Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
RE^ UREDNIKA
Po~etkom devedesetih godina pro{log veka svi oni koji
su se kasnije okupili oko Dijane shvatili su da se svet promenio, da nasle|e nije pripremljeno za te promene i da
je ba{tina zbog toga po~ela ubrzano da propada. Shvatili su da je potreban druga~iji teorijski, metodolo{ki i
prakti~an pristup o~uvanju i za{titi ba{tine, koji ubrzo je to postalo jasno mora da po~iva na organizovanju
pogodne sredine i na interdisciplinarnim i integrativnim
merama za{tite. To je bilo jedno od najva`nijih i prelomnih razdoblja u dugoj istoriji za{tite (a organizovana za{tita ba{tine neprekidno postoji jo{ od anti~kih rimskih
vremena). Taj period nametao je neminovne i su{tinske
promene kod profesionalaca i u institucijama za{tite u
odnosu prema ba{tini i u na~inu organizovanja slu`bi
za{tite. Naravno, bile su neophodne i promene u obrazovanju novih generacija za{titara, ali i u {iroj javnosti i
odgovornim telima dr`ave. Morala su se menjati uobi~ajena shvatanja o za{titi nasle|a bilo je potrebno razmi{ljati o prilago|avanju nasle|a savremenoj poreme}enoj okolini i o njegovom uklju~ivanju u savremeni `ivot,
o na~inu o~uvanja njegovog integriteta u okviru odr`ivog
razvoja, o tome kako nasle|e preneti narednim generacijama u svoj njegovoj vrednosti, lepoti i celovitosti.
Na`alost, u vreme kada institucije za{tite u Evropi
po~inju ozbiljno da se revitalizuju i prilago|avaju novim
civilizacijskim elementima, a u skladu s promenama u
sredini u kojoj se nalaze i s novom dru{tvenom ulogom
koju nasle|e dobija u razvoju pojedinih nacija, kao i
evropskog dru{tva u celini, stanje u Srbiji je, usled pogor{anja ekonomsko-politi~kih prilika i dugogodi{nje
ekonomske i stru~ne izolacije, bilo posebno te{ko. Na{a
zemlja ima dugu tradiciju prirodnog pra}enja teorijskog
i prakti~nog razvoja metodologije za{tite, a na{i stru~njaci negovali su profesionalni kontinuitet u konzervaciji jo{ od sredine XIX veka. Po~etkom devedesetih godina, me|utim, odgovorne institucije vlade i institucije
za{tite gube kontrolu nad op{tim i nacionalnim strategijama razvoja i o~uvanja kulturnog i prirodnog nasle|a.
U institucijama za{tite zamiru osnovne funkcije i aktivnosti. Prekida se kontinuitet s prethodnim razvojem i
Dr Mila POPOVI]-@IVAN^EVI]
councillor-conservator, Chief OPZ Diana
01
praksom, sa op{tim tokovima razvoja za{tite i njene metodologije, prestaju me|unarodna saradnja i razmena
informacija, znanja i ideja. To u dobroj meri doprinosi
profesionalnoj i eti~koj degradaciji zaposlenih u institucijama za{tite. Oni u to vreme nisu vi{e u mogu}nosti da
na adekvatan na~in odgovore svojim profesionalnim obavezama i novim izazovima struke, da prilagode svoju
profesiju i institucije novim strate{kim zahtevima o~uvanja nasle|a.
Narodni muzej u Beogradu zbog toga sredinom devedesetih godina pro{log veka pokre}e projekat koji inicira,
razvija i u muzeolo{koj praksi pru`a odgovaraju}e teorijske i metodolo{ke koncepte novog sistema za{tite nasle|a. Pravilno je procenjeno da stru~njake treba pripremiti za nov koncept za{tite, ali da se moraju pripremiti
i oni koji tek dolaze. U skladu s tim, Narodni muzej 1997.
godine pokre}e edukativni projekat Dijana, koji putem
razli~itih metodolo{kih elemenata sistematski razvija
slo`ene edukativne programe, spontano oslonjene na
globalne strategije i izri~ito prilago|ene posebnim potrebama Srbije, a kao {to se ubrzo pokazalo i potrebama regiona Balkana.
Od samog po~etka projekat Dijana bio je postavljen
kao sveobuhvatan, integrativni teorijski koncept za{tite,
koji u jedinstven interdisciplinarni sistem uklju~uje sve
sadr`aje ba{tine i koji koristi metodologiju preventivne
konzervacije za svoju primenu u praksi. Dijana pomera
te`i{te konzervacije, defini{u}i je kao interdisciplinarni
sistem mera brige za ba{tinu. Narodni muzej je prepoznao i dozvolio razvijanje takvog projekta, alternativnog
u postoje}em sistemu za{tite, i to ne samo u Srbiji ve} i
{ire. Narodni muzej je jo{ jednom u svojoj dugoj istoriji
pokazao da ima pozitivne i kreativne resurse, one koji
op{tim kontekstima daju nova tuma~enja, koji prilagodljivo, `ivo, pragmati~no i neformalno reaguju na savremene sveobuhvatne potrebe za{tite ba{tine; potvrdio je
da male sredine, re{avaju}i svoje nagomilane probleme,
same dolaze do op{tih strategija, da ih ve{to koriste i
prilago|avaju sopstvenim interesima.
Dijana je insistirala na tome da je preventivna konzervacija kao strategija izuzetno va`na za za{titu kulturnog nasle|a u zemljama u tranziciji. Devastirana podru~ja Balkana i jugoisto~ne Evrope zahtevaju ~vrst i dobro
organizovan, sveobuhvatan sistem aktivnosti i mera, sistem koji ni{ta ne podrazumeva, ve} na istom zadatku
povezuje sve aktivnosti muzeja, odgovornih institucija
vlasti i javnost. Tako je na Generalnoj skup{tini Uneska
2003. godine u Parizu prihva}ena Rezolucija Srbije i Crne
Gore o preventivnoj za{titi kao osnovnoj strategiji za{tite
ba{tine, posebno za zemlje u razvoju i tranziciji. Tu rezoluciju u potpunosti je pripremila Dijana.
Dijana svoje programe i projekte u najve}oj meri
ostvaruje partnerski, s renomiranim institucijama i organizacijama za{tite, kao {to su: ICOM, ICCROM, Unesko,
ICOM-SEE, C2RMF, AC Var, Muzej antike u Arlu, Muzej
Makedonije, Narodni muzej Slovenije, Zemaljski muzej
u Sarajevu, Muzej Krajine u Banjaluci, Narodni muzej
Crne Gore, Muzeji Hrvatskog Zagorja, a sara|uje i s
2
02
03
Sadr`aj | Contents
MUZEOLOGIJA I ZA[TITA BA[TINE
Fabricio AGO
06 Koncepcija muzeja radionica na Skopskom univerzitetu
07 A Workshop on Museum Design at Skopje University
Mila KARAS
10 Obnova narodne litije, zapisa i obi~aja u okolini Beograda pola veka posle prekida vi{evekovnog
kontinuiteta ~uvanja nematerijalne i duhovne ba{tine Srbije
11 Preserving the Spiritual Heritage of Serbia: Litija (Sacred Procession), and Zapis Trees in the Vicinity of
Belgrade: the Return of Some Ancient Customs
Mila POPOVI]-@IVAN^EVI]
18 Dijana i ICOM-SEE u okviru regionalne saradnje u jugoisto~noj Evropi. Regionalna orijentacija Dijane
19 Diana and ICOM-SEE Within Regional Cooperation in South East Europe. Regional Orientation of Diana
Biljana \OR\EVI]
24 Konvencija o za{titi starih i tradicionalnih zanata promena sada{njosti i oblikovanje budu}nosti
26 Evropska konvencija o za{titi starih i tradicionalnih zanata
25 Convention on the Protection of Old and Traditional Crafts: Changing the Present and Shaping the Future
27 European Convention on the Protection of Old and Traditional Crafts
KONZERVACIJA
64 Terminologija konzervacija materijalnog kulturnog nasle|a
65 Terminology to Characterize the Conservation of Tangible Cultural Heritage
Ana SIRK FAKU^
66 Fluorescentna ultravioletna fotografija u konzervaciji umetni~kih slika
67 Photography of Ultraviolet Fluorescence in Painting Conservation
Ljiljana PROTI]
70 Konzervacija crkvenog inventara iz crkve Svetog Save na Savincu
71 Conservaton of Church Treasures from St. Sava Church Savinac
Sla|ana NOVKOVI]
76 Restauracija porcelanske {olje
77 Restoration of a Porcelain Cup
Zvezdana POPOVI]
78 Problemi u konzervaciji keramike s vi{eslojnih lokaliteta
79 Problems in the Conservation of Ceramics in Multi-layered Archeological Sites
Slobodan BOGOJEVI]
82 Nov pristup konzervaciji i unapre|ivanje uslova ~uvanja metalnih arheolo{kih
predmeta u Narodnom muzeju u ^a~ku
83 A New Approach to Conservation and a Further Improvement of Conditions
for Taking Care of Metal Archeological Objects in the National Museum of ^a~ak
KULTURNI TURIZAM
Aleksandar TODOROVI]
132 Turisti~ka valorizacija Spomen-parka Kragujeva~ki oktobar
133 Tourist Valorization of the October of Kragujevac Monument Park
REGIONALNA SARADNJA
Mila POPOVI]-@IVAN^EVI]
138 Regionalni projekti i aktivnosti u jugoisto~noj Evropi koje su pokrenuli, koje relizuju, koordiniraju i ~iji su
organizatori Odeljenje za preventivnu konzervaciju Dijana i ICOM-SEE, u saradnji s raznim partnerima
139 Regional Projects and Activities in South East Europe Initiated, Coordinated and Organised by
Department for Preventive Conservation Diana and ICOM SEE in Cooperation with Various Partners
DIANA #13
KONCEPCIJA MUZEJA
RADIONICA NA SKOPSKOM UNIVERZITETU
PRO[LOG MAJA na Univerzitetu u Skoplju odr`ana je trodnevna radionica koja se odnosila na koncepciju muzeja u
praksi. U Skoplje me je pozvao profesor Vlatko P. Korobar,
dekan Arhitektonskog fakulteta Skopskog univerziteta. Radionica je okupila studente Arhitektonskog fakulteta i Fakulteta umetnosti, kao i stru~njake iz makedonskih muzeja,
one koji rade na odeljenjima muzeologije, katalogizacije i
grafike.
Tokom tri dana razmatrana su, na me|unarodnom nivou, nova teoretska i prakti~na iskustva kako bi u~esnici
stekli sliku o tome {ta mo`e da bude zadatak projektanta muzeja, bilo kod planiranja novog kompleksa, bilo kod obnavljanja postoje}e zgrade.
Razgovori su vo|eni o razli~itim temama: razmatrane
su ekonomske i kulturne prilike, zatim arhitektonski i gra|evinski aspekti, iscrpno se diskutovalo o kretanju (putanjama) posetilaca, izlaganju zbirki, kao i o muzejskim slu`bama, poput laboratorija za konzervaciju, baza podataka,
pres-slu`bi, i, kona~no, o slu`bama kao {to su restorani sa
samoposlu`ivanjem za posetioce, knji`are itd.
U okviru radionice raspravljalo se i o dva izuzetno va`na pitanja. Prvo pitanje odnosilo se na mogu}nost sprovo|enja novih kulturnih strategija, s obzirom na to da one
uti~u na muzej kao instituciju, a posebno onda kada se suprotstavljaju muzejskim konceptima zasnovanim tokom
istorijskih i kulturnih razdoblja koja se danas mogu smatrati pro{lo{}u. Drugo pitanje, koje se u ve}oj meri postavlja
kao zahtev, odnosilo se na mogu}nost nadila`enja koncepta muzeja kao izolovane celine i njegovog razmatranja kao
dela mre`e u kojoj se nalazi s drugim kulturnim institucijama na datom podru~ju, a isto tako i na razmatranje muzeja kao neophodnog odgovora na postoje}e pritiske kulturne
globalizacije.
Predstavljene teme proiza{le su iz mog dvadesetpetogodi{njeg iskustva u toj oblasti. Ve} mnogo godina radim
na unapre|ivanju muzejskog sistema na Srednjem istoku i
u regionu Balkana. Cilj mog rada jesu o~uvanje i valorizacija kulturnog nasle|a, neophodni ukoliko stanovni{tvo `eli
da povrati sopstveni identitet. Pored toga, kulturno nasle|e u svakom pogledu jeste svojevrstan, mada neobnovljiv
ekonomski izvor, kao i osnovno sredstvo razvoja.
Program radionice obuhvatao je rasprave iz oblasti muzeologije tokom prvog dana, rasprave iz oblasti muzeografije tokom drugog i, kona~no, rasprave iz oblasti muzejskih
tehnika tokom tre}eg dana.
Nau~ne rasprave iz oblasti muzeologije proiza{le su iz
stanovi{ta da je muzej mesto na kojem se ~uva i {titi ba{tina
radi istra`ivanja i u~enja, ali da je on i mesto na kojem se
stvaraju zajedni~ke i podeljene uspomene. Taj princip jeste
osnova za postupke obnove na~ina na koji muzeji razvijaju
odnos s publikom; pored priznate tradicionalne uloge mu-
06
zeja, sada se ve}i zna~aj pridaje njihovom zadatku komunikacije u vezi s kulturnim sadr`inama. Publika ne treba da
se posmatra kao neizdiferencirani nasumi~ni univerzum. Ono
{to muzej nudi treba da se razvija tako da privu~e takozvane nemuzejske ciljne grupe ili one dru{tvene grupe koje u
odnosu na muzej podi`u najve}e barijere. Isto tako, treba
uzeti u obzir i dru{tvene promene i stvarati posebne programe, na primer one namenjene porodicama ili usmerene ka
marginalnim grupama, kako bi se svakom omogu}ilo da otkrije najstarije ili najudaljenije korene grada u kojem `ivi.
Muzej tako u sve ve}oj meri postaje mesto na kojem mogu
da se podele istorija i uspomene.
Rasprave iz oblasti muzeografije odnosile su se na op{ta razmatranja nastanka modernih muzeja i programa za
obnovu istorijskih muzeja. Predstavljene su i analizirane tri
zna~ajne studije za nove istorijske muzeje u Evropi: Muzej
Novi atinski Akropolj (autori: B. Tschumi, M. Photiadis),
Muzej Ara Pacis u Rimu (autor: R. Meier) i Muzej Shoah u
Berlinu (autor: D. Libeskind), zatim rasprave o muzejima
moderne umetnosti: Paviljonu Quadracci u Muzeju umetnosti u Milvokiju (autor: S. Calatrava), Muzeju Roverto MART
(autor: M. Botta) i Muzeju moderne umetnosti Cartier u
Parizu (autor: J. Nouvel). Kona~no, tri studije odnosile su
se na postoje}e programe obnove muzeja: Nove britanske
galerije u Muzeju Viktorije i Alberta u Londonu, Muzeja
Guimet u Parizu (autor: H. Gaudin) i Narodnog muzeja u
Beogradu (autor: M. Rako~evi}).
Nau~ne rasprave iz oblasti muzejskih tehnika proiza{le
su iz op{tih razmatranja zna~aja koji u modernim istorijskim muzejima zadobijaju komponente opreme. Stoga smo
se usredsredili na pitanja koja su vi{e tehni~ke prirode, na
primer na pitanje sistema za monitoring i kontrolu mikrosredine, probleme sistema osvetljenja (kako zgrade tako i
vitrina), kao i na razli~ite druge elemente koji ~ine instalacioni i tehnolo{ki sistem muzeja.
DIANA #13
alongside their recognised, traditional functions, increasingly greater weight is being attributed to their task of communicating cultural contents.
The public should not be viewed as an undifferentiated
and random universe. The offerings provided by museums
should be developed to attract so-called non-museum targets,
or those groups of society that experience or raise the greatest barriers. Due account should also be taken of social
changes, by creating for example specific programs targeted at families, and also directed at marginal communities,
with a view to providing everybody with an opportunity to
discover the earliest or most distant roots of the city in which
they reside, so that the museum increasingly becomes the
place where history and memory can be shared.
The dissertations in the field of Museography covered
general considerations on modern museum realization and
historic museum renovation programs. Three notable cases
studies for new historic museums in Europe were proposed
and analysed. These were: the New Athens Acropolis Museum, by B. Tschumi and M. Photiadis; the Rome Ara Pacis
Museum by R. Meier; and the Berlin Shoah Museum by D.
Libeskind. Three dissertations related to modern Art museums: the Quadracci pavilion at the Milwakee Art Museum
by S. Calatrava; the Rovereto MART Museum, by M. Botta;
and the Cartier Modern Art Museum in Paris, by J. Nouvel.
Finally, three covered existing museum renovation programs:
the New British Galleries at the Victoria and Albert Museum,
London; the Guimet Museum in Paris, by H. Gaudin; and
the Belgrade National Museum, by M. Rako~evi}.
The dissertations in the field of Museotechniques sprang
from general considerations of how plant components have
07
DIANA #13
Radionica je okupila preko pedeset u~esnika. O~igledno je interesantniji deo radionice bila debata, koja je prvog
dana vo|ena oko razli~itih aspekata novih informacionih
tehnologija i odnosa stvarnog i virtuelnog predmeta u muzeju. Detaljno su analizirani novi tokovi koji se odnose na
virtuelne muzeje, kao {to su, na primer, predlozi ameri~ke
grupe Asymptope (American Group Asymptope).
Kada je re~ o muzeografiji, posebno se govorilo o programima obnove koji muzeju omogu}uju da bude reinterpretiran putem novih komunikacionih sistema i novih definicija muzejske misije. Jedno od obele`ja novog perioda
jeste reorganizacija postoje}ih muzeja; ona je ~esto povezana
s prakti~nim zahtevima, a to je vrlo zna~ajno, kao {to je bilo
kada je re~ o Britanskom muzeju i Museumsinsel u Berlinu.
To podrazumeva prepoznavanje potrebe za modernizacijom zastarele strukture, kako arhitektonske tako i izlo`bene. S novim konceptom koji se naziva obrazovno-zabavnim,
u sredi{te razmatranja dolaze ~ak i muzeji kojima su potrebni novi prostori za povremene izlo`be i pomo}ne servise, na primer Musei Capitolini u Rimu (autor: C. Aymonino),
Istorijski muzej u Berlinu (autor: I. M. Pei) i Van Gogov
muzej (autor: K. Kurokawa).
Poslednjeg dana raspravljalo se o osvetljenju i o tome
kako ono mo`e da pobolj{a sistem muzejske komunikacije
i omogu}i scenografske efekte, ~ak i stvaranje stimulativne
i posebne atmosfere. Proveravali smo razli~ite tipove izvora
svetlosti, dostupne na italijanskom i evropskom tr`i{tu.
Zahvaljuju}i ljubaznosti Italijanske ambasade, bile su
nam obezbe|ene prevodila~ke usluge (prevod sa italijanskog
na makedonski jezik i vice versa). Usluga je bila odli~na, iako
su se zbog ritma debate pojavili i neki nedostaci.
Boravak u Makedoniji bio je prilika i za posete raznim
muzejima u zemlji, po~ev od Muzeja Makedonije, Muzeja
grada Skoplja, koji se nalazi u zgradi stare `elezni~ke stanice, zatim Muzeja moderne umetnosti (Kale), koji je projektovao poljski arhitekta J. Mokrzynski. Posetili smo i manastir Svetog Pantelejmona u Nerezima i Narodni muzej u
Ohridu, kao i nekoliko arheolo{kih nalazi{ta u Ohridu, zatim Veles i Stobe. U Skoplju sam obi{ao i dve nove galerije
savremene umetnosti, jednu u modernom gradu, a drugu u
biv{em Kur{umli-hanu.
Te posete omogu}ile su mi da sagledam bogatstvo makedonskog istorijskog arheolo{kog nasle|a i sve ono {to je
08
DIANA #13
09
DIANA #13
10
DIANA #13
11
DIANA #13
12
DIANA #13
13
DIANA #13
sme da obavi ~in obnove zapisa. Ostali u~esnici litije ne dodiruju zapis, osim mladih devojaka, naj~e{}e odevenih u
belo, koje ga kite cve}em i cvetnim vencima.)
Du` puta litiju su, ispred svojih domova, sa~ekivali sve~ano odeveni doma}ini (sl. 14). Oni su pred ku}e izneli stolove na kojima se nalazilo poslu`enje za u~esnike litije: bombone, kola~i, sokovi i ponude za decu. Posipali su povorku
`itom i bombonama iz sita. Ose}ala se velika radost svih
prisutnih i doma}ina koji su do~ekivali litiju i u~esnika
krsnog hoda.
14
DIANA #13
15
DIANA #13
do Prvomajske (sl. 18), u koju je skrenula, i ponovo se uputila ka istoku, ulicama Sremskom i Bosanskom, a zatim Palih boraca (sl. 19), gde se nalazi najstariji zapis crni dud
(sl. 20). Pod njegovom ogromnom kro{njom svi u~esnici litije bili su za{ti}eni od jake letnje `ege. Stablo mu je bilo
prekriveno krupnim crnim zrelim dudinjama (sl. 22).
Posle molitve i osve}enja zapisa krsni hod je nastavljen
ka istoku, do hrama Svetog Trifuna. Povorka je u portu u{la
kroz severozapadni ulaz. Ulaskom povorke u portu crkve
krsni hod je zavr{en (karta 1: put krsnog hoda malomokrolu{ke litije). Put dug skoro osam kilometara sa zaustavljanjem kod zapisa povorka je pre{la za nepuna dva sata.
Sve{tenstvo, hor i narod u{li su u hram. Krstovi, barjaci i ripide su odlo`eni. Deca su postavila ikone na njihova mesta. Hor je zauzeo svoje mesto. Otpo~ela je liturgija (sl. 23),
koja je zavr{ena se~enjem slavskog kola~a. U tome su u~estvovali svi oni koji su bili u krsnom hodu.
Posle toga me{tani su s gostima proslavili slavu u novom parohijskom domu kao nekada kod zapisa, na poljani pod {atrom. Vojislav Ili}, doma}in slave te godine (sl. 24),
pripremio je zaista veliko slavlje. Deo slavskog kola~a, prema obi~aju, prosledio je slede}em doma}inu.
16
pokazuje primer iz Malog Mokrog Luga, zahvatio je u poslednje vreme veliki deo Srbije. Zaista je zadivljuju}e i neobja{njivo to {to je ovaj narod tako brzo sve to obnovio posle poku{aja da mu se stra{nim nasiljem izbri{e istorijsko
pam}enje. Kako objasniti to {to su sve pojedinosti litije sa~uvane, to {to parohijani iako su mnogi od njih ro|eni u
vreme kada je litija bila zabranjena, a oni vi{e nisu zemljoradnici i ratari znaju za svog Gospoda Isusa Hrista, koga
mole za blagostanje mesta i rodnost useva? Tajna je u njihovoj veri i duhovnoj snazi njihovih sve{tenika i Crkvenog
odbora. Me|u njima je i jedan divan ~ovek, koji mi je i pomogao da do|em do svih ovih podataka. U svom domu,
kao uva`enom gostu, pokazao mi je najve}u ku}nu relikviju: upaljeno kandilo u kojem jedanaest godina neprekidno
gori Sveti oganj {to ga je on doneo iz Svete zemlje 1997.
godine.
Poverio mi je i da jo{ ima `ivih po~inilaca nasilja nad
srpskom kulturom i verom, da svi znaju kod koga se zaturio
litijski kola~ 1947. godine (jer se tako slava predavala doma}inu za narednu godinu) i da je zbog `elje da se litija odr`i
1947. i 1948. bilo i hap{enja, saslu{anja, informativnih razgovora i batinanja onih najupornijih. U {ali je dodao da je
u obnovljenoj litiji 1994. godine bilo i onih koji su je 1947.
zabranili. Ali njima niko nije zabranio da se priklju~e litiji,
niti im je iko rekao i jednu jedinu prekornu re~. Litiju su
obnovili dobri hri{}ani koji znaju da Gospod ne zove samo
pravednike ve} zove i gre{nike na pokajanje. A litija i krsni
hod kod pravoslavnih hri{}ana simbolizuju upravo hri{}anski, pokajni~ki put.
Rad se objavljuje s blagoslovom sve{tenstva
hrama Svetog Trifuna u Malom Mokrom Lugu
DIANA #13
17
DIANA #13
18
Regionalna saradnja otvara siguran put i prostor za me|usobno razumevanje i po{tovanje raznolikosti izra`avanja.
Ona }e pomo}i u razvijanju procesa koegzistencije i saradnje
razli~itih etni~kih, religioznih, politi~kih, socijalnih i drugih
grupa i naroda. Zato ti procesi treba da dovedu do strate{kog
osmi{ljavanja i oblikovanja nacionalnih identiteta, do me|usobnog po{tovanja i povezivanja u prepoznatljiv jedinstveni
kulturni i prirodni identitet balkanske regije. Na taj na~in
stvara se svest o tome da se razli~ite etni~ke grupe i kulture
mogu povezati na osnovu principa raznolikosti i raznovrsnosti i da se tako mo`e razviti jedinstven regionalni kulturni
sadr`aj. Najve}i broj stru~njaka u oblasti za{tite kulturne i
prirodne ba{tine polazi od ~injenice da jedino na taj na~in,
me|usobnom bliskom stru~nom saradnjom, mo`emo stvoriti sna`an i jedinstven zajedni~ki prostor, a time }e se ostvariti ravnopravno nastupanje na me|unarodnoj sceni, kvalitetno zastupanje regiona, kao i nacionalnih interesa naroda
i zemalja. Profesionalci u oblasti za{tite smatraju da male
zemlje Balkana, sa jo{ uvek sa~uvanim autenti~nostima, posebnostima i raznolikostima kulturnog i prirodnog identiteta, mogu uspe{no definisati svoje nacionalne ba{tine putem
regionalnog u~e{}a u globalnom svetu. Da bi se do{lo do tog
cilja, stru~njaci za za{titu ba{tine mogu i moraju razvijati me|usobnu konstruktivnu saradnju u ostvarivanju tog va`nog
strate{kog regionalnog zadatka o~uvanja nacionalnih ba{tina, njihovog objedinjavanja u regionalni prostor i povezivanja i integrisanja u jedinstven evropski i globalni svet.
DIANA #13
identities, can successfully define their own national heritage through regional and international participation. In
order to reach that goal, heritage protection experts can and
must develop constructive cooperation in the important strategic regional task of preserving national heritage, uniting
within their geographical region while connecting and integrating with the rest of Europe and the world.
19
DIANA #13
20
DIANA #13
21
DIANA #13
strate{ke ciljeve i zadatke, a ne na trenutne politi~ke situacije i dru{tvene ambijente. Takva reorganizacija ICOM-a
omogu}i}e profesionalcima okupljenim oko ICOM-SEE-ja
da zajedni~ki, sna`nije i efikasnije deluju u okviru svojih
nacionalnih i regionalnih interesa, a u skladu s generalnim
strategijama ICOM-a.
Neposredno nakon odr`avanja Generalne skup{tine
ICOM-a u Be~u 2007. godine ICOM-SEE je zapo~eo s pripremama za sprovo|enje zvani~ne procedure prerastanja
iz Radne grupe ICOM-a Evrope u regionalnu alijansu. S
druge strane, tokom zasedanja Savetodavnog komiteta
ICOM-a u junu 2008. godine u Parizu odr`an je i sastanak
Radne grupe za regionalne alijanse i regionalne pridru`ene
organizacije ICOM-a. Na tom sastanku ve}ina prisutnih
podr`ala je osnivanje Regionalne alijanse ICOM-SEE; jednoglasno je odlu~eno da se Izvr{nom odboru ICOM-a zvani~no podnese zahtev da se formira Regionalna alijansa za
jugoisto~nu Evropu ICOM-SEE. Izvr{ni odbor ICOM-a je
na sastanku odr`anom 5. i 6. juna 2008. godine prihvatio taj predlog i ICOM-SEE je osnovan kao peta aktivna
regionalna alijansa.
U okviru ICOM-SEE-ja danas deluje devet zemalja regiona: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija, Makedonija, Srbija, Bugarska i Rumunija.
ICOM-SEE deluje preko Borda, koji su izabrali predstavnici nacionalnih komiteta ICOM-a svih zemalja ~lanica nove
regionalne organizacije.
Bord ICOM-SEE-ja ~ine stalni ~lanovi i njihovi zamenici:
1. dr Mila Popovi}-@ivan~evi}, savetnik konzervator,
Narodni muzej u Beogradu, {ef Odeljenja za preventivnu
za{titu Dijana, stalni ~lan Borda, predsednik ICOM-SEE-ja,
Srbija
2. prof. dr Jan Ki{geci, savetnik, Poljoprivredni muzej
u Kulpinu, Institut za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu,
zamenik ~lana Borda ICOM-SEE-ja, Srbija
3. Branislava Mihajlova, muzejski savetnik, Muzej istorije prirode u Skoplju, stalni ~lan Borda, zamenik predsednika ICOM-SEE-ja, Makedonija
4. Zaharinka Aleksoska Ba~eva, konzervator, Muzej
moderne umetnosti u Skoplju, zamenik ~lana Borda
ICOM-SEE-ja, Makedonija
5. prof. dr Simeon Nedkov, profesor muzeologije na Filozofskom fakultetu u Sofiji, stalni ~lan Borda ICOM-SEE-ja,
Bugarska
6. Krasimira Frangova, Nacionalna akademija umetnosti u Sofiji, Konzervatorski departman, zamenik ~lana Borda
ICOM-SEE-ja, Bugarska
7. dr Dragan Mati}, Inspektorat za kulturu i medije
Slovenije, stalni ~lan Borda ICOM-SEE-ja, Slovenija
8. Nina Zdravi~-Poli}, muzejski savetnik, Etnografski
muzej Slovenije u Ljubljani, Slovenija, zamenik ~lana Borda
ICOM-SEE-ja
9. Vlatka Filip~i}-Maligec, kustos, Muzej Hrvatskog
Zagorja, Muzej selja~kih buna, stalni ~lan Borda, sekretar
ICOM-SEE-ja, Hrvatska
10. Davor Fulanovi}, Tehni~ki muzej u Zagrebu, zamenik ~lana Borda ICOM-SEE-ja, Hrvatska
11. Janko Vra~ar, kustos, Muzej Republike Srpske u Banjaluci, stalni ~lan Borda ICOM-SEE-ja, Bosna i Hercegovina
22
DIANA #13
Today there are nine countries within ICOM-SEE: Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Albania, Macedonia, Serbia, Bulgaria and Romania. ICOM-SEE
works through a board, elected by representatives of national committees of ICOM of all member states of the new
regional organisation.
The Board of ICOM-SEE is consisted of members and
their substitutes:
1. Dr Mila Popovi}-@ivan~evi}, museum councillor
conservator, National Museum in Belgrade, head of the
Diana Department for preventive conservation, permanent
member of the board, president of ICOM-SEE, Serbia
2. Prof. Dr Jan Ki{geci, advisor, The Museum of Agriculture in Kulpin, Institute for arable farming and vegetable growing in Novi Sad, substitute of the member of the
board of ICOM-SEE, Serbia
3. Branislava Mihajlova, museum councillor, Museum
of Natural History in Skopje, permanent member of the
board , vice president of ICOM-SEE, Macedonia
23
DIANA #13
aktivnosti ve} se i uklju~uju u projekte, daju}i im na taj na~in partnerski regionalni karakter. Dijana i ICOM-SEE trude se da se putem odgovaraju}e radne atmosfere i ambijenta
koji je stvoren tokom dosada{njih regionalnih akcija, u profesionalnim kontaktima, uspostavi bliska saradnja izme|u
pojedinaca i institucija u jugoisto~noj Evropi. Osnovni ciljevi Dijane i ICOM-SEE-a se poklapaju i odnose se na koordiniranje regionalnih aktivnosti na za{titi ba{tine, na osnovu
partnerskih i paralelnih projekata kratkoro~nog i dugoro~nog karaktera, a u okviru sadr`aja revitalizacije kulturnog
i prirodnog nasle|a u regionu jugoisto~ne Evrope. Postav-
ljeni zadaci uklju~uju i kreiranje i razvoj zajedni~ke regionalne strategije za{tite ba{tine, kao i stvaranje sna`nijeg
profesionalnog uticaja na stru~ne institucije za{tite i organe vlade na nacionalnom i me|unarodnom nivou. Dakle,
ICOM-SEE i Dijana usmeravaju svoje aktivnosti na revitalizaciju nasle|a u regionu jugoisto~ne Evrope, na sisteme
za{tite koji odra`avaju {iri integrativni pristup nasle|u, u
skladu s nacionalnim i regionalnim interesima. Te aktivnosti
ve} donose konkretne rezultate u nau~no-stru~noj saradnji
u na{em regionu, kao i sve intenzivnije okupljanje i samoorganizovanje profesionalaca.
Biljana \OR\EVI]
Narodni muzej u Beogradu
24
DIANA #13
Biljana DJORDJEVI]
National museum in Belgrade
25
DIANA #13
I ovde su posledice sasvim uo~ljive. Bezli~ne majice, plasti~ni kanisteri i beskorisna ambala`a {ire se nezaustavljivo.
Sve ono {to su generacije pre nas osmi{ljavale, razvijale
i negovale stotinama godina i utkale u forme i dekoraciju
predmeta za svakodnevnu upotrebu polako nestaje. Nestaju, pre svega, znanja i ve{tine neophodni za nastanak ovih
predmeta, a taj gubitak uskoro }e biti nenadoknadiv.
Stare zanate treba posmatrati ne samo kao deo kulturne ba{tine i umetni~kog izraza jedne nacije ve} kao deo svakodnevnog `ivota koji povezuje pojedince i grupe iz razli~itih
etni~kih, kulturnih, verskih i jezi~kih okru`enja na osnovu
uzajamnog razumevanja i po{tovanja. To je osnova Bele knjige o interkulturnom dijalogu: @iveti zajedno, jednaki u dostojanstvu, koju je Savet Evrope usvojio u maju 2008.1
Stari zanati treba da budu, a i jesu, aktivnosti koje omogu}uju bolje razumevanje me|u kulturama, socijalnu koheziju i stabilnost na osnovu principa prihvatanja drugih s
njihovim razli~itostima.
Pred nama je nacrt Konvencije o za{titi starih i tradicionalnih zanata, koji je u oktobru 2006, na inicijativu Srbije,2
Savetu Evrope podnelo sedam zemalja.3 Ova konvencija
predvi|a usvajanje niza mera na nacionalnom i evropskom
nivou, mera kojima bi se obezbedili opstanak i o`ivljavanje
tradicionalnih zanata i o~uvanje njihovih proizvoda, pro{irenje kruga lica koja se njima bave, kao i unapre|ivanje njihovog ekonomskog i socijalnog polo`aja. Na taj na~in trebalo bi da Konvencija uvede red i da zaustavi nestajanje i
degradaciju starih i tradicionalnih zanata. Kao ni ostale konvencije i deklaracije Saveta Evrope, ni ova konvencija nema
snagu zakona, ve} preporuke. Njen cilj nije da nametne,
ve} da stimuli{e. Da bi bila usvojena i da bi podstakla zemlje ~lanice Saveta Evrope, kojih je danas 47, na to da je ratifikuju, potrebno je da predstavnici svih ovih zemalja spoznaju njen zna~aj i neophodnost njene primene u svim
evropskim zemljama, bez obzira na stepen razvijenosti. Na
stru~njacima je koji se za{titom kulturnih dobara bave da
im na to uka`u i da im u tome pomognu.
***
Nedavno sam pro~itala kratku pri~u D`oela Barkera
Baca~ zvezda, inspirisanu istoimenom pripovetkom antropologa Lorena Ajslija.4 Pri~a govori o mudracu koji na dugoj
pe{~anoj pla`i zati~e mladi}a u mukotrpnom poslu vra}anja nasukanih morskih zvezda, jedne po jedne, u okean.
Za~u|en uzaludnim, beskona~nim poslom koji je taj mladi
~ovek strpljivo obavljao, mudrac ga zapita za{to to radi kad
nikada ne}e mo}i da vrati u vodu sve morske zvezde i kad,
samim tim, to nema nikakvog smisla i ne zna~i ni{ta. Mladi}
mu, saginju}i se i bacaju}i nazad, u vodu, jo{ jednu od nepreglednog broja nasukanih morskih zvezda, odgovori: Za
ovu zna~i. Mudri ~ovek je shvatio: ono {to je mladi} ~inio
bio je izbor. Izbor da ne bude samo nemi posmatra~, ve} da
ne{to preduzme. Kao i mladi} iz pri~e, i mi smo svi obdareni sposobno{}u da u~inimo iskorak; kada postanemo svesni
te sposobnosti, ste}i }emo mo} da uti~emo na promenu sada{njosti i oblikovanje budu}nosti.
Svaki za budu}nost sa~uvan, od zaborava otrgnut ili
obnovljen stari i tradicionalni zanat jedna je morska zvezda
kojoj smo spasli `ivot.
26
***
Recently I read a short story The Star Thrower by Joel
Barker, inspired by the story with the same name by anthropologist Loren Eiseley.4 The story deals with a wise man
who encounters a young man on a long sunny beach toiling
to return stranded starfish, one by one, into the ocean.
DIANA #13
27
DIANA #13
polaze}i od toga da su mnogi stari i tradicionalni zanati usled navedenog procesa pred potpunim ga{enjem, neki ve} i
uga{eni, da se znanja koja su sticana i razvijana kroz generacije gube i da se drasti~no smanjuje koli~ina o~uvanih zanatskih
proizvoda proizvedenih na stare i tradicionalne na~ine, posebno onih starijih, koji su zbog svoje starosti naj~e{}e i vredniji,
svesne da se bez organizovane akcije kako na nacionalnom i subnacionalnom tako i na me|unarodnom planu,
a posebno na evropskom proces nestajanja starih i tradicionalnih zanata ne mo`e zaustaviti,
uverene u postojanje potrebe, kako kod vlastitih naroda tako i u ~itavoj porodici evropskih naroda, pa i u celom ~ove~anstvu, za o~uvanjem starih i tradicionalnih zanata, i to i znanja i ve{tina koji ih ~ine, i proizvoda tih znanja i ve{tina,
svesne potrebe za nau~nim istra`ivanjem i prou~avanjem razli~itih aspekata problematike starih i tradicionalnih
zanata i potrebe za {irenjem znanja o njima, {to }e doprineti i njihovom o~uvanju i unapre|ivanju i razvijanju svesti
kod stanovni{tva o tom vidu vlastitog kulturnog nasle|a i o tom segmentu vlastitog kulturnog i nacionalnog identiteta,
uverene da su u pro{losti saradnja u bavljenju zanatima koje danas smatramo starim i tradicionalnim i razmena i promet proizvoda tih zanata doprinosili kulturnom i civilizacijskom pro`imanju me|u narodima, te da i danas saradnja na o~uvanju starih i tradicionalnih zanata i njihovih proizvoda mo`e i treba da doprinese sli~nom pro`imanju
izme|u novih generacija,
dogovorile su se o slede}em.
CILJEVI KONVENCIJE
^lan 1
Ova konvencija ima za cilj:
1. za{titu i unapre|ivanje starih i tradicionalnih zanata;
2. {irenje znanja o njima;
3. razvijanje svesti o tome da stari i tradicionalni zanati koji su postojali i koji postoje na prostoru svake od dr`ava potpisnica ~ine sastavni deo zajedni~ke evropske, pa ~ak i svetske kulturne i civilizacijske ba{tine, kao i podsticanje, na ovom planu, daljeg duhovnog, kulturnog, civilizacijskog i svakog drugog pozitivnog pro`imanja izme|u
evropskih naroda i u okviru ~itavog ~ove~anstva.
DEFINISANJE POJMOVA
^lan 2
U smislu ove konvencije:
pod starim i tradicionalnim zanatima (u daljem tekstu: zanati) podrazumevaju se zanati koji su na prostoru
dr`ava potpisnica ove konvencije postojali u du`em periodu, stekav{i, zahvaljuju}i tome, ukorenjenje kod naroda na
tom prostoru, kao i osobenosti i prepoznatljiva svojstva, ~ime su postali deo kulturnog i duhovnog nasle|a tih naroda, odnosno deo njihove tradicije.
pod za{titom i unapre|ivanjem podrazumevaju se sve organizovane kolektivne ili pojedina~ne aktivnosti i mere koje imaju za cilj:
opstanak i o`ivljavanje starih i tradicionalnih zanata;
o~uvanje znanja i ve{tina koji te zanate ~ine, kao i dalje usavr{avanje tih znanja i ve{tina i njihovo {irenje;
prikupljanje, za{titu i o~uvanje proizvoda tih zanata;
pro{irenje kruga lica koja se bave tim zanatima profesionalno ili amaterski;
unapre|ivanje ekonomskog i socijalnog polo`aja lica koja se profesionalno bave tim zanatima;
pru`anje materijalnog i drugog podsticaja za amatersko bavljenje tim zanatima,
kao i uop{te o~uvanje ili o`ivljavanje u sada{njosti ili u pro{losti dostignutog kvantitativnog i kvalitativnog nivoa
u bavljenju ovim zanatima i podizanje tog nivoa u budu}nosti.
pod {irenjem znanja podrazumevaju se sve organizovane kolektivne ili pojedina~ne aktivnosti i mere nau~noistra`iva~kog, obrazovnog, informativnog ili drugog sli~nog karaktera, ~iji je cilj da se detaljno prou~e svi istorijski, kulturni, umetni~ki, socijalni, ekonomski i drugi aspekti nastanka i razvoja starih i tradicionalnih zanata, da
se unaprede znanja, ve{tine i tehnike obavljanja tih zanatskih delatnosti i da se ta znanja, ve{tine i tehnike pro{ire
na {to ve}i krug lica, kao i da se s proizvodima tih zanatskih delatnosti upozna {to {ira javnost.
28
DIANA #13
Being aware that the dying out of old and traditional crafts cannot be curbed without a coordinated action at the
national and subnational levels, as well as at the international and particularly European level,
Confident that the need of their respective nations and of the entire family of the European nations, as well as mankind in general, is to preserve old and traditional crafts, both the knowledge and skills incorporated therein and the
products of such knowledge and skills,
Being aware of the need for carrying out scientific research and study of the various aspects of old and traditional
crafts, and the need to disseminate the knowledge thereabout, which will contribute to their preservation and further
development, as well as raise popular awareness of this form of cultural heritage and cultural and national identity,
Convinced that in the past cooperation in practicing the crafts which we now deem old and traditional, and the
exchange of and trade in the products of such crafts contributed to the establishment of cultural and civilizational links
between nations, and also that the cooperation in preserving old and traditional crafts and their products can and ought
to contribute to the establishment of similar links between new generations,
have agreed as follows:
DEFINITION OF TERMS
Article 2
In terms of the present Convention,
The term old and traditional crafts (hereinafter referred to as crafts) denotes crafts that have been in existence
on the territories of the signatory states of this Convention over a lengthy period of time and which, therefore, have
become deeply rooted in the societies of the nations which populated those territories, acquiring certain specificities
and distinctive features which have made them part of the cultural and spiritual heritage of those nations, that is,
part of their traditions.
The term protection and promotion means any organized collective or individual activities and measures aimed at:
preserving and reviving old and traditional crafts;
safeguarding the knowledge and skills entailed by such crafts, as well as further improving such knowledge
and skills and dissemination thereof;
collecting, protecting and preserving the products of those crafts;
expanding the community of individuals who engage in these crafts, either as professionals or as amateurs;
improving the economic and social status of the individuals who engage in such crafts as professionals;
providing financial and other kind of support to the amateurs engaged in those crafts,
and, in more general terms, preserving and reviving the present or past quantitative and qualitative
achievements in pursuing such crafts, as well as raising the level of these achievements in the future.
The term dissemination of knowledge denotes any organized, collective or individual activities and measures
of scientific, educational, informative or any other similar character, which are aimed at developing a comprehensive study of all historical, cultural, artistic, social, economic and other aspects of the emergence and development
of old and traditional crafts, improving the knowledge, skills and techniques for practicing these crafts and disseminating such knowledge, skills and techniques as widely as possible, as well as familiarizing the public at large with
the products of such crafts.
29
DIANA #13
NACIONALNI KOMITETI
^lan 4
Najdalje u roku od {est meseci od stupanja na snagu ove konvencije svaka od dr`ava potpisnica oformi}e svoj nacionalni komitet za za{titu starih i tradicionalnih zanata (dalje: nacionalni komitet). Dr`ave koje naknadno pristupe
ovoj konvenciji oformi}e svoje nacionalne komitete najdalje u roku od {est meseci od stupanja na snagu Konvencije
u odnosu na njih.
Nacionalne komitete sa~injava}e odgovaraju}i broj predstavnika nadle`nih dr`avnih organa, predstavnika lica koja se profesionalno ili amaterski bave ovim zanatima, predstavnika nau~nih i kulturnih institucija i istaknutih nau~nih
i kulturnih radnika zainteresovanih za stare i tradicionalne zanate, kao i predstavnika drugih institucija, organizacija
ili udru`enja i drugih pojedinaca koji bi mogli bitno da doprinesu uspe{nom radu nacionalnog komiteta date zemlje.
Zadatak nacionalnih komiteta bi}e osmi{ljavanje i predlaganje mera i akcija za ostvarivanje ciljeva ove konvencije, staranje o ostvarivanju tih mera i akcija, ocena uspe{nosti njihove realizacije, kao i ostvarivanje komunikacije
i saradnje sa istim ciljem na evropskom i {irem planu.
Dr`ave potpisnice }e, u skladu s vlastitim ure|enjem, svojim nacionalnim komitetima dati stvarna i efektivna
ovla{}enja neophodna za ostvarivanje njihovih zadataka.
Nacionalni komiteti mogu, ukoliko to smatraju potrebnim, da formiraju stru~ne odbore zadu`ene za pojedine
zanate ili pojedina stru~na pitanja, kao i druga pomo}na tela.
EVROPSKI KOMITET
^lan 5
U roku od najvi{e godinu dana od stupanja na snagu ove konvencije oformi}e se Evropski komitet za za{titu starih
i tradicionalnih zanata (dalje: Evropski komitet), i to tako {to }e nacionalni komiteti dr`ava potpisnica delegirati po
jednog predstavnika u to telo na period od ~etiri godine, s mogu}no{}u reizbora.
Nacionalni komiteti dr`ava koje budu naknadno pristupile ovoj konvenciji delegira}e svoje predstavnike u Evropski komitet najdalje u roku od tri meseca od vlastitog konstituisanja.
Zadatak Evropskog komiteta bi}e podsticanje, usmeravanje i koordinacija nacionalnih mera i akcija preduzetih
radi ostvarivanja ciljeva ove konvencije, kao i osmi{ljavanje, organizovanje i sprovo|enje zajedni~kih mera i akcija i
podsticanje i koordinacija drugih vidova saradnje me|u dr`avama potpisnicama sa istim ciljem.
U Evropskom komitetu sve odluke bi}e dono{ene prostom ve}inom, s tim {to }e se uvek nastojati da se kroz usagla{avanje stavova postigne saglasnost svih ~lanica.
Radom Evropskog komiteta rukovodi predsednik Evropskog komiteta, koga bira Evropski komitet na period od
dve godine, s mogu}no{}u reizbora.
Evropski komitet donosi sopstvena pravila o radu u roku od tri meseca od formiranja.
Redovni sastanci Evropskog komiteta odr`ava}e se dva puta godi{nje. Komitet mo`e zasedati i vanredno ako tako
sam odlu~i, odnosno na zahtev najmanje jedne tre}ine ~lanova Komiteta.
Evropski komitet mo`e, ukoliko to smatra potrebnim, da formira stru~ne odbore zadu`ene za pojedine zanate ili
pojedina stru~na pitanja, kao i druga pomo}na tela.
SARADNJA
^lan 6
Radi {to uspe{nijeg ostvarivanja ciljeva ove konvencije, izme|u nacionalnih komiteta i Evropskog komiteta bi}e
odr`avana {to intenzivnija komunikacija i saradnja, i to kako preko nacionalnih predstavnika u Evropskom komitetu
tako i na sve druge na~ine koji se poka`u potrebnim i pogodnim.
Radi {to uspe{nijeg ostvarivanja ciljeva ove konvencije, nacionalni komiteti }e odr`avati stalnu i intenzivnu me|usobnu komunikaciju i saradnju, kako posredstvom Evropskog komiteta i svojih predstavnika u njemu tako i na sve
druge pogodne i potrebne na~ine.
Evropski komitet }e radi ostvarivanja ciljeva ove konvencije odr`avati stalnu komunikaciju s Parlamentarnom
skup{tinom, Komitetom ministara i drugim zainteresovanim i relevantnim telima Saveta Evrope.
INVENTARI
^lan 7
Najdalje u roku od dve godine od stupanja na snagu ove konvencije svaka od dr`ava potpisnica sa~ini}e i dostavi}e Evropskom komitetu inventar starih i tradicionalnih zanata koji postoje ili su postojali na njenoj teritoriji (dalje:
30
DIANA #13
NATIONAL COMMITTEES
Article 4
No later than six months from entry into force of this Convention, each of the signatory states shall set up its
own national committee for the protection of old and traditional crafts (hereinafter referred to as national committee).
The states that accede to this Convention at a later date shall set up their respective national committees not later
than six months from entry into force of this Convention with regard thereto.
The national committees shall comprise an appropriate number of representatives of the competent state authorities, representatives of the persons engaged in such crafts either as professionals or as amateurs, representatives of
the scientific and cultural institutions and distinguished scholars and cultural officials interested in old and traditional crafts, as well as representatives of other institutions, organizations or associations and other individuals that
would significantly contribute to the successful operation of the national committee of a particular state.
The task of the national committees shall be to design and propose the activities and measures necessary for the
accomplishment of the objectives of this Convention, to ensure that such activities and measures are implemented,
to evaluate their performance, and to establish communication and cooperation with the same goal at the European
level and further afield.
The signatory states shall, in keeping with their respective constitutional systems, grant such actual and effective
authorizations to their national committees as may be necessary for the accomplishment of their tasks.
The national committees may, if they deem it necessary, set up expert committees in charge of particular crafts
and specific expert issues and other ancillary bodies.
EUROPEAN COMMITTEE
Article 5
Within a maximum of one year from the entry into force of this Convention, a European Committee for the
protection old and traditional crafts shall be set up (hereinafter referred to as European Committee) in such manner
that the national committees of the signatory states should delegate to this body one representative each for a period
of four years, with the possibility of re-election.
The national committees of the states which accede to this Convention at a later date shall delegate their representatives to the European Committee not later than three months from their own establishment.
The task of the European Committee shall be to encourage, direct and coordinate national measures and activities taken for the purpose of achieving the objectives of this Convention; design, organize and implement joint measures
and activities; and support and coordinate other forms of cooperation between the signatory states with the same goal.
All decisions of the European Committee shall be rendered by a simple majority vote, but efforts shall also be
made to harmonize various positions in order to obtain the consent of all the member states.
The work of the European Committee shall be managed by the Chairman of the European Committee, who shall
be elected by the European Committee for a period of two years, with the possibility of re-election.
The European Committee shall pass its own rules of procedure within three months from its establishment.
Regular meetings of the European Committee shall be held twice a year. The Committee may also hold extraordinary sessions, at its own discretion or at the request of at least one third of the Committee membership.
The European Committee may, if it deems it necessary, set up expert committees in charge of particular crafts
or specific expert issues, and other ancillary bodies.
COOPERATION
Article 6
In order to accomplish the objectives of this Convention as successfully as possible, the national committees and
the European Committee shall maintain close mutual communication and cooperation, both through the national
representatives in the European Committee and in any other form that may prove necessary and convenient.
In order to achieve the objectives of this Convention in the most successful manner, the national committees
shall maintain continual and close mutual communication and cooperation, both through the European Committee
and their representatives therein, and in all other convenient and available forms.
For the purpose of achieving the objectives of this Convention, the European Committee shall maintain continual communication with the Parliamentary Assembly, the Committee of Ministers and other interested and relevant
bodies of the Council of Europe.
INVENTORIES
Article 7
Not later than two years from the entry into force of this Convention, each of the signatory states shall compile
and submit to the European Committee an inventory of old and traditional crafts which exist or which existed in its
31
DIANA #13
nacionalni inventari starih i tradicionalnih zanata ili nacionalni inventari). Dr`ave koje naknadno pristupe ovoj konvenciji sa~ini}e i dostavi}e Evropskom komitetu svoje nacionalne inventare starih i tradicionalnih zanata najdalje u
roku od osamnaest meseci od stupanja na snagu ove konvencije u odnosu na njih.
Nacionalni inventari starih i tradicionalnih zanata predstavljaju polazne nacionalne izve{taje, u kojima svaka
dr`ava ~lanica konstatuje i popisuje stanje na vlastitom prostoru u pogledu starih i tradicionalnih zanata. Nacionalni inventari posebno sadr`e:
popis zanata koji se upra`njavaju ili koji su ranije upra`njavani na teritoriji date dr`ave;
popis podru~ja u datoj dr`avi na kojima se pojedini zanati upra`njavaju ili su ranije upra`njavani, uklju~uju}i
i podatke o meri u kojoj se ti zanati upra`njavaju ili su ranije upra`njavani na tim podru~jima;
podatke o broju lica na teritoriji date dr`ave koja se bave pojedinim zanatima, podatke o njihovoj starosnoj,
polnoj, obrazovnoj i drugoj strukturi, o njihovom socijalnom polo`aju, kao i druge releventne podatke u vezi s
tim licima;
podatke o postojanju i rasprostranjenosti proizvoda starih i tradicionalnih zanata na teritoriji date dr`ave, podatke o stanju, vrednosti i za{ti}enosti tih proizvoda, kao i druge podatke o njima;
podatke o problemima objektivne ili subjektivne prirode koji postoje u datoj dr`avi i koji mogu biti od zna~aja
za ostvarivanje ciljeva ove konvencije;
podatke o promenama i kretanjima u pogledu svega navedenog u prethodnom du`em i kra}em periodu;
druge bitne statisti~ke ili sli~ne podatke u vezi sa starim i tradicionalnim zanatima i njihovim upra`njavanjem
na prostoru date dr`ave.
^lan 8
Najdalje u roku od tri godine od stupanja na snagu ove konvencije Evropski komitet usvoji}e Evropski inventar
starih i tradicionalnih zanata, zbirni dokument sastavljen na osnovu nacionalnih inventara koje su dostavile dr`ave
potpisnice. U roku od najvi{e tri meseca od dostavljanja nacionalnih inventara dr`ava koje kasnije pristupe Konvenciji u Evropski inventar bi}e unete dopune koje proizlaze iz nacionalnih inventara tih dr`ava.
STRATEGIJE ZA[TITE
^lan 9
Istovremeno sa Evropskim inventarom starih i tradicionalnih zanata ili najdalje tri meseca po njegovom usvajanju Evropski komitet usvoji}e Evropsku strategiju za{tite starih i tradicionalnih zanata (dalje: Evropska strategija),
koja }e biti redovno razmatrana na svake ~etiri godine radi utvr|ivanja rezultata njene primene i radi neophodnih
modifikacija. Evropski komitet mo`e odlu~iti i o vanrednom razmatranju Evropske strategije.
Polaze}i od Evropske strategije, svaka dr`ava potpisnica }e u roku od {est meseci od usvajanja Evropske strategije sa~initi svoju nacionalnu strategiju za{tite starih i tradicionalnih zanata (dalje: nacionalne strategije), ~ija }e dalja
modifikovanja biti u skladu s promenama u Evropskoj strategiji. Ako se uka`e posebna potreba, nacionalne strategije mogu se razmatrati i modifikovati i nezavisno od razmatranja i modifikovanja Evropske strategije.
Evropska strategija i nacionalne strategije sadr`e osnovna usmerenja i osnovne na~ine ostvarivanja ciljeva ove
konvencije na evropskom i nacionalnom planu.
GODI[NJI PROGRAMI
^lan 10
Na osnovu Evropske strategije i na osnovu vlastite nacionalne strategije svaka dr`ava potpisnica sa~injava}e i
ostvariva}e svoje nacionalne godi{nje programe za{tite starih i tradicionalnih zanata; oni }e predvi|ati konkretne
mere i aktivnosti za ostvarivanje ciljeva ove konvencije (dalje: nacionalni godi{nji programi).
Evropski komitet }e sa~injavati godi{nje programe me|unarodne saradnje u cilju ostvarivanja ciljeva ove konvencije (dalje: evropski godi{nji programi).
IZVE[TAVANJE
^lan 11
Dr`ave potpisnice i Evropski komitet }e pre izrade svakog novog godi{njeg programa sa~injavati odgovaraju}e godi{nje izve{taje o ostvarivanju svojih programa za prethodnu godinu, o ostvarivanju Evropske strategije i nacionalnih
strategija u godini o kojoj je re~, kao i o svim drugim bitnim pitanjima u vezi sa ostvarivanjem ciljeva ove konvencije u onom delu za koji su oni odgovorni, a koja su se pojavila u toku date godine (evropski i nacionalni godi{nji izve{taji o za{titi starih i tradicionalnih zanata dalje: evropski godi{nji izve{taji i nacionalni godi{nji izve{taji).
32
DIANA #13
territory (hereinafter referred to as the national inventories of old and traditional crafts or national inventories). The
states that accede to this Convention at a later date shall compile and submit to the European Committee their
respective national inventories of old and traditional crafts not later than eighteen months from the entry into force
of the Convention with respect thereto.
The national inventories of old and traditional crafts shall represent basic national reports in which each member
state shall establish and inventory the state of affairs in its territory with regard to old and traditional crafts. The
national inventories shall contain in particular:
list of crafts that are practiced at the present time or that were practiced in the past in the territory of the respective state;
list of regions in the state concerned in which certain crafts are practiced at the present time or were practiced
in the past, including data regarding the extent to which they are or were practiced in those regions;
data on the number of persons on the territory of the respective state engaged in particular crafts, details of their
age, gender, educational and other structure, of their social status, and any other relevant information concerning such persons;
details of the existence and availability of the products of old and traditional crafts in the territory of the state
concerned, details of the status, value and degree of protection of such products, and other relevant information thereabout;
details of the problems, either of objective or subjective nature, that currently exist in the respective state and
may be important for the accomplishment of the objectives of this Convention;
details of the previous changes and trends with regard to all the above said, both on a long-term and short-term basis;
other significant statistical or similar data related to old and traditional crafts and their practice in the territory of a particular state.
Article 8
Not later than three years from the entry into force of this Convention, the European Committee shall adopt the
European Inventory of Old and Traditional Crafts, which will represent a summary document prepared on the basis of
the national inventories submitted by the signatory states. Not later than three months from the submission of the
national inventories by the states which accede to the Convention at a later date, the European Inventory shall be
amended in accordance with the national inventories of such states.
PROTECTION STRATEGIES
Article 9
Parallel to the adoption of the European Inventory of Old and Traditional Crafts or not later than three months
upon the adoption thereof, the European Committee shall adopt a European Strategy for the Protection of Old and Traditional Crafts (hereinafter referred to as the European Strategy) which shall be subject to regular reviews every four
years for the purpose of evaluating the results of the implementation thereof and the necessary modifications thereto.
The European Committee may also decide to conduct an extraordinary review of the European Strategy at any time.
Taking the European Strategy as a point of departure, every signatory state shall, within six months from the
adoption of the European Strategy, draw up its own national strategy for the protection of old and traditional crafts
(hereinafter referred to as the national strategy), further modifications whereof shall conform to the changes in the
European Strategy. Should any specific need arise, reviews and modifications of the national strategies may also be
conducted independently from reviews and modifications of the European Strategy.
The European Strategy and the national strategies shall include basic guidelines and principal methods of
realising the objectives of this Convention on both the European and national levels.
ANNUAL PROGRAMMES
Article 10
Pursuant to the European Strategy and on the basis of its own national strategy, every signatory state shall draw
up and implement national annual programmes for the protection of old and traditional crafts (hereinafter referred
to as the national annual programmes), which shall set forth specific measures and activities for the achievement of
the objectives hereunder.
The European Committee shall formulate the annual programmes of international cooperation aimed at attaining
the objectives of this Convention (hereinafter referred to as the European annual programmes).
REPORTING
Article 11
Prior to drawing up any new national annual programme, the signatory states and the European Committee
shall compile relevant annual reports on the implementation of the respective programmes for the preceding year,
33
DIANA #13
Dr`ave potpisnice }e svoje godi{nje izve{taje dostavljati Evropskom komitetu i, preko Evropskog komiteta, svim
drugim dr`avama potpisnicama.
Evropski komitet }e svoje godi{nje izve{taje dostavljati dr`avama potpisnicama, Parlamentarnoj skup{tini i Komitetu ministara Saveta Evrope.
UPUTSTVA
^lan 12
Ukoliko to smatra potrebnim, radi uniformnosti, ekonomi~nosti ili iz drugih razloga, Evropski komitet }e sa~initi i dr`avama potpisnicama dostaviti uputstva o sa~injavanju nacionalnih inventara, nacionalnih strategija, nacionalnih godi{njih programa i nacionalnih godi{njih izve{taja.
MERE I AKTIVNOSTI
^lan 13
Dr`ave potpisnice }e u svojim godi{njim programima predvideti mere i aktivnosti koje vode ostvarivanju ciljeva ove konvencije, a naro~ito:
mere socijalne pomo}i zanatlijama;
mere materijalnog i drugog podsticanja mladih da se profesionalno ili amaterski bave starim i tradicionalnim
zanatima;
organizaciju obuke za bavljenje starim i tradicionalnim zanatima, i to kako {kolske obuke za profesionalno
bavljenje tim zanatima tako i kurseva za amatere;
organizovanje susreta i smotri zanatlija;
organizovanje savetovanja i stru~nih skupova nau~nih i kulturnih radnika koji se bave prou~avanjem starih i
tradicionalnih zanata;
organizovanje i podsticanje istra`iva~kih projekata koji se odnose na razli~ite aspekte problematike starih i
tradicionalnih zanata;
organizovano sakupljanje i za{titu proizvoda starih i tradicionalnih zanata;
organizovanje i podsticanje izlaganja u muzejima, na izlo`bama i sajmovima proizvoda starih i tradicionalnih
zanata;
fiskalne i druge olak{ice, kao i druge podsticajne mere, za subjekte koji finansijskim i drugim doprinosima poma`u ostvarivanje ciljeva ove konvencije;
podsticanje i pomaganje rada udru`enja i drugih neprofitnih organizacija koje se bave za{titom i unapre|ivanjem starih i tradicionalnih zanata;
sve druge mere i aktivnosti za koje dr`ave potpisnice ocene da doprinose ostvarivanju ciljeva ove konvencije.
Dr`ave potpisnice }e navedene mere i aktivnosti preduzimati i ostvarivati kako na nacionalnom tako i na me|unarodnom planu, u me|usobnoj saradnji, kao i u saradnji s dr`avama koje nisu potpisnice ove konvencije.
Evropski komitet }e podsticati, planirati i koordinirati saradnju izme|u dr`ava potpisnica i subjekata u njima
na realizaciji mera i aktivnosti usmerenih ka ostvarivanju ciljeva ove konvencije, posebno se staraju}i o tome da {to
{iri krug tih mera i aktivnosti poprimi evropski karakter, koji }e doprineti daljem kulturnom i civilizacijskom pro`imanju i razvijanju svesti o jedinstvu duhovnog nasle|a na ovom planu.
FINANSIRANJE
^lan 14
Dr`ave potpisnice }e u svojim nacionalnim bud`etima predvideti odgovaraju}a sredstva za ostvarivanje svojih
nacionalnih strategija i nacionalnih godi{njih programa za{tite starih i tradicionalnih zanata.
Ovom konvencijom osniva se Evropski fond za za{titu starih i tradicionalnih zanata (dalje: Fond). Sredstva Fonda ~ini}e:
doprinosi dr`ava potpisnica i
doprinosi i pokloni koje daju drugi subjekti.
Evropski komitet }e odrediti kriterijume po kojima }e se godi{nje utvr|ivati finansijski doprinos Fondu svake
dr`ave potpisnice, u skladu s njenim mogu}nostima.
O kori{}enju sredstava Fonda odlu~iva}e Evropski komitet, u skladu s ciljevima ove konvencije.
Sredstva iz Fonda koristi}e se za:
a) ostvarivanje saradnje i preduzimanje zajedni~kih, evropskih mera i aktivnosti radi ostvarivanja ciljeva konvencije;
34
DIANA #13
on the pursuit of the European Strategy and national strategies in that year, and on any other significant issues
related to the attainment of the objectives set out in this Convention in the segment they are responsible for and
which have emerged in the course of the year concerned (European and national annual reports on the protection
of old and traditional crafts hereinafter referred to as the European annual report and national annual reports).
The signatory states shall submit their annual reports to the European Committee and, through the European
Committee, to all other signatory states.
The European Committee shall submit its annual reports to the signatory states, the Parliamentary Assembly
and the Committee of Ministers of the Council of Europe.
INSTRUCTIONS
Article 12
If deemed necessary, in consideration of uniformity and convenience or for other reasons, the European
Committee shall issue and submit to the signatory states instructions for the compilation of national inventories and
the drawing up of national strategies, national annual programmes and national annual reports.
FINANCING
Article 14
The signatory states shall designate adequate funds in their respective national budgets for the implementation
of their national strategies and their national annual programmes for the protection of old and traditional crafts.
Under this Convention, a European Fund for the Protection of Old and Traditional Crafts (hereinafter referred
to as the Fund) shall be established. The Fund shall include:
contributions by signatory states and
contributions and gifts by other entities.
The European Committee shall define the criteria for determining, on an annual level, the financial
contributions owed by the signatory states to the Fund in accordance with their respective financial capabilities.
The European Committee shall decide on the use of the Fund in keeping with the objectives set out hereunder.
35
DIANA #13
b) pru`anje pomo}i pojedinim dr`avama potpisnicama u ostvarivanju njihovih godi{njih programa; Evropski
komitet }e svake godine utvr|ivati, po unapred odre|enim kriterijumima koje }e sam uspostaviti, kojim }e
dr`avama potpisnicama i u kom iznosu biti pru`ana pomo}, vode}i posebno ra~una o mogu}nostima dr`ava
i o njihovom doprinosu ostvarivanju ciljeva ove konvencije;
c) finansiranje rada Evropskog komiteta i njegovih pomo}nih tela.
Pri izradi Evropske strategije i nacionalnih strategija i evropskih i nacionalnih godi{njih programa te`i}e se
ostvarivanju {to ve}eg stepena samofinansiranja.
OZNA^AVANJE I SERTIFIKACIJA
^lan 15
Evropski komitet }e uspostaviti op{te uslove pod kojima }e se utvr|ivati koji se predmeti smatraju proizvodima
starih i tradicionalnih zanata. Svaka dr`ava }e odrediti svoj sistem ozna~avanja i sertifikacije proizvoda starih i tradicionalnih zanata sa svojih prostora.
Oznaka kojom }e se obele`avati proizvodi starih i tradicionalnih zanata s prostora dr`ava potpisnica sastoja}e
se od jedinstvenog evropskog znaka, koji }e utvrditi Evropski komitet, kombinovanog s nacionalnim znakom, koji }e
odrediti svaka od dr`ava potpisnica.
Svaki proizvod starih i tradicionalnih zanata s prostora dr`ava potpisnica bi}e pra}en, osim oznaka na koje }e se
nalaziti na njemu, i sertifikatom kojim se potvr|uje da se radi o originalnom proizvodu starih i tradicionalnih zanata i u kojem }e biti navedeni osnovni podaci o tom proizvodu.
Sadr`aj sertifikata odre|uju dr`ave ~lanice prema op{tem uputstvu koje izdaje Evropski komitet.
PRISTUPANJE
^lan 18
Nakon njenog stupanja na snagu ovoj konvenciji mo`e pristupiti svaka evropska dr`ava koja se obrati generalnom sekretaru Saveta Evrope sa `eljom da bude njena potpisnica.
U odnosu na dr`ave koje naknadno pristupe Konvenciji, ona stupa na snagu onog dana kada se njihovi instrumenti o pristupanju deponuju kod generalnog sekretara Saveta Evrope.
REZERVE
^lan 19
Na odredbe ove konvencije ne mogu se stavljati nikakve rezerve.
OTKAZIVANJE
^lan 20
Dr`ava potpisnica mo`e u svako doba otkazati ovu konvenciju pismenim obave{tenjem upu}enim generalnom
sekretaru Saveta Evrope. Otkaz stupa na snagu godinu dana od dana kada generalni sekretar primi to obave{tenje.
36
DIANA #13
CERTIFICATION
Article 15
The European Committee shall establish general terms whereunder which objects shall be deemed products of
old and traditional crafts
Every state shall establish its own system of labelling and certifying products of old and traditional crafts
produced on the territory thereof.
The label used for marking products of old and traditional crafts produced on the territories of the signatory
states shall include a single European mark, to be determined by the European Committee, in combination with a
national mark, to be determined by each of the signatory states.
Along with the marks thereon, each product of old and traditional crafts produced on the territory of a signatory
state shall also be accompanied with a certificate warranting its status as a genuine product of old and traditional
crafts, and stating basic information about the product.
The content of the certificate shall be determined by the member states in accordance with the general
instructions issued by the European Committee.
THE EUROPEAN CAPITAL AND EUROPEAN OLD AND TRADITIONAL CRAFT DAY
Article 16
Every year, the European Committee shall pronounce a city from a different signatory state as the European
Capital of Old and Traditional Crafts.
The European Committee shall specify the date to be pronounced European Old and Traditional Crafts Day.
RESERVATIONS
Article 19
No reservation may be made in respect of any provision of this Convention.
37
DIANA #13
POSMATRA^I
^lan 21
Odlukom Evropskog komiteta bilo kojoj zainteresovanoj evropskoj dr`avi koja nije potpisnica ove konvencije ili
bilo kojoj zainteresovanoj vanevropskoj dr`avi mo`e se, na zahtev te dr`ave, dati status posmatra~a.
Dr`ave sa statusom posmatra~a mogu da {alju svoje predstavnike na zasedanja Evropskog komiteta i ti predstavnici
mogu, nakon izlaganja predstavnika dr`ava potpisnica, uzimati re~ na zasedanjima, ali bez prava u~e{}a u odlu~ivanju.
Evropski komitet }e, u koordinaciji s predstavnicima dr`ava posmatra~a, utvrditi na~ine i mehanizme u~e{}a
dr`ava posmatra~a u merama i aktivnostima koje dr`ave potpisnice budu preduzimale u primeni ove konvencije na
nacionalnom i evropskom planu, kao i druge oblike saradnje izme|u dr`ava potpisnica i dr`ava posmatra~a.
NOTIFIKACIJA
^lan 22
Generalni sekretar Saveta Evrope obave{tava}e sve dr`ave potpisnice, kao i sve druge dr`ave ~lanice Saveta
Evrope o:
a) svakom potpisu;
b) deponovanju svakog instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju, odobrenju i pristupanju;
c) svakoj odluci o dodeli statusa posmatra~a
d) svakom drugom aktu, obave{tenju ili komunikaciji koja se ti~e ove konvencije.
OBRAZLO@ENJE
U obrazlo`enju predlo`enog teksta Evropske konvencije o za{titi starih i tradicionalnih zanata bi}e izlo`eni (a)
osnovni podaci o predlaga~ima Konvencije, motivima za podno{enje predloga i o pravnom osnovu na kojem se predlog zasniva i (b) obrazlo`enje pojedinih odredaba predlo`ene Konvencije.
(a) O predlaga~ima, motivima za podno{enje predloga i pravnom osnovu
Predlaga~i ove konvencije su studenti Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, ~lanovi Stru~ne grupe za
evropsko pravo, fakultativnog oblika rada koji okuplja najuspe{nije studente, posebno zainteresovane za pravne
aspekte evropskih integracionih procesa. Re~ je o grupi studenata koji imaju poseban senzibilitet, koji pridaju poseban zna~aj svemu onome {to ~ini evropsko zajedni{tvo i koji su svesni toga da je bogato kulturno i civilizacijsko nasle|e ono {to je vekovima Evropu ~inilo Evropom, {to je taj geografski ograni~en prostor u~inilo duhovnim i civilizacijskim sredi{tem ~ove~anstva.
Moto kojim smo se rukovodili prilikom izrade ovog predloga Konvencije jeste slede}i: Ako ho}emo da budemo
Evropa, treba da ostanemo ono {to jesmo. A da bismo ostali ono {to jesmo, moramo da sa~uvamo vlastiti identitet,
vlastitu tradiciju, vlastitu kulturu i civilizaciju i vlastito jedinstvo u razli~itosti. ^uvanje onoga {to su nam ostavili
preci, dakle konzervacija onoga zbog ~ega prostor na kojem `ivimo s ponosom nazivamo Starim kontinentom, ni na
koji na~in ne predstavlja konzervativizam i be`anje od modernog. ^uvanje starog i dobrog zapravo je jedini ispravan a verovatno i jedini mogu}i na~in na koji se mo`e biti moderan i spreman na prihvatanje pravih vrednosti koje
donosi novo vreme.
Predlaga~i ove konvencije svesni su toga da upravo briga o o~uvanju onoga {to ~ini evropsko civilizacijsko nasle|e i evropsko civilizacijsko jedinstvo predstavlja klju~ i odgovor na pitanja koja je svojevremeno Pol Valeri formulisao na slede}i na~in:
38
DIANA #13
DENUNCIATION
Article 20
A signatory state may, at any time, denounce this Convention by means of a notification addressed to the
Secretary General of the Council of Europe. Such denunciation shall take effect one year after the date of receipt by
the Secretary General of such notification.
OBSERVERS
Article 21
Upon decision of the European Committee, any interested European state that is not signatory hereto or any
other interested non-European state may be granted observer status at the request of the state concerned.
The states with observer status may send their representatives to sessions of the European Committee and such
representatives may take floor after representatives of the signatory states at such sessions, but shall exercise no
right to partake in the decision-making process.
In cooperation with representatives of observer states, the European Committee shall determine the methods
and mechanisms of observer states participation in the measures and activities to be taken by signatory states in
the course of the implementation of this Convention on the national and European planes, as well as other forms of
cooperation between signatory states and observer states.
NOTIFICATION
Article 22
The Secretary General of the Council of Europe shall notify all signatory states and all other member states of
the Council of Europe of:
a) any signature;
b) deposit of any instrument of ratification, acceptance, approval and accession;
c) any decision on the granting of observer status and
d) any other act, notification or communication pertaining to this Convention.
EXPLANATION
In the explanation of the proposed text of the European Convention on the Protection of Old and Traditional
Crafts the following shall be presented: (a) basic information concerning the persons proposing the draft
Convention, motives for this submission and the legal basis of this draft and (b) explanations of certain provisions
of the proposed Convention.
(a) On the persons proposing the Convention, motives for submission of the proposal and its legal basis
Those submitting the Convention are students of the Faculty of Law, University of Belgrade. They are
members of the Study Group for European Law, an optional group that comprises the most successful
students, particularly those interested in the legal aspects of the process of the European integration. The
group comprises students with a particular sensibility for and awareness of the importance of all the matters
and issues that compose the European fellowship and unity and who are conscious of the rich cultural
heritage and civilisation that has for centuries constituted the identity of Europe the heritage that made
this geographically limited territory the spiritual and civilisational focal point of humanity.
39
DIANA #13
Da li }e Evropa postati ono {to ona uistinu jeste, mali rt azijskog kontinenta? Ili }e Evropa sa~uvati svoj izgled kao
dragulj univerzuma, biser kugle zemaljske, mozak jednog ogromnog tela? (Paul Valry, Varits I, 24) (LEurope deviendra-t-elle ce quelle est en ralit, cest--dire un petit cap du continent asiatique? Ou bien lEurope restera-t-elle ce
quelle parat, cest--dire: la partie prcieuse de lunivers terrestre, la perle de la sphre, le cerveau dun vaste corps?)
Predlaga~i ove konvencije po{li su od toga da je bitan deo ukupne aktivnosti Saveta Evrope upravo usmeren na
o~uvanje evropskog kulturnog identiteta, {to zna~i kako kulturnog identiteta svakog evropskog naroda ponaosob tako
i zajedni~kog kulturnog nasle|a Starog kontinenta. Osnov za takvu aktivnost u op{tem smislu jeste Evropska kulturna
konvencija, potpisana u Parizu 19. decembra 1954. godine; neki segmenti kulture pokriveni su konvencijama ~iji je
cilj za{tita evropskog kulturnog nasle|a u datim domenima, poput Evropske konvencije o za{titi arheolo{kog nasle|a,
potpisane u prvoj verziji u Londonu 6. maja 1969. godine i u revidiranoj verziji u La Valeti 16. januara 1992. godine,
ili Konvencije o za{titi arhitektonskog nasle|a u Evropi, potpisane u Granadi 3. oktobra 1985. godine.
I predlo`ena Konvencija o za{titi starih i tradicionalnih zanata pokriva jedan deo evropskog kulturnog i civilizacijskog nasle|a, i to u domenu s kojim iako je re~ o aktivnostima koje se postepeno gube i izumiru sada{nje
generacije Evropljana imaju veoma neposrednu i veoma vidljivu vezu. Gotovo da nema stanovnika Starog kontinenta koji za opstanak svojih najbli`ih i najneposrednijih predaka, pa samim tim i za svoje postojanje, ne treba da zahvali upravo marljivosti i ve{tini nekog pripadnika ranijih generacija koji je svoje najbli`e prehranjivao bave}i se jednim od zanata {to ih sada smatramo starim, tradicionalnim i, na`alost, ugro`enim. Mo`e se ~ak re}i da je do pre ne
vi{e od jednog veka `ivot u evropskim gradovima, a u nimalo zanemarljivoj meri i u evropskim seoskim sredinama,
bio `ivot starih i tradicionalnih zanata. Zato je za{tita starih i tradicionalnih zanata vi{e od obi~ne kulturne potrebe. Ona je dug svakog od nas prema na{im najbli`im precima.
Konvencija se posebno oslanja na ~lanove 1 i 5 Evropske kulturne konvencije iz 1954. godine, koji glase:
^lan 1
Svaka ugovorna strana preduze}e odgovaraju}e mere da bi sa~uvala i podstakla razvoj svog nacionalnog doprinosa
zajedni~kom kulturnom nasle|u Evrope.
^lan 5
Svaka ugovorna strana }e predmete od evropske kulturne vrednosti koji se nalaze pod njenom kontrolom smatrati
integralnim delovima zajedni~kog kulturnog nasle|a Evrope, preduze}e odgovaraju}e mere da ih sa~uva i osigura}e razuman pristup tim predmetima.
Stari i tradicionalni zanati i proizvodi tih zanata jesu sastavni i bitan deo ukupnog duhovnog i kulturnog nasle|a svakog naroda ponaosob, ali i cele Evrope i ~itavog ~ove~anstva. Ujedinjena Evropa zahteva da to i takvo nasle|e
bude tretirano kao zajedni~ko evropsko nasle|e, koje mora biti poznato i priznato na celoj teritoriji Evrope, ali uz
zadr`avanje i negovanje specifi~nosti svakog naroda i njegovog nasle|a kao va`nog i jedinstvenog deli}a evropskog
kulturnog mozaika. Proizvodi starih i tradicionalnih zanata imaju izuzetnu kulturnu, neretko i umetni~ku vrednost,
a predstavljaju i zna~ajno svedo~anstvo o na~inu `ivota, obi~ajima, potrebama, shvatanjima, duhovnosti pojedinih
naroda i kulturnim pro`imanjima izme|u razli~itih naroda.
Razvoj nauke i tehnologije, a posebno industrijski razvoj i mogu}nost jeftine, brze i masovne proizvodnje, ~ini
nedovoljno rentabilnim i nedovoljno privla~nim bavljenje starim i tradicionalnim zanatima. Usled tog procesa mnogi od ovih zanata nalaze se pred ga{enjem ili su ve} uga{eni.
Cilj ove konvencije jeste da doprinese, u skladu sa ciljevima Saveta Evrope, ostvarivanju {to ~vr{}e unije izme|u evropskih dr`ava i naroda i o~uvanju i unapre|ivanju ideala i principa koji ~ine njihovu zajedni~ku ba{tinu, i to
organizovanom aktivno{}u na nacionalnom, subnacionalnom i me|unarodnom planu, posebno evropskom na
za{titi i unapre|ivanju starih i tradicionalnih zanata, kao i na {irenju znanja o njima. U tu svrhu ovom konvencijom predvi|eni su organi (evropski i nacionalni komiteti), sistem finansiranja i posebni mehanizmi za{tite starih i
tradicionalnih zanata, sa~injavanje evropskih i nacionalnih inventara, kao i usvajanje evropskih i nacionalnih strategija i godi{njih planova za{tite starih i tradicionalnih zanata itd.
(b) Obrazlo`enje teksta (pojedina~nih odredaba)
Preambula U preambuli Predloga Konvencije na uobi~ajen na~in izneti su navedeni motivi i pravni oslonac u
Evropskoj kulturnoj konvenciji.
^lan 1 U ~lanu 1 Predloga Konvencije navedeni su ciljevi Konvencije, a to su za{tita i unapre|ivanje starih i tradicionalnih zanata, zatim {irenje znanja o njima i, kona~no, razvijanje svesti o evropskom zna~aju tih zanata i podsticanje pro`imanja izme|u evropskih naroda na ovom planu.
^lan 2 U ovom ~lanu definisani su pojmovi sadr`ani u ~lanu 1 i u daljem tekstu Predloga Konvencije, a to su
pojmovi stari i tradicionalni zanati, za{tita i unapre|ivanje i {irenje znanja. Ovim ~lanom upotpunjuju se smisao i
zna~enje ~lana 1.
40
DIANA #13
The motto that inspired us during the drafting of this proposal was the following: if we wish to remain Europeans
we should remain what we are; and to do that, we have to safeguard our own identity, tradition, culture and civilisation
and unity in diversity. Safeguarding of what has been inherited from our ancestors, namely conserving, is not in any way
tantamount to conservatism and escape from modernity. Safeguarding the traditional is the only right and possible
way to be modern and to remain prepared to recognize and accept the true values brought on by the new times.
The persons proposing this Convention are aware that the concern to safeguard what represents the heritage and
unity of the European civilisation is the answer to questions articulated at the time by Paul Valery in the following way:
Whether Europe will become what it is in reality, a small promontory of the Asian continent? Or will Europe remain
as it appears, namely, a precious stone of the universe, the pearl of the globe, the brain of a vast body? (Paul Valry,
Varits I, p. 24) (LEurope deviendra-t-elle ce quelle est en ralit, cest--dire un petit cap du continent asiatique? Ou
bien lEurope restera-t-elle ce quelle parat, cest--dire: la partie prcieuse de lunivers terrestre, la perle de la sphre, le
cerveau dun vaste corps ?)
The persons proposing this Convention had in mind the fact that an important part of the activities of the
Council of Europe concerns the safeguarding the European cultural identity, encompassing both the cultural
identities of each European nation in particular and the joint cultural patrimony of the Old Continent. The basis for
this activity in general terms is the European Cultural Convention, signed in Paris on 19 December 1954, while
certain particular cultural aspects are covered by conventions, such as the European Convention on the Protection
of the Archaeological Heritage, signed (the first version) in London on 6 May 1969 and the revised version in La
Valete on 16 January 1992, or the Convention for the Protection of the Architectural Heritage of Europe, signed in
Granada on 3 October 1985. Similarly, the proposed Convention on the Protection of Old and Traditional Crafts
covers one aspect of the European civilisation and cultural heritage with which modern generations of Europeans
have very direct and visible ties, although the very activities it concerns are slowly disappearing. Every inhabitant
of Europe owes his or her existence to the hard work and skills of his or her ancestors who maintained his or her
family by practicing crafts which are now considered to be old and traditional, and are unfortunately endangered.
Until a century ago life in Europe was organized around old and traditional crafts. Therefore, their protection is
more than a simple cultural need. It is our debt to our closest ancestors.
The Convention especially relies on Articles 1 and 5 of the European Cultural Convention of 1954, which stipulate:
Article 1
Each Contracting Party shall take appropriate measures to safeguard and to encourage the development of its national contribution to the common cultural heritage of Europe.
Article 5
Each Contracting Party shall regard the objects of European cultural value placed under its control as integral parts of
the common cultural heritage of Europe, shall take appropriate measures to safeguard them and shall ensure reasonable
access thereto.
Old and traditional crafts and their products are the essential part of the overall spiritual and cultural heritage of
each nation, but also of Europe as a whole and all of humanity. The unity of Europe demands that this heritage be
treated as the common European heritage that must be recognised on the territory of the whole Europe, while preserving and cultivating the specificity of each nation as an important and unique part of the European cultural mosaic. Old and traditional crafts have exceptional cultural and often artistic value and represent an important testimony to the manners of living, customs, needs, views and spirituality of a nation and the cultural interactions between
different nations.
It is recognised that the progress of science and technology, in particular industrial development, with everincreasing opportunities for cheap, fast and large-scale production, renders old and traditional crafts insufficiently
profitable and thus not attractive enough as a profession. As a result, many of these crafts have disappeared or are
about to disappear.
The aim of this Convention is to contribute, in conformity with the aims of the Council of Europe, to a greater
unity between European states and nations, as well as to the preservation and further promotion of the ideals and
principles which are their common heritage, through organized pursuit of protection and promotion of old and
traditional crafts and dissemination of the knowledge thereabout at the national, sub national, international and
especially European level. To this end the Convention provides organs (the European Committee and national
committees), a system of financing, special mechanisms for the protection of old and traditional crafts, as well as
adoption of inventories, strategies and annual programmes for the protection of old and traditional crafts both at
the European and at the national levels.
(b) Explanation of the text (individual provisions)
Preamble The preamble of the Convention states in the customary manner the motives, as described above,
and establishes the European Cultural Convention as the legal basis for the draft Convention.
41
DIANA #13
^lan 3 Ovim ~lanom dr`ave potpisnice obavezuju se da }e, preduzimanjem svih potrebnih mera i aktivnosti,
raditi na ostvarivanju ciljeva Konvencije i da }e radi realizacije tih ciljeva ostvarivati me|usobnu saradnju kroz mehanizme predvi|ene Konvencijom, kao i van tih mehanizama.
^lan 4 ^lanom 4 dr`ave potpisnice obavezuju se na uspostavljanje, na nacionalnom planu, odgovaraju}eg institucionalnog sredi{ta zadu`enog za ostvarivanje ciljeva Konvencije, i to kako kroz utvr|ivanje i realizaciju nacionalnih mera i aktivnosti tako i kroz ostvarivanje me|unarodne saradnje. Ta institucionalna sredi{ta jesu nacionalni
komiteti sa~injeni od predstavnika razli~itih grupacija koje mogu da doprinesu ostvarivanju ciljeva Konvencije. Svakoj dr`avi potpisnici ostavljeno je da vlastiti nacionalni komitet uspostavi u skladu s vlastitim dr`avnim ustrojstvom,
ali uz obavezu davanja tim komitetima realnih i efektivnih ovla{}enja koja }e im omogu}iti da stvarno i efikasno doprinose ostvarivanju ciljeva Konvencije. S obzirom na slo`enost problematike za{tite starih i tradicionalnih zanata,
predvi|ena je i mogu}nost da nacionalni komiteti po potrebi oforme odgovaraju}a pomo}na tela za razli~ita pitanja
iz svoje nadle`nosti.
^lan 5 Pored nacionalnih komiteta, u ~lanu 5 predvi|eno je i formiranje Evropskog komiteta za za{titu starih
i tradicionalnih zanata, kao institucionalnog sredi{ta za ostvarivanje ciljeva Konvencije na evropskom nivou. To telo
zadu`eno je za podsticanje i koordinaciju nacionalnih mera i aktivnosti, kao i za realizaciju zajedni~kih, evropskih
mera i aktivnosti i drugih oblika saradnje izme|u dr`ava potpisnica na ostvarivanju ciljeva Konvencije. Evropski komitet sa~injen je od po jednog predstavnika svih nacionalnih komiteta, ~ija se ravnopravnost ostvaruje time {to svaki ~lan ima jedan glas i {to se odlu~uje prostom ve}inom, uz nastojanje da se postigne puna saglasnost svih ~lanova
gde god je to mogu}e. Komitet se sastaje dva puta godi{nje na redovnim zasedanjima, uz mogu}nost vanrednih zasedanja. I Evropski komitet, poput nacionalnih komiteta i zbog sli~nih razloga, mo`e da osniva pomo}na tela. Predsedavanje Evropskim komitetom i dono{enje pravila o radu regulisani su na na~in koji je uobi~ajen za ovakva tela.
Predlaga~ se opredelio za to da predsednik Evropskog komiteta ne bude biran po sistemu rotacije, ve} bez ograni~enja i uz mogu}nost vi{estrukog reizbora nakon isteka dvogodi{njeg mandata, polaze}i od toga da se radi o domenu me|unarodne saradnje koji se ne odra`ava u bitnoj meri na nacionalni suverenitet i politi~ki presti` dr`ava, a u
kojem, s druge strane, li~ni ugled, kreativnost i anga`ovanost pojedinaca mogu biti od velikog zna~aja za uspe{an
rad tela o kojem je re~.
^lan 6 Institucionalna mre`a koja se uspostavlja po osnovu ~lanova 4 i 5 Konvencije predstavlja centralni doprinos Konvencije ostvarivanju ciljeva predvi|enih u njenom ~lanu 1. Kroz tu mre`u oblast za{tite i unapre|ivanja
starih i tradicionalnih zanata, do sada u prili~noj meri zanemarena i zapu{tena, stavlja se pod organizovan sistem
staranja stru~nih i zainteresovanih lica s realnim i efektivnim ovla{}enjima. Da bi ta institucionalna mre`a uspe{nije
funkcionisala, neophodna je {to intenzivnija i ~vr{}a saradnja izme|u njenih elemenata, i to kako vertikalno, izme|u
nacionalnih komiteta i Evropskog komiteta, tako i horizontalno, izme|u nacionalnih komiteta me|usobno. I navedena vertikalna i navedena horizontalna saradnja ostvaruju se pre svega preko predstavnika nacionalnih komiteta u
Evropskom komitetu, s tim {to taj redovni put saradnje ne isklju~uje druge oblike saradnje, ni vertikalno ni horizontalno. Kao sastavni deo institucionalnog sistema uspostavljenog pod okriljem Saveta Evrope, Evropski komitet
}e odr`avati stalnu komunikaciju s glavnim i drugim zainteresovanim organima ove me|unarodne organizacije.
^lanovi 7 i 8 Da bi se utvrdilo stanje u pogledu postojanja i stepena rasprostranjenosti i o~uvanosti starih i
tradicionalnih zanata i njihovih proizvoda u pojedinim zemljama, a zatim i ukupno, na prostoru svih dr`ava potpisnica, u ~lanu 7 predvi|eno je da svaka dr`ava potpisnica napravi vlastiti popis, to jest nacionalni inventar starih i
tradicionalnih zanata, a da se na osnovu tih nacionalnih inventara zatim, kao zbirni dokument, sa~ini Evropski inventar starih i tradicionalnih zanata. Ti dokumenti, u kojima }e biti sadr`an presek stanja u ovom domenu u vreme kada su dr`ave potpisnice usvojile Konvenciju, treba da budu polazna materijalna osnova za dalji rad na ostvarivanju
ciljeva Konvencije.
^lanovi 9 i 10 ^lanovima 9 i 10 predvi|eno je programiranje rada na za{titi starih i tradicionalnih zanata na
evropskom i nacionalnom nivou, i to kako dugoro~no tako i kratkoro~no. Kao dugoro~an oblik programiranja, za periode od po ~etiri godine, usvajaju se Evropska strategija i, na osnovu nje, nacionalne strategije za{tite starih i tradicionalnih zanata, u kojima su sadr`ana osnovna usmerenja i osnovni na~ini realizacije ciljeva Konvencije na
evropskom i nacionalnom planu. Kao oblik kratkoro~nog programiranja, na evropskom nivou se, polaze}i od Evropske strategije, usvajaju godi{nji programi me|unarodne saradnje radi ostvarivanja ciljeva Konvencije, dok se na nacionalnom planu, na osnovu Evropske strategije i nacionalne strategije svake dr`ave, usvajaju nacionalni godi{nji
programi za{tite starih i tradicionalnih zanata, kojima se predvi|aju konkretne mere i aktivnosti radi ostvarivanja
ciljeva Konvencije.
^lan 11 Ovim ~lanom predvi|ena je obaveza izve{tavanja o ostvarivanju evropskih i nacionalnih programa i
strategija predvi|enih u ~lanovima 9 i 10, kao i uop{te o ostvarivanju ciljeva Konvencije. Izve{taje sa~injavaju godi{nje,
za pitanja iz svog delokruga, kako dr`ave potpisnice tako i Evropski komitet, s tim {to dr`ave potpisnice svoje godi{nje
izve{taje dostavljaju Evropskom komitetu i drugim dr`avama potpisnicama, a Evropski komitet svoje godi{nje izve{taje dostavlja dr`avama potpisnicama i organima Saveta Evrope Parlamentarnoj skup{tini i Komitetu ministara.
42
DIANA #13
Article 1 Article 1 enumerates the Conventions objectives: protection and promotion of old and traditional
crafts; dissemination of knowledge thereabout and raising awareness of the importance of these crafts for Europe
and the encouragement of interaction between European nations in this respect.
Article 2 This Article defines expressions used in Article 1 and further in the text of the draft Convention. These
are the following: old and traditional crafts, protection and promotion and dissemination of knowledge. This Article
is a complement to the meaning of Article 1.
Article 3 By this Article the signatory states commit themselves to undertake all necessary measures and activities for the purpose of achieving the objectives of this Convention. For that purpose, the signatory states shall establish mutual cooperation, both through the mechanisms set forth by this Convention and in any other manner.
Article 4 By Article 4 the signatory states are obliged to set up national committees, which should serve as
focal points responsible for the achievement of the objectives of the Convention through determination and realisation
of national measures and activities and through establishment of international cooperation. National committees
shall be composed of representatives of different groups that can contribute to the achievement of the objectives of
the Convention. Each signatory state is free to establish its own national committee in accordance with its own constitutional order, with the obligation to grant to its national committee such actual and effective authorizations as
may be necessary for the accomplishment of the Conventions objectives. Bearing in mind the complexity of safeguarding old and traditional crafts, the national committees may set up adequate ancillary bodies responsible for
different issues in their field of work.
Article 5 In addition to the national committees, Article 5 prescribes establishment of the European Committee
for the protection of old and traditional crafts as the institutional focal point for the achievement of the objectives
of the Convention at the European level. The European Committee is responsible for encouragement and coordination of national activities and measures, as well as for realisation of joint European measures and activities and other
forms of cooperation between the member states for the purpose of achieving the objectives of this Convention. The
European Committee is composed of one representative of each national committee, their equality being ensured by
each member having one vote and voting by simple majority, with the requirement that Committee members should
make an effort to ensure full consensus whenever possible. Regular meetings of the European Committee shall be held
twice a year, with a possibility of an extraordinary session. For the same reasons that apply to the national committees,
the European Committee may establish ancillary bodies. Chairing the European Committee and passing of working
rules is regulated in the manner that is common for such bodies. Those submitting this Convention decided to accept
a solution whereby the President of the European Committee is not elected according to the rotation requirement, but
instead allowed re-election without limitation after expiry of the first two year term in office. The rationale behind
this system is the fact that on one hand, the Convention concerns an aspect of international cooperation that does
not challenge national sovereignty and political prestige of states to a great extent, and, on the other hand, personal
reputation, creativity and involvement of an individual may be of great importance for successful operation of the
body in question.
Article 6 The institutional network established according to Articles 4 and 5 represents the main contribution
of the Convention to the achievement of objectives defined in Article 1. This network puts the often neglected and
ignored field of protection and improvement of old and traditional crafts under responsibility of an organised system
composed of experts and interested persons with real and effective competences. In order to ensure a more successful operation of this institutional network, it is necessary to have an intensive and strong cooperation between its
elements both vertically, between the national committees and the European Committee and horizontally, between the
national committees themselves. Such vertical and horizontal cooperation should primarily be effected by representatives of the national committees in the European Committee. However, this regular form of cooperation does not
exclude other forms, both vertically and horizontally. As the component of the institutional system established under
the auspices of the Council of Europe, the European Committee will maintain continual communication with the
interested and relevant bodies of the Council of Europe.
Articles 7 and 8 In order to asses the current situation in each country and on the territory of all the signatory
states in regard to the existence and level of distribution and preservation of old and traditional crafts as well as
their products, Article 7 prescribes that each of the signatory states shall compile its own inventory which will serve
as the basis for the European inventory of old and traditional crafts. These documents will contain an overview of
the situation in the field at the moment of adoption of the document and shall represent a starting substantive basis
for further efforts towards achievement of the Convention objectives.
Articles 9 and 10 Articles 9 and 10 prescribe programming of the work on the safeguarding of old and
traditional crafts at the European and national level both in the long-term and in the short term. The long-term
European strategy is adopted for a period of four years. It should serve as the basis for the adoption of the national
strategies. The European strategy and the national strategies comprise basic guidelines for and principal manners
of achieving the objectives of this Convention at both the European and national levels. The short term, annual
programmes of international cooperation, stemming from the European strategy and aimed at achieving the
Conventions objectives are adopted at the European level, and together with national annual programmes should
43
DIANA #13
^lan 12 Ovaj ~lan polazi od ~injenice da je ostvarivanje ciljeva Konvencije, ~ak i u onom delu gde se radi o nacionalnim aktivnostima na tom planu, jedinstven proces, koji ne trpi preteranu heterogenost ni u utvr|ivanju po~etnog stanja u dr`avama ~lanicama (nacionalni inventari), ni u dugoro~nom i kratkoro~nom programiranju delovanja
na nacionalnom planu (nacionalne strategije i nacionalni godi{nji izve{taji), niti, kona~no, u na~inu izve{tavanja o
postignutom (nacionalni godi{nji izve{taji). Stoga je ovim ~lanom predvi|ena mogu}nost da radi uniformnosti, ekonomi~nosti ili iz drugih razloga Evropski komitet izda dr`avama potpisnicama uputstva za izradu nacionalnih inventara, nacionalnih strategija, nacionalnih godi{njih programa i nacionalnih godi{njih izve{taja.
^lan 13 ^lan 13 propisuje obavezu dr`ava potpisnica da u svojim godi{njim programima predvide konkretne
mere i aktivnosti za ostvarivanje ciljeva Konvencije. U ovom ~lanu je exempli causa navedena lista takvih mera i aktivnosti, s tim {to je dr`avama potpisnicama ostavljena mogu}nost da predvide i druge mere i aktivnosti koje ocene kao
korisne za ostvarivanje ciljeva Konvencije. Dr`ave potpisnice }e predvi|ene mere i aktivnosti ostvarivati kako na nacionalnom tako i na me|unarodnom planu, sara|uju}i i me|usobno i sa dr`avama koje nisu potpisnice Konvencije.
Tre}i, poslednji stav ovog ~lana predvi|a obavezu Evropskog komiteta da podsti~e, planira i koordinira me|unarodnu saradnju na realizaciji mera i aktivnosti usmerenih ka ostvarivanju ciljeva Konvencije i da nastoji da {to {iri krug
mera i aktivnosti poprimi evropski karakter.
^lan 14 Ovim ~lanom regulisan je sistem finansiranja aktivnosti na ostvarivanju ciljeva Konvencije. I izdvajanje
i prikupljanje sredstava, s jedne, i njihovo kori{}enje, s druge strane, obavlja}e se kako na nacionalnim nivoima tako i na evropskom nivou.
Na nacionalnom planu propisana je obaveza dr`ava potpisnica da u svojim nacionalnim bud`etima predvide odgovaraju}a sredstva za ostvarivanje svojih nacionalnih strategija i programa za{tite starih i tradicionalnih zanata.
[to se ti~e sistema finansiranja na evropskom nivou, ovom konvencijom osniva se Evropski fond za za{titu starih i tradicionalnih zanata, ~ija sredstva ~ine pre svega doprinosi dr`ava potpisnica, kao stalni i redovni izvor finansiranja Fonda (godi{nji doprinosi dr`ava potpisnica odre|uju se prema kriterijumima koje treba da utvrdi Evropski
komitet, imaju}i u vidu posebno mogu}nosti svake dr`ave), ali i doprinosi i pokloni koje daju drugi subjekti, kao nestalni izvor finansiranja. O kori{}enju sredstava iz Fonda odlu~uje Evropski komitet. Iako se skupljaju na centralnom,
evropskom nivou, sredstva iz Fonda koristi}e se kako na evropskom tako i na nacionalnim nivoima. Na evropskom
nivou sredstva iz Fonda bi}e kori{}ena za finansiranje saradnje i zajedni~kih, evropskih mera i aktivnosti, kao i za
finansiranje rada Evropskog komiteta i njegovih pomo}nih tela. Poseban zna~aj, u smislu podsticanja dr`ava potpisnica na rad na ostvarivanju ciljeva Konvencije, ima sistem pru`anja finansijske pomo}i dr`avama potpisnicama iz
sredstava Fonda radi ostvarivanja njihovih godi{njih programa za{tite starih i tradicionalnih zanata. Naime, prilikom odlu~ivanja o dodeli sredstava iz Fonda pojedinim dr`avama potpisnicama (o tome kome se sredstva dodeljuju i u
kom iznosu) Evropski komitet }e posebno voditi ra~una o mogu}nostima dr`ava i o njihovom doprinosu ostvarivanju
ciljeva Konvencije (Evropski komitet unapred utvr|uje kriterijume za dodelu tih sredstava, a zatim svake godine donosi konkretne odluke o njihovoj dodeli). Sredstva koja se na taj na~in dodeljuju dr`avama ~lanicama ne predstavljaju supstitut, ve} dodatak sredstvima koja same dr`ave odre|uju za tu svrhu u svojim nacionalnim bud`etima.
Kona~no, budu}i da je jedan od klju~nih ciljeva Konvencije to da se stari i tradicionalni zanati o`ive i u~ine sposobnim za samostalan opstanak i napredak, a ne da ostanu trajno zavisni od pomo}i dr`ava i evropskih institucija,
ovim ~lanom predvi|eno je i da }e Evropski komitet i dr`ave potpisnice prilikom izrade Evropske strategije i nacionalnih strategija i evropskih i nacionalnih godi{njih programa te`iti ostvarivanju {to ve}eg stepena samofinansiranja.
To zna~i da }e se nastojati, gde god je to mogu}e, da se prilikom realizacije nacionalnih i evropskih mera i aktivnosti
ostvari takav stepen profitabilnosti koji }e omogu}iti da se naredne mere i aktivnosti u {to ve}oj meri (i u sve ve}oj
meri) finansiraju iz sredstava ostvarenih prilikom realizacije prethodnih mera i aktivnosti, odnosno da }e se te`iti
tome da stari i tradicionalni zanati s vremenom sve vi{e sami finansiraju vlastiti opstanak i razvoj.
^lan 15 Ovim ~lanom predvi|en je sistem ozna~avanja i sertifikacije proizvoda starih i tradicionalnih zanata.
Smisao ovog sistema jeste da se tretman proizvoda starih i tradicionalnih zanata i odgovaraju}a za{tita pru`e samo
onim predmetima koji ispune uslove {to ih propi{e Evropski komitet. Za proizvode koji ispune te uslove svaka dr`ava
potpisnica odre|uje vlastiti sistem ozna~avanja i sertifikacije. Oznake koje }e nositi ti proizvodi sastoja}e se od jedinstvenog evropskog znaka, koji }e da utvrdi Evropski komitet, kombinovanog s nacionalnim znakom, koji utvr|uje
svaka dr`ava potpisnica za proizvode sa svog prostora. Uz proizvode koji ispune navedene uslove i koji }e biti ozna~eni navedenim oznakama izdava}e se odgovaraju}i sertifikati, ~iju }e sadr`inu odre|ivati dr`ave potpisnice prema
op{tem uputstvu Evropskog komiteta. Sertifikat, jednako kao i oznaka na samom proizvodu, predstavlja potvrdu da
se radi o originalnom proizvodu starih i tradicionalnih zanata, ali sadr`i i osnovne podatke o tom proizvodu, ~ime
doprinosi i {irenju znanja o starim i tradicionalnim zanatima kao jednom od ciljeva Konvencije.
^lan 16 Radi davanja podsticaja preduzimanju i realizaciji aktivnosti kojima treba da se ostvaruju ciljevi ove
konvencije, njenim ~lanom 16 predvi|eno je da se svake godine jedan evropski grad odredi za Evropsku prestonicu
starih i tradicionalnih zanata za tu godinu. Na taj na~in sredi{te evropske saradnje u ovoj oblasti za datu godinu locira se na odre|enom prostoru, {to bi trebalo da doprinosi koncentrisanju i intenziviranju aktivnosti na tom planu.
44
DIANA #13
set forth specific activities and measures for the achievement of the Conventions objectives in accordance with the
European strategy and the national strategy of each state.
Article 11 This Article lays down the obligation of reporting on the implementation of the European and national programmes and strategies prescribed in Articles 9 and 10, as well as on the achievement of the Conventions
objectives. Both the signatory states and the European committee should prepare their reports annually, covering
issues from their field of work. The signatory states submit their annual reports to the European Committee and to
all other signatory states, while the European Committee submits its annual reports to the signatory states and to the
bodies of the Council of Europe.
Article 12 This Article takes into account the fact that the achievement of the Conventions objectives demands
operational uniformity, even when it concerns activities at the national levels. Thus it does not tolerate excessive
heterogeneity either in the determination of the current situation in member states (national inventories) or in long
term and short term programming of actions at the national level (national strategies and national annual reports), or,
finally, in reporting on achieved results (national annual reports). Therefore, this Article empowers the European Committee to, for the purposes of uniformity and convenience, or for other reasons, issue and submit to the signatory
states instructions for the compilation of national inventories, as well as for drawing up of national strategies, national annual programmes and national annual reports.
Article 13 Article 13 lays down the obligation of member states to envisage in their annual reports concrete
measures and activities aimed at the attainment of the objectives of this Convention. The Article enumerates exempli
causa the list of such measures and activities but also leaves the possibility for the signatory states to prescribe other
measures and activities which they deem capable of contributing to the attainment of the Conventions objectives. The
signatory states shall undertake and implement the said measures and activities both at the national and international
level, through mutual cooperation and through cooperation with states that are not signatories of the Convention. The
third and the last paragraph of this Article sets out the obligation of the European Committee to encourage, plan and
coordinate cooperation related to the implementation of measures and activities aimed at attaining the Conventions
objectives hereunder, particularly ensuring that as broad an array as possible of such measures and activities possesses
a European character.
Article 14 This Article establishes a system of financing the activities for the achievement of the Conventions
objectives. The raising and expenditure of funds will be done both at the national and European levels.
At the national level, the signatory states shall designate adequate funds in their national budgets for the
implementation of their respective national strategies and programmes. As for financing at the European level, by
this Convention a European Fund for the Protection of Old and Traditional Crafts is established. The Funds primary
and regular source of income are contributions of the signatory states, which shall be determined according to criteria defined by the European Committee and corresponding to each states capability. Ad hoc source of the Funds
income should be contributions and donations by other entities. The European Committee decides on the use of the
Funds proceeds. Although collected at the central European level, the proceeds from the Fund shall be used both at
the European and national levels. At the European level the Funds resources shall be used for supporting cooperation and joint European measures and actions, as well as for funding the work of the European Committee and its
auxiliary bodies. A special importance in the sense of encouraging the signatory states in attaining the Conventions
objectives is attached to the proposed system of providing financial assistance from the Fund to the signatory states
for the fulfilment of their annual programmes. Namely, in deciding on the allocation of the Funds proceeds to certain
signatory states, the European Committee shall take into account individual capabilities of the states and their
contribution to the attainment of the Conventions objectives (the European Committee determines the criteria for
allocation of the resources in advance and then every year adopts concrete decisions on the allocation). Proceeds
that are allocated in this manner to the signatory states do not represent a substitution for but an addition to the
resources determined by the states themselves for this purpose in their national budgets. Finally, one of the key
objectives of the Convention is to revitalise old and traditional crafts and make them sustainable rather than permanently dependant on state assistance and the assistance of the European institutions. With this purpose in mind
this Article prescribes that the European Committee and the signatory states shall, in drafting the European Strategy
and national strategies as well as the European and national annual programmes, aspire to self-financing in as high
a degree as possible. Thus in the course of realisation of national and European measures and activities they will
endeavour to achieve, whenever possible, a level of profitability that will enable financing subsequent measures and
activities from the proceeds of previous measures and activities to the greatest possible extent, so that old and traditional crafts themselves may finance their own preservation, promotion and development.
Article 15 This Article prescribes a system of labelling and certification of products of old and traditional
crafts. The purpose of this system is to provide the Product of Old and Traditional Crafts treatment and adequate
protection only to those products that fulfill requirements laid down by the European Committee. Each signatory
state determines its own system of labelling and certification of such products. The labels shall include a single
European mark, to be determined by the European Committee, and a national mark, to be determined by each of
the signatory states. Each labelled product shall also be accompanied with a certificate, the content of which is
45
DIANA #13
Budu}i da }e izbor Evropske prestonice starih i tradicionalnih zanata zavisiti od zna~aja datog mesta i regiona kojem
ono pripada u ovom domenu, kao i od anga`ovanosti na ostvarivanju ciljeva Konvencije i postignutih rezultata samog
tog mesta, te regiona i dr`ave kojima ono pripada, biranje Evropske prestonice starih i tradicionalnih zanata predstavlja}e i specifi~an podsticaj i nagradu za rad na ostvarivanju ovih ciljeva. Uprkos ~injenici da }e doprinos ostvarivanju ciljeva Konvencije biti klju~no merilo za odre|ivanje evropskih prestonica starih i tradicionalnih zanata, potreba za {to {irim prostornim anga`manom na ostvarivanju ciljeva Konvencije zahtevala je da se predvidi da }e
Evropska prestonica svaki put biti grad iz druge dr`ave potpisnice. To ne zna~i da }e dr`ava ~iji je grad jednom bio
Evropska prestonica morati da ~eka da po jedan grad iz svih drugih dr`ava potpisnica bude Evropska prestonica kako
bi opet na nju do{ao red. Aktivnije i anga`ovanije dr`ave ~e{}e }e davati Evropsku prestonicu starih i tradicionalnih
zanata od pasivnijih dr`ava, ali }e ipak biti spre~eno da neka dr`ava ili grupa dr`ava stekne monopol na davanje
evropskih prestonica starih i tradicionalnih zanata, a da druge dr`ave na tom planu budu ostavljene po strani.
Da bi se, pored prostornog, i na vremenskom planu utvrdila centralna ta~ka evropske saradnje i nacionalnih aktivnosti na za{titi starih i tradicionalnih zanata, u drugom stavu ~lana 16 predvi|eno je da }e Evropski komitet odrediti prikladan datum za Evropski dan starih i tradicionalnih zanata. Iako rad na ostvarivanju ciljeva Konvencije treba
da bude kontinuiran, postojanje ovakvog dana trebalo bi da pru`i poseban podsticaj anga`manu dr`ava potpisnica,
zajedno i ponaosob, na sprovo|enju aktivnosti kojima se ti ciljevi realizuju. Trebalo bi da taj datum bude i sve~ani
momenat u kojem }e se posebno konstatovati rezultati {to su ih pojedine dr`ave, regioni, mesta, institucije i pojedinci ostvarili na planu za{tite starih i tradicionalnih zanata i u kojem }e se odr`avati odgovaraju}e smotre i sprovoditi druge aktivnosti koje }e doprinositi popularizaciji starih i tradicionalnih zanata i {irenju znanja o njima.
^lanovi 1722 Ovim ~lanovima reguli{u se pitanja potpisivanja Konvencije i njenog stupanja na snagu (~lan
17), naknadnog pristupanja Konvenciji (~lan 18), stavljanja rezervi (~lan 19), otkazivanja (~lan 20), davanja statusa posmatra~a dr`avama koje nisu potpisnice (~lan 21), notifikacija (~lan 22) i odnosa s drugim propisima (~lan 23).
Sva navedena pitanja regulisana su na na~in uobi~ajen za konvencije usvojene u okviru Saveta Evrope. S obzirom
na prirodu domena na koji se odnosi ova konvencija i na njene ciljeve, nju karakteri{e naj{iri stepen otvorenosti kako prema postoje}im i potencijalnim dr`avama potpisnicama tako i prema dr`avama koje nisu ili koje i ne mogu biti potpisnice, ali koje su spremne i zainteresovane da doprinesu ostvarivanju ciljeva Konvencije.
Opisanim odredbama predlo`ena konvencija uspostavlja jasnu i ~vrstu obavezu dr`ava potpisnica da, polaze}i
od prethodno snimljenog stanja na svom podru~ju u pogledu stanja starih i tradicionalnih zanata, uspostave odgovaraju}e institucionalne mehanizme i izdvoje odgovaraju}a finansijska sredstva za za{titu starih i tradicionalnih zanata, te da kontinuirano, u skladu sa odgovaraju}im planskim dokumentima, preduzimaju mere i aktivnosti za
ostvarivanje ciljeva ove konvencije na nacionalnom planu. Osim toga, dr`ave potpisnice }e, tako|e polaze}i od prethodno snimljenog stanja, imati obavezu da sara|uju na evropskom planu na ostvarivanju ciljeva Konvencije, koriste}i se institucionalnim mehanizmima i finansijskim sredstvima predvi|enim za tu svrhu, kao i na sve druge mogu}e na~ine.
***
Predlaga~i Evropske konvencije o za{titi starih i tradicionalnih zanata svesni su toga da predlo`eni tekst zahteva dodatni rad i da }e mo`da krajnji rezultat procesa koji `elimo da iniciramo biti potpuno razli~it od teksta koji podnosimo telima Saveta Evrope na razmatranje. Na{a je `elja da onima koji imaju mo} i uticaj skrenemo pa`nju na to
da je jedan zna~ajan segment na{e pro{losti, na{e tradicije i na{eg identiteta ozbiljno ugro`en i da je neophodan stalan i organizovan napor da bi se stari i tradicionalni zanati sa~uvali, za{titili i unapredili. Savet Evrope svakako je
pravo mesto za to, a mislimo da je me|unarodni ugovor prava polazna osnova za po~etak institucionalizovanog bavljenja ovim problemom na evropskom nivou.
Budu}i da se nalazimo na samom po~etku profesionalnog bavljenja pravom, svesni smo toga da je predlaganje
teksta jednog me|unarodnog ugovora jednoj me|unarodnoj organizaciji od izuzetno velikog zna~aja ne{to prili~no
smelo. Ipak, nadamo se da }e na{ predlog nai}i na odgovaraju}u pa`nju i interesovanje. Time }e na{a obaveza i prema na{oj pro{losti i precima i prema na{oj budu}nosti i potomcima u ovom segmentu `ivota biti ispunjena u granicama na{ih skromnih mogu}nosti. Na onima ~ije su mogu}nosti ve}e jeste da dovr{e preostalo.
46
DIANA #13
determined by each signatory state according to the general instruction issued by the European Committee. A certificate serves as a warranty that the product at hand is a genuine product of old and traditional crafts, providing
also basic information about the product and the craft itself. In this manner the certificate contributes to the dissemination of knowledge about old and traditional crafts, fulfilling one of the Conventions objectives.
Article 16 With the aim of encouraging the undertaking and realisation of activities that are instrumental in
achieving the Conventions objectives, Article 16 prescribes that every year one European city shall be pronounced
the European Capital of Old and Traditional Crafts. In this manner the focal point of European cooperation in this
field for a given year is located in one city, which should contribute to concentration and intensification of activities.
The selection of the European Capital of Old and Traditional Crafts will depend on the importance of the given city and
region for the achievement of the Conventions objectives, as well as on the level of involvement and results achieved.
Thus, the selection will represent encouragement and reward for efforts made towards the achievement of these
objectives. Despite the fact that the contribution to the achievement of the Conventions objectives shall be the key
criterion for the selection of the European Capital of Old and Traditional Crafts, the need for as wide as possible geographical spread of activities and measures for the achievement of the Conventions objectives requires the rule that the
European Capital shall be chosen each time from a different signatory state. This does not mean that the country whose
city was a European Capital at some point will have to wait for all other signatory states to give a city to be the European
Capital in order to have its turn. More active and more involved countries will have the European Capital of Old and Traditional Crafts more often than passive countries. However, the rule described above shall prevent a certain country
or a group of countries from acquiring a monopoly on holding the European Capital of Old and Traditional Crafts.
In order to focus both European cooperation and national activities on safeguarding old and traditional crafts, not
only in terms of location but also in terms of time, the second paragraph of Article 16 stipulates that the European
Committee shall specify an appropriate date to be pronounced the European Old and Traditional Craft Day. Although
efforts toward attaining the Conventions objectives should be continuous, the existence of such a day should give a
particular encouragement to the efforts of the signatory states, jointly and individually, in undertaking the activities
for the fulfilment of those objectives. This date should also represent a formal moment when results achieved in the
protection of old and traditional crafts by particular countries, regions, places, institutions and individuals will be
assessed as well as when appropriate public events aimed at contributing to the promotion of old and traditional
crafts and dissemination of knowledge about them will be held.
Articles 1722 These Articles regulate the following issues: signature and entry into force (Article 17), accession of the new signatory states (Article 18), reservations (Article 19), denunciation (Article 20), granting observer
status to those states that are not signatories (Article 21), notification (Article 22) and relation to other regulations
(Article 23). All the above-mentioned issues are regulated in the manner common for the conventions passed within
the Council of Europe. Due to the nature of the field dealt with by this Convention and its objectives, the Convention
is characterised by the utmost level of openness both towards the existing and potential signatory states and towards
the states which are not or cannot be signatories but which are ready and interested to contribute to the achievement of the Conventions objectives.
The proposed Convention prescribes to the signatory states a clear and firm obligation to survey the situation
on their territories in regard to old and traditional crafts and establish adequate institutional mechanisms and raise
corresponding funds in the aim of the protection of such crafts, and to continuously, in accordance with the appropriate planning documents, undertake measures and activities for the achievement of the Conventions objectives at
the national level. Besides, the signatory states will, using a previously surveyed situation as a starting point, have
the obligation to cooperate at the European level in the aim of the achievement of the Conventions objectives by using
institutional mechanisms and financial means determined for that purpose as well as in all other possible ways.
***
Having proposed the draft European Convention on the Protection of Old and Traditional Crafts, we are aware
that the proposed text requires additional work and that the final result of the process we intend to initiate may
differ significantly from this initial draft. It is our wish to draw attention of those who have power and influence to
the fact that old and traditional crafts as an important segment of our history, tradition and identity are seriously
endangered and that there is a need for organised effort to safeguard and improve them. The Council of Europe
surely is the most suitable organization for doing that. We also believe that an international agreement is the proper
starting point to begin institutionalising this problem at the European level.
Since we are at the very beginning of our professional legal careers, we are aware that proposing the text of an
international agreement to an international organisation of great importance is a bold step. However, it is our hope
that our proposal will succeed in drawing attention and encouraging interest. In this manner, we shall fulfil to the best
of our abilities the obligation that we owe to our ancestors and to our past, as well as to our future and our descendants, leaving it up to those who have more authority to finish the task.
47
DIANA #13
NEOPIPLJIVA BA[TINA:
ETNOARHEOLO[KA ISTRA@IVANJA
TRADICIONALNIH TEHNOLOGIJA KERAMIKE1
ARHEOLOGIJA I ETNOLOGIJA, iako bliske na po~ecima
razvoja obe discipline, s vremenom su se udaljavale jedna od
druge (Palavestra 2005: 8794). Kulturnoistorijski pristup,
i danas dominantan u srpskoj arheologiji, udaljio nas je od
mogu}nosti da pojave u savremenim dru{tvima, kako arhai~nim tako i visokocivilizovanim, poredimo me|usobno, ali
i s podacima pribavljenim tokom arheolo{kih istra`ivanja.
Udaljio nas je i od analiziranja mogu}nosti primene pojedinih saznanja na stvaranje modela koji bi se mogli uzeti u
obzir prilikom tuma~enja izvesnih aspekata `ivota zajednica iz pro{losti.
Osvrnemo li se na razvoj odnosa arheologije i etnologije samo na teritoriji biv{e Jugoslavije,2 vide}emo da su od
kraja XIX i po~etka XX veka [na primer: radovi ]ira Truhelke (1901, 1914), Miloja Vasi}a (1906), Vejsila ]ur~i}a (1909),
Sime Trojanovi}a, Veselina ^ajkanovi}a],3 pa sve do sredine XX veka [Milenko Filipovi} (1951), Cvetko \. Popovi}
(1959, 1960) i drugi], te dve discipline bile koliko-toliko
povezane i upu}ene jedna na drugu. U drugoj polovini XX
veka sasvim su se udaljile, tako da je pominjanje etnolo{kih
paralela u arheolo{kim radovima postalo nepopularno,4
dok je arheologija, zatvorena u klasi~an metod svog rada, samodovoljan bez obzira na ograni~enja koja je takav pristup
nametao, ostajala neosetljiva na mogu}nosti koje interdisciplinarnost pru`a. Setimo se samo otpora koji je u srpskoj
arheologiji izazvala pojava nove arheologije, i to njen zakasneli odjek (Palavestra 2005: 9293).
Tokom poslednjih nekoliko decenija stanje se ipak promenilo. Interdisciplinarnost u arheolo{kim istra`ivanjima
postala je op{teprihva}en metod rada. Mogu}nosti koje nam
pru`aju primena razli~itih disciplina iz oblasti prirodnih
nauka i razvoj tehnologije (geosondiranje, satelitski snimci,
matemati~ki prora~uni, totalna stanica, fizi~ko-hemijske
analize, paleobotanika, paleozoologija i drugo) prve su bile
prihva}ene i danas gotovo da nema arheologa koji u svojim
istra`ivanjima ne}e primeniti neke od tih metoda, bilo da je
re~ o rekognosciranju, arheolo{kom iskopavanju, bilo o obradi materijala.
Sa etnologijom (ili antropologijom) stvari stoje ne{to
druga~ije. Jednom pokidane veze te`e se uspostavljaju. Pove}ano interesovanje za mogu}nosti koje pru`a etnoarheologija kao posebna disciplina (ili poseban metodolo{ki pristup) u okviru arheologije5 (ali i antropologije)6 polako ali
sigurno povezuje te dve nauke, koje, svaka na svoj na~in i
svojom specifi~nom metodologijom, prate razvoj ljudskih
zajednica i pojedinaca u njima.
Bilo kako bilo i koliko god se arheolozi tome odupirali,
etnologija i arheologija ne mogu vi{e biti posmatrane kao
48
odvojena polja, s jasno vidljivom me|om koju je mogu}e povremeno presko~iti da bi se {togod pozajmilo, ali se onda vratiti
i obra|ivati svoj vrt (Palavestra 2005: 93).
Etnoarheologija je jedan od dobrih na~ina ru{enja ve{ta~ki stvorenih barijera izme|u etnologije i arheologije.
[ta je, zapravo, etnoarheologija? Postoji vi{e razli~itih, a
opet bliskih definicija etnoarheologije. Bez ula`enja u njihovu analizu i polemika s njihovim autorima, mo`emo ih objediniti iskazom da je etnoarheologija antropolo{ki pristup re{avanju arheolo{kih problema, arheolo{kom metodologijom
i iz arheolo{kog ugla posmatranja, radi sagledavanja mogu}ih
na~ina formiranja arheolo{kog zapisa i dinami~nih procesa
koji su mu prethodili.7
Ono {to se za etnoarheologiju pouzdano mo`e re}i jeste
to da su etnoarheolo{ka istra`ivanja, kao vid indirektnog
eksperimenta, nezaobilazna u savremenoj arheologiji. Ona
nam omogu}uju da detaljnije i preciznije sagledamo mnoge
aspekte `ivota u pro{losti.
Specifi~nost etnoarheologije le`i u pristupu, tako da se
samo mali deo klasi~ne etnolo{ke/etnografske literature mo`e iskoristiti, ali ona, svakako, treba da slu`i kao polazi{te i/ili
1] Naslov ovog teksta ujedno je i naziv projekta koji se ve} nekoliko godina odvija u okviru programa Narodnog muzeja u Beogradu. Rukovodilac projekta je autor ovog rada, a zasad jedini stalni ~lan
ekipe je Aca \or|evi}, vi{i kustos Narodnog muzeja u Beogradu.
2] Teritorije biv{e Jugoslavije bile su i administrativno i komunikacijski usko povezane tokom gotovo celog XX veka.
3] O tome vi{e: Palavestra 2005: 8794 i prate}a literatura.
4] Tome je dosta doprinela i vulgarizacija etnolo{kih paralela
u tekstovima pojedinih autora, {to je rezultiralo odbacivanjem svake mogu}nosti primene saznanja ste~enih etnolo{kim prou~avanjima u arheolo{kim istra`ivanjima.
5] Na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu na redovnim studijama arheologije, u okviru predmeta Uvod
u arheologiju i Arheologija i socijalna antropologija, koje predaje
prof. dr Aleksandar Palavestra, prou~avaju se etnoarheologija, njeni dometi, ograni~enja i perspektive; nau~no-istra`iva~ki projekat
Interkulturna komunikacija u paleobalkanskim dru{tvima (Ministarstvo za nauku, br. 147040), koji vodi doc. dr Sta{a Babi}, tako|e
okuplja istra`iva~e koji se bave etnoarheologijom; Centar za teorijsku arheologiju pri Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta
u Beogradu spreman je da se bavi i ovom tematikom itd.
6] Odeljenje za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta
u Beogradu ponovo je pokrenulo ~asopis Etnoantropolo{ki problemi,
koji tretira i etnoarheolo{ka pitanja (primer: Por~i} 2006: 105121).
7] Vi{e o etnoarheologiji: David, Kramer 2001; Por~i} 2006:
105121.
DIANA #13
Biljana DJORDJEVI]
National Museum in Belgrade
1] This text bears the same title as the project conducted for
several years within the programme of the National Museum in
Belgrade. The author of this work is in charge of the project, while
the only permanent team member is Aca \or|evi}, Curator of the
National Museum in Belgrade.
2] The territories of former Yugoslavia were intimately connected for most of the 20th century, both administratively and in
terms of communication.
3] See more on this subject in Palavestra 2005: 8794 and
related literature.
4] What contributed considerably to this was the vulgarisation
of ethnologic parallels, in the texts of certain authors; as a result,
any possibility of applying the knowledge acquired through ethnologic studies within archaeological research was shunned.
5] Ethnoarchaeology, its domains, limitations and perspectives
are studied in the courses Introduction to Archaeology and Archaeology and Social Anthropology, taught by Professor Dr Aleksandar
Palavestra, offered by the the Department of Archaeology at the
Faculty of Philosophy in Belgrade, within the accademic studies of
archaeology. The research project Intercultural Communication
among the Paleobalkan Societies (Ministry of Science No. 147040),
conducted by Assistant Professor Sta{a Babi}, also involves research
in the field of ethnoarchaeology. The Centre for Theoretical Archaeology, at the Deparment of Archaeology, Faculty of Philosophy in
Belgrade, is ready to address this subject as well, etc.
6] The Department of Ethnology and Anthropology at the
Faculty of Philosophy in Belgrade has relaunched the magazine
Etnoantropolo{ki problemi, which also deals with ethnoarchaeological issues (for instance: Por~i} 2006: 105121).
7] For further reference on ethnoarchaeology, see David, Kramer 2001; Por~i} 2006: 105121.
49
DIANA #13
50
ja mo`e i etnolozima da skrene pa`nju na razli~ite nivoe promena koje su se dogodile tokom poslednjih tridesetak godina
(sociokulturne promene, socioekonomske, rodna zastupljenost itd.).
Kada je re~ o arheologiji, ono {to keramiku ~ini izuzetno pogodnom za ovu vrstu istra`ivanja jeste ~injenica da u
kerami~koj proizvodnji, uprkos razvijanju novih tehnika i
osvajanju novih tehnologija, ve} ste~ena znanja nikada nisu sasvim napu{tana i zapostavljana, ve} su nastavljala da
`ive paralelno sa osvojenim inovacijama. Uporedo s razvojem industrijske proizvodnje postojali su i postoje punktovi u kojima se kerami~ke posude jo{ uvek izra|uju rukom,
modeluju na ru~nom vitlu i peku na otvorenoj vatri ili u
pe}ima na~injenim na tradicionalan na~in, dok se savremene tehnologije izbegavaju.
Ciljevi projekta Neopipljiva ba{tina: etnoarheolo{ka istra`ivanja tradicionalnih tehnologija keramike jesu:
dokumentovanje i prou~avanje svih do danas o~uvanih radionica, to jest punktova za izradu utilitarne keramike (prvenstveno ra|ene arhai~nim postupkom, bez grn~arskog vitla i na ru~nom vitlu), pre svega u Srbiji, a potom i
u jugoisto~noj Evropi i Evropi u celini;
kriti~ka analiza, putem posebnog metodolo{kog postupka, a ne preuzimanjem neposrednih analogija iz etnografskih izvora, svih segmenata u `ivotu jedne kerami~ke
posude, od procesa nastanka (majdani, alat, tehnike modelovanja, tehnologija pe~enja), preko upotrebe (primarna,
sekundarna), do odbacivanja;8
sistematizacija dobijenih rezultata i ustanovljavanje
mogu}eg stepena primene ste~enih saznanja na celokupan
korpus arheolo{kih nalaza;
doprinos, ako je to ikako mogu}e, za{titi tradicionalnih tehnologija keramike i o~uvanju za budu}nost; takvih
punktova i osoba koje poseduju odgovaraju}a znanja i ve{tine u vezi sa ovom obla{}u danas je sve manje i ta ~injenica obavezuje nas na brzo i efikasno delovanje.
Da bi se prva dva cilja projekta mogla ostvariti, neophodna su terenska istra`ivanja u krajevima u kojima su se
arhai~ni grn~arski centri jo{ uvek odr`ali, kao i saradnja s
relevantnim institucijama iz regiona (iz Bosne i Hercegovine,
Hrvatske, Makedonije, Rumunije, Bugarske, Gr~ke, Albanije, Crne Gore) i iz onih delova Evrope u kojima se izrada
keramike bez grn~arskog vitla i na ru~nom vitlu zadr`ala
([panija, Portugalija) (\or|evi}-Bogdanovi} 2003).
Ostvarenje ovog cilja blisko je povezano sa zakonskom
regulativom u Srbiji, ali i zakonodavstvom na evropskom
nivou. Tradicionalna proizvodnja keramike deo je svetske
kulturne ba{tine.9 Keramika kao najstariji sinteti~ki materijal i grn~arsko vitlo kao prva mehani~ka sprava u istoriji
~ove~anstva zaslu`uju da im i istra`iva~i i sistem za{tite
be used as a starting point and/or support in ethnoarchaeological research. Another problem is posed by the distancing of
ethnology from material culture, with which an archaeologist must commence his/her research. To ascertain this, all
we need is to take a cursory glance at the ethnologic/ethnographic literature published over the last thirty years.
Ceramics is a perfect example of this. Ethnologists have
reached the conclusion that in this field everything was said
a long time ago. The main, relevant literature dates mostly
from the 1950s and 1960s. [Milenko S. Filipovi} (1951), the
works of Cvetko Dj. Popovi} in Glasnik zemaljskog muzeja],
ending with Persida Tomi}s Pottery in Serbia (Grn~arstvo u
Srbiji), published in 1983. It is as if all the potters of the
region have since disappeared. Indeed, some of them have.
Today the number of women skilful at making earthenware
dishes without a potters wheel can be counted on the fingers of one hand. These are mainly the women who helped
their mothers and grandmothers with this craft as little
girls and still retain the skills, whereas the number of those
who acquired the skills on their own is insignificant. We know
DIANA #13
that they still exist from the findings of linguistic rather than
ethnologic research (]irkovi} 2005). Their stories have been
recorded, but ethnologists have thus far failed to capture
their images using new technologies, such as digital and
video recording. This would supplement what their elder
colleagues described and illustrated several decades ago,
first with sketches and subsequently with black and white
photographs, often, understandably, of poor quality.
Not only does the specific approach of ethnoarchaeology open a new field of study within archaeology, but it
can also draw ethnologists attention to various levels of
change that have taken place over the course of the last
thirty years (socio-cultural and socio-economic changes,
gender share, etc).
When it comes to archaeology, what makes pottery
particularly suitable for this sort of research is the fact that
the traditional manufacture of ceramics, despite the development of new technologies and the mastery of new skills,
once adopted is never quite abandoned or neglected, and continues to exist simultaneously with mastered innovations.
Alongside the development of industrial manufacturing,
there used to be and still are locations where ceramic
vessels are still handmade, modelled on a hand wheel and
fired in an open fire or traditional kiln, avoiding contemporary technology.
The objectives of the project Intangible Heritage: Ethnoarchaeological Research of Traditional Ceramic Technology are:
Documenting and researching workshops surviving to
the present day, i.e. all locations where utilitarian ceramics
are made (primarily using an archaic method, without a
potters wheel or on a hand wheel), initially in Serbia, and
subsequently in Southeast Europe and Europe as a whole;
Critical analysis of all the stages in the life of a ceramic
vessel, from the process of creation (quarries, tools, modelling techniques, firing technology), through utilisation,
and ending with disposal. This analysis is done by means of
a special methodical procedure, and not by adopting direct
analogies from ethnographic sources;8
Systematisation of results obtained and establishing
possible ways by which the knowledge can be applied to the
entire corpus of archaeological findings; and
Contribution, if at all possible, to the protection of
traditional ceramic technologies and their preservation for
future. Today the number of such locations and persons with
knowledge and skills in this field is dwindling, and this
obliges us to react swiftly and efficiently.
To achieve the first two objectives of the project, it is
necessary to conduct fieldwork in areas where archaic pottery centres still survive, and to cooperate with relevant
institutions in the region (i.e. in Bosnia and Herzegovina,
Croatia, Macedonia, Romania, Bulgaria, Greece, Albania,
51
DIANA #13
10] ICOM je svoju Dvadesetu generalnu konferenciju, odr`anu u Seulu u oktobru 2004, u celosti posvetio temi pod nazivom Muzeji i neopipljiva ba{tina (http://icom.museum/general-conference
2004.html).
11] Videti na: www.kultura.sr.gov.yu.
12] Predlog je pre ulaska u proceduru podr`alo {est zemalja:
Engleska, Nema~ka, [panija, Finska, Litvanija i Kipar (http://www.
mfa.gov.yu).
13] ^lan 1 Predloga Evropske konvencije o za{titi starih i tradicionalnih zanata.
14] ^lanovi 2 i 5 Predloga Evropske konvencije o za{titi starih
i tradicionalnih zanata.
15] ^lan 13 Predloga Evropske konvencije o za{titi starih i tradicionalnih zanata.
LITERATURA/REFERENCES:
]irkovi}, S.
2005, Terminologija crepuqarstva kod Srba na Kosovu i Metohiji, nepublikovani magistarski rad, Filolo{ki fakultet u
Beogradu;
]ur~i}, V.
1908, Prehistori~ka sojenica iz bron~anog doba u Ripcu, kraj Biha}a u Bosni, Glasnik Zemaljskog Muzeja XX/2, Sarajevo, 149180;
David, N., Kramer, C.
2001, Ethnoarchaeology in Action, Cambridge University Press, Cambridge;
\or|evi}-Bogdanovi}, B.
2003, Posibilidades de la Etnoarqueologa en el estudio de la cermica prehistrica, neobljavljeni magistarski rad, Filozofski fakultet
Autonomnog univerziteta u Barseloni;
Filipovi}, M.
1951, @enska keramika kod balkanskih naroda, SAN, posebna izdawa CLXXXI, Etnografski institut, kw. 2, Beograd;
Palavestra, A.
2005, Dobrosusedsko neme{awe. Srpska arheologija i etnologija, u: Etnologija i antropologija: stawe i perspektive, Zbornik
Etnografskog instituta SANU 21 (ur. Q. Gavrilovi}), Beograd, 8794;
Popovi}, C. \.
1959, Tehnika primitivnog lon~arstva u Jugoslaviji, Glasnik Zemaqskog muzeja XIV. Etnologija, Sarajevo, 2552;
1960, Neki zadaci i problemi u prou~avawu narodnog lon~arstva, Etnolo{ki pregled 2, Beograd, 3137;
Por~i}, M.
2006, Etnoarheologija sada{njost kao klju~ za pro{lost, Etnoantropolo{ki problemi 1/2 (n. s.), Odeqewe za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 105121;
Tomi}, P.
1982, Grn~arstvo u Srbiji, Galerija SANU 39, Beograd, 1030;
1983, Grn~arstvo u Srbiji, Zbirke I, Etnografski muzej, Beograd;
Truhelka, ].
1901, Prehistoriska sojenica u koritu Save kod Donje Doline, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XIII / 2 i 3, Sarajevo, 227287;
1914, Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistorisko, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVI, Sarajevo;
Vasi}, M. M.
1906, Starosrpska nalazi{ta u Srbiji, Starinar, n. r. I/1, Srpsko arheolo{ko dru{tvo, Beograd, 8788.
52
DIANA #13
53
DIANA #13
EKSPERIMENTALNA ARHEOLOGIJA.
PROCES TOPLJENJA BAKRA I BRONZE
KOOPERATIVA ICHNOS nastala je 2004. godine i deo je
Sistema muzeja iz Montelupa Fiorentina (Firenca), u ~ijem
se sastavu nalaze Arheolo{ki muzej i Muzej keramike. Ichnos
~ine mladi arheolozi i geolozi, a osnovne delatnosti kooperative jesu arheolo{ka iskopavanja, podu~avanje u osnovnim
i srednjim {kolama i, pre svega, eksperimentalna arheologija. Tokom vi{egodi{njeg delovanja ste~ena su mnoga znanja
na polju eksperimentalne arheologije, naro~ito u oblasti izrade i pe~enja keramike i u arheometalurgiji. Od samog po~etka delatnosti kooperative osnovni ciljevi njenih ~lanova
bili su detaljno upoznavanje sa arheolo{kim lokalitetima na
teritoriji Montelupa i okoline, zatim arheolo{ka i arheotehnolo{ka tematika povezana s tim, upoznavanje sa osnovnim
sirovinama koje se tu nalaze, s petrografskim karakteristikama raznih tipova keramike sa obli`njih arheolo{kih lokaliteta, kao i rekonstrukcija artefakata i verifikacija ta~nosti
rekonstrukcije, a zatim i kori{}enje ste~enih iskustava za
podu~avanje.
54
Faze eksperimenta
1. Priprema jame za otapanje bakra ili bronze
Prvo je iskopana jama ovalnog oblika, dimenzija oko 40
50 cm i dubine 15 cm; jama je zatim oblo`ena blatom dobijenim od iskopane zemlje. Unutra{njost jame ostala je
glatka i pravilnog oblika, dimenzija oko 30 40 cm i dubine 10 cm. Jedna od u`ih strana jame modelovana je tako da
se dobije zid koji je gotovo vertikalan u odnosu na dno. Nakon modelovanja u jami je zapaljena vatra kako bi se ona
osu{ila i kako bi ~itava struktura postala stabilnija.
Za rekonstrukciju jame poslu`io je sli~an primer na lokalitetu Querciola Sesto Fiorentino (Firenca) iz eneolitskog i ranog bronzanog doba. U toj jami prona|eni su ostaci crvene pe~ene zemlje, {to ukazuje na pomenuti postupak
oblaganja blatom. Osim toga, tu su na|eni i sitni fragmenti bakarne zgure, kao i fragmenti keramike prekriveni slojem
stakla, {to upu}uje na postizanje izuzetno visokih temperatura potrebnih za otapanje bakra.
2. Izrada kerami~kih cevi (Tuyere) i kerami~ke posude za topljenje metala
Bakar prelazi u te~no stanje kada se dostigne temperatura
od 1083C, a bronza na temperaturi od 1000C, pa za to nije dovoljna obi~na vatra. Zbog toga su izra|ene dve kerami~ke cevi od gline pome{ane s gabrom (veli~ina zrna iznosi
oko jedan milimetar) u odnosu 1 : 1. Takva keramika izuzetno je otporna na visoke temperature. Du`ina svake cevi
je oko 20 cm; kraj cevi koji je postavljen preko vertikalnog
zida jame zaobljen je za 90 nadole, tako da vazduh koji se
uduvava u cevi pomo}u mehova sti`e neposredno u posudu za topljenje bakra, pa se razvija izuzetno visoka temperatura. Na suprotne krajeve cevi pri~vr{}eni su mehovi za
uduvavanje vazduha.
Za rekonstrukciju cevi i posude za otapanje bakra ili
bronze poslu`ili su primeri s bogatog nalazi{ta kulture Terramare iz bronzanog doba u blizini Modene. Na lokalitetu
Montale (Modena) prona|eni su fragmenti zaobljenih cevi,
du`ine oko pet santimetara, za koje se veruje da su slu`ile
za uduvavanje vazduha tokom postupka topljenja metala.
U istim slojevima na tom lokalitetu prona|ena je i kerami~ka posuda veoma grube izrade s vidnim tragovima gorenja.
Pretpostavlja se da je slu`ila kao recipijent u koji se stavljao
bakar i u kojem je prelazio u te~no stanje nakon dostizanja
potrebne temperature. Obim recipijenta iznosi oko osam
santimetara; na njemu se nalazi jedna horizontalna dr{ka,
a na ivici posude, 90 od dr{ke, u smeru kretanja kazaljke
na satu, postoji udubljenje koje je najverovatnije slu`ilo za
precizno ulivanje otopljenog bakra u prethodno izra|eni
kalup.
DIANA #13
EXPERIMENTAL ARCHAEOLOGY:
THE COPPER AND BRONZE MELTING PROCESS
THE ICHNOS cooperative was founded in 2004 and forms
part of the staff of the Museums System of Montelupo Fiorentino (Florence), composed of the Archaeological Museum
and the Museum of ceramics. In Ichnos, young archaeologists and geologists cooperate. Their main activities are archaeological research; archeological education in primary
and secondary schools; and especially experimental archaeology. With years of experience, the Ichnos cooperative has
gained much knowledge in the field of experimental archaeology, especially in producing and firing pottery and in
archeo-metalurgy. The aim of the cooperative was to acquire
detailed knowledge of archaeological sites on the territory
of Montelupo and archaeological and archeo-technological
issues connected with them; knowledge of the raw materials
found in this area; knowledge of the petrographic characteristics of different types of pottery found in the area; accurate reconstruction of items and their established use; and the
application of this knowledge in archeological education.
The experiments focused on the reconstruction of
techniques and technologies used to melting bronze or copper in the late Neolithic and early Copper age. The experiments are mostly based on melting pure metal and pouring
it in already prepared casts, thus covering only the final
stage of the metallurgic process. This is because it is difficult to find copper ore (chalcopyrite and bornite) in sufficient quantities to conduct authentic copper extraction.
The metal used in experiments is that is usually used for
artistic sculptures, composed of 90% copper and 10% tin.
55
DIANA #13
3. Mehovi
Mehovi su izra|eni od ko`e i u obliku su cevi ~iji obim iznosi oko 40 cm, a visina oko 50 cm. Na gornjem kraju meha
nalazi se ventil kroz koji se pri podizanju meh puni vazduhom, dok se pri spu{tanju vazduh uduvava u cevi i preko
njih neposredno u posudu za topljenje metala.
Mehovi su izra|ivani od ko`e, pa je gotovo nemogu}e
ustanoviti njihove tragove na arheolo{kim lokalitetima.
zduha u vatru bio konstantan, a `eljena temperatura ostvarena je br`e. Trenutak u kojem bakar prelazi u te~no stanje
jasno se prepoznaje jer plamen postaje zelenkaste boje. Kada se to dogodilo, posuda sa otopljenim bakrom (bronzom)
uhva}ena je za horizontalnu dr{ku pomo}u dva {tapa i te~ni bakar (bronza) uliven je u izra|eni kalup (sl. 1 i 2). Nakon nekoliko minuta, kada se metal ohladio, kalup je otvoren i dobijena je `eljena forma [no` (sl. 3), sekira itd.].
4. Kalup
Kalup kori{}en u eksperimentu izra|en je od pe{~ara ru~no,
udubljivanjem `eljene forme (no`, sekira i sli~no). Osim od
pe{~ara, kalupi su se mogli izra|ivati od gline ili nekog drugog kamena otpornog na visoke temperature.
Kalupi izra|eni od pe{~ara ~esto su pronala`eni na arheolo{kim lokalitetima, npr. na lokalitetima pomenute kulture
Terramare, na lokalitetu Manciano u blizini Groseta itd.
Zaklju~ak
Cilj eksperimenta bilo je {to vernije rekonstruisanje procesa otapanja metala, postupka koji je svakako, posle otkri}a
keramike, jedan od najbitnijih procesa u razvoju civilizacije. Osim toga, `eleli smo da otkrijemo i {ta ostaje na terenu
posle procesa otapanja metala; mnoge jame prona|ene na
raznim arheolo{kim lokalitetima, a koje su najverovatnije
slu`ile za otapanje metala, nisu tako interpretirane, izme|u
ostalog i zbog toga {to je nakon aktivnosti topljenja ostajalo
vrlo malo tragova. Naime, na{i preci verovatno su skupljali
zguru bronze ili bakra nakon postupka otapanja jer se ona
mogla ponovo iskoristiti, a metal je uvek imao visoku vrednost. Mehovi nisu sa~uvani, a kerami~ke cevi i recipijenti
za topljenje bakra nisu uvek pravilno interpretirani. Jedini
tragovi na osnovu kojih se neka jama na arheolo{kom lokalitetu mo`e interpretirati kao jama za otapanje metala jesu
crvena pe~ena zemlja i fragmenti staklastih povr{ina koji
govore o dostizanju visokih temperatura.
56
ni~ke stanice. Interesovanja ovog istra`iva~a bila su usmerena na severoisto~ni deo plo~ni~kog naselja. Iz ogromne
koli~ine raznorodnog materijala izdvajamo, opet, nalaze
dve ostave bakarnih i kamenih alatki. Publikuju}i taj materijal, Bla`enka Seka Stalio opredeljuje ga u vreme mla|eg
neolita, plo~ni~ku fazu vin~anske kulture, a same bakarne
nalaze u vreme ranog eneolita, faza Bubanj Hum 1a, prema hronologiji M. Gara{anina.
Tre}a serija istra`ivanja u Plo~niku po~inje 1996. godine, opet u organizaciji Narodnog muzeja iz Beograda, u saradnji s Narodnim muzejom Toplice iz Prokuplja. Ogromna
gra|a i dokumentacija iz prethodnih istra`ivanja uslovila je
to da prvi korak budu rekognosciranja doline reke Toplice i
samog nalazi{ta u selu Plo~nik. Na taj na~in dobijena je
okvirna povr{ina plo~ni~kog naselja od oko 120 hektara. To
je izuzetna veli~ina za naselje vin~anske kulture, a plo~ni~ko
je bilo i ve}e poznato je da je meandriranjem reke Toplice uni{ten veliki deo centralnih delova naselja. Drugi podatak koji je usmerio potonja istra`ivanja jesu mesta nalaza
plo~ni~kih ostava. Njihovim kartiranjem ustanovljeno je da
DIANA #13
Conclusion
The goal of this experiment was to recreate the process of
melting metals, certainly one of the most important processes in the development of civilization after the discovery of
ceramics. Apart from that, our intention was also to find out
what remained on the site after the process of melting metal.
Our conclusion is that probably pits for melting metals found
on archaeological digs were not often interpreted as such,
because they leave few traces. Our ancestors probably collected waste left after the melting process, because it could
have been reused, and the metal always had a high value.
Also, bellows were made from organic material so they do
not leave traces. The crucibles (melting pots) and tubes
(tuyeres) are not always interpreted as such. The only safe
clues suggesting that a pit was used for melting are traces
of baked red soil and fragments of glass surfaces, proving
that high temperatures were reached.
The next step in this project, if possible, will be an
experiment to obtain copper from ore, allowing us to complete our knowledge about the metallurgical process.
57
DIANA #13
one poti~u iz zapadnih i jugozapadnih delova naselja. Rastojanje od I do IV ostave iznosi oko 200 metara. Takva koncentracija metalnih artefakata ukazivala je i na funkcionalnu
ili urbanisti~ku determinaciju tog dela naselja. Pretpostavljeno je da je tu re~ o zanatskom delu naselja, izdvojenom i
sme{tenom na periferiju zbog opasnosti od po`ara. Broj od
45 bakarnih alatki koje su tu prona|ene do 1978. godine
presudio je da se planirana istra`ivanja obave na tom delu
plo~ni~kog lokaliteta.
Arheolo{kim radovima otpo~etim 1997. godine prethodila su geofizi~ka snimanja na dve lokacije. Skeniranje georadarom i merenja elektri~ne otpornosti odredili su u`e lokacije na koje su postavljane sonde. Rezultati tih radova u
velikoj su meri unapredili znanja o Plo~niku i samoj vin~anskoj kulturi, kojoj pripada to naselje. Ovom prilikom izdvajamo nekoliko osnovnih i novih saznanja.
Pokazano je da je plo~ni~ko naselje osnovano u vreme
najstarijih etapa faze Vin~a Tordo{ I, prema hronologiji M.
Gara{anina. Na osnovu stilsko-tipolo{kih i statisti~kih analiza kerami~kog materijala iskristalisale su se tri razvojne,
evolutivne faze te kulture, ~iji kraj u plo~ni~kom naselju
korespondira sa zavr{nim etapama grada~ke faze. Odre|ena je kulturno-hronolo{ka pozicija plo~ni~kih ostava. Vreme
kojem pripada ta ve} razvijena metalurgija odgovara grada~koj fazi vin~anske kulture. Iz ove ~injenice proisti~e i
mnogo zna~ajniji zaklju~ak o tome da primarni oblici metalurgije nastaju i razvijaju se u njenim starijim fazama.
58
`ivota ili aktivnosti. Tako je bilo sve do pro{logodi{njih istra`ivanja u sondi XX. Insistiranje i istrajavanje istra`iva~a na
pojedinim interdisciplinarnim analizama urodilo je plodom
iznad svih o~ekivanja.
Arheolo{kim radovima iz 2007. godine prethodile su,
najpre, interdisciplinarne analize ko{tanog materijala, a potom i geomagnetska snimanja tog dela lokaliteta. Petnaest
paleozoolo{kih uzoraka s razli~itih stratigrafskih pozicija, zahvaljuju}i kolegi Du{anu Bori}u, tretirano je AMS metodom
u laboratorijama Oksforda, u Engleskoj. Dobijeni apsolutni
datumi od 5400. do 4600. godine stare ere u potpunosti korespondiraju s relativnom hronologijom koja je ura|ena na
osnovu stilsko-tipolo{kih analiza materijala iz Plo~nika i sa
analognog lokaliteta Belovode, a ra|ene su i fiziko-hemijske
analize uzoraka malahita i azurita s lokaliteta Belovode. Na
taj na~in dobijena je i hronologija bakarnih artefakata, ~ije
su vreme nastanka poslednji vekovi VI milenijuma stare ere.
Geomagnetska snimanja tog dela lokaliteta, koja je
obavio in`enjer Vladimir Mileti} sa saradnicima, registrovala su oko petnaest lokacija ili anomalija nastalih antropogenim delovanjem. Na jednoj od njih, sa izuzetno visokim
vrednostima ili odstupanjima, postavljena je otvorena sonda XX. Na relativnoj dubini od 0,80 metara osnova sonde
bila je potpuno ispunjena {utom, brojnim ulomcima kerami~kog materijala, celim i razbijenim posudama, amorfnim
i obra|enim kamenom. Takvu jedinstvenu celinu dopunio
je nalaz masivnog bakarnog dleta. Na povr{ini od 25 m,
DIANA #13
more significant conclusion that the primary forms of metallurgy were born and developed during its earlier phases.
It is now fairly clear that the Vin~a culture had mastered
metalworking, and was thus more advanced than its Southeastern European contemporaries. Several other finds of
copper artefacts and partial sub-sites shed light on the fact
that the hoards in fact represent parts of craftsmens workshops destroyed in a fire. Why the owners or craftsmen left
behind such valuable materials remains a mystery. In
addition to these archaeo-metallurgical components, the
rest of the movable finds have made the site inventory as
well as our knowledge of the Vin~a culture more complete.
Some of these, especially certain finds of anthropomorphic
and zoomorphic sculptures, are unique according to all criteria of aesthetics and art.
However, the almost century-long research in Plo~nik
did not yield a single sub-site containing anything that
could be used to fully establish any segments of human life
and activity. Such was the state of affairs up until last years
excavation of sonde XX. The researchers resolve and insistence on certain interdisciplinary analyses turned out to
be exceedingly fruitful.
The 2007 excavation was preceded by interdisciplinary
analyses of bone materials, leading to geomagnetic measurement of this area of the site. Thanks to our colleague Du{an
Bori}, 15 paleo-zoological samples collected from different
stratigraphic positions have been treated by the AMS method
in the laboratories of Oxford, England. The resultant absolute dates, from 5400 to 46000 BC, fully correspond to the
relative chronology completed on the basis of the stylistic
and typological analyses of the Plo~nik materials, as well as
those of the analogous archaeological site of Belovode. However, physicochemical analyses of the malachite and azurite
found on the site of Belovode were also conducted. Thus we
also obtained the chronology of copper artefacts, dating from
the late 6th millennium BC. Geomagnetic measurements in
these parts, performed by Vladimir Mileti} with associates,
registered approximately fifteen localities with anomalies
resulting from human activity. The open sonde XX was placed
in a location exhibiting extremely high anomalous values.
At the relative depth of 0.80 meters, the sondes base was
filled with rubble, numerous fragments of pottery, whole and
broken vessels, with amorphous and cut stone. The finding
of a massive copper chisel contributed to this unique find.
In the area of 25 m, the dimensions of the sonde, the straight
line of a structure destroyed in an intensive fire was visible.
Without hesitation the sonde was gradually widened, mostly in the northern part, increasing its dimensions to 55 m.
The entire sub-site was finally mapped, and the overall dimensions of the burned structure were established. A kiln
at the northwest corner of the area dominates the sub-site.
The base of the kiln is square, measuring 1.40 1.40 meters.
The largest preserved kiln walls are 0.50 meters high. The
walls are massive, with visible secondary coats and traces of
contact with high temperatures in the lower half. Inside,
there are numerous brown smears resulting from smelting.
The contours of the structure itself are ill-defined, and measure approximately 6 6 meters. The overall content of the
construction and the remains of the parts above ground at
59
DIANA #13
metalur{koj radionici. Pored dleta, prona|ene su dve bakarne alke razli~ite profilacije i minijaturna perla. Ti nalazi
upotpunjuju poznati repertoar i ujedno su dokaz o visokom
nivou metalurgije bakra u Plo~niku. Zatim, prikupljeno je
dosta grumenova malahita razli~ite profilacije i izmenjene
strukture usled kontakta s visokim temperaturama. Posebno
su zanimljive kerami~ke cevi koni~ne profilacije s podu`nim perforacijama. Ti objekti, sa analogijama na Belovodama, deo su metalur{kih instalacija za dovod i usmeravanje
cirkulacije vazduha prilikom topljenja rude ili pretapanja
samog bakra. Pretpostavci o tom ekstraktivnom tehnolo{kom nivou dobijanja bakra idu u prilog i nalazi mnogih kerami~kih posuda deformisanih usled jake vitrifikacije. Ali
va`niji detalj jeste njihov istopljeni sadr`aj, koji }e determinisati predvi|ene fiziko-hemijske analize, a prema na{im
iskustvima, re~ je o izdrobljenoj rudi malahita pripremljenoj za metalur{ki tretman.
Sve to ukazuje na izuzetan zna~aj cele situacije, kojom
dominira velika masivna pe}, retkog oblika i specifi~ne namene. Njen oblik, stanje o~uvanosti i sam zna~aj presudili
su da se taj objekat preventivno konzervira. Njegova dalja
sudbina zavisi od toga koje }e se re{enje, od dva predlo`ena,
primeniti. Prvo podrazumeva trajnu konzervaciju i izme{tanje u jedan od muzeja, a drugo konzervaciju in situ i prezentaciju u sklopu budu}eg arheolo{kog parka u Plo~niku.
60
DIANA #13
61
DIANA #13
Bogorodicu sa Hristom. Anatomski modelovane forme i pokret koji uvjerljivo svjedo~i o velikom slikarskom umije}u
majstora govore o tome da je on vjerovatno pripadao nekoj
zapadnja~koj {koli. Lik Bogorodice u donjem dijelu, na lijevoj strani, rad je nekog drugog majstora, tako da se mo`e
re}i da je kompoziciona {ema naknadno naslikana. Sveti
Luka vjerovatno poti~e iz XVIII vijeka.
Carske dveri, koje su gotovo potpuno o~uvane, rad su
bokokotorske ikonopisne {kole Rafailovi}a. Glavne dveri radio je Dimitrije Rafailovi} 1777. Dveri su izrezbarene gotovo
filigranski, s malim oslikanim scenama Blagovijesti, u dosta
tamnom koloritu. Nadverje je tako|e rad Rafailovi}a i gotovo je u potpunosti o~uvano. Rezbarska kompozicija krsta
rad je istog majstora, ali ne i naslikano Raspe}e. Krst je iz
1708, dok je naslikano Raspe}e jednostavno usje~en rad
majstora Grka.
Raspe}e je gotovo istovjetno s Raspe}em koje se nalazi u riznici Srpske pravoslavne crkve u Kotoru. Ono poti~e
iz druge polovine XVIII vijeka. Izrezbareno je u drvetu i
islikano sa obje strane na veoma plasti~an na~in, po ugledu
na Raspe}a renesansnih majstora, s tamnim koloritom i pozla}enom draperijom, opu{tenim i mrtvim tijelom Hrista,
~ija je glava pognuta i zaba~ena na desnu stranu. Isti takav
lik prikazan je na krstu ikonostasa Svetog Luke, ~iji su rezbarski rad i kompoziciona {ema djelo Rafailovi}a.
Mo`e se re}i da je ikonopis u crkvi Svetog Luke stilski
i hronolo{ki veoma raznovrstan i da je potrebno prona}i
62
DIANA #13
63
DIANA #13
KONZERVACIJA
TERMINOLOGIJA
KONZERVACIJA MATERIJALNOG KULTURNOG NASLE\A
Verzija teksta na srpskom jeziku pripremljena je uz saglasnost Radne grupe za terminologiju i Sekretarijata
ICOM-CC-ja kako bi se zapo~elo s postupkom uskla|ivanja termina kori{}enih u srpskom jeziku u oblasti
konzervacije s konzervacijskom terminologijom me|unarodne zajednice, uz puno po{tovanje lokalne tradicije
i konotacije koju dati termini u srpskom jeziku nose.
Tokom pripreme ovog broja ~asopisa iz {tampe je iza{ao Glasnik Dru{tva konzervatora 33, u kojem je tako|e objavljen prevod Rezolucije o terminologiji ICOM-CC-ja, usvojene 2008. godine u Nju Delhiju. Taj prevod prilago|en je terminologiji koja se koristi u oblasti konzervacije nepokretnog kulturnog nasle|a kod nas. Tako je u
njemu termin sanaciona konzervacija upotrebljen kao prevod za engleski termin remedial conservation. U
prevodu koji se objavljuje u ~asopisu Dijana u istom zna~enju koristi se termin kurativna konzervacija, koji
prati poreklo re~i remedial, a neposredno se vezuje za francusku re~ curative.
BUDU]I DA:
a) na{ cilj jeste da predamo materijalno kulturno nasle|e narednim generacijama, obezbe|uju}i istovremeno njegovu sada{nju upotrebu i po{tuju}i njegov
dru{tveni i duhovni zna~aj,
b) preduzete mere i aktivnosti predstavljaju rezultat sveobuhvatnog interdisciplinarnog procesa odlu~ivanja,
c) proces odlu~ivanja uvek uklju~uje dokumentaciju i
ispitivanje (istorijsko, umetni~ko-istorijsko, nau~no
ili tehni~ko), te uzima u obzir pro{li, sada{nji i budu}i kontekst predmeta,
kao i da je od osnivanja me|unarodnog Komiteta za konzervaciju ICOM-a (ICOM-CC):
d) na{a profesionalna zajednica zna~ajno pro{irena u
pogledu broja i raznovrsnosti predstavljenih struka
i kultura,
64
CONSERVATION
Conservation Examination of Icons
in St. Lukes Church
During examination and analysis of the icons and iconostasis, the wooden supports were found to be in rather good
condition. Certain conservation and restorative works had
already been undertaken.
Regarding basic damage to the wooden supports, there
were some full-length vertical cracks in the middle of the
icon, running down the support. The reason for this was probably that the boards were jointed at that spot, and the cracking spread as the wood expanded or shrank according to
humidity. The same is the case with the icon of John the Baptist, the Virgin Mary with Christ, and even the icon of Christ.
DIANA #13
65
DIANA #13
KONZERVACIJA
66
CONSERVATION
damaging processes or reinforcing their structure. These
actions are only carried out when the items are in such
a fragile condition or deteriorating at such a rate, that
they could be lost in a relatively short time. These actions
sometimes modify the appearance of the items.
Examples of remedial conservation are disinfestation of
textiles, desalination of ceramics, de-acidification of paper,
dehydration of wet archaeological materials, stabilization of corroded metals, consolidation of mural paintings,
removing weeds from mosaics.
Restoration all actions directly applied to a single and
stable item aimed at facilitating its appreciation, understanding and use. These actions are only carried out
when the item has lost part of its significance or function through past alteration or deterioration. They are
based on respect for the original material. Most often
such actions modify the appearance of the item.
Examples of restoration are retouching a painting, reassembling a broken sculpture, reshaping a basket, filling
losses on a glass vessel.
Conservation measures and actions can sometimes serve
more than one aim. For instance varnish removal can be both
DIANA #13
1] Ferdinand [erbelj, Antonio Paroli, katalog razstave, Ljubljana, Gorizia, Nova Gorica, 1996.
2] Ana Sirk Faku~, Opti~ne metode pri restavriranju slik, Diplomska naloga na podiplomskem {tudiju konservatorstva in restavratorstva, Ljubljana 1995.
3] Mauro Matteini, Arcangelo Moles, Scienza e restauro, metodi di indagine, Firenze 1990, p. 175181.
67
DIANA #13
KONZERVACIJA
Na po~etku rada pojavili su se izvesni problemi pri odre|ivanju razlika u fluorescenciji, uglavnom zato {to su novi
slojevi potpuno prekrili konture originala u osnovi. U takvim
slu~ajevima kasnije pore|enje s rendgenskim snimkom pomoglo mi je da identifikujem druga~ije izvedeno lice, haljinu,
golubicu, skriveno lice an|ela ili deo noge i drugo. Ponekad je
posmatranje donjeg sloja bilo nejasno zbog upotrebe olovnog pigmenta, koji apsorbuje rendgenske zrake, pa odgovaraju}i deo rendgenske plo~e ostaje svetao.
Prema nekim podacima, pojedine od ovih slika restaurirane su 1850. godine. Na fotografijama UV fluorescencije
doslikani delovi isti~u se prigu{enim tamnozelenim tonom,
koji se pokazuje kao kontrast `utozelenoj, `utonarand`astoj i belo`utoj fluorescenciji originalne povr{ine slike; ona
je naknadno u celini premazana slojem laka, koji daje fluorescenciju u zelenkastoj boji.
Pomenuti metod koristila sam i prilikom restauracije
drugih ve} restauriranih slika ili onih za koje sam smatrala
da su preslikavane u ve}oj meri, delimi~no izmenjene ili
mo`da samo retu{irane. Najvi{e iskustva, me|utim, imam
sa slikama iz baroknog perioda, posebno iz druge polovine
XVIII veka, na kojima je slikarski materijal tokom proteklih 250 godina zadobio takve osobine da daje fluorescenciju.
Pretpostavlja se da su te slike restaurirane znatno kasnije i
stoga su naknadno nastali delovi na fotografijama UV fluorescencije mnogo tamniji od originalne povr{ine.
Na starijim slikama, onim iz XVI i XVII veka, postoji
ve}a mogu}nost da su doslikani delovi ve}eg obima tako|e
starijeg datuma, pa se zbog toga fluorescencija pojavljuje i
na njima, kao kada je re~ o slici Sveti Mateja iz druge polovine XVI veka. Zbog postojanja fluorescencije na celoj povr{ini slike razlikovanje originala i kasnije nanetih slojeva
boje nije bilo mogu}e (sl. 2). Ipak, kod takvih primera rezultat mo`e da pomogne pri odre|ivanju vremena preslikavanja i imena autora.
Slika svetog Matije ranije svetog Mateja delo nepoznatog autora, kvalitetne je izrade, ali je, kao {to je pokazao
rendgenski snimak, u ve}oj meri preslikana. Crkva Svetog
Matije, u kojoj se slika prvobitno nalazila, obnovljena je u
baroknom stilu izme|u 1700. i 1750. godine; novi patron
postao je sveti Matej. Crkva je opremljena novim mermernim
delovima oltara, sagra|ena je bo~na kapela, a nju je 1755. godine oslikao poznati slovena~ki barokni slikar Franc Jelov{ek.
Fotografija UV fluorescencije pokazala je da je verovatno isti
slikar izmenio sliku i prilagodio je novom ukusu, iako ona
nije bila o{te}ena. Slika je najverovatnije stajala na glavnom
oltaru, po{to su njene dimenzije odgovarale dimenzijama
oltara. U prilog pretpostavci da je slika preslikana u navedenom periodu govori fluorescencija na licu novonaslikanog
1] F. [erbelj, Antonio Paroli, katalog razstave, Ljubljana, Gorizia, Nova Gorica 1996.
2] A. Sirk Faku~, Opti~ne metode pri restavriranju slik, Diplomska naloga na podiplomskem {tudiju konservatorstva in restavratorstva, Ljubljana 1995.
3] M. Matteini, A. Moles, Scienza e restauro, metodi di indagine, Firenze 1990, 175181.
4] Isto, 181182.
68
CONSERVATION
DIANA #13
69
DIANA #13
KONZERVACIJA
slike, u kojem se nalaze figure. Tu se delimi~no vide tamnije ili malo svetlije mrlje i potezi koji predstavljaju razli~ite
popravke i retu{e na naborima ode}e, na nekim licima i kosi
ili kod kontura brada. Ukratko, na slici se prime}uju mnoge
izmene. Neke od njih su o~iglednije, tamnije i bez fluorescencije. Druge su svetlije, daju fluorescenciju zelenkastih
tonova i ti se delovi jedva razlikuju od originalnog sloja. Po{to je razlika veoma mala, izmenjeni delovi stapaju se s homogenom zelenom fluorescencijom za{titnog laka koji se
nalazi na sredi{njem delu slike, izmenjenom u manjoj meri. @ute sjajne povr{ine oko glava Bogorodice i Hrista (zelenkaste na fotografiji UV fluorescencije) nisu originalne iako
daju fluorescenciju, verovatno zato {to su slikane olovno`utim pigmentom (sl. 4). Rendgenski snimak pokazuje da ti
delovi originalnog sloja nedostaju.
Pojedine obojene povr{ine sa olovnobelim pigmentom,
koji ima tipi~nu svetlu fluorescenciju, mogu se smatrati originalnim: prikazani pla{t mudraca koji kle~i, povr{ine crvene
boje i telo deteta Hrista. U kontrastu sa zelenom, jasno se
isti~e ljubi~asta fluorescencija Bogorodi~ine crvene haljine.
Obele`ja fotografije UV fluorescencije na slici Poklonjenje pastira su sli~ne. Zanimljivo je to {to fotografija pokazuje velike o{te}ene i dosta popucale povr{ine, ali samo zbog
toga {to su tamni delovi u fragmentima.
Upotrebom fotografije UV fluorescencije na razmatranim slikama utvr|eno je da su restauracije izvedene u tri navrata: oko 1750, 1850. i oko 1900. godine. Svaka od njih pokazuje razli~itu fluorescenciju slikanog materijala. Najstariji
primer jeste slika Sveti Matija, sa fluorescencijom na celoj
povr{ini. Slede izmene na slikama A. Parolija, koje delimi~no
pokazuju fluorescenciju, a mogu se identifikovati na osnovu
razlika u fluorescenciji. Kona~no, na obe slike J. M. Lihtenrajta pojavljuju se tamne, jasno vidljive preslikane povr{ine,
koje uglavnom nemaju fluorescenciju. Ovi rezultati mogu
da poslu`e kao dobra polazna ta~ka za dalja istra`ivanja.
70
CONSERVATION
probably altered the painting and adapted it to the new
taste, although it had not been damaged. The painting must
have been positioned in the main altar because the dimensions match the opening on the altar. In favour of the
supposition that the repainting belongs to the mentioned
period, there is the fluorescence of the newly painted saints
face (turned to opposite direction see X rays fig. 3), his
hands matching completely the outline of those underneath
and the over-painted sky.5
A case of obvious difference between the original and
repainting can well be observed in the photography of UV
fluorescence of two paintings from the second half of 18th
century. During restoration I uncovered the signature of
the author and date 1766.
The paintings The Adoration of the Magi and The Adoration of the Shepherds are the work of the painter Johann
Michael Liechtenreitt (17051780), who originated from
Passau in Bavaria and settled in Gorica. He worked in the
Friuli and Gori{ka region, on Slovenian and Italian territories today.6
Both paintings have been restored. Cracking of the
colour layer and partial flaking, together with specific
alterations due to restoration, can be seen on the surface on
close inspection. As we can see from X-rays, The Adoration
of the Magi was especially severely damaged on its upper
part.
The comparison of this picture with the photography
of UV fluorescence shows that major damage was caused to
the painting during restoration. It can easily be recognized
as dark homogenous areas. In the process, blue colour was
used in the right. Observation of the lower part of the painting, with figures, is more complicated. Here we partly notice darker or slightly lighter patches and strokes that represent different corrections and retouches on the folds of the
garments, on some faces and hair, or to outlines of beards.
In short, there are many changes. Some are more obvious,
darker and non-fluorescent, others are lighter and fluoresce
in greenish tones. The latter can barely be distinguished
from the original because the difference is only very slight
DIANA #13
19th July 1821. That was Young Sunday day: a church fair
was held at Savinac. The Church was then closed until
1860 but several years later the narthex was renovated and
a new wooden belfry constructed. The builder, Nastas
Djordjevi} from Gornji Milanovac, executed these
building-construction works. The extended narthex was
71
DIANA #13
KONZERVACIJA
Tog dana bila je mlada nedelja i odr`an je sabor na Savincu. Od tada do 1860. godine crkva je bila zatvorena, a u tom
periodu obnovljena je priprata i izgra|ena je nova drvena
zvonara. Graditeljske radove na savina~koj crkvi vodio je
Nastas \or|evi}, neimar iz Gornjeg Milanovca. Dogra|ena
priprata osve}ena je u leto 1860. godine. Tom sve~anom ~inu prisustvovao je i knez Milo{, jer je to bila njegova prva
zadu`bina, a 27. septembra iste godine knez je umro u Beogradu. Crkva je kona~no po~ela da se koristi za slu`bu Bo`iju 1902. godine, kada je o`ivela i kada je narod u sve ve}oj
meri po~eo da je pose}uje.
Kasnije je do{lo do promena na crkvi jer su se pojavile
vlaga i mnoge destruktivne promene, tako da je crkva bila
jedna od najugro`enijih u rudni~ko-takovskom kraju tog
vremena. Za rekonstrukciju je bilo prioritetno uraditi prekrivku, zbog o{te}enja krovne konstrukcije, spoljnu drena`u, jer je u crkvu ulazila voda (stvarala se vlaga). Voda je
o{tetila zidove u unutra{njosti crkve, a tako|e je ugro`avala ikonostas i ikone. Gra|evina je ponovo morala da se rekonstrui{e i to je ura|eno 2005. godine.1
Na inicijativu Ljubi{e Mili}a, jereja savina~ke crkve, a
uz saglasnost Muzeja rudni~ko-takovskog kraja, dobijeno je
odobrenje za konzervaciju crkvenog inventara iz savina~ke
crkve (ba{ u vreme kada su obavljeni radovi na rekonstrukciji crkve). Po re~ima jereja, crkveni inventar preme{ten je
u ~ardak, ali on tu nije bio siguran, te su eksponati morali
da se izmeste. Jerej Ljubi{a Mili} doneo je eksponate u kartonskoj kutiji u Muzej rudni~ko-takovskog kraja i zamolio
da se oni o~iste, za{tite i da se ~uvaju u muzeju. Direktor
muzeja bio je saglasan s tim da se uradi konzervacija crkvenog inventara. U knjizi reversa evidentirani su ~etiri kandila, {est kadionica, dva putira, dva sve}njaka i dve krune za
ven~anje. Eksponati su fotografisani zajedno i pojedina~no,
a nakon dva dana otpo~elo se s konzervatorskim radovima
na eksponatima.
72
CONSERVATION
consecrated in the summer of 1860. Prince Milo{ was
present at this formal ceremony, since this was his first
memorial church, but he died on September 27th the same
year in Belgrade. Regular religious services did not start in
the church until 1902, when many people came to the
Church, breathing life into it.
Subsequently, there were many destructive changes to
the Church caused by damp and it became one of the most
imperiled buildings in the RudnikTakovo Region. The most
important reconstruction work was to cover the damaged
roof, since outdoor drainage leaked into the church, causing
damp. Not only were the walls, church interior, and iconostasis damaged by water, but the icons were also jeopardized. The church had to be reconstructed again, which was
done in 2005.1
Upon the initiative of Ljubi{a Mili} and in coordination
with the Museum of the RudnikTakovo Region, the priest
of Savinac Church obtained permission for the church treasures to be conserved-restored when the reconstruction
works of the church were completed. According to the priest,
the church treasures was moved into the enclosed porch,
but that place was not safe, so the objects had to be moved
elsewhere. The priest, Ljubi{a Mili}, transported these valuables in a cardboard box to the Museum of RudnikTakovo
Region and asked the museum staff to clean, protect and
preserve them in the Museum. The director of the Museum
agreed to conserve all the church objects. Four icon lamps,
six censers, two chalices, two candlesticks and two wedding
crowns were registered in the book of receipts. All the exhibits had been photographed as a group and individually
and two days later, conservation work began.
Description of Conditions before Conservation,
treatment, and causes of Decay
The exhibits had been poorly looked after for a number of
years and were covered with several layers of dirt, 5 mm
thick, and glued together, so that it was hard to identify
them. The layers were of greasy wax and soot, mixed with
earth and moisture, giving the impression that the surfaces
and the interiors of the items had been destroyed. Extremely thick layers covered the icon lamps and censers. Each
item had to be treated individually, depending on the type
of metal casting. Conservation testing (examination) of each
metal item was performed, detailed analysis done and
material-type certified. All items were examined with a
magnifying glass and cleaned superficially using cottonwool swabs and acetone, in order to see the metal colour.
The patina of the items also helped reveal the type of metal.
The team studies relevant literature to help them to correctly identify the metal type and manner of cleaning. Resistance of Metals and Alloys to Corrosion, by F.L. Laque and
H.R. Kopson2, and the Anthology of the National Museum
of ^a~ak no. 113 were useful. A technical expert, Todor Popovi}, gave brief instructions and recommended suitable
cleaning and protection agents. Since metals are often sensitive, and are often found in small museums where there
are metal conservation experts, this article about metal was
written in order to introduce methods of conservation and
further treatment of metal items.
DIANA #13
73
DIANA #13
KONZERVACIJA
Eksponat KADIONICA
Mehani~ko tretiranje
Kadionica je mehani~ki tretirana jer je bila prekrivena crnom
~a|i i zemljom po celoj povr{ini. Blagim pokretima skalpelom
skinut je sloj zemlje, a pepeo kojim je kadionica bila ispunjena mehani~ki je odstranjen. U unutra{njem delu video se
sloj naslaga ne~isto}e, debljine do pet milimetara, ~a| i smola spe~ena s voskom uz zidove kadionice. Spe~ena i slojevita
prljav{tina nije se mogla odstraniti mehani~kim putem, pa
je tretiranje moralo da se nastavi hemijskim sredstvima.
Hemijsko tretiranje
U plasti~nu posudu uliveni su antirost sredstvo za skidanje
r|e (u sastavu sadr`i H3PO4, fosfornu kiselinu, cink-fosfat,
ZnHPO4, i butol, CH3CH2CHO) i destilisana voda, u odnosu jedan litar antirosta prema dva litra zagrejane destilisane
vode. Kadionica je potopljena u rastvor, posuda je hermeti~ki zatvorena i oblo`ena folijom da bi se zadr`ala temperatura. Nakon dva sata folija je otklonjena, posuda je otvorena
i u rastvoru se ve} videlo da su slojevi omek{ani i da su se
odvojili od zidova kadionice. Ne~isto}a je u velikoj meri odstranjena. Zagrevanjem rastvora omek{avale su se masno}a
i ~a|, koje su ostajale u rastvoru, sve dok povr{ina kadionice nije ugledala svetlost dana. Kadionica je zatim dobro isprana u destilisanoj vodi. Posle su{enja se videlo da je na
nekim delovima ostalo jo{ ne~isto}e, pa je blagim potezima
skalpelom skinut preostali manji sloj ~a|i. Na mestima koja su bila nepristupa~na i nepodesna za skalpel kori{}ene su
zubarske iglice da bi se preostala ne~isto}a blago istisnula.
Nakon toga kadionica je ponovo stavljena u dva litra zagrejane destilisane vode da bi se preostala ne~isto}a odvojila, pa
je posle petnaest minuta izva|ena i ostavljena da se osu{i.
Posle su{enja jasno se video broj na ornamentici: na osnovi
kadionice nalazi se upisana godina 1822, a na obodu, izme|u
stope i donjeg dela, oko dr`a~a kao nose}eg dela kadionice,
pi{e na staroslovenskom jeziku: Prilo`i vrhovni srpski knez
Milo{ Obrenovi} 1822.
Cela povr{ina kadionice prekrivena je ornamentima. Posle podrobnog opisivanja i dokumentovanja zapa`enih detalja kadionica je ponovo potopljena u destilisanu vodu, u dublju
posudu, kako bi se do kraja odstranile sve ne~isto}e. Bilo je
74
neophodno ponavljanje procesa ~i{}enja zbog ne~isto}e u debelim slojevima. Kadionica je stajala pola sata u destilisanoj
vodi, zatim je izva|ena i ostavljena da se osu{i. Taj tre}i tretman ujedno je bio i poslednji. Svi slojevi i ostaci ne~isto}e
odstranjeni su i nije bilo potrebe za daljim tretiranjem.
Konzervatorski proces je zatim nastavljen destilisanom vodom i univerzalnom pastom. Univerzalna pasta je
proizvod koji spada u grupu zeleno ~istih tehnologija. Sadr`i biorazgradive aktivne materije, ekstrakte lekovitog bilja,
najvi{e bosiljka, a u njoj nema alkalija i fosfata. Pasta je zelene boje. Koristi se za ~i{}enje i odstranjivanje svih vrsta
ne~isto}e s metala i ujedno polira eksponat, daje mu sjaj.
Taj proizvod se mo`e nabaviti u D.O.O. Elisa pro u Pan~evu.
Tri ka{ike paste pome{ane su sa dva litra destilisane vode,
rastvor je prome{an da bi se pasta istopila i potom je kadionica potopljena u rastvor. U njemu je stajala deset minuta.
Nakon toga je izva|ena, ostavljena da se osu{i i ispolirana
pamu~nom tkaninom. Kadionica je dobila prvobitni sjaj i
boju, a unutra{njost i spolja{njost pokazale su svoj pravi izgled. Tretman kadionice na taj na~in je okon~an. Tokom konsultacija s tehnologom Todorom Popovi}em do{lo se do zaklju~ka da je re~ o leguri srebra i olova.
Tehnika livenja kadionice je {uplji liv. Na to ukazuju
o~igledne ~injenice: {upljine koje postoje na kadionici, kao
i to {to se njena tri dela mogu razdvojiti stopa, donji deo i
poklopac sa alkama kroz koje su provu~eni veliki lanci {to ih
spajaju sa dr`a~em kadionice kao nose}im delom.
Ukra{avanje kadionice izvedeno je tehnikom iskucavanja, koja se primenjuje na srebru ve{tim udarima. Na tu tehniku ukazuju vidljiva karakteristi~na ispup~enja. Kadionica
je bogata ornamentikom izvedenom u tehnici filigrana. Ona
CONSERVATION
DIANA #13
75
DIANA #13
KONZERVACIJA
Rezime
Crkveni inventar iz crkve Svetog Save na Savincu izra|en je
od metala i od legura metala. Eksponati poti~u iz XIX veka
i, prema stanju i izgledu metala, konzervatorski su tretirani mehani~kim i hemijskim putem. Ono {to je bilo va`no za
ovaj konzervatorski posao jeste ~injenica da je on neposredno otkrio va`ne istorijske ~injenice i podatke, ali i bogatu
ornamentiku i tehniku izrade kolekcije metalnih crkvenih
predmeta. Tokom tretmana otkriveni su natpisi koji potvr|uju da je kadionica iz 1822. godine i da je originalni poklon knjaza Milo{a Obrenovi}a njegovoj prvoj zadu`bini
crkvi Svetog Save na Savincu. Crkva je gra|ena od 1819. do
1821. godine, a zavr{ena je 1822. godine. I ova ~injenica
ukazuje na to da je eksponat originalni knjazov poklon, po{to
se godina zavr{etka gradnje, 1822, podudara s godinom navedenom u darodavnom natpisu na kadionici.
I ostali crkveni eksponati iz novijih vremena pro{li su
tretman ~i{}enja i za{tite. Svi eksponati su visokog kvaliteta,
ali, na`alost, dosta o{te}eni zbog neodgovaraju}eg na~ina
~uvanja tokom proteklih dvesta godina. Zbog toga je i konzervatorski tretman bio ote`an i postepen. Treba napomenuti da su se kod hemijskog tretmana koristili neagresivni
preparati biolo{kog porekla. Svi eksponati ove crkvene kolekcije tretirani su i za{ti}eni. Zasad se nalaze u Muzeju
rudni~ko-takovskog kraja, po{to je jerej Ljubi{a Mili} saop{tio da u crkvi nema mesta na kojem se mogu ~uvati. Kadionica iz 1822. godine nalazi se u sefu muzeja.
76
CONSERVATION
Object: CANDLESTICK
This candlestick is made of silver, proved by its characteristic
patina, the greenish-black-silver color that forms on neglected silver. This patina is clearly visible on the object and is
familiar as malachite. It very often occurs because of humidity and improper storage conditions.
Treatment
The candlestick was covered with patina, and its round base
was considerably damaged. This was caused by humidity
and improper storage conditions in the Savinac Church.
The candlestick was treated using mild chemicals.
It was immersed into one liter of warm distilled water
and left there for 30 minutes. After that, it was taken out and
the first layer of dirt was cleaned, applying the gentle movement of a toothbrush. This procedure was repeated with
the universal polish, mentioned above. One spoon of polish
was dissolved in one liter of distilled water. After that, the
candlestick was immersed into the solution. After ten minutes, it was taken out, immediately immersed in distilled
water and left there for 15 minutes. When it was removed
from the distilled water, the candlestick was left to dry. Finally, it was concluded that all dirt had been removed, so it
could be polished with a chamois. The candlestick obtained
its original colour and sheen and was ready for conservation.
Conservation
Conservation was done by painting the entire surface with
fershnit (nitrocellulose dissolved in ethyl acetate), the colorless lacquer without shine, mentioned above. An invisible
film was formed to protect the object from outside atmospheric influences.
DIANA #13
Rsum
The church treasures from the St. Sava Church at Savinac
are made of metal and metal alloys. The objects date from
the 19th century. They were treated by mechanical and chemical conservation procedures, according to their condition
and the appearance of the metal. The significant outcome
of this conservation procedure was that it directly established
important historical facts and data related to the objects,
and also revealed rich ornamentation and the production
techniques used in this collection of metal church objects.
During treatment, inscriptions confirmed that the censer
was made in 1822 and that it was an original gift from Prince
Milo{ Obrenovi} to his first memorial church, the St. Sava
Church at Savinac. The church was built in 18191821 and
was finally completed in 1822. This fact indicates that this
object is original Princes gift, since the year of the completion of the works, 1822 coincides with the year inscribed
on the gifted censer.
Other church objects, belonging to more recent times,
have also undergone cleaning and conservation procedures. All exhibits are of a high quality, but unfortunately are
considerably damaged, because of improper protection in
the course of the last 200 years. That is why the conservation procedure was hindered and gradual. In the course of
the chemical treatment, non-aggressive substances of biological origin were used. All items in this church collection
were treated and protected. For the time being they are in
the Museum of RudnikTakovo Region, since priest Ljubi{a Mili} has informed the Museum that, for the time being,
there is no suitable storage room for them in the church.
The censer from 1822 is permanently locked in the museum safe.
77
DIANA #13
KONZERVACIJA
materijalima, kao {to je destilovana voda, a potom acetonom ili alkoholom. Kada je to mogu}e, koristi se i mehani~ki
na~in ~i{~enja. Kod ~i{}enja porcelanske {olje od ostataka
stare restauracije primenjivane su sve ove metode.
Lako je otkriveno da je stari retu{ ra|en akrilnim bojama; pod komadi}em vate natopljene acetonom slojevi boje
brzo su se razlagali. Bilo je primetno da je kod stare restauracije popunjavanje mesta na kojima su nedostajali delovi
izvedeno nekom vrstom gipsa, koji smo odstranili skalpelom. Na obodu je ispod stare restauracije bila vidljiva ne~isto}a braon boje, koja nije odstranjena tokom ~i{}enja acetonom i alkoholom. Zbog toga smo za tu ne~isto}u koristili
slede}i tretman: natopili smo vatu hidrogen-peroksidom
(15%) i njom prekrili povr{ine s flekama. Komadi vate natopljene hidrogen-peroksidom postavljani su vi{e puta na
porcelansku povr{inu s flekama. Postupak je ponavljan sve
dok mrlje nisu nestale, a {olja je nakon toga oprana destilovanom vodom.
Punjenje dela koji je nedostajao izveli smo epoksi smolom Araldit 2O2O (Huntsman Advanced Materials, Everberg),
78
CONSERVATION
DIANA #13
79
DIANA #13
KONZERVACIJA
Primer 1
Example 1
Primer 2
Example 2
80
CONSERVATION
may be found in just one season, presenting problems not
only for treatment, but also for classification and transport.
This is the case with material from the Kale Kr{evica site.1
Wealthier countries often resolve those problems by
forming special teams of archeologists and conservators who
classify and treat material on-site. Objects treated in this
way are classified according to publication requirements; the
time-scale of conservation is established only after archeologists, curators and conservators have all reached agreement.
As this solution is not currently economically feasible
in Serbia, a more efficient solution may be to provide conservators with all material from sites requiring examination
after the excavation season is over, but before treatment
begins. If several groups of conservators are working on
artifacts from the same site, it is necessary to ensure that
they all examine all fragments delivered. They should also
be able to re-examine material regularly if required. Many
problems could then be avoided: many more artifacts
suitable for conservation might appear, or made whole
before the time limit for conservation procedure expires.
Example 1
Artifact: kantharos (KK 24/06); Kale Kr{evica site
One fragment (excavated in October 2005) was brought in
for conservation; archeologists requested complete restora-
DIANA #13
minations of material from the site yielded 10 more fragments (excavated in the same period, at the same spot, in
the same excavated stratum). These, together with the first
fragment, comprised 80% of the object.
Conservator: Zvezdana Popovi}.
Example 2
Artifact: plate (KK 08/06); Kale Kr{evica site
One fragment (KK 08/06), comprising 50% of the object,
was brought in for conservation.
Archeologists request: complete restoration.
Immediately before plaster was poured into the prepared
wax mould, several objects from the same site were brought
in. Among these were four pieces of the same object (excavated in the same period, at the same spot, and in the same
excavated stratum registered as KK 12/06). The new
fragments comprised the remaining 50% of the object
restoration was not necessary.
Conservator: Danijela Jovanovi}.
Example 3
Artifact: bowl (KK 13/06); Kale Kr{evica site
Two fragments were thought to require mechanical cleaning only, as they did not form an object. After additional
examination of the material, two more fragments were
Primer 3
Example 3
Primer 4
Example 4
tion on the basis of the single fragment (as it had all the required elements), although the fragment comprised a mere
30% of the object.
In the conservators opinion, it was not necessary to hurry
restoration, as more fragments were likely to be found, taking into consideration the large quantity of material from
the site. This view proved correct, since two subsequent exa-
found. Boxes that arrived from the same site some time
later yielded another eleven fragments (excavated in the
same period, in the same excavated stratum).
81
DIANA #13
KONZERVACIJA
Primer 4
Predmet: fijala (KK 66/05); lokalitet: Kale Kr{evica
Ve}ina fragmenata ovog predmeta stigla je s materijalom
predvi|enim samo za mehani~ko ~i{}enje, jer nije formirao
predmete. Pregledom materijala prona|ena su 23 fragmenta koja formiraju fijalu. U naknadno prispelom materijalu
sa istog iskopavanja prona|ena su jo{ dva fragmenta, {to je
ukupno ~inilo oko 80% predmeta. Ura|ena je kompletna
konzervacija predmeta.
Nekoliko meseci nakon zavr{ene konzervacije u naknadno
pristiglim kutijama s materijalom sa istog lokaliteta i iz
istog perioda iskopavanja prona|en je jo{ jedan fragment.
Pristupilo se uklanjanju gipsa i ugra|ivanju originalnog
fragmenta.
To se dogodilo jo{ jednom, s jo{ jednim fragmentom, naknadno prona|enim na isti na~in.
Ukupno dva puta je nakon zavr{ene konzervacije uklanjan
gips i ugra|ivan originalni fragment.
Konzervator: Marija Pe{anovi}.
^UVANJE ARHEOLO[KIH PREDMETA podrazumeva saradnju arheologa, kustosa i konzervatora, koji iznose razli~ite stru~ne nalaze i razli~ite perspektive za re{avanje pojedinih
problema. Njihov zadatak odnosi se na o~uvanje istorijskog,
kulturnog, estetskog i fizi~kog integriteta predmeta za budu}a pokolenja. To podrazumeva pravnu, stru~nu i tehni~ku (fizi~ku) za{titu.
Sa ~uvanjem arheolo{kih predmeta otpo~inje se ve} na
samom lokalitetu, od trenutka prihvata predmeta, nastavlja se postupcima koji se primenjuju do sme{tanja u depo,
a zatim i nizom mera koje slede. Svaka aktivnost koja se ne
sprovodi u skladu s pravilima od ~uvanja (sme{taja, odr`avanja), preko obrade, kori{}enja, izlaganja, do transporta
predstavlja opasnost po predmete.
Ukoliko se metalni predmeti o{tete usled dejstva negativnih faktora, mogu}e je sprovesti konzervatorsko-restauratorski tretman i time produ`iti `ivot predmeta, premda
se u obzir moraju uzeti i vreme trajanja tretmana i njegova
finansijska opravdanost. Stoga bi posebnu pa`nju trebalo
posvetiti preventivnoj za{titi.
Trebalo bi da institucionalne mere za{tite budu u skladu s muzejskim aktivnostima koje se odnose na primenu
tehnika upravljanja, a kojima se ostvaruje organizovaniji
na~in razmi{ljanja, predvi|anje budu}ih situacija, kao i na
pove}anu efikasnost svih segmenata muzejske delatnosti.
82
CONSERVATION
This brought the total number of fragments to 15, altogether
comprising 80% of the object.
Conservator: Aleksandra Markovi}.
Example 4
Artifact: phiale (KK 66/05); Kale Kr{evica site
Most of the fragments of this object were delivered with material thought to require mechanical cleaning only. After
examination, 23 fragments forming a vessel were found. In
subsequently delivered material from the same excavation,
two more fragments were found, comprising 80% of the
DIANA #13
83
DIANA #13
KONZERVACIJA
84
CONSERVATION
PROPADANJE / DETERIORATION
ravnote`a /
Equilibrium
a/
eb
otr life
up Use
/
/
st t
nje
tek ex
va on
on cont )
pa vati
k
o
ki al nd isk xca
lo{ ic u
E
eo olog rgro
arh che nde
r
A (u
j/ e
ze lif
mu eum
s
u
M
VREME /
TIME
DIANA #13
2] Radosavljevi} Vera, Petrovi} Radmila, Conservation and restoration of filed and library materials and museum objects made of
textile and leather, Archive of Serbia, Belgrade, 2000, 114.
85
DIANA #13
KONZERVACIJA
86
se na vizuelna ispitivanja, merenja i pregled predmeta opti~kim instrumentima (lupom i mikroskopom). Ispitivani
su predmeti od srebra, bronze i gvo`|a, kao i kompozitni
predmeti, koji se sastoje od najmanje dva metala.
PREDLO@ENI TRETMAN
BROJ PREDMETA
Konzervacija
Rekonzervacija
Restauracija
Fotodokumentacija
Preventivna za{tita
20
CONSERVATION
have been investigated belonging to the VIth to Vth century
B.C. The objects found have one of the most important
positions in the permanent exhibition of the Museum.
The archaeological metal in the storage belongs to the
pre-historic, antique and medieval periods. Based on the
objects style and manufacturing technique the metal is of
historic, cultural and aesthetic value, and based on the museums use, the research, exhibiting and communication
activities could be predicted.
Kinds of metal objects
The collection has objects made of gold, silver, bronze, iron
and lead, applying different techniques. There is no information about the precise number of metal objects since an
audit has not been performed until now. Some of the objects
have archaeological documentation (A cards) and inventory numbers, while others have only terrain documentation
(C numbers). The objects could be classified as: statues of
gods; tiny figural plastics; jewellery; kitchen ware; consumption objects; measuring implements; medical; cosmetic; instruments; military equipment; coins; and others.
Condition of metal objects conservation
As part of the project to establish the condition of metal
objects, as well as the possibility of their improvement, a
questionnaire has been compiles. This form provides general information about the objects condition on the day of
analysis as well as information about recommended treatments, ranked according to urgency (contained in a separate table, table 3). From this form it is possible to make
plans to improve the existing storage conditions as well as
making a conservation program for the metal objects.
Testing has proved that the questionnaire is practically
applicable and as such could be used in the regular audit of
collections of metal objects in the archaeological storage.
Analyses have been performed on a representative sample
of 20 (twenty) objects.
Analysing the objects condition has been done through
examining documentation and discussion with curators.
The practical part comprises a visual examination, measurements, and testing with optical instruments (magnifying
glass and microscope). Tested samples are made of silver,
bronze and iron as well as composite objects consisting of at
least two metals.
The following objects have been analysed: 8 objects
made of iron, 9 made of bronze, 1 made of silver, and 2 that
SUGGESTED TREATMENTS
NUMBER OF OBJECTS
Conservation
Re-conservation
Restauration
Photo documentation
Preventive conservation
20
DIANA #13
87
DIANA #13
KONZERVACIJA
niz pukotina i rupica, nastalih usled dejstva vibracija i nedavnog zemljotresa. Izme|u arheolo{kog i istorijskog depoa nema vrata, dok se izme|u arheolo{kog i umetni~kog
depoa nalaze drvena vrata. Metalni predmeti sme{teni su u
drvene ormane s policama od univera. Najve}i deo nalazi se
u kartonskim kutijama, dok je poneki predmet sme{ten neposredno na policu. Izvestan broj predmeta povremeno se
iznosi iz depoa radi istra`ivanja i izlaganja. Za te postupke
ne postoji procedura pakovanja, transporta i manipulacije.
Prostor nije opremljen instrumentima za regulaciju ambijentalnih uslova i zaga|enja. Klimatski parametri nisu sistematski pra}eni jer muzej ne poseduje termohigrograf.
Analiza ambijentalnih uslova obavljena je trenutnim
merenjima i posmatranjem. Za taj deo analize neophodna je
nabavka odgovaraju}ih mernih instrumenata, kako bi se obavili opse`na analiza i pra}enje parametara; na osnovu toga
NEODGOVARAJU]I
AMBIJENTALNI
USLOVI
ZAGA\IVA^I
KARAKTERISTIKE
I LOKACIJA DEPOA
KARAKTERISTIKE
I LOKACIJA DEPOA
OPREMA U DEPOU
OSCILACIJE USLED
SEZONSKOG GREJANJA
NA^IN PAKOVANJA
NEDOSTATAK
PROGRAMA
KONZERVACIJE
PROPADANJE
METALNIH PREDMETA
NEADEKVATAN TRANSPORT
NEDOSTATAK PROCEDURE
NEDOSTATAK
DOKUMENTACIJE
KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI
TRETMANI
KARAKTERISTIKE
I LOKACIJA DEPOA
MANIPULACIJA
Sl. 4. Faktori koji uti~u na propadanje analiziranih metalnih predmeta
88
CONSERVATION
INAPPROPRIATE
ENVIRONEMENT
CONDITIONS
DIANA #13
POLLUTANTS
CHARACTERISTICS AND
THE STORAGE LOCATION
CHARACTERISTICS AND
THE STORAGE LOCATION
STORAGE
HEATING SYSTEM
OSCILLATIONS
WRAPPING
DETERRIORATION
OF
METAL OBJECTS
LACK OF
CONSERVATION
PROGRAM
INAPPROPRIATE TRANSPORTATION
LACK OF PROCEDURE
LACK OF
DOCUMENTATION
CHARACTERISTICS
AND STORAGE LOCATION
CONSERVATIONRESTAURATION
TREATMENTS
HANDLING
Fig. 4. The factors influencing the deterrioration of the analysed metal objects
89
DIANA #13
KONZERVACIJA
AKtivnost
Revizija
Tabela 2. Zadaci i aktivnosti za pobolj{anje stanja i smanjenje faktora rizika po metalne predmete
metalne predmete, osim {to u letnjim mesecima temperature u depou dosti`u visoke vrednosti usled zra~enja.
Prozori depoa okrenuti su ka jednoj od najprometnijih
i najzaga|enijih ulica u gradu (koja je udaljena samo jedan
kilometar od industrijske zone). Prozori su ove godine zamenjeni, ali nisu i posebno zaptiveni, a posebna procedura
o provetravanju depoa ne postoji, pa se pojavljuje opasnost
od pove}anog prisustva {tetnih gasova, onih koji izazivaju
pojavu korozije.
Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju od pro{le godine obavlja preduze}e koje tretman sprovodi uz redukciju
hemijskih sredstava; koriste se sredstva ne{kodljiva za muzejske predmete i radnike. U saradnji s tom firmom preduzimaju se i preventivne mere za kontrolu {teto~ina i biolo{ku
kontrolu. Iako prozori i vrata nisu zaptiveni, a pod i zidovi
se nalaze u lo{em stanju, do sada nije prime}eno prisustvo
{teto~ina i insekata koji bi ugro`avali metalne predmete.
Najve}i deo predmeta upakovan je u polietilenske kesice, a zatim u kartonske kutije. U kutijama se naj~e{}e nalazi veliki broj predmeta, za koje, osim polietilenskih kesica, ne
postoji posebno obezbe|enje u pogledu podr{ke i stabilnosti,
{to naro~ito mo`e izazvati strukturne promene. Neki predmeti dodatno su uvijeni u pamu~nu ili papirnu vatu. Manji
90
CONSERVATION
Most objects are packed in polyethylene bags and then
in cardboard boxes. In most boxes there are a large number
of objects, and except for the polyethylene bags they have
no other protection to support the stability and significantly
reduce structural changes. Some objects are additionally
wrapped into cotton or paper wadding. A small number of
these are directly placed in cardboard boxes or on shelves.
This kind of packing cannot prevent external influences.
The object may change as a result of direct contact with the
wrapping material. By analysing the wrapping material (i.e.
the way in which metal objects have been packed), it has
been concluded that it is partially appropriate but incomplete and inadequate to fulfil necessary standards, and as
such cannot absorb negative external influences. In order to
provide a satisfactory microclimate some minor financial
investment is necessary as well a small period of time to
implement the changes. This action would present the first
step to satisfactorily modify existing conditions.
Protection from extraordinary circumstances refers to
protection against fire, and it has been established according
to the rules of the fire protection service, without separate
DIANA #13
Table 2. Tasks and activities for improving the condition and reduction of risk factors to metal objects
METAL OBJECT COLLECTIONS
TASK
ACTIVITY
Revision
Make the plan and list of objects that need the detailed
analyses considering the analyses results
Prepare the book of rules how to carry out the controlled check ups
91
DIANA #13
KONZERVACIJA
PREDLOZI I DISKUSIJA
Aktivnosti kojima bi se pobolj{alo stanje metalnih predmeta i smanjili faktori rizika po njih ne mogu se posmatrati kao
izolovan sistem, jer ti predmeti ~ine neraskidivu celinu sa
ostalim materijalom u arheolo{kom depou. Pored metalnih
Predlo`eni tretman
Skala
Stepen 0
Stepen 1
Stepen 2
Stepen 3
Konzervacija
Tretman nepotreban
na dan analize stanja
Tretman po`eljan
dugoro~ni plan
Tretman potreban
srednjoro~ni plan
Tretman urgentan
kratkoro~ni plan
Rekonzervacija
Tretman nepotreban
na dan analize stanja
Tretman po`eljan
dugoro~ni plan
Tretman potreban
srednjoro~ni plan
Tretman urgentan
kratkoro~ni plan
Restauracija
Tretman nepotreban
na dan analize stanja
Tretman po`eljan
dugoro~ni plan
Tretman potreban
srednjoro~ni plan
Tretman urgentan
kratkoro~ni plan
Ispitivanje
(mati~ni muzej)
Nema potrebe za
specifi~nim ispitivanjima
Ispitivanje
dugoro~ni plan
Ispitivanje
(druga ustanova)
Nema potrebe za
specifi~nim ispitivanjima
Ispitivanje
dugoro~ni plan
Fotodokumentacija
Nema potrebe za
dodatnom
foto-dokumentacijom
Izrada
fotodokumentacije
predmeta neophodna
na svakih pet godina
Izrada
fotodokumentacije
predmeta neophodna
na tri godine
Izrada
fotodokumentacije
predmeta neophodna
svake godine
Preventivna za{tita
Nema potrebe za
dodatnim zahtevima
Neophodno adekvatno
pakovanje
Neophodno pobolj{anje
ambijentalnih uslova
Neophodno adekvatno
pakovanje
i pobolj{anje
ambijentalnih uslova
Tabela 3. Rangiranje predlo`enih tretmana prema hitnosti izvr{enja, odnosno prema stanju metalnog predmeta
92
CONSERVATION
Suggested treatment
DIANA #13
Scale
Stepen 0
Stepen 1
Stepen 2
Stepen 3
Conservation
Treatment desired
long term plan
Treatment necessary
medium term plan
Treatment urgent
short term plan
Repeated conservation
Treatment desired
long term plan
Treatment necessary
medium term plan
Treatment urgent
short term plan
Restauration
Treatment desired
long term plan
Treatment necessary
medium term plan
Treatment urgent
short term plan
Analyses
(museum itself)
Analyses
long term plan
Analyses necessary
for restauration, urgent
Analyses
(another institution)
Analyses
long term plan
Analyses necessary
for restauration, urgent
Photo documentation
Photo documentating
of the object necessary
every five years
Photo documentating
of the object necessary
every three years
Photo documentating
of the object necessary
every one year
Preventive conservation
Appropriate packing
necessary
Necessary improvement
of environement
conditions
Appropriate packing
necessary as well as
improvement of
environement conditions
Table 3. Ranking the suggested treatments as per its urgency i.e. metal object condition
93
DIANA #13
94
DIANA #13
95
DIANA #13
na platnu, kamen i minerale, to jest skulpture, tekstil i staklo. Ipak, na prvi pogled jasno je da je trenutno najvi{e podataka posve}eno upravo slikama na platnu.
U bazi EROS podaci su podeljeni, pre svega, u tri osnovne grupe: na podatke o samom umetni~kom delu, podatke o
snimcima i izve{taje i dokumente o kulturnim dobrima. Svaka od tih uop{tenih kategorija podeljena je na vi{e preciznijih
i detaljnijih potkategorija, a pojedinosti o svakoj od potkategorija lako su dostupne korisniku baze. Osnovne grupe su:
muzeolo{ki i istorijski podaci i podaci o materijalima
od kojih su izra|ena kulturna dobra naslov, ime umetnika, {kola, mesto nastanka, dimenzije, datiranje, materijali,
tehnike, komentari o podlozi ili tehnici izrade, lokacija, oznake, potpisi i pe~ati, mesto obavljanja konzervatorskog tretmana, vlasnik, mesto na kojem je otkriveno, podaci o akviziciji, C2RMF interni (radni) broj, broj dosijea C2RMF-a,
stanje u kojem se nalazi, bibliografija, datum unosa podataka, podaci o autoru unosa;
tehni~ki podaci o fotodokumentaciji, to jest o svakom snimku nekog dela (fotografskom, digitalnom ili radiografskom) tehnika ispitivanja, tip snimka, tehni~ki podaci o snimku, datiranje snimka ili filma, ime fotografa,
svrha snimka, mesto arhiviranja snimka, vlasnik i njegova
lokacija, da li je re~ o originalu ili kopiji, kanali boja, podaci o unosu u bazu, to jest vreme i ime osobe;
tehni~ki podaci o dokumentima identifikacioni broj
dokumenta, tip dokumenta, vreme nastanka i ime autora izve{taja, eventualne napomene, naslov, sastavni elementi podloge, izmene na bojenom sloju, intervencije na podlozi, intervencije na bojenom sloju, tehni~ka bibliografija, ISSIN/ISBN,
institucija, to jest vlasnik dokumenta, mesto arhiviranja
dokumenta, podaci o datumu i autoru unosa.
Pored tih osnovnih kategorija, koje se nalaze u prvom
planu, postoji jo{ nekoliko va`nih grupa podataka:
kategorija o preme{tanju kulturnog dobra razlozi za
preme{tanje, administracija, to jest zahtev, navo|enje
odgovornih osoba, izve{taji i sli~no;
kategorija o preventivnoj za{titi predmeta;
kategorija o analizama i uzorcima;
zahtev za obavljanje konzervacije;
logisti~ka potpora, odnosno kori{}eni softver.
Kori{}enje i pretraga baze izuzetno su laki. Na po~etnoj strani nalaze se tri izdvojene celine. U prve dve nalaze
se polja za odabir jezika na kojem }e se podaci ~itati, za
odabir domena ili kategorije objekta (na primer: slika na
platnu, skulptura, metal itd.), `eljenog tipa i formata dokumenta (tabela, samo slika, HTML format, hronolo{ki redosled itd.); broj rezultata pretrage mo`e se ograni~iti. Zatim
slede tri tabele osnovnih kategorija po kojima se obavlja
pretraga podaci o kulturnom dobru, o snimcima i podaci
o dokumentima. Pored svake od tih kategorija nalazi se ikona za padaju}i meni, na kojem su ponu|ene opcije ograni~ene izborom domena, to jest kategorije objekta. Da bi proces pretrage baze otpo~eo, dovoljno je da se unese podatak
o tra`enom delu u bilo koje od tih polja i da se klikne komanda za pretragu (ili tipka enter). Dobijeni rezultati opet
su podeljeni u tri glavne kategorije i korisnik bira ono {to
mu je potrebno, na primer izve{taj o konzervatorskoj intervenciji ili tehni~ke podatke o tipu snimka.
96
EROS je konstruisan kao vi{ejezi~na baza podataka radi uspe{ne komunikacije izme|u profesionalaca. Termini
za prevo|enje grupisani su u tri pomenute kategorije: muzeolo{ki i istorijski podaci i podaci o materijalima, tehni~ki
podaci o fotodokumentaciji i tehni~ki podaci o dokumentima. Svaka od tih kategorija podeljena je u vi{e potkategorija, a termini koji pripadaju svakoj potkategoriji prevodiocu
su ponu|eni u formi tabele. Svi termini koji se odnose na
jednu kategoriju, na primer na kategoriju podloge (od pojma lan do pojma {raf ili lepak za drvo), slo`eni su u posebnu tabelu i svaki termin ima svoj kod ili {ifru. Klikom na taj
kod pojavljuje se padaju}i meni koji sadr`i listu prevoda tog
termina na nekoliko jezika koji postoje u bazi. Upravo taj
vi{ejezi~ki tezaurus poma`e prevodiocu ukoliko postoji nedoumica u vezi s nekim zna~enjem, jer se mo`e proveriti
kako je termin preveden na neki drugi jezik. Meni je od
najve}e koristi bila engleska terminologija. Tako|e, baza
podataka EROS omogu}uje i spoznaju {ireg konteksta u kojem se koristi neki termin. Pomo}u funkcija za pretra`ivanje svih tekstova u bazi na osnovu kori{}ene terminologije prevodilac mo`e da dobije na uvid svaki dokument,
konzervatorski dosije, ~lanak ili opis umetni~kog dela u kojem se dati termin koristi. Uvidom u {iri kontekst u kojem
se koristi neka re~ sti~e se i bolje razumevanje zna~enja tog
termina. Dakle, prevo|enje tezaurusa EROS-a olak{ano je
samom strukturom i funkcijama baze.
Pored francuskog, najzastupljeniji jezik u bazi jeste
engleski. Iako su neki termini prevedeni i na vi{e od deset
jezika, ni za jedan jezik nije ura|en kompletan prevod svih
termina.
Moj boravak je bio previ{e kratak ~ak i za prevo|enje
polovine tezaurusa baze. Zato smo @. Etken, R. Pilej i ja napravili izbor osnovnih kategorija koje je trebalo da prevedem. Prevode sam unosila na }iliri~kom pismu. Prvo sam
prevela termine interfejsa cele baze podataka. Iz svake od
tri glavne kategorije izdvojili smo grupu najop{tijih termina u vezi s podlogom, bojenim slojem, izmenama nastalim na podlozi i bojenom sloju, tehnikama i metodama konzervacije, tehnikama i aparatima za snimanje i tipovima
filma, vrstama i tipovima dokumenata i izve{taja. Pri kraju
sta`a po~ela sam da prevodim na srpski jezik listu od 300
najzastupljenijih naslova u bazi EROS. Sve je to ura|eno da
bi se dalje prevo|enje u najve}oj meri olak{alo i ubrzalo, s
obzirom na to da }e ono biti izvedeno putem Interneta. Tek
prevo|enje kompletne terminologije tezaurusa baze EROS
omogu}i}e automatsku zamenu svih originalnih termina
srpskim terminima u svim postoje}im dokumentima koji
su uneti u bazu.
Svrha tog prevo|enja jeste da stru~njaci u Srbiji mogu
da pristupe bazi podataka EROS i da je koriste, {to, pre svega, podrazumeva:
mogu}nost pristupa informacijama na srpskom jeziku iz ustanove sa savremenim istra`iva~kim i konzervatorskim laboratorijama;
olak{avanje i podsticanje potencijalne profesionalne
saradnje;
mogu}nost kori{}enja baze EROS kao velikog uporednog profesionalnog re~nika stru~ne terminologije
na nekoliko svetskih jezika.
DIANA #13
4] The IP address is a unique number that registers the Internet presence of a particular device at a given moment, by using the
Internet protocol.
97
DIANA #13
98
na na~in funkcionisanja u tom depou.1 Obra|ivan je materijal sa ovogodi{njih sistematskih iskopavanja2 U depou su
obavljani trija`a, klasifikacija, inventarisanje, kondicioniranje i odlaganje pokretnog arheolo{kog materijala pristiglog s terena.3
Nakon zavr{ene trija`e i sortiranja po vrsti sav materijal pakuje se u polietilenske4 kesice s nazna~enim jedinstvenim brojem US,5 koji se unosi u bazu podataka. Tako
obra|en materijal dalje se raspore|uje u odgovaraju}u ambala`u, u zavisnosti od vrste i sektora kojem pripada. Staklo
i metal odla`u se u hermeti~ki zatvorene polipropilenske
transparentne kutije, a keramika se, s obzirom na koli~inu,
1] Depo je privremenog karaktera i nalazi se u prizemlju privatne ku}e, a zgrada u koju }e predmeti biti trajno sme{teni jo{ uvek
nije renovirana i opremljena na odgovaraju}i na~in.
2] Re~ je o vi{egodi{njim sistematskim iskopavanjima rimske
kolonije koja je osnovana u I veku p. n. e. i u diskontinuitetu naseljavana do XIII veka n. e. Ove godine obavljena su istra`ivanja
ju`nog dela anti~kog grada, paleohri{}anskog episkopskog kompleksa i jo{ nekoliko manjih konstrukcija.
3] Po preporuci @aka Ribijera, od pro{le godine i na terenu se
koriste polipropilenske kutije modularnog tipa, {to umanjuje uticaj klimatskih faktora na arheolo{ke predmete (nagle promene relativne vla`nosti i temperature, prisustvo svetla i aerozaga|enja
itd.) od njihovog va|enja iz zemlje do trenutka kada se trajno kondicioniraju. Kutije se tako|e mogu koristiti u kombinaciji s polietilenskim zip kesicama, {to je neophodno kada je re~ o fragilnom
materijalu, poput stakla i metala.
4] PE skra}enica koja se dalje koristi u tekstu.
5] US unite stratigrafie, stratigrafska jedinica ta skra}enica
koristi se u nastavku teksta. Broj US-a sadr`i broj sektora i otkopnog sloja.
DIANA #13
and filing away of the movable archaeological material gathered from fieldwork3 were conducted in the depot.
After the conducted triage and the sorting of materials
according to their type, all the material is packed into polyethylene bags4 marked with the unique US 5 number, which
is entered into the database. Thus processed material is then
placed into suitable containers, depending on its type and
sector. Glass and metal are stored into hermetically sealed polypropylene transparent boxes, whereas ceramics is, due to its
quantity, put into large polypropylene boxes. Into the boxes
filled with metal a relative humidity indicator and a desiccant
are placed, as well as silica gel and clay6, which is being increasingly utilised due to the fact that it can reach a wanted
degree of relative humidity and that it is more pliable.
99
DIANA #13
du koja je nekad pripadala `andarmeriji; obuhvata nekoliko manjih prostorija u kojima su montirane drvene police.
Tokom sta`a Danijela Stojiljkovi} u~estvovala je u programu revizije i rekondicioniranja materijala, {to je podrazumevalo potpuno ili delimi~no zamenjivanje postoje}e
ambala`e polietilenskim kesicama i polipropilenskim kutijama (sl. 2). Predmeti su ranije bili odlagani u neadekvatnu
ambala`u: kartonske kutije, metalne kutije za cigarete, drvene fioke, koverte i PVC7 kese. Materijal je odvajan po vrsti
i odlagan u polietilenske kesice i manje polipropilenske kutije, a zatim u kutije ve}ih dimenzija. Na kutije i u kese stavljene su etikete na kojima su nazna~eni: naziv lokaliteta i
kontekst, godina iskopavanja i vrste materijala u kutiji. U
zavisnosti od lokaliteta kojem materijal pripada, kutije se
raspore|uju u nekoliko manjih prostorija i odla`u na drvene police.
Ni u ovom depou ne postoji klimatizacija, a kontrola i
regulacija vlage u kutijama obavlja se samo u slu~aju kondicioniranja metala, i to pomo}u kesica s glinom i indikatora relativne vla`nosti.
Po istom principu organizovani su sme{taj i rekondicioniranje materijala i u depou u Fre`isu (Frjus), koji tako|e pripada regionu Var.
Depoe o kojima }e biti re~i obi{le smo u okviru kratkih
jednodnevnih poseta i tom prilikom upoznale smo se sa osnovnim principima njihove organizacije i funkcionisanja.
100
DIANA #13
Fauna is placed into polyethylene bags and kept in cardboard boxes, marked with the sector number. Findings
such as shells and carbonised remains are also packed into
polyethylene boxes or smaller polyethylene/polypropylene
boxes, upon which they are placed into bigger polypropylene
boxes with the same sector number (Fig. 1). After reconditioning is completed, the boxes are stored into metal cabinets
or onto wooden shelves. Into Microsoft Access database the
data necessary for identification of items is entered: the inventory number, stratigraphic unit, the sector where the
item was found, typology, and quantity.
The position and recondition of materials are conducted in the same principle as in the depot at Frejus, which
also belongs to the Var Region.
We visited the depots that will be discussed during brief
daily rounds. That is when we got acquainted with the basic
principles of their organisation and functioning.
101
DIANA #13
spratu za sme{taj i ~uvanje pokretnog arheolo{kog materijala i depo u prizemlju za odlaganje kamene plastike,
skulpture, mozaika i drugog pokretnog materijala ve}ih dimenzija. Dobra organizacija prostora ostvarena je postavljanjem kliznih polica (sl. 4) za odlaganje pokretnog materijala, kao i kliznih panoa za fragmente mozaika. U muzeju
postoji centralni sistem za klimatizaciju njime se reguli{u
vrednosti Rh i T tako da zadovoljavaju uslove za odlaganje
i ~uvanje arheolo{kih predmeta sme{tenih u depo.8 Proces
rekondicioniranja nije zavr{en, ali je ve}i deo materijala adekvatno spakovan i odlo`en u nove kutije, PE kesice, a u nekim slu~ajevima kori{}ena je PE pena za izradu podloga i
podupira~a, kako bi se ostvarila fizi~ka stabilnost predmeta. Osmi{ljen je sistem za obele`avanje kutija koji omogu}uje lak pristup i pronala`enje relevantnih podataka unetih
u bazu podataka FileMaker Pro.
Regionalni arheolo{ki depo u Le Milu,
podru~je Provansa Alpi Azurna obala
(Dpt Archologique Regionale Les Milles,
rgion Provence Alpes Cote dAzur)
Depo se nalazi u nenaseljenoj oblasti u blizini Eks an Provansa i predvi|en je za sme{taj velike koli~ine materijala iz
~itavog regiona. Zgrada depoa namenski je projektovana, a
zavr{ena je 2006. godine; funkcionalno je podeljena na vi{e celina. Ispred zgrade nalazi se prostor za parkiranje, a sa
strane su slu`bene prostorije. Postoji stalno fizi~ko obezbe|enje, kao i sigurnosna kapija na ulazu u dvori{te. U blizini se nalaze ve}i broj skladi{ta i benzinska pumpa.
Sam depo zapravo je velika hala, podeljena na dva nivoa koja su povezana stepenicama i liftom. Postoji samo
ve{ta~ko osvetljenje, a klima je regulisana centralnim sistemom. Ulaz u depo projektovan je tako da omogu}uje pristup ve}im vozilima kojima se doprema materijal, a on se
potom dalje razvozi transportnim kolicima. Na donjem nivou materijal se odla`e na drvene palete, koje se postavljaju u odgovaraju}a le`i{ta na metalnoj konstrukciji. Po tom
principu lako i brzo dobijaju se monta`ne police pogodne
za sme{taj materijala razli~itih dimenzija. Materijal se odla`e u PE i PP kutije razli~itih veli~ina ili u PE kese, koje se
sme{taju u drvene monta`ne kutije ve}ih dimenzija. Deo
materijala spakovan je i u kartonske kutije. Ve}i predmeti,
kao amfore, postavljaju se neposredno na drvene palete i
fiksiraju komadima PE pene, mada je to samo privremeno
re{enje (sl. 5). Na gornjem nivou nalaze se klizne i monta`ne metalne police za sme{taj predmeta manjih dimenzija,
prethodno spakovanih u PP ili kartonske kutije. Budu}i da
je visina monta`nih polica neadekvatna, kutije koje su odlo`ene na najvi{e police dose`u do instalacija i lampi. Na
ovom nivou predvi|ena je i radionica za konzervaciju. Trija`a, pranje i su{enje fragmenata keramike obavljaju se u
zasebnom prostoru u prizemlju zgrade. Svi podaci o predmetima i mestu njihovog odlaganja unose se u bazu podataka FileMaker Pro.
Zahvaljuju}i obilasku pomenutih depoa i obavljenoj
praksi u nekima od njih, upoznale smo se s razli~itim sistemima odlaganja i ~uvanja arheolo{kog materijala, kao i s
102
kog broja stru~njaka, po~ev od arhitekte, kustosa, konzervatora itd. Ta saradnja je neophodna kako bi namena i
funkcija samog depoa bile u potpunosti ostvarene, a sme{taj i ~uvanje materijala propisno i adekvatno sprovedeni.
U praksi se, me|utim, pokazalo da neki depoi u Francuskoj
ne zadovoljavaju sve standarde, kao i to da postoje brojni nedostaci prouzrokovani lo{im planiranjem i organizovanjem
depoa. Postupak rekondicioniranja koji se intenzivno sprovodi u tim depoima ipak zna~ajno doprinosi pobolj{avanju
uslova odlaganja i ~uvanja predmeta njihovoj za{titi od
dejstva neadekvatnih mikroklimatskih uslova i svo|enju rizika od mehani~kih o{te}enja na minimum.
Zahvaljuju}i posetama pomenutim institucijama, bolje
smo se upoznale s razli~itim segmentima sprovo|enja adekvatne za{tite pokretnog arheolo{kog materijala, koja je veoma va`an aspekt o~uvanja kulturnog nasle|a.
DIANA #13
103
DIANA #13
104
parcijalno se ~iste me{avinom vode i etanola (u jednakim razmerama), a potom se odmah bri{u papirnom vatom. Konsolidacija stakla u ARREP-u radi se pomo}u rastvora paraloida B721 i B44 (20%) u etil-acetatu.2 Na deo predmeta koji
se konsoliduje stavlja se par~e japanskog papira, a zatim se
~etkicom nanosi tanak sloj konsolidanta. Za popunjavanje
sam upotrebljavala poliestersku smolu, koja se ne koristi u
Srbiji, a veoma je jednostavna za rad i laka za obradu.3
DIANA #13
1] Paraloid B72 is copolymer methyl-acrylate and ethyl methacrilate. This is soluble in acetone, xylene, toluene, diaceton alcohol, methylene chloride, ethylene dichloride, trichloroethylene,
ethyl acetate and dimethylformamide, v. S. Buys, V. Oakley, Conseration and Restoration of Ceramics, Oxford 1990, 191
2] Granules of Paraloid are mixed in proportion 70% of Paralodi B72, 30% of B44 and afterwards, 20 g is dissolved in a solution
of ethyl acetate.
3] Polyester resins factory name is: rsine pour inclusion type
GTS Pro pracclre super transparente
4] There is no data regarding previous conservation
5] Gel is made in the laboratory using the following recipe:
Benzy/Alcool 20 ml. Acetone 80 ml, Enhomen C25, Gorbopol
2g, Eau 6ml.
105
DIANA #13
meta da se ne bi o{tetila pozlata na licu. Nakon razlepljivanja ostaci lepka sa ivica uklonjeni su mehani~ki, pomo}u
skalpela i gela..
Lepljenje je obavljeno uz pomo} metalnih spojnica.
Monta`a (uklapanje fragmenata) predmeta trajala je jedan
dan; upotrebljena je sko~-traka, preko koje su postavljane
metalne spojnice. Za lepljenje je kori{}en dvokomponentni
araldit 2020.6 Priprema tog lepka obavljena je uz pomo} pipete (20 kapi komponente A i 12 kapi komponente B).
Mesta na kojima su nedostajali delovi popunjena su
poliester smolom.7 Poliester je oker boje i ve} posle trideset
minuta dovoljno je ~vrst da mo`e da se obra|uje.
U ovoj laboratoriji retu{ se obavlja isklju~ivo sa air
brushom, a koriste se poliuretanske boje (polietiran autocryl
plus MM i katalizator) i pigmenti da bi se dobila odgovaraju}a nijansa, dok se tokom rada dodaje diluant sredstvo koje usporava su{enje boje.
Pored toga {to sam sprovela konzervatorski tretman porcelanskog tanjira, radila sam i na konzervaciji dva predmeta od fajansa: fragmentovanog tanjira s predstavom viteza
i kerami~ke plo~ice s perforacijama. Postupak konzervacije
fajansa u osnovi je isti kao kod porcelana, ali se kao lepak
koristi paraloid B72 (70%) i B44 (30%) u etil-acetatu.
Tokom obuke u Regionalnoj laboratoriji za konzervaciju i restauraciju ARREP upoznala sam se s metodama i materijalima u konzervaciji koji se u toj laboratoriji primenjuju, {to je veoma zna~ajno za moj dalji profesionalni rad.
Sta` je bio dobra prilika za kontakte s kolegama iz Francuske i za uspostavljanje saradnje radi razmene iskustva na
polju konzervacije stakla, porcelana i fajansa. Zahvaljujem
Francuskom kulturnom centru u Beogradu, francuskoj vladi, stru~njacima u ARREP-u i svima onima koji su pomogli
da se moj sta` uspe{no ostvari.
106
DIANA #13
REPORT ON TRAINING
AT THE INSTITUT NATIONAL DU PATRIMOINE (INP)
November 15 to December 14, 2007
IT IS WELL KNOWN that the Diana Department for Preventive Conservation of the National Museum in Belgrade has
cooperated successfully with the French Cultural Center in
Belgrade for a number of years. As a result, our experts and
trainees have been given the chance to spend some time,
shorter or longer, in prestigious French educational conser-
107
DIANA #13
108
karakteristika (fizi~kih i hemijskih) pojedinih procesa. Ponekad je to prili~no o~igledno, dok je ponekad veoma komplikovano i ~ak nedoku~ivo. Tokom obuke upoznao sam se s
ve}inom alata i materijala koji se koriste u restauraciji fotografija. Deo tih alata i materijala sam, shodno finansijskim
mogu}nostima, uspeo da donesem u Beograd, gde }e mo}i da
poslu`e kao odli~na referenca za budu}e snabdevanje potrebnom opremom. Svakog utorka i srede mogao sam da koristim izuzetno bogatu biblioteku INP-a, pa i da fotokopiram
sve relevantne ~lanke i ~ak cele knjige. Pored toga, moj boravak u Parizu bio je idealna prilika za nabavku knjiga iz
oblasti konzervacije fotografija. Nakon povoljnog odgovora
Egidea na moju molbu da dobijem dodatna sredstva za nabavku knjiga, kupio sam nekoliko nezamenljivih naslova iz
te oblasti, kao {to su, na primer, nova knjiga B. Laverdena
(B. Lavedrin) (Re)Connatre et conserver les photographies
anciennes i Nouvelle histoire de la photographie, koju je uredio M. Frizo (Michel Frizot). Obe knjige sublimiraju sva teorijska znanja, pa i prakti~na, neophodna za upoznavanje s
fotografskim procesima i za njihovo prepoznavanje.
Tokom celog mog sta`a u fotografskom ateljeu na konzervaciji se nalazio album fotografija iz zbirke cole des Beaux-Arts. Pored troje studenata i profesora \ulije Ku}inele Brijan
(Giulie Cucinelle Briant), i sam sam imao priliku da radim
na konzervaciji fotografija iz tog albuma. Tako sam mogao
da se upoznam sa svim etapama u restauraciji ovog tipa fotografija (albumen, phototypie, aristotypie), kao i sa osnovnim procedurama, zajedni~kim za veliki broj procesa. Suvo
~i{}enje, ~i{}enje vodenim rastvorima, retu{ i rekonstrukcija, konsolidacija samo su neki od procesa koji se primenjuju u restauraciji fotografija. Mesec dana svakako je
nedovoljno da bi se sve te tehnike uve`bale do zadovoljavaju}eg nivoa, ali je bilo veoma korisno oprobati se u svim navedenim tehnikama restauracije.
Kao {to sam pomenuo, utorak i sreda su bili dani koje
sam mogao da iskoristim za rad u biblioteci, ali i za posete
raznim muzejima i institucijama. Moram napomenuti da mi
je gospo|a An Kartije Breson pru`ila svu potrebnu pomo} i
da mi je omogu}ila sve posete koje sam mogao da zamislim.
Jedna od njih bila je poseta Muzeju fotografija Nijeps u [alo-
DIANA #13
to know all stages of that type of restoration (albumen, phototype, aristotype) as well as basic procedures common for a
great number of processes. Dry cleaning, cleaning with
water solution, retouch, reconstruction, and consolidation
are just some of the processes applied in the restoration of
photographs. One month was certainly not sufficient to
practice all these techniques to a satisfactory level, but it
was very useful to try ones skill at all of them.
On my free Tuesdays and Wednesdays, not only could
I use the library but I was also able to visit various museums
and institutions. Mrs. Anne Cartier Bresson helped me a
great deal in this and fitted in all the visits I could have imagined. One such visit was to the Museum of Photography
in Chalon-sur-Sane. This museum is unique in France regarding the richness of its collection. A visit to that museum
is a unique journey through the history of photography,
from the first techniques and photographs to exhibitions of
work by modern photographers. My visit to the storerooms
was an extremely useful experience, because of the numerous and various materials stored there. The museum had
rooms with a controlled climate, but others demonstrated
the permanent compromise between ideal conservation
conditions and financial restraints, present all over France
(and all over the world, for that matter). During my stay in
Paris, I also visited the storage facilities of the Albert Kahn
Museum, the National Archive of France and Socit Francaise de Photographie (SFP). All those institutions have very
rich collections but face a number of problems, ranging from
109
DIANA #13
jom fotografskih kolekcija grada Pariza. Krajnji cilj digitalizacije tih kolekcija jeste, pored preventivne konzervacije, i
distribucija fotografija putem Interneta. Dakle, obavljaju}i
va`nu funkciju o~uvanja fotografskog nasle|a, ta agencija
je napravila neverovatan korak ka dostupnosti tog materijala kako publici tako i profesionalcima kojima su ti fondovi klju~ni za istra`ivanja. To je veoma bitno jer smatram da
digitalizacija mora da bude prvi korak u za{titi bilo koje fotografske zbirke. Prvi, ali svakako ne i jedini! U suprotnom,
bogati fondovi takvih zbirki mogu ostati ve~ito za~aureni u
svojim depoima i dostupni samo malom broju privilegovanih.
Na kraju, mogu re}i da sam mnogo toga nau~io, ali i da
je isto tako to samo mali deo onoga {to treba da se nau~i.
Nadam se, tako|e, da }u imati jo{ prilika da pro{irim znanja iz ove oblasti, te da }u to znanje u budu}nosti mo}i i da
primenim. Smatram i da na{e fotografsko nasle|e, iako nije veliko a mo`da upravo zbog toga zaslu`uje sistematsku brigu, s kojom se mora otpo~eti {to pre. Cilj mog sta`a,
kao i svakog sli~nog njemu, jeste da ta briga bude savremena, profesionalna i, {to je najva`nije, ve} isprobana.
Kada je re~ o fotografskom nasle|u u Srbiji, smatram
da bi bilo klju~no formirati a`uriranu evidenciju kolekcija
u muzejima. Odmah nakon toga bilo bi neophodno napraviti i procenu stanja, koja bi poslu`ila kao po~etna referenca za budu}e pra}enje uslova ~uvanja fotografija i promena
koje se na njima pokazuju. Za ta prva dva koraka neizostavno je vezan i tre}i, a to je procena rizika, koja je veoma zna~ajna za preventivnu konzervaciju samih kolekcija. Zatim
bi bilo po`eljno napraviti i valorizaciju fotografskih kolekcija po njihovom kulturnoistorijskom zna~aju, {to nam mo`e mnogo pomo}i (uz procenu rizika) u izboru prioriteta za
konzervaciju na op{tem nivou. Na kraju, ne smemo zaboraviti ni privatne kolekcionare, nad kojima nacionalne slu`be
za{tite nemaju ingerenciju, ali svakako mogu da pomognu
kako savetima tako i prakti~no. Upravo se u tim kolekcijama, sasvim sigurno, nalaze fotografije neprocenjive vrednosti po svom sadr`aju, ali i po zna~aju za istoriju fotografije u Srbiji. Zbog toga, ako `elimo {to kompletniju za{titu
fotografskog nasle|a u Srbiji, ti kolekcionari moraju biti
uklju~eni u isti onaj sistem koji `elimo da primenimo u na{im muzejima.
110
ji} iz Nove Vizantije, a polaznici su bili saradnici Dijane. Tehnika konzervacije demonstrirana je na pozla}enom zidnom
ogledalu, vlasni{tvu Narodnog muzeja u Kru{evcu. Ogledalo
poti~e s kraja XIX veka, a muzej ga je 1973. godine otkupio
DIANA #13
great help in deciding priorities for conservation at a general level, in the context of risk assessment.
Finally, we shouldnt forget private collections. Although
they are not responsible for the care of such collections,
national authorities could help by providing advice and
assistance in practical matters. Those collections have certainly had priceless photographs regarding both their content and their value for the history of photography. Therefore, if we want to have the most complete protection for
the photographic heritage in Serbia, those collectors need
to be included in the system that we want to implement
into our museums.
111
DIANA #13
od Dobrile Petrovi} iz Kru{evca. Predmet se pre konzervatorsko-restauratorskog tretmana nalazio u depou muzeja.
Opis predmeta
Vrsta materijala: nosa~ drvo ~etinara, floralna dekoracija
od {tukature; preparatura kalcijum-karbonat i organsko
vezivo; finalna obrada {lag metal i srebrni listi}i; tehnika
izrade: konstrukcija, struktura ram, grubo linijski profilisan, izra|en vezama na ~ep i pro~ep, fiksiran organskim
vezivom, ukru}en dodatnim ramom fiksiranim na pole|inu
organskim vezivom.
Floralna dekoracija od {tukature fiksirana je na ram
organskim vezivom. Preparatura je naneta u sloju od oko
tri milimetra na sve povr{ine, osim na floralnu dekoraciju.
Dekorativna tehnika posrebrenje, segmentno, tehnikom
vodene pozlate. Imitacija pozlate {lag metalom tehnikom
primene veziva. Finalna tehnika patinizacija pigmentom.
Za{tita organskim lakom.
Opis o{te}enja
Povr{inska o{te}enja. Vidljiva je pojava korozije dekorativnog sloja od oba metala, usled ~ega je do{lo do potpunog probijanja sloja. Postoji sloj originalne patine, posebno na delovima floralne dekoracije. Za{titni lak gotovo da ne postoji.
Strukturna o{te}enja. Vidljiva su o{te}enja floralne dekoracije (pukotine i fragmenti koji nedostaju). Preparatura je ispucala i mestimi~no nedostaje. Postoje o{te}enja drvenog nosa~a, kako mehani~ka, usled promena u drvetu, tako i ona
koja su posledica inokulacije insektima, trenutno neaktivne.
Vidljive naslage: masno}a.
112
Konzervatorski tretman
^i{}enje hemijskim sredstvima: sme{a metil-hlorida, metanola i tenzida u parafinskoj emulziji. Rastvoreni materijal
ispiran je etil-alkoholom (96%) pomo}u ~etke od tvrde ~ekinjaste dlake.
Mehani~ko ~i{}enje: razlabavljeni delovi preparature i
drveta uklonjeni su mehani~ki.
Konsolidacija drvenog nosa~a: umetanjem tankih listova drveta u otvore i pukotine i vezivom na bazi PVAC-a,
rastvorljivim u metil-hloridu i metanolu.
Sastavljanje fragmenata, izrada fragmenata koji su nedostajali: fragmenti koji nedostaju izra|eni su u kalupu od
silikona, od sme{e modelarskog gipsa i PVAC-a, i fiksirani
na povr{inu vezivom na bazi PVAC-a, rastvorljivim u metil-hloridu i metanolu.
Popuna o{te}enja, konsolidacija pukotina, retu{: dublja
o{te}enja popunjena su masom na bazi poliestera, rastvorljivom u metil-hloridu i metanolu; povr{inska o{te}enja popunjena su masom na bazi akrila, rastvorljivom u metil-hloridu
i metanolu.
Sloj za odvajanje postoje}eg od novonanesenog (izolacija): na segmentima koji su bili posrebreni sme{a kalcijum-karbonata, kaolina i PVAC-a, rastvorljiva u metil-hloridu i metanolu.
Preparatura: bolonjska kreda, kaolin i organsko vezivo
(ze~je tutkalo) na segmentima koji su bili posrebreni. Finalna tehnika: posrebrenje listi}ima pravog srebra tehnikom
vodene pozlate, imitacija pozlate {lag metalom, tehnikom
podlepljivanja uljanim mikstionom, rastvorljivim u metil hloridu i metanolu.
Patina: bitumenska patina.
DIANA #13
Condition
Surface damage. The decorative covering layer made of
both metals was corroded, resulting in perforations of the
foil. A layer of the original patina was present, especially on
floral surfaces. The layer of protective lacqer was present in
only a few places.
Structural damage. The floral decoration was roughly
cracked, with some pieces missing. The gesso was cracked
and partly missing. There was some damage to the wooden
holder, both mechanical and caused by insect inoculation,
not active at the moment.
Deposit: Grease
Conservation treatment:
Chemical Cleaning: A mixture of methyl chloride,
methanol, cellulose powder, and paraffin oil was used to
clean the object. The dissolved substances were rinsed with
96% ethyl alcohol, using a firm hairbrush.
Mechanical Cleaning: Loose pieces of stucco and wood
were removed mechanically.
Consolidation: veneer pieces were inlayed, adhered with
PVAC adhesive dissoluble in methyl chloride and methanol.
Stucco treatment: Missing ornaments were copied,
using a silicon mould. Modelling plaster and PVAC were used
113
DIANA #13
no uklju~eni u svaku fazu prakti~nog rada i imali su priliku da prikazanu tehniku sami primene na svom delu rama ogledala.
Nova Vizantija donirala je svoj rad, Narodni muzej u
Kru{evcu omogu}io je nabavku materijala, a saradnici Dijane dobili su priliku da upotpune svoja znanja u jo{ jednoj
oblasti konzervacije organskih materijala.
***
Radionica je realizovana tako {to je svaka faza konzervatorskog tretmana propra}ena obja{njenjem i prakti~nom
demonstracijom postupka. Polaznici radionice bili su aktiv-
114
i usmeravanje na edukaciju mladih, pre svega dece pred{kolskog i {kolskog uzrasta. Do sada su razvijena tri segmenta
programa: Tajne konzervacije, Kopija i replika i Stanovanje u
doba Rimljana, koji se ostvaruju u okviru radionica. Prve dve
radionice neposredno su usmerene na za{titu kulturnog nasle|a. Tre}a radionica bila je fokusirana na aspekte kulture
`ivota i stanovanja u rimskom periodu; rimski na~in stanovanja predstavljao je polaznu ta~ku za upore|ivanje s razli~itim aspektima `ivota od preistorije do dana{njih dana.
Radionica Tajne konzervacije realizuje se od 2002. godine i obuhvata primenu konzervatorskog tretmana na primerima savremene etnografske keramike. Program se sastoji od teorijskih predavanja i prakti~nog rada. Predavanja
se odr`avaju istovremeno sa odvijanjem prakti~nog rada.
Na njima se obja{njavaju faze konzervatorskog tretmana i
razja{njava se nekoliko klju~nih pitanja: zbog ~ega se obavlja konzervacija arheolo{kih predmeta, kakvu ulogu imaju
muzeji u o~uvanju kulturnog nasle|a i za{to je va`no sa~uvati kulturnu ba{tinu. Prakti~ni deo sastoji se od slede}ih
faza: spajanja fragmenata, restauracije i retu{a. U toku prve
faze deca probno spajaju sve fragmente sko~-trakom kako
DIANA #13
***
The workshop was conducted so that every phase of the
conservation treatment was followed by explanations and a
practical demonstration of the treatment. The participants
actively participated in every phase of the practical work
115
DIANA #13
116
DIANA #13
117
DIANA #13
118
njene multianaliti~ke tehnike XRF, XRD, opti~ka mikroskopija SEM i TEM, magnetna rezonanca, X-ray radiometrija,
neutronska analiza, ED XRF spektroskopija, laserski indukovana Ramanova spektroskopija, m-Raman spektroskopija i druge va`ne analiti~ke i dijagnosti~ke tehnike koje imaju visoku selektivnost i visok nivo senzitivnosti.
Istra`ivanja su obuhvatila identifikaciju prirodnih i
sinteti~kih pigmenata i njihovih varijacija u podlogama fresaka, ikona i manuskripata, identifikaciju organskih veziva,
boja, glazura, keramike i stakla, kao i ispitivanje tekstila, metala i kamena.
DIANA #13
119
DIANA #13
Veoma interesantni radovi odnosili su se na istra`ivanje anti~kog srebrnog novca na tlu Albanije, istra`ivanja
{tampe iz perioda Otomanskog carstva, zidnog slikarstva u
Rumuniji, rane metalurgije u Bugarskoj.
Radovi dva istra`iva~ka tima iz Srbije odnosili su se na
ispitivanje rane srednjovekovne keramike u Srbiji (Lj. Damjanovi}, M. Stojanovi}, V. Andri}, I. Holclajtner-Antunovi},
U. B. Mio~) i istra`ivanje semanti~kog kapaciteta spektralnih analiza u okviru studije o primeni lasera na objektima
kulturne ba{tine (S. Poli}-Radovanovi}, Z. Nedi}, M. Sre}kovi}).
U prvom radu analizirani su uzorci posuda s lokaliteta
Ras i Novo Brdo iz XIV i XV veka kombinovanjem multianaliti~kih tehnika X-ray fluorescencije, FTIR spektroskopije, X-ray difrakcije i diferencijalne termalne analize.
Predmet drugog rada iz Srbije bila je kamena figurina
iz Gabona, ~iji je materijal komparativno analiziran s rezultatima iz studije sa Federalnog univerziteta Roraima (Brazil), u kojoj je ispitivan materijal pedra sabo.
U opservaciji semanti~kog kapaciteta spektralnih analiza koje je potrebno sprovesti u okviru studija o primeni
lasera na objektima kulturne ba{tine neki od najva`nijih
pokazatelja odnose se na probleme prezentnosti reprezentovanog materijala, probleme intencionalnih korelata, probleme supstancijalnosti sadr`ine, supstitucionog kapaciteta dijagnosti~kih metoda i probleme redukcije informacija.
Zna~ajna su pitanja o primenljivosti metoda, o tehnolo{kim
granicama tuma~enja dela, stohasti~nosti procesa, o odnosu medija i procesa, kao i pitanja transparencije dobijenih
rezultata. Iako navedeni problemi tokom istra`ivanja bitno
su`avaju prostore opservacije, egzaktni rezultati o prirodi
materije dobijeni spektralnim analizama, pokazalo se, imaju
zna~ajan semanti~ki kapacitet u procesu tehnolo{kog planiranja upotrebe lasera na objektima kulturne ba{tine.
Analiza problema sondiranja podataka originalnih eksperimentalnih istra`ivanja, kao i studija laserske dijagnostike, obrade i za{tite materijala kulturne ba{tine, pokazuje
da se delovanjem lasera na umetni~ki predmet ne deluje samo na materiju u smislu njene strukture ve} i na materiju
oblikovanu na neponovljiv na~in u oblik koji je sama duhovnost
120
DIANA #13
121
DIANA #13
122
tografske kolekcije i na~ine konzerviranja i za{tite fotografskih kolekcija. Tre}eg dana simpozijuma, osim predavanja
eminentnih stru~njaka iz oblasti konzervacije fotografija,
odr`an je i okrugli stol na kojem se razgovaralo o potrebama u okviru kolekcija i institucija u zemljama u~esnicama.
Tako|er smo imali priliku da slu{amo predavanje pod
nazivom Prva fotografija na~in analiziranja, smje{taja i
izlaganja. Prva fotografija View from the Window at Le
Gras delo je @ozefa Nisefora Nijepsa (Joseph Nicphore
Nipce) i nastala je 1826. godine. To je prvi primjer trajne
slike napravljene izlaganjem fotosenzitivne plo~e (izra|ene
od legure olova, bakra, nikla i `eljeza, s premazom bitumena) u kameri opskuri. Ona je sada dio fotografske kolekcije
Harry Ransom Humanities Research Center na Univerzitetu
Teksas u Ostinu. U junu 2002. godine fotografija je stigla u
Institut za konzervaciju Geti radi nau~nih analiza koje do
tada nisu bile obavljene, iako je proces stvaranja fotografije
DIANA #13
123
DIANA #13
bio dokumentovan. Nau~ni tim GCI koristio je nedestruktivne analiti~ke metode, koje su uklju~ivale XRF (X-ray fluorescente) i FTIR (Fourier-transform infrared spectrometry).
Tim GCI tako|er je izradio i specijalnu vitrinu za izlaganje,
napunjenu inertnim gasom, s kontrolom mikroklime.
Institut za konzervaciju Geti, Akademija likovnih umjetnosti i dizajna iz Bratislave i Slova~ka nacionalna biblioteka
iz Martina 8. novembra 2007. godine u Ameri~koj ambasadi
u Bratislavi potpisali su sporazum o me|uinstitucionalnoj
saradnji i daljoj edukaciji na polju konzervacije fotografija.
Mo`e se re}i da je cilj simpozijuma bio da on poslu`i kao
katalizator za me|unarodnu saradnju i da omogu}i zasnivanje edukacije na polju konzervacije i za{tite fotografija u
bogatom naslje|u centralne, jugoisto~ne i isto~ne Europe.
Tako|er je omogu}io stru~njacima iz regiona i svijeta da se
upoznaju i razmjene iskustva u na~inu pristupanja problemima deponovanja, za{tite, konzervacije i digitalizacije fotografskih kolekcija.
Ubavka MIO^
Fakultet za fizi~ku hemiju Univerziteta u Beogradu
124
DIANA #13
Ubavka MIO^
Faculty for Physical Chemistry, University of Belgrade
125
DIANA #13
analize ustanovljen je sastav minerala u keramici, na osnovu kojeg je procenjena temperatura pe~enja.
U radu Spektroskopsko ispitivanje ikona slikanih na platnu prikazana je primena spektroskopskih metoda u analizi
pigmenata i drugog slikarskog materijala kori{}enog za izradu tri ikone na platnu. Ispitivane ikone Bogorodica sa
Hristom, Sveta Petka i Madona pripadaju Muzeju Srpske
pravoslavne crkve i pretpostavlja se da poti~u s kraja XIX
ili po~etka XX veka. Uz pomo} opti~kog mikroskopa snimljeni su popre~ni preseci svih uzoraka, na osnovu ~ega je
126
Ova metoda daljinske detekcije (analize terestri~nih avionskih i satelitskih snimaka) relativno je nova u istra`ivanju
arheolo{kih lokaliteta, a posebno je korisna za lociranje te{ko pristupa~nih arheolo{kih lokaliteta.
Dr Jana Kolar iz Slovena~ke nacionalne biblioteke govorila je o uzrocima degradacije, nedestruktivnoj hemijskoj
analizi i za{titi papira (raznih dokumenata i pisama), knjiga i pergamenata od velike vrednosti. Mikroramanska spektroskopija i rendgenska fluorescentna analiza (XRF), prema
Jani Kolar, predstavljaju najprikladnije metode za ovakav
vid ispitivanja, jer ispunjavaju stroge uslove vezane za nedestruktivnost i osetljivost, {to je neophodno prilikom analize vrednih umetni~kih dela. Veliki broj starih dokumenata i knjiga koji se ~uvaju u bibliotekama {irom sveta nalazi
se u veoma lo{em stanju i, prema oceni stru~njaka, verovatno ne}e pre`iveti ovaj vek ukoliko se ne preduzmu mere za{tite. Kao jedan od primera navedeni su Rembrantovi
crte`i koji su na ivici propadanja. Tako|e je ukazano na va`nost ispitivanja mastila na starom papiru. Na osnovu poznavanja hemijskog sastava kori{}enog mastila mogu}e je
utvrditi, osim uzroka propadanja papira, i autenti~nost dokumenata i starih spisa.
Istra`iva~i iz Italije govorili su o kori{}enju lasera pri
uklanjanju patine s bronzanih skulptura. Ta metoda se ve}
du`e vreme primenjuje kod ~i{}enja predmeta od kamena,
dok to doskora nije bilo mogu}e na metalnim skulpturama
zbog topljenja i promene boje legure usled lokalnog zagrevanja predmeta. Taj problem uspe{no je razre{en primenom
pulsnih lasera, jer je na taj na~in izbegnuto kontinualno izlaganje metala visokoenergetskom zra~enju.
Na poster-sekcijama koje su odr`ane u pauzama predavanja prikazani su rezultati velikog broja ispitivanja umetni~kih dela. Metode koje su kori{}ene u tim ispitivanjima u
najve}oj meri su spektroskopske i nuklearne. Objekti koji su
ispitivani veoma su raznovrsni, po~ev od nov~i}a, nakita,
gr~kih i rimskih {lemova, preko drevnih kerami~kih predmeta, srednjovekovnih slika i fresaka, fasada katedrala i
zgrada, do potopljenih brodova i skulptura kojima je potrebna restauracija.
Na seminaru U susret pro{losti: nauka i kulturno nasle|e
pokazano je na veoma zanimljiv na~in da nauka i umetnost
imaju mnogo zajedni~kih tema. Na osnovu toga jasno se vidi da je ispitivanje umetni~kih dela pre{lo veliki put od ideje
o mogu}nosti primene egzaktnih nauka do njene realizacije.
[irom sveta nau~nici iz oblasti prirodnih nauka ve} su ostvarili dobru komunikaciju s nau~nicima iz oblasti humanisti~kih nauka, dok je kod nas takav vid saradnje na samom
po~etku. U~e{}e na{ih nau~nika na skupovima sa ovakvom
tematikom doprinosi razvoju prilaza o~uvanju kulturne ba{tine koji je za na{u sredinu nov, kao i upoznavanju novih
egzaktnih metoda i razvoju saradnje nau~nika iz dve grupacije, kako u na{oj zemlji tako i sa onima iz inostranstva.
Pored novih saznanja, ste~enog iskustva i uspostavljanja kontakata sa stru~njacima iz razli~itih oblasti i zemalja,
nije izostalo ni fantasti~no dru`enje, {to se mo`e videti iz
prilo`ene slike.
Istra`ivanja predstavljena na ovom seminaru, kompletne informacije o u~esnicima, kao i fotografije, mogu se na}i na adresi: http://www.srs.ac.uk/scienceandheritage/
DIANA #13
127
DIANA #13
128
Program se realizuje u okviru delatnosti Ve}a za multidisciplinarne studije. Odluka da se najpre zapo~ne s realizacijom programa iz preventivne konzervacije bila je uslovljena
potrebama u razvoju preventivne konzervacije u muzejima
u Srbiji i logisti~kim razlozima, budu}i da odvijanje tog programa ne zahteva postojanje specijalizovanih radionica i laboratorija, ~ije je formiranje povezano sa osnivanjem Centralnog instituta za konzervaciju.2
Osnovni cilj studija iz preventivne konzervacije na
Beogradskom univerzitetu jeste uklju~ivanje koncepta preventivne konzervacije u aktivnosti muzeja, arhiva i biblioteka u Srbiji. Program je prvenstveno namenjen profesionalcima iz institucija za{tite i svima onima koji u~estvuju u
za{titi kulturnih dobara; tako|e je u skladu s promenama u
oblasti konzervacije koje treba da donesu Zakon o muzejskom nasle|u u Srbiji i njegov o~ekivani uticaj na status
profesije konzervatora, kao i na zahteve u za{titi. Na diplomske akademske studije iz preventivne konzervacije upisano
je jedanaest studenata razli~itih profila i edukacije. Finansiranje tih studija omogu}eno je zahvaljuju}i podr{ci i donacijama Ambasade Francuske i Ambasade Kraljevine Holandije u Beogradu.
Studije su konceptualno i sadr`ajno zasnovane na edukativnom programu iz preventivne konzervacije koji je od
1994. godine formiran na Sorboni. Koncept prevencije u
procesu konzervacije postoji ve} trideset godina. Od 1977.
godine ICCROM (International Centre for the Study of the
Preservation and Restoration of Cultural Property Me|unarodni centar za prou~avanje o~uvanja i restauracije kulturnih dobara) organizuje kurseve za muzejske profesionalce koji se bave tom temom. Zatim je, 1986. godine, zapo~eto
s projektom PREMA (Prevention in Museums in Africa
Prevencija u muzejima u Africi), u okviru kojeg je razvijana
metodologija preventivne konzervacije i didakti~kog pristupa koji odgovara specifi~nosti oblasti. Projekat je zami{ljen kao proces edukacije muzejskih profesionalaca u konzervaciji, s tim {to oni mogu da preuzmu dalju edukaciju.
1] Odsek za konzervaciju i restauraciju na Fakultetu primenjene umetnosti, Univerzitet umetnosti u Beogradu; Visoka {kola
Pravoslavne crkve za umetnost i konservaciju, u okviru ~ijeg programa postoji kurikulum koji se odnosi na konzervaciju i restauraciju, odnosno na ~uvanje i obnovu pravoslavne crkvene ba{tine; na
Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu, Departman likovnih umetnosti, Katedra za slikarstvo, postoji izborni predmet Osnovi konzervacije i restauracije.
2] Na predlog Ministarstva kulture, vlada Republike Srbije
donela je 22. januara 2009. godine odluku o formiranju Centralnog
instituta za konzervaciju u Beogradu.
DIANA #13
laboratories. Its establishment is connected with the foundation of the Central Institute for Conservation.2
The principle aim of the studies is to introduce the concept of preventive conservation into museums, archives
and libraries in Serbia. The programme is primarily open
for professionals from the institution of protection as well
as for all those active in the conservation of cultural heritage. It is in accordance with the changes which should be
introduced with the acceptance of the new Law on museum
heritage in Serbia and its expected impact on the status of
conservators and conservation demands. There are currently
11 students in the first generation, from different backgrounds. The programme is funded through donations of
the French Embassy and the Royal Embassy of the Netherlands in Belgrade.
The study program is based on the Masters in preventive conservation established at the Sorbonne in 1994. The
concept of prevention has been included in conservation
for 30 years. Since 1977 the ICCRM (International Centre
for the Study of the Preservation and Restoration of Cultural
Property) has been organizing courses dealing with the
subject. Furthermore, in 1986 the project PREMA (Prevention in Museums in Africa) started, where the methodology
of preventive conservation, as well as a didactic approach
for this specific area, was developed. The project was conceived as an educational one for museum professionals in
conservation, and future educators. Paris University 1 took
part in the creation of courses and curricula and delivered
academic diplomas to its graduates. At the beginning of the
1990s the approach to conservation changed in France and
the concept of preventive conservation was introduced as a
topic in the study programme (MST Matrise de science et
technique). Preventive conservation was accepted as an
alternative to curative conservation and restoration in accordance with the ethical principle of minimal intervention,
introduced in conservation practice by Canadian experts.
As a result, the study programme in preventive conservation was established DESS for preventive conservation
(Diploma of the Higher Specialist Studies for Preventive Conservation of Cultural Property-Diplme dtudes suprieures
spcialises en conservation prventive des biens culturels)
intended for professionals who wanted to broaden their
knowledge in processes of evaluation and control of collection environments. The program in preventive conservation
in Paris 1 was transformed into a Masters degree in preventive conservation according to the Bologna process for
129
DIANA #13
Univerzitet Pariz 1 u~estvovao je u pripremi kurseva i kurikuluma u okviru projekta, a izdaje i diplome za u~esnike
projekta. Po~etkom devedesetih u Francuskoj se menja
pristup konzervaciji i uvodi se koncept preventivne konzervacije kao samostalne discipline u okviru edukativnog programa iz konzervacije (MST Matrise de science et technique
diploma nauke i tehnike). Preventivna konzervacija prihva}ena je kao alternativa kurativne konzervacije i restauracije, u skladu sa eti~kim principom minimalne intervencije
na predmetu, koji su u praksu konzervacije uveli kanadski
stru~njaci. Kao rezultat tog procesa formiran je studijski
program iz preventivne konzervacije DESS preventivne
konzervacije (Diplme dtudes suprieures spcialises en
conservation prventive des biens culturels diploma vi{ih
specijalisti~kih studija preventivne konzervacije kulturnih
dobara); namenjen je profesionalcima koji `ele da steknu
dodatno znanje o proceni i kontroli uslova u sredini u kojoj
se nalaze predmeti. U skladu s bolonjskim procesom u
visokom {kolstvu u Evropi, DESS je 2005. godine postao
profesionalni master iz preventivne konzervacije (Master
Professionnel Spcialit Conservation prventive du patrimoine profesionalni master, specijalnost Preventivna konzervacija ba{tine).
Pojam preventivne konzervacije (preveden kao preventivna za{tita) ulazi u edukaciju i praksu konzervacije u
Srbiji tokom 2000. godine. Tema preventivne konzervacije
uklju~ena je u kurseve konzervacije u okviru Letnje {kole za
konzervaciju Dijana. Osnivanjem Odeljenja za preventivnu
za{titu Narodnog muzeja u Beogradu preventivna konzervacija i njena sistematska primena zvani~no postaju deo
obaveznih aktivnosti Narodnog muzeja. U saradnji sa
ICCROM-om, organizovan je i prvi uvodni kurs o preventivnoj konzervaciji za profesionalce iz muzejske mre`e
Srbije, a zatim i niz kurseva u vezi s razli~itim temama koje
obuhvata preventivna konzervacija. Iskustva zaposlenih u
Odeljenju za preventivnu za{titu, zavr{en master iz
preventivne konzervacije jednog od njih na Sorboni, kao i
znanje {to su ga svi oni stekli rade}i na me|unarodnim
projektima koji se odnose na preventivnu konzervaciju, i to
ne samo znanje o materiji ve} i o razli~itim didakti~kim
pristupima, predstavljali su jo{ jedan bitan element za razvoj programa diplomskih akademskih studija iz preventivne konzervacije.
Razvoj diplomskih akademskih studija u Beogradu na
osnovu postoje}eg programa i iskustava sa Univerziteta
Pariz 1 olak{ao je uspostavljanje kurikuluma modula i na~ina bodovanja u skladu sa zahtevima reforme {kolstva u
Evropi. Ipak, bilo je neophodno da se program prilagodi
kontekstu i zahtevima administracije Beogradskog univerziteta. Pojedine teme razra|ene su detaljnije, na primer organizacija depoa, menad`ment vanrednih situacija, {teto~ine
i zaga|iva~i, a uklju~eni su i novi kursevi (Uvod u menad`ment i Metodologija menad`menta rizika po muzejske zbirke).
U program su, prema uslovima Beogradskog univerziteta,
uvr{teni i izborni predmeti, oni koji se odnose na preventivnu konzervaciju specifi~nih grupa materijala.
Program se sastoji od kurseva u vezi sa specifi~nim temama iz preventivne konzervacije; oni su grupisani u {est
osnovnih modula koji se odnose na teoriju i istoriju kon-
130
3] Podatak je dobijen od Denija Gijmara, direktora master studija iz preventivne konzervacije na Univerzitetu Pariz 1 Panteon,
Sorbona.
4] http://www.encore-edu.org/encore/DesktopDefault.aspx?
tabindex=1&tabid=172
http://www.ecco-eu.org/.
DIANA #13
131
DIANA #13
KULTURNI TURIZAM
Aleksandar TODOROVI]
132
CULTURAL TOURISM
conservation in Belgrade. It is also necessary to pass through
an accreditation procedure according to the Ministry of
Culture and Sports of the Republic of Serbia. Although the
programme is not completely adapted administratively to
the regulations in Serbia, it is adapted to the European
Union approach to higher education in conservation.4 How
the Ministry of education will decide on the acceptability of
the Masters in preventive conservation within the system
DIANA #13
4] http://www.encore-edu.org/encore/DesktopDefault.aspx?
tabindex=1&tabid=172
http://www.ecco-eu.org/
Aleksandar TODOROVI]
every year. Lately, the museum has initiated the international drawing colony Bridge of the Balkans.
The first monument that visitors see is the Monument
of pain and defiance, built in 1958 on the site where the
workers of the Military-technical institute, including one
woman Nada Naumovi}, were shot. In was created of white
marble by the sculptor Ante Gr`eti} and show the figures
of a man and woman. One figure is destroyed by pain, while
other stands erect, expressing defiance to death.
The next monument along the visitors route is dedicated to school children and teachers of the grammar school
who were shot, known as Fifth three. It is the most famous
sculpture within the complex. It was built in 1963. The
Monument is carved in the shape of the Roman numeral
five, because the pupils were actually in the fifth grade.
Viewing the monument from a distance, one gets the impression of a stylized bird wing, forever broken, the youth
of one generation stopped. The artist was Milorad @ivkovi}.
The area around the monument is shaped, and on stones
of various shapes there are messages by the school children
and teachers that were shoot. One stone contains the text
of Bloody fairytale, a poem which Desanka Maksimovi} dedicated to this tragic event.
Because this monument represents the symbol of the
whole monument park, the Big School class event is held on
this spot every year.
Walking further through the monument park, one can
see the monument Crystal flower dedicated to gypsy boys,
about 15 years old, who were shoot with numerous people
at the place were the monument is placed today. It was
built in 1968. It represents bloom, divided into two parts.
The higher section of the monument is in white, while the
base is darker and represents the skin colour of the shot
boys. The artist was Neboj{a Delja.
Close to the Crystal flower, there is a monument
entitled Against evil. It is one of the latest creations in the
complex, built in 1991. The work is carved in white marble
and its carved relief is thematically connected with
133
DIANA #13
KULTURNI TURIZAM
kamenim plo~ama, a uzdignuti betonski blokovi predstavljaju stogove sena. Iz sredi{njeg dela dve poplo~ane staze
vode do dve humke. Autori su supru`nici Gradimir i Jelica
Bosni}, arhitekte.
Sledi Spomen-obele`je hrvatskog naroda. Podignuto je
1981. godine sredstvima Republike Hrvatske. Sastoji se od
sedam krugova nejednake veli~ine, a oni simbolizuju kretanje `ivota i prirode. Od tog spomenika, izra|enog od ner|aju}eg ~elika, odbija se svetlost i {iri u svim pravcima, {to
ozna~ava razli~ito `ivotno doba `rtava. Ispod njega nalazi se
kamen monolit s posvetnim tekstom. Re{enje za spomen-obele`je uradile su arhitekte Josip Seisel i Silvana Seisel.
Neposredno uz Su{i~ki potok, s njegove leve strane,
postavljen je Spomenik otpora i slobode iz 1966. godine. To
je monumentalna figura ~oveka koji se bori za `ivot; glava
mu je na grudima. Iz figure se izdi`e beli obelisk, ~ija visina iznosi ~etiri metra, a koji se zavr{ava simbolom slobode
latini~kim slovom V. Ovo umetni~ko delo izradio je, kao
i spomenik Bola i prkosa, Ante Gr`eti}.
Na samom izlazu iz spomen-kompleksa, nedaleko od
prethodno opisanog, nalazi se Spomenik prijateljstva. To je
najmla|i spomenik u okviru kompleksa, podignut 1994.
godine kao poklon rumunskog grada Pite{tija gradu Kragujevcu. Prikazuje otvorenu knjigu s brojem 21, ~ime se pokazuje da }e zlo~in po~injen u Kragujevcu ostati trajno zapisan u literaturi i da }e ve~no ostati urezan u pam}enje
svih posetilaca Spomen-parka Kragujeva~ki oktobar. Autor
ovog dela je poznati rumunski vajar Nikolaj Stoj~eu.
Povratkom do Muzeja 21. oktobar, ispred kojeg se nalazi skulptura Su|aje, zaokru`uje se jedna celina. Pomenuta skulptura prikazuje tri `ene koje u crnoj marami dr`e
bebu, simbol novog `ivota i boljeg vremena u kojem se nikada i nikome ne sme dogoditi ono {to se desilo stradalima
u [umaricama 1941. godine.
U okviru spomen-parka nalazi se Srpsko vojni~ko groblje, jedno od najstarijih vojni~kih grobalja u [umadiji.
Okru`eno je {umom, a nastalo je u vreme srpsko-turskih
ratova. U blizini groblja postavljena je figura lava, isklesana u mermeru. Taj spomenik poru~io je kralj Petar Kara|or|evi} za hram Svetog \or|a na Oplencu, ali su okupacione vlasti 1915. godine naredile da se jedna od dve lavlje
figure prenese u Kragujevac, sredi{te okruga, i postavi is-
134
CULTURAL TOURISM
Christian iconography of Judgment Day, while by its imagery is reminiscent of the culture of south and central middle American Indians, because the author is the Mexican
sculptor Miguel Roma.
At the end of the tour through this first part of the
monument complex lies the monument Hundred for one. It
was erected in 1980. It got its name from the order of the
German commander-in-chief, general France Beme, who
declared that the German army would shoot one hundred
local citizens for each German soldier killed. The Monument
represents a tree whose top spreads into many human
bodies. Because is not near the asphalt way, there is a path
which leads to it, near a smaller monument. The author of
this work is the sculptor Nandor Gild.
Where the highway which connects Kragujevac and
Gornji Milanovac separates the monument complex into
two parts, there is monument Stone sleeper. It was erected
in 1969 at the site of the shooting of a group of peasants.
It therefore symbolizes typical peasants from the [umadija
district. The defense of this land is represented as stumps of
a different sizes, symbolizing a haystack. From the middle
two paths lead to two headstones. The sculptors of these
monuments were architects Gradimir and Jelica Bosni}.
The next monument in the complex is the Monument
complex of the Croatian people, erected in 1981, with money
given by the Republic of Croatia. It consists of seven circles
of different size that symbolize circulating life and nature.
From this monument light is reflected in different ways,
representing victims of different ages. It is made of stainless
steel. Beyond the monument there is a monolithic stone with
an inscription. The authors of this work were Josip Seisel
and Silvana Seisel.
To the right of the Su{ica stream there is the next
monument of resistance and freedom, built in 1966. It represents the monumental figure of a man, whose head is
on his breast, fighting for life. From it rises a white obelisk
4 meters high, ending with the letter V, a symbol of victory
The artist was also Ante Gr`eti}.
Nearby, at the exit of the monument complex, there is
a Monument of friendship the last to be built, in 1994. It is
a gift to Kragujevac from the Romanian town of Pitesti. It
shows an open book on which October 21st is written, indicating that the crime committed in Kragujevac, will stay in
literature and in the memory of all visitors to the monument
park October of Kragujevac forever. The author of this work
is the Romanian sculpture Nicolaj Stoj~eu.
Returning to the museum October the 21st, in front of
which there is the sculpture Sudjaje, the first section ends.
On this sculpture there are three women holding a baby in
a black kerchief. This baby is a symbol of new life and better
times, when the 1941 shooting and suffering of [umarice
must not happen again.
In the monument park, there is also the Serbian Military cemetery, one of the oldest in [umadija. It is surrounded
by woodland, and dates back to the Serbian-Turkish wars.
Close to cemetery there is a figure of a lion carved in marble.
This monument was ordered by King Petar Karadjordjevi}
for the temple of Saint George in Oplenac, but in 1915 the
occupation government ordered that one of two lions heads
DIANA #13
135
DIANA #13
Prednosti
Slabosti
Mogu}nosti
Pretnje
KULTURNI TURIZAM
STRUKTURA POSETILACA
BROJ POSETILACA
U~enici
142.328
Odrasli
35.712
Strani turisti
1.159
993
3.711
Ukupno
183.903
136
uve}ati za oko 25-30%, jer je realna pose}enost za toliko ve}a. Svi posetioci ne zaustavljaju se kod muzeja i ne koriste
njegove usluge, tako da ne mogu biti registrovani. Pored toga, ovaj prostor pru`a povoljne uslove za razvoj rekreacionog
turizma. Hotel, restoran i sportski objekti samo upotpunjuju kulturno-istorijsku ponudu koju spomen-park nesumnjivo ima. Za dalji razvoj turizma na tom prostoru potrebno je odr`ati postoje}e stanje i ulaganjima stvoriti nove
sadr`aje, a turisti~kim marketingom afirmisati postoje}e,
kako bi se postizali jo{ bolji rezultati u turisti~kom sektoru.
Nikako se ne sme zaboraviti ~injenica da je spomen-park
jedan od simbola grada i to u budu}em turisti~kom razvoju mo`e biti samo ~inilac unapre|ivanja i daljeg razvoja.
SWOT analiza
S obzirom na savremene tokove u razvoju svetske turisti~ke
politike, za Spomen-park Kragujeva~ki oktobar ura|ena je
SWOT analiza. Ta analiza mo`e poslu`iti kao jedan od instrumenata za stvaranje strategije daljeg turisti~kog razvoja.
Na osnovu SWOT-a analizirane ambijentalne celine mogu
se prepoznati pozitivni i negativni ~inioci koji imaju uticaja na stvaranje odgovaraju}e strategije, ali i odrediti na~ini
njihovog blagovremenog modifikovanja ili prilago|avanja
radi ostvarivanja uspe{nijeg turisti~kog razvoja.
CULTURAL TOURISM
Inside the monument park there is a hotel [umarice,
which further contributes to the tourist attraction of this
complex. Near the hotel there is the Palisad restaurant
which has a national cuisine. If one adds to this the Olympia
STRUCTURE OF VISITORS
NUMBER OF VISITORS
Students
142.328
Adults
35.712
Foreign tourists
1.159
993
3.711
Summary
183.903
closed sports facility it can be said that the October of Kragujevac has favoured conditions for the further development of tourism.
The number of visitors to the Monument park shows
that it does have tourist potential. These statistics can be
increased by 25%30% because the true numbers of visits
Strengths
Weaknesses
Opportunities
Threats
DIANA #13
is bigger. Not all visitors stop at the museum or use its services, so not all visits are registered. The hotel, restaurant
and sports facilities supplement the cultural-historical
offer. For the further development of tourism in this space,
the present stage needs to be maintained and new content
created by investment. Also, the tourist potential must be
marketed at a higher level. These proposals will bring
better results. It must not be forgotten that the monument
park is one of the symbols of the town and in future
development can only be a means of promotion and further
development.
SWOT analysis
SWOT analysis of the monument park was carried out
according to the latest trends in the development of world
tourism policy. Such analysis can be used as an instrument
for the creation of a strategy for further tourist development. Progressive and regressive factors can be found,
which influence the creation of the right strategy. Also,
this is way to modify and adjust these factors to improving
the quality of tourism in the vicinity.
137
DIANA #13
REGIONALNA SARADNJA
Mila POPOVI]-@IVAN^EVI], savetnik konzervator
{ef OPZ Dijana, predsednik ICOM-SEE-ja
138
REGIONAL COOPERATION
DIANA #13
Getty, Canadian Conservation Institute, important institutions of conservation and museums from France, The
Netherlands and others. Many of these projects were
initiated several years ago by Diana in Serbia, with regional
participants, but now that they are well established they
are being moved to other countries in the region: to Albania,
Macedonia, Romania as was the case with the project
Archaeological conservation, preventive conservation Risk
assessment and control, SEE TIEM MEP. Other examples
are Problem of illegal trade and other unauthorised actions
with heritage; Joint protection of natural and cultural
heritage; Experimental archaeology Traditional production
of ceramics, Traditional technology of glass in the region of
Balkans; Academic programs of education; Organisation of
regional institution of protection; Protection of antique
mosaics; Methods of protection of archaeological glass; Preventive protection of archaeological metal; New materials in
conservation of archaeological ceramics, majolica, faience
and porcelain; Protection of natural heritage as model of
protection of human environment; Joint database for the
domain of protection of heritage; Creating positive social
environment in the domain of protection of heritage; projects
MATRA and others.
I.1. First Regional conference on the State of cultural
and natural heritage in the region of Balkans,
Kladovo, October 2327th 2006
The first regional conference in Kladovo was organized in
October 2006, with the subject State of cultural and natural
heritage in the region of Balkans South East Europe. The
conference was set up as a platform for panel discussions
to determine the future monitoring and analysis of the
state of cultural and natural heritage in the region of South
East Europe. In the following phases, causes will be determined, risk will be evaluated, and priority measures for the
prevention of endangered natural and cultural heritage in
our countries and the system of Risk Control will be
established.
A large number of professionals from the region participated and showed interest in joint regional activities in
all areas: the development of institutions, trade and heritage
protection. There were 86 participants from eight countries
of the region: Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina,
Serbia, Albania, Macedonia, Bulgaria and Romania. Representatives of the Regional office UNESCO-BRESCE from
Venice, ICCROM from Rome and Italian national committee
ICOM were also present at the conference. Participants
139
DIANA #13
REGIONALNA SARADNJA
Evrope. Tu se prvi put na jednom mestu iznose realno stanje i analiza stanja ba{tine u velikom broju oblasti u regionu jugoisto~ne Evrope. Posebna vrednost publikacije le`i u
~injenici da su svi pogledi i mi{ljenja koji su izneti plod profesionalnih pristupa, stavova i razmi{ljanja, a ne neke zvani~ne politike.
Ova obimna publikacija, na preko 600 strana, pripremljena je na devet nacionalnih jezika regiona Balkana, s
paralelnim engleskim prevodom, i u tira`u od 1.600 prime-
140
raka. Najzna~ajniju finansijsku pomo} pru`ili su UNESCO-BRESCE i Narodni muzej u Beogradu. Pored toga, Narodni muzej je u velikoj meri doprineo da se tako slo`en posao
uspe{no privede kraju. Federalno Ministarstvo kulture Bosne
i Hercegovine tako|e je u~estvovalo u pripremama publikacije s manjim iznosom.
Publikacija je prvi put javno predstavljena, u obliku makete, na Generalnoj skup{tini ICOM-a u avgustu 2007. u
Be~u, gde je izazvala veliko interesovanje i dobila pohvale
za konkretne strate{ke rezultate koje donosi. ICOM-SEE i
Dijana veoma su zadovoljni ~injenicom da su predstavnici
nekih zemalja Afrike i Evrope smatrali da iskustva iz ove publikacije mogu biti dragocena i za njihove zemlje i regione.
I.3. Regionalna publikacija Stanje kulturne
i prirodne ba{tine u regionu Balkana I, sveska 2,
~ije je publikovanje planirano za februar/mart 2009
Druga regionalna publikacija, sveska 2, treba da obuhvati
teme koje nisu bile zastupljene na konferenciji u Kladovu i
koje nisu publikovane u svesci 1. To su teme koje se odnose na stanje arhivske i bibliote~ke ba{tine, stanje kinote~kog i filmskog materijala, stanje nematerijalne ba{tine, na
povezanost i interaktivnu vezu izme|u kulturne i prirodne
ba{tine, stanje prirodne ba{tine, stanje profesije i struke,
stanje industrijske ba{tine i drugo.
Na osnovu prispelih radova zaklju~uje se da }e publikacija imati izme|u 350 i 400 strana. Obuhvati}e oko dvadeset pet tekstova, radova autora iz svih zemalja jugoisto~ne
Evrope. Publikovanjem sveske 2 zaokru`i}e se, u obliku pisanih dokumenata, sagledavanje stanja ba{tine u regionu
jugoisto~ne Evrope iz ugla profesionalaca. Time }e biti zaklju~ena prva faza strate{kog regionalnog projekta Revitalizacija kulturnog i prirodnog nasle|a u regionu jugoisto~ne
Evrope. Objavljivanje sveske 2 predvi|eno je za kraj 2009, a
o~ekuje se finansijska pomo} od UNESCO-BRESCE i Ministarstva kulture Srbije, kao i ministarstava kulture iz zemalja
~lanica ICOM-SEE-ja.
Ure|iva~ki odbor ICOM-SEE-ja
Ure|iva~ki odbor je stalno telo, sastavljeno od predstavnika nacionalnih komiteta iz regiona; ~ini ga ukupno devet
~lanova:
dr Mila Popovi}-@ivan~evi}, ICOM Srbije, urednik,
Janja Rebolj, ICOM Slovenije,
Vlatka Filip~i}-Maligec, ICOM Hrvatske,
Azra Be~evi}-[arenkapa, ICOM Bosne i Hercegovine,
Branislava Mihajlova, ICOM Makedonije,
Albana Hakani, ICOM Albanije,
Ljiljana Zekovi}, ICOM Crne Gore,
dr Simeon Nedkov, ICOM Bugarske,
Elena Doina Punga, ICOM Rumunije,
Maja Frankovi}, ICOM Srbije, sekretar redakcije.
I.4. Druga regionalna konferencija s temom
Procena rizika kod kulturne i prirodne ba{tine u regionu
jugoisto~ne Evrope treba da predstavlja razradu druge faze
regionalnog projekta Revitalizacija kulturne i prirodne ba{tine u regionu jugoisto~ne Evrope. Planirano je da se Druga
regionalna konferencija odr`i od 9. do 13. novembra 2009.
REGIONAL COOPERATION
became acquainted with the general and specific problems
of conservation of cultural heritage in the region of South
East Europe, based on forty-three presentations. The conference was especially significant because it showed that
professionals from countries of the region no longer want to
wait for the official bodies of certain states and governments
to become stable and undertake the strategic definition of
heritage, its protection and revitalisation. Representatives
expressed particular interest in joint regional activities as a
base for the strategic development of all domains of heritage, especially conservation.
I.2. Regional publication Condition of the cultural
and natural heritage in the Balkan region, volume I
(Belgrade, October 2007)
This publication is a collection of works discussed at the
First Regional Conference in Kladovo. For the first time,
the real state of heritage in many areas in South East
Europe was made known and analyzed. The special value of
this publication is that all views and opinions expressed are
the fruit of professional thought, and not part of official
policies. This extensive publication, over 600 pages in length,
has been published in nine national languages of the Balkans, with parallel English translations, and a circulation of
1,600 copies. The greatest financial assistance came from
UNESCO-BRESCE and the National Museum in Belgrade.
The National Museum has largely contributed to accomplishing this complex task. The Federative Ministry of Culture of Bosnia and Herzegovina also participated in the
preparation of publication with a smaller financial
contribution.
The publication was presented publicly for the first time,
as a model, in the General assembly of ICOM in August
2007 in Vienna, where it aroused great interest and was positively appraised for the concrete strategic results it brought.
ICOM SEE and Diana were very satisfied that some representatives of Africa and Europe believed that this publication could be valuable for their countries and regions.
I.3. Regional publication Condition of the cultural
and natural heritage in the Balkan region, volume II,
publishing of which is planned for February/March 2009
Second regiaonal publication, Volume 2 of the publication,
should cover all subjects not included in the conference in
Kladovo and which were not published in volume 1.Those
mainly refer to the condition of archive and library heritage,
cinema and film material, and intangible heritage, and the
connection and interactive link between cultural and natural
heritage, the condition of natural heritage, the state of the
profession, the state of industrial heritage and so on.
Based on the works we received the publication will have
between 350 and 400 pages. It will enclose around twenty
five texts, works by authors from all the countries of South
East Europe. With publishing this Volume II the state of
heritage in the region of South East Europe will be recognised in the form of written documents from the viewpoint
of professionals. With it the first phase of strategic regional
project Revitalisation of Cultural and Natural Heritage in the
Region of South East Europe will be concluded. The publi-
DIANA #13
141
DIANA #13
REGIONALNA SARADNJA
zovani su i posebni programi koji su se odnosili na mikrobiologiju, mikroorganizme, gljivice, bu|i, plesni, {teto~ine u
muzejima, insekte, dezinfekciju, deratizaciju, dezinsekciju,
za{titu od vanrednih prilika i nesre}a (po`ar, poplava, kra|e,
vandalizam, rat).
142
REGIONAL COOPERATION
DIANA #13
143
DIANA #13
REGIONALNA SARADNJA
144
REGIONAL COOPERATION
DIANA #13
of a regional center for heritage conservation. Representatives of the European Council recommended that Belgrade
should establish a new institution of conservation, based
on science and education, and oriented towards the region,
mainly the Western Balkans. During 2005, intensive work
on that significant regional project began, given the name
Central Institute for Conservation in Belgrade CIC. A joint
expert group from the Ministry of Culture worked on a
feasibility study, comprising experts from institutions for
conservation and representatives from the Ministry of
Foreign Affairs of Italy. On the Serbian side, active members of the expert team were especially engaged in making
the Feasibility study, Report on justification, and other
documents and procedures: Dr Mila Popovi}-@ivan~evi},
Miladin Luki}, Radmila Petrovi} and Branka [ekari}, and
on the Italian side: Donatella Cavezzali from the Central
Institute for Conservation in Rome and Michele Morana
from the ministry of Foreign Affairs in Italy. The SerbianItalian version of the Feasibility study was published in
December 2007 and publicly presented at the Italian
Cultural Centre Belgrade. The Procedure of founding CIK
has reached its end and it is expected that during year 2009
the Government of Republic of Serbia will officially establish
a new institution of protection.
Associates from Diana have made a special contribution
in defining and implementing the new institutional
organization of a conservation service, and in preparing all
documents, studies, and analyses. The establishment of this
institute, which envisages all categories of heritage and all
conservation activities in one system, received professional
support from experts from ICOM, UNESCO, ICCROM and
institutions of conservation in France, The Netherlands,
Great Britain and other countries.
I.11. Archaeological conservation
Conservation at archaeological site is one of the most
important regional projects. It is done by ICCROM, as the
main organiser and Diana Department for Preventive Conservation as national and regional partner and coordinator.
UNESCO-BRESCE Venice has also participated in the
implementation of this important educational program,
provided in the form of conservation courses over a threeyear period, from 2004 until 2007, at Dianas HQ in the
Gallery of Frescoes in Belgrade and on archaeological sites
in Serbia: DianaKarata{ on location, and in Sremska Mitrovica. The final part of the introductory part of the course
took place in the Butrint Archaeological park in October
2007. Representatives from countries in South East Europe
participated in all the programmed courses, including Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro,
Albania, Romania, Bulgaria, Greece and Serbia.
At the General assembly of ICCROM held from 7th to
th
9 of November in Rome, Archaeological conservation was
represented as a long term regional project for the region
of South East Europe, which is included in the long term
plans of ICCROM for the following period. The special
educative significance is that it envisages all the elements
of planning, managing, conservation and presentation of
archaeological sites.
145
DIANA #13
REGIONALNA SARADNJA
Ovaj va`an edukativni program odvijao se tokom tri godine, od 2004. do 2007, u vidu kurseva konzervacije u Dijani, u Galeriji fresaka u Beogradu, i na arheolo{kim terenima
u Srbiji: na lokalitetu DijanaKarata{ i u Sremskoj Mitrovici. Zavr{nica uvodnog dela kursa odvijala se u Albaniji, u
Arheolo{kom parku Butrint, u oktobru 2007. U svim dosada{njim programima kurseva u~estvovali su predstavnici iz
vi{e zemalja regiona jugoisto~ne Evrope: iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Rumunije,
Bugarske, Gr~ke i Srbije.
Na Generalnoj skup{tini ICCROM-a koja je odr`ana od
7. do 9. novembra 2007. u Rimu Arheolo{ka konzervacija prezentovana je kao dugoro~ni regionalni projekat za region jugoisto~ne Evrope, uklju~en u dugoro~ne planove ICCROM-a
za naredni period. Poseban edukativni zna~aj projekta jeste
to {to on obuhvata sve segmente planiranja, upravljanja, istra`ivanja, za{tite i prezentacije arheolo{kog lokaliteta. Sa
ekspertima iz ICCROM-a ve} se radi na formiranju novog
programa iz ove oblasti, programa koji }e predstavljati dalji razvoj edukacije i njenu primenu u praksi arheolo{ke
konzervacije u na{em regionu.
146
REGIONAL COOPERATION
Konzervacija keramike
Sandra Dejvison
Conservation of ceramic
Sandra Davison
DIANA #13
Konzervacija stakla
Conservation of glass
manner, as a unique system of protection of intangible heritage and its material products in their natural surroundings.
The project will also help include traditional glass-related
crafts in sustainable development and fit it into the contemporary life of the local community without threatening
the original technology of glass production.
The project is implemented within the joint regionalEuropean project which includes different countries, with
the help of the EU and the main mentor of this project the
European University in Ravel.
The project was prepared by Mila Popovi}-@ivan~evi},
T. Nedeljkovi}, M. @ivkovi} and M. Brzakovi}.
I.14. Conservation of natural heritage
ICOM SEE is preparing a proposal for a regional project for
the conservation of natural heritage and environment. The
main goal is to create a conservation project for famous
natural locations in the region of Balkans, to work it out as
a model, and to offer a suitable general approach to the
conservation of heritage and environment. Members of the
working group for initiating and implementing this project
147
DIANA #13
REGIONALNA SARADNJA
Posle dve godine razvoja projekta ve} su ste~ena zna~ajna saznanja o starim tehnologijama i tehnikama, koje istovremeno odre|uju i precizne metode za{tite i konzervacije
arheolo{ke keramike. Posebno treba ista}i interdisciplinarnost projekta, u kojem u~estvuje veliki broj razli~itih nau~noistra`iva~kih institucija i fakulteta, kao i istra`iva~a, konzervatora, arheologa i prakti~ara kerami~ara.
Nosioci projekta su dr Mila Popovi}-@ivan~evi} i mr
Vesna Svoboda.
I.13. Tradicionalne proizvodnje stakla, u saradnji sa Srpskom fabrikom stakla u Para}inu. Projekat treba da pomogne u o~uvanju i revitalizaciji jedne od retkih sa~uvanih
originalnih starih tehnologija stakla u regionu jugoisto~ne
Evrope. Ova tradicionalna tehnologija jo{ uvek `ivi u nepromenjenom, izvornom obliku kao sastavni deo fabri~ke
proizvodnje u Para}inu. U za{titarskom smislu, o~uvanje te
stare tehnologije, zanatskih ve{tina i znanja postavljeno je
integrativno, kao jedinstven sistem za{tite nematerijalne
ba{tine i njenih materijalnih proizvoda u prirodnom okru`enju. Projekat }e tako|e pomo}i da se tradicionalni staklarski zanat postavi u okvir odr`ivog razvoja i da se uklopi u savremeni `ivot lokalne zajednice, bez ugro`avanja ili
opasnosti po opstanak originalne tehnologije proizvodnje
stakla.
Projekat se sprovodi u okviru zajedni~kog regionalno-evropskog projekta, koji uklju~uje razli~ite zemlje Evrope,
pod pokroviteljstvom EU, a glavni nosilac projekta je Evropski univerzitet u Ravelu.
Projekat su pripremile M. Popovi}-@ivan~evi}, M. @ivkovi}, T. Nedeljkovi} i M. Brzakovi}.
I.14. Za{tita prirodnog nasle|a
ICOM-SEE priprema predlog regionalnog projekta za za{titu prirodnog nasle|a i `ivotne sredine. Osnovni cilj jeste da
se kreira projekat za{tite jednog od o~uvanih prirodnih lokaliteta u regionu Balkana, da se on kao model razradi i da
se ponude odgovaraju}a re{enja u generalnom pristupu
o~uvanju prirodnog nasle|a i `ivotne sredine.
Radnu grupu za pokretanje i realizaciju projekta ~ine:
Dra`en Kotro{an iz Bosne i Hercegovine, Branislava Mihajlova iz Makedonije i Ljiljana Proti} iz Srbije. Predvi|eno je
da se u projekat uklju~i i prof. dr Bo`idar ]ur~i}, predsednik Uneskovog MAB komiteta Srbije.
I.15. Letnja {kola konzervacije Dijana
U realizaciji programa letnjih {kola konzervacije Dijana
zna~ajnu finansijsku pomo} pru`ali su od 2001. godine
Unesko iz Pariza, s dva programa participacije, i od 2005.
UNESCO-BRESCE iz Venecije. Ti programi obuhvataju teorijska predavanja [sa ciklusima iz preventivne konzervacije
(uslovi ~uvanja kulturnih dobara, za{tita od vanrednih prilika, priprema planova preventivne za{tite i drugo), muzeologije i teorije za{tite, kulturne politike, etike, zakonodavstva,
arheologije i arheolo{ke konzervacije, prirodnih nauka (fizike, hemije, tehnologije), aktivnih konzervatorskih tretmana]
i prakti~nu obuku (savladavanje primene mera preventivne
za{tite u muzejskoj praksi, savladavanje konzervatorskih
ve{tina, znanja i tretmana).
148
REGIONAL COOPERATION
are: Dra`en Kotro{an from Bosnia and Herzegovina, Branislava Mihajlova from Macedonia and Ljiljana Proti} from
Serbia. It is planned to involve Professor Dr Bo`idar ]ur~i},
the president of UNESCOs MAB committee of Serbia.
I.15. Diana Summer schools of conservation
Significant financial help for the implementation of Dianas
summer schools of conservation has been received from
UNESCO in Paris since 2001, with two programs of participation, and since 2005 from UNESCO-BRESCE in Venice.
Those programs contain theoretical lectures with cycles in
preventive conservation (the conditions of preserving cultural goods, protection in cases of emergency, preparation
of plans of preventive conservation and others), museology
and theory of conservation, cultural policy, ethics, law, archaeology and archaeological conservation, science (physics,
chemistry, technology), active conservation treatments and
practical training (the application of measures of preventive
conservation in museum practice, learning conservation
skills and treatments).
Implementation of Dianas educational program in
summer schools has taken place continuously every year
since 1997, traditionally from June to September. Many
young people, students, conservationists, curators, and researchers from museums and other institutions of conservation have taken part. Many lecturers from Serbia and
abroad, academic experts from universities, specialist institutions and private studies have been involved. A permanent team of thirty lecturers and experts has been formed,
including young instructors from Diana.
I.16. Documentation on heritage conservation
Preparation of this project for the unique documentation
system for heritage conservation and the preparation of a
unique database for all activities in conservation of heritage
and the creation of a database for conservation documentation are in their final phase. New digital system of protection of heritage should be connected to international database in the domain of heritage conservation.
The project undertakes the development of expert libraries, publishing in the field of conservation, and providing
technical equipment for documentation. One young expert
from Diana has finished specialization in the Centre for conservation and research of the Museum of France (C2RMF),
which should help finally to define a unique database for the
field of conservation of heritage EROS (European Research
Open System) e.g. Open Source Multilingual Research System
for Image Content Retrieval dedicated to Conservation-Restoration exchange between Cultural Institutions.
I.17. Academic program of education
in heritage conservation
The design, organisation and application of academic educational programs are included in heritage protection. This
program is implemented in collaboration with the University of Belgrade (within multidisciplinary studies) and the
Sorbonne, Paris. The French Cultural Centre in Belgrade has
been of invaluable help in the preparation of new studies of
conservation.
DIANA #13
Undergraduate and Master studies, based on the principle 3 + 2 are being prepared, envisaging programs of preventive conservation and conservation treatment. First phase
started in November 2008 it is a one-year academic master
programme in preventive conservation, in its realisation
experts from Europe and the region of South East Europe
are taking part. In second phase during 2009, it is planned
to continue academic programs of education and to expand
it with one-year master studies in conservation treatment.
The third phase should start in 20102011 with academic
program of protection of heritage-both undergraduate and
master studies on the principle 3 + 2.
In the first phase studies will relate to the conservation
of archaeological locations and museum objects. It is planned
that a one year Masters program in preventive conservation
will start in 2008, followed by a one year Masters in conservation treatment. From 2009 a Master of Heritage academic program will continue with basic and Master studies
on the principle 3 + 2.
The practical implementation of studies will be done
in cooperation with the newly founded CIC, and all programs starting with 2009 have a regional character when it
comes to students.
I.18. Integrative system of conservation
and methodology of preventive conservation
The design, organization and application of the integrative
concept use a methodology of preventive conservation in
practice. The integrative concept should be based on the
organization of a broad, interdisciplinary, multidisciplinary
and unique system of conservation in Serbia and the region.
In this unique system of protection all categories of cultural
goods are included in their natural surroundings and mutually
connected, including: architectural and monument heritage,
archaeological sites, museum objects, archive and library
material, film, audiovisual and digital material, and intangible heritage. The unique system of protection also includes all
activities regarding the conservation of heritage: education,
scientific research, preventive conservation, conservation
treatments, documentation, presentation, and marketing.
I.19. Analysis of the state of mosaics
in the region of South East Europe
The authors of the project are young experts Maja
Frankovi} from OPZ Diana and Branislava Lazarevi}, the
conservationist. It is planned to develop it as a regional
project which will cover areas with mosaics in South East
Europe. Methodology of designing the analysis of the state
of mosaic within this project has largely relied on cooperation with individuals from institution, on direct or indirect
research of available documentation and different information, and research in institutions and archaeological sites.
Three types of questionnaires were used for colleagues from
the region: for mosaics in situ, mosaics in museums and for
conservation of mosaics. After several months of research the
need for changing the way of managing sites was evident, also
that the number of specialists for conservation of mosaics is
insufficient in most countries, that there is a need for professional training and contemporary methods of conservation,
149
DIANA #13
REGIONALNA SARADNJA
150
REGIONAL COOPERATION
for the training of technicians who would primarily work
on maintaining mosaics on archaeological sites, the need
for better expert cooperation and free exchange of information within certain countries, as well as in region, but also the
need to focus the attention of public on the cultural importance of this domain and the importance of its preservation.
II. COMBATING ILLEGAL TRADE
ICOM-SEE has initiated a regional project to fight illegal
trade and other criminal activities related to heritage in
our region. The bearer of the project is ICOM Slovenia, and
coordinator is Dr Dragan Mati} from the Inspectorate of
Ministry of Culture of Slovenia was appointed project
coordinator; he has significant experience and has
accomplished notable results in this field. Research into
laws in the region relating to illegal trade is in process,
forming elements for draft legislation: The Law on the Prohibition of the Illegal Trade of Cultural Goods. The phase of
gathering suitable data has also begun, so that the further
development of this project can be planned. Dragan Mati}
has prepared a special survey-questionnaire for this purpose,
which should provide data on the people responsible for
problems of illegal trade in the countries of the region, then
on kinds and categories of legal acts and international treaties
which are accepted on national level. This survey is a part
of preparation for the conference on illegal trade in Europe
which is planned in 2010. Since there is evident need for
harmonization of laws in the region of South East Europe,
due to this, the legal situation from the domain of illegal
trade in the region should be presented on this conference.
The aim of the project is to make the legislation of
countries in the region more accessible to the public.
The idea is to gather together all laws on cultural property in one place, so that illegal activities can be reacted to
more quickly and simply, to protect cultural heritage.
One of the goals of the project should be to update data
on stolen goods and illegal trade, to process and publish
them within the well-known ICOMs editions dedicated to
DIANA #13
151
DIANA #13
REGIONALNA SARADNJA
koja treba da pru`i podatke o licima odgovornim za probleme ilegalne trgovine u zemljama regiona, zatim o vrstama
i kategorijama nacionalnih pravnih akata i me|unarodnih
sporazuma koji su prihva}eni na nacionalnom nivou. Ova
anketa upitnik deo je priprema za konferenciju o ilegalnoj
trgovini u Evropi koja se planira za 2010. Kako postoji realna potreba za uskla|ivanjem zakona u regionu jugoisto~ne
Evrope, na toj konferenciji zbog toga bi trebalo predstaviti
pravnu situaciju iz domena ilegalne trgovine u regionu.
Cilj projekta jeste i da se zakonodavstvo zemalja regiona u~ini dostupnim javnosti. Zami{ljeno je da se na jednom
mestu okupe svi zakoni o kulturnim dobrima kako bi se
moglo br`e i jednostavnije reagovati na krivi~ne prestupe
kada je re~ o za{titi kulturnog nasle|a.
Jedan od ciljeva projekta treba da bude i kompletiranje
podataka o ukradenim dobrima i ilegalnoj trgovini njihova obrada i objavljivanje u okviru poznatih ICOM-ovih edicija posve}enih ilegalnoj trgovini i ukradenim kulturnim
dobrima. Zbog toga o~ekujemo i da se ICOM iz Pariza neposredno uklju~i u projekat. Za potrebe projekta koristi}e
se i portal EU Customs Control for Cultural Heritage.
III. MATRA
Projekat MATRA sprovodi se pod pokroviteljstvom Muzejske asocijacije Holandije, sa ICOM-SEE-jem kao koordinatorom. Program je usmeren na dru{tvenu transformaciju u
zemljama kandidatima za prijem u EU i pru`a pomo} u svim
oblastima dru{tvenog `ivota, pa i u kulturi. Kada je re~ o
muzejskim programima, on je ve} sproveden u Ma|arskoj,
^e{koj, Sloveniji, Rusiji, Ukrajini i Poljskoj. Pro{le godine
otpo~elo se i s pripremama u Hrvatskoj.
Program je veoma prakti~an i lako se prilago|ava zemlji
u kojoj se odvija. U jednoj oblasti regiona projekti se odvijaju tokom tri godine i odnose se na muzejske kapacitete za
razvoj menad`menta i marketinga.
Na sastanku u Amsterdamu u maju 2007. dogovoreno
je da se u regionu jugoisto~ne Evrope nastavi s realizacijom
novog regionalnog programa MATRA. Kako je Slovenija
152