... ne, ne sjeam se! U svakom sluaju, zvala se Mary, prezime ovdje nije toliko bitno... Dakle, ta starija ena patila je od upornih i snanih glavobolja. Lijeili su je na razne naine, ali bezuspjeno, to nije nita udno, znate ve lijenike. Nakon nekog vremena, vrijedni je pastor izgubio vjeru u nae konjske doktore i odluio se sam baciti na posao. Bio je hipnotizer-amater, to ga je zabavljalo, i netko mu je priapnuo da se i hipnozom moe lijeiti. I eto, hipnotizirao je suprugu. Tada su se poela dogaati uda. U nizu hipnotikih seansa, Mary je govorila njemaki iako taj jezik nije znala i njime se nikada do tada nije sluila! Njeni su monolozi snimljeni na magnetofonsku traku i dati na filoloku analizu. Pokazalo se da njen njemaki pripada vremenu Bismarcka. Znanstvenike nije zapanjilo samo to, nego i rezultat sadrajne analize Marynog brbljanja. Za vrijeme jedne seanse, pastorova je ena izjavila da je, kad je imala esnaest godina i zvala se Gretchen Gottlieb, ubijena u umi dok je u koiji ekala svog oca, gradonaelnika. Ova je pria provjerena. Pokazalo se da Mary zaista potjee od njemakog emigranta i da se u obitelji njenih predaka, negdje oko 1870. godine, dogodila opisana nesrea - ubijena je esnaestogodinja Gretchen Gottlieb. To je objanjeno, ili je to bar pokuano, upravo postojanjem genetskog pamenja ili, kako su to govorili drugi jajoglavci, pamenjem vrste, koje doputa reproduciranje skoro zaboravljenih dogaaja njihovim prenoenjem genima, iz pokoljenja u pokoljenje. Razmiljali su kako osloboditi ta sjeanja. Hipnozom? Izvreni su brojni opiti s osrednjim rezultatom. Farmakoloki? Psihikim vjebanjem, kontemplacijom, jogom? To je pitanje! Krasno, zar ne?... Kako?... Da to nema veze s temom? Sigurno se alite! To itekako ima veze s temom, jer je moj otac konstruirao psihofiziko pojaalo koje je... Sluam?... Dragi gospodine, malo strpljenja, vi ste sami eljeli potpun opis dogaaja, a sad me tjerate kao konja!... Cijelo se vrijeme tono drim sutine stvari, strpite se, molim vas. Detaljno sam vam priao o sluaju gospoe Gottlieb, jer to je bitno za razumijevanje oeve teorije. Trudim se objasniti vam to to jednostavnije, ali ako je odve sloeno, zagrabit u iz druge bave. Moda u neto uprostiti, moj bi se stari naljutio na mene zbog takve vulgarizacije, ali to je lako zamisliti... Hmm, kako to... Nisam trebao nita pitati, ali oprostit ete mi jedno odstupanje od pravila. Htio sam pitati je li vam se dogodilo da savreno poznajete mjesta, raspored ulica i trgova, natpise i krajolike, na mjestu gdje ste se nali prvi put?... Hodate ulicom gradia u kome - to je potpuno sigurno - nikada niste bili, a znate to se nalazi iza ugla! Ili da sanjate taj grad prije nego to prvi put u ivotu tamo stignete. Tako je isto s ljudskim licima. Istina, postoje dvojnici, a ene su nou sline jedna drugoj kao susjedne sliice na filmskoj vrpci, ha, ha, ha, ha, ha!... Oprostite, imate pravo, niste ovamo doli aliti se i znam da je ovo ozbiljna stvar, zaboravio sam se. Ali, priznat ete, ljudima se dogaa da, ugledavi lice koje ih zanima, zapoinju hrvanje sa sjeanjem, grozniavu glavolomku, esto beznadnu. Tada, ako se ne otvore prava vrataca zaraslog vrta sjeanja, neobjanjive se asocijacije pripiu nekom davnom vienom filmu ili davnom sluajnom susretu. A to nije uvijek ispravan odgovor. Problem dvojnika... Neu sada opirno o tome, pogotovo to su se oeva ispitivanja dvojnika pokazala orkom, zalutao je u slijepu uliicu, ali to se dogodilo zbog nedovoljnog broja odgovarajuih osoba, takozvanih fenomena, zbog greaka poinjenih za vrijeme rada, ali, vjerujte mi taj je problem oaravajui! Otac je u jednom trenutku skrenuo pravac istraivanja, jer je njime ovladala strast za otkrivanjem povezanosti jednojajanih blizanaca. Sljedei problem, opet oaravajui! Znate, ako jedan od takvih blizanaca slomije ruku, drugi osjea strahovitu bol na tom istom mjestu, ak i ako se tog trenutka nalazi na drugom kontinentu. Ako je jedan bolestan, i drugi se razboli od iste bolesti, ako jedan umre od infarkta i drugi istovremeno dobije napad i dogaa se da i on umre... Bilo je desetak takvih posebnih problema, a svi su se uklapali u mozaik teorije svog oca. Meu njima je problem tajne ljudskog pamenja igrao glavnu ulogu. Upravo te ulice, natpisi, krajolici, koji su ve nekad davno vieni... Niste mi odgovorili jeste li se nekad u ivotu sreli s neim takvim, je li vam se to dogodilo?... Upravo tako! Nije to sluaj samo s vama, iste su dojmove stekli mnogi ljudi, bez velikog se ustezanja moe rei - skoro svi. Moj se otac u mladosti dva puta susreo s neim takvim, i poeo je razmiljati o tome, traio je uzroke. Istraujui, poao je drugim putem od onog kojim su prije njega krenuli entuzijasti, oarani ovom zagonetkom, i doao je do svoje teorije kruga... Sada dobro naotrite ui, jer smo doli do najvanijeg. Kad bih vam to htio detaljno objasniti, morao bih ne samo ponoviti itav Vremenski obrat, nego navesti i rezultate kasnijih istraivanja. To

ete mi oprostiti, nastojat u saeti, dat u vam pojednostavljen opis i obrazloenje, saete koliko je to mogue... Uostalom, ve je... etiri! Vidite, vrijeme je poludjelo... Niste gladni?... Onda, da popijemo aicu. Viski ili din? Ili moda... Kako hoete. Vratimo se, onda, na stvar. Osnovno je pitanje: zato vremenski krug? Primijetit ete da sve to je bitno u svemiru ima kruni oblik ili je ist krug, kao Zemlja, kretanja planeta. ovjeka se takoer moe upisati u krunicu, inili su to ve drevni narodi, a naroito veliki majstori renesanse tragajui za idealnim proporcijama i modulima ljudskog tijela, pogotovo slikari i arhitekti. U naem se vremenu time bavio Le Corbusier, to je poznato... Prava linija? ak i djeca znaju da se ona zakrivljuje u prostoru, ako se, dakle, neprekidno zakrivljuje - tvori zatvoreni sustav, krug... Moj je otac odbacio linearnu koncepciju vremena i za epicentar svojih razmiljanja usvojio vremenski krug. Samo po sebi to jo nije veliko otkrie, jer se takva hipoteza vue za ovjeanstvom valjda od antikih vremena, ali je teorija profesora Meadowsa zasnovana na tono odreenom kretanju jedinica vremena po obodu kruga. Govorei najjednostavnije: otac je tvrdio da se svaki trenutak ili, bolje rei, dogaanje nastalo u vremenu, viekratno ponavlja. Ne samo da je sve bilo, nego e opet biti, ponovit e se. Djetetu se to moe najjednostavnije objasniti navodei neke povijesne injenice. Na primjer, da e se bitka kod Gettysburga, ako se dosad i dogodila samo jednom, dogoditi opet i to vie puta, samo ako u meuvremenu ne izvedemo veliki bum!... Jasno, o tome postoje jaki dokazi, bar je moj otac tako tvrdio. Nesumnjivo ste uli za Ericha von Dnikena, onog vicarca koji trai tragove svemiraca na Zemlji. On je pronaao i razglasio brojne ikonografske poruke iz prolosti koje prikazuju skafander za svemirske letove, svemirske brodove i sline stvari. Postavio je, takoer, vie pitanja, kao, na primjer: kakvim su udom drevni narodi mogli prenositi na velike udaljenosti kamene blokove, koje moderna tehnika nije u stanju ak ni pomai s mjesta? Dniken tvrdi da su sve te starojapanske figurice u astronautskim skafanderima i ti kameni blokovi, teki po dvadeset tona, da je sve to samo ostatak supertehnike kakvu su davno prenijeli na Zemlju stanovnici drugog planeta, dakle svemirci. Osnovna zamjerka, koju znanstveni svijet istie protiv Dnikena, glasi: ako su ti skafanderi na ikonografiji staroj stoljeima i tisuljeima tako slini skafanderima suvremenih astronauta, onda su ti svemirci morali biti fiziki jako slini ljudima, a to je ista besmislica. Ova zamjerka ipak gubi na teini ako se primjeni teorija vremenskog kruga. Moj je otac drugaije interpretirao nalaze na koje se poziva Dniken. Otac je tvrdio da su ljudi ve davno izvodili svemirske letove, da su imali visoko razvijenu tehniku i da se upravo to sada poinje ponavljati na vremenskom krugu... Razumijete li?... Ja znam da to nije lako razumjeti, moda jo tee od metateorije Hugha Everetta iz godine 1957... Everett je fiziar s Princetona, koji tvrdi da ne postoji pojedinana sekvenca dogaaja u vremenu, nego se, od trenutka raanja svemira, stvarnost razgranala na razne strane broj kojih moe biti beskonaan, to jest da postoje paralelni svjetovi od kojih je svaki istinit... to?... Dobro, vraam se na stvar... Moj se otac izrugivao Everettovoj metateoriji, nazvao ju je tucanjem jedne ene od strane stotinu mukaraca istovremeno, pa je i dalje reklamirao svoj vremenski krug... Ve sam spomenuo da pojam vremenskog kruga nije nita novo u povijesti. Suprotno starim teorijama tog tipa, zamagljenim i mistificiranim, utemeljenim iskljuivo na filozofskim spekulacijama, teorija mog oca izvedena je pomou dobro razraenog znanstvenog istraivakog aparata i sadri precizne matematike odrednice. Prema njoj - opet izloeno najkrae i najjednostavnije - uestalost ponavljanja dogaaja upravno je razmjerna veliini promjera kruga pomnoenog s kvocijentom zgusnutosti takozvane osnovne ili prvotne mase. Moram li to potanje objasniti?... Dobro, idemo dalje. Otac je u Vremenskom obratu svoju teoriju objasnio tako struno i potanko da pojedine dijelove mogu shvatiti iskljuivo specijalisti. I oni su, oito, na to najivlje i reagirali. Ipak, bila su dovoljna uproena saimanja u novinama, ovakva kakvim sam vas ja poastio, da bi se za ovo zainteresirali obini pojedinci, masa ljudi. Otac je primio gomilu pisama. Jedni su ga nazivali arlatanom, drugi genijem, kako to obino biva u ovakvim sluajevima. Za veinu, to je bila sezonska senzacija, tipa udovita iz Loch Nessa, ali bilo je i takvih koji su to dobro prihvatili, slali su ocu svoje ideje, iznosili sluajeve koji su imali veze s oevim radom, iz vlastitog ivota ili po uvenju... Znate, u Aziji je, na primjer, najvie zanimanja izazvalo poglavlje u kojem otac, svojom teorijom, objanjava pitanja reinkarnacije. Uostalom, ovdje se ak i terminologija poklapa, jer se jedno od najveih lamaitskih svetita, u kome ritual vodi Dalaj Lama, zove Kalachakra, to upravo znai Vremenski krug. ak su i azijski teolozi oeve dokaze u ovoj materiji smatrali otkriima, to oito ne znai da su ih sve oduevljeno prihvatili. U svakom sluaju, morali su priznati da je njegov, kako su to nazvali, zapadnjaki pogled na reinkarnaciju izvoran i vrijedan razgovora. Najmanje im se svidjelo - opet citiram, moda ipak nedovoljno precizno - nametljivo svoenje duhovne transformacije na matematike formule, fizike uzorke i geometrijske oblike, kako to radi profesor Meadows. To se odnosi na onaj dio oeve teorije koji govori da se obujam velikog vremenskog kruga sastoji od malih krugova ije obujme tvore jo manji krugovi i tako dalje. Najmanji su krugovi pojedinani ljudski ivoti... Ali, to nije u sreditu pozornosti... Oca je najvie zanimala temeljna stvar, veliki vremenski krug, svemirski krug. Da bi precizno izraunao promjer tog kruga i utvrdio ivimo li u drugom obrtaju vremena ili moda u... Sluam?... Ama, ne! Mislio sam da ste me razumjeli kad sam govorio o Dnikenu! Upravo te povijesne i pretpovijesne artefakte, koje vicarac uzima kao dokaz da su nekada svemirci posjetili Zemlju, moj je otac objasnio kao dokaz jedne velike

tehnike civilizacije koja je postojala u prethodnom obrtaju. Dakle, ne moe se govoriti o prvom obrtaju u nizu, u svakom sluaju, otac je uvijek ostajao pri svome... Ja o ovome nemam izgraen stav, samo vam ponavljam oeve tvrdnje. Otac nije znao koliko se obrtaja ve dogodilo, ipak je bio siguran da imamo jedan iza sebe... Upravo zbog toga da bi vie saznao o tome i da bi izraunao promjer kruga -otac je trebao medije. Trebao ih je i prije i poslije, to jest za vrijeme pisanja Vremenskog obrata i poslije, kad je razvijao i dopunjavao svoje dokaze... U poetku je veoma teko pronalazio dobre medije, zato se urio s objavljivanjem knjige iako je teorija jo imala velikih praznina. Bio je svjestan rizika objavljivanja ovako nepotpune hipoteze, ali je znao da mu samo to moe donijeti popularnost potrebnu za privlaenje veeg broja medija. ini mi se da sam to ve spominjao?... Dakle, protiv sebe je izazvao znanstvenike, ali, zahvaljujui prodornoj reklami, postigao je svoj osnovni cilj... to? I o tome sam govorio?... Molim, vidite da sam ve umoran. Ako vi ne elite, onda dopustite da bar ja neto popijem, grlo mi se osuilo... Sad je ve bolje. Dakle... odmah, gdje sam ono stao?... Na medijima, hvala. Eto, stari je traio ljude, koji mogu dokazati neki sluaj genetskog pamenja, kao i medije s proroanskim sposobnostima, one koji mogu itati iz prolosti ili iz budunosti. Takav medij, zatvoren u komoru koju je moj otac konstruirao uz pomo psihofizikog pojaala, dobivao bi crte ispunjen krugovima raznih veliina koje bi netko nacrtao i itao bi njegov ili njen ivot, proli ili budui. Provodnici koji su povezivali lubanju medija s mjerno-kontrolnom aparaturom, to je takoer oev pronalazak, prenosili su mjerljive struje modanih reakcija na ekran. Skup podataka unosili smo u naroite tabele koje su trebale biti temelj za izvlaenje zakljuaka... Ne moete zamisliti kako je strano naporan bio taj posao. Otac je predvidio da e u prvoj fazi... naravno, u prvoj fazi iza koje su trebale doi sve ostale faze traganja koje bi dopunile teoriju kruga, onu ve objavljenu u Vremenskom krugu, razumijete li?... E, otac je predvidio da u toj prvoj fazi osnovu za zakljuivanje moe dati ispitivanje najmanje trideset pravih medija. Ali, gdje nai toliko takvih parapsiholokih fenomena?... U prve dvije godine ispitali smo dvanaestero ljudi, a kroz vrata smo izbacili stotinjak varalica. Meu onih dvanaest bilo ja ak devet ena, ali onaj medij koji vas zanima, bio je mukarac. On je bio broj trinaest... O njemu nas je telefonom obavijestio neki anonimni tip, koji se nije htio predstaviti. Javio je ocu za jednog hipija po imenu Anderson rekavi da momak esto boravi u krmi Blue Moon u Detroitu i ljudima ita sudbinu, a onda je prekinuo vezu. Imali smo puno takvih poziva. Uglavnom su zvali aljivine ili prevaranti, najee oni prvi. Na takve smo obavijesti bili osjetljivi i primali smo ih s rezervom, ali - vjerujte mi - uvijek smo ih provjeravali! To nas je stajalo jako puno novca i vremena, ali otac nije htio propustiti ni jednu prigodu. Rekao sam vam, trebalo nam ih je najmanje trideset. Ovog smo puta bili dvostruko nesigurni. Hipi! K tome se pokazalo da je jo i narkoman! Svi oni itaju iz prolosti i budunosti lebdei u zanosu nad svojim plavim livadama. Dosta im je jedna doza LSD-a ili nekoliko dimova trave ... to?... Da, da, cijelo vrijeme govorim o njemu. Doveli smo ga u Institut obeavi mu mnogo novca, samo ako se dokae. I to kaete? Fantastino se dokazao! Otac je bio oduevljen, nitko od dotadanjih medija nije pokazao takve sposobnosti kao taj balavac... Imao je dvadeset tri godine. Bio je plavokos, kose do lopatica i uvijek iroko otvorenih oiju, tako nekako, znate, stalno odsutan. Bilo je oito da nas je jedva trpio, ali trebao mu je novac za travu ili neku drugu svinjariju. Pristao je, dakle, posluno na sve. Govorio je tihim, hrapavim glasom, junjakim izgovorom, nekako ravnoduno, kao da mu je sve svejedno, udno meko i ritmino, podsjeajui na govor robota. Ali to to je govorio, bilo je fenomenalno! Stari je zapoeo, kao obino, od nas samih. To je ve bio ritual. Za poetak mu je dao papiri s krugovima koje je naarala njegova tajnica, Kate. Anderson je sjedio u komori i drao papiri u rukama sklopljenim kao za molitvu. Nije ga gledao, poeo je govoriti poslije par minuta... Za oca je to bilo kao da je uao u raj! Anderson je ispriao nekoliko dogaaja iz Kateinog ivota, ponovio nekoliko njenih razgovora s ocem, opisao je ak i oiljak na njenoj lijevoj nozi. Nije je nikada vidio, nije se sreo s njom i nije mogao saznati nita o njoj na normalan nain. Govorio je i o njenom ocu i djedu i o pradjedovima, sve dublje u vremenu, upravo onako kako je elio moj otac. Pitali smo Kate da li se sve to slae. Ona je sama o svojim precima znala mnogo manje od Andersona, ali to to je znala - idealno se slagalo!... Onda smo Andersona pustili da se odmori. Zamolio sam oca da proba sa mnom. Prihvatio je. Nacrtao sam desetak krugova. Anderson je bio genijalac, itao je moj ivot kao iz otvorene knjige. Kad je doao do mog nonog susreta s Betty, mojom kolegicom sa studija, uzviknuo sam: Dosta! i iskljuio pojaalo. Otac ne samo da se nije iznervirao, nego se smijao. Zaprijetio mi je prstom i rekao: Bestidnie! Bio je sretan... Tako smo zavrili prvog dana. Anderson je bio iscijeen, a pokazalo se da je predragocjen da bismo mu ugroavali zdravlje suvie zateui strune. Daljnje smo pokuse odgodili za sljedei dan. Sastavili smo popis nekoliko osoba, naih roaka i prijatelja, koji su trebali posluiti za daljnja istraivanja. Shvaate, u prvoj fazi rada s Andersonom to nije bila toliko znanstvena djelatnost, koliko provjeravanje medija, a za to su nam trebali poznati ljudi, jer se inae ne bi mogla dokazati istinitost njegovih rijei... Tako nam je, dakle, nekoliko poznatih ljudi dalo svoje papirie s krugovima. Meu njima je bio i papir s krugovima koje je nacrtala Gladys... Vi sigurno znate da je Gladys bila moja maeha? Mlaa od mene! Otac ju je oenio nekoliko godina nakon majine smrti. Upoznao ju je na nekom prijemu... Nevjerojatno - bila je zeica u Playboyevom klubu, shvaate! A moj stari nije nikada bio u takvom klubu, nikada nije imao u ruci Hustler, ak ni Playboy, da ne

govorimo o drugom pornografskom smeu s fotografijama takvih djevojaka. inilo se da ih prezire. Uope, izgledalo je da ga ene ne zanimaju i valjda je tako i bilo onih godina dok je radio na Vremenskom obratu. Izgarao je na tome, majku skoro nije primjeivao, sluila mu je samo za kuhanje, za moj odgoj, obavljanje sitnih poslova i moda ponekad za krevet kad bi mu se prohtjelo, kao da vam doe volja da nekoga istuete ili da veerate. Ali kasnije, po njenoj smrti i nakon uspjeha s Vremenskim obratom, kad je ve profesura dobro krenula i kad je postao VIP, s njega je spala napetost svih minulih godina pa mu je poela nedostajati gola enska stranjica. Kao da se prenuo iz sna i irom otvorio oi. Poeo je gledati okolo, traiti, iriti nozdrve kao razdraeni pastuh. Prisjetio se, ili ga je na to jednostavno podsjetio oputeni organizam, da je mukarac. Bilo je jasno da e prva koja se na njega namjeri i koja mu podmetne sise pod nos, imati ogromne anse. Sluaj je htio da je naletjela Gladys, mala, jeftina kurvica za evu na brzinu, kojoj se prohtjelo da legne s glasovitim profesorom Meadowsom! U poetku nije imala pojma da on eli neto vie, jer otkud bi znala?... Nije mogla ni sanjati o braku s njim, nije joj ni palo na pamet... Srea njena to je bila toliko inteligentna, bolje rei dosjetljiva, pa je brzo shvatila da su uda mogua. On nije imao vremena ni volje za momake provode po klubovima, trebala mu je privlana stranjica u kui da bi mu nou bila pri ruci, a danju, po potrebi, igrala ulogu domaice u domu profesora Meadowsa. Shvativi to, zaigrala je bez greke i postigla maksimum onoga to se moglo - dovela ga je do ludila, stara se budala zaljubio u nju!... Uostalom, nije se morala mnogo truditi. Imala je noge duge kao Empire State Building, a grudi kao Raquel Welch - je li dovoljno? Njemu je bilo dovoljno da poludi... Ali, vratimo se onom eksperimentu. Toga dana - bilo je to desetog srpnja, to sam zauvijek zapamtio - Andersonu smo najprije dali papir koji je iscrtao oev prijatelj, doktor Davis, a zatim Gladysine krugove. Sve to je o njoj govorio, bilo je bez greke. U jednom je trenutku preskoio na njene pretke, par stotina godina unatrag, a onda se vratio u sadanjicu i tada je poelo!... Opisao je sobu s ruiastim tapetama i zrcalom na stropu - to je bila spavaa soba staroga i Gladys. Potanko ju je opisao. Kad je spomenuo kalendar na nonom ormariu, zapitao sam koji je na njemu datum. Rekao je da je etvrti srpnja ove godine, dakle tjedan dana ranije... Govorio je tako uvjerljivo da smo si mogli predoiti itavu scenu. Gladys ulazi u sobu, za njom neki mukarac, mlad, visok, tamnoput, crnokos, u sportskoj koulji, dinsu i sa sandalama na nogama. Junjaki tip, konobarsko-talijanski, klasini jeba-igolo, od onih koji su vjeito ili na plai ili u sportskom automobilu i zarauju tucajui bogate djevojke svih uzrasta... Ona ga nudi rumom, zatim gasi svjetlo i na zidu projiciraju neke perverzne zahvate, onda ga odvlai na tepih, otkopava mu koulju, remen i ... dalje moete zamisliti. To je Anderson detaljno opisao. Govorio je bez strasti, kao i uvijek, navodei pojedinosti sporo i monotono, poput kompjutora. Bilo je teko sluati tu priu, izgovaranu glasom kao iz vate. A ona... kad bi to bar radila onako normalno, ali... teko mi je govoriti o tome, znate, malo ena zadovoljava svoje mladie na taj nain... Ali, ona je to voljela!... Gledao sam oca. Poblijedio je, bio je bijel kao papir, ruke su mu drhtale. Mislio sam da e to prekinuti, da e iskljuiti pojaalo, ali ne. Htio je sasluati do kraja, muio se, ali je istrajavao. To je bio isti mazohizam. Strano ga je boljelo, ali je gutao, usisavao u sebe, kao da se time opijao, lice mu nije ni zadrhtalo, samo su mu se suzile oi i disao je sve bre... Kad je Anderson zavrio, otac je istrao iz laboratorija. Bez rijei. Ostalo znate, kao i svi ostali... Novine su poludjele od radosti, opet je ime profesora Meadowsa nekoliko tjedana pulsiralo velikim slovima na prvim stranicama... Tada se stari odvezao iz Instituta ravno doma. Ne... ne ba ravno. Usput je kupio revolver i est metaka. Zatekao ju je kako se suna u mrei za spavanje u sjurio joj je te kugle u usta, upravo u usta... Moda, da nije bila tako perverzna, moda... Iako sumnjam, i tako bi je ubio. Kad je odsluao onu scenu sa igolom, zapravo kad ju je vidio - jer imao je udesnu matu, njegov je mozak pretvarao slova i zvukove u obojene slike bre i tonije od mozga prosjenog ovjeka - osjetio se kao krpa i cijeli je njegov vremenski krug ispao iz osi, iskoio iz kolosijeka, razumijete? Obuzeo ga je bijes koji gui misli o bilo emu drugom. U glavi su mu bila samo njena usta, oblikovana u krasni krug i ta ga je itava odurna scena raspinjala. Gaao je kao luak, ak i kad je ve bila mrtva. Onda je htio ustrijeliti sebe, ali je nestalo metaka. Sjeo je u naslonja i sjedio prazan kao magazin njegovog revolvera, gledajui u zid. Kad je dola policija, poao je s njima poput navijene lutke. Nije nita govorio, nije odgovarao na pitanja, utke se osmjehivao svakome tko bi mu se obratio... U zatvorskoj bolnici pogodio ga je infarkt. Nije imao anse da preivi, ve je imao dva... Da, nikada ne znamo kad e doi kraj. ovjek je pun nade i vjere u svoje mogunosti, ne oekuje nita loe, prti od ivotne radosti, razmee se i vjeruje u dobru sreu kao da e ona vjeno trajati. Drugi umiru, nama je smrt strana, nestvarna, ona je daleki mit, ne mislimo na nju, guramo je s granice svijesti, kao da nam nije zapisana na vremenskom krugu. Ona se tie blinjih, ne nas... Ali, smrt dolazi, moj gospodine, prije ili poslije, obara se naglo kao jastreb, zagluuje i brie misli ostavljajui praznu leinu poput ispranjene vree za smee. Banalno, zar ne?... Najsumornija banalnost na svijetu. elimo ivjeti, beskonano lutati po obodu naeg vremenskog kruga, kad odjednom... Da, stvarno, koliko je sati?... Evo, ve je sumrak, sati lete kao poludjeli hrt! A tako prijatno askamo, zar ne, moj gospodine?... Postajete nestrpljivi?... Molim vas, nemojte vikati, dragi gospodine, upravo zavravam i zato u govoriti skoro iskljuivo o vaim stvarima, to bi vas trebalo zanimati! No, prije toga ipak moram neto popiti... Eto, tako... udno, prolo je ve pola dana otkako ste ovdje upali, jer kako inae nazvati vae

nametljivo zahtijevanje razgovora sa mnom u etiri oka, a ja kao da nisam umoran!... No, dobro, o emu smo to govorili? O tome da smrt dolazi iznenada, esto ba kad smo sigurni u jo jedan uspjeh, kad nam se ini da smo skoili vrlo visoko i da emo preskoiti letvicu na rekordnoj visini. Ali, ne moe se sve preskoiti, treba raspolagati hladnokrvnom vjetinom procjene vlastitih mogunosti. Inae se gubi, moj gospodine... Dick, na primjer, nikada nee skoiti po okoladu ako vidi da se ona nalazi na njemu nedohvatljivoj visini. Treba postupiti kao on, tko to ne ini izlae se neugodnosti. Uzmimo sada, kao primjer, tebe, prijatelju... Doao si ovamo imajui me, kako se to kae, u aci. Izveo si visok skok, ali nisi dosegao letvicu, a to je bio ovaj razgovor. Ali, s druge strane, na doskoku, nema uvijek strunjae... Da vie ne produavamo ovu tragikomediju, prelazim na sutinu stvari. Dakle, iznenadit e se, prijatelju... Sluam?... O, ne, s tim se ne mogu sloiti. Ovo jest tragikomedija i odmah u ti to dokazati. Komedija je ve bila i upravo se zavrava, kao to svaka zabava mora imati svoj vrhunac inae gubi sav okus, a tragedija se pribliava zajedno s pojavom zvijezda, to ima svoj duboki smisao, jer se tragedija odijeva u halje tame... Ali, moda je ve dosta tih pseudopoetskih metafora, prijeimo na konkretne stvari... Sigurno e te zauditi, prijatelju, ovo to u sada rei poznajem te ve skoro godinu dana!... Da, tono jedanaest mjeseci. Drugim rijeima, upoznali smo se mjesec dana poto ti je Kateina obitelj povjerila da nae djevojku. Bilo je to obostrano upoznavanje. Ti si iskopavao sve to se ticalo mog oca i mene, a moji su momci promatrali tebe i tvoj rad i podmetali ti bajkice i dokumente koje sam ja pripremao. Brzo su otkrili da si, prije nego to si postao privatni detektiv, bio ucjenjiva. Onda si promjenio papire i prezime. Od trenutka kad sam to saznao, bio sam miran, mogao sam s tobom igrati bez straha, jer sam znao da e doi ovamo prije nego to pokae svoj plijen nalogodavcima... Usput, zgrabio si besmislice, saznao si ono to sam ja htio da sazna. Tek e sada saznati istinu. Kate mi je pomagala da dokrajim Gladys aranirajui mistifikaciju s Andersonom. Ona ga je pronala. Ali, poslije smrti Gladys i mog starog, postala je bezobrazna, htjela je previe... Previe novca i brak! Priznaj da se nisam mogao oeniti sudionicom zloina, zar bih mogao mirno spavati?... Dakle, da bih mirno spavao, morao sam je ukloniti... Andersonu se to ve ranije dogodilo. On je bio glumatalo-poetnik koga smo kupili za tisuu dolara. Genijalno je odigrao ulogu udesnog medija!... Nisi pronaao njihove tragove, prijatelju, i nemoj se ljutiti na sebe - jednostavno nisi mogao. To ne moe uiniti ni najvjetiji policajac na svijetu. ak i one leine koje mafija zabetonira u temelje nebodera, teoretski se mogu pronai, ali ne i tijela Kate Brown i Phila Andersona... Sjea li se da sam u poetku spomenuo da je dupin Dick moj ljubimac broj dva. Tada nisi upitao tko je prvi. Da si to uinio, moda bi te instinkt upozorio i pokuao bi pobjei iz ove kue bez razgovora, a sigurno ne bi bio tako nadmen i bezobrazan. Uostalom, to ne bi mnogo promijenilo... Dakle, moj ljubimac broj jedan je Mat. Mat je morski pas, a moda je i morska kuja, tko zna? Manji je od onoga kojeg si gledao u Raljama, ali nije slabijeg apetita. Sreemo se kod stijena, kod junog rta zaljeva. Valjda me voli, ali bi me ipak slatko pojeo... Oboava ljude. Negdje tamo ima svoju pilju i doe im osjeti krv... Sada razumije, prijatelju?... Godinu dana si puzao za mnom kao zmija ne primjeujui da ti upravo ja bacam mamce. Napokon, kao to sam oekivao, dopuzao si do moje kue i poeo me plaiti. Mislio si da e ucjenom od mene izvui vie nego to e platiti Kateina obitelj... Zbog toga ih nisi redovito izvjetavao... To je bila pogreka! Ne dijelei s njima sumnje prema meni, nisi se osigurao i... to?... Opet grijei, prijatelju, ne plai me, nema ime. Nisam bio toliko nepromiljen da se ne bih dosjetio kako si prije ulaska u lavlju jazbinu ostavio kod povjerljivog ovjeka mali izvjetaj s mojim imenom i adresom. Ostavio si ak dva. Jedan kod biljenika, drugi kod prijatelja. Biljenik je u zadnje vrijeme imao novanih potekoa, ali ih se ve rijeio mijenjajui tvoju omotnicu za jedan ek i dva obeanja: da se vie nee pojaviti kod njega i da on sm nee doivjeti nesretni sluaj u roku od dvadeset etiri sata. Meutim, tvoj prijatelj nije imao sree. Ne samo da nam nije htio dati omotnicu, nego te je ak pokuao obavijestiti o naim zahtjevima. Nesretnik... jutros se spotaknuo, upao u more i naiao na Mata... Oznojio si se, prijatelju?... Noi su u zadnje vrijeme nepodnoljivo vrue. Da se vratimo na stvar - ogoljen si, moj Pinkertone, skinut ti je oklop. Ja sam ti ak i zahvalan to si doao ovamo s tvojom zabavnom bezobratinom. Uope ti nisam morao priati story moga oca i moju, ali to me je zabavljalo. Godilo mi je glumiti ulovljenog i gledati kako ti, koji ovamo nisi doao da bi se alio, doputa da se od tebe pravi harlekina... Kad netko ve ima toliko novca da ne treba raditi, ivot mu postaje dosadan i treba ga uiniti raznovrsnim. Moda sam te malo izmuio, malo sam rastegao priu, ali to nije bilo bez razloga. Evo ve i mraka. Ako te je netko i vidio da si se dovezao pred moju kuu, sada e te vidjeti kako odlazi iv i zdrav za volanom. Kao to zna, nou su sve make crne... Samo e morati posuditi odjeu jednom od mojih momaka... zove se Morris, zar ne? Dakle, sluaj Morrise, dat u ti savjet. Ljudi se dijele na pametne i glupe, oprezne i neoprezne, sretne i nesretne. Ti si u drugoj kategoriji, a ja u prvoj. Srea i nesrea zapravo su iracionalne kategorije... Moja se srea temeljila na tome to je otac reagirao onako kako je reagirao, odnosno onako kako sam predvidio poznavajui ga, a mogao je reagirati i drugaije ili ga je neto moglo omesti u izvrenju zloina... Ali, i sreom se moe upravljati... Ti si zaista vrijedan i uporan, jednom rijeju dobar si detektiv, ali na ovom okrutnom svijetu nije dovoljno biti dobar - pobjeuju samo jako dobri. Ja pripadam njima... Marljivost i upornost kojima se ti odlikuje, Morrise, ne dovode do uspjeha. Tamo vode pomanjkanje skrupula i

prvorazredno lukavstvo. Primi to k srcu i iskoristi u svom narednom ivotu kad se ispuni tvoja reinkarnacija. Ako se ispuni, u to nisam ba siguran... Uostalom, to jo nisam pokuao dosegnuti, jer bi to trailo ogroman napor, galijotsko nastavljanje oevog istraivanja. A meni nije stalo do posla, ovjee, povraa mi se kad pomislim na rad! Radilo se o oevom novcu i o provoenju ostatka ivota u ljekarenju na suncu. Znao sam da otac nee puno izdrati sa svojim srcem. I to, zar sam trebao dopustiti da ta udakinja zgrne cijelu imovinu poslije njegove smrti? Bio bih posljednji kreten i platio bih svoju glupost doivotnom bijedom. ivot je samo jedan i ne isplati se ekati da se on ponovi na vremenskom krugu. A ako se to i dogodi, radi se o tome da se ponovi slatko i zlatno, bez znoja!... Rei u ti neto u povjerenju, Morrise. Ja zaista vjerujem u vremenski krug i u njegove manje krugove po obodu. Sve se ponavlja. ivot neprekidno kopira sam sebe, pomau mu ljudska glupost i podlost. Ja sam izabrao ovo drugo, unosnije je... Moj je otac izabrao obratno... Vremenski krug! Takvi stari ezdesetogodinji glupani kao moj otac, uvijek upadaju i upadat e u ape takvih zeica kao Gladys. To se dogaa od postanka svijeta... I to je Morrise, najbolji primjer koji potvruje teoriju pokojnog profesora Meadowsa... Jesi li se umorio Morrise? Ne izgleda najbolje... Na kraju u se poigrati vidovnjaka. Ispriat u ti priicu, jednu od mnogih koje e se ponavljati na vremenskom krugu. Svakih nekoliko milijuna, a moda i bilijuna godina, jedan e tip koji sebe smatra vrlo prepredenim, htjeti ucijeniti drugog tipa koji je zaista prepreden. Doi e u njegovu vilu u Miamiju ostavivi prije toga dokazni materijal u sigurnim rukama da bi se osjetio sigurnim. Tada e onaj drugi izigravati zastraenog i zabavljati se priajui ovome o teoriji profesora Meadowsa, a kad zavri pritisnut e dugme pod stolom. Onda e u sobu ui gorila ovog drugog i drat e revolversku cijev na dvadesetak centimetara od ucjenjivaeve glave, onako kako sada Jerry dri cijev za tvojim potiljkom. I zna li to e dalje biti?... Nakon pucnja, momci Meadowsa-juniora stavit e tijelo budale u plastinu vreu i odvest e ga jahtom daleko na more, do stijena gdje ivi stari morski pas Mat... Zanima me, Morrise, koliko e se puta to ponoviti na vremenskom krugu? 13. OVJEK SA ELJEZNOM MASKOM Udrugom tisuljeu poslije Krista nije bilo vee historiografske zagonetke od tajne ovjeka kojeg je Louis XIV pedesetak godina drao zatoenog pod maskom od crnog velura, nazivanom eljeznom, jer je eljeznim obruem bila privrena oko vrata. Klju za bravu ovog obrua nosio je pouzdani vladarov pretorijanac, Saint-Mars. ovjek sa eljeznom maskom pojavio se u drugoj polovici 17. stoljea u naroitoj eliji, opremljenoj trostrukom vratima, u francuskoj tvravi Pignerol kojom je zapovijedao Saint-Mars. Polovicom 1681. godine, Saint-Mars je imenovan zapovjednikom tvrave Exiles (50 kilometara od Pignerola, na cesti Brianon -Torino) kamo je odveo i eljeznu masku, takoer u eliju s trostrukim vratima. To je isto uinio kad je, travnja 1687. godine, imenovan zapovjednikom tvrave na otoiu Sainte-Marguerite u Sredozemnom moru. U pismu ministru vojske, gospodinu Louvoisu, Saint-Mars je napisao o prevoenju zatvorenika do tvrave Sainte-Marguerite: Najsigurnije e prijevozno sredstvo biti stolac, u svakom sluaju bolji od nosiljke koja se moe slomiti. On e biti tako omotan ceradom da ga za vrijeme putovanja nitko nee moi vidjeti ni razgovarati s njim, ak ni vojnici koje sam odabrao da nose stolac. Tajanstveni je osuenik proveo jedanaest godina na Sainte-Marguerite, a njegovi pokuaji dodira s vanjskim svijetom ostali su bezuspjeni. S njim je mogao razgovarati samo Saint-Mars. To je bilo zabranjeno svim drugim straarima i oficirima. Jednog dana neki je ribar izvukao iz mora na obalu limeni tanjur na kome je noem bilo urezano nekoliko slova. Ribar ga je odnio Saint-Marsu, a ovaj je pronio vijest da je tanjur bacio u more hugenotski pastor, zatoen u tvravi. Ribar je spasio glavu samo zahvaljujui tome to je bio nepismen. Takve sree nije bio garnizonski lijenik, koji je iz mora izvadio gusto ispisan komadi koulje - ubrzo je naen ubijen u krevetu. Saint-Mars je 1698. godine prebaen na novu dunost u Pariz. Zamjenik upravitelja Bastille, zapovjednik du Junc, zapisao je ovo u svoj dnevnik: U etvrtak, 18. rujna, u tri sata popodne, gospodin Saint-Mars je stigao sa Sainte-Marguerite da preuzme poloaj upravitelja Bastille. Sa sobom je doveo svog stalnog zatoenika ije ime nitko ne zna i koji uvijek nosi eljeznu masku na licu. eljeznu masku smjestili su u posebno ureenu eliju u kuli Basinire. Saint-Mars je, zbog sigurnosti, jeo sa zatoenikom zakljuavajui eliju iznutra. U oujku 1701. godine, ve sjedokosog ovjeka sa eljeznom maskom prebacili su u drugu eliju kule Bretaudire u kojoj je ostao do smrti. Du Junc je zapisao 19. studenog 1703. godine: Nepoznatom, vjeito zakrabuljenom zatoeniku danas je pozlilo ubrzo po zavretku mise i umro je u deset sati naveer. Umrlog su sljedeeg dana pokopali na groblju upe sv. Pavla. Odmah nakon pokopa, spaljene su sve stvari koje su mu pripadale, kao i one kojima je bila opremljena elija. Dignut je i pod i zamijenjen novim, pomno je ispitan svaki centimetar zidova i stropa, a zatim su obijeljeni i obojeni. Ubrzo po smrti tajanstvenog sunja, u Evropi se poelo nagaati o njegovom identitetu. To je pitanje obuzelo povjesniare kao rijetko koje, u svakom su se stoljeu pojavljivali novi kandidati. Predmijevalo se da je to mogao biti sam Louis XIV (prema Nijemcu Gleichen-Russwurmu, ulogu kralja igrao je kopilan Ane Austrijske i kardinala Mazarina), nepoznati dvorjanin, navodno pravi otac Louisa XIV (prema toj hipotezi Louis XIII bio je jalov), ker Louisa XIII na ije je mjesto otac

podmetnuo tueg djeaka kako bi imao mukog prijestolonasljednika, grof de Vermandois (sin Louisa XIV i gospoe de la Vallire), slavni ministar financija Nicolas Fouquet, knez de Beaufort, engleski kralj Charles I, knez Montmouth, general Bulonde, voa dizunitskih katolika7 Avedik, tajanstveni urotnik koji je elio oboriti Kralja-Sunce i napokon i sm Molire (njegovo su uhienje zatraili jezuiti, bijesni zbog Tartuffea). Sve su se pobrojene hipoteze mogle lako oboriti, ali su ostale dvije koje se ne mogu samo tako odbaciti. Obje su utemeljene na jakim pretpostavkama i meusobno se iskljuuju. Bibliofil baron Heiss dokazivao je u pismu, poslanom 1770. godine u Journal Encyclopedique, da je eljezna maska bio grof Matthioli, diplomat iz Mantove. Tu su hipotezu poduprli brojni povjesniari, meu ostalim Delort, Topin, Brecking, Kircheisen i Funck-Bretano, koji je ovom problemu posvetio vie godina istraivanja. Grof Ercole Antonio Matthioli, ministar vanjskih poslova Karla IV, kneza Mantove, na zahtjev i za novce francuske obavjetajne slube, izveo je delikatnu combinazione koja se ticala kljune tvrave Casals nagovorivi svoga gospodara da tvravu ustupi Louisu XIV. Posao je obavljen 1678. godine u velikoj tajnosti kako ostale evropske sile ne bi stigle orujem omesti zavretak transakcije. Louis XIV obilato je nagradio grofa, a zatim je svog agenta, dAsfelda, poslao Karlu IV da dopune ratifikacijske formalnosti. Istovremeno se francuska armija poela okupljati u Brianonu odakle bi krenula u Casals gdje su je trebala ekati otvorena vrata. Francuze je okirala vijest da su Austrijanci uhitili dAsfelda u Milanu. Louisu XIV su se digle vlasi na kraljevskoj glavi kad su mu dojavili da su ne samo Be, nego i sve evropske prijestolnice potanko upoznate sa zakulisnim igrama poslia s Casalsom. Za francuske obavjetajce, koji su bili sigurni u svoju supertajnu, to je graniilo s udom. Louisu je pozadinu uda objasnila kontesa Sabaudzka: Matthioli je, odmah po primitku novca od Francuza, udvojio plijen prodavi tajnu svim zainteresiranim obavjetajcima. Nasamaren od obinog talijanskog lukavca, Kralj-Sunce plane eljom za osvetom. Matthioli je namamljen do francuske granice gdje ga je oteo odred francuskih dragona i on je, 2. svibnja 1679. godine, smjeten u Pignerol pod paskom Saint-Marsa. Pristae kandidature Matthiolija poduprli su svoju tezu, meu ostalim, pismima Saint-Marsa i odgovorima vladajuih Burbona, koji su, navodno, jedni drugima na smrtnoj postelji odavali tajnu eljezne maske. Louis XV je na pitanje svoje ljubavnice, markize de Pompadour navodno odgovorio da je ovjek sa eljeznom maskom bio ministar jednog talijanskog kneza. To je potvrdio stari dvorjanin Louisa XVI koji je pamtio poetak stoljea. Taj je sluga objasnio da se radilo o opasnom talijanskom intrigantu, podaniku kneza od Mantove. Ipak se glavni dokaz nalazio u knjizi umrlih. Tajanstveni uznik pokopan je dana 20. studenog 1703. godine na groblju sv. Pavla i upisan u tu knjigu s prezimenom Marchioly, koje neobino podsjea na prezime Matthioli. Protivnici te hipoteze ipak su postavili nekoliko tekih pitanja njezinim braniteljima. Kakvog je smisla imalo dranje Matthiolija dugi niz godina u strogoj odvojenosti, okruiti ga besprimjernom straom i tajanstvenou, zatrti sve njegove tragove (ukljuivi i proienje elije nakon smrti), ako je injenica o njegovom uznitvu bila opepoznata, meu ostalim i iz knjiice Razum je pobijedio u Casalsu, tiskane 1682. godine u Italiji? Osnovni je protudokaz bila injenica da je Saint-Mars, prenosei eljeznu masku iz Pignerola u Exiles, noenje nosiljke povjerio osmorici Talijana, dovedenih u tu svrhu iz Torina, to dokazuje da ovjek, koji je sjedio u nosiljci, nije znao talijanski. Dakle, to nije mogao biti Matthioli. Povjesniari koji su osporavali Matthiolijevu kandidaturu, dokazivali su da je Saint-Mars iz Pignerola u Exiles poveo dvojicu zatvorenika, La Rivirea i Daugera, koji su sluili Nicolasa Fouqueta, umrlog u zagonetnim okolnostima. La Riviere je umro u Exilesu sijenja 1687. godine, a nekoliko mjeseci kasnije eljezna maska je prebaena na Sainte-Marguerite. Dakle, ovjek sa eljeznom maskom morao je biti Dauger i na njega je usmjerio pozornost novi narataj istraivaa. Prema njima, Eustache Dauger je bio sluga opata Pregnianija (agenta koji je posredovao u tajnim pregovorima izmeu engleskog kra-lja Charlesa II i Louisa XIV) i na svoju je nesreu znao neku opasnu tajnu (na primjer, da se Charles II obvezao prijei na katolicizam to ga je moglo stajati engleske krune). Dauger je uhien 26. srpnja 1669. godine u okolici Dunkerquea, a prije toga je ministar Louvois napisao Saint-Marsu: Morate ga liiti svake mogunosti usmenog ili pismenog komuniciranja s bilo kim. To je osobito vano, a o tome vas unaprijed obavjetavam kako bi za njega mogli pripremiti odgovarajuu prostoriju, osiguranu dvostrukim vratima, tako da ga straari pred njima ne mogu uti. Nitko ne smije prolaziti ispod prozora njegove elije, a sve to mu je potrebno, osobno ete mu dostavljati jednom dnevno. Naglaavam da nipoto ne smijete sluati njegove ispovijedi. Zaprijetite mu smru ako poeli s vama razgovarati o bilo emu to se ne tie njegovih svakodnevnih potreba. (Ovo je pismo napisano tjedan dana prije Daugerovog uhienja!)
7

Dizuniti, protivnici unije katolike i pravoslavne crkve (uglavnom u Bjelorusiji i Ukrajini), ustanovljene na sinodu u Brest-Litovsku 1596. godine. (op. prev.)

U trenutku dovoenja Daugera u Pignerol (24. kolovoza 1669. godine), u toj se tvravi nalazio samo jedan zatvorenik, markiz de Lauzun. Ipak se od tog asa garnizon Pignerola poveao na sedam stotina ljudi - kako je, dakle, Dauger morao viti vaan! Kasnije se i broj zatvorenika poveao. U sijenju 1675. godine Dauger je postao sluga nadintendanta financija Fouqueta, kojega je kralj takoer zatvorio, ali je svatko tko je imao veze s njim, umirao na udan nain. Fouqet je iznenada umro 1680. godine, ukalo se da ga je Saint-Mars otrovao. Nepunu godinu iza toga skonao je La Rivire od vrlo sumnjive vodene otekline. Krunski dokaz pristaa Daugerove kandidature predstavlja pismo koje je ministar vojske napisao Saint-Marsu 13. kolovoza 1691. godine. Iz tog pisma proizlazi da se ovjek sa eljeznom maskom ve devet godina nalazi pod paskom Saint-Marsa. Samo je Dauger 1691. godine bio zatvorenik s tako dugim staom kod gospodina upravitelja (tono dvadeset dvije godine). Ali, zato su ga pokopali pod Matthiolijevim prezimenom? Prema ruskom znanstveniku Tatarinovu, ulogu eljezne maske redom su imali Fouquet, Matthioli i Dauger to je uspjeno zamrsilo kasnije napore istraivaa da utvrde identitet zatvorenika. Vratolomna hipoteza, ali barem opravdava ona trostruka vrata i eljeznu masku. Najloginiji uzrok doivotnog skrivanja lica tajanstvenog uznika dao je Voltaire koji je, zbog antireimske satire, strpan u Bastillu jedva etrdeset mjeseci nakon smrti eljezne maske, dok su jo bili ivi zatvorski uvari iz vremena Saint-Marsa. Voltaire je shvatio da je najvei prijestup tajanstvenog nesretnika bilo njegovo lice i to svima znano lice, jer bi inae njegovo skrivanje bilo besmisleno (zato je Louvois nekoliko puta izriito naglaavao Saint-Marsu kako se ne smije dopustiti da markiz de Lauzun vidi Daugera). Kralj Louis XIV morao se plaiti otkrivanja tog lica i zato je zapovjedio da ga se mora pokriti. Ipak, zato nije zapovjedio da ubiju njenog vlasnika? Opet logika namee odgovor: oito se i toga plaio, jer se radilo o umorstvu lana ue obitelji. Louisovi roditelji vie nisu bili ivi. Dakle, Kainov zloin! Kad bi ga poinio, to bi ak i njemu, Kralju-Sunce, oduzelo svaku mogunost blage kazne na Posljednjem sudu. U svom Stoljeu Louisa XIV Voltaire je naveo da je eljezna maska bio kraljev brat blizanac, to jest da je godine 1638. kraljica Ana Austrijska rodila dva fiziki istovjetna nasljednika trona, to je u Francuskoj posijalo vrlo opasno sjeme budueg graanskog rata. Dva djeaka, slina kao dvije kapi vode, bili bi vjeita kunja za razne politike stranke ili za agente stranih obavjetajnih slubi koji bi mogli on-glirati blizancima izmjenjujui ih na prijestolju. Francuska politika dravna naela traila su da bezuvjetno postoji samo jedan prijestolonasljednik. Zato je jedan od brae poslat u inozemstvo da bi u svojoj tridesetoj godini bio vraen u Francusku, a kralj ga je zatoio sa eljeznom maskom na licu. Nekoliko je povjesniara (meu njima, u drugoj polovici 20. sto-ljea, akademik Pagnol) priznalo ispravnom Voltaireovu pretpostavku koja je, iako nepoduprta dokazima, izuzetno logina. I to bi bilo sve. Sve to je Steinberg nauio za vrijeme trogodinjeg istraivanja zagonetke eljezne maske. Sada je razmiljao o tome, zagledan u lice Louisa XIV. Nije bio ljubitelj arhaine umjetnosti slikanja, ali je ovaj portret postao njegova opsesija. Bio je to rad dvorskog slavopojca Hiacynta Rigauda -Louis XIV u krunidbenoj odori. Slika u koju se kralj-model zaljubio. To je trebao biti dar za njegovog unuka, panjolskog kralja, ali se, iz neobjanjivih razloga, Louis XIV strasno zagrijao za to platno pa je poklonio kopiju, a orginal zadrao za sebe. Zatim su se kopije razmnoile, jer je ta slika postala umjetniki simbol apsolutizma, slika-obrazac, uzor mnogim naratajima. Riguad je to shvatio i doslovice ponovio postupak nakon dvadeset devet godina slikajui portret Louisa XV. Calletov Louis XVI i Gurinov Louis XVIII bili su iste replike prvotnog uzorka: nervirajua statina pompoznost, figura naduta od oholosti, lijeva noga u skoro plesnom iskoraku, lijeva ruka ponosno oslonjena na bok, a desna na skiptar, zabijen u atlasni jastuk, tik uz krunu. U divovskom platu od hermelina koji pada kao slap Nijagare, poprskanom tamnim mrljama, pred kaskadama sonih draperija na koje su grbovni ljiljani pali kao roj pela, s tamnim svitcima kienih zastora u pozadini i s vlasuljom na razdjeljak koja se u dva oteala vala sputa na ramena i ipkasti plastron - taj se stari, gojazni i, mimo sve velianstvenosti, ogavni mukarac inio Steinbergu kao nekakav udan stvor, vie ivotinja nego ovjek. Sva napetost njegova pogleda i uma usredotoila se na lice, zadriglo, runo, prosto gadno, kao da se Rigaud za trenutak zaboravio. Osjeaj odbojnosti koji je to lice izazivalo, doputao je mogunost da tu nema portretske varke, da se ovoj slici moe vjerovati.To lice mora zapamtiti! Uz dvije ispravke: onaj drugi -ako sve to uope nije glupost - bit e sijed, mraviji, sasuen, stariji, jer tamnica ne goji i ne podmlauje. I nee imati izbaenu donju usnu kao ovaj na portretu, tu odbojnu grimasu oholosti i prijezira prema svima oko njega, jer bi u eliji to bilo jo smjenije nego na platnu. Ali, sve u svemu, trebao je biti slian, vrlo slian. O ne, to lice nee zaboraviti, profesor Hammond moe biti miran. Iza lea zauje Helenin glas: -Dragi, ve je vrijeme, uskoro e ta emisija. On ukljui svoj prijemnik. -... u skladu s godinjim vremenskim planom, Evropska centrala atmosferskih prilika realizira za sutranji dan temperature u granicama od 22 do 28 Celzijusovih stupnjeva, te vlagu u zraku od 100 do 110 Kleinovih stupnjeva. U noi e poljoprivredne zone A, B, E i H biti pokrivene trosatnom kiom, a

Pirineji, Apenini, Alpe i Tatre dobit e snjene oborine, koje e povisiti pokriva na skijakim stazama za nekoliko centimetara. Osim toga, obavjetavamo vas da je kvar klimatskih ureaja u Stockholmu, koji je proteklog tjedna prouzroio neplanirane oborine u zoni Baltika, ve uklonjen. Pozdravljavamo vas do sutra elei svima ugodnu veer... Onda je mlada ena zamijenila izvjestitelja o vremenu. -Sada emitiramo program pod nazivom Osvajai vremena, slijedi razgovor s profesorom Hammondom. Steinberg ugleda na ekranu lik svog efa i njegove oi koje su zraile nekom udesnom energijom. Tako obdaren pojedinac mogao bi i u najeem sukobu uspjeno voditi pregovore u ime obiju protivnikih strana. Postrance je sjedio tipini inteligentni pita pomno zalizane frizure i idiotskog osmijeha kojim je pridobijao blagonaklonost tupog oka svijeta. Pita uzvikne dobro pripremljenim oduevljenjem: -Sve vas srdano pozdravljam! Ne moram vam predstavljati naeg gosta, jer ga svi znaju - to je profesor Ronald Hammond, glavni direktor Svemirskog povijesnog instituta! Iz njegovih ete usta uti senzacionalnu novost koja se tie najveeg pothvata, organiziranog u toj ustanovi! Dakle, gospodine profesore?... Hammond odgovori briljivo odmjerenom tro i pol sekundnom utnjom skromne sfinge, a tek onda rijeima, a duboki, lagano zamagljen pogled njegovih oiju upotpunjavao je pontifikalni ton izgovorenih reenica. -Tako je, kreemo u besprimjerni pothvat. On ima izuzetnu vanost iz dva razloga: najprije, odredite ekspedicije je vrijeme na prijelomu sedamnaestog i osamnaestog stoljea - jo nikada nismo slali krononaute u tako daleku prolost, a zatim, osnovna je svrha pothvata razjanjenje najvee zagonetke drugog tisuljea. Radi se o eljeznoj maski, tajanstvenom zatoeniku iz vremena vladavine francuskog kralja Louisa XIV. Kao to je poznato, moj institut upravo radi na novoj opoj povijesti zemaljske kugle i naa je elja stvoriti djelo u kome e biti to je mogue manje bijelih mrlja. Pita natakne na lice izraz zainteresiranosti. -Ali, gospodine profesore, to je skoro pola tisuljea unatrag! Ipak, vremenski bolid TM-300 ima, kako mu samo ime kae, domet od tristo godina!... -TM-300 je ve prolost - odvrati Hammond. -Sada raspolaemo novim vremenskim vozilom, bolidom Timerunner-500. To je stroj, k a k o m u s a - m o i m e k a e (Hammond je rastegao ove rijei s jedva uoljivom zlobom), koji omoguava izlete u prolost unutar granica pet stotina godina. -Izvrsno reeno, gospodine profesore, i z l e t e, ha, ha, ha ,ha!... - pita otkrije zube. -Takva rije za tako rizine pothvate koji kre putove ovjeanstvu... -Rizik je izuzetno mali - prekine ga Hammond. -Nai ureaji ne mogu zakazati i jame sigurnost krononautima. Tome posveujemo posebnu pozornost, jer... Steinberg se osmjehne u sebi. Dobro je znao emu profesor posveuje posebnu pozornost uspinjui se ljestvicama karijere. Sigurnost krononauta nije se meu tim prioritetima nala na vrhu spiska. Novo vozilo nije prolo ak ni sve tehnike pokuse s automatskim krononautom, da ne govorimo o tome da simulirani letovi nikada nisu potpuna potvrda - to je tek prvi let ivog ovjeka. Ali Hammond ne voli ekati na svojoj stazi. Jedan krononaut vie ili manje... TM-300 je vie puta zakazao, to je bilo briljivo sakriveno od oiju javnosti. Jo je gore bilo s probnim primjercima TM-400. Svi su zakazali i stroj uope nije uao u serijsku proizvodnju. Pokvarili su se i masterfoni za vezu, mali telepatski primopredajnici privreni za runi zglob pomou kojih krononauti odravaju vezu s bazom. Pokvareni bolid Toma Craiga, koji je trebao ispitati tajnu smrti predsjednika Kennedyja, ostavio ga je u 20. stoljeu i Craig je poginuo glupom igrom sluaja - pogodio ga je metak za vrijeme policijskog guenja crnake pobune. Pomo je stigla prekasno. Zbog toga se Hammond nije previe uzbudio, jer je Craig dospio poslati potpunu informaciju. Barem znamo to mu se dogodilo, dok se o Zabielskom nije nita saznalo. Poletio je na sastanak s grofom Cagliostrom, skoro na granicu dohvata TM-400, i nestao. Veza s njim izgubljena je odmah po slijetanju - najvjerojatnije su zakazali i bolid i masterfon. Mercier koji je ispitivao pozadinu smrti Daga Hammerskjlda, Alvarez koji je pokuao rasvijetliti zagonetku Kaspara Hausera, Suvarov - traga za istinom o ustrijeljenom Napoleonovom dvojniku u Schnbrunnu, Morini, istraiva masonstva - svi su oni imali potekoa s masterfonima i s bolidima. Najgori su granini letovi, kao onaj Zabielskog ili Grimmera koji je krenuo da razjasni tajnu Louisa XVII i kojeg su uspjeli vratiti, ali pomraena uma. Steinberg osjeti hladnu drhtavicu - njegov e let dosegnuti blizinu granice, prokleto blizu, i pri tom e moi raunati samo na svoj bolid, jer je to za sada jedini primjerak TM-500. Hammondu se uri. Steinberg ne moe ni sanjati o pomoi u sluaju havarije. Oslobodi se tih misli i vrati sluhom i vidom prijemniku. Pita je mljeo svojim ulizikim glasom: -... priznajem vam, gospodine profesore, da nikada nisam bio jak iz povijesti, ali se od djetinjstva sjeam prie o eljeznoj maski. Navodno postoji desetak hipoteza o identitetu tajanstvenog zatvorenika? -Nas, prije svega, zanima jedna. elimo dobiti odgovor na pitanje je li to bio brat-blizanac Louisa XIV. Ako bi se ta hipoteza pokazala ispravnom, nae bi poglavlje o apsolutizmu mnogo dobilo.

-Moete li nam otkriti, gospodine profesore, tko e biti detektiv? -Jedan od mojih asistenata, doktor Filip Steinberg, obratio mi se s molbom da mu povjerim ovu misiju. Znanstveni savjet Instituta prihvatio je njegovu kanditaturu uzevi u obzir visoke kvalifikacije doktora Steinberga. On savreno poznaje epohu apsolutizma, a francuski jezik onog vremena ne govori nita gore od Louisa XIV. -Kada polazi? -Sljedeeg mjeseca. Toan emo datum utvrditi na sutranjem sastanku Savjeta. -Gospodine profesore, hvala vam na razgovoru i elimo uspjeh. Prodrmajte satove! Kad su sljedeeg dana satovi odbili deset puta i svi su ve sjedili za pultovima, u dvoranu ue profesor Hammond. Saeka da utihnu oduevljeni pozdravi i tek onda sjedne obdarivi itav skup jednim od onih svojih ozarenih osmijeha, tim toplijim to je situacija u kojoj se nalazio bila osjetljivija. Nekada je potovanje iznuivao silom, ali je brzo shvatio da je to samo prividno potovanje, stvoreno strahom i mrnjom. Dosegnuvi sadanji stupanj vlasti, promijenio je metodu - poeo se prisiljavati na kurtoazne geste i vatromete blagonaklonosti. To mu je pruilo novo zadovoljstvo i uvrstilo ga u uvjerenju da e tom apsurdnom makaradom doi do ivotne istine. Ponekad je, gubei kontrolu nad svojom proraunatou, obasjavao svoj teatar dobrodunosti do granica burleske. Bezobzirno unitavajui protivnike, osmjehivao im se istim takvim blagonaklonim osmijehom i to je bila vrhunska majstorija unitavanja ljudi. Glumio je ovjeka koji je rtva na oltaru znanosti. Od toga je stvorio paravan za svoje ambicije krijui se iza njega u svakoj situaciji poput mudrog i dobrohotnog voe. Promatrajui ga, slinog provincijskom patrijarhu iz proteklih tisuljea koji nadzire obradu svojih polja, nedjeljom blago kori ukuane s poasnog mjesta za stolom, a pobune u obitelji gui s nepomuenim veseljem pomou bia ili Biblije - moglo se zamisliti kako je ugodno biti bogom. Osjetljivost sadanje situacije bila je u vezi sa efom Odjela sigurnosti Instituta, profesorom Stepaniem, i njegovim slubenim podneskom kojim je doveo u pitanje svrhovitost planirane ekspedicije. U elji da s tim to prije zavri, Hammond ga ljubazno zamoli da sve svoje primjedbe iznese na sastanku Savjeta. Starac ukljui svoj videx s trakom na koju je snimio svoje kritike opaske i pone govoriti tihim glasom bacajui s vremena na vrijeme pogled na ekran kako bi osvjeio pamenje. -Uskoro u navriti stotinu osamdeset godina i poi u u mirovinu. Dolo je moje vrijeme da se zamislim nad prijeenim putom i, razmiljajui o tome, obuzima me alost to sam u svom ivotu poinio toliko greaka. Ne namjeravam napraviti jo jednu i zbog toga neu dii ruku za ovaj pothvat, koji je po mom uvjerenju, previe rizian i, ako bude poduzet, najvjerojatnije e se zavriti smru doktora Steinberga... Vie smo puta brzopleto donosili odluke i to se tragino zavravalo... -ee smo postizali sjajne uspjehe, molim da to ne zaboravite, dragi kolege - prekine ga Hammond. -Uspjeh se ne moe besplatno postii. Kad se ne bi risikiralo, proces obogaivanja naeg znanja bio bi zakoen, a u znanosti, onaj tko stoji, taj nazaduje. Potedite nas, profesore, vaih osobnih ispovijedi i samokritike i usredotoite se na isto znanstvene probleme. Koje su vae primjedbe? -Primjedbe?... Da.... Ako afera eljezne maske nije mistifikacija, dakle ako je Louis XIV zaista imao privatnog sunja i tako ga estoko uvao, to znai da e svaki pokuaj pribliavanja toj osobi biti samoubojstvo! -Glupost - odvrati Hammond. -Filip se uope nee morati pribliiti zatvoreniku. Dovoljno je da kupi obavijesti. Moram vam, profesore Stepaniu, pripomenuti jo jednu stvar. Naime, u ono doba nije bilo boljeg kljua za najstroe uvana vrata od ovog bezvrijednog utog metala, otpornosti jedva 6,4 Rydera, od kojeg danas izraujemo igrake za djecu i triarije za sirotinju. Tada su od njega pravili novac i dragoc-jenosti. Za doktora Steinberga smo izradili savrene, umjetno patinirane kopije zlatnika koji je bio u opticaju za vrijeme Louisa XIV. Uzor nam je bio jedini postojei orginal, koji se nalazi u posjedu Numizmatikog intermuzeja. O tome koga treba potkupiti, razmislit emo kasnije. Sada me zanima na temelju ega ste, dragi kolega, upotrijebili rije m i s t i f i - k a c i j a? -Na temelju ega?... Da... Dakle, znamo od koliko se mitova oblikovala povijest u davno minulim stoljeima, kolikim je vjetim apokrifima priznata vrijednost izvornih dokumenata. U ovom sluaju, nemamo nikakvih dokaza da je ovjek sa eljeznom maskom uope postojao... -Kako to ?! - Hammond poskoi iz naslonjaa. -A du Juncov dnevnik, a Saint-Marsova pisma?! Zar to nisu dokazi?! -Zar to nisu?... Da... Dakle, po mom miljenju to nisu vjerodostojni dokazi, jer su meusobno opreni. Du Junc je zapisao da je ovjek sa eljeznom maskom bio Matthioli. To su ponovili kapetan Griffet i major Chevalier sluei se njegovim dnevnicima. A Saint-Mars je 1681. godine, naputajui Pignerol, napisao (tu Stepani baci pogled na ekran): Odavde u Exiles vodim dva tipa i odmah zatim: Matthioli e tu ostati skupa s drugim zatvorenicima. Dakle, du Junc je lagao piui o Matthioliju... -Pa jasno!- uzvikne Hammond. -Du Junc je svjesno zamagljivao istinu i zaplitao tragove. Mi ne traimo Matthiolija, nego kraljevog blizanca na kojeg je ukazao Voltaire! -Voltaire?... Da... Ali, ako je vjerovati drugim dokazima, Bourboni su uporno ponavljali tvrdnju o mantovanskom diplomatu. Svi ti dokazi nisu vjerodostojni, sve to podsjea na bajku. Dok je sjeanje

na nju jo bilo svjee, Napoleon Bonaparta je zapovjedio svojim ljudima da provedu pomnu istragu o eljeznoj maski. Istraga nije dala nikakav uinak, mit nije dobio tijelo. Moda je tada Napoleon izrekao uveno miljenje: Povijest je zajedniki dogovorena legenda. A Voltaire?... Pa on nije ostavio ni najmanji dokaz. On je rekao: Legenda je sestra povijesti, a mate mu nije manjkalo... -Voltaireove hipoteze brani logika, to se ne moe rei za vae izlaganje, dragi kolega! -Logika?... Da... Logika je, gospodine profesore, najstranije oruje razuma protiv ovjeka. Ona moe dokazati sve, pa ak i to da je svijet... -Kolega Stepaniu! - opet ga prekine Hammond. -Molim vas, bez filozofiranja! Ovdje smo se okupili da donesemo odluku. Trebam li razumjeti da se vi i dalje protivite slanju doktora Steinberga? -Slanju?... Da... Protivim se. Doktor Steinberg e biti ili ubijen ili nita nee nai, jer to to e traiti, najvjerojatnije nije postojalo. Autor jednog od najboljih radova o eljeznoj maski, Jean Montgredien... -Kolega, gubimo vrijeme! -Da... Samo sam htio rei da sam upoznat s tim radom, objavljenim 1952. godine. elio bih citirati Montgredienov zakljuak, koji glasi: Skidamo masku i pod njom nalazimo uznika bez ivotopisa i bez lica. Ja mislim da treba odustati od ekspedicije i ... -Hvala, gospodine Stepaniu! Hammond se upitno obazre naokolo zagledajui u oi svakome osim Stepaniu, a lice mu ozari osmijeh, ogroman kao ocean dobrote u ijem se beskraju kriju arhipelazi zlogukih upozorenja. -Tko je za prijedlog profesora Stepania? Ni jedno se svjetlo ne upali na pultovima. -Tko je za ekspediciju? Upale se sva svjetla osim jednog. -Sjajno! Dakle, odluili smo. Prijeimo sada na pojedinosti. Predlaem da Filipa poaljemo u 1700. godinu. Ne zato to je to okrugao datum, ve zato to smo sigurni da je tada ovjek sa eljeznom maskom boravio u Bastilli i da je godinu dana kasnije Rigaud naslikao kraljev lik, ali - u skladu s naom hipotezom - i lik zatoenika. Louis XIV na tom je portretu star, a ipak se moe pretpostaviti da ga je Rigaud lagano podmladio. Ako ga ak i nije podmladio, ta je razlika od godinu-dvije beznaajna. Kao to sam ve rekao, na emisar ne mora dospjeti do same eljezne maske, ali ipak se moe dogoditi da nekakvim stjecajem okolnosti to i izvede, a moda i uspije skinuti masku -tada e sam Filip prepoznati zatoenika. Ali, takva je mogunost izuzetno mala.Ipak je dovoljno da mu se priblii na stotinu metara. Tada e se - ako je eljezna maska brat-blizanac Louisa XIV - na ekranu Filipovog videxa ukazati lice s portreta. Taj je videx programiran svim parametrima lica i obrisa s Rigaudove slike, pa e pribliavanje vlasnika tog lica na stotinu metara automatski izazvati pojavu portreta na ekranu. Ako Filip ne uspije ui u Bastillu, videx moe dati potkupljenom uvaru tvrave. Pitanje glasi: koga treba potkupiti? Biografska je selekcija utvrdila nekoliko popisa pogodnih osoba za pojedina razdoblja. Doktore Rooney, predstavite nam, molim vas, varijantu za godinu 1700. Rooney, punani stoezdesetogodinjak s licem pokrivenim umjetnom poliskeenovom koom, ukljui svoj videx na pultu, pronae potrebne podatke i ree: -Molim lijepo. U igru ulaze petorica ljudi. Prvi je vjeni uvar Saint-Mars, ali odmah naglaavam da mi se njegovo potkupljivanje ini nemoguim. Ostaju: narednik Rosargues, Saint-Marsov ovjek koji posluuje zatoenika, te lijenik Reil, sveenik Giraut i zapovjednikov zamjenik, komandant du Junc. Izvor obavijesti treba traiti meu tom etvoricom, jer je u Bastilli zatvorski reim prema ovjeku sa eljeznom maskom bio ve mnogo laki nego u Pignerolu ili u Exilesu i svi su oni imali pristup uzniku. Doktor e Steinberg morati donijeti odluku na licu mjesta. -A kad biste morali pokazati na jednu od tih osoba? - upita Hammond. -To bi bila lutrija, nemam toliko podataka da bih... -Onda zaigrajte lutriju! - Hammond povisi glas. Rooney se za trenutak zamisli i napokon polako odgovori: -Sveenik Giraut. -Zato? -Jer... hm! Gaao sam po osjeaju. Giraut bi, kao zatoenikov ispovjednik, morao najvie znati o njemu. Kasta tadanjih sveenika dijelila se na fanatike ideje i fanatike lagodna ivota. Ovi su prvi imali premalo prepredenosti da bi dobili poloaj u dvorskoj slubi. Giraut je morao biti dobar igra kad mu je povjerena tako odgovorna i nesumnjivo isplativa funkcija. Ali to su samo pretpostavke koje se mogu pokazati pogrenima. -Hvala, doktore Rooney - Hammondovo lice ponovno obasja osmijeh. -Mislim da smo sebi sve razjasnili. Htio bih jo jednom zahvaliti naem kolegi, doktoru Steinbergu, za preuzimanje odgovornog zadatka. Svi ti, Filipe, elimo uspjeh. Polazak je za dva tjedna, osmog svibnja u etiri ujutro. Odjeknu ovacije i svi blagonaklono pogledaju Steinberga, iako su mu neki poeljeli da na tom pohodu skri vrat. Toga je bio itekako svjestan. Takav je, na primjer, Simeon. Ili Morardi. Pasji sinovi - i oni kao i on sanjaju o poloaju profesorovog zamjenika, ali kad se rodio plan o skoku pet stotina godina u

prolost, nisu se usudili istaknuti svoje kandidature. Gledajui ih, osjeti mrnju, prezir i zlobno zadovoljstvo. Govno znate - pomisli - zaista govno znate! Mislite, smee jedno, da podmeem glavu samo zato da uskoim u fotelju zamjenika i da dobro zaradim kako bih, po povratku, sebi kupio novi model transplanetarnog bolida ili vikendicu na Marsu. Cijeli ete se ivot znojiti u svojim spavaonicama dok vas ene budu pokretale sexoregulatorima i nikada neete upoznati pravo zadovoljstvo! Steinberg je htio da upravo on otkrije tajnu eljezne maske. Njime je ovladala prava opsesija likom s Rigaudovog portreta, Ali, postojala je jo jedna, jo snanija opsjednutost. Steinberg je, kao i svi ostali, prezirao barbarsko smetlite minulih tisuljea, ali ga je, u dubini due, privlaila njihova egzotinost. Naroito je htio upoznati ene koje su se koristile samo svojim draima. Dosta mu je bilo Helene i njenog sexoregulatora bez kojeg mu se nije pribliavala. Predugo je prouavao povijest drugog tisuljea da ne bi znao kako su djevojke tada voljele. Dovoljno je bilo proitati par frivolnih memoara ili ono djelce o raskalaenim damama starog prasca Brantmea. Na samu pomisao o tome, prolazili su ga srsi. U svojim je snovima bio feudalni baron u dvorcu na planinskom vrhu koji dopire do oblaka. Tamo bi bezobzirno koristio svoje droit de seigneur8 na sve draesne ene i keri svojih podanika. Dan 8. svibnja 2188. godine trebao je biti dan polaska prema tom doivljaju. Tog je dana u 3,50 zauzeo mjesto u vozilu, odjeven u odjeu francuskog plemia s kraja posljednjeg desetljea 17. stoljea. Prie mu Hammond. -Ubrzo emo zatvoriti poklopac i pustiti plin. Pritegni pojas, Filipe, osloni glavu na naslon i... -Dovraga, ne mogu - promrmlja Steinberg - smeta mi obod ovog eira! -Onda ga skini i stavi na koljena. Tako. Hammond se obazre okolo i priblii usta do Steinbergovog uha. -Sluaj, sine, jako mi je stalo da se dobro pokae. Mora srediti tog tipa sa eljeznim loncem na glavi. M o r a ! To je stvar ugleda i otkrit u ti da igra u neto vie nego to je poloaj mog zamjenika. Ako uspijemo, ja u imati priliku zauzeti fotelju u Interparlamentu. Tada e ti preuzeti moju sadanju fotelju. Razumije li? Steinberg nita ne odgovori. Zatvori one kapke. Uspavali su ga sljedeeg trenutka. Probudi ga poticaj iz provodnika, privrenog za sljepoonicu. Pogleda dolje. Pod njim je bio grad presjeen rijekom s izduenim otokom po sredini. No se povlaila pred danom. Raspozna podrezane zvonike crkve Notre-Dame, zatim Bastillu i jo neke druge zgrade. Prizemljio se u umi van grada. Prije nego to je vozilo poslao u vrijeme iz kojeg je doao, dobije potvrdu vremenske koordinate pomou masterfona. Bio je dan osmog svibnja 1700. godine. Nakon jednog sata hoda, dospije do mitnice i zaroni u utrobu probuenog Pariza. Za svoju prvu postaju izabere Ille de la Cit, gdje je dorukovao, a onda krene u smjeru Bastille. Obie vie puta oko nje, ali videx nije reagirao. Od zidova, okruenih irokim jarkom, dijelilo ga je oko stotinu metara, ali, dakako, zatoenik je mogao biti dublje unutra. Naveer se vrati u gostionicu i tamo spazi crnokosu djevojku kako plee meu stolovima s tamburinom u ruci. Njena razigrana haljina ovla mu dotakne lice i pokrene potoke poude u njegovim ilama. Djevojka je izgledala kao da je oblikovana od gline istoga plesa, stvorena od samog vrtloga i od ritma, koji je, od postanka svijeta, bit enstvenosti. U nozdrve ga pogodi miris magnolije, koji je dopirao iz njene pobjenjele kose, i miris cimeta s njenih blistavih ramena, prekrivenih kapljicama znoja. Osmjehne mu se dvjema prekrasnim jamicama, ljupkim straarima pravilno poredanih mlijeno bijelih zubi i itava se preobrati u simbol strasti, u alegoriju ljubavi, osvijetljenu titravim plamicima svijea, u ulnu poeziju groznice koja pulsira u sljepoonicama. Gledajui u duboku sjenu na grudima i arobne noge kako poput bijelih munja presijecaju tamu, preplavi ga uzavreli val davno zamrle prastare ivotinjske strasti. Kimne krmaru pokazujui na nju pokretom glave i stavi na stol nekoliko zlatnika. U kasni noni sat ona se tiho uvue u njegovu spavaonicu, klekne uz postelju i hladnom rukom prijee po Steinbergovom elu, zaroni prste u njegovu kosu, njeno pomiluje pregib vrata, prijee preko ramena slijedei dalje obrise njegova tijela. U dubini noi, ispunjenoj mirisom njene koe, pojavi se treperavo svjetlo. Pulsiralo je u ljubiastoj posudi tame, grevito disalo, sve jasnije i blie, dok ga ne zaslijepi prasak jarke suneve svjetlosti koja se zatim lagano gasila nestajui u mekoj plaviastoj paraboli. Kad ponovno otvori oi, sjedila je naga uz plamtei kamin osmjehujui mu se. Njena priroda, utljiva i bez osjeaja stida, bila je tako arobna da bi bio grijeh osuivati je. Steinberg nije tri dana naputao svoju sobu. Djevojka mu je donosila hranu, jela s njim, tonula u san uz njega, budila se u podne, a s dolaskom noi osvajala ga svojim utljivim osmijehom, svojim zubima i udovima, grabeljivim noktima i labuim vrhovima prstiju. U zoru etvrtog dana iz sna ga istrgne otra bol u ramenu. Iskrenuli su mu ruku, izvukli ga iz postelje i vezali rune zglobove ne odgovarajui na njegove molbe i prijetnje, a kad se poeo otimati, dobio je dva snana udarca palicom po glavi i onesvijestio se.
8

pravo gospodara (op. prev.)

Prene se kad su mu na lice izlili vjedro vode. Leao je u prostranoj podzemnoj prostoriji s ijih su zidova visili lanci i nekakve sprave. Kad ih spazi, preplavi ga uas. U kamene, pljesnive zidove bile su uglavljene plamtee baklje. S mukom podigne glavu i u polumraku ugleda dugi izrezbareni stol s raspelom po sredini. Za stolom je sjedio oficir i dvije spodobe u crnim odorama s bijelim ovratnicima. Jedan od njih, izborani starac orlovskog nosa, blago mu se obrati: -Je li ti bolje, dragi moj? Reci nam, onda, tko si ti? -Zovem se... zovem se Lefebvre - procijedi Steinberg. -A to radi u Parizu? -Doao sam... poslom. Kupujem ovo i ono. -Ovo i ono, kae. To nije nita loe, ali zato onda plaa krivotvorenim novcem koji neprijatelji Francuske kuju u Nizozemskoj? -Krivotvorenim? - Steinberg pokua ustati, ali ga zaustavi bol u ramenu. -Krivotvorenim, dragi moj. Imao si ih mnogo uza se, sve od pravog zlata, samo to ni jedan nije pravi. Teina se ne slae, prijatelju, i ne samo ona. -Priseem da nisam znao... nisam imao pojma da su ti zlatnici krivotvoreni! - uzvikne Steinberg. Starac u crnoj togi se osmjehne. -Vjerujem ti, dragi moj. Ali, ak i da nisi znao, samo za upotrebu takvih zlatnika ide se na konopac, dijete moje. Steinberg osjeti kako mu se jei koa i kako se iz nje pomaljaju kapljice hladnog znoja. Dakle, taj zlatnik kojim se Intermuzeum tako dii i koji je posluio kao uzorak - krivotvoren je! Kakvi idioti tamo rade! Oni, banda neznalica, opor kukinih sinova s titulama, oni su ga osudili na poraz, na patnje, moda i na smrt. Procijedi: -Priseem Bogom da... -Ne prisei, dragi moj, ve sam rekao da ti vjerujemo - prekine ga inkvizitor. -Uostalom, pustimo zlatnike, zato se baviti sitnicama, neprilinim ljudima visoka roda. Radije nam reci emu slue ove kutijice? Steinberg tek tada ugleda svoj masterfon i videx na stolu. Shvati da je to kraj i nije mogao smisliti nita bolje od tvrdnje da te predmete vidi prvi put i da su mu sigurno podmetnuti. Starac je zabrinuto kimao glavom i onda ree: -Sam sebi kodi, dragi moj. Majstore Michele, vri svoju dunost. Kad su ga razapeli i rastegli izmeu tavanice i poda palei mu kou pod pazusima, Steinberg je urlao i preklinjao za milost, sve dok ne izgubi svijest. Doavi k sebi, ispria cijelu istinu, sve to je znao o eljeznoj maski i o ekspediciji u dubinu vremena. Zaplae kad je zavrio, ali to nije ganulo ljude koji su sjedili za stolom. Sudac se osmjehne i ree: -Kae da si stigao iz 2188. godine? A ja sam Aleksandar Veliki, razumije?... No, dosta ale, majstore Michele... Tada progovori mukarac u uniformi koji je sjedio pokraj njega: -Ja ovo ne bih podcijenio, ekselencijo. Mislim da je on venecijanski pijun. Spominjao je Njegovo Kraljevsko Velianstvo, to mirie na urotu. Bolje da pozovemo Saint-Marsa, neka on odlui. -Ni ja to ne podcjenjujem - odvrati sudac. -Poaljite po Saint-Marsa. U meuvremenu, da ne gubimo vrijeme, moda jo propjeva. Majstore Michele, okrenite malo ruicu, samo oprezno da tvrdoglavac ne ispusti duu. -Neeeee! - urlikne Steinberg. -Priseem da sam rekao istinu, preklinjem vas, ne, neeeeee... smilujte se... neeeeee!!!... Strahovita mu bol opet oduzme svijest. Obliven vodom, ugleda pred sobom okrutne oi ovjeka kojeg ranije nije bilo u dvorani. Iz velike daljine do njega dopre glas: -To sam ja, Saint-Mars. Tvrdi, propalice, da u tamnici drim kraljevog brata? Jesi li to rekao?... Htio je odgovoriti, ali iz grla mu se otme samo otegnut jauk. Saint-Mars priblii jo vie svoje lice njegovom. -Lae, drznie, kunem se da lae! Prisilit u te da kae istinu. Krvnie! Zakripi valjak koloture i o zidove se odbije zavijanje muenoga. To se ponavljalo svakih nekoliko sati, a onda samo jednom dnevno jer su se plaili da ne umre na mukama. Nakon tjedan dana, Steinberg prestane moliti milost i zakljinjati se da govori istinu. Poeo je buncati, sanjati o smrti. I tada su ga pustili na miru u eliji bez prozora, slinoj bunaru iz kojeg je istekla voda. Nakon nekoliko dana, opet su ga donijeli u dvoranu s raspelom i poloili na sveanj slame, ali ga nisu muili. Prepoznao je Saint-Marsa i starca koji ga je prvi sasluavao. Tamo su bila jo dvojica, oficir i sveenik. Svi su se nervozno vrtjeli ekajui neto. Nakon nepunog sata, zauje se bat izama na stepenitu. Odjekne uzvik: Njegovo Kraljevsko Velianstvo! i u prostoriju, u pratnji dvorskog dostojanstvenika, ue gojazni mukarac u raskonoj odori, a sve se glave nisko spuste. Steinberg prepozna lice s Rigaudovog portreta... Monarh zamiri privikavajui oi na polumrak i upita: -Gdje je on? Saint-Mars uzme baklju sa zida i posvijetli.

-Tamo, Najsvjetliji gospodaru. Lei bez osjeaja, ispitivanje ga je izmuilo. iv je. Ako Vae Kraljevsko Velianstvo eli, odmah emo mu razvezati jezik! -Ne treba, samo sam htio pogledati... Dakle, o kome je govorio taj fantast? O ovjeku okovanom u eljezo? -Da, Najsvjetliji gospodaru. Tvrdi da takav ovjek mora biti u Bastilli i da e umrijeti za tri godine, 1703. Sve su to gluposti, nedostojne Vae pozornosti, Najsvjetliji gospodaru, samo to se taj laac osmjelio da... ustvari, on... -Zato muca, Saint-Mars? Govori, do vraga, zapovijedam ti! -Ova stoka tvrdi da je ovjek sa eljeznom maskom, kako ga on naziva, Va... Va brat-blizanac, Najsvjetliji gospodaru, kojeg ste... kojega ste, oprostite Vae Kraljevsko Velianstvo, navodno dali okovati da ne ugrozi Vau vladavinu! Louis XIV prasne u smijeh: -Sjajno! Ovaj bijednik ba ima ideje! Ha, ha, ha, ha, ha!... teta to to ne moe uti pokojna mati moja! Brat-blizanac, savreno! Ha, ha, ha, ha, ha, ha! -Zakrenimo vratom propalici, neka pria svoje bajke u paklu! - procijedi Saint-Mars kroz zube. -Bolje je da spalimo momka - javi se sudac - zbog onih staklenih igraaka koje slue arolijama, jer emu bi inae sluile? Na lomau! -Na lomau! - ponovi sveenik. -ivimo u Francuskoj, a ne u panjolskoj, oe Giraut - odvrati kralj. -Nisu ni ta vremena... SaintMars, o kakvim se i g r a k a m a radi ? -Imao je uza se dvije crne kutijice, Najsvjetliji gospodaru. Ne mogu se otvoriti. Jedna ima stakleni poklopac, a on bunca da je unutra... da je tamo u sredini... da je tamo... -to je tamo?! -Da je tamo zatvoren Va portret, Najsvjetliji gospodaru, portret iz sljedee godine! Zavlada mrtva tiina. Louis paljivo spusti pogled na Steinberga i promrmlja: -Zanimljivo... Gdje je ta kutija? -Zapovijedio sam da je zatvore u spremu uz barutanu, Najsvjetliji gospodaru - odgovori Saint-Mars. -Onda je sm odmah donesi i to trkom! - prasne kralj. Zapovjednik Bastille se zacrveni i izjuri kao oparen. ekali su u zlosutnoj tiini nad kojom je visio neoekivani vladarov gnjev. Kad se Saint-Mars opet pojavi u dvorani i otvori drvenu kutiju, iz nje izbije jak bljesak koji razbije polumrak. Prestraeni Saint-Mars ispusti kutiju na pod. Ona padne na snop slame i iz nje ispadnu Steinbergu oduzete stvari, a videx baci snop svjetla u samo sredite raspela. Na obasjanom ekranu pokae se Rigaudovo djelo, lik Louisa XIV u krunidbenoj odori. -arolije! - promrmlja sveenik inei rukom znak kria. -arolije!! Apage, satanas!!! Louis ga ljutito pogleda i zarei: -uti, budalo, ili se gubi! Zatim se priblii videxu i oprezno ga podigne. Dugo je gledao. -Upravo e tako biti - proape. -Rigaud e ga poveati i platit e glavom ako pogrijei i za jednu dlaku na vlasulji! Okrene se dvorjaninu kraj sebe i upita ga pokazujui videx: -Shvaa li, grofe, kako ovo radi? Posjeduje takvu zbirku stakla da vai za znalca. Pokai sada da te nisu precijenili. Upitani korakne naprijed i odgovori nakon kraeg razmiljanja: -Ne znam, Najsvjetliji gospodaru, ali mislim da je to venecijansko staklo kombinirano s nekim kristalom. Obrtnici na Muranu i na Buranu ine sa staklom nevjerojatna udesa. Jedan mi je venecijanski bjegunac, bivi dudev tajnik, priao da neki od njih koriste bajanja i vradbine... -Rekao sam, vradbine! - javi se sveenik Giraut. -Rekao sam, venecijanski pijun! - ponovi oficir. Kralj ih utia ljutitim pogledom pa se okrene Steinbergu. Priavi mu, klekne i tiho upita: -uje li to ti govorim? Steinberg pomakne ispucale usne i spusti kapke dajui potvrdan odgovor. Louis se jo vie primakne, pribliivi usta do njegovog uha i ree tako tiho da njegove rijei, priguene pucketanjem raspaljenih baklji, ne doprijee do uiju nazonih dostojanstvenika. -Ne znam tko te alje, Bog ili vrag. Donio si mi moj najljepi portret i zato ti poklanjam ivot. Tvoje u lice sakriti od oiju ove rulje koja te je isprebijala i dobro u te hraniti, a ti mi, u zamjenu, izmoli milost u raju ili u paklu. Htio bih jo poivjeti, ali kad mi doe posljednji dan, tobom u se cjenjkati s onim koji te je poslao. Dri se! Ustane i naredi: -Zapovijedam da ga odnesete u eliju i ne muite! To je ovjek pomuena uma. On e biti moj p r i - v a t n i zatoenik. Onaj tko ga od sada takne prstom, poalit e to se rodio. A onaj od vas tko pisne i jednu rije o njemu ili o onome to je tu vidio, bilo kome, ak i eni ili ispovjedniku, to e poaliti stotinu puta! -Zar ga nije bolje objesiti?! - upita Saint-Mars.

-Ama ne - odvrati kralj milostivo irei ruke. -Zar da nas smatraju okrutnima? Kako je govorio neprea-ljeni Colbert: Osueni smo initi dobro ljudima, ak i usprkos njima samima... Dakle, ne inite mu nita naao. Kad su Steinberga iznijeli, Louis kimne Saint-Marsu i makne se s njim na stranu. -Ve previe ljudi zna za njega, njihov broj treba smanjiti - proape. -Grofa uzimam na sebe, uskoro e pojesti neto neprobavljivo i napustit e ovu dolinu suza. Ti makni krvnika, njegove pomonike i svakoga tko bi mogao to izustiti! -Du Junca, Reila i Girauta takoer, Najsvjetliji gospodaru? -Ako u njih nisi siguran, ubij ih! -Siguran sam, Gospodaru - promrmlja Saint-Mars. -Onda ih potedi, a neka nestanu suci i straari koji su ga vidjeli. Neka ti oni koje potedi, na kri prisegnu da e utjeti, a ti svojom glavom jami za njihovu utnju. Nitko ne smije s njim razgovarati, ak ni ti. Stavi mu na lice masku, neka ne bude teka, ne od eljeza nego od tkanine, ali tako da je ne moe skinuti. Htio je znati tko je zamaskirani zatvorenik, sad e znati... Napravi dva kljua za masku, jedan za sebe, drugi za mene... Pripremi dokumente, ali takve da zbuni svakoga tko ih uzme u ruke. Daj mu nekoliko imena i od njega uini naeg dugogodinjeg zatvorenika. Ta imena moraju pripadati naim pravim zatoenicima, takvim kao to je Matthioli, jesi li shvatio? -Da, Najsvjetliji gospodaru. -I izlijei ga. Mora ivjeti dugo kao ja. Kad kralj izae, Saint-Mars se obrati du Juncu: -Spasio sam ti ivot, glupane. Tebi, Reilu i Girautu. Sve ostale koji su ga vidjeli, moramo tiho smaknuti. U toku tjedna dopremi nove straare. Reci im da je on politiki zatvorenik, Talijan. A sada pozovi doktora Reila neka mu namjesti kosti i uini sve da se oporavi. To je kraljeva zapovijed! -Da ga izlijei i od bolesti? - upita du Junc. -Od kakve bolesti, dovraga? -Opake. Pokupio ju je od neke udakinje i ve ima osip po trbuhu. -Neka Reil to sredi! Kralj eli da on poivi stotinu godina. -Plaim se da e Njegovo Kraljevsko Velianstvo biti neutjeno - procijedi du Junc. -Reil kae da je to udna azijska bolest koju je vidio samo dvaput u ivotu. Ne moe se izlijeiti, izjeda ovjeka dvije, tri godine i alje pod zemlju! Prolo je mnogo dana dok Steinberg nije stao na noge i mogao prii malom prozoru s reetkama. Bila je ljetna no, ista kao da je od srebra i dijamanata, svjetlucava od rose i suza prevarenih djevojaka. Topli je vjetar udarao u lutnje drvea izvlaei iz njihovih grudi duboki jek, priroda je bila poput plodne ene tekih prsiju, pune ljubavi i mudrosti, nevidljive kao Demetra. Crni nebeski zaljev bio je zasijan trakama zvjezdane praine. Duh nekog psa zalaje u da-ljini. Vjetar mu raspe glas po gradskim krovovima, raeljan crkvenim zvonicima i vrhovima helebardi usnulih straara. Te je godine ljeto bilo lijepo, suho i vrue. Krasno vrijeme za vinograde. Vino tog godita bilo je najbolje koliko ljudi pamte. 14. ALADINOVA AROBNA SVJETILJKA In allah! 9 Tako zapoinje pria o jednom danu i jednoj noi godine 1805. (po kaurskom kalendaru). Tako poinje i zavrava sve to je na Zemlji, jer se nita na njoj ne dogaa mimo volje jedinog Boga. Tri dana prije no to su dan taj i no ta doli, u Teheran stie poslanstvo kranskog sultana Napoleona kojeg su zvali Velikim, iako je bio nevjerniki pas i pio je vino. Ipak, on je bio neprijatelj sultana Rusije i Engleske protiv kojih je ahinah odavna traio saveznike. Nakon mnogih godina, francuski je kroniar Georges Spillman zapisao o tom poslanstvu ove rijei: Napoleon nije zaboravio Perziju, koja bi mogla pomoi u borbi s ruskim carem i s Englezima(...) Trebalo je ispitati ahove namjere. Zato Bonaparta odlui poslati generala Romieuxa s misijom u Teheran (...) Romieux doe na cilj i bude dobro primljen, ali se iznenada razboli od tajanstvene bolesti koja mu donese munjevitu smrt. Francuzi su u gluposti svojoj kasnije tvrdili da je general otrovan po nalogu Petrograda ili Londona, ali sve se drugaije zbilo, kako o tome kazuje arapski povjesniar akum Isin el-Nrok. Ujutro toga dana, drugi ah iz dinastije Kadara, presvijetli i pravedni Fath-Ali primi u Teheranu po prvi put francusko izaslanstvo upravo za vrijeme doruka. vaui polako i sveano, u dubokom uvjere-nju da mu najdivljiji ovan nee utei iz zdjele budui raskomadan i uronjen u umak od korijenja rukom crnog kuhara-eunuha ( takav kuhar nema djecu koja ispod stola kradu enjak i bademe), sluao je Fath-Ali ljubazne izraze odanosti koje mu izraavahu nevjernici. Prije nego to su prestali govoriti, on zavri s jelom, oblie prste i zaroni ih u srebrnu zdjelicu ispunjenu mirisnom vodom, koja od tog trenutka izgubi sav svoj miris postavi gusta poput vode onog mora za koje kau da je mrtvo, a rob koji je iznosio zdjelicu trudio se okrenuti svoj nos na potiljak.
9

Ako Bog da! (op. prev.)

Sluao je, dakle, slavni ah Fath-Ali daljnje pozdravne govore svojih gostiju zijevajui s vremena na vrijeme (to bistrini uma jako pomae, jer ga svjeim zrakom bodri) kimajui blagonaklono glavom, iako nije razumio nita od lajanja tih Francuza, koji se tako ogavnim jezikom slue da na sm njegov zvuk deve poremeaj probave dobiju. A oni, oslonjeni na velike sablje ije su okovane korice buile tepihe palae, iskreno su ga pozdravljali, jer ih je obdario takvom koliinom bisera i smaragda da im se njihovi viteki umovi umalo nisu pomutili. Bilo mu je drago vidjeti tada njihovu radost. Poto je arko elio jo jednom razveseliti njihove nevjernike due kako bi po povratku kuama dobro govorili o Teheranu, kimne dareljivi ah svom povjerljivom ministru i prijatelju, velikom veziru Aladinu, i tada mu ree: -Zna kako volim nau brau Francuze s kojima emo sklopiti vjeni savez protiv sultana Rusije i Albiona, pa bih im htio darovati neto to bi im zagrijalo hladne noi dok budu razmiljali o uvjetima saveza. -Bit e tako kako zapovjedi, miljenie Prorokov -odvrati Aladin-Mirza Kan saginjui glavu pred velianstvom. -to im dati? -Daj tim ejtanovim sinovima po djevicu od najboljeg roda. -Allah Kerim!10 - jeknu vezir Aladin i pone mrmljati stihove iz Kurana, iz ega se moglo uloviti: neka im istrule desni i ispadnu oi, tim lopovima, sinovima i unucima lopova, neka im gubavac sjedne na njihovu mukost i tome slino. -Jesi li ogluio?! - prosike Fath-Ali. -Ne, gospodaru - objasni mu vezir saginjui vrat jo nie - ali pogledaj svojim sokolovim okom te dine vitezove od kojih je svaki poput brda loja. Ni mamutica ne bi bila dovoljna svakome od tih ugavih kaura! Koja enska nee ispustiti duu nakon jedne noi s takvim? -Onda mi daj po dvije. -Po dvije su dobili za dobrodolicu, a onda su ih ukopljenici u znoju lica svog pola dana vraali svijesti u fontanama palae! -Onda im daj po tri. Vezir Aladin nije morao okretati glavu, jer mu je razrokost bila dostojna divljenja, pa baci pogled ukoso da jo jednom pomnjivo osmotri asne ahove goste i onda uzdahne: -Bit e malo. Previe je vitka svaka plemenita djevica iz tvog harema, gospodaru, i nee izdrati ljubav kaura. -Bog je jedan! Neka uzmu po etiri! - presijee dareljivi Fath-Ali, a zatim ustane dajui tako do znanja da je sluanje zavreno i zapovjedivi Francuzima (preko tumaa koji je mucao, ali na francuskom) da saekaju jo jedan dar, krene u harem da sam izabere nesretne rtve meu etiri tisue svojih ljubimica. Koraajui polako pokraj niza najumiljatijih ena na svijetu - a veinu je vidio prvi put (jer, to je bio stariji, to su mu vie vremena oduzimala religiozna razmiljanja) - radosno je coktao ustima sve dok se ne zakalje kod udesne, tek zadjevojene Grkinje, koja jo niim malo punijim nije mogla zapaliti vatru u srcu svog gospodara, sasuenom i jalovom, slinom praznom mijehu kome je ostalo samo sjeanje na vodu. Onda je dalje iao utke, s dostojanstvom kakvo prilii vladaru nad vladarima, zaobilazei djeve mrave poput izgladnjelog dervia, a ostale je ispitivao okom i rukom. Ruiasta im je usta otvarao i zube pomno brojio pokretom trgovca s pijace, drhtavim prstima hvatao pramenove kose provjeravajui njihovu mekou, okretao svaku treu i briljivo odmjeravao poloaj lopatice ili je nepristojno opipavao svako ispupenje na njihovom tijelu. Sve je to kroz tajni otvor u zidu promatrao vezir Aladin s velikim strahom da koja od njih sluajno ne izrekne neto o takozvanoj aladinskoj noi, a sve se udei savjesnosti ahovih ispitivanja, jer e lake saznati to je u sreditu zemlje, negoli otkriti mane konja i ene - to ne zna ni sm Prorok. One, pak -nadajui se da je Fath-Ali doao izabrati jednu za naslade koje otvaraju pogled na rajske dveri, jer je ah moda u preponama osjetio odjek poude neshvatljivom voljom Alaha koji nagle strasti i snagu moe izazvati i u tijelu ukopljenika, uvara hurija (od te se snage eunuh moe ak i objesiti) one su, dakle, pruale grudi pokretom kojim trgovac pokazuje prolaznicima dva zrela nara razotkrivajui alabasterska tijela u elji da raskonim drhtavim bedrima zabljesnu izmorene ahove oi. Ooooooh! Dareljivi sin Kadara napokon odabere grupu odaliski za Francuze i zaudi se to ostale stadoe tiho naricati glasom golubice ijeg su mujaka ispekli na ranju. Prezrivo im okrene lea, a one se ljupko naklone i odu u svoje odaje ispunjavajui ih oceanom tuge, onako kao to najstarija i najpotovanija padiahova ljubimica, nazvana ruom Prorokovog vrta i zvijezdom polumjeseca, suzama ispunjava malahitnu vazu kad sultan zaobie njenu postelju, jer dvije su najtunije stvari na svijetu dva oka prezrene ene. Tamo one legoe na svoje svilene jastuke i cijelog tjedna od muke nisu nita jele predajui se mislima o ljubavi kaura. A ona mora da je duga i snana kao palma (jer ti ljudi, iako su divlji i neotesani, navodno imaju butine sline debelim granama hrasta, a ruke sline vornovatim batinama kojima se moe i vola ubiti) i stalno su cmizdrile zamiljajui razliite stvari. Mrtva je tiina
10

Bog je milostiv! (op. prev.)

polegla nad ahovim haremom, samo bi ponekad neka od hurija glasno uzdahnula pomislivi o kauru neto o emu se samo misliti dolikuje. Oooooooh! O tome nita nije znao presvijetli ah Fath-Ali koji dan sluanja, udijeljen kaurima, zavri pobonim djelom koji je imao obiaj initi jednom godinje. Za takve bi veeri - po uzoru na velikog Haruna-alRaida - izlazio preruen na ulice grada ne bi li svojim dostojanstvenim oima pogledao izbliza kako mu narod ivi i provjeri da li mu to nedostaje. Jer brinuo se taj vladar neizmjerno i sasvim neobino o podanicima, a najvie je cijenio vrlinu milosra, pa tako nije ni pekaru, uhvaenom da prodaje somune po preniskoj cijeni, dopustio odrezati ui pred smrt, nego je zapovjedio da ga odmah nabiju na kolac. Povjerljivi sluga Nazim skine s velianstva bajkovito skupe ogr-tae, jedan poput izlaza, a drugi poput zalaza sunca, oslobodi najpotovaniju glavu turbana, naikanog dragim kamenjem kao da se rajska ptica posrala po ahovoj glavi, a iza pojasa izvadi jatagan, slian najskupljoj munji, da bi zatim itavu tu boanstvenost zamijenio skromnim ritama propalog trgovca koji, kruei Teheranom, trai svoje dunike, beznadno poput moreplovca koji pogledom prati dukat, isputen u morsku dubinu. Gospodar i njegov rob, pratilac-sjena osiromaenog trgovca, izau kroz tajna vrata kroz koja su iz harema iznosili djevice, umrle od starosti. No je disala ivahnim dahom povjetarca koji se omota oko vladara poput vela slatke hurije i donese mu miris grada, a nos je u njega bio ba onaj njegov dio koji ga nikada nije iznevjerio. to su bili dalje od palae, to su glasnije govorila usta Teherana, sastavljena od mnogo tisua usana. Kad su se nali u blizini planine Elbrus, vjetar koji se raao na njegovim padinama, otrese trunke zelene praine iz vladarove brade. Zaustave se. Fath-Ali pogleda u nebo i zaustavi pogled na mjesecu koji ne moe opteretiti porezima iako i on ivi u ovoj dravi kao i svi drugi. Tako je dugo stajao i mudro premetao misli. Napokon upita Nazima: -to misli, hoe li no biti vedra? -Nee se usuditi zakloniti se aravom oblaka kad ti to ne eli, gospodaru, zato me to pita? odgovori Nazim. -elim da Allah vidi kakav sam otac mome narodu, a ni on to ne bi mogao kroz oblake. Onda opet krenu dalje ubrzavi korak. U blizini trga, pred trnicom, dopre do njih strana graja. Bio je tamo mravinjak ergarskih atora. Skitnice su dole u grad, a poto su tu bili stranci, jako su se plaili i vikali su najglasnije to su mogli kako bi svima bilo znano da su hrabri i da se nikoga ne boje. Malo dalje, pokraj ve zatvorenog bazara, stajalo je nekoliko oronulih straara iz kojih jr dopirala tiina povremeno prekidana jaucima. Namrti se visoko ahovo elo, ali ga Nazim preduhitri rekavi: -Dopusti, gospodaru, da prvi povirim u njihove kue, moda tamo vlada zaraza. A tamo je vladala takva strana glad da se neki vlasnici ovih nastamba nisu vie mogli podii sa zemlje i leei su vakali vlastite papue. Vidjevi starca tako prozirna tijela da su se kroz njega mogle vidjeti grudi mladia na kome je leao, Nazim osjeti bol u srcu i upita: -Od ega umire taj ovjek? -Prejeo se - zauje mladiev odgovor. -to kae? -Nemajui brana, danas je od oajanja jeo zemlju da prevari eludac, ali je previe pojeo - odgovori mu mladi apatom kroz sasuene suze. -Pa zato nije poao ahu, on bi ga nahranio. Nitko u ovom gradu ne umire od gladi... -Je li? A zato ah nije doao k njemu? - upita ga mladi jo dubljim apatom. -Bunca, dosta! - procijedi Nazim i istri na svje zrak. -uo sam da si razgovarao o smrti - obrati mu se vladar. -Da, gospodaru. Glupan jedan, pobudalio od izobilja, prejeo se i izdie, ali je prije toga bacio crknutu maku u atrnju s vodom, pa se zaraza moe rairiti iz njegove kue. Bolje da poemo odavde. -Allahu Akbar! 11 - uzdahne ah. -Mislio sam da je magarac najgluplji od svih stvorova. Hajdemo. ivahno su hodali osjeajui priliv snage u nogama. Prou pokraj opustjelog bazara na ijem je kraju neki prepredenjak jo pokuavao prodati robinje i hvalio ih glasom jako vatrenim mislei lukavo da e u mraku lake prodati enu, vie puta upotrebljenu, ili onu koja ima vie tjelesnih mana. Proavi nekoliko trgova, zarone u uske uliice, zakrene mnotvom ljudi. -Koga eli obdariti pogledom na tvoj lik, gospodaru? - zapita Nazim. Zamisli se ah Fath-Ali i ree: -Poimo nekom misliocu, jer su ti ljudi izuzetno ueni u pismu i zato prvi zapaaju zlo. Neka kae to ga mui da bih znao kakav korov moram isplijeviti na mom posjedu. Zna li takvog, Nazime? -Znam, gospodaru. Poimo tamo. Ne potraja dugo, a oni stignu do jame, vjeto iskopane pokraj smetlita. U njoj je sjedio, uz iak uljanice, ovjek mrav kao dervi i lako se moglo zapaziti da je zadubljen u uzviene misli, nikako o zemaljskim stvarima, jadnim i gadnim, nedostojnim da im i za jedan trenutak svoj um posveti. Bio je to glasovit, uen ovjek i imao je vie godina nego to se moe izbrojiti za trajanja jednog udaha, a lubanja mu je bila briljivo liena vlasi, onako kao kad skakavci obrste lie s drvea ili ahovi sakupljai poreza oslobode sirotinju imetka. Znao je koliko je na nebu zvijezda i kad e padati kia i
11

Bog je velik! (op. prev.)

bio je tako mudar da je, uz naplatu, oduavao ljude od jedenja hrane koja se ne moe ukrasti iz vaarske atre. -Reci mi je li zlo? - upita ga ah predstavivi se prethodno kao traga za istinom. -Zlo je veoma - odvrati mudrac. -to je zlo? -Zlo je kad ovjek umire od tuge, onako kako je juer umro moj susjed. -Zbog ega je taj nesretnik tugovao? -Nije mogao shvatiti zato mu je jedna ena, prema kojoj je bio zao i tukao je, cjelivala noge od ljubavi, a druga, prema kojoj je bio dobar, rekla je rastajui se s duom da bi jo mogla poivjeti, ali umire njemu za inat. -A zna li ti zato? -Ne znam, zato o tome i razmiljam. -Ne vidi drugoga zla, stare? -A zar si vidio veeg zla od onoga kad jedan ovjek ne razumije drugog ovjeka? -Pametan si - ree Fath-Ali, jako obradovan -mogao bi biti ah. -Kad ne bih bio mudar, sigurno je da bih htio biti ah. -A to bi htio biti kad bi ve bio ah? -Htio bih opet biti razborit ovjek - objasni mu starac. Ni ne pokuavi razjasniti ovu mudrost, vladalac izae na ulicu. Uine samo dva i jo nekoliko koraka, kad zauju veliki pla iza zida koji je opasivao skromnu kuu. ah ue tamo po Nazimovom savjetu i nae mukarca u suzama. -Prijatelju, zato plae? - upita umjesto pozdrava i ne ekajui odgovor izree misao tako duboku, kao da ju je izvukao iz Kurana: Mukarac ne treba plakati, osim kad ima razloga za to! Trgne se taj ovjek, jer ga ta mudrost pogodi kao smrt ili vjerska padavica, koja trese tijelo hodoasnika, podie k pridolici suzne oi i ree tiho, a neizmjerno tuno: -Doivio sam veliku nepravdu i mnogo sam izgubio zbog zlih ljudi, eto zato ronim suze. -Reci, tko ti je uinio nepravdu i kad se to dogodilo? -Prekjuer, gospodine. Upravo sam htio krenuti s tovarom robe na sajam u Isfahan, ali sam se plaio da e, ako se udaljim, lijepa Fatima, brijaeva ker, koja se zbog mene nalazi u estom mjesecu trudnoe, dii takvu galamu da e je uti cijeli Teheran, a to mi ne bi bilo drago. Jer ova djevica zna tako kriati da se i deve prestrae. Pozvah je tada k sebi i dadoh joj dva puta po stotinu dukata, sedam koza i etiri deve to ona sa zahvalnou primi, a onda uvidjeh da sam vrlo nerazborito postupio, poto mi ona ree na odlasku kako ju je jako zaudio moj poklon, jer je bila sigurna da nisam ja otac njenog djeteta nego neki rii goni mazgi ili moda vezirov kroja, mada pomalo sumnja i na trojicu nosaa s konjskog bazara. Meutim, nije nikada pomislila na mene. Eto, tako izgubih znatan imetak, to prealiti ne mogu! - zavri nesretni trgovac i nastavi suze roniti. Blagi se osmijeh pojavi na Fath-Alijevim usnama i on se, pogladivi bradu nekoliko puta, diskretno povue ostavljajui ovog trgovca nasamo s njegovom velikom alou. Opet je s Nazimom uao u koloplet ulica iz kojih nahrupi smrdljiv miris i, ne obazirui se na ahove plemenite nozdrve, pone se okrutno zabadati u njih. Pomijeaju se sa arolikom gomilom koja je, nakon arkog dana, izala iz kua ne bi li udahnula svjeeg zraka. Zastali bi tu i tamo zagledajui svakoga sa zanimanjem, a, na kraju, vladar zapovjedi Nazimu da ga odvede tamo gdje stanuje sirotinja. Povede ga sluga onim jadnicima koji su se iz bijede morali latiti krae, a inili su to s odgovarajuom vjetinom, jer nema nita gore nego kad se posao obavlja nevjeto i bezvoljno (zato mudar ovjek okree lea lupeu koji je dopustio da ga uhvate, iako moe biti i da lupe lupeu ne eli pogledati u oi). Ti su se ljudi upravo bili okupili oko obilne veere -ovna zainjenog mnogim zainima. Svaki je od njih rukom otkidao mirisni komad peenke, s nasladom zatvarao oi, a usta otvarao iroko poput predvorja raja gurajui u njih koliko se dalo, gluh u svom oduevljenju za rijei susjeda, u redu do tepsije, koji se ustrajno molio sebi u bradu: -Ruka mu se sasuila, koliko uzima taj lupe, praunuk lupeov! Dabogda se uguio! Kad bi doao red na njega, blaeno se osmjehivao, a onaj iza njega u redu od sveg bi mu srca elio sve bolesti koje postoje u Teheranu. Samo domain ove gozbe nije nita govorio veselei se u sebi razgovoru svojih gostiju i, pritvorivi oi, preplitao debele prste na trbuhu. Ipak je budno motrio da mu koji od prijatelja, iz iste rastresenosti, ne ukrade tepih ili alice s pozlaenim rubom. Ako se ovako goste najsiromaniji, pomisli Fath-Ali, i ako su ovako ureeni (jer, iako je svaka od tih mljackajuih njuki ogavna bila, ipak je kosa svakoga od njih bila poeljana tako briljivo da se kod njih nije moglo vidjeti gmizanje uiju), onda mora biti da je moj narod jako sretan. Ali odmah se uplai da je prebrzo donio taj zakljuak, jer iz oblinje kue opet zauje pla nekog mukarca. Nae tamo ovjeka s glavom slinom natruloj lubenici i s bradom poput repa ostarjelog akala, olinjalog i ugavog. Na pohlepnom su se licu tog ovjeka isticale oi uskisle kao ustajali pilav, prevarantske i mutne, a iz tih su oiju tekli potoci suza. Na pitanje zato plae, odgovori da mu je

njegova nova supruga, s grudima obilatim kao mjehovi puni vina, prije tri tjedna govorila da ne zna ljepeg mukarca i prisegla da e ga vjeno voljeti, a sad je utekla s lonarom, zatooooo?! -ena ulazi u jezero ne radi toga to se eli kupati, nego zato to su ve dvije ule prije nje i nije zadovoljna kad je drugaija od svih ostalih, nego kad im je slina - objasni mu ah i oprosti se elei mu smirenja, moda najbolje smrt, jer ona ubija i najvee patnje. Zatim Fath-Ali poeli posjetiti ljude niih vrsta zanata, obuare ili one to slau stihove, jer oni mnogo znaju i imaju mnogo to rei. Stane, tako, sa slugom u sjajni krug svjetiljke koja je gorjela u pjesnikovoj sobi. Od njega nije bilo slavnijeg ne samo u Teheranu, nego i u svim zemljama nastanjenim pravovjernima. ah ugleda ovjeka jo mlaahnog, ali elavijeg od onog mudraca kojeg ve posjetie. Nikakav oklop od damakog eljeza ne bljeti tako i nikakav ueni pisar, iako najsnanije ruke, ne moe tako blistavo ulatiti magareu kou na kojoj e procvjetati rijei poput udesnih cvjetova - tako je sudbina ulatila tjeme tog stihoklepca. -udnu ti je glavu dao Allah, koji udne stvari ini - ree vladar i upita ga: -Jesi li sretan? -O, da, jer sam sreo ovjeka koji je, polako idui, zagledao palme poto mu je troje djece pomrlo od iscrpljenosti, a plakao je jer nije imao novca za svileni konopac. Darovah mu takav konopac, jer pravovjernog nita ne ini tako sretnim kao kad pomae blinjemu - odgovori mu pjesnik, skromno se osmjehujui. -Napisat u poemu o tome. Obradova se veoma srce ahovo videi da ak i pjesnici imaju svoj dio radosti u njegovoj dravi. U obuarevom domu, kamo vjerni Nazim odvede svoga gospodara, naiu na raspravu, punu strasti i smradnih izjava: -Neka ti svrab nikada ne dopusti zaspati! - izjavi jedan obuar. -Neka ti meso otpadne s kostiju! - poeli prvome drugi. uvi to, prvi iskolai oi i inilo se da je polu-dio. Disao je teko kao da je u njega uao plahi pustinjski samum najavljujui nevrijeme, a onda, doavi malo do daha, pocrveni i ree kroz suze: -ak je i moj slijepi otac previe pametan da bi htio gledati takvog kradljivca datulja kao to si ti! -Poto je tako razborit, onda mu lako moe iscuriti oko u mojoj blizini! Onaj prvi poskoi, ali kao da mu ponestane snage, posrne i, spustivi se na pete, procijedi samo etiri rijei: -Ti takore smrdljivi, crkni! Drugi, povrijeene asti, urlikne prodorno kao da je progutao uareni ugljen i pone psovati prvoga, ali ne izravno njega kako to obiava initi prost ovjek, nego sve nekako izokola: prvo je opsovao krepost njegove majke i majke njegove majke, zatim uspomenu na oeve do sedmog koljena, onda, koristei zvune rijei, poeli visee sise njegovim sestrama, a velike boginje brai njegovoj, a ujacima i strievima i svoj ostaloj rodbini i prijateljima da polome ruke i noge, da im ispadnu zubi i opet narastu veprovi zubi. No, ne stie obredati cijelu rodbinu prvoga, jer ovaj, sluajui, dobije izgled ovjeka kojem je Allah prstom promijeao mozak. Poto mu doe misao da mu ovaj podlac ne eli najbolje, uhvati ga za rijetku bradu. Drugi uini to isto, samo ustrije, pa se ponu valjati po podu upajui vlasi jedan drugome prilino pravedno i skoro podjednako, udarati se glavurdama po trbusima, lomiti ruke u zglobovima i gristi trulim zubima zavijui pritom kao da sa stropa ne visi svjetiljka, nego Mjesec privezan za zaralu kuku. Razdvoji ih Nazim, kako mu naloi njegov gospodar, a oni, kad ih upita zato se tuku, izjave da se svaaju oko toga tko vie voli aha, jer je svak za sebe smatrao da je njegovo oboavanje najvee. Onda, ne obraajui pozornost na pridole nametljivce, ova dvojica nastave razgovarati na isti nain, a vladar napusti njihov prag s duom u samom nebeskom sreditu. Nebo je nad gradom bilo utljivo (samo je Fath-Ali uo njegovu slatku pjesmu), a lice mu je bilo crno i neuhvatljivo. Ulice, uske i krivudave, postupno su se praznile i samo bi, tu i tamo, kroz pukotine u zidovima procurila svjetlost, a ponekad bi iz daljine doprlo sjetno zavijanje nekog psa. U toj je tiini, nedaleko od damije radio Ismail, kurdski crpitelj vode, koji se odavao dubokom razmiljanju kadgod u blizini ne bi vidio nikoga tko bi ga mogao raspaliti batinom i tako prisiliti da radi. Njegov je posao bio izvlaiti tekue blago iz eluca zemlje, za ljude i vritave mazge, to je inio gurajui kota koji je iz eljusti bunara vadio puna vjedra. Ponekad, kad bi predugo kruio po suncu, inilo mu se da umjesto mozga ima krkavi pilav, no ni tada nije prestajao potovati svoj posao ispravno smatrajui da i najvei mislilac ne radi nita drugo, nego se samo vrti u krugu. Malo ga je ljudi znalo, najvie trojica, ubrojivi tu i imama koji ga je osudio zbog krae repe i rezanja repa plemenitoj kobili. Ipak je za ovjeka bolje ako njegovo ime potuje mali broj ljudi, nego ako ga preziru tisue, kao na primjer ime onog astrologa iz Medine oenjenog po dvadeset deveti put poto mu je dvadeset osma ena utekla s mesarom. Tako je Ismail razmiljao leei pod baldahinom noi na svojim stasitim pleima, samo tu i tamo irevima osutim, kad odjednom pone paljivije oslukivati, poto mu je izvjebano, iako prljavo uho uhvatilo korake dvojice ljudi. Tada bistro shvati da kad se uju dva para nogu, onda netko dolazi, jer bio je vrlo spretan u razmiljanju. Odmah se uspravi i pone hitro okretati dolap koji je kripao glasom goropadne ene. Zastavi pred njim, ah upita svoga slugu: -Zato je ovaj ovjek prikovan lancem za dolap?

Nazim pogleda Ismaila onako kako se gleda glistu i ree: -A zato ene treba zatvarati u harem? -Pa zar on ne voli svoj posao? -Zar ena koja u zoru treba utei s pastirom, nou ne govori muu da ga voli? - odvrati pitanjem Nazim s mirnim dostojanstvom filozofa. -Jesi li sretan? - upita ah crpitelja vode. -O, da, gospodine - odgovori Ismail - uvijek sam sretan kad vidim mudre i dobre ljude, a s tvog lica itam da si to vie od ostalih. Zaudi se Fath-Ali, jer mu je lice skrivao veo tame. Nita taj ovjek nije mogao s njega proitati, osim ako je uhvatio sjaj koji zrai iz kraljevskog lika. Zapita ga, dakle, po drugi put: -eli li to? -Samo jedno, gospodine - zamoli Ismail - da mi lanac produe za pola senja kako bih mogao ustima dosegnuti vodu koju crpim. -Neka bude tako! - presudi ah. -Ispravno je i pravedno da ovjek do sita uiva u plodovima svoga truda. Onda poe govorei Nazimu: -Reci veziru da zapovijedam da se jo danas, a najkasnije sutra, za pola senja produi lanac ovog ovjeka kako nitko ne bi mogao rei da je Fath-Alijevo srce gluho za potrebe naroda. Vratimo se sad u palau jer smo dosta uinili za ovu godinu, koja, kako se ini, nije bila loa kad narod moj ima samo ovakve brige za kakve smo noas uli. I vrati se kroz ona ista vrataca pokojnih djevica, vrlo sretan to ga narod voli i to se nikome ne ine neke vee nepravde, osim onih koje dolaze od ena, a protiv toga ni sam Prorok nema lijeka. A Nazim, poeljevi vladaru rajske snove, ode do odaja velikog vezira gdje mu zapovjedie da prieka u predvorju dok ovaj ne zavri savjetovanje s ministrima. Ustvari, Aladin-Mirza Khan upravo je razgovarao s dvojicom voljenih ahovih sinova, kraljeviem Abbasom, pijunom ruskog cara na oevom dvoru, i kraljeviem Mohammadom Alijem, koji je urovao s Londonom. Oni su ivjeli u bratskoj ljubavi sanjajui nou jedan drugoga, pribijenog na stup ili ivog zakopanog u pustinjski pijesak ili oderanog pa ubaenog u jamu prepunu korpiona. Obojica su matala o prijestolju, razlikujui se samo u tome to se prvi nadao zavladati uz pomo ruskog sultana, dok je drugi raunao na engleskog. -Onda, to u rei izaslaniku ruskog padiaha, tako uplaenom da e moj otac, neka mu Allah hitno poa-lje blagu smrt, sklopiti savez s Francuzima? - upita vezira Abbas-Mirza Khan na odlasku. -Reci mu da e se prije pustinjska fatamorgana pretvoriti u kamen i tijelo, nego to e nastati taj savez - odgovori mu veliki vezir. Zatim se obrati Mohammadu: -Ti e, prine, sutra naveer u sobu voe francuskog izaslanstva odvesti huriju, tako lijepu kakvu njegove oi jo nisu vidjele. Zapovjedio sam da je dovedu iz iraza, ve je na putu i za nekoliko e sati stii u prijestolnicu. Ona bi mogla biti najdragocijeniji, od Proroka obean cvijet nebeskog vrta, da nema bolesti koja joj se krije u tijelu. Njome je ova ena ve usmrtila tri plemena pravovjernih, da ne raunamo putujue dervie od ijih su se leeva potrovale hijene i jata orlova-leinara. Kaurin nee dugo poivjeti poto se nauije njenih slatkih zagrljaja. Kad se braa izgube kroz tajna vrata, veliki vezir zapovjedi da puste Nazima, siguran da se sluga ve odmorio od nonog lutanja sa ahom. Nazim poljubi tlo pred vezirovom seijom i ree: -Sve je prolo onako kako si predvidio, gospodaru, i svi su se oni ponaali kako prilii, to sigurno ve zna. -Znam - odvrati Aladin-Mirza Khan, jer je pred sobom imao arobnu svjetiljku koju mu je poklonio ruski car i u kojoj je mogao vidjeti sve to se dogaa u dravi, zaviriti u svaki kutak Teherana i u svaku kuu. -Svi su oni sebi pritedjeli batine ili konopac izvrivi ono to im je zapovjeeno i izgovarajui ahu rijei koje sam im ja odabrao. Sve sam sluao jer sam bio uz vas zahvaljujui ovoj lampi bez koje bi mi bilo teko vladati Samo one koji tako vole derati zemlju i koji su nas umalo uvalili u nevolje, sutra treba zauvijek zemljom oeniti. A kradljivcima kojima smo poslali ovna za gozbu, zapovjedit e da plate samo etiri petine cijene, jer su dobro odglumili siromahe. I ti si se sjajno pokazao, za to ti ne gine nagrada... -Hvala, o veledostojni - nagne se Nazim jo nie, ali, poto mu je glava ve bila dosta nisko, tako raspali njom o pod da mu se smrai pred oima, a Aladinu se, na spomen onoga to mu je svjetiljka pokazala, ozari lice pa ree: -Vidi, za pola senja lanca koji emo sutra dodati onom kurdskom psu, dobili smo jo jednu godinu mira, a ah se nee petljati u nae poslove i ostavit e nam pravedno vladanje dravom, jer je zadovoljan i veseli se to narod ivi u blagostanju. Dovoljno je bilo pola senja lanca... Potom zagrabi punu aku datulja, a drugom rukom prui Nazimu zlatnim slovima ispisan pergament, rekavi: -Ujutro e naem gospodaru odnijeti ovo pismo zahvalnosti od puanstva.

Nazim uzme pismo i pone itati: Slava Ti, najvei i najdareljiviji vladaru koji, kad se nou pojavljuje, uda ini, jer ptice ponu pjevati i cvjetovi ake otvarati mislei da se zora javlja na nebu. Nikada ne ugledao akala tuge i zmiju alosti, a sablja Tvoja neka ini velika djela! Neka Ti Allah da toliko zemlje koliko je vidi sunce i toliko naroda koliko Ti vidi zvijezda. Neka Ti da vjenu sreu i radost due, snagu lava i lukavost lisice, Tebi, koji si ukras Zemlje. Neka Ti svaki od sinova rodi mnogo unuka da bi, za tisuu godina, kad Ti zdravlje malo popusti, imao veselje srcu, utjehu oima, a ponos golem dui, onako kako se Tvoje ene raduju Tvom pogledu, lijepe poput hurija koje u raju gleda Prorok... Ovdje zaueni sluga prekine s itanjem i, pomislivi da se ovaj nitkov na prevelike lai odvaio poto je od sotone s dalekog sjevera dobio arobnu svjetilj- ku za potajno promatranje ivih i mrtvih, naglas upita: -Tko je to napisao? -Zar nisi uo? Prosti je narod napisao te rijei, ljudi koji ive u predgraima Teherana. -Pa oni ne znaju pisati! -Nema ljudi bez mana - odgovori vezir slijegajui ramenima. -Bismillah! 12 Bog je jedan i ne trpi lai! - omakne se Nazimu. -Glupane - odvrati Aladin -Allah nije dao govor ljudima da bi govorili istinu, jer e je on uvijek raspoznati, pa ga se to i ne tie. Idi i izvri to ti je zapovjeeno! Ostavi sam, mudri vezir Aladin baci jo jedan pogled na arobnu svjetiljku u brizi da tko u gradu ne poziva na pobunu, a onda je prekrije purpurnim prekrivaem i ode na poinak zahvalivi Allahu to je tako pravedno uredio svijet, jer kad bi svima bilo dobro, nitko se ne bi molio za poboljanje sudbine i nestalo bi vjere, koja je izvor uljudnosti. In allah !

12

U ime Boje! (op. prev.)